URN_NBN_SI_DOC-RKXFMB7D

Knjižnica 41 (1997)2/3 prožimanje nove informacijske tehnologije i knjižničara kao informacijskog stručnjaka i knjižnicu kao temeljnu infrastrukturu obrazovanja. Koliko smo kao struka i stručnjaci spremni u tome sudjelovati? Ako nam je to pitanje onda zasigurno kao struka nečemo opstati. U novom okruženju korisnik nas onda neče trebati. Uzet če sam ono što mu se nudi i neče čekati. Je li Internet opasnost za struku ukoliko se kao stručnjaci ne uključimo u proizvodnju, obradu i posredovanje na njemu? Tijekom 1992. Internet je rastao 20% mjesečno. Iz svoje prvobitne baze koja je obuhvačala vojne i istraživačke institucije, proširio se na fakultete, osnovne i srednje škole i javne knjižnice. Kao Pentagonova mreža ARPANET projekt koji je trebao omogučiti federalnim vlastima komunikaciju nakon mogučeg nuklearnog rata, pretvorio se u projekt suradnje, učenja i druženja ljudi. Početkom 90tih počelo je intenzivno širenje izvan granica USA, tako da je danas Internet postao globalni fenomen. Internet je pojam za slobodu i primjer moderne funkcionalne anarhije. Na njemu ne postoje "službeni cenzori". Svako u mreži može funkcionirati i komunicirati dok poštuje pravila protokola, a ona su uglavnom tehnička, a ne socijalna ili politička. Na njemu u principu nema socijalne, rasne, spolne ni bilo kakve druge diskriminacije medu krajnjim korisnicima, cijene se ideje i način na koji ih se prezentira. Postoje različite ideje kako urediti Internet. Poslovni ljudi žele ga postaviti na financijske noge, političari žele veču kontrolu, akademici žele da služi samo u obrazovne svrhe, vojska ga želi za sebe da bi se zaštitila od špijunaže. I dobro je da svi žele to što žele jer tako mreža ostaje nezavisna. Amerikanci zbog svoje pragmatičnosti imaju nekoliko godina prednosti pred Europom kako u broju korisnika tako i u broju raznovrsnih ustanova koje informacije nude, te kvaliteti informacija. Europa je u kasnim osam- desetim insistirala na OSI (Open System Interconnection) standardima, zat- varajuči oči pred činjenicama vrtoglavog rasta TCP/IP mreža, njihovoj žila- vosti i životnosti koju im je davala istraživačko-obrazovna zajednica koja se njome služila. Tekst s mreže prof. Davida Hartleya iz Cambridge-a kaže: "Postoji fundamentalna, gotovo kulturološka razlika izmedu USA i Europe u pitanjima standarda. Obje strane vjeruju u standarde, ali njihovi pristupi u odredivanju standarda su radikalno različiti. U Europi se ide za potpu- nošču i ako je moguče za perfekcijom, razvijanje standarda je aktivnost za sebe, namijenjena postizanju savršenstva u tehničkom smislu, kao i u smislu političke prihvatljivosti. U USA standardizacija je nešto što se primjenjuje na nešto što je kroz dugi period razvoja i evolucije postalo opče prihvačeno".