logo
search
full-text search
Europeana search
Email:
Pass.:
Login
 
This item is only available within the Librarys premises, due to copyright protection.

0 / 0

mim ?mmmQ

8(^0311!

ummmm t wmmn iftuMivi

U-U, -G«

k

/t

K /HUb

f! 180453

« i .,.'1 *f* »jugn>

4ff JdPfcS&VIt t

v- -i * ■ L, ^ ^

■ i • hnMi & J

{ . >

I A II I Al

JU ....................4

t* m

11) feVGptita n.l&stHttiJR * • # 7

t») ai>ma situacije » • • 15

j. trm i

•) Od jrafeaj* Oo o&Utika o Png • • • 32 t) Berevrik « «*««*•••#

•) miimiji « Si^flHi te tmatU • • n

4» AliUlU i^JSU

•) sfelačb* m

H) ^»tvilai *««••*• 215

«) ^ ...................MI

i} Mri! aj«i* **»*••••*« m

9* . ♦ .......................bi

% at ...............x

7* ?*tsusLm usivscou ♦ • orni

s# mm&(m*MiA a ?mosuw urancm • cu

9« zstusi x iramsm*

m) um** ..............amn

b) ...........

VtI I i i i

n180453

• ♦ • • »• • ■ m • m « * * • • . « > #

u >

• • • • * • •

• • » • * * *

• • * * • • »

# * » • • m ♦

I p

*tvaralački opus nekog autora 1 sst^tjll epohe u bojoj je os stvarao mu komponente, ko je u proučavanju života 1 rada te u anali asir&nju resultata i s&aoenja tog autora imaju lisvanrednu važnost* črva pokaauje asplitudu njegova stvaralaštvcit krasa o t kriva kreativne i i«raiajne poetupke epohe, fiksira njene [pol it i S ke i društvene činioce te upoznaje s njeaiis kulturnim »a-padala, št o su oblikovale duhove ivojtmale ih na odredenl vid |firu:itvene djelatnosti. Obadvlje očituju salivljenoet autora s nje-pvom epohom i sa svim vidoviaa njenog manifestiranja te pokasuju ptupanj njegova asimiliranja i odrašavanja stvarnosti u kojoj je livio«

Od njili ee pošlo u prouSavanju HSrioati i analiziranju tvralaštva ^atrosl ava Lisinakoga. Suvrersenlk veoma s&ačajnog rass-loblja u novi jo j evropsko j i hrvatsko j povi jesti, Liainski ae lis-(radio na idejazaa ilirskog preporoda i 1848♦godimo« 31om tih nap-tdnih ideja povukao je sa sobom i njega* 0 ton elasanju le2i moval vid tragike njega kao Sovjeka i umjetnika.

bvoje javno skladatelj a ko delovanje Liainfiki je

tepočeo aaliffl oblikom budniee, davorije« Baleko od bilo kakvog

idnog koristoljublja i iivečl cijeli život ©a o *a glasbu i afir»

aciju sv; je sseaalje na glaisbenoia polju, on je dobria dijelom saslu-

io epi tet Antuna Barea *veli

1

ran ji Horvat-^išu* ti ovom slučaju ©vakano korigiran u korist Id-laskogai velik po skroianom Životu rnlog Sovjeka, ali i velik po obrom dijelu evog atvaralačkog opusa ne wm& a našeg več i s ev-ops cog stajališta*

iisinsici spada u krug onih stvaralaca, ko j i mu nakon mrti privlačili pažnju više tragik« ©vogm života i politiSkis |a£enj«a svogm isena, nego vri jednoŠcu ©tvorenog opusa, faj ga je im pratio, ux veoam rijetke isusetke, uglavnoa eve do danaa* A kad e i pojavilo nekoliko napisa, kojl su -u želji da ukašu m stvar-t vrednote njegova djela- pronašli u njenu skoro sve negativno uda je iiainaki isašao kao skladatelj, koji se vrijednoš^u ono^a t je otvorlo ni je uzdigao ni ia&ad granica ondaSnje ilrvatske, a moli cijele Jugoslavije«

• 5 -

Z&to je aadatafc ove radnje najprije u torne, da usta-rezultate stvaralaškoc rada Lisinskoga, da u njima otkrije ;ivni pootupak autora, da uoSava i prati njegov životni 1 put, da pronsde značaj ke njegova harmonije&og i orkes-»g ia&ralavanja te da fiksira 8tupanj njegova ovladavanja okla-a tehnikom« žati^, da istr&ii utjecaje, etrane i domače, njegovu stvaralačku ličnost te da provjeri, koliko su opravdana rod en j a -do danas istieana I opovrgavana, odnosno svod ena n.jmanju mjcru - kako je Lisinski skladatelj nacionalno^ snijera. jnja su nastojanja ueajerena na ispitivanje odnosa Idaisskoga njegovih djela pr ma evropskim skladateljima onega vremena te na aženje mjesia, koje lisinskomu pripada u to® okviru. Honačno, jetiSkis sahvatoa de se definirati tsnaieoje njegova stvaralačkog aa daljnji razvoj hrvatske glasbe* fako sa^ledan i objašnjen, Lisinskoga bi izašao stvaran i lišen legende♦ sto s« 4« pra-Llsinski bi dobio ono mjestof koje sapravo pripada, a na on, nespoznat, ved šivi i tr&je u §lasbenoj kulturi ne voljna mišiju nekoga nego stvamoa vrljednošdu onoga što je stvorio.

filAZBiSHA SITUACIJA / O č K ? K O M XIX 3T0WKCA

UdMU je živio i djelovao u vremenu, prozetom romantičnim raspoloženjem na svim područjiiaa ljudske djelatnos-ti« ^ito valja najprije upoznati odraa tog raspo:oženja na tadaš-a ju evropsku glazbu te uočiti rezultate evropske glasbene romantike. iefc nakon toga m*6± če se bolje pratitl dogadaji političke i društvene, a aaročito glasbene prirode u Hrvatskoj, i to do

Erane ilirakog imena (1843)« Tada je Lisineki več poznat skla~ eij| razraatranje prilika u Krvatskoj nakon 1843* god. teči če ored® a r&zmatranjesn njegova života i rada.

rnmrsKk ^ishra situacija

fremda ro&antisam kao odredeni i imnifestiisa prok-adrani filozofski i atvaralački pravac započinje (ut lavnom) početkom XIX stolječa, njegove pojedine značajke čeato se mlogu it i i u djelima s raznih područja umjetnoeti, nastalim rmogo Bnije. Balaae se, npr., u Fedri Jean de Eaoiaea, u kojera je djelu eleaent osječajnosti prevarano nad duhom epohe pa glavnoj junaki-

I ji podao krv J meso istinskog živog biča.2 Otkriva ih m u Sočnoj traži Herabran&ta van Eijna ili u skulpturazaa iiet& 1 Bobovi ichelangela Buonarottija, gdje je objektivizirana sadr^jnost* sietrmta zakonika onog vremena, otopljena i ustreptala. 5luša ih t u nisa-a MllMM d® iiihwtU& i Jeana Oekaghe&a, u šansoni e ne me puis tenir d*aimer Josquina des Prfesa, u madrigalu Muoro itsso Carla Gesualda da Venose i u Preludiju br.8 /u e#-fa©lu/ Is birlse Das wohltemperiertes Clavier Johanna bebastiuna Bacha -da to s pomenu t i sa o neki od najznačajnijih priajera. Svuda se može ločiti predominacija oaječajnosti nad racionalnoaču, poetičnosti

erutošču, aaaštovitosti nad realnošču, liricno ti nad hladnočoo« p 22i cajke ne čine od navedenih djelm sa m svojevranu antloipaclju pinntizma kao službeno^ pravca nego su dokaz tvrdnji, da ona naj-hjudakija čuvetva ne rsogu biti zapretana nikakvim sakoaiim epoha. »aa izbijaju jednakim učinkom kad stv»ralsc ob je ti da je kao ijud-Dco biče nezadovoljen stvarnolču koja ga okružuje.

Meduiia,pojavu imstim kao odredenog 1 historijski uvjetovanoc pravem inaugurirala je tek francusia gradanck* revolucija /1T®9/* Ona je dobršno poljuljala temelje starog društva 1 nosila u sebi obečanje aovog, bolje® života, **li, nažalost, nI je is^jenila koncepcije tog druStva neco je isigravanjea svojih vlas-tivih Ideala s tvoril a pohodno tlo aa rasoiaranje sbog nelspunjenih oceki vanja i obeeanja* Usjesto novog, bolje^ života nastopia jo iuvile kruta stvarnost, s kojom se sije mogao sa&ivjeti ucijetnik-sivaralae« Da bi m usdigao na&njom os je unjetiio stvarco ono što m je stvarnost negirala* Odlasio je is nje gradeči svoj vlastiti subjektivni svijet, veosa desto sav ili u eeinji zrn prošlošcu, i to mom srednjeg vijeka, sa egsotikos ne posutih krajsva, sa tovitošču, ali i srn narodnom pjesmos i narodni*:. jesikom, m ^riro-doa ili aa novom, boljois oududnošr;u# tako se na ti® komponent aiaa i finprotnostiaa iamedu ondašnje stvarnosti i mjetnikovog reagiranju m nju iseradivao novi pravad* Ijegova psihološka oUilje^ja su prevaja oajedajno. elementa nad racionalnim, po*ti&noe nad krutim, oa&tovitog nad stvarnim, lirs^cog nad hladjalju službene prok-laaacija usli j selila je aajprije u Ijemačkoj /oko 179o/, 4;tjs je bio teoretski najisgradeniji /Johann Cottlieb Picife, Prledrieh Mlhtlm ochellins/, pa u Italiji /oko 181$/, u kojoj, slišno kao i u a&Iia sabljama, dobiva israaito politički karakter /Silvi© Hllico, Alessancro tintami/ te u Francuskoj 1827*god. /Victor Mago s predgovorom tragediji Cromrell/*3 Kod nas se uvjetovan polit ičkim sbivanjJbsa, javio sakon lS4o*dod. i ii Hrvatsko j po »ab-rasi ilirsk&g imena /Stanko Vras, Ivan Mažuranid/, u Sloveniji djelima Franceta Prsasrena, a u Srbiji pjesniSkin ©pusoa Branka ladi&evida.

žiposmaja ea je romantia&m odr^s opcenltog pogleda na itebt i stvarnost ti da je ut jeoao na sva poaručja duhovno^ stva-r-ilaštva XIX stolječa, osobito u prvoj polovlui, mmm navodi do IHatanj s int etičnosti njegova karak t era * I sat o navedene anaeaj— ke filozofa og i Jcnjiž@«nog romantima uočljivo nalasl prinjenu u Uiomis usjetnostima i u glasbi * II ovoj poaljednjoj neobičao s&alao u djelima cetvorice germanskih skladatelja, pisnim i stanova

rpske £%m&ma* romantike j Carla liarie von Webara,>ran»a schuberta,

lixm .Aendelasohna-B jrtholdyJa i "oberta Sehumanna. I kao što je jUevni romantiaam dobio teoretske a i praktične postavke u ISje-čkoj /Johann Gottfried Herderf Ludwig Tieck/, tako je i glasbeni cet u njemačkim i austrljskim zemljama, od a ki e je sapočeo put po ropi.

Glasbeni romantizam traje ne samo eitavo XIX stolječe m zadire i u ovo naše. 0 njegovoj razvojnoj liniji jasno se rasa-pu četiri odsjekat ranoromantični, srele romantike, kasnoromantlčni novorom&nt i oni. Hastojanje da se jednom definicija protumači pojam azbene romantike ni je moguče. Me ssože se nači jedinstveno objaš-eaje za sve one suprotnosti što rezultiraju is djela raznih autora e epohe. fcrema Alfredu Einsteinu one su mnogostruke, s očituju se s odnosu pojedinaca prema glazbenoj umjetnooti prošlosti, u životnoj trebi sa intimaošču lli teatralnošeu muziciranja, u jasnoči odnosno tetičnootl izraza, u poimanju spsolutne i programske glasbe, u stva-Bju djela za velike vokalno-instrumentalne ansamble ili mini jat uril oblika. * One su često uočljive čak i kod istog autora, dajuči ko razdobij u veoma zaniraljivu raznolikost, mozaičnu ali lpak sklad-i povezanu.

Post o ji medutim nešto što sve autore romantične epohe rezu je u čvrstu cjelinu. Ono sea8čltuje na području psihološko-bjektivnog stajallšta nego na onom društvene i glasbene naravi, dudi da je francuska gradanska revolucija izmflenila 1 odnooe medu &dima, ni umjetnosti nisu bile poštedene od tih promjena. Bajkrupnija ona, da je revolucija približila umjetnčeti Ijudima svih slojeva te umjetnostl demokrat i zlrala. On« prsstaju biti isključlva pov-itica dvorova ili salona, nego se us o ve manifestiranju i u javni® lolbenim odnosno konaertniia dvoranama. sve ovo odrazilo se 1 na bost stvaraoca. On više nlje isključivo na-nještenik dvorova več uklopio u zajednicu te djeluje kao punopravni gradanin. Savi se i stvaranjem ili, uz stvaranje, djeluje u javnosti kao dirigent, M&beni pisac ili re produktivni uri jetnik. A ako djeluje kao re produkte, oada nastoji zabljesnuti javnost što savršenijte tehničkim .adavaiijem svog instrumenta. Javlja se tako pojem romantlčnog virus, Čije se mziciraaje ponekad iiivljava 1 u površnoj igri tonovi-

i u isključivo^ podredlvanju glazbenog izraza tehnlčkoa. S druge

_

Iran* ono pr.Idoaofti teimiei skladanja u pojedine inatrujsante.

aa savršenijma tafcničko« isradbom pojtdinlh inatrua*-ita/glasovira, duhaSa/, ono se neelsovBO odražava na ot kri vanje 3?ih avučnih ao-udnosti 1 na boeadenje dotadašnjeg avukovnog dija-tona pojedinih instrumenata. Opravo ovaj fenoaen povezuje sve, mU veoma suprotne skladatelje. SJih aanima novi svukj oni nas-»je proniknuti u sve svukovne tajne ne sa o pojedinih inatruiaena-i nego i orkestra. Hastaju djelat u kojiu svukovna boja dobiva ni anisao i učinak, snažniji nago ikada prije. Skladbe Niccolfca tgaainija /sa vMinu/, Pr&tgrica Chopina i iransa lissta /sa gla->vir

Ha području instruisentalne solisticke dsabe način vodenj« drugačiji js od onoga is prstho&uog raadoblja. M« mmm i razlikuje vanjskiia tehnickim maciiaa /udarom, savrSenijlm stanset«, upotrebo.?, pedala i si./ nego i potpuno novim prilaienjem ;veda5a djelu s njegove sadržajne atrane. Isvodaoevo subjektivno ja fcija u prvi plan. Bujna temperaaientnost ličnosti i napredak tehnike tkanja pretvaraju isvedbu djela, .ainijature ili sonate, u isvor Mcili eaocijalnih proživljavanja. Mjih još više potenciraju svuSni tektis is violine Faganinija i is glasovlra Cfcopiha ili Mssta netVM* progovarm rano£;ostruU instrument. Upravo clasovlr, još le od violine, du^uje sa svoj razvoj najviše rosantici. Us ostalo eato to je postao kudni instsument. A romantika je njegoTiii posred-P P^oLovorilm na najčišdi i najsubliisiraniji način.

t t . ^sdnalca prosjena dogad& se i s orkestrom. Fostepeno

ačivsn novi© instrument ima /angleški ro£, klarinet, Daaiclarinet, |*f otf I Mpli br-tjni MM* KtM i g| ; >ji.h naj-

ptjnijl tuba/, orkest r postaje iavor novih intenzivnih svušaih a. Punoda nu se povečava, dime se unoai svučim ravnotela iaaaedu doainlrajudlb ^udašs i ostalih instruneaata. romantična ha ne obogaduje sa o orkestar nego i individualizira svaki lastru-it lifiitjifU njegove boje.5 p§ se najbolj« maše pripetiti

vojevršnoj sinteai novog orkestralno^ avuka, u Berlio^ovim djelima hhonie fantastike /lB3o/ i Grand traitš d*instrua*ntatian et tciies trat ion šotama* /l.iad.lB44*,2*i»4. 185$/. Sjiaa ja romantik

ricestar d oblo svoje teoretsko I praktično priznanje«

0 iznalaženju novog zvuka velika uloga paedpata je tr.onl.iX, Romantični skladatelji ne niječu osnovne saačajke klasič-

t bar oni je. Oni se pridršavaju tonaliteta, poatuju odnose disonaa-1 ^J^f««tPodvrgavaju se pravili©a logičnog slijeda harnonij-kog ^sattH^ Ali postepeno raztaiču gradiče naslijedenoj tradiciji, btoa upotrebon disonanci, aodulacijo© u udaljene tonalitete, tajetko na principu terene s»odnoeti /čak i suviše u otrebljavania/, hreasMa i kromatikosa oni olabavljuju slušni doživljaj tonaliteta. n ove slobode oni stavijaju u slušbu što vjernijeg opisivanja ras-toženja svojih romantičnih junaka, senzibilnih i u stalno« neskla-i e prlrodom i društvom.

* 3»lttftl3,fi J« podvrgnuta ovois procesu. Kanije kristal-

jasna i cista ona sada postaje valovitija, glpkija ali i zama&Lje-

uogatstvom i šarollkošcu elijeda ostalih, podredenih, dionica.

e su, bez vlastitog sa^ostalnog tofca daleko od shvačanja i do iv-aja polifenijet u kontrapunkisko® m^mčm romantični skladatelj ne

lazi privlačna aogačnost iznošeija svojih misli. On želi istaknutl

dnu odredenu liSnost, sebe ili aekog imaginarno*? junaka, i ttoe

Eava sve ostalo. Zbog toga razdoblje romantike favorizira hosso-,a rijetki izuzeel polifonog vodenja dionica spadsju pretežno uč je crkvene glazbe.

Homofonoj haraonljSiioJ koncepciji podvrgnut je i ki« aajsanje njegovani elesamt glazbenog izraza romantike. Običao dnoll£aa i ovlsan o tempu osi® u djelima Fetorlce, npr. u I siiafo-Ji Aleksandra Borodlna, tm postaje sporedna komponenta djela. *li tavanje njegove jednollčnosti um&njuje upravo šarolikoet harao-Jbjoc govora, nad kojirn vlada romantična melodija čeznutljlvog, isualno.;; al i 1 t emperacaentnog pri zvuka.

Kmo što polako olabavljuje slušni doživljaj klasi-»tiekog poissanja tonaliteta, tako olabavljuju 1 suviše krute kla-eističke koncepcije foree. I ovdje se o&ječa duh novog gledanja i rih strujanja, ali u blagom i dobro odmjerenoai obllku. Skladatelji antično t- razdoblja ne unoee radikalne promjene u oblikovanje svo~ i djela nego sa.no razaiču ograde kojlh se slijepo držalo prethodao fcioblje. Tako Berilo« fiksira glsfoniJu na pet stavaka /Sjmphonia* Dtastlque/, a liszt svodi klavirski koncert na svega jed&n stavak.

i dok se u oaome u m duru jasno osječaju četiri zasebna odsjeka dodatkom scherza, 1846/, dotle onaj u &-duru, nastao Iste godine, ituje ejelovitiju jednostavačnost. Odavle do slmfonl.lske gjesnl satu put nlje bio dalek* I zaista, u razdoblju 1 medu 1849-1859 staje njegovih dvanaest simfonijatih pjeani, koje se na prvi i čine revolucionarne . Uklonivšl viaestavacnost, do čepa je došao etepeno, Liszt je stvorlo jednostavačno simfonijsko djelo uglavnom ©gramaog karaktera. Is njega medutim pulsira 1 šivi stara foroa sfonije, dana u novom, konoentrIranom okvirnon vidu.

I i* opere zrači novo doba« Ona ni je više djelo s !vidno® drams&oa radnjom. irožeta je ijlazbeno-scenskim elementima, i&iastiranim skupnim scenama, u kojima solist ustupa prvenstvo pni* Suprotnosti izmedu recltativa 1 arije postaju sve maje« Sve (ipa u skladnu cjellnu orkestar, kojeg novo tre tiran je poliče u tri p%tm i daje on sve veču vašnost. Mi balet nije oetao po strani, im privlači painju skladatelja, ko j i u njemu vide uogučaost doča-fmim maštovitog 1 egzotičnog svijeta ovojih snova.

Ali razdoblju romantike ipak najviše odgov&ra mala BBnuta forma miniature /sa solistlčko instrumentalno susiciranje/ lieda /sa vokalno muziciranje/. \S tiia obliciraa glasbena romantika ila je svoj najpotpuniji tonski izraz. II j .Ima je ©dr&ženo i izraženo pocredno autorovo raspoloženje, tonska tr nspozicija časovite presije doživljaja, lucidnost misli uhvač ne i zaustavljene u jed-

t vre lenssom trenu. Momenta musicaux, pjesne bes riječl, preludlji, bao Ghopinovi, neki Čak od svega nekoliko taktova, kalu sve što može reči. Učinak ln je jednak i onda, kad se te Mnijaturne skladb-aižu u nekom večem djelu /Papillons, Carnevai, Krelsleriana E« mmm* itd./, le m&nja intenzivnost izraza zrači i iz strofnih i prokoaponlranlh solo-popjevaka /lied/ Schuberta, Sefctuaaima ili Rfih autora. Ona je jednako snažna i kad autorl njima tvore ciklu-/ifinterreise F. Gchuberta, Frauenllebe und Leben H. Schunanna/, leči od lieda pravu lirsku drami ssalog oblika, proletu velikom ItžajMm snagora. Vidim uloga u avesu tome dodljeljena je glasoviru. t shvuča ga se vile samo kao jednostavnog pratioca, mgo se njima falače ključna Sari št a literamog sadrž:tja, Istra u ju ss ili rasvje-Juju podavjesna područja oeječaja. Tako ti mali oblici, punl zgus-te a opet prof in j ene sadr^ajnostl nose na sebi največ! teret epohe,

©Starši najisvoralji tuaašl njene atmosfere.

fražedi isvore svojih nadahnuča skladatelji romantika bsto posištt sa izvanglasbenia vrelima. Prvenstveno Ih nalase u rjijevnooti ali i u likovnim urajetnostima. Se sOso da uzia&ju pjes-doka ostvarcnja rasnih autora pa stvaraju solo-popijevke /lled/, tego se služe književnim djeliaa, prosom i poesijon, kao pokretacima a i tuaažam veceg instrument alnog oblika. U njesau tonovina kamen-taiju ono št o ih je usbudllo *a vri jeste čitanja nekog pretežno baantičnog knjiIevr.og djela ili sa pronatranja nekog likovnog fcspoaata /Les Prlludes, Bitka s iluniim ifr. Lisst/. Pri isboru »držajne strane ocituju veorna dobar ukus, što je potpuno razumljivo er su višestruko obrasovani a desto i natprosječao nadareni i sa e u dragu umjetnoat. Taito npr. Sehuaarm i Berlios očitufu sposob-osti i sa knji evao st varan je, Chopin i Mendelscohn sa risanje, mest Theodor Arsadeus Koffmamt M pjasništvo i slikanja. Zaslugom ikv© nadarenosti spadat el j i romantike ostvaili su mno^o veoma retnlh priiajera stapanja tona i rijeSi u djelim vellkog ili malog Hika, ko j ima su kao temelj poslužile sve tajiševnf? vrste. Zato je loma umjesna recenica Jeana Chaatavoi&e&s »Glasbena romantika je irtitura, ko jo j je književna romantika napisala libreto«* ti njoj e duhovito i lucidno sažeto ono najbitnije m fiksiranje i razumi* mnje raadoblja clasbene roiaantike/5

Oto rasdoblje donosi j oš jednu, laoida najsaiaasnlju IUs velike i u glasbi dotad domtairajude narode, kao Ito su tencuai, falijani i liijemoi, postepeno se aflrmiraju i druge, bilo

E turno nanje eksponirane bilo male i politični podjarnzljene nacije. log t orne valja tražiti prvenstveno u probudenoj narodnoj svi jesti naroda. Ali je i oeigledna njihova želja da se ost varen jima na aabenoa polju ne mmm nacionalno održe nego da i na ton području ;«au uz bok kulturnoj Bvropi. Dve ih prihvada /npr. Chopin, lisst/, ene u njem glasbena praksu unoee svoje glasbene anačajke, teme-jene na narodnoa melosu. Djela romantičnimi skladatelja tih semalja lišu saista novim u&o

ja.

I>rva se aa t©a planu javlja i afirmira Poljska sa fcopinom* Sli jede je Eusija /HiJbajlo Ivanovih Glinka, a kasni je fetorica i *etar Iljii Čajkovski/, Češka /BedHoh Smetana, Antonin NroMk/, Španjolekia /Pelipe Pedrell/, l^adšarska /Frana Liszt/, Danska fHiels g« Gade/, sat te baltiške 1 skandinavske semlje /npr* Borveška | Bdvardom Griegom, švedska s Molim, ?. ULndbladaia/. Ovsa popisu Irvatska dodaje Vatroslava Idsinskoga a Srbija Kornelija Stankoviča. ako se evrops ko glasbeno s tablo obogačuje novim granama. floduše, fvo obogaeivaaje Ide na štetu dotad&injeg gl^zbenog univerzalizma, lanifestiranog saj ednlč Jetrn iarabajnim značsjkma autora pojedinih >poha bes obzira na naclonalnu pripadnost* Ali. partikularizaciju tog oiverzalizma ne samo da je odraz gledanja 1 duha epohe roeantlzma, *6 je i veona pozitivna pojava u razvojnoj liniji evropske glasbene evijestl. Svaki autor naotoji pregovoriti Sto izvornije te vidljivo

E" irati i avoju ličnost 1 žeblju kojoj pripada. A ako je on snažna stvaralačka pojava te se mole uzdlči iznad uskih regl-okvira, crnda ga svi prihvačaju. fakav se slučaj zbio sa bepluoca, Mestom, Grlegom. II« drugačije politlčke 1 društvene prilike Hrvatakoj nakon 1046. god. mog&o se zblti 1 & Lisinskim.

£bog svih spo enutih odlika kao i »bog izuzetno snaž-111 stvaral&čkih ličnosti ko j ima je upravo obllov&lo, razdobij« 1 zbeae romantike ©stavilo je veoma pozitivne rezultate nastojanja, Rijenja i ostvarenja na području glazbenog s t varal alt va. Začrtalo k putove razvoja glasbene misli za veoma dugl vremenski periodi porilo je veliki broj djela, koja prsdstavljaju z&sčajiii dlo svjet— m kulturne baatlneiunaprijedilo je izražajne, formalne 1 sadrlaj-p koncepcije stvaranja$do^okratiairalo je glasbeni* umjetaoct i Bdbliililo je čovjeku$ afirmiralo je male 111 kulturno dotad ne-pponirane narode pogodu jučl nastajanju nacionalnih ikola. Sat o su rnmlnm gU*bmm ron&ike sa rasvoj glasb« neprocjanji«. a reaul-iti imponirajuči. Čak u t oliko j mjeri da j oš uvi jek mogu slutiti kao Ittokaz.

OUZmUk ; IOTACXJA 0 HKVATSKOJ

Poli tlčka i kulturna ba§tinaf Sto ju jo XIX stol j©-Se u Hrvatsko j našlijsdtlo od pro§lo&ti, bila j® zbog posebnih pri-» lika hsteragana* Teritorij zesalje bio j®, naiia®, politiSkim ©akina-eijaata Austrije podftaljaa na Jušnu /Donju/ Krvatsku, Balmaoiju i »a Bjovomu/Gomju/ Hrvatska* I dok j© Dalaaoija u proteklim sto-lie61?sa živjela 1 rasvijala s® u donekl® mirnijoj i ssredenijoj atmosferi, doti® je sj®v@raa Hrvatska proiivljavala dugotrajno rasdob« lja ratovanja s Turciisa. Bila je «ili ratlSt® ili ratna etapa, pa ie u surovo j borbi odlučivao tek interes održanja, a na neka ideja*1 a karoli mogucaost kultura® iagradaj®. Valjalo j® kooosntrirati sve snage na ianalaienje 5to uspješaijeg načina, kako bi se odbranilo državno područj® i nacionalno obllježj® sesdja ne samo od luraka aego i od Madžara i Austrijanaoa. 1 Balaaoija je pretrpjela trsavlo® u sfoa političkom životu. One su. je vodila is doalaaelje mletačke u lesetrijsku ili tursku, ali je u ovoj pokrajini bilo kudika^o lakše ostvariti dodlr s Svropom 1 s njeni® kulturnim tskovlnaaa* Mor®, ■ajbolji društveni i kulturni posrednik medu narodima, odigralo je ?idau i sahvalnu ulogu u kulturnom pa i u politidko® usdizanju Dal« m rije. 2ato a® i dogodilo, da j® u isto vrijeao S j® varna Hrvatska,

Ead® sinstrana sa aeuglednu periferi ju austri j sk® oarevia®, bila udeaa na pasivau etagnaoiju, a da j® Dalmacija prožlvljavala svo-kulturnu *mm*mmm+ Dubrovnik, Split 1 Hvar, a pwwrmmm 2adar 1 ješ a® k i gradovi, po n tal i mi volikia kulturnim srsdl&tlaa t® hrvatskoj kulturi davali ličnosti poput Marka Jfarulida, istra Sora-jnida, Uanibala Luoiča, Sarina JDrSida, Petra Eektoroviča, Jurja parakovlda i Ivana Guridullca na polju književnosti* maj štora Kado-hraaa;Jurja Balaatinoa, Idrijo Modulira, Julija ILlovida 1 tfsderika lesko vida na polju likovnih umjstfiostij Andrij® čatrioija, Vinka pliča, Ivana Lukačida, Luk® Sorkočevida, Julija iJaja^ontija i prana Mana Jarnovica na polju glasb®.

Ovos bogataši 1 veoisa aaadaja« nizu najstnika Sjevar-na Hrvatska pridružila je n®količina svojih atvaralaoa, ko ji su Ijelovali dal®ko od evropsKog kulturno^ utjaoaja. Blkola Iraja6©vi6*f I /ani* Belosteneo, Jura j Habdelld, Tito Brasovački i drugi ne 20. u sdriati usporodbu sa spoaanutia dal -atlaškim kn j iževnioitm. M®dutiai

tvrenja njih i sirih, onih bežim® ilh gorri j ©hrvatskih graditelj-i i pilJaSa skladatelja dok&s su, ka o ae^u ovls kraJavim Hrvatske ©tajalo popuniti osjetuu prasnirm u kulturnem i stvar&ladkom pog-du 1 ka>o se pokušavalo podiči kulturou r&sinu sesilje.

Objektivni raslo si uvjetovall su ov&ko opr;5nu sliku

uxjetničlru neujednačenost dostignuea ovih na§ih pokrajina. Ali se

aje-ui XVIII stolječa i podatkom XXX situacija po stepeno jag&nja.

Iturae žari što poniče se sve viie u ejeverae krajove. Skenoneko

epadaaje Sslmaeije, uvjeiovano novim tehaldkln pronalascima i po-

tičkia prosa jenam, ubrsava takoder 1 Mtam propadanje dalraatin-

Ih jradova. Umjesto njih, dotada&njih žarišta, u prvi plan polako

J&ijs Ssgreb. On sve vi&e postaje političko 1 kulturno srcdište

.Jelš Hrvatske, sitsboličko uporlite svih hrvatskih težnji sa oslo-

je n&aih kr&jeva od tudint&e vlastl, asa njihovo ujedinj&vanje

Jedan cjeloviti politlčki teritorij 1 sa njihovo kulturno uadisa-

Bo to i smama malo i nacionalno veoma Sarollko aje&to sa oko Tooo

janovaikra, Zagreb se počioje postopeno preete k tavati u pravi hrvat-

1 grad te povečavati i brojčano i urb&nistidki, tako da sredinos

■k

foSlag atol ječa poprlma. izgled »-"tista evropskog grada.

Put k ovo® kulturam i politlč^oa preobražaju bio j© ista dag i salRifcrpan. Oštra soaijalna podvojeno©t gornjohrvatakih aleia s uglavnoa ednare&enia, gersanislrania, plemstvom na Jednoj ■ bespravnim seljaMmi 1 nedovoljno rc&zvi$mim ipr&dan stvoa na dru-

strani Sinila je priliko veoia tem«« Uajto je po^odovala le-rgijl^ 1 nacionalno j i kulturno j. Plemstvo je živjelo svojih na-non života, usvojen is preteiino is inose&stvai »eljaoi su sadinja-li jlavaiOT stanevniitva i bili mi u fca*tsk*m položaju te velikim ttmmmm pr plemstvu, crkvi i državi bili su dovedeni na prosjad-fttapi rašnička klasa, sv j ©smo organizirana u dvrstu i borbonu cje-

Ea, i':e jo ^ po stojal: i .uar&zvije;:! gr črnski stale2 telr se počeo Iti za svoja afirmacija. Život je tek o tako na tri aeduaobno t&a •olor.jeka, a podvoj*>aosti i ne zainteresiranosti sa narodne oleme eae^gučavale m i ono teale prilika m zajednidko djelova-» u okviru jedne nacionalne zajediioe.

Ipak su m odjeci aovog vremena, bes sum j« reaal-t I&poleijoaov* vladavine u ovire Jrrajoviaa, zajajjetili 1 kod nas

reč podatkom drugog d®o®nija. Označevali su poč®tak dal®kos®£nlh ?ro njena u strukturi barvatskog politld^og i kulturaog liro ta* 2apo-teli su 1813.god. akoljosa zagr®bačkog biskupa Maksimilljana Vrteov-la oko organiziranog sakupljanja naših narodnih pj®ssm& i popjsvakat nastavili su dvij® godia® kasnij® objsvljivaaj®Ei vaoasa značajna IrroSure intuna Mlhanovlda R®č domovini od fcasaovltosti pisanja vu io;.

Ali m u cvom času situacija za »astsvak zaoisli ?rhovca, rihanovida 1 .iporera činHa izrazito s®p*roljua iz vi§® razloga. V želji da i dalj® održi očitu germansku doisinaoiju, Aus-trija j® dozvolila da Zagreb dotijo vlastlte stalno novine /na nje-aačko* j®siku/, najprij® časopis wLunaw/1826/, a onda i *Agemmr politiscfc® Ssitung* /183o/, kos® * Luna* postaj® zabavni prilog. Hrvatski sabor od luči® je /1827/ da s® u hrvatsko §kol® uvede aiadžar-#i jezik kao obligatni predat, popustivSi tako sv® očitij®si mil®tu aad&arskog heger o»iz®a prema Hrvatsko j. 2bog svega ovoga, kao i «bo• aodvouran® pr® dominacij® njemačkog utj®oaja u Vara Ml tm i Oslj®-hi a talijanskog u Hijeei i ostalih gradovlaa Iialmoi jo, u Ervatskoj Je zavladala atmosfera kloaulosti 1 popu&tanja. Ona j® kod raladog

taštaja, pretežno gradacafcog pori jekla, izazvala veliku dozu ne-ovoljrtva 1 ogorčenosti, £® s® veoaa snažno i neposredno odra-silo u pjasni Pavla Štoos® Tmt novo l®to, poznatijoj po kasnij®a nazivu Kip do^vin® vu $oČ®tku lata 1831, stvarno j ostudi političkog djclovacja feudaln® Hrvatska.^ 1 kad s® sv® čiailo b, zizlazno, u rassaku od tri godino objavljan® su tri publikacij®, koje su is o/uiova izm$®nll® dotada&a j® stanje. *«ajprij® je u listop&du 133o. god. dtasapana Kratka osnova horva ts ko-slavenskog pravo pisanja Lju-devita £aja, zatim je u travnju 1832. ugledala dvjetlo važna brošura ius patria® separrdorrsisntibus suis fillis.... Ivana £®rkosa, a oada j® u studeaoam lata /jodint? i zašla prva politička bro§ura na

hrvatskem jeziku, u stvari uputa hrvatskim poklisarina »a bududi egarski sabor. Naslov jo j je glaeio Disertatia Iliti razgovor darovan gospodi poklisarosu.,.., a smtor grof Janko Brašfcovid napi j« je na itoksvsJron narjedju.

Svi su se trgli i podali komeiatlf val aovoga za-pljueiuo j® svakoma* osjedalo so kako se u Hrvatskoj zbiva neSto s€svakid&šnje. 2 u sa ioru m 5ula riječ na narodnom jeziku* U. stu-tee^a 1332.general Juraj iukavina zahva lo s© ajiae bam* fr&uji Yla5i<5u na laanovanja za potkapota^a kraljevine. A kad j® nakon povijesnog Oglasa Gajevog za »leviš* Korvatzke* i *2>aaiozu Horvatzku, bl&vonzku y Dalmtlnzku^/1834/ isadae zaista i njihov prvi brej /6., odmosno lo. sijaja 183$/» staro je stanj© doflnitlv^o poslale proSloet, a Hrvatska* zavladala nova at-sosfera. Svi su bili p ono ser* i silnim predvodnlSkis zanosom mladog namStaja, nastavljeno* tfl skoro svlh hrvatskih stalofta. la č*lo oovog pokreta, u njegovoj prvoj fazi pretesno kulturaog karaktera, stao ju jed joduino izabran ijttdevit Gaj, snažna i vsesa dinamična ličnost. Mrtvila jo sestale 1 a Zagrefcu a poatepeno i u eijeloj Hrvatsko j. 2avladao j@ sovi duh, I eealja je u51a u raadoblje svog kulturaog a i političkog preporoda, vremenski relativno kratko^ ali veoiaa bogafcog # zna čajnih i pledonosniai resulfcatisaa.

Glasbeni život u predilirsko doba svodle so i u Sagrebu i u nekisa drugim gora johrvatski® gradovih, osobito u Turaždiau, ne saao na crkverm več i na kazališnu djelatnost. liagast-IJivo je, da je u tome prednjačio Zagreb. Jof* 1797.god. dobio je prva stalno kaz liste i to u paladi, koja je najprijo bila vlaanlš-tvo grofa Antuna *eja6evi<5a, zatia/od 18o3/ grofova lulmera, a od I8o6.god., posredstvom i aoveea biskupa Trtoovoa, grofa Antuna Aaa-dda de ?arkonyi ja.10 0 kazalištu sa odvijao za ono vrijeae intenzl*-tfm život. Gostoval® su strane, pretežno ajemdke i talljanske putu-Ju<5e družine. Izvodile su ondašnji fcazall&ni r pertoar, sastavljen »e sa o od popularnih ne^o i od smjetnidki vrijedaih d j sla.11 ICazal-iate je poslovalo na principu zakupstva.

Osi® kaz&lista postoj^li su u paletam velikaša t ieja5evi

Pdivali koncerte, izvodedi preteino komrtm glazbu. tako se u Ura Vrhovdevu, veeaa preelsooa 1 iscrpaors ilustratoru zagrebad-kog života u ono vrijese, spominja konoetti odriarii u bis ups om

dvoru god. 1611.11812., 1813., 1816., 181$*.12 Zajednlčfciai snagarm fca^rebačkih amtera 1 profesionalnih glasbenika bilo Jo saagode i«v sti, na pr. 1816. god. u erkvi sv. Marija oratorlj Josepha Baydna Sada® £riatovih rijedi na križu, a god. 1321., u kazalifitu, l tvtiranje istog autora.1-* su i aaogi lasoviti m«Jot "i t

pohodili Zagreb i nastopili ili u kazalištu ili u Jod oJ od spe* strni tih palača t 1315.god. nastupio Je glasovirač Joharm Keponruk Bumislt a 1817.god. virtuoz tJansea.1*

1 kor zagrabačke katedrale bio Je rasadxiik dobre glasbe,1^o®obito otkad Je, 1788.god., Vr&ovao doveo is iieča *dos~ foLoa stolnog kaptola- Sest korali s ta, >roji su se otada brinuli la čistoču i ljepotu orkvenog pjevanja.1^ Sve ovo svjedoči kako bu u Zagrebu postojall ne sama dobri uvjeti za razvijanje glasbe« m djelatnosti, nego su se aal&slla i saage, epo obne da se s us-p3aboos ponesu i sa matnijis glasbenim djoli?sa.

Is svega se *ože zaključiti kaka Je u to vrijoae upravo biskupska palača bila u noku ruku srodlSto za^robačko;> glaz* m iivota, pretežno kostor og karaktera. Ponajviše zbou toga &to fo ti h goaina na biskupskoj stolioi sjedio isuž rijetkih mmth apo-■oaaosti, a uajto i pasioniraii ljubitelj glasbe. Ali se, inioirana |lazbentaa priredbama 1 sastaneliza kod biskupa, počela sredino* treeog deoenlja pro&log stolječa okupljati u gradu jedna grupu gre-daaa, i to u kuči uglediog trgovoa Bore £opovi<$a. tačinjavali su Je dij tlom obični ljudi, povezani ljubavlju prema glasbi a i sasd as&teri glasbe alai. *red vod io ih Je Ivan fcadovee, kasni Je kitarist brropskog glasa, ko J i Je s nJim osnovao 1 vodio gitaraSko-orkes-tf&lnl sekstet te s ovim povroraeno nastupao. Grupi se ne S to kasni Je priključiš 1 tek angažira jI korali ©t katedrale Juraj iCarlo tfianer* iorgsostera, glasbenik velika kulture, ogroanog znanja, aeobično •prt* ta i i praktičen organizator.1' iostepeao se na tim sastaaoi^a uktistailzirala ideja o maftaosti osnivanja Jed glasb nog drtift* tara, koje bi približilo glazbu svlss ljudlsa bez obzira na spol, Larodaost i vjeroispovjest kao i na društva al položaj, a s vre^eoota »tvorilo i svoju 5 kolu. 04 ideje do njenog ootvarenja ni je pro&lo Nogo vraaena. Maaar^Mar^aasteirn sagrljao je za a ju Vrhovoa, pre-lošta Aleksandra Alagoviča, kasj;ijeg Vrhovčeva uasljodaika, i ka-noaika grofa Josipa Serma^ea. Hvi su je odaftevljeoo prihv&tili i bkcija osniva jou us; oro je započela. Članovi su bili sakuplje.nl.

—■ 2o —

sestavljena m i pravila te Je jo§ prije njihovog potvrdivanja odr-

lana prva javna priredba /18 J?.1827/.:18 Uprave toa prir^dboit ili

talija konce** svlbajs late godine sapodinjo dugogodilnje plodo-

Besne djelovanje tog glasbeno* drufttva, tada »asvoaog Muoikverein in Igram. *

Konstituirali se u udrulenje s odredonta konoep-i temeljito isradoala pravilima, tfueikvarein je, djeluju<51 Q prvo vrij^me lakijuSivo na po irudju koncertno Ijelatnosti, pri§ao i os tv areni Ju svog slijeiee*£ ne mas Je važnog sadatka, k otvaraju kjLazbeao ikole. l^judi sa maš ujetnl**** vodu Msnsr-lorgensterna, bjl Je d3du§e kao UJesao a sbog tadašnje politi&ke situacije u tapeta istisnuo skroimog ali narodski ortjentirasog Podovoa, 98 P .dupirajačih članova, pretežno najviših politidkih dostojanstvo-r : 1 gradana 20 i Jasno odredenl program, društvo je bilo

n .eju&ostl vec 102 9 .god* otvo iti i sva ju glasbeno škol« /16* ve-Mo/* skroaan* tri učitelja /Wi«mer- or^enstem,

jralentiu Ježek i intua ULrsohkofer/ i XA učeniku, saota kojima i W ž en sira. Postepeno se broj učitelja i ačenika poveeavao, ikola dr: §tvo stjeeali afiraaeijm u *pradu 1 njegovo simpatije redovitiin iboaia priredbama, ko je au bile najbolji potesatolj djelovarija 1

edovaaja ovih veo*a snačajslh ustanova za glavni grad Hrvatske.21 Osnivanje glasbeno^ društva i dkole u Zagrebu spada

ikal o u veoaa zamajan pothvat na glasbenem poti rud ju tridesetih

Jna proSlog ateljeja. Glasba je i kod nas de hkratiziraaa, pril-

že«a je tako svisa koji sa nju o«jeeaju neku naklo.aost. Ali zbog

'oje izrazito ajoaa&o glasbene i strukturalne ori Jen taci je, sa

o vrijeao potpuno razumljive, ova de se ustanova uakoro ne6i isvan

iga zbivanja ko ji 6e po tresti žagreb, a s njim i čitavu lirvatsku.

če donekle i oponiratl kultumoia 1 političkom previrsnju u

itskoj* lake usedu filanovissa laa 1 ljudi, ko ji 6o se opredijellti

Gajev pokret /JVartjo Issver Čadkovid -frhoviaski/* ^edan dragi

bthvat na glazbenom polju, iakar i skromni ji po radno^ postupku,

»tresti de duhove i odigrati prvorazr >d-u politi«*« ulogu. .iijed

k o sajednl&oa djelu Gaja i Ferde ^iesnera-livadi

o* Horvatska ni propala dok ml živimo.

nastajanju ova sarseljeie narodno^ pokreta. prethodio e pionirski skl&datel Jaki IdvmŠtČmr rad na stvaranju aalife oblika,

srete^o solo-f>opjeve>:n, s hrvatski* tekstom, liiknuo J* ne osredno Hilon nublllraeija Gaja, Darfosa i Praškovida u razdoblju od 183o-LS32f taj Je ad mpozorio as stvarne aaga^aoatl koje narodni jezik jruža skladatelja. JLvadič je a graaieaaa svog talenta ttfcam* oa 5in jeniou, da i nail Jezik sože poslužiti kao tehtal J stvarno ju vokal-lih »kldbif ni§ts slabiJih od onih koje sn so tada izvodilo u relm. MagftO se on odvaditi na taj koraki materiJalno U£lavo» ne* nrisaa* iivadič je kao uva£fma lidno^t u £a oboru postepano zaln-toresirao i loš neke druge skladatelje za raagtlčnosti skladanja na »rodna« jeziku. lostao Je prevodnik svih onih, ko Ji au do pojave tdzinskoga d Jelovali na afirmiran.ju hrvato^o^ jezika a poao&i tonova.

Spoaenuto je ka o Je J al Horvat ska ni propala /1833/ ro^ltat zajedničkog rada taja i Livsdiča. Gaj Jo Jo§ 1831.-oo. fcaa študent u Grazu napiaao prvi* verzi Ju ove p Jama, da bi jo j Ivijo od in <5 kasoij** /u Be6u/ dao konačni oblik.22 I nrlodiju Je i m b tvor i o za jedrn? vožnje prema Samaboru, 5du<5i u posjete udatoj lostrl Ivani. * Sad ah ula ga je rvtrka seos^lh nuzlkanata, sapravo pratnjs violoaoella i druge violine rtelodi Ji izrazito plesnog karak-lera. Fo dolasku u Sa^obor Gaj jef unjesto sestri* otiSao do svog tobrog prijatelja, ko J i je prema Oajevu pjevanju, u stvari -undanju, pikon nekoliko pokušaja zapisao i har-onizirao »elodlju.24 Ona Je, prirodena sa zbor i orkestar od ftlsnar-Morgansterna, po prvi put fc&zvuSala 7. veljače 1835* u ©edučinu a jemackog igrokaza Joa^pha 5civ.felgerta Die Magdalenea-3rotte bel Oguliš, napisano^ prema. fejevoj ideji s radnjom iz tada bliske prošlosti, a u prizoru gdje brati provaljuju 1« tvrdave Glo^ov^. or la je biti ponoviJona les^t puta. Kao prva pjeaaa, otpjevana s javmg »jesta na hrvatskom liku i to s a|$aalk» posoraiee, razumljivo da Je o^taah sap lila ifeove i preko noči postala si ubol budoioa narodaog preporoda,2** ^a ;]e s glasbene str asa odavala tude /fraaausko/ pori jeklo. breklm je ono *8to se dotad nitko ni je usudio javno, glasno izustiti* da je prošlo vrijeae spav&nja, da su se rarodi na alavenskoa ugu prerroli i da <5e braniti svoja prave na život* Gajev napjev *** prave -melodijo, odladan je rita m, taj pokrede tljclo, vodi nrijek aapred. ^Ijaala postankom s tvoren i «e psihološki uvjeti a stvaren je radova slidne vrste, §to <5e so očitovati kao glavna n&a jka

prve -faze narodnog pr©parada, kad oa uz kulturni pooriaaa tepeao i ilirUki, *veslave is>:i karakter.28

Tredi krupni dogadaj, djelooično gl&zbeao^ znadeaja, Jeat otvaraaje novog z&grebadkog kazaliSta /4.1.1834./ na Markovo* trgu. * llatar privatno vlasništvo, ono je za panih 60 godiaa svog IJelovanJa vr§ilo u 2agrebu i ErvatskoJ vellku kulturnu t političku siju. ^uvrenenije oprhalj©ao od Aaad6jevo&, novo kazaliStet vlas-štvo trgovca Krlstofora Stankovima, postalo je u danima narodno^ poroda, ali sa o neko vrljeme, izrazita tribina narodnih težnji I stremljenja.

Izlaskoia *i!oviaa* 1 njenog beletristlčka; priloga •Ifcnieoe* te javni a izvodeujeai i zdušniis pribvadaojem budaioe JoS lorvutska ni propala narodni preporod bio je službeno inau^nriran. lastno kao reakcija nladog grodanskog nara5taja na sve ekspanzivniji križarski hoge znižam, kojl je jasno i§ao za tisi da Hrvatska svede pa 'partes adnoxaett, kao 1 na opde narodno mrtvilo sredinca tredeg pceaija, on se najbolje ogleda sa straniea navede ih glasila. Ho brokla^iraju ga u prvo vrijeae prograaatski dlanci, jer ih cenzura ke bi bila prepustila, ilajesto toga &aj i njegovi »uradnici u novi-p deaooo politička, več- cenzurirane, vi jesti, dok »Daniezu* poka Java ju »srodoia poslovioajaa, *njetilima* i naoko naiven pjes-kia, ko jih je snisao taedutia veoma Jasan. S t avl ja ju poslovico kao ktto svakom broju • Daniose" f kojoj je 1 naziv simbolični i oponlra-luci 'liani*! prvi broj priloga resi veoma značajua pes ovica "Marod ■t« narodnosti jo t£lo prez kosti* . Ob javi ju ju pjosiao i "ajotila*« \ evafcoia broju *£aziicae* isa ih po nekoliko. Nastavljeno mahom počet-pU, stlhovane hrapavem kajkavStinoa, te pjesme veoma jasno govore } aovotiMstaloj situaciji u Hrvatsko j, apeliraju£pod vidom povi jesti, f Bvijest doniorodaca i vr$e tadno odr denu ulogu, ko ju Im je redak-p&l kolegij naiaijealo.^°

Gajevu politidfcu dlploisaoi ju odaje i postupok u oda-iraaja narjedja, kojia u podotku Staapa # izvine* i "Baniozu* . Autor prag pravopisa, temeljenog na štokavitlni a popuajenog dijakritičkiia poviaa deške provonijenoije, Gaj se za poSetak odlučuje za kaj-rsfci dijalekt. tost@peno prelazi «a itokavštiaui naj pri Je u »Da-esr uvodi novo, jedinstveno narje6je 1 novi pravopis, fako od lo. 1835* usijesto "Bsnicze* stoji "Danica", dok "Kovine* dobivaju ro dijalektarno ruho tek godizra dana kasalje.

Redakcijski kru^ j© sestavljen veoma dobro. Sačlnja-▼aju ga Eragutin Bakovac 1 Antun Maturanidf zatim sur&daioi Ljudevit farka£-¥tikotioovi<5, Juraj Tordinao, Antun ^ihanovič /autor pjesiaa Horvat ska dossovina, poznati je po prvom stiha Juijepa naša do sovina, Staapane u Xo. broju "Danioze"/# Pavao Štooo, Ivan Mažuranid i Tjekozlav Babukid. Simpatija javnosti rastu* povezava sa broj pretplataika /u prvom naletu ima ih 12o/% list 51 ta ju i nepretplat-»ici. Čltaju ga 1 izvan Hrvatske, a ideje narodaog preporoda osva-Jaju nove prlstalloe.

Ali se is 8Sovina* i "Danice" aogu naslutlti i mnogi problemi ko ji -suče Gaja i suradnike. JSajkrupniji je svakako ona j* kako voditi politiku koja bi Hrvate spasila aadžarisaoijo a da se ne izazove gnjev Austrije, kako ova ne bi polfretu podrezala krila. Gaj vidi izlaz u slavonsko j uzaja^nosti, u * panslavizaoiji* pokretai lajprije u idejnem ujediajavanju avih klaven* u jednu m6uu zajed-licu, a on d a tokom vredna u stvaranju polltidki čvrstog bloka svih a jih pod vodstvom velike Rusije. 2a vol ju te ideje on podetkom sli jedrce godin« /1836/ zajenja ime * Kovina* i *i>anico* u "Ilirske Rarodse novi ne" 1 "Baniou ilirsku", Sto izaziva prilidnu buru nego-pranja i kod pristallos 1 kod si »pat i zora. Ilesvjjesno usvojivši fptfeeaim zabludu o Južnim Slaven ima kao potosseima starih Ilira, pj j® smtrao kako je naSno idealni zajednidki nazivolk kojim je jrtuhvatio sv© slavonske narode Balkanskog poluotoka. .sedutim, zah-pt ni je uspio. rostlgao je suprotni udiaak i podeo razjedlajavati rano §to je dotad bio pootigao aa političkom polju.

Gaj je spozaao proaaiaj, ali ga je pokuAaa ispraviti kodvi^os ko ji ga je aogao stajati glave. Povezav 5 i se čvrsto sa nmogoraklm vladikom i pjesnikoa Petrom Petrovičem Kjegošem te kraji^kim oflciroa Štefanom Herkalovičem, on je 1838. god, izradio Maoranduis i prodno ga ruskem pukovnlku u Bedu Jakova Nikolaje vi

BoiivjevŠi slom na planu velike evropske politike, rftj se u domivinl snočlo sa sve j ačoa opozicijam u vidu novoos— lovane horvatsko-vugerske /madšaronske/ stranke. ona je stjeoala jristalloe na račun krilatica, kako brani * stare horvatske pravioe* to je aaj i njegovi istoalSljenioi hode za peniti prelasKom na pre-roslavije, na rusku s tramu Stranka je iaak osooito joku podršku i nižam plemstvu iz Turopolja, a u Zagrebu se okupljala u tek ot-roreooa aadironskom Kazinu a Amadijevoj palači. Otada trzavioe 1 mkobi iz:aedu iliraoa i madžarona ispuajaju polltičkl život Zagreba Is dana u dan. 1 prernda Saj 1837»god. dobiva dozvolu da otvori rlastitu tiskaru, a razpoloženj* u Zagrebu 1 Hrvatskoj jo§ uvijek |e u večini za Ilirizam ipak ©adiaroni uspijevaju u toku nekoliko lerednih godina podrovati naklonost bečkog dvora prema ilirlzrau u toliko j mjeri, da je 18. siječnja 1843. god. sti^la iz Beda zabrana ij>o treba ilirskog isiena za * ^vine" , *Daniou* i pokret. Bakionosti *ckog dvora nije nikada ni blloi nju je diktirala oaoilirajuča »litika Austrije garam* Mad&arskoj 1 Hrvatsko j, zasnovano j na te-lelju prianjanja ono j strani koja se u odredeno^ času čistila sanje »pašna. 1 tate je zavriona 18 sveslavensko-velikoilirska perioda irvatskog preporoda* s veoma negativnim rezultatom na politična planu. Ilirsko ime aamjfsaja o ja pridjevom "narodni* i Gajevim (ratl&m Oči to vanje ia* ~da če se s ukinut jem ovoga imena aapokon sva fazdražena seroa oiriti, 1 da če svi sinovi domovine bez iznirske ire svoje sile obratiti na obrazovanje na3e narodnosti, i na saču-lanja konštltucije i minioipalnlh naših pravah.* ^

Medutim, s dru^e strane rezultati su bili veoma psitival. Gaj pokasno pronioljivim kad a je ^ovor io t *j?ro£lost |e svr§ena, budučnost je pako u našoj volji, ona daklo nije odlu-fcaa niti sudena, Jer zavisi od nateg prosudivanja 1 držan ja.* iprojudivanje 1 driaaje govorilo je u prilog osnivanja kulturnih Stanova i vodenja kulturne politike na način, kojJače se najbolje ora liti na opčem (izdlzanju naroda«

ironajprije je izlaskoja liatova na narodno® jeziku o la nastajati naša novija književnost. V početnom razdoblju jo

E tratenju osnovnih vidova izraza, ona je uspjeino ispunjavala osnovni zanatak: budila je kod svih one *kaj bilo v^aslivo* € k/ #&anif est irana u prvo vrijeme i skl jučlvo stihovlma rodoljub-i ljubavnog karaktera, ona se poatepeno uz prozne i dramske

tekstov® kvalitativno usdisala, utlruol pat izrazito umjetničkosi pothvatu Stanka Vrazat Ljudavita ifarkaia-Tukotinoviča i Dragutina ovca, izd&vanju časopisa "Kolo" 1842.god*

Razvjj na kajizev osi polju isorao je nemiuovoo dovesti ideje o stvaren ju ilirskih /narodnih/ Sitaonioa /1838./, ko je su ovaae najprije u IfaraMinu, pa u larlovou a onda u Sagrebu. Fred-Jodsik sagrehadke postao je grof Janko Dra§kovič ,veom uvažena 15 ost i u Hrvatsko j i u Bedu. On se osebi to zalaga© za vodenja liredtenlje ekonomske politike prem Madžarsko j. Kjegovoa z&olugoa polazi do eenlvanja joS jedne značaj ne ustanove, Gospodarsko^ druš-fora /184 V t ko je de u onim prilikam uspjeino djelovati na ovca Masoorenoa polju djelatnosti preporoditelja. Hazvoj je takoder abacio Ide ju o stvar&nju Bruštva prijatelja narodne izobraženosti Urške, 5 to če ae moči o stvari ti tek l®6o.god. /Juga slavonska akademija znanosti 1 u^jetaooti/. God. 1842. inioirao je i oonlvaajo ilavaice /unutar čitaonioa/ pod imenom Matica ilirska« koja če izdaviti knjige i tako Širiti prosvjetu medu narodom.

Bz osnlvanje ovlfc kapitalnih ustanova za život bilo bje nacije, 184o*god. dolazl i do jo5 jedne znučajne akcije prepo-fftditsljai s po zor niče kazaliSta odjeknula je ri ječ na narodno® je-liku, ali ne kao dosad sporadlčno več u vidu ojelovečernje prodata-n* Zasluga za ovaj pothvat pripada u prvoa redu Ilirokoj čitaoalei a oada poirtvovnoa kazaliiaoa rada Ura, Inačo liječniku dr.Dimitriju btaetru. Dn je uz inlcijativu ondadnjih kasalidtnih zakupnika brače Ninrlcha i Karla Bdrnstelna uspio dovesti u Ja^reb Leteče dllOtan-tsko pozor15te iz Xovog Sada, nakon Sto je bez odazlva profoo više-kritsl ozlv Sagro^čanifaa da se pride o bivanju kasslišta iaključi-▼o na natodtm% jeziku. frosotog llpnja 184o. ttovosadaai izvode "juoač-I i^ru sp$van jeaP u tri čina Juran 1 sofia Ivana Kuknljeviča-Sakoin-stoga. irothvat je uspio preko očelivanja« taj datum predstavlja u brrl jesti zagrebačkog kazali § ta kaiaen - teaieljac javnoa kazallSnoa Uilevacja u lagrebu na narodno« jezita. Talja dodati i to, da je u ha komadu slabe književne vrl jed r osti glasba iaala prillčno istak-nitu ulogu. Skladala su je dvojica autora* pjesne 1 eoIo-! opijevke isao je ?erdo Livadič, a ouverturu 1 ostal u scenska glazbu or-ttralni glasbenik ttlhlla Welss,koji je ujodtio 'frotruaen tirao vtdidev dio.^4

Uopče £aj i suborCiat t>okazivali su valijo saniranje « glasba. Shvatili su, da joj valja posvetiti dolična p&žnju stoga, Sto osa šole lako i neposredno osvojiti sluš&ooe svojo® Ijepotom i ■■raiajno&ču i §to može po sls žiti kao odlično propagandno sredstvo zft manifestiranje i širenje narodne laeje i ea pridobivanje novih

trlstaliea. Saa Gaj dao je prisijor stvaranja aelodije kakva je bila otrebna u toa časa /Jo§ Horvatska ni propala/. lijegov podstrak ijolovao je ohrabrujuče i nagonlo na podr tavanje. sasio da je po-t&knae grapu iiajevih naj intimni jih drugova da zojednički /na potioaj Gaja/ *ishitrl* melodija ?ukotinovičevoj davoriji Hek so hrusti Saka «ala, i to pre^a narodno j pjesssi Smil j »»mil j f ftrailj&uiču,nego je itsicirao pravu Skolu "ishitrilaca* . K ju su s tvorili ljudi puni stva-rslačkog poriva i zanosa za narodnu stvar, ali aez ikakve teoretske glasbene sprane, ideale su tako ishitrene melodije pjessassa, objavljenim u * Danici" j pjavale se, širile u narod 1 postajale neoblčno obljubljene. Cak i unatoč suvi&e naglašenia asooijacije^a na strana uzore-.^Kjih su zarlsjivali i obradivali stručuo i^oDra^oni glaz-knioi modu kojima i Llaiaskl, a ose su vrnile neoblč^o pozitivnu političku i rodoljubnu funkciju. Izraedu stvaralaca takvih melodija ralja svakako istači dvojicu* Josipa aunjanina, au^ora /buduče/ knratske hišne te ferdu Husana, neoblčno plodnog i obljubljeno^ Isbitrieoa.

Uz ove autore djelovala je i druga grupa, stručno obrezovana, ali po koncepcijam daleka prvo j. Tehaički najvještiji bio je več sr-omnuti Wisner- *orgenstem, koji jeisam stvarao za narodae potrebe /Ilirsko kolo/. Bjegovi priloži, poput priloga Li-Mi^af Dragutina Turanyija pa i o.Fortunata iintariča očitovali su Kdutia povezanost s narodnim preporode® aaao po naslovu. Iz njih Je izbijala suviSe naglašena našlijedena tradicija, uglmmoa nje-fcog prizvuka, zaodjenuta u vješto formalno runo.

1 upravo na isvoriaa takvih strujauja u tadašnjoj itskoj glasbeno j situaciji počet če djelovala J* Vatroslam Lisinsko-«&♦ stvaralačka ličnost lzgrndivat če se s jedne strans na lo&ijaaa ishitrilaca, kao što Je npr. Sak aa hrusti Saka mala*

(rzt) Kek se hrusti šaka ®a-la, dušmanina seka Ja - la,

ružne na nas fcaca strč-le f volje ve 6 i nara do zrele

"udri-o je za nas sat, udri-o je za nas sat,

Udri-o Je za nas sat, udri-o je za nas sat*

dok že aa 8 druge strane pred o5i;sa lebdjeti /za njega onda/ nedo-gtižni uzori, poput ove harfsoaijski vsema zaaialjive Livadideve Bkladbe u As-duru /Dot Bingenainn iz Charaoteristiohe fonbilder/,

I

j«d ko je se navodi sa&o pode tak

r

Lil če ga zanositi bogata zvučnost i lmponirajuča kontrcpunktska

5to odloaak iz one u Sis-duro^

3 li poootesooi mSSm^ orom prilikom prvi pufc objelodonjon*

Oviti utjeoajiaa na njegove prve rodove # ko ji po onosss predstavlja ju stoje negdje na poloviai puta, pridružit če se i fcreči. Kad a je ,nalile, proila prva zanosna f- za narodno^ preporoda, proporoditelji sa podeli ispravljati mnoga svoja glodanja na prim-]mu uajetnosti u narodne svrhe. Uloga i fUnkeija ostale su iste, Li Je uajotnlčkl izraz, osobito glasoeni, doiivio kritičnije prln*-Jedbe* toča m preporoda ni je viie odgovarala prigodnička a u jetnič-ti slsiba vrl Jed no s t radova isfcitrllaca, kao što i® nisu odgovarali Naris« oaglaftani strani utjeeaji u djeiiiaa spoaeutuih autora, Javila »e težnja, da oe na podruSju gl zbersog stvaratija pregovori na temelju kaft sasodnog oeloea« I o pet je Gaj dao inioijativu Izrekom, koja je kitala program: nRoka se /hrvatska glazba/ orp* iz naroda, ili neka K ono 5 to se nova stvori, f tvori u du|$u as leg puka, ali ne tako post© i naivno kao Sto puk, več gospodski, fino i po pravlllnft mo* l&tnorti i estetike i tako čenso d oči do ouoga, što dru^i n^roai icnsaju, to pravo narodne nuzike.*38 dražilo se čovjeka, ko ji 6m u sebi sje-limiti sklada tel j skl talent i afinitot za narodni »elos« Brozsaftao a Jo Ubert Ognjan Štrlga upravo u o^obl svo^ školako^ druga Vat-oslava Lisinskoga.

Da Je 1 liolnoki shvatio ulogu 1 vainost sarodaog elosa te njegovu prlsjem* u glasbe -os stvaralaštvu, osoaito u raz-oblju pred odlašale sa stadije u S^rag, iznio je v#č i Kuhač u svojoj ojizi o Idsln skoae t * Pronloavi m duh skvatio je niskoro ri.zllku m&© onih pučkih popjevaka, §to ih je prlje duo, i izaedu popjevaka

Slavonije, Badke, Srbije i Bosne, do kojih je kasnije čo^ao# ono to Je pute® analize pučkih melodija razabrao, ulje oapisao valjda to, da tajnu ovu drugi ne aas»a** ^ »iedutiis, dok je Euhadovo aiš-enje suviše naivno, ono Stanka fraza djeluje u toliko j mjeri stvarjo i objektivnije, da g* se i danao aože prihvatiti bez ustezanjaj« ciuski je Mo prvi, koji je na tesielju pučke pjssiae za,i3IIo sla-p.fcu u žjetr,lčku ftlazbu /podvukao L*^./, i to na osnov* teoretsko

l&alize**4° ili je ipak aa j ?ajer odavn i j i saa X»isinski# 0 pisnu, skoro lepoznatoa javnosti, a upuč^ioa oajedno s pjevači^a Gaju Iz Srbije,

po koJoj Je 1847»god. priredivao koncerte s kvartetom, on je napi-$ao:HSije slavulju težko izvo-llti ailozvučne glase, niti Sevi zra-kors pevajuoi pole tavati, niti je težko stranem svojem otajnom dra-žesti serca u raj dizati, jer j@ slavni ju usadeaa harfa isiloga zvoka, jor je u ševi nešto spodobno srebroaom zvončicu, jer na strepe-coj žici počiva zatvoreni andao mzike♦ Al* je težko vlastniku zemlje eovjeku, koji nije ni kralj harroniah, ni pesarsah, nodvisiti vezalka zore, ljubimca ruže i andela nmzike. Kajteže Je orudu prostoru zraka stvarati, stvarati svet čuvstva, što niti oko, niti uho ne suvata, nego parom telesnon 1 najtanjša žilicom kao jeza >robija. Čovatvovanja takva, koja niti rasltldaju naše grudi, negp utirava ju sere ah uzdi^a.j, koja se razlivajo 1 u auaah prosovaraju« Primer života čuda nalazimo u narodnoj rauziei« Seda se niti izgovoriti, 33 i ti opijati foitisakfero^ guzlka narodna čini, jor u a Jo J lisa nešta tako uzvišeno& i duboko£» da čovek u ona J čas na sam sebe zaboravl i živi vas u jedrtoj sa o noti« kao da bi čestica cela harisonle bio« t prodna auzika daje se poznati .sa:so on da, kad se u persih slu5aoo:h po-raj .o odziylfl)ef ona sams nota nuzlke, koja oe je aekad. u £ti§u pesniku glasila«»♦«♦ I)& bi pok ovako očutlli i dosegli narodnu muziku, ni je dosta,sa: o oaloga sveta naazikalne stveri znati na pamet,trel>a vise, treba biti sasvlta dušom i telon rodoljub, nažno Je ljubiti do evinu^ nujno. Je sve njezing dužnosti izvrševati, 1 iaati več u sercu od lir an jenu pripravnost žertve»/Qh, kad biste videli starce y nevesti i deou, sa suzaml slušajuči naše narodne pes ae. 0 svakom Čoveku bi se još Jedanput prpderaao horvatsko^ilirski život, kad bi pohadao slovenske zemljo, zaftava pTik-: nrosto^a gledao, giilovld.no kolo ne a tjelesnia oži m. nego & du§o*t smatrao« Oh, tad blste svi sr ista svekoliko orkestre saaeuill & gajda&aa slavjansklm, kol kad

rnimm> ii wmm iinllwm».W'i»miiiM.wiH|l ,im'rnmm\t,v„$mm»* ,,**m*mmmim imi»wmwi»«1i iiIW »l in KiHili l ......wuniiHmti iJfii n i**mtmmmmtmmm>mmšmm»r-

bi va«* najhar^oniČnle svirke narodno zasvirao» opominjuči vas na iž&ubi^enu prošasaost 1 pronosečl "vaz u Minuvše vekove«*'^

Bo ovih sazna: ja i istina, iz ko jih izfcijr.ju ne aano veliko rodoljubi je nego i rijetko uiivljavanje u bit narodnog me losa, Msinski Je dolazio pastapeno. Ali voč njegovi prvi radavl /1 l34J.£od»/ ftokazuj«,kako se odnah na počitku svog sklada-

teljscog djelovanja zaneslo Idejo®, da svoje stvar&nje prožine hrvatskim glasbenim oelosois« Zbog ovili ideja 1 zbog njegova talenta iliroi su ga oduševljeuo prihvatili i odaah uzdi&li u red svojih naj m aeaj ni J ih sru že va •

t? mtamimmm su se i na podrudju glasbene reprodukcije u Sagrebu dogajale veoma znadajae stvari. MajuoSljivija je bila, da se na koncerti-aa stranih uajetnika redovite iialazilo i poneko djelo, prožeto preporodnoos tematiko®/* ^ Posebno je bio topao prijem jw nls v jonske" violinistioe Eleonore »aumarmove is Petrograda /1838/,

i I ko j a je, poput *perve p^v&lioe taliansfce opere u Odesi'* Marije Eriseb, dobila Čak i posvetni sonet. Ova druga uajetniea je za svag gostovanja u Zagrebu izvala 5.HI 1839., na svom prvoa kon-eertu, ^ medu ostalim tačkama i Variaeie verhu ssalodie M se hrus-ti a a aala sa glas i orkestar Antuna Kirschhofera, a prihodom opre.lt&jnog na stupa i vlastitu pjes^iu S Bogom Za&rebu, sa koju je pazbu u obliku varijaoi ja, napisao kazališni kapelnik Hlbelm HSller

Učinak s koncerta BltobSoha i s nastupa pojedinih $olo-p$evača, koji su /do 1838./ izvodili poneku aolo-popijevku Uvadida, 1 to s velikim uspjeboa, naveo je grofa Janka Braškovida da 1333.god. organizira koncert arija iz talljaasklh 1 rijcmaoklh opera, ali na narodnem jeiiku. Ponosen ttspjehoa,45 on slljedeee jpdine organizira novi konoert, ali s djeliaa pretežno jednog do-m6og autora, i to Perde Llvadica /solo-popijevke, glasovšrske skladbe/. Ti koncerti kao i slijedača dva 184o.god„ -itariste Ivana £a-dovoa s tijegovia vokalnim i instrumentalnim djeliaa 46 nail&ze na

Pan prijem. Bjiaa preporoditelji doka zu ju, kako ©e narodnim m -iogu s poaodu tonova uspjeiso izrabiti i rodoljubna i os-a čuvatva te kako taj jezik u toae ne zaostaje za dotad uobi-m njemačklm jezikom.

Kad a se ova nastojanja povežu a onim u biskupskom sjeasmiStu, 7 onda se aaie uočiti kolibo je toga učirijeno u Zagrebu na području glasbene produkcije i reprodukcije u razmaku od jednog i pol deoenlja. Sve ovo očltovalo se 1 u veosm vidljivim resultati-k podvudenia izvedbam t Raydnova Stvaranja /1833/, Cberubinljeva j Rebule sa /1835/ te brojnih opera u novootvoreaom kazallStu. Ovo ujodno ukazuje i na veoaa hogatu zagrebaSku glazbenu onda&njicu, na itoju ce nad o vezat i Idsinski, podižucl ne smm ursjetnidku vrijednost Rmdaiea i solo - popjevaka, aago stvarajudi kasnijim djelima hrvat-Bku glazbu ranorosian 11 čnog razdobij a«

2X70* Z HUO

j&tft*! ssi&ovaa tum-tq foib (m os^or*?

ii ««*ttitMi MliiKi 01 strm Um&lmtrtS* emfmt P".' &&WMHgMI »t >|pWllT lini ^otfavii*

- 1 um m 1

t« ftttteite Htftot m mu« m «»#* |«II «*#•« to mm artlv** i mm omm euij «t a «otis$l

OD HOD JEN J A BO DOLA oO U PRAG / 1819 - 1847 /

48

Vetroslav Lisinski, * pravim imenom Ignacij« Fux

/Faohs, Fohs, Fuk«/f krSten j« 8. srpaja l8l9.god. a žapnoj cr-49

kvi sv. Marka kao pato dijete a braku Andrij« Fuxa, doselje-

5e

nika iz Dolenjskih Toplica ^ 1 Ane rod j. Kovači*f Zagrepčanke. Andrij« A763-l837/f po zanimanja mesar, trgovac i sapunar, ^ doselio se a Zagreb vjerojatno odmah nakon l8oo.god.s na ime ran se, as ime, u zagrebačkim knjigama nsilazl po prvi pat l8o4*god. kada mu se a brska s prvom ženom Marijom Schilling rodio sin Jo-

52 c)

sip. Budu; i da mu je žena umrla nefito kasni je, te je 2o# rajna iste godine sklopio novi brak s Anom ud. Peohenik. ^ Axm /0.1781-1853/ je bil« kd«rk« zagrebsčkog trgovca i gradjanina

mr _ ^.....

Kovačida, a za Andriju se udsla nakon smrti ovo g prvo g muza nesara Aadrije, 56 s ko jim je imala sina Josip«. 57

20.11pnjs 1810.god. bračni par Fux kupio j«, po-sredstvom župnika sv. Marij« Matije Fergida, « z« 24.000 forin-tif posjed s tri kude a Ilioi, tada s brojevima 205,206* i 207 inače vlasniStvo virovitičkog grofa Antona Pejačevida. O tome j« 31» kolovoza iste godine bio na čin j en ugovor i tem prilik om Andrij« Fux dobio j« pravo gradjanstva. " Ved teds o njemu pila kao « "oivi «t lanloli gremiali" § u hijerarhiji sveg ceha doapio j« "Oberssehmeiatera" / kajkavski "starejšeg CehmeStra"/ i bio oljenjen kao podten i vrijedan Sovjek. 60 Slijedeč« godi-ze predao je kada pod br. 207 /drvenu/ sedloru Josipa Stephsm sa 12.000 forinti, ** tako da j« do svoje smrti bi« vlaonik dvi-ju kača i ovedeg posjed« oko njih.

DoblvSi s Anom ješ prije kupnje kude a Ilioi kder-ka Rosa 11 ju /1807-?/, Andrija j«, konoolidirajuči se stambeno i aaterijalno, razgranjlvanjem posla postepeno povečava« i obitelj. U novoj kadi najprij« j« dobio kderka Julijsna A813-1814/, zs-tim Marija /v j er. 1814-1849/, p« Anu /1816-?/ t« k ona č no Ignacija^3

Kako je s njima živio i Andrijin sin iz prvog braka /Josip/, to je obitelj brojila sedam članova, ukoliko se priliva ti mišljenje da su Rosalija i Ana umrle neSto kasnije,

Andrija je prema pisanju Antonije Ka«sowitz-Cvi-

64

jie, nešto kasnije preuzee dvoje malodobne djece svoje preminule sestre, Ana i Jakova, usvojio ih i postavio na vlastlte no-«e. Jakov je kasnije otišao u svijet, a Ana se udala za zagre-bačkog knjigovežu Jakoba Prettnera, Prema tome, Vatroslav je imao Setiri sestre 1 tri polabrata /Josipa i Pranju Kssverija Puxa ta Josipa Peohenika/, dok mu je na njegovoj osmrtnici navedena Ana Prettner rodj, Fachs 65 bila rodjakinja /po očevoj sestri/, od-»osno polusestrs s pravnog stajališta.

Kača, a kojoj ja stanovala obitelj Fux /ilica br# 206/, a a ko jo j sa Liainski rodio i proveo djetinjstvo, "naliko-▼ala je omašnoj vlastelinskoj zgradi na selu, koja vanredno visokim svojim krovom nad masivnom prizemnicom gleda rekao bi odo-«go na čednije svoje susjede* Ta zgrada zauzimala je tek jedan dio prostranog zemljišta, pa se odlikovala za ono vrijeme dosta velikim prozorima • Glavni i veliki ulaz do kude bi jase kroz Široka kolna vrata s jaklm krilima od tvrde jelovine, Ogromno bi-jafie dvorište, a kom bi Šesto vrvjeli snažni konji.67 Malo j

e podataka sačuvano o prvim godinama života Lisinskoga* Bio je rodjen kao normalno i zdravo, premda fizički slabaSno dijete, ali je zarana nespretnim padom iščašio kuk pa ta da šn jim načinom liječenja ostao hrom /luxatio ooxae traumatica partis sinistrae/• Najprije Stake, a onda štap-podupirač, ko-Jia se do smrti služio pri hodanja, stvaraja postepeno u njemu osječaj bespomodnosti i kompleks aanje vrijednosti, I premda je Liainski kao zreo čovjek često zna o i umio nad^adati ove osebine, one su a njegova života znale poprimati duboko psihološko znače-nje i igrati važna ulogu*

Do polaska u osnovna škola nema krupnijih promjena a njegova života. Poslovi ooa dobro napreduju i obitelj se ubraja

u red tada prilično imuenih doma d ins tava.

Ne zna se koje je godine počeo pohadjati osnovnu

69

škola, tada smještena "ismedja Popovog tornja i samostana Kla-

70

risa1*, niti kakav je bio učenik. Svakako Ju je završio do 1831.god. | te godine upisuje se u prvi /gramatički/ razred tada šn je gimnazije, u kojoj de provesti slijededih šest godina, U ovom najranijem razdoblju njegova života, uz

nekoliko vanjskih dogadjaja koji sa a tadašnjem Zagreba vjerojaf-

71

no pobudili zanimanje javnosti, valja istadi jedan lični, koji se naročito snažno dojmio malog Lisinskoga. Bio je to odlazak

njegove sestre Marije, s kojom je Lisinski bio psihičkl naročito

72

povezan, na školovanje u Graz, Godine njena boravka a Grazu Lisinski je podnosio prilično osamljen, nalazedi jedlno u privrženosti majcl protateža za privremeni gubitak sestre.

Gimnazija, tada jedinu u Zagreba i to humanistič-

71

kog smjera, Lisinski počinje pohadjati školske godine 1831/32

i pohadja je do konca školske godine 1836/37, Uglavnom je odličan

djak, premda odmah na početka, a vjerojatno zbog bolesti, izosta-

1A

je cijeli prvi semester i mora ga privatno polagati, Izmedja

t, t

ostalih, za sudrugove ima Ivana Trnskog, Franja Gašparida, Ivana Vardijana, Ljudevita Pichlera, Adolfa Felbingera, a kasnije i Alberta Ognjana Štrigu, sve budude istaknute muževe na raznim područjima djelovanja. Ispočetka povučen, uskoro postaje obljub-ljen medju svojim drugovima. S te strane novo i dosad nepoznato svjetlo baca na Lisinskoga u godinama pohadjanja gimnazije svje-dočanstvo Ivana Trnskoga, ispričano a kasnijim godinama osobi, koja je ostala anonimna. Po njemu je Lisinski bio plavokos, blje-dolik mladidf prostrana srca, blage dudi i veoma dosjetljiv, Is-prva je išao s dvije štake, a kasnije se podupirao samo s jednom, i to ispod pazuha. Svi su ga voljeli, osobito Štriga, Trnski, Pi-chler, Gašparid i nitko se nije rugao njegova hramanja. Bio je više slaba zdravija, pa mu je lice bilo više bolno i tmurno nego veselo i vedro. Ali se znao i razigrati i zbijati šale, Obično je sjedlo u drugoj klupi, iza Traskoga, pa bi ovoga uvijek bocnao

štakom u noga, kad bi neki saačenik na pitanje profesora odgo-rorio nešto glupo. Ponekad je zadirkivao i profesore, osobito Korbara, omiljena žrtva svih djaks. Rado je i šaptao dragima, Sto je tada bilo strogo zabranjeno. Ilirskom pokreta prišao je ved od 1835.god, i bio avijek iskreni rodoljub. 75

Isko ovo svjedoSenstvo valja primiti s oprezom, ono predstavlja dragocjeni dokument, jedini uepde u kome se govori o Lisinskome iz tih dana. Iz njega on izlazi kao dje-čak, koji spontano i djeSački reagira na sve pojave oko sebe. On je dosjetljiv, duhovit, druželjubivf pomaže drugovima u nevo-lji i neznanju. Makar hrom, on se dobro uklopio u sredinu, a ko-joj je proboravio šest prilično sretnih godina. U nju je ušao tih, plah i povučen, iz nje izašao kao mladi d naobražena i pro-f in j ena duha,

!£ih godina Lisinski dolazi u dodir i s glazbom, Nažalost, dana a je nemogude sa sigurnošdu utvrditi godinu kada se to zbilo, Jedino se može odrediti karakter te obuke, a samo približno naznaSiti vrijeme njena početka. I KuhaS 76 i Klaid 77 slažu se u tome, da je Lisinski mogao početi privatno učiti gla-sovir ili 1834. ili 1835.god., dakle negdje a tredem ili četvr-tom razreda gimnazije, odnosno u 14. ili 15.godini života. Tu-aačenje ovako kasnom početka valja tražiti vjerojatno u tada stvo-renoj odluci roditelja da fizički nesposobnog sina po svršetku gimnazije usmjere na učiteljska, s ujedno i orguljaška slažbu, U ovom tumačenju nalazi se onda i odgovor na pitanje, zašto Lisinski poput svojih sudrugova Gašparida, Felbingera i drugih ni-1® pehadjao školu Musikvereina, otvorenu 1829.god.: m skoli se podučavalo samo u pjevanju, guslanju i nešto malo u teoriji, 78 a Lisinskome je za budude zvanje trebao glasovir.

Isto tako nemogude je tačno navesti i ime prvog privatnog učitelja Lisinskoga iz glasovira. Kuhačevu napomenu "Penajprije od nekog Bešls" 79 Klaid je odbacio tvrdnjom, da M tom Hešlu nema inače traga a tadašnjem Zagrebu" 80 Svoju pret-postavka, da bi se moglo raditi o Ivanu Reysehilu, autora prve

hrvatske operete Mornar! i djaci 1 sam IClaid uzima kao proble-

81

matičnu, ali je posve ne odbaeuje. A I Antonija Kassowitz-Cvi-Jid navodi prež ime Reyschil /»Reischil«/, stavljajudi medjutim oz njega dopunu "stari orguljaš", što s obzirom na godine početka bavljenja Lisinskoga s glazbom ne odgovara stvarnim godinama života Reyschila. 82

Potpunom sigurnošdu može se zato prihvatiti /prema Kuhaču, a naročito prema Klaido/ drugi učitelj Lisinskoga Sojka. Kuhač navodi • a zatim od učitelja zagrebačke preps-randije M.Sojke". U stvari radi se o Jurju Šejki, pri jeklom Čehu, glasoviraču, orguljasu i guslaču, doseljenom u Zagreb pri-je !829.god., a tek od 1842. god. učitelju glazbe m preparandij-akoa tečaju na glavnoj školi. 7 Sojka je bio izvršujudi član Masikvereina bez plade, a usjto orguljaš po zagrebačkim crkvama i vjerojatno privatni učitelj glasovira. God. 1846 stekao je i pravo gradjanstva. ^

Meže se takodjer sa sigumošdu tvrditi, da je Lisinski dobro napredevao u svladavanju glasovirske tehnike. Sojka je, pričajudi kasnije Klaidu isticao, kako mu je Lisinski bio do-bar učenik. To se može prihvatiti, bududi da je, po tvrdjenju Antonije Kassowitz-Cvijič, povratkom sestre Marije iz Graza u kudu dešao i glasovir. Teže je, medjutim, odgovoriti na uostalom zanimljivo pitanje« kojem je glasovirskom literaturom Lisinski stjeeao prva saznanja o glazbi. Tačnih podataka nema, ali se može pretpostaviti da je to bila jedna od tada poznatih škola za ta j instrument, dopunjavana a s vremenom i zamijenjena d^jelima onda obljubljenih skladatelja.

14. travnja 1837., upravo pri završetku gimnazij-

Ofi

skih nauka, Lisinskome umre otae. ° Ta j dogadjaj skoro da je po-remetie životni put Lisinskoga. Naime, nakon sredjenja očeve o-stavštine ispostavilo se, da je nekadašnje financijsko blagostanje obitelji dobrano peljuljanot ona je sada bila zadušena svetom od 7.149 forinti, i to liječniku Johannu Daybaehyju dugovals je 5.149 forinti, s Josephu Briglevichu 2.000 forinti. Da bi sa-

nirali prilike, majka Lisinskoga odlučila je prodati ku<5» s ne-

kadašnjom numeracijom 205 /205 l/2/f što joj je i uspjelo. Kupo-

prodajni ugovor, načinjen l.VII, a opunovažen 18.VII 1837♦ po-tvrdjuje za novog vlasnika te ku<5e udovlcu Josip« Romleittner, Kuda je prodana za iznos od 11.000 forinti, od Sega je Ana Facha dobila 3«851 forint, dok su ostatkom namireni vjerovnioi.

Ova odloka udoviee Fuchs pokazala se mudrom: ku-

danstvo je svedano na je dnu stambenu prostorija, dugovi su is-pladeni, ostalo je negto gotovine za daljnji život. Polubrat Josip preuzeo je očev zanat, a Lisinski započeo studiranje na Kra-ljevskoj akademiji znanosti /Regia soientiarum academia/ kao slušač prvog semestra filozofije. Študij filozofije završava školske godine 1839/40, nakon Sega otpočinje študijem prava, ko-ji apsolvira dvije godine kasnije, a Ijetu 1842. god. Za nastav-nike ima poznate učena muževe onoga vremena« Ivana Nepomuka Ma-tnnera, Stjepana Moysesa /poznatog slovačkog i hrvatskog rodoljuba, a izvjesno vrijeme i cenzora knjiga u Zagreba/ i Romasl-da Kvaternika a stadiju filozofije, a Matija Smodeka i Pavla Mnhiča /takodjer dobre rodoljube/ a stadiju prava. Od brojnih kolega, dijelom starih a dijelom novih, Lisinski se najviše druži sa Štrigom, koji če velikim dijelom utjecati na njegov daljnji

živetni put. Po svršetku stadija, a toka kojih se pokszao kao

90

rrijedan študent, a da bi se ekonomski što prije osamostallo, on odlučuje stupiti u javnu pravničku službu. Zauzimanjem prisjed-nika Banskog stola Vjekoslava Lipovčlča Lisinski dobiva mjesto bilježnika te 29. kolovoza 1842. pelaže zakletva. Mjesto je, prema običaja onoga vremena, bilo besplatno s perspektivom da nakon izvjesnog broja godina takve službe postane plačeno.

Usporedo sa stjeoanjam znanja na Kraljevskoj akademiji znanosti Lisinski proširuje svoj glasbeni vidokrug rade-di sa svojim novim, tračim učiteljem, več više pata isticanim ffisner-Morgensteraom. Početak rada s njim može se sa sigurnošču staviti u posljednju četvrtina 1837*godine, istovremeno s počet-kom študija filozofije. Dva razloga upučuju na ovakvu preciznost.

Prvi: sva trojica biografa Lisinskoga navode gornji podatak

92

uglavnom nakon opisa smrti ooa Andrije, a Božidar Širola nagi

vodi čak i tačnu godinm. ^ Drugi i Lisinski u prvo j godini filozofije pokazuje izrazito slab uspjeh u učenju, tako da je mora ponoviti. Doduše, jedan die neuspjeha u Akademiji valja pripisati psihičkom stanju mladog čevjeka, nastalom gubitkom oca# Ali dobar dio tog neuspjeha može se bez sumnje povezati i uz način rada s Wisner-Morgensternom, za Lisinskoga svakako pun za-htjeva. Zna se, da je s učiteljem radio isključive.teoretske predmete, koji su za njega bili uglavnom novi. Kad se uasme u ob-air da je Wisner-Mor gen s tem bio strog i savjestan učitelj, oada se gornje mišljenje može prihvatiti. Kasni je, kad se Lisinski psihički sredio, navikao na izvanškolsko opterečenje i usvo-jio odredjeni način rada, uspjeh u Akademiji nije izostao.

Uz ovaj rad Lisinski je iskreno sudjelovao u mnogim manifestacijama ilirskog preporoda. Njemu je, prema svjedo-Sanstvu Trnskoga, prišao još od njegovih prvih dana, i to kao gimnazijalac. Svoja je osječanja očitovao ne samo kao rodoljub nego i kao glazbenik. U društvu sveučilišne i rodoljubne mlade-ži, nazvanom HPrvo ilirske glazbeno društvo1*, a tek osnovanom od

neobično aktivnog rodoljuba i sudruga Štrige, on dobiva dužnost

96

ttmjetničkog rukovodieca. Za to društvo, najprije pjevačko a onda i s malim orkestralnim sastavom /sekstetom/, on harmonizira i instrumentira izvjestan broj narodnih ili u ono vrijeme obljubljenih pjesama, što

Bad u glazbenom društvu morao je nemlnovno dovesti Lisinskoga do toga, da se i on sam okuša kao skladatelj. Da 11 Je skladao nešto i prije tog vremena može se samo pretpostavljati,

usprkos tvrdjenjima Antonije Kassowitz-Cvijid, keja se nikako

98

ne mogu smatrati uvjerljivim. * Teško da bi se Lisinski, povu-5ea i skroman a u^bo svjestan da još premalo zna iz teoretskih glazbenih disciplina, odlučio na skladanje, da nije bilo Štrige.

Uo&ivši neobičnu političku važnost GaJeva povratka s propagan-dnog patovanja po Dalmaciji i Crnoj Gori, obavljenog izmedja 6. travnja i 7. srpnja 1841. god.# Štriga Je naumio da Za-greb, a prvenstveno sveučilišna mlade£, priredi Gaju svečani deček. U pripremama je i Lisinski do bio zaduženja: valjalo mu je skladati prigodniou Iz Zagorja od prestara, epjevanu od Pavla Šteosa. On je nakon dvoumljenja to i uradi©, 100 a pjesma

je, pjevana od velikog zbora rodoljubne mladeži 101 az pratnja 102

limene glazbe po prvi put javno zazvučala na Gajev rodjen-dan, u četvrtak 8. srpnja te godine. Sticajem okolnosti tog dana je i Lisinski slavio svoj dan rodjenja. I tako je čudnom ig-roa sudbine Lisinski na početku svoje 23# godine života doživlo i svoju prvu skladateljsku afirmaciju. Pjesms se svidjela i bila prihvačena te se s kasnije izmijenjenim tekstom a ponešto i melodijom pjevala po čitavoj HrvatskoJ sve do fcraja stolječa.103

Tri dana nakon praizvedbe njegova prvenca, u života Lisinskoga zbiva se Još jedan zanimijiv dogadjaj. U nedje-lju ll.srpnja domorodna kazaliSna družina, prije svog odlaska

na turneja a Karlovac, izvela je u dvorištu njegove rodne kača

104.

Kokuljevičeva Jurans i Sofija. Lisinski je ima o prilika vi-djeti takorekač pred svojim očima kako nastaje kazališna predstava. Ovaj je dogadjaj sigurno djelovao na psiha mlada čovjeka, i ni je neosnovano pretpostaviti kako je sve to a izvjesnoj mje-ri moglo utjecati na Lisinskoga, kada je dvije godine kasnije prižae stvaranju prve hrvatske opera.

Premda mu je glazbeni prvenac bio primljen s oda-

105

Sevljenjem, Lisinski je ostao skroman. Čak je na skladbi kao naslov napisao jednostavno PKana. Bio je svjestan da još mora unogo raditi, ako želi stvoriti djela trajnije vrijednosti. Bilo

je jasno, da je uspjeh budnice i prigodnice Iz Zagorja od prestara ležao prvenstveno u političkom momenta, a tek eventualno onda u dopadljivoj melodiji. Zato je nesmanjenim marom nastavio raditi s Wisner-J&Iorgensternom, ali nije zapuštao ni skladanje. Razumljivo Je, da ono nije moglo biti obimno: čak se do

1844. god« ne ističe ni snažni jim o stvaren j ima. .Ali je primano

sa simpatijama javnosti, a i štampa ga registrira. Tako u povo-

vu praizvedbe Valcera za narodna večerajp. zabavu javljaj wVal-

106

čeri, koje je g* Lisinski za tu zabavu načinio i u ime do-

morodcah gospo ji visokrodj. generaliei Šimunič pokloni©, jako

sa ltfpi bili| svi gotovi [gotovo] biahu njimi uveseljeni i uzhi-

tj eni. Sačinitelj biaše po na ro dnom običaju vi Se putah u zdignut

[t] i ebčom pohvalom naplatjen. G.Kiršhofer je te iste valcere

veema umetno instrumentirao i proizve©,11 107 A prilikom izvedbe 108

Brodarske prikaz je još neposredni ji? "Brodarska pSsma od g* Vatroslava Lisinskoga obljubi naša občina od pervoga njezino-ga ukazanja, to jest od onda, kada bi u kazalištu po g. Štrigi pervi put p&vana. Onda bi rečeni pSvalac od azhitjene množine više putah izazvan, da zaslužena prime pohvala* na toliko se karakteristički milozvučan nap&v te pgsme i čut j en ja pano izvo-denje

s amiljatim glasom p^vaeoa dopade. Toga radi s veseljem opet je primila naša občina tu pSsmu kao kakvog milog starog po-znanca, koja se sada pod obličjem čitavmoga lika Aora/ ukaza, i neprestanim pleskanjem želja Izjasni, da se po drugi put izpira, što i izvršeno biaše. Gospoda, koja su ju izvela, obvezala sa tirne sve domorodce i mi im evdi obče priznanje iskazujemo na-dajudi

se, da se i u budučnost ustezali ne budu svojimi silami k razvitku domorodne umetnosti pripomagati." 110 Premda m auto-ri spomenutih redaka u glazbenom pogledu vjerejatno bili skromne ebrazovani, ipak iz prikaza izbija ne samo autentičnost razjoblja nego i topao odnos javnosti prema glazbi Lisinskoga.

Godine postepene afirmacije Lisinskoga kao glasbenika i skladatelja dopadljivih melodija u političkom životu Zagreba prilično su burne. Makar je narodni pokret pustio prilično duboko korijenje, ipak protivnici, ©kupljeni u novoosnovan$j hr-ratsko-vugersikoj /madjaronskoj/ stranci, ne mi2$a. Odnosi se zaigrava ju čak do te mjere da često izmedju pristalica ovih anta-g0ni^kih tabora dolazi 1 d0 fizičkog obračunavanja. Haročito burno/je krajem svibnja 1842.god. prilikom izbora /restauracije/

za gradski magistrat. Zahvaljujudi spretnosti i hladnokrvnosti tadašnjeg velikog župana Nikole Zdenčaja ilirci su porazili ma-džarone i izvojevali prru veliku pobjedu. U tim dogadjajima, a na strani iliraea, sudjelovala je i obitelj Fuchs. Njihova kuda i prostrano dvorište oko aja bili su postali u neku ruku sabira-lište rodoljuba. Ovi su se tamo odmarali, otamo išli na izborno ajesto i natrag se vratili nakon izbora. O svemu torne veorna plastično piše u svom Dnevniku /"Nadnika"/ Ilira o i desna ruka Ga-jeva Antun Vakanovid, izvještavajudi da "odbor kupski biaše on-dašnje Plemstvo sretno s Jastrebarskom bandom /glazbom,op.L.Ž./ doveo, i kod Fuksa nastanio, poslie ode banda na harmic« [t] i od onad jedan čopor plemidah pokupi te Fuksu odprati. Na večer domorodci hotiaše s bandom malo po varoši protji, ali ia Zv&rca /Dverca, op.L.Ž./ bi kamenje bačeno koje dva mužlkaša rani, i tako se Celo družtvo razperša, netko razbi u Casinu nekoliko ob-lokah." ...|M...od onad /iz Strelišta,op.L.Ž./ svi Fuksu odosmo gd^ domorodno Plemstvo jutrovaše...Po sveršenom izboru" oko w pol druge are"..** ja kudi, drugi u Cerkvu, a iz Cekve s«..Za-1 stavom kroz C&l Varoš svirajudi Fuksu, gdi je 700 ljudih jelo."111

U takvoj atmosferi Lisinski udara temelje vlasti-toj rodoljubnoj i umjetničkoj estetici pa i etlci, različitoj od one koja je gajila vedina ondašnjih hrvatskih skladatelja. (Da •stetika počivala je na svjesmoj spoznaji da hrvatski skladatelj nora u svom radu pola z iti od narodnog melosa, proučavati ga, obra-djivati, nadahnjivati se njime i stvarati u njegovu duhu. Te ja nisli, aostalom, izrekao i Gaj, vidovito oblikajudi poglede iliraca na glazbeni izraz a djelima domadih skladatelja. Lisinski je dobro upamtio Gajev« izreku, razgovarao o njo j sa svojim dro;-govima istomi£ljenicima, prvenstveno sa Štrigom, nadovezujudi i vlastita zapažanja do ko jih je dolazio radom u njihovom veoma kompaktnem glazbenom društva.

Počivala je zatim ta estetika na praktičnim ostva-

renjima, u vidu zapisivanja narodnih melodija, koje su Lisinsko-

112

nu pjevali drugo vi iz pokrajine, te haraoniziranja njih. Halazila je odjeka i u pokušaj ima da je očita ja u vlastltim

radovima. I zaista, u početničkim skladbama iz tog razdoblja /1844-1843/ nedvoamno dolazi do izražaja očigledni narodni ugodja j. Solo-popljevka KoprivJj.ee, budnice Rifč domorodaca, Napi-tnica, P£san domorodna pa kola za glasovir dokazi su pokušaja praktične primjene teoretskih postavki njihova stvaraoca. Dana s više povijesnog značenja ti su radovi u ono vrijeme otva-rali novu stranieu hrvatske glazbene povijesti. Fiksirali su nove, dotad neupotrebljavane zvukove, iznikle iz skladateljeve rodne grude*

• • ' ■ ., i * ' _ ' /v,-. •

Ali ta estetika nije ni mogla odmah stvoriti neko snažnije djelo, Tada je bila napajana samo na izvorima iz "krajeva neše domovine, gdje se slavenska glazbena tradicija najloSije sačuvala",113 "...koJu je nači u Podravini, u Medju-zurju i u onom dijelu TJgarske, gdje Hrvati obitavaju.1,114 Ko-načno, Lisinski je bio prvi ko ji Je pokušao stvarati u tom no-voa duhu. Tek kasnije če evolucija te estetike dovesti Lisin-skoga do Porina, osnažit če mu etiku, koju če on u godinama pot-pone obamrlosti nacije /185©-186o/ visoko dignuti i izdržati s pomodu nje pune dvije godine A850-1852/.

Osim navedenih skladbi u tom razdoblju Lisinski

stvara i druge. U njima, medjutim, on ostaje vjeran tradiciji u

ko jo j se odgajao i kod Wisner-Morgensterna i s koncertnog podi-115

ja. Privrženost takvoj tradiciji ogleda se najviše u djelima plesnog karaktera, namijenjenim glas o viru m očitom nakanom autora da njima jedino zabavi slušaoce / Annefest-Tfnze,Tadjinoi i dr./. Ali se očituje i u nekim solo-popijevkama Ara tka srs-6af Ona i moja unutarnjest/, u kojima tekstom nije izričito nagla šeno rodoljubije nego lirsko, a ponekad i ljubavno raspolo-ženje.

Novine i dalje registriraju izvedbe djela Lisinskoga:8 * Lik junački* prekrasno u muziku stavljen po našem izvarsnom slozitelja g. Lisinskomu, od kojeg se domorodna muzi-ka još mnogo nadati ima. Izveden je pako bio od više gg. domo-rodacah pohvalno i blagozvučno, što i od slušaocah občim ple-

skanjem priznano biaše." Neobidno važan je i ovaj prikaz

Vukotinovida, u ko jem pisae u skladbama Lisinskoga Slavonsko

kolo i Horvatsko kolo otkriva narodni ugodjaj i*G.Lisinski slo-

žio je pako za svaku figura a kola novu muzikai koja nam je

opet dokazom, da mladi naš domorodni compositeur pano talenta,

i što najvedma vr£dl, nationa1lama u muziki imadei njegovi na-

ptfvi su popularni, što je najbolji dokaz tomu, da su dobri> i

pravo je, da g, Lisinski neostavlja darobnu prostotu svoju, 1

da se neupustja u taliansko coloriranie. ili u težka nSmadku

auziku, koja se s našimi narodnimi p& srnami nimalo ne sla že. Na

čelom bala je n^šta aasvim miloga i povoljnoga bilo, što se

117

izraziti nemože% Sve ovo apuduje na konstataciju, kako je Lisinski ved tada postao veoma obljubljeni skladatelj.

Napredak u svladavanju glasbenih disciplina vidljiv je iz djela u djelo, Osobito je to vidljivo l844«god., kada uz neke druge radove nastaju i tri zborske skladbe, koje ae ubrajaju u veoma znadajna ostvarenja Lisinkoga i predstavlja-jtt temelj hrvatske zborske literature, Putnik i Tam gdje stoji na tekstove nepoznatih pjesnika ta Prelja na rijedi Ivana Ku-kuljevida-Sakcinskoga sa prema rijedima Vlade Špoljarida radovi,

ko j i uz ostalo "govore o autorovom istančanom ukusu za harmoni-

118

ju i sklonosti k minucioznom izradjivanju detalja. " Do njih je harmonijski jezik jednostavan i vidljiv uglavnom is dionice glasovira: zborovi su mu, oz izuzetak Ilirom, obidno jednoglasni, s harmonizacije narodnih pjesama suviše priproste. Spomenuti zborov!, stvoreni pretežno na lirske tekstove, ne samo da Mjoš i dana s svojom finom, mozartovski filigransko® strukturom, ima-jtt

punu estetska vrednost, sa svom otmenom sentimentalnom roman—

119

tiSarskom patinom" , nego a sebi nose "umjetnidku snaga i zrelost autora i a njima se potpono ispoljuje njegov veliki ta-l«nt." *2C

Godina zabrane ilirskog imena /1843/ znaSajna je za Lisinskoga iz dva razloga. Prvi je lične priroda: 8,siječnja

I _.^l...

udala mu se sestra Marija za trgovca željeznom robom Pranju

121

Weigelhofera i otiSla iz rodne kuče, Sto je za Lisinskoga predstavljalo gubitak osobe, kojoj je bio veoma privržen* Drugi je razlog dodirauo stvaralačko područjei na nagovor Štrige, a nakon drugog opiranja, Lisinski počinje rad na prvoJ hrvat-skoj operi Ljubav i zloba*

Idej da i Hrvati dobiju operu na svom narodnom jeziku nikla je u glavi Štrige kao rezultat glasova o veoma in-tenzivnom glazbenom životu u Rusiji. Jo§ 1837.god. "Ilirske narodne novine" donijele su slijedeču vijest**Ovd^ je dana 9*p*m. otvoren veliki teatar". ••" Na ova j dan je davana nova ruska izvorna opera po imenu 'Zizn za knjaza' /Das Leben fSr den PQr-sten/j mužika(ljod Glinke, a text od barona Rosena. TJ teatru biahu Njih* Vel* car i carica, veliki knez Cesarevič, velika knjegimjs Helena Pavlovna i mlade velike kneginje, te drugi najznamenitii čestniei. 0 jednoj loži drugoga predela biaSe nedavno simo prlsptfrS. poslaništvo Chana Bukarejskoga. Na koncu

opere bio je komponista jednoglasnim pohvalnim klicanjem pozfira-122

vi jen." Kolikogod je ova biljeSka prošla tada nezapaženo, zanimanje za ruske kulturne prilike postajalo je sve intenzivnije. Naročite se u Hrvatskoj počelo sistematskije pisati o Rusiji nakon Gajeva povratka iz nje. Tako je objavljen veoma zanimljiv Slanak pod naslovom Muzika u Rusiji, u kojem se spominju Glinka i obadvije njegove opere, zatim opera Paraša ili sibirska djeva Stroniskog, pa Aleksej Verstovski te opera Ivan Susanjin talijan-skog skladatelja Caterina Cavosa; od virtuoza se navode grof Vidhorski /velike gusle/, Monskov /glasovir/, Dmitriev /violina/, a ističu se i neki pjevači /Czerova, Petrova, Balatinova, Valkov, Samoilov, Ivanov, Petrov/*123 Ali su kudikamo izdašnije vijesti o književnom životu. U svakom slučaju sve je ovo veoma zagrijalo Štriga* Ponesen dotadašnjim skladateljevim uspjesima Lisinskoga, on je u njemu vidto tada jedinog mogučeg ostvaritelja svoje zamisli i upravo forsirao nastajanje prve hrvatske opere.

Zanosu Štrige Lisinski je pokuSao suprotstaviti adrafu logikui svoje preskromno teoretsko znanje i skladateljske

-

iskuetvo za tako veliki oblik, pomanjskanje bilo kakvog domadeg uzora na podrudju opere, problematiku stvaranja dobrog libreta, teškode oko izvedbe, kvalitet koje nede modi nadomjestiti jedi-no polet bududih rodoljubnih izvodjada. Štriga je sve to proma-trao odima entuziasta ali 1 praktidarai osjetio je povijesnu ulogu narodnih pregaralaca na kulturnom i gLazbenom polju, uodia idealnu priliku da se neprijateljima pokreta ukaže na *>osobnost novog književnog jezika za stvaranje i vedeg glazbenog oblika, ., spoznao ogroinnu moralnu dobit i politidko preimudstvo pothvata u zemlji i u inozemstvu. Lisinski je kao savjesni i gorljivi pripadnik pokreta shvatio Štrigine argumente i obedao, da de nastopati što bolje izvršiti zadatak, koji su mu nametnuli vrijeme, prilike i zanesena Štrigina upornost.

Ovaj je sam izmislio sinopsis budude opere12* i pronašao libretista u osobi zajednidkog sudruga i politidkog isto-aišljenika Janka Cara. Iako mu je nedostajalo iskustvo, Car sa prihvatio posla. Zamisao Štrige ponešto je izmijenio« dodao je suparnika u osobi negativnog Vukosava, nastojedi stvori ti dram-sku radnju po uzoru na literaturu kojom se služi© u pisanju svog libreta. Radnju je smjestio u ladanjskl /seosfci/ ambijent,125 da-

leko od gradskog života. Libreto je uskoro bio gotov s naslovom

126

gzajamna vruda ljabav. i Lisinski se prlhvatio posla. Radio

Je uporno: druga polovina godine ispunjena je u najvedoj mjeri

stvaranjem novog djela. Zbog njega zanemaruje stvaranje ostalih 127

oblika živeči iskljudivo za operu. Premda polovinu dana pro-

vodi u uredu kao pravnik, stvaranje napreduje tako uspješno, da

se ved u prvim mjesecima slijedede godine, a onda i kasnije, jav-

128

ao izvode pojedine arije iz bududeg djela. Motiv tome leži a psihološkom ispitivanja javnosti kako de ona primiti pokušaj da se na narodnom jeziku stvori dak i ovakvo glazbeno-scensko djela. Prijem javnosti više je nego ohrabtttjudi i pokazao je, kako sa laista bili sazrali svi uvjeti za ostvarenje ovako zamašnog pot-hrata i kako je štriga saavim ispravno ocijenio stvarno 3tanje.

Ctampa pruža izdašnu pomod pothvatu domorodaca. U tome su jednodušae sve tadašnje zagrebadke novine, one na hrvat-

skom i na njemačkom jeziku. Ne samo da komentiraju izvedbe ari-

ja nego ih i najavljuju. Tako "Agramer politische ZeitungH u

2o. broju od 9«IH 1844* upozoravat "Izmedju obih komada125 pje-

de g. Frasinelli veliku bravurna ariju s rl ječ ima u na r o dnom

jezika, što ju je skladao g. Puchs kao uzorak iz opere, koja -

kako se čuje - ima izvesti neko diletantsko društvo u dobrotvor-120

ne svrhe." "Danica horvatska, slavonska i dalmatinska" 1 "Lana" izvještavaju o uspjehu prve javno pjevane arije iz opere, 131

prve sažeto, a "Lana" opširaije i toplijei"U medjačinu pjevao j« Frnsinelll uz buran pljesak umjetnička i veoma tešku arija, takodjer na narodnom jezika, skladba gospedina V.L.-y,nada-renog mladog čovjeka, člji nadobudni glazbeni talent dokazuju njegovi mnogi glazbeni pokašaji - izmed ju ko jih gotove brojne o-ailjele pučke melodije - i od kojega očekujemo naskoro izvedba jedne veče skladbe. G*Frasinelli nastupio je u impozantnoj dal-

aatinsko-hrvatskoj nošnji, te je bio opetovano izazvan, isto ta-

132

ko kao i skladatelj." J Izvedbu druge arije opet najavljaje "Agramer politische Zeitong"* "Sutra 25*o.mj. na predstav^ u korist tenora Preiberga izmedju eba čina Mozartove opere *Don Jusn* bit če izvedena još jedna arija za bariton iz jedne narodne opere mladog domačeg skladatelja ic.Lisinsko^.čiii talent budi naj-ljepše nade> izvest če je jedan g. diletant iz osobite naklono-sti prema korisniku na hrvatskem jeziku"133 "Danica ..." i "Luna" komentiraju je veoma opširne. "Danica ..." pišeš "Naš domorod-ni glasbeni umetnik g. Vatroslav Lisinski, kojemu je ta sreča a dio pals, što se više lSpih u narodnom duhu po njemu zastavljenih nap&vah sad po domovini ori, sastavio je sada čitavu opera, koja naši domorodni dobrovoljci nameravaju javno predstavljati, čim to povoljne okolnosti dopuste. Od ove opere p&vao je nSki gospodin, revni priatelj narodne gfrazbe, na 2f. Sarpnja, prigo-dom predstavi j en j a u korist g. Preibergera J]p&smu jednu u narodnom jezika " ..."tako je slušaoce uzhitio, da je na svestrane zahtevan je p^smu tu opetovati morao.11134 Ni "Luna" nije škrtija a pohvalama i"... Ova melodiozna arija kao i njeno izvršno predavanje ponovno su pobudili našu pažnju, da na konca jedamput vi-

dimo izvedenu čitavu ovu narodnu operu. 0duševijeno odobravanje, što ga je opčinstvo iskazalo izvedbi ove umetnute arije, oda je čast isto tako g.diletantu kao i opčinstvu samom.Jer narod, koji izražava tako tople i oduševljeno zanimanje za svoje narodne zvukove i narodnu umjetnost - takav narod pobudjuje i zaslužuje poštovanje."135 Konačno "Agramer politisohe Zeitung" animira i za treči koncert,1^ o kome "Danica...« izvještava: "•..Medju inimi prekrasnimi napčvi napomenuti moramo najprije ono, što nam je več od davna pri sardcu, i što nam se kod iste zabave najdublje u dušu zadubi i utisne, t

[1 1 Y7

zrno rodoljubi je u zviezde.* Javnost je zainteresirana i s nestrpljenjem očekuje praizvedbu čitavog djela.

Ali su se do cilja ispriječile teškoče. Prva je bila praktične prirode, a otkrio ju je sam Lisinski. Eadeci na prvoa činu, on je dolazio 3ve više do uvjerenja kako je libreto slab i nespretan za ovakvo glazbeno djelo. 8voju spoznaju izlo-

Hj

žio je štrigi, koji je odmah pronašao preradjivača, proslavije-nog autora Teute, ara Dimitrija Demetra. Njegova preradba pr-vog Čina do vela je Lisinskoga do toga, da je morao za po četi o-pet skoro od početka. Ne samo da 3u mu otpale izvedene arije, nego je morao iznova napisati skoro cijeli čin*1*^ Moralnu po-dršku za ovaj dvostruko obavljeni posao a i za nastavak rada

- 48 -

v,

nalazio je sada u jasno oblikovanoj vlastitoj ideji, da on mora napisati prvu hrvatsku operu.

Glazbena preradba čina napredovala je dobro. 0

139

tome svjedoče izvedbe pojedinih odlomaka, osobito prva, na kojoj su bile izvedene dvije arije i dva dueta. "Danica..." donosi iscrpan izvještaj s programom, a pisac Slavoljub Verbaneič završava Članak veoma značajnim riječima; Mu nekom smislu može se zabava ova smatrati kao kušnja ili ogled gori spomenute narodne opere i buduc da je pokus ovaj toliko lšpo za rokom po-šao, i toli jasno talente i veštinu mladih naših umetnikah po-svedočio: nimalo nesumnjamo o sjajnom uspehu iste opere, i zato več sada pozorne činimo sve rodoljube na ovu parvu u svojoj varsti narodnu nasladu. Bože dajf da nam barzo doleti."1^

Ali do završetka cijele opere bilo je još daleko Demetar, uza sva obeeanja, nije se pokazao suviše žustar: drugi čin još nije bio preradjen. A i Lisinski je prekimio rad da bi se s kvartetom /Stoger-Stazič, Pichler, štriga, K. Wi sne r-Li vadi 6/ odazvao pozivu Karlovčana i u njihovu gradu održao dva koncerta. 0 tome piše Stanko Vraz u iscrpnom pismu svom prijatelju Karelu Jaromiru Erbenu od 2.IV 1845.: "A za nekoliko da-

141

nah stigne poziv našim umetnikom * gg. Liainskomu, Staziču, Štrigi, Pihleru i Livadicu, da dodju u Karlovac, ko ji jih ne-strpljivo čeka. Usled tog poziva dali su rečena gg. u Karlovcu dva koncerta u dvorani dubkom natrpanom j! j Karlovačko gradjan-stvo častiše naše umetnike kao bogove, i s težkim se srdcem s njimi rastadoše."..

Ova j kratki predah u radu na operi pomogao je Lisinskomu da novim žarom nastavi započeto djelo. A da se ne bi gubilo na vremenu, Štriga je predložio, da se koncem srp-nja izvede cijeli prvi čin u obliku cjelovečernje predstave. Pronasao je pjevače i kostime; radi bržeg i boljeg instrumen-tiranja djela angažirao je Wi sne r-Morgens tema, ko ji pristade da za odred jenu sumu novca oba vi posao u dogovoru s autorom. I kad je trebalo doci do izvedbe, iskrsla je druga teskoča,

koja ovaj put poprima tragične nacionalne razmjere. Prigodom restauracije od 29» srpnja, kojom su prilikoia madžaroni uvjer-ljivo porazili narodnjake, došlo je na Murkovom trgu do puc-njave, u ko jo j je poginulo 13 a ranjeno 29 osoba. Izvedoa je

' ' -i r-JR!

odgodjena i odlučeno je, da se čitava opera izvede slijedeče godine,

Lisinski je nastavio radom i završio drugi čin u drugoj polovini godine. Do kraja l845*god. protagonisti su naučili svoje dionice, a zajedniSkom uvježbavanju prišlo se poeetkom 1646. Za to vrijeme štampa je spet bila u toku doga-djaja i pripremala javnost na skoru praizvedbu. "Danica..." je najopširnija: "Kaši mladi priatelji glasbe pripravijaju svim rodoljubom osobitu, od davno izgledanu radost i to je narodna opera. Kao što smo izveštjeni, ozbiljne se priprave čine za predstavljanje narodne opere, i možebit več za koi tjedan uživat čemo neokusane od sada slasti, te če nam parvi put narodnu operu na kazalištu izvoditi i to samo odlične osobe. - A i dostojno je, da se Melpomene, t.j. vila pevaliea, po uglednih 1judih. pred narod izvede. - Oni, koji su slusali kušnje /prcbe/, tvarde, da se možemo zaisto izvanrednom veselju nada-ti. Zato čemo svakako čitatelje unaprSd izvestiti, kada li če se ista opera predstavljati, da mogu i oni, koji dalje od Zagreba stanuju, dionici biti ove narodne radosti."Harodne novine" su detaljne; "U subotu 28. ožujka /Mar./ predstavljat ce se na ovdašnjem gradskom kazalištu po domorodnih ljubiteljicah i ljubiteljah umetnosti prviput /Ljubav i zloba/ Izvorna narodna opera u 2 akta, muzika od V. Lisinskoga / Hitimo rado-snu ovu vdst si. čitajučem občinstvu do znanja dostaviti, za da bi domorodci zeleči narodnoga ovoga veselja udionici biti,

v*

i kojim vršme i okolnosti dopuštaju i iz udaljeniih krajevah

do urečenog dana ovamo prispeti mogli. Obšimia javit čil na-144

vadna cedulja." I novine na njemačkom jeziku animira ju javnost za skoru praizvedbu. Tako "Agramer politische Zeitung" donosi praktične upute, što kasnije objavljuju i "Narodne no-

>r a.

vine" :»Za prvu predatavu originalne opere »Ljubav i zloba* od V.L., koja če biti izvedena slijedeče subote, ulaznice se dobiva ju od danas za parter kod g.Korlina, trgovca u Dugoj ulici. Pojedine lože su za prvu predstavu upravo rasprodane. Ci jena sjedala: ulaznica u loži i parteru 40 krf otvoreno sjedalo 1 £l.f otvoreno sjedalo na galeriji 40 kr.f otvorena galerija 10 kr. M.C. - Libreto opere može se dobiti u ovdašnjim trgovinama knjiga i u čitaonici več u petak za 10 kr.C.M."14^ A "Luna* ooaviještava o pokusima i pokušava donijeti makar i sa-žeti sud o djelu:"... U vrlo brojnim zborovima ujedinit če se večina poznatih pjevačkih snaga ovdašnjih patriotskih dama i muškog svijeta. Neki od sudjelovatelja su diletanti. Orkestar ce rešiti prvi glazbeni notabiliteti Zagreba i ^arlovca. Po-kusi se održavaju več nekoliko tjedana pod odličnim vodstvom zaslužnog kapelnika g. Angela, vod j eni uistinu s entuziazmom i žarom, a iznenadjujuči uspjeh ovoga kao i umjetnička vrijed-nost pojedinih dijelova opere garantira ju sjajan debut."14"6

A kad je u subotu 28, ožujka 1846. došlo do o-duševl jeno primljene praizvedbe, za preporoditelje je taj uspjeh predstavijao zaista prvorazrednu kulturnu i političku dobit. 0 tom dogadjaju ne samo da se govorilo i pisalo u Zagrebu

14-7 1 a.r

i okolici, nego i u Dalmaciji. 4 Ali je i inozemstvo sa-

/

znalo za taj dogadjaj. Tako "Bevue et Gazette musicale" iz Pariza u svom broju od 19. IV 1846. donosi kratku bilješku: "Evo zaista jedne muzičke novosti, koja se nije očekivala. To je opera na hrvatskom jeziku, koja nosi naslov 'Ljuoav i zloba*, ko jo j je tekst napisao dr.Demeter, a muziku Vatroslav Lisinski.

flačuna se, da če opera ostati stalno na repertoireu zagrebač-140

kog kazališta." I bečki "Wiener algemeine Theaterzeitung"

m

donosi takodjer obavfjest o ovom dogadjaju: "Prva hrvatska o-pera; »Ljubav i zloba*, tekst od g.dra Demetra, glazba od jed-nog Hrvata, talentiranog početnika u kompoziciji, g. Vrat o slava f! j Lisinskoga, instrumenti rana od g.Stisnera [! ]pl. Morgensterna, profesora zagrebačkog Musikvereina, bila je davana u Zagrelau

od diletanata sedam puta uvijek u punoj kuči* Okolnost, da je zagrebačka publika u vrijeme od jedva četiri sedmice jednu te istu operu i uvijek tako često pohadjala, doista je siguran

I", ,. . . irm , *T" ■ 'irK^H

dokaz o uspjelosti djela i izvedbe. Na rodjendan Njeg.Veličanstva, kada je ta opera bila ponovno izvedena od diletanata, Narodna je stranka napunila kueu u potpunosti.H.• • Ukratko, inozemstvo je obavflešteno o ovom dogadjaju, koji je Hrvatsku uzdigao u red tada rijetkih malih zemalja, koje su dobile operu na narodnom jeziku*

Ali su Lisinski i domorooi namjeravali inozem-stvo upoznati i s notnim tekstom opere, i to posredno, preko Češke. Ovo potvrdjuje Vrazovo pismo češkom rodoljubu Franti-Šeku Palackom, iz kojega neka bude citiran najznačajniji«od-lomak:

•♦»"A evo još jedna prošnja! fiazabrali ste po svoj prilici iz novinah s kakvom pohvalom i s kakvim uzhitje-njem primilo je naše občinstvo prvu ilirsku operu* Predstavljala se sedamkrat, a još se naš svet nije nasitio Čarobnih njezinih zvukovah. Da se i ostali svčt najpače slavenski u-pozna š njom, namerava ju mladi slagalac, g »Lisinski izdati u Pragu s textom originalnim, s prevodom češkim i nčmačkim* Bu-duci da bi čitava ta stvar, kako piše g.Haase, stala do 600 for*sr*, a medju našimi bogatuši nemožemo nači mecenata, ko j bi taj trošak na se uzeo, nepreostaje nam ino, nego uteči se k srodnoj bratji češkoj, nebili se tamo našo ili jedan ili više mecenatah, koji bi trošak taj sastavili« Stvar je doduše lepa i vrfcdna^ i ja sudim, da bi to mnogo bolje utvrdilo uzajamnost izmed ju nas nego ovaj Gajev čin, što je najmio u 'Kw$tych* na-pomenutog •umčlca*!5"1. I buduči Vi najviše izposlovati umite kod Vaših velikašah, za to Vas učtivo molim, nebi li izvolili o to j stvari porazgovoriti se s nekojimi boljimi i bogatiimi, n.pr. s g.grofom Prantiškom Thunom, za koga sam saznao, da je vatren podupiratelj umčtnosti, ili sa 3tricem njegovim s bogatim grofom Matiašem a?hunom. Ili ako nijedan od njih nebi htšo

pristati na tu žrtvu, nebi li se me d ju imučnilmi^lastelci*

moglo skupiti barem polovica troška; ostalu polovicu bi mi

nškako skrparili. Ako bi možebiti mislila Vaša gospoda, da je

sud moj o izvršnosti tog dčla pretiran, to bismo Vam ' mogli

nškoliko komadah iz iste opere poslati, da se sami uvšrite -

da bogme s tom pogodbom, da se nista neprepiše. Prosim Va udo-

152

stojite mi sto prie o tom poslati odgovQr."

Palacky je odgovorio negativno:##."Zao mi je da

Vam moram negativno odgovoriti zbog objavljivanja Vaše opere u

češkoj nakladi. Ne mogu Vam dati taka v odgovor, kakav ste tra-

žili. Kod nas je vrlo malo mecena, a prihodi njih, kao pozna-

tih rodoljuba, dijele se na sve moguče strane, da ih nije do-

voljno. Pogotovu što se tiče grofova Thun; znajuči njihove

prihode i izdatke, morao bih biti nesavjestan i bezobrazan,

kad bih od njih tražio još nove žrtve. Morate potražiti nove 153

putove..."

I premda se sve svršilo samo na ovome, ideja da bude objavljen vjerojatno ^lavirski izvod /iako se u Vrazovu pismu to izričito ne navodi/ rezultirala je i iz uvjerenja da je djelo dobro i iz ponosa na uspjelo osvajanje još jednog kulturno g dometa.

Operu su izveli pretežno amateri-diletanti /so-

I 1 CLA

listi, zbor, a dijelom i orkestar/, režirao ju je Eduard 155

Hornstein, inscenirao vjerojatno tada u zagrebačkoj štampi cesto spominjani dekorater Steiner,1*^ a dirigirao Angel Davana je sedam puta u roku od mjesec dana.1*^ Sve izvedbe po-

pračene su komentarima štampe i bacaju neobično zanimljivo

svjetlo na mnoge probleme praktične prirode, ko j i su se pojavili* pred Štrigu i drugove kao rezultat truda oko izvedbe.Naj-zanimljiviji je onaj iz "Agramer politische Zeitunga" od 21, IV 1846, br. 32, jer umnogome korigira Kuhača i Kassowitz-Cvijičevu što se tiče sakupljanja priloga za daljnju glazbenu naohrazbu Lisinskoga, a i ukazuje na tadašnju situacijf| oko ka-

žališ ta i u samom gradu:

"Cijenjeni sudjelujuči umjetnici diletanti i diletantice izvest če nam u petak još jedamput operu *Ljubav

i zloba* i to posljednji put za ovu epohu, i to iskljueivo u

m.'. _ A -,-u. ....

korist siromaha. To je ovo društvo i pri je imalo u planu, a

to bi se bilo sigurno i ostvarilo, da ono nije obavezivala ne samo želja nego i osječaj dužnosti da sjedinjene snage u iz-vedbi prvog domačeg glazbenog djela upotrijebi prije svega za to, da jednom istaknutom domačem talentu, ko ji nam je darovao ovo ostvarenje i domovini obečaje još ljepše plodove, priskr-bi neka -ako več ne potpuno dostatna- sredstva za daljnje usa-vršavanje. Da se ta plemenita želja, usprkos svim žrtvovanj ima sud jelovateljaf mogla ostvariti tek nakon nekoliko izvedbi o-pere, bit če svakom razumljivo, ako se pomisli da je tre balo pokriti veoma značajne izdatke, nastale zbog dugotrajnih i te-ških pri prema opere kao i zbog tadašnje visoke najamnine. K jih je valjalo odmah podmiriti, Uz ovo valja uzeti u obzir da je društvo, uzimajuči u zakup kazalište za operno večer, bilo o-bavezno po ustaljenim uvjetima raspolagati samo s entreeom.dok su pojedine lože i za ovakve večeri ostajale vlasniku kazali-šta i direktoru - tako da ni prepuna kuča ni podvostručene u-lažne eijene nisu mogle učiniti prihod večim, naročito ako se zna da je za prve predstave s iznajmljivanjem loža bilo tjera-no pravo lihvarstvo. - Nakon što je cijenjeno diletantsko društvo smatralo da je sa šest izvedbi opere, a bez ikakve odfite-te, potpomoglo da eminentni rodoljubni talent bude upušen na daljnje obrazovanje, ono se požurilo /na bini i u orkestru/ obavezati da če dati dobrotvornu opernu predstavu za bespomoč-nu sirotinju"Čisti prihod".. »bit če prvi dionički kapital sirotinjske institucije."1"^

U medjuvremenu je Hrvatska na političkom planu proži vi javala teške dane. "Madjarski nasrtaji na Hrvatsku nisu u siječnju 1843. doveli samo do zabrane ilirskog imena,nego su, uz punu podršku centralne austrijske vlade, teško ugro-

žili i sam nacionalni opstanak Hrvatske. Madžarizacija je u to vrijeme bila poprimila takve omjere, da je neposredno pri-jetila potpunimf i jezičnim i političkim uništenjem hrvatstva."160

Da bi se supro t stavili ovim nasrtajima te ujedinili sve snage.

i • • *

voljne da se bore protiv nacionalnog tlačenja, ilirci se u nuž-di spaja ju s konzerva ti vcima /svjetovnim i crkvenim plemstvom/ u novu, Narodnu stranku. Gaj je potisnut u pozadinu i napadan, i da je svojim ilirstvom doveo do jačanja madžarskih nasrtaja na Hrvat sku i do za brane imena pokretu. Onemogučen da se javno brani i ostavljen od večine do jučerašnjih pristalica, on postaje privremeni politički mrtvac. Navikao biti centralna ličnost, on se teško snalazi u toj novoj ulozi. Ali pozorno prati situ-aciju u s t ranči , koja ga je odgurnula.

I —

U njoj u prvi plan izbijaju napredni Ivan Kuku-ljevič-Sakcinski i konzervativni barun Pranjo Kulmer. Svojim prvim istupima stranka naviješta odlučnost, da se svim raspoloži vim legalnim sredstvima uhvati u koštac s nadiručim madžarskim ekspanzionizmom u obranu nacionalnosti i državne posebnosti Hrvatske te njenih postoječih feudalnih prava. I dalje, da svim silama nastoji "razbiti austrijsko-madžarski savez protiv Hrvatske", "rastvoriti jedinstvenu madžarsku navalu na hrvat-

stvo", i "razdvojiti vladinn konzervativnu stranku od Košutove

' i fl

na hrvatskom pitanju." U svemu tome i uspijeva.

Pritisku Peste suprotstavlja, uz ostalo, latinski jezik kao jedino diplomatsko sredstvo komuniciranja, oso-

i - . •

bito na saboru u Požunu. Rezultat je pozitivan: carevim rje-šenjem od 12. X 1843« dopusta se upotreba latinskOg jezika i na saboru i u diplomatskim odnosima Hrvatske i Madžarske. Pritisku Beča odgovara izjavama lojalnosti, upozoravanjima i do-

. 1 '. -i t

kazi vanj ima da su Madžari ti, koji idu za rušenjem carevine, a naročito za uništenjem narodnosti i državnosti Hrvatske. I tu je uspjeh očit: 3« siječnja 1845. stiže iz Jieča dozvola ponovne u potrebe ilirskog imena, ali samo u književnosti.162 U župani jama hrvatskim vodi živu političku aktivnost. Kukuljevičev

prvi, premda i "preuranjeni" zastupnički govor na hrvatskom jeziku, održan u saboru 2. V 1843., sve živije političko gibanje

u županijama prigodom restauracije kada~ dolazi i do otvorenog

i fi ^

sukoba s madžaronima J svjedoci su novog kursa: održavanja na-rodne svijesti, iako pod vidom suzbijanja sve drskije madžari^ zacije, o pašne za čitavu carevinu.

A u Beogradu, kao dopuna cenzuriranim "Narodnim ( novinama" i "Danici..." izlazi od srpnja 1844. do prolječa 1845.god. necenzurirani list "Branislav". u njemu se štampa sve, što u Hrvatskoj ne može biti legalno objavljeno. Materi-jale u Zagrebu skuplja Bogoslav Šulek, uz Josipa Prauasa vje-rcjatni urednik lista. U Beogradu Šulek objavljuje i brošuru Što namjeravaju Iliri? /lipanj 1844/, u kojoj izlaže politi-čki program narodnjaka. I "Branislav" i brošura stižu u Hrvat-sku tajnim ilegalnim kanalima te su začas razgrabi jeni.

U ovom po tliva tu Gaj nije bez utjecaja. S tek os-novanim tajnim j ugo sla venskim demokratskim odborom /Beograd, 1843/ stoji u vezi preko svog povjerenika Paje Čavloviča. Po-kušava, uz ostalo pregovarati i s vodjom madžarske radikalne opozicije Ljudevitom Kossuthom A$45/ za njegova boravka u Za-grebu, sve u težnji da se Madžari urazume u postupcima prema

- ', t • t s •■ # '

Hrvatsko j.

»

I tako, unatoč nekim podvo j eno st ima u Narodno j stranci i medju glavnim ličnostima u Hrvatsko j, sve je zapravo dobro organizirano. Makar pred javnošcu i pod cijenu napada ja na vla3titu ličnost, svatko vrši svoj posao u cilju da se na-cija spasi od pretapanja u veliku Madžarsku od Karpata do Jadrana .

Zato je potpuno ispravna i prihvatljiva sumar-m ocjena Vase Bogdanova za djelovanje iliraca pod okriljem

Narodne stranke u razdoblju od 1843-1848 god.: "I samo spaja-

j ' j ! t

nje

s konzervativcima u Narodnu stranku i čitava aktivnost i— lira u to j novoj stranci za sve vrijeme njenoga trajanja /od 1843 do 1848/ -svjedoči o tome, da ilirska politika i u ovom

periodu nije bila nebulozna i sanjarska, da nije idealistički lebdjela u zraku, nego da je bila realna u pozitivnom smislu te riječi: da je postavljala sebi najpreče, neophodne, u da-nom momentu ost varljive zada tke i da ih je rješavala iskorišču-juci sve mogučnosti i sve konkretne političke faktore hrvat-skog društva, uključivši i plemicke županije i feudalni sabor.

Tim svojim realizmom i svojim bezgraničnim odu-ševljenjem za narodnu stvar iliri su nezaustavljivim naletom svoga pokreta u nekoliko godina staru, feudalnu Hrvatsku pretvorili u nacionalnu državu."..."Historijski promatrano, danas ne postoji nikakva sumnja, da su iliri u najtežoj situaciji spasili Hrvatsicu od pomadžarivanja i pripremili je da nacionalno probudjena i ojačana dočeka revolucionarne četrdesetos-

164

maske dogadjaje."

Razdoblje takvog političkog života ispunjeno je najznačajnijim ostvarenjima na području književnosti, što ih je preporod dao. Nastavljena je linija, začrtana Vrazovim koncepcijama iz "Kola*1. Nastaju Teuta D.Demetra /1844/, Putositnice Antuna Nemčiča /1845/» najbolja preporodna proza, i ep Smrt fiengič-age Ivana Mažuraniča /1846/, svakako naj snažni je djelo

ovog razdobl ja. Objavi juju se djela starih dubrovaokih pjes-

<

nika; prvi je na redu Osman Ivana Gunduliča s kongenijalnom dopunom dvaju izgubljenih pjevanja Ivana Mažuraniča /1844/. Stvara se hrvatska umjetnička kritika /Vraz/ i feljtonistika /Vukotinovič/.

Napredak je vidljiv i na drugim područjima, o-sobito 1846.god.: kupljena je palača za Narodni dom, pa su tako pod jedan krov stavljene sve narodne ustanove; narodni jezik uveden je na Kraljevskoj akademiji znanosti, a za prvog preda-Tača postavljen je Vjekoslav Babukičj prikazana je opera Lju-bav i zloba. Godinu dana kasnije kraljevim rješenjem potvrdje-no je Društvo narodne čitaonice zagrebačke zajedno s književ-nom glavnicom "Maticom ilirskom".

Ali za razliku od poleta na književnom i opče-kulturnom polju, rad na narodnom jeziku u kazalištu je nakon uspjeha s Novosadskim letečim pozorištem zamro. Iako pošto ji želja domorodaoa da se Stankovičeva zgrada kupi te da se osnuje stalno narodno kazalište, do ostvarenja te zamisli dola-zi tek mnogo kasnije, lazalište u narednim godinama sve više gubi narodno obilježje te postaje mjesto zabava, plesova, a tek rjedje ozbiljnijih umjetničkih doživljaja, ali na njemač-kom ili talijanskom jeziku. Stankoviču zgrada donosi lijepe prihode. Pošto mu je to glavni cilj, on je iznajmljuje stranim poduzetnicima, koji je zakupljuju, izvodeči ondašnji evropski dramski ili operni repertoar, ali često s umjetničkog stajali-šta dosta ppvršno. Unatoč tome, Lisinski je tih godina mogao čuti neke od opera Donizettija, Bellinija, Kreutzera, Lortzinga,

Webera, Hossinija, što su ih davale strane /talijanske/ operne .i ^ 165

družine. Tek tu i tamo izvodi se i poneki komad na hrvatskom jeziku, a predstavijaju ga njemački glumci. Ponekad se prikazuje kakva "nijema 'živa slika iz povijesti hrvatske* /iioj na Kosovu za instalacije bana Pranje HaliCera/ a god. 1845. reciti-

166

raju se Preradovičevi stihovi /Ljed i unuk/w. Kazališni narodni život zivlji je u vrijeme nastajanja Ljubavi i zlobejiz-vodjenje pojedinih arija ajelovalo je na zagrebačko gradjanstvo i na svoj način pomagalo odbijanju nasrtaja Pešte i Beča.

Koncertni život o država Musikverein svojim redo-167

vitim glazbenim priredbama, od kojih se ističe izvedba Godi-šnjih doba J. Haydna /1845/. Javi jaju se i prvi koncerti komorne glazbe: 30. IV 1845. izveden je klavirski trio Karla Reis-168

sigera, Koncertnom životu na svoj način pridonosi i Narodno

ilirsko skladno glas ja društvo /u sjemeništu/, koje na svojim

internim glazbenim priredbama izvodi djela ilirskih skladate-169

Ija. Vrhunac predstavlja nastup Franza Liszta Mu ovdašnjem kazalištu", održan 27. VII 1846. na poziv članova madžarskog kazina. Pojavom Lisztovom i njegovim koncertom željelo se u-manjiti važnost uspjeha izvedbi opere Ljubav i zloba

Privatni život Lisinskoga ispunjen je za to vrijeme intenzivnim stvaranjem, ali i stalnom brigom kako da s

i ,

novčane strane sebi stvori iole sigurniju egzistenciju. Buduči da je još uvijek besplatni vježbenik, očito da mu to ne polazi za rukom i da je zapravo potpuno ovisan o obitelji. To prakti-čki znači, da je ovisan o polubratu Josipu, jer je ostarjela majka nesposobna za privredjivanje. Kako je Josip trgovački duh, a uz macehu Anu i Lisinskoga vežu ga, čini se, ne suviše jake sentimentalne veze, on nalazi rješenje u tome, da mačehi posudjuje novac potreban za život nje i Lisinskoga. I tako,u-mjesto da ovaj uzdržava majku, majka uzdržava njega. Sve to dovodi do nezdravog odnosa u obitelji, koja -prema svemu- ne prati s velikim oduševljenjem financijski nekorisne skladatelj-ske uspjehe Lisinskoga. Kije nelogično pretpo3tavitifda on doživljava i prigovore na račun toga: dok njegovi drugovi s prava postepeno napreduju u službi, on je još uvijek na početku svoje pravničke karijere. Glazba zauzima suviše vremena u nje-govu životu i prlječi ga da poduzme korake, potrebne za služ-beničko napredovanje. Usjfco kao česti i rado vidjeni gost u

naj odlični jim kučama rodoljuba mora svirati za zabavu, što ga 171

ne samo muči, nego i vodi neredovitom načinu života. Sve to ubrzava rasap obitelji. Prezadužena majka, naime, nalazi izlaz u tome, da postorku Josipu i njegovim baštinicima daruje preostala kuču s imanjem te da se tirne izravnaju dugovi izmedju nje i njega. Ovaj pristaje na prijedlog, možda izrečen i s njegove strane. s tirne su sporazumni i ostali članovi obitelji: Marija, Lisinski i počerka Ana. Darovnica je načinjena 13. X 1845., a na snagu je stupila godinu dana kasnije, tj. 22. X

1846., nakon što su 13* X 1846. bile ponovno konzultirane sve 172

stranke. Nakon toga majka je odselila kčeri i zetu, a Li-

r i 17 ^

sinski gradskom f iskalu Pranji Baanu, dok je u obiteljskoj

kuči ostao Josip Fuchs. Tako je stičajem okolnosti nekada do-

orostoječa obitelj Fuchs bila razjedinjena, a majka i Lisinski

upučeni uglavnom na samilost drugih.

- 59 -

......~ - sss.*

Vrijeme od posljednje izvedbe Ljubavi i zlobe

H i ( •••••- ■"■■—fin-

pa do odlaska iz rodne kuče Lisinski provodi dijelom u Mariji Bistrici, prijatnom selu Hrvatskog zagorja /lipanj-kolovoz/, a dijelom u Zagrebu* U Mariju Mstricu otišao je po savjetu prijatelja, da bi se oporavio od rastrzanog života, briga,na-pomog rada i od mnogih ličnih preokupacija. Jedna od njih je i ljubav prema 14-godišnjoj Hedvigi Baanovoj, kčerki spomenutog gradskog fiškala, koju je upoznao u to vrijeme.174 U pitomoj zagorskoj sredini kao gost tamošnjeg opata Ivana Krizmaniča, inače istaknutoj rodoljuba i veoma obrazovanog čovjeka,17-^ Lisinski provodi veoma ugodne dane. Postepeno se smiruje, opo-ravlja, ponovno stječe psihičku ravnotežu i sklada.1*76 !Tu uz ostala djela nastaje i prvih nekoliko solo-popjevaka na njemač-kom jeziku, za koje nije neosnovano pretpostaviti da su, uz druge razloge, nastale i kao rezultat osječaja Lisinskoga prema Hedvigi. Na ovu pretpostavku upučuju tekstovi tih radova, svi odreda pretežno lirskog odnosno ljubavnog sadržaja. Medju-tim, premda nastale u časovima osječajne topline, iskrenosti i neposrednog doživljaja, te solo-popijevke predstavijaju i u tekstovnom i u glazbenom pogledu uglavnom rado ve osrednje ili slabe vrijednosti, radjene šablonski pa i površno. Ali s druge strane mogu poslužiti kao intimni dnevnik njihovog stvaraoca. Tako ih valja shvatiti i dati im isključivo dokumentarno zna-čenje.177

U takvoj atmosferi možda mu nije odgovaralo da se vrati u Zagreb i prisustvuje Lisztovu koncertu. A po znava-juči držanje Liszta prema mladim i nepoznatim skladatelj ima, može se samo žaliti što do susreta izmedju njih dvoje nije do-šlo. Liszt čak nije imao priliku ni čuti neko njegovo djelo. Jer, premda je bilo predvidjeno da se na serenadi u Lisztovu čast izvede ouvertura operi Ljubav i zloba, do izvedbe nije došlo. U pomanjkanju partiture Lisinskoga, izvedeno je jedno djelo Wisner~Morgensterna, koji je i ravnao priredbom.17^

Nakon povratka u Zagreb Lisinski je jasno suočen

s idejom rodoljuba, prvenstveno Štrige, da ga pošalju u Prag na

daljnju glazbenu naobrazbu u tamošnjem konzerva toriju, kako bi

pokret dobio svog potpuno školovanog glazbenika. Prvi novčani

prilog toj ideji trebao je biti iznos dobiven s predstave Lju-

bavi i zlobe od 19. travnja. čini se, medjutim, da je Lisinski

taj iznos upotrijebio za pokrice nekih svojih novčanih obaveza,

tako da je akciju valjalo započeti ispočetka. Štriga je tražio

rješenje: nakon neuspjeha kod odgovarajučih upravnih faktora i

179

kod uprave Musikvereina, on se obratio imučnijim rodoljubima u Zagrebu i izvan njega s apelom, da svojim slobodno odredjenim ali stalnim mjesečnim novčanim iznosom omoguče Lisinskom trogo-dišnji boravak i studiranje u Pragu. Tako bi se osigurao stalni mjesečni prilog od 50 forinti, kojim bi Lisinskomu valjalo pokriti nužne izdatke boravka i studiranja. Osnovan je i odbor od dva lica, štrige i Pavla Hatza, koji je odmah uputio prinosni arak, u koji su rodoljubi upisivali visinu individualnih pri-

I 180

loga.

Uvjeren da če akcija uroditi plodom, Štriga upo-znaje Lisinskoga s još dva svoja plana, stvarnija od spomenutog. Prvi je dotaknuo stvaralačko područje: Lisinski mora skladati novu hrvatsku operu, za koju če libreto napisati Demeter. Sa-držaj če uzeti iz stare hrvatske povijesti, i to iz razdoblja borbi za njenu političku nezavisnost /kx stolječe/. Nazvat če je prema glavnom junaku Porinu, a ona če se sastojati od pet činova. Bit če, dakle, velika historijska opera, uobičajenog oblika u tadašnjoj evropskoj opernoj produkciji.

Drugi se plan odnosio na gostovanje manjeg vo-kalnog sastava, kvarteta, s Lisinskim kao dirigentom i pratio-cem na glasoviru, po nekim gradovima Srbije. Razlog ovoj turneji nije ležao -prema kasnijem pričanju Štrige Kuhaču- jedino u moguSem materijalnom dobitku, nego i u tome, "da u Srbiji i u Bačkoj pridobijemo ljude za ilirsko glazbeno naše nastojanje, da tamo uzbudimo glazbene i patriotske talente na sličan rad,

te da hrvatski narod i hrvatsku po vi jest proslavimo, pa ako je

18l

moguoe, da u Srba_ i širimo ljubav za Hrvate."

Sve ovo tražilo je od Lisinskoga stvaranje nedvoumne odluke: da li se vezati uz materijalno sigurno činov-

't - 4

ničko zvanje ili se prepustiti unutrašnjem imperativu i izabra-ti

poziv, v j ero jatno vezan uz nesigurna novčana priman j a. Lisinski se odlučio za drugu alternativu, svjestan da tirne ne samo odgadja rješenje svojih ličnih problema, u prvom redu ženidbu s Hedvigom, nego i svoju materijalnu stabilizaciju. Ali mu je bilo jasno da drugačije nije mogao postupiti. BLo je več toliko afirmirani glazbenik, da bi prianjanje uz prvu varijantu dalj-njeg života predstavljalo nelogičan i protuprirodni čin. Odo-brio je piano ve Štrige i počeo s pripremama za pred3toječu turne ju po Srbiji, i to sastavljajuoi repertoar kvarteta i hanao-nizirajuči odabrane pjesme. Umto je i skladao. Uz nekoliko djela za glasovir, mahom preradbi i obradbi skladbi drugih autora, stvorio je i dvije veoma značajne solo-popijevke na hrvatskom jeziku: Prosjak /na tekst V.Vernaka/ i Miruj, miruj, aerce moje /na tekst Petra Preradoviča/. Iz njih zrači ne samo neposrednost izraza i toplina glazbenih misli, nego i veliki napredak u oblikovanju, sazetosti, svrsishodnosti i produbljivanju har-monijske fakture. I jedna solo-popijevka na njemačkom jeziku, Der Zufluchtsort, nastala po svoj prilici u to vrijeme, očituje iste vrijednosti. U njo j se Lisinski izvršno uživio u duševna raspoloženja prosjaka-lutaliee i pokazao razumi j evanje za pre-

zrene i one, koji su bez ičega i ikoga.

" i A?

U medjuvremenu se na dva koncerta izvode poje

dini odlomci iz Ljubavi i zlobe. Dok se o prvom koncertu sazna-

Je jedino preko nepotpunih upo zora vanj a javnosti za isti,1®^ do-

tle su podaci za drugi izdašniji. Postoji njegova najava184 te k « 185

opsimiji prikaz. Izvedeni su: ouvertura, tri zbora /fcetela-čki, hajdučki i zaključni/, arija baritona Blago ah onome te duet tenora i baritona Hodmo, dakle hodmo. Recenzent u "Danici., hvali glazbu, ali ističe kako je njeno djelovanje slabije sada

nego kad se izvodila kao opera. Bazloge nalazi u koncertnom izvod j en ju i redanju odlomaka bez nekog logičnog redoslijeda. Na kraju dodaje, kako je "občina" ipak "bila veoma zadovoljna i mnogo je plšskala."

U ožujku slijedeče godine /1847/ Lisinskimu je po prvi put štampana jedna njegova skladba. Ovaj značajan poda-tak u njegovu životu oglasen je i u "Agramer politische Zeitungu" i u "Kolu". Prvi li3t obavještava; "Pjesma 'Pšsan slovačka* uglazbljena od Vatr. Lisinskoga, štampana je i može se dobiti u Narodnoj čitaonici, u Comptoiru Novina h.si.d., kao i kod g. Joh. Prettnera u Dugoj ulici po 20 krajcera."187 Obavijest u "Kolu" je sažetija ali i fcanimljivija, jer otkriva mjesto štampanja: "Bistrica, pšsan slovačka od Gustava Zechentnera [ lj 9 Slovaka, a u glas metnuta Vatroslavom Lisinskim. U Gradcu 1847. Cšna 20 kr.sr."18^ Nejasno jef medjutim, na čiji je trošak izvršeno štampanje. Buduči da se Lisinski nalazio u lošim materi jalnim prilikama, vjerojatnije je pretpostaviti da su pot-hvat financirali ili slovački rodoljubi ili sam autor teksta. Skladba je nastala 10. studenoga 1846.god., za kračeg boravka Lisinskoga u Mariji Bistrici. Važnost ovog podatka je dvostru-ka: njime se pomiče vrijeme početka skladanja Lisinskoga na češkom, odaosno na slovačkom jeziku skoro za dvije godine, a ukazuje se i na i&dašnje veoma čvrste i srdačne veze izmedju Lisinskoga, njegovih drugova i Slovaka.189 Ujedno nije neo-snovano tvrditi, da je Lisinski u to vrijeme več počeo učiti češki jezik.

Preostalo vrijeme do početka turneje Lisinski

provodi u intenzivnom uvježbavanju kvarteta, ko j i su sačinjava-

1Q0

li Stoger-Stazič, Pichler, Štriga i K.Wisner-Livadič.> Program se, prema kasni jem pričanju Štrige Kuhaču, sastojao od hrvatskih i srpskih narodnih i umjetničkih pjesama,191 te od nekoliko dueta iz Ljubavi i zlobe. Od hrvatskih autora bili su, uz Lisinskoga, zastupljeni Rusan i Livadič, a od srpskih Nikola Djurkovič a možda i Josif Šlezinger.

Na put suf preko Siska, krenuli sredinom kolovoza, i to najprije u Beograd, Tamo su ostali sedam dana, priredi vsi pri kraju boravka koncert, koji se neobično snažno doj-mio prisutnih. 0 atmosferi pri je i po sli je koncerta kao i o u-

činku njega, dragoejeno je svjedočanstvo ostavio Josif Šlezin-

192

ger, kapelnik "knjazesko-srbske bandeM, dajuci mnogo kasnije Kuhaču podatke za svoju biografiju. Makar to svjedočanstvo va-lja uzeti s oprezom, ono svakako odiše izvomošču. Ujedno, ono je jedini autentični dokument o na s t upu kvarteta u Beogradu, buduči da tadašnje MNovine serbske" nisu o cijeloj stvari doni j ele ni retka,

Šlezingerovo svjedočanstvo, prema Kuhaču, glasi: "Kada je došao hrvatski komponista Lisinski sa četiri operna pjevača u Beograd da koncertuje, bio je u nas u Srbiji veliki aetež; u samom Beogradu, da pravo kažem, buna. Zato je vrlo te-ško bilo baš tada upriličiti koncerat, nu neki srpski patrioti, pa i ja nastojasmo iz svih sila, da dodje do tog koncerta. Dva tri dana više je govora bilo o predstojecem tom koncertu, nego li o politici i o

buni• Jedan je drugoga upozorivao, da moramo bracu Hrvate dostojno doČekati, jer drukčije bismo se osramotili pred cijelim slavenskim svietom, a borme se zamjerili i knjazu Aleksandru.". • ."i£Le četvrti dan, što su ti hrvatski u-mjetnici u Beogradu bili, a mi im na svaki način iskazali bra-tinsku našu ljubav, bio je koncerat. Pod ravnanjem Lisinskoga pjevala su četiri pjevača, sami liepi i otmjeni ljudi sa još ljepšim grlima, no imena im danas više ne znam. Pri zna jem rado, da tkkvih divnih popjevaka i tako umjetnički savršeno pjevati nišam nikada u svom životu čuo, premda sam i ja nešto po svie-tu bio pa i dosta čuo pjevati. Opčinstvo je bilo usplamčeno,

is . . .... . .

knjaz Aleksandar začaran, blažen, a ja poražen do cme žemljice. Gsječao sam se tako malenim, da se nišam usudio k njima ni približiti. Još za koncerta do bacili su mi o tej eni Srbi takve poglede, kao da su mi htjeli reči: Ove slušaj ako hočeš znati,

što je umjetnost. No nisu oni na to mene trebali ni sjetiti, pošto sam ja to i onako očutio. Ipak sam u sebi govorio: ako hočeš i nadalje ostati u Srbiji te tvoj ugled uzdržati.to treba da budeš sada lukav. Sutra dan odoh knjazu, ne da ga ponižno upi tam za junačko mu zdravije, nego kako je bio zadovoljan s koncertom Hrvata. Na moj če upit knjaz Aleksandar ovako: 'lisam li vam rekao, da Hrvati imadu vrlo liepih popjevaka! Znajte, da ja nikada nišam čuo pjevati sla venski ljepše. '-Niti ja, Vaša svjetlosti, odvratih ja, mene je taj piev gotovo za-travio. Ali pošto su ti hrvatski umjetnici pjevali ne samo hrvatske nego i srpske pjesme, to bih molio Vašu svjetlost, da dozvoli, da naša kapela o pet njima dokaže, da .i mi gojimo hr-vataku pjesmu, kako oni i srpsku.

Drage ču volje to dozvoliti, reče knjaz, dapače sini če biti milo, ako ih o tom osvjedočite, te ako naša kapela dokaže, da i ona nešto umije.

Ja brže bolje u kasamu te naložih mojim pot-žasnicima da izvade iz arhiva sve hrvatske komade, ko je imade-w, te da najljepše uvježbaju s našim oandistima, jer sutra na večer s vira t čemo u čast našim hrvatskim gostima, ko j i če još dva, tri dana u Beogradu ostati, Bašča, u ko jo j smo svirali, bila je dupkom puna, a Hrvati iznenadjeni, kad su čuli, kako ni štujemo njihovo. Oni su me na oči cieloga opčinstva grlili i ljubili i našu kapelu u velike hvalili."..

Iz Beograda su proslijedili za Pančevo, gdje su

izveli uglavnom isti program. Nakon Pančeva doputovali su u

194

Sovi Sad i dali tri koncerta. ^ Prigodom trečeg koncerta dobili su na poklon pjesmu, spjevanu od anonimnog Bratoljuba, sa

maeajnim naslovom "Odjek dragoj brači hrvatskoj"Posljed-

»' • .. i ■

nji nastup održan je u Sremskoj Mi t rokici, odakle su otputova-li za Zagreb, buduči da se bližilo vrijeme odlaska Lisinskoga n Prag.

.. >

Cijela turneja i svi nastupi odvijali su se u

L TQ£ Jt:

Teoma srdačnoj atmosferi. * Z&og toga je uspjeh gostovanja s

moralne strane bio veoma značajan. Ali je tim značajnije bilo iskustvo, koje je Lisinski stekao tim putovanjem, osobito što

se tiče njegova odnosa prema hrvatskoj i srpskoj narodnoj pje-

'' 1 -i. . -srni. Spomenuto je, da je o tome zajedno s pjevačima, i pisao

Ljudevitu Gaju, oblikujuči po prvi, a koliko je dosad poznatd,

i posljednji put svoje mišljenje i stajalište o ovom problemu.1^7

I ne samo o ovom problemu, nego i o svom odnosu prema glazbi

, 198 uopce.

Malo je vremena po povratku u Zagreb preostalo Lisin3komu za pripremanje za odlazak u Prag. Ne zna se, kako

-~t-.fi J: , • .

su njegovi najbliži primili ovaj odlazak. Prema Antoniji Xas-

199 '

sowitz-Cvijičf s majkom se nije oprostio; ona mu je ispo-

V J„ <' s'.', t.','- , '>

rueila pozdrav po sestri Mariji, ko ju je tom zgodom vidio po-200

sljednji put. Vjerojatno se oprostio i s Hedvigom, dobivši

obedanje od njenih roditelja da če je moči uzeti za ženu kad 201

završi študije. I u tom raspoloženju otputovao je početkom listppada u Prag, najprije poštanskom kočijom do Zidanog mosta, a onda dalje vlakom. Nehotiee je propustio priliku da još

h- '' ■ 202 jednom, po posljednji put, čuje svoj operni prvenac. On se

davao 23., a možda i 24.

X203

u povodu značajne odluke hrvatsko g sabora da se hrvatski jezik ima "uzvisiti na onu čast, vriednost i valjanost, koju je dosada uživao latinski jezik.204 Zaključak je donesen na prijedlog Ivana Kukuljeviča-Sakcinskoga. Tako se u isto vrijeme simbolički završilo jedno razdobije u

životu Lisinskoga i hrvatskog naroda, a započelo drugo, bogato

' t *

intensivnom sadržajnošču i plodnošču djelovanja. -

.BOHAVAK U PRAGU

/1847 - 1850/

Prag je u vrijeme dolaska Lisinskoga bio ne samo glazbeno središte Češke, nego i jedan od veoma istaknutih glazbenih centara iivrope s velikim glazbenim ugledom. Stekao

ga je djelovanjem brojnih čeških glazbenika-emigranata u inozemstvu, koji su več od XVIII stolječa davali snažni biljeg

205

glazbenom životu mnogih evropskih gradova. Posebno je nje-govao kult Mozarta, kome je u posljednjem deceniju njegova ži-vota pružio vidne znakove priznanja i slave.

To njegovanje kulta Mozarta i stilskih značajki epohe klasicizma nije prestalo u glazbenom životu Praga ni u prva tri decenija XIX stolječa. Naročito su ga podržavala i promicala tri središnja lika tadašnjeg praškog i češkog glaz-benog života: Vefclav Jan Tomašek, Diviš BedAch Weber i Jan Nepomuk August Vitsfsek. Kajznačajniji je bio Tomašek, i3taknut kao skladatelj, glasovirač i pedagog. I dok je u Njemačkoj, Au-striji i Prancuskoj romantična glazba doživljavala svoju prvu

* V y ; .'.v.,-:',,;

afiimaciju, Tomašek je svojim svestranim djelovanjem u stvari kočio glazbeni napredak Praga, pretvarajuči ga za neko vrijeme u izrazitu tvrdjavu konzervativizma, nepristupačnu novim stru-janjima u ondašnjem evropskom glazbenom životu.

Ali se pre po rodno doba Ceha, za početo u kultumom

i političkom pogledu još 1773-god. brošurom grofa Pranje Kin-

207

skoga, napisanom u obr&nu češkog jezika, 1 počelo postepeno

f*

odražavati i na glazbenom području. To se u ono vrijeme očito-valo u osnivanju novih glazbenih ustanova, koje če u kasnijem životu češkog naroda odigrati veliku kultumu i političku ulo-gu. U relativno kratkom vremenakom razdoblju nastaju "Jednota umSlcft hudebniTch k podpore vdov a sirotktt" /"Tonkunstler-Societat, X803/,20^ "Spolek k zvelebenf umeni hudebniho v ČechaehM/1808/; te konačno konzervatorij, koji započinje radom l.svibnja 1811. U prvo vrijeme iz noeoosnovanih ustanova vidljiv je jak utjecaj

Tomaška i njegovih istomišljenika, osobito kad je Weber postao

prvi direktor konzervatorija, a Vitasek takodjer prvi direktor

nesto kasnije osnovane Orguljaške škole /Varhanick^ škola, 210

1830/. Ali bez obzira na to, osnutak svih ovih ustanova, u-ključujuči i osnutak pjevačkog zbora "Hlahol" /1831/,211 a naročito osnutak konzervatorija i Orguljaške škole, predstavijao je veliki korak naprijed ne samo u stječanju mogučnosti provo-

djenj a si s tematsko g glazbenog odgoja novih kadrova nego i u or—

212

ganiziranju praškog glazbenog života. Rad tih ustanova idealno se nadopunjavuo: dok je konzervatorij davao pretežno ka-

drove glazbenih reproduktivaca, dotle je Orguljaška škola nje-

21 "i

govala discipline glazbenog stvaralaštva. J Tvoreci s prvim

214

skladnu odgojno-obrazovnu cjelinu, ona je uz njega stekla velike zasluge za razvoj glazbene umjetnosti ne samo u Pragu i Češko j, več i u drugim zemljama.21**

Medjutim, istinski duh novog evropskog glazbenog strujanja počeo se očitovati u praškom glazbenom životu tek tridesetih godina XLX stolječa. Promicala ga je nekolicina mladih glazbenika a u« to i pravnika: Antonin Apt, Alois Jelen,

Auguct Vilem Ambros, Eduard Hanslick, Jan Bed&ch Kittl i Josef

g

Proksch. Uglavnom jednakih godina sa zajedničkim pogledima

na glazbu i glazbene prilike u Evropi i u svojoj zemlji,oni su stajalištima i idejama Tomaška i ostalih praških mozartovaca suprotstavljali nove, suvremene* Naročito je u prvo vrijeme bio

za to zaslužan Apt: imajuči kao osnivač Cecilijanskog društva

* ^ 217

na razpolaganju orkestar, on je prvi u Pragu počeo izvoditi

djela tada najnovijih evropskih skladatelja Mendelssohna, Schumanna i Wagnera. Jelen je pak l840.god. osnovao "Žofinsku akademiju", koja če u glazbenom životu Praga, a na planu populariziranja glazbe medju prosječnim slušaocima, odigrati veoma

v . n 218 ^ # 2

znacajnu ulogu. Svi su nastopali homogeno i u prašku glazbe-nu atmosferu počeli svjesno unositi značajke romantičnog shva-eanja glazbe.

Ali je njihov postepeni prodor u glazbeni život Praga "bio pažljivo pripravljan nesebičnim i upornim radom nekih prethodnilca. Prvi je počeo pripravljati tlo Carl Maria We-ber, kada je od 1813-1816 god. djelovao u Pragu kao direktor opere i njen prvi dirigent. Izvodeči Mozarta ali i Beethovena, Meyerbeera i Spohra, Weber je izazvao gnjev tada močne grupa-

cije oko Tomžšlka i bio prisiljen otici iz Praga, razočaran nje-

219

govim glazbenim prilikama. *

Weberov radt medjutim, nije bio uzaludan. Njegov nasljednik Josef Triebensee, a naročito drugi dirigent Pranti-šek Škroup nastavili su upo zna vati prašku glazbenu publiku s djelima tada novih autora Rossinija, Aubera, Donizettija, We-

bera i Marschnera. Oso bito se u tome istakao škroup kada je

postao prvi dirigent opere i za svog dvadesetgodišnjeg djelo-

vanja /1837-1857/ prikazao na pozornici veliki broj tada na-r 220

stalih glazbeno-scenskih djela. s druge strane bilo je zna-čajno i škroupovo skladateljsko djelovanje; autor prve češke opere Dratenik /lQ26/, on je u svojim djelima bio bliži grupi naprednih glazbenih krugova nego ono j Vladava Jana Tomdfška. 1

.V.1.v, . 'An

Pogledi i stajališta spomenute mlade napredne &Lazbene grupe dobili su i svo ju službenu potvrdu izborom 'Jana Bed&Lcha Kittla za nasljednika Weberova na ispražnjeno mjesto direktora konzervatorija /1843/ Četiri godine ranije umro je i Vit£sek, koga je naslijedio Karel Prantišek Pitsch, veliki što-vatel j i poznavalac Beethovena. Tomašek je tako ostao sam, boreči

se i dalje sve do svoje smrti /1850/ za ideale, ko je je vrijeme polako ostavljalo iza sebe. a njegov je utjecaj u Pragu bio još uvijek znatan, naročito u konzervativnim krugovima. Zbog toga su mladi napredni glazbenici morali uložiti još do-sta truda i zalaganja, da bi duh ne samo nove romantične glaz-be nego i Beethovenova opusa prožeo glazbeni Prag.

Njihovu zalaganju i borbi za novo u češkoj glaz-bi naročito su pomogla gostovanja Berlioza i Liszta, tadašnjih

veoma značajnih evropskih romantičnih glazbenika. Obojica su do šla u Prag iste godine AS^Berlioz u siječnju a Liszt u travnju. Berlioz je dirigirao na šest koneerata, izve vsi izme-dju ostalih svojih djela i Fantastičnu simfoniju, dok je Liszt priredio solistički koncert, Obojica su bila okružona najvecom pažnjom i priznanjem mladih, posebice Apta, Ambrosa i Kittla.22^ I premda su se služoeni glazbeni krugovi tom zgodom pokazali krajnje konzervativni, ova gostovanja ne samo da su oduševila publiku, nego su na po rima i nastojanjima grupe mladih dala oz-biljnost i potreban autoritet. Od tog vremena duh nove roman-

t

tične glazbe prožeo je Prag skoro u potpunosti.

Kulturno-politička slika ondašnjeg Praga bila je u izvjesnom smislu slična ono j u Zagrebu u to vrijeme. Sličnom ju je činila granična pripadnost istoj carevini te upoma borba Ceha za afimaciju vlastitih nacionalnih i kulturnih značajki, i to prvenstveno osnivanjem ustanova, koje če omogučiti uspje-šno provodjenje rodoljubnih nastojanja. Medju njima je najzna-čajni ja Matica češka, koja od 1830. god. postaje središte pre-porodne djelatnosti. Uz nju aktivno djeluje od 1833.god. Udruže-nje za promicanje industrije, a od 1845.god. i Meštanska bese-da, organizaciono središte liberalne buržo&zije. Izborivši još 1793.god. ulazak češkog jezika na praško sveučilište, J 5esi su se mogli mnogo žilavije i svrsishodnije od Hrvata opirati austrijskoj politici ponijemčivanja ne samo ovim vidnim uspjesima svoje kulturne politike nego i kompaktnošču istupa svojih preporodnih vodja. Stariju generaciju, Josefa Lobrov-skog i Josefa Jungmanna, uspješno je zamijenila borbena grupa mladih sposobnih pregaralaca, oso bito na području književnosti. Bili su to Vaclav Hanka, František Ladislav Čelakovsk/, Karel Jaromir Erben9 Karel Hynek Mucha, a naročito svestrani

Jan Kollar. Oni su svojim stvarulačkim, folklorno-sabiratelj-224

skim i političko-rodoljubnim radom djelo vali neumorno po-put iliraca u Zagrebu te podsticali naciju na vitalnost i ot-por protiv austrijske politike. Pavel J. šafdrik i Prantišek

Palacky su pak svojim povijesnim istraživanj ima i publikacijama ne samo znanstveno dokazivali nacionalnu pripadnost i tsudi-ciju Čeha, nego su svim silama apelirali na čvrstu sveslavensku uzajamnost, neobično potrebnu za očuvanje nacionalnog obiljež ja svih slavenskih naroda, osobito malih, pred sve agresivnijom a-ustro-madžarskom antislavenskom politikom. tJ tom smislu posebnu su ulogu odigrali kružoci s političkim obilježjem, što su u Pragu počeli nastajati četrdesetih godina prošlog stolječa, djeluju-oi veoma pozitivno na stvaranje nacionalne svijesti Čeha i prijemaj uči ih tako na dogadjaje neposredno prije i nakon 1848.god.

Lisinski je, dakle, doputovao u Prag kada su burna strujanja u praškom glazbenom životu dobila svoj normalni tok i pretopila se u svakodnevnu glazbenu tadašnjicu češke prestolnice, a kulturno-politički život očitovao sve najpozitivni-je značajke več čvrsto izgradjenog narodnog preporoda Čeha. Nešto kasni je stigla je i pre pomika Vraza Erbenu, iz ko je izbija ne samo Vrazova zabrinutost za Lisinskoga - čovjeka u ve-likom gradu, nego i za Lisinskoga-glazbenika u tom veoma zna-cajnom glazbenom središtu bogatom glazbenim dogad ja j ima. Osobito je očit Vrazov strah da Lisinski ne potpadne pod utjecaj lomaška. U svom podužem pismu Vraz piše: "Ovih dana odputovao je mladi je dan naš slagalac /compositeur/ u Zlatan Prag,u grad slavan u umjetnosti glasbeno j, da onde u krilu srodne po duhu i krvi bratje slovenske prirodni svoj dar i umetno podkrepi i usavrži. U tu svrhu naši su ga domorodci iz svojih žepovah provideli novčanim sršdstvima, da dve godine onde probavi i tako svrhu svoju postigne. Nu boječi se, da iz zla neugazi u zlo gore t.j. iz naravne svoje prostote da neudari u zlo gore -u preveliki teorisam i u ped^ntički skepticisam, koji ubija kraso-tu naravsku, koji pedantisam glede na glasbu /hudbu/ u Njemač-koj se izlego, te mu piliči več i po Češkoj korače i šetju se -a naj slo bo dni je po Zlatnom Pragu i u glavama naj gla so vitlih njegovih ondešnjih glasbenih čelovodjah /opominjem samo na

Tomaška i Jelena/, molim Vas kao brat brata, kao počitatelj nar. glasbe slavenske jednakog njezinog prijatelja i uznešen-ca, pružite tomu mladiču, našemu Lisinskomu, prijateljsku ru-ku, i molim Vas da to isto metnete na srdce i g. Ritteru Eitters-berku. Budite mu vi angjeli stražari, da ne do pa dne u umetne čeljusti Tomaška, Jelena i ostalih Vaših klanjaoeah pedantisma glasbenog -tobožne škole nemačke. Lisinski i3tinabog nije čovek,

iui jurat in verba magistri, nu sasvim tim ostavljen u družtvu

M*' . .

pedantah samih mogao bi ako ne izopačiti um svoj a to barem ili okameniti, ili sdvojiti. A i jedno i drugo bila bi nesreča za nladu umetnost našu. Ja sam mu kazivao, da Vas potraži, nu u tolikom gradu teško da če Vas nači. Zato Vas molim, izvolite popitati za njega u g. Lra Stanka, na kojeg je odnio preporuku."

Unatoč svojoj zaista prijateljskoj briži za Lisinskoga, kroz koju se provlači i nedovoljna obavještenost o češkim glazbenim prilikama bar što se tiče Jelena, Vraz nije logao poštedjeti svog druga od razočaranja koja su ga čekala u Zlatnom Pragu. Grad ga je doduše impresionirao svojom veliči-aom i šarolikošču, ali mu je odmah u početku skoro omrznuo .Kake, nakon što se prema Vrazovoj preporuci smjestio u Obstgasse 227

770, otišao je u konzervatorij da se upiše i saznao da je dobrano premašio životnu dob propisanu za upis. Jedino razumno rješenje prema sugestiji direktora konzervatori ja Kit-tla, ukoliko se nije želio vratiti kuči neobavljena posla, bilo je da se upiše u Orguljašku školu229 kako bi ipak pohadjao jedan državni glazbeni zavod. Postojala je nada da če za dvije-•tri godine, uz molbu i preporuke, možda ipak biti pripušten završnim ispitima na konzervatori ju. Dotle bi mu valjalo privatno radi t i napku o skladanju i instrumentaei ji, a za učitelja mu se, nakon pregleda njegovih radova, ponudio sam Kittl.

Suočen s ovakvim razvojem stvari, Lisinski se odlucio za Kittlov prijedlog. Ova odluka vidno je utjecala na njegove novčane prilike: od raspoloživih 50 forinti za svaki

mjesec morao je, uz izdatke za stan, hranu, koncerte i operne

predstave, odvajati još izvjesnu sumu i za privatne satove kod

230

Ki t tla. Kako se nikada nije odlikovao smislom za praktičnu stranu života, bila mu je tudja svaka logična računi ca pa tako i razumno manipuliranje raspoloživom svotom. Zbog toga je od-mah u početku zapao u novčane teškoče i nije ih se uspio rije-siti za cijelo vrijeme boravka u Pragu.

0 njegovu životu u tom razdoblju poštoji, nažalost,

malo pouz danih dataka, u večini slučajeva obavijenih još k to-

231

me s legendom. Tako legenda prati več prve dane boravka Lisinskoga u Pragu: isključivo nostalgijem za rodnim krajem pokušava ublažiti činjenicu, da se on upoznao i zbližio s nekim veselim študent skim društvom i s njim se odao nočnom životu. A čini se da se, ne odbacujuči potpuno i komponenta nostalgije, zapra-to radilo o jednom drugom psiholoŠkom momentu, uostalom potpu-no razumljivom. Dotad stegnut okvirima maloga grada, Lisinski se odjednom osjetio slobodan te malo popustio stegu rodnoga Zagreba. Rezultat takvog života ubrzo se odrazio u nekoliko

vidova, za Lisinskoga veoma neugodnih: u bržem trošenju novca i

1 - 233

zaduzivanju, u neradu i bolesti. I možda se upravo bolesti može zahvaliti što on nije potpuno propao. Nakon što je odle-

zao u gradskoj bolnici, i to u odjelu za siromahe ^ dobar dio

235

studenoga, a prema Antoniji Kassowitz-Cvijič zbog upale

3t36

zglobova, Lisinski je proveo prosinac oporavljajuči se. Več prvog dana l848.god. uzeo je peru u ruke i marljivim radom za-počeo novu stranicu svog praškog života. Ali su se tragovi ne-sretnog početka dugo osječali; Lisinski je vječito bez novaca i pun dugova. Piše u domovinu prijateljima Štrigi, Hatzu i rodjaku Josipu Czuczyju da mu šal ju novaca. Ovi to i rade, ali poslani uo biča j eni iznos jedva podmiruje najnužnije izdatke.

Skladajuči u prva tri mjeseca 1848.god., Lisinski je najprije nastojao udovoljiti zahtjevima svog novog učitelja. A oni nisu bili maleni: valjalo mu se uputiti u postupak oblikovanja sonatnog oblika i svladati ga po klasičnim princi-

pima bečke škole. I premda je dotad bio napisao dvije ouvertu-237

re, Lisinski je tek sada sistematski počeo ulaziti u tajne stvaranja tog oblika. Rezultat takvog rada u ovom tromjeseč-nom razdoblju predstavijaju dvije ouverture, koje s kasnijom trecom2"^ čine zaokruženu cjelinu.2^ Onef doduše, odaju dosta spretno ovladavanje Lisinskoga tim oblikom, vidljivo iz djela u djelo, ali i izvjesnu školničku suhoparnost, nužnu za ovakav rad. Za početak je, medjutim, glavni zadatak bio upravo ovlada-vanje samim oblikom pa je Kittl mogao biti zadovoljan i radovi-ma i Lisinskim.

Ali Lisinski nije zapustio ni stvaranje prema svom ličnom porivu. Nalazeči u takvom radu rekompenzaciju za pužnu suhopamost ouvertura, on je napisao nekoliko manjih djela s ko jima je dodimuo razna izražajna područja. Dva zbora, jedna solo-popijevka na češkom jeziku, jedan marš za glasovir ' i po t puri Jeka ilirskih napjeva^/"1 rezultat su tog samostalnog i spontanog stvaralačkog čina. Od njih se ističu zborovi i so-lo-pOpijevka kao dobra i zanimljivo oblikovana ostvarenja.

Krajem ožujka kao da je i sam Lisinski osjetio kako iza sebe ostavlja uvodno razdobij e svog života i rada u Pragu, dugo pola godine. Osjetio se ponukan da rezimira doživ-ljeno i da povuče crtu izmedju onoga što je bilo i onoga što ce doči. U tom raspoloženju on piše sestri Mariji neobično toplo pismo na njemačkom jeziku, i to kao odgovor na njen list, datirajuči ga s 1. travnja/"4^

Zanimljivo je analizirati to pismo tim više što je zasad j edino iz Praga s takvom intonacijom. U njemu se Lisinski ogleda kao dobar sin i brat: on prilično otvoreno govori o svojim svakodnevnim brigama, nadanjima, padovima i sitnim uspjesima. Nakon uvoda, u ko jem dominiraju ljubav prema majci, strah od njenog lošeg mišljenja o njemu te uvjeravanje kako se za njega ne moraju brinuti, slijedi odsjek u kojem on piše o svom životu koji je više nego skroman uslijed velike skupoče u Pragu.Piše dalje o pos ječi vanju opernih predstava, i to samo

onih iz klasičnog repertoara, što za njegovu "naobrazbu u dramsko j glazbi potrebuje nego ustima nužan zalogaj"; spominje svoja poznanstva i krug ljudi s kojima je došao u dodir, a za koje je »zasad takorekuč nula". Priča o radu s "direktorom" Kittlom, o svom stvaranju, navodeči veči broj djela nastalih u proteklom razdoblju od onih koja su se do danas sačuvala.2^ Spominje i

treeu uoverturu, koja medjutim na partituri nosi datum 16. VII 244

1848. Moli da mu se pošalje libreto Porina i interesira se o

daljnjim eventualnim izvedbama svog opernog prvenca, koga je

245

radio u svojim "najtužnijim trenueima". ^ Izručuje pozdrave svima, posebno majci za koju osječa najtopliju sinovsku odanost.

Ali j e nešto ostalo prešučeno sestri, u prvom redu Hedviga, To se još može razumjeti, Kejasno je medjutim

potpuno prešučivanje Orguljaške škole i njegovog službenog u-

•i' • 246

citelja Pitscha. Zato je tim uočljivije isticanje stjecanja poznanstva s "boljim pitomcima s konzervatorija". Dobiva se, naime, dojam kako Lisinski možda nije uopče javio obitelji svoj neuspjeh na konzervatoriju te na ovaj način nastojao po-držati glas kako u Pragu fungira kao redoviti študent konzervatori ja. Razlog svemu ovome valja možda tražiti u njegovoj bojazni da mu obitelj ne oajeni krivo cijeli slučaj te da ga ne prisili na povratak kuči, kad u Pragu nije uspio u onom os-novnom: u studiranju na konzervatoriju. Činjenica je,da je čudno što sestri ni jednom rječju ne spominje bar atmosferu rada s Pitschom.

S druge strane, postoje u ovom pismu dva za Lisinskoga veoma značajna odlomka, koja govore o njegovu reagiranju na tadašnja politička zbivanja* Prvi se odnosi na ocjenu političkog stanja u Hrvatskoj i glasi; "Sto se tiče vaše brige da se miješam u političke stvari, to je nepotrebno,tada bih ja morao napustiti svaki drugi posao. Austri ju čekaju te-ški dani; njena je snaga kolebljiva u svim zemljama, što mi ti pišeš da su se kod vas ujedinile stranke, obradovalo me je,ali ne previse j ona hidra s tisuču glava što je našu naciju tako

dugo bičevala i mučila, ja joj ne vjerujem. Budite na oprezu, čestita hrvatska srca, držite novi savez gli gledajte Arguso-vim očima u tamna skrovišta one nemani, ko ju nikada nišam pro-matrao dobrim očima. Ugarska hoče biti republikanska; što če onda novi savez Hrvatske. Ja nišam uz tof jer republika nije još ni jednu državu usrečila, a Austrija ima dovoljno slaven-skih ruku da na njima procvatej svaki je jjrincip nekog repu-blikanca tlapnja." Drugi je odiomak neobično kratak: "Iz pisarna tvom suprugu vidjet češ da je u Češkoj postalo burno, sve kliče dobivenoj slobodi. Neka Bog dade, da ne bude zloupo-trebljena i strana sila da je još jace ne poremeti."248

Površno čitanje ovih odlomaka može predstaviti Lisinskoga u prilično apolitičnom pa i reakcionarnom svjetlu« Medjutim, več pri pažljivijoj analizi prvog odlomka Lisinski se otkriva kao nepomirljivi neprijatelj Madžara, te hidre »s tisuču glava koja je našu naciju dugo bičevala i mučila".Zbog toga je u stanju negirati republikanizam i apelirati na slavonske ruke da na njima "procvate Austrija." Dok se prva polovina konstatacije doima iskreno i predstavlja konzekventno držanje Lisinskoga iz dana uspona ilirskog pokreta, drugi je dio oči-to napisan viže iz nužde, a možda i zbog bojazni pred postoje-com cenzurom, nego iz nekog posebnog uvjerenja. Ovo se naročito može provjeriti kasnijim djelovanjem Lisinskoga i njegovom sudbinom, uvjetovanom upravo austrijskom politikom prema Hr-vatima.

Površno čitanje početka prvog a naročito drugog odlomka navelo je Antoniju Kassowitz-Cvljič, da u več citira-noj biografiji Lisinskoga napiše slijedeče: "Vrela politika Čeha nije ga mogla za^rijati. On je razabrao, da češki patrio-tizam u svojim zahtjevima stoji na promišljenoj podloži, da ide za dobitkom i blagostanjem sviju slojeva u jednakoj mjeri. Pranceski liberalizam! U njegovo j pak domovini na sunčanom jugu bile su borbe mnogo idealni je, jer tamo se hoče skinuti ja-ram tudjinatva, da se jača narodna misao i slo bo da jezika. U

tim ga je mislima zatekla burna 1848. U Pragu je buknula revolucija dva dana pri je Beča, a da je Lisinski taj nagli preo-

249

kret jedva opazio." Ne shvativši da je Lisinski pod izrekom "miješanje u političke stvari" očito podrazumijevao beskorisno strančarenje, tj. gubljenje vremena u praznim govornim tirada-maf Kassowitz-Cvijič je svoj komentar pismu intonirala ne samo idejno netačno nego i potpuno krivo. Nije sagledala izražajnost i upravo politički naglašenu poruku u njegovim vokalnim i instrumentalnim djelima, nastalim i u toku 1848.god. a i kasnije, kada je politička reakcijaimimala »ve više maha/50 Nije uoči-la, da Lisinski zbog fizičke mane nije ni mogao drugačije reagirati i dati maha svojim političkim osjecajima nego upravo s pomoču glazbe. Nije pomislila da je Lisinski možda i svjesno pokušao donekle dezinformirati sestru: on je sasvim drugačije reagirao u burnim lipanjskim danima, kada su se na barikadama praških ulica borili češki rodoljubi protiv vojnika Windisch-grSt za, a na Sofijinom ostrvu zasjedao Slavenski kongres, "sla— venski sabor", kako ga je nazvao jedan zagrebački ondašnji list.251 I Lisinski je prisustvovao kongresu u svojatvu delegata iz Hrvatske s pravom glasa. Prisustvovanjem na tom kongresu on je

najuvjerljivije posvjedočio ne samo svoju spremnost da se bez

........

okli je vanja uklopi u dogadjaje koje je slavenstvu i Češkoj do-

nosila 1848.god., nego i svoju nacionalnu pripadnost i realno

252

sagledavanje tadašnje političke situacije. Tim činom dao je naj izvorni je tumačenje citiranim recima pisma što ga je napisao sestri, sad je to očito: iz drugih, vjerojatno umirujučih razloga.

Tih dana češka je proživljavala zaista burne dane. Prividne slobode, koje je Beč dao Češkoj, prisiljen "Duhov-

253

Bkim nemirima" u Pragu, brzo su oduzete kontrarevolucionar-nim vojničkim napadom Windischgr§tza. Nemiri su ugušeni; rastje rani su a djelomično i pohapšeni učesnici Slavenskog kongre-sa, sazvanog prema ideji Kukuljeviča, liafarika i Palackog s namjerom da se na njemu usvoji program austro-slavizma za sla-venske zemlje pod vlašču Beča te "poradi na pretvaranju Austrije

u saveznu državu pod austrijskom carskom krunom". Rezultati kongresa ne samo što, zlx>g suprotnih stajališta predstavnika pojedinih slavenskih naroda, nisu opravdali njegovo sazivanje, nego nisu ispunili ni najminimalnija očekivanja.255 Stanko Vraz, zamjenik predsjednika jugoslavenske sekcije, kriomice je pobje-gao iz Praga u Zagreb, a Lisinski se vratio svom redovitom dnevnom životu: učenju s Kittlom, skladanju i čežnji za domovi-nom. Vjerojatno nije ni znao, da mu je tri dana po formalnom završetku kongresa, 19.lipnja, u Ljubljani bilo izvedeno njegovo Kolo, i to na drugom koncertu /besedi/ Slovenskog društva.2^^

Ni u domovini, medjutim, stanje nije bilo bolje. Nakon spontanog narodnog reagiranja u Zagrebu i u Hrvatskoj na glas o revoluciji u Beču te ukidanja cenzure, imenovanja Josipa Jelačiča 23.III za bana, proklamiranja nezavisnosti Hrvat-

257 •

ske prema Beču i nešto kasni je, ukidanja kmetstva, sve se

postepeno vračalo na staro. Ponovno je uvedena cenzura, ukida-nje kmetstva provedeno je jednostrano i nepotpuno, a nametanje Oktroiranog ustava za čitavu austrijsku carevinu bacilo je Hr-vatsku u najdublju tamu političkog, kulturnog i uopče bilo ko-jeg vida života. Izmedju proplamsaja narodnih težnji i poste-penog rafiniranog reagiranja bečkog dvora stoji kao herojska ali nažalost krivo usmjerena epizoda rata Hrvata s Madžarima. Hastao u spoznaji da je sada kucnulo vrijeme slobode,taj rat Je vještom austrijskom politikom pretvoren u njen obračun s narodno-slobodarskim težnjama madžarskih narodnjaka, ekaponira-nih medjutim u največoj mjeri upravo na račun integriteta Hrvatske. Ne želeči čuti za Hrvatsku kao ravnopravnu državnu za-jednicu v. okviru austrijske carevine, Madžari su tražili od

BeSa znatne slo bo de za veliku Madžarsku od Karpata do Jadran« LL 258

skog nora. Suočeni s takvim stajalištem hrvatski su političa-ri, nakon izvjesnih pokušaja da se pitanje odnosa s Madžarima riješi mirnim putem, bili dovedeni do taga da su u otvorenom sukobu s njima vidjeli jedinu mogučnost ostvarenja nacionalnih

prava. U tom času Austri ja je uočila priliku da u isto vrijeme likvidira i madžarska i hrvatska traženja. Našavši u banu Jela-ciču čovjeka vjerna svojoj vojničkoj zakletvi ona je,nakon po-bjede maršala Badetzkog nad Talijanima, podredila Jelačiča o-vome te njihovom zajedničkom akcijom, potpomognutom intervenci-jom svojih saveznika fiusa, slomila madžarsku revoluciju. Obraču-navši s njom obračunala je u isto vrijeme i sa slobodarskim težnjama Hrvata, učinivši ove opet ovisne o Beču i Pešti. I tako je Hrvatska, umjesto da izvojuje izvjesna prava na slobodnije državno egzistir&nje, direktno potpomogla austri.jskom prijesto-lju da učvrsti poljuljanu ravnotežu. Za uzvrat se, iserpena do-gadjajima, nalazila neL početku veoma teške ekonomske i pri vredne situacije.

0 svim tim dogadjaj ima u domovini Lisinski je

bio obaviještavan do sta iserpno. Glavni su mu izvor, koliko je

259

dosad po znat o, bila pisma Strige, napisana kao odgovor na njegove, za današnjicu izgubljene listove. Po Štriginim pisnima može se jasno zaključivati kakvi su bili listovi Lisinskoga njemu. Materijalna strana sigurno je dominirala u njima: to se bar uočava po Štriginim odgovorima i dokazi vanj ima, kako domovina proživljava teške dane i kako sakupljanje priloga za Lisinskoga iziskuje velike žrtve. Možda su bili ispunjeni izljevima malodušnosti i klonuča: Štriga, naime, u svakom pismu bodri Lisinskoga da ne sustane, nego da istraje i postigne di-plomu. Možda je Lisinski u svojim listovima nejedanput izrazio aišljenje da bi se vratio kuči; sam Štriga je konačno odustao

od bodrenja i, doduše u prijekornom tonu, prepustio Lisinskomu

2 62

te sam odluči o svom povratku.

Čak i ovako stvorene pret po stavke ipak pomažu da se do bi je bar približna slika o životu Lisinskoga u toku druge polovice 1848.god., nakon što je u Pragu ugušena revolucija a politički život krenuo starim tokom. Svršetak te godine Lisinski

p (C

dočekuje ne samo psihički bodro nego i stvaralački veoma L 264

plodno. Plodnost se, medjutim, ne manifestira brojem stvorenih

djela: Lisinski je napisao samo jedno, uoverturu Jugoslavenka. Njime je, zato, stvorio svoje prvo praško tematski izvorno orkestralno djelo, ko je je osim to0a tehnički frtt^^flPftfKggi i u-mjetnički zaokruženo u skladnu cjelinu. Po tim vrednotama ono za hrvatsku glazbu prve polovice XIX stolječa predstavlja veoma značajno ostvarenje. Ali je ono značajno i zbog toga,što je Lisinski u njemu jasno iznio svoj politički i rodoljubni čredo: istaknuvši več 3amim nazivom svoj odnos prema pitanju stvaranja nove narodne države, bratske zajednice svih Jugoslavena, on je ujedno uputio poruku svim rodoljubima u Hrvftskoj da, na počet-ku novih političkih nedača ne klonu nego da čvrsto vjeruju u ostvarenje nacionalne slobode i nezavisnosti.

Godina 1849. spada, uz 1846., u najplodnije razdobij e stvaranja Lisinskoga, makar je kontinuitet narušen za L 266

njega veoma važnim dogadjajima. Najprije u jednom dahu, od 1. do 22. siječnja, nastaje dvanaest solo-popjevaka na češki tekst, medju ko jima ljupka UL& j, starohusitski veličanstvena Vojenska pj^sen, pučki šaljiva Jinochovo prani i slavenski into-nirana Poustevnjčk. Nastaju za tim daljnje solo-popi jevke, od ko-jih valja istaknuti neobično uspjelu VItava, izmijenjivane ostalim manjim glazbenim oblicima. Sve ove skladbe prožete su

značajkama. češkog glazbenog folklora, sve fino iscizelirane i

i - . f j' i' i. ■ umjetnički zaokružene. I upravo u tom trenutku sudbina zaustavlja na čas ovu stvaralačku bujicu: Lisinski dobiva vijest o

O CL*7

smrti sestre Marije. Premda je njegova reakcija bila bfclna, on preuzima ulogu tješitelja majke, i u toplom pismu, jedinom uopče što je sačuvano izmedju njega i nje, nastoji joj njeznim riječima svoje sinovske ljubavi i privrženosti nadomjestiti gubi tak kčeri.2^8

Olakšavši svoju bol za izgubijenom sestrom, Lisinski nalazi utjehu u radu. Stvara šest mazurki za glasovir, nruski zbor Dobrou noc, toplu solo-popi j evku Matce, po svoj prilici posvečenu vlastitoj majci za njen imendan, značajnu

ouverturu Bellona te poloviau nove opere Porin.26^ Tim djelima zatvara se prvi dio boravka i učenja Lisinskoga u Pragu. Jer po-četkom rujna, a nakon Štrigina pisma od 19.srpnja kojim ga o-vaj poziva kuči, Lisinski prekida svoj skoro dvogodišnji bora-vak u Pragu te kreče u domovina. Vrača se zadovoljan onim što je postigao, naročito jednim priznanjem čeških glazbenih krugo-

va; u zborniku Zpevnik Slavic, a pod br. 7, objavljen je tekst

270

i glazba pjesme Prosto zrakom.

Dva podatka odgovaraju na pitanje, zašto Lisinski nije otputovao kuči odmah po primitku Štrigina pisma; u Pra-

271

gu tokom srpnja vladala je kolera pa je vjerojatno bila zavedena karantena; 28. kolovoza Lisinski je završio ouverturu operi Porin. Očito jef da ga je pismo, uz mogučnost karantene, zateklo u intenzivnom radu koji nije ni mogao ni želio prekinuti. Znači da je u Zagreb mogao stiči prvih dana mjeseca rujna, nakon 23 mjeseca neprekidnog boravka u stranom svijetu. Ovu pretpostavku potvrdjuju reci, koje je u "Slavenskom jugu" napisao Bogoslav šulek u vrijeme kada se Lisinski več bio ponovno vratio u Prag. Oni ujedno predstavijaju jedinu bilješku u ondašnjoj zagrebačkoj štampi o boravku Lisinskoga u rodnom gradu, a zanimljivi su zbog mišljenja šulekova kao i svih ostalih rodoljuba o s^mom skladatelju:"...U ostalom predstavljati če se samo dostojni igrokazi, tragički i veseli, pa ako bu-de moguče i naša perva narodna opera 'Ljubav i zloba* te jedna nova 'Porin* zvana, takodjer od našega Lisinskoga. Ovom prili-kom moramo napomenuti, da je ovaj naš verstni skladalac /com-positeur/f koji se je lani u Pragu u muzikalnoj umetnosti vez-bao, jesenas bio u Zagrebu, te su se svi ovdašnji znatelji mu-zike osvedočili, da je on znamenito napršdovao i da su oni rodoljubi dobro svoje novce uložili, koji su ga podpomagali. G»Lisinski još če je dnu godinu u Pragu provesti, pa če se onda

ovdš nastaniti. Mi ga preporučujemo i opet svim rodoljubivim 272

dušama •w

Preostalo bi, dakle, pratiti boravak Lisinskoga u Zagrebu prema pisanju Kuhača i Antonije Kassowitz-Cvijič»Medjutim, ono nije bogato podacima ni kod jednog ni kod drugog. Kassowitz~Cvijič daje tom boravku isključivo sentimentalni karakter, povezujuči ga uz, možda i stvarni, susret Lisinskoga i Hedvige. Tom dogadjaju ona posvečuje najviše mjesta, zavrtava juči cijeli boravak s nekoliko redaka o pondvnom odlasku Lisinskoga u Prag, nakon što ga je štriga skoro prisilio na taj čin.273

Kuhač je takodjer siromašan podacima, ali se oni na prvi pogled doimlju veoma stvarno. Dva su markantna: prvi zauzima vidno mjesto u Kuhačevu opisu i odnosi se na skupštinu Musikvereina, tada pred rasulom. Prema Kuhaču, skupšti-na je bila održana u toku rujna l849*god., a na nju su bili pozvani Štriga i Lisinski. Neobičnim zalaganjem obojiee, osobito Štrige, udruženje se financijski osovilo na čvrste noge: pove-cao se broj članova, a tirne i vrelo prihoda. Lisinski je sa Štrigom ušao u odbor za izradbu novih društvenih pravila,koja su, kad su bila gotova, predstavljala zaista novfnu u dota-dašnju strukturalnu koncepciju udruženja. Drugi je podatak kratak, a zadire u stvaralačko područje: Lisinski je, prema Kuhaču, napisao popratnu glazbu za Kukuljevičev igrokaz Nena-dani sastanak Jugoslavena, koji je prikazivan "o praznicima

?7 a.

god.1849.* Medjutim, obadva podatka su, nažalost, netačna;

dogodila su se, naime, slijedeče godine. Drugog je demantirao

sam Kuhač, navodeči u bibliografiji djela Lisinskoga za nasta-

nak tog malog opusa slijedeče: MU Zagrebu mjeseca siječnja 275

1850.M NetaČnost prvoga dokazao je Klaič u članku Vatroslav

Lisinski kao nadzornik glazbene škole u Zagrebu /1851-1854/V

opisujuči da je spomenuta skupština održana 24. XI l850.god.27^

Sravnivanje Klaičeva opisa s Kuhačevim te uvid u zapisnike

277

Musikvereina iz onog vremena da ju Klaiču za pravo i ukazu-ju na to, da se Kuhač zabunio u datumu i godini. Time, naža-

lost, nije ništa pridonio za osvjetljavanje ovog jednomjese-čnog boravka Lisinskoga u rodnom gradu.

On je, naime, prema dosad citiranim izvorima, ot-

paO

putovao u Prag početkom listo pada. Stigao je ne samo bez rad-nog elana nego i utučen onim što je vidio u domovini. Do jam je zista morao biti deprimirajuci: Oktroirani ustav ukinuo je sva-ko iole slobodnije izražavanje misli, Hrvatskom je zavladala veoma teška politička i ekonomska atmosfera, svako iole rodoljubni je srce povuklo se u šutnju. Zemljom je zavladalo mrtvilo, slično onom prije proplamsaja ilirskog preporoda. Gaj je potpuno potisnut u pozadinu: od nekadašnjeg junaka nacije sada je ostala samo blijeda slika, ukaljana aferom Miloša Obrenovica u Zagrebu te stupanjem Gaja u otvorenu službu bečkom dvoru.Pi-nancijski prisiljen na taj nin, on je do kraja života tavorio zasjenjen novim dogadjajima, ne uspjevši se nikada više rehabilitirati u očima rodoljuba, premda je posjedovao za sebe po-

£ 279

roljnu pismenu dokumentaciju.

Ponovni susret Lisinskoga s Pragom nije bio sretan:

tek što je doputovao i smjestio se u novoj sobi u Bruckengasse

280 2R\

16, razbolio se i to prilično opasno. Bolovao je skoro

tri mjeseca, najprije od groznice, a onda od žutice. Stanje je

bo r al o biti veoma teško, kad je i Štriga, koji je upravo forsi-

rao po vrat ak Lisinskoga u Prag, uputio ovome pismo od 23. XI

1849.god,, pozivajuči ga njime kuči na oporavak. Vrativši se,

dakle, uzalud u Prag, Lisinski je nakon pri zdravi j en j a krenuo -

opet u Zagreb, opskrbljen pismom dra Mikshicha, u ko jem mu o-

raj savjetuje da iz zdravstvenih razloga zamijeni njemu nepo-

I ' 282

čudnu prašku klimu nekom južnijom.

Povratak Lisinskoga kuči najavio je MSlaven3ki jug" ireoma kratkom bilješkom u broju od 6. MI 1849.:M'Praški večerni list' javlja, da se Vatroslav Lisinski vratja u Zagreb.On

Me doputovao, vjerojatno, nekoliko dana kasnije,284- smjestio se kao

285

i za boravka u rujnu kod Strige te se počeo oporavljati. 0-poravak je napredovao u tolikoj mjeri, da je Lisinski u razdob-

lju od siječnja do pred kraj svibnja 1850.god. mogao razviti značajnu organizatorsku i dirigentsku aktivnost, rukovodeci bez pretjeravanja glazbenim životom Zagreba za to vrijeme. U prilog ovoj tvrdnji, ali samo na podrugju kazališne umjetno-sti, indirektno govori slijedeči novinski osvrt, iz koga se citira ovaj oalomak:"... I naša kazališna glazba, kojom uprav-ljaju zagreoački umetnici [u] muzici gg.Lisinski i Miiller,mnogo doprinosi k uzveličenju i dostignutju sverhe, ka kojoj družtvo ovo teatralno vodi občinstvo zagrebačko

Nadopunjeno zanimljivim, ali ne suviše bogatim bilješkama ostalih zagreoačkih novina, ovo kratko obavještenje nože se s punim pravom proširiti i na ostala područja glazbe-ne djelatnosti te dopustiti i pretpostavku da neke izvršene fcAeije Lisinskoga nisu, nažalost, ostale zapisane na stranicama zagrebačke štampe. Ka ovo upučuje obavijest o prvom na-stupu Lisinskoga i kao skladatelja i kao dirigenta, objavljena u večini tadašnjih zagrebačkih novina. Ona je značajna ne samo zbog toga, što detaljno donosi program djela s koncerta, nego što iz nje izbija jasna namjera Lisinskoga da glazbenoj i

rodoljubnoj publici svog rodnog grada predstavi rezultate vla-

stitog glazbenog školovanja u Pragu s produktivne i reproduk-287

tivne s t; rane. Broj izvedenih djela bio je bogat i raznovr-stan, a predstavio je Lisinskoga kao skladatelja malih vokal-no-instrumentalnih i velikih orkestralnih oblika. Iznio je pred auditorij Veliku polonezu u C-duru, nastalu uoči burnih

p QQ

praških dogadjaja 1848.god., i Jugoslavenku, naknadno, ovom

prilikom, posvecenu "gospojam dobrovoljkinjam narodnih kazali-

štnih predstava u Zagrebu", medju ko jima Kuhač navodi i Jadvi-289

gu Banovu. TJjedno je podsjetio na Lisinskoga iz mladih skladateljskih dana, kada je više instinktom nego stvarnim znanjem napisao svoj operni prvenac.

Može se pretpostaviti da je koncert uspio dosta dobro. 0 njegovom učinku, medjutim, nalazi se kratak osvrt samo u "Karodnim novinama", napisan više opčenito nego po j edina -

čno. O spominjanju Lisinskoga nema ni traga; ništa ne piše o njegovu dirigentskom nastupu: "Sinoe nam je domorodno družtvo naših dobrovoljacah opet pribavilo liepu glasbenu zabavu u ovdašnjem kazalištu. Njihov neumorni trud, i njihova s domo-rodnim duhom spojena vieština preuzišla je naše očekivanje, koje im je bilo zaista i priznato od mnogobrojnog občinstva sa neprekidnimi znakovi od pohvalah, dopadnosti i radosti."290 Samo to i ništa više.

Ali se Lisinski nije osjetio obeshrabren. Ako se na temelju oskudne novinske dokumentacije i ne usvoje pret-postavke o njegovoj intenzivnoj reproduktivnoj djelatno3ti,o-staje činjenica da je u to vrijeme neumorno radio na stvara-lačkom području. Izvorni rad je nešto potisnut i sveden na tri

manj a djela: na jednu solo-popi je vku i glazbu za dva igroka-

291

za. Dominira rad na Porinu: Lisinski piše čistopise parti-ture kompletnog prvog i u največoj mjeri drugog čina*4"92 Ujed-no upoznaje krug svojih najbližih prijatelja s glazbenim sa-držajem svog novog opernog djela, pobudjujuci kod njih razumljivo oduševljenje.

Ali se i priprema na ponovni, posljednji odlazak u Prag* Jasno mu je da mora pokušati sve kako bi dobio do-zvolu za polaganje apsolutorijskog isplta na konzervatoriju i stekao diplomu tadašnje najviše državne glazbene škole♦ Onda bi se mogao, po konačnom povratku u Zagreb, s uspjehom suprot-staviti i nadiručoj njemačkoj političkoj struji i krugu na-stavnika Nijemaea u glazbenoj školi Musikvereina. Na to ga neprestano nuka i potiče Štriga. Da bi bio što sigurniji u U3pjeh ostvarenja ne samo svog cilja nego i želje svih rodoljuba, Lisinski se obrača za intervenciju čak i banu Jelačiču. Ovaj, nešto kasnije, piše tadašnjem pokrovitelju praškog konzervatori ja i svom ličnom prijatelju, knezu Kamilu Hohanu pismo, u kojem ga moli za uslugu da poradi kod Društva za gaje-

M 293

nje glazbe u Češkoj ^ kako bi dozvolilo da Lisinski bude

pripušten tom ispitu. Ističe mu važnost dobivanja dix>lome kon-zervatorija i za Lisinskoga i za cijeli hrvatski narod.294

Do bivši u medjuvremenu službena dozvolu za pro-

295

ajenu prezimena Fuchs u Lisinski, on je odlučio doči Kittlu s novim djelom za orkestar, koje bi u neku ruku, uz z&vršeni dio opere Porin fungiralo kao njegov apsolutorijski rad iz skladanja. Medjutim, po postupku kojim se poslužio u oblikovanju tog novog djela, nameču se dvije pretpostavke: ili je odlu-ku donio prekasno pa uslijed pomanjkanja vremena postupio na dotad neuobičajeni način, ili je za takav čin osjetio posebnu potrebu. Naime, on se poslužio jednom svojom ranijom solo-po-

pijevkom na njemačkom jeziku, onom An die Priihlingawinde,te je

296

preradio najprije za glasovir četveroručno, dodavši joj sada 21 takt uvoda a pred kraj modificirajuči njen glavni motiv. Ne mijenjajuči ni tonalitet, ni harmonije, ni ritam odnosno mjeru, Lisinski je novu skladbu nazvao Abendsruhe, kasnije krade Drr Abend, stvorivši njome kratko ali neobično ljupko,toplo

207

i neposredno djelo idiličkog karaktera. '

Svoj posljednji boravak u Pragu Lisinski je za-počeo sigurno l.lipnja. Na ovu tvrdnju upučuje podatak na kraju partiture drugog čina opere Porin. Otputovao je, znači, iz Zagreba neposredno pred kraj svibnja, buduči da o njemu nema spomena u novinskom prikazu vokalnog solističkog koncerta, koe-ji je 24.svibnja organizirao Štriga.29^ Doputovao je u Prag upravo u vrijeme kad je u njemu ponovno vladala kolera.2" Nje-no djelovanje proteglo se i na slijedeča dva mjeseca, dakle u vrijeme kada se Lisinski najintenzivnije spremao na posljednji pokušaj za legaliziranje svog glazbeničkog statusa.

Zagreb ga u medjuvremenu nije zaboravio. Dan nakon što je Lisinski završio instrumentaciju djela Der Abend, 15. VI, u novom zagrebačkom listu MJugo sla venske novine" bilo je objavljeno slijedeče: "Maš mladi umčtnik, g.Lisinski, koji je ovih danah, ozdravivši od dugotrajne bolesti, opet otišao u Prag, da nastavi nauk u višjoj muzikalnoj umetnosti, složio je n&koliko krasnih napSvah na češke tekste, te če jih na ponukanje

pri jatel jah izdati na svetlo. Mi poduzetje ovo preporučujemo svim prijateljem narodnih umetnostih. Obšimia obznana nalazi se u današnjem oglasitelju."300

Lisinski je, znači, doputovao u Prag s još jed-nom mišlju: da do kraja svog boravka objavi šest pjesama na češki tekst s prijevodom na hrvatski jezikf izabrav#i izmedju svih dotad stvorenih slišnih radova one koji 3u mu se činili najuspjeliji. Ali ideja nije bila nova; njome se Lisinski sigurno bavio za svog jednomjesečnog boravka u Zagrebu u rujnu 1849.god. Kako inače protumačiti slijedeču vijest u "Slaven-skom jugu*, objavijenu u istom broju u kome je javljeno o obo-ljenju Lisinskoga neposredno nakon povratka u Prag: MOvih da-nah pohvalismo našeg mladog umetnika g.Lisinskoga zato što napreduje neumorno u svojoj umetnosti. Sada priobčujemo nov dokaz njegova napredka. G.Lisinski namerava izdati na svštlo sbirku napfevah /melodiah/, koje je sam sastavio zajedno s češkim i ilirskim textom. Napšvi gl.Lisinskoga tako su ljubki i milo glasni, da se nadamo, da če o vini umotvorom prijatelje narodne muzike baš obr&dovati. Obširnije izvfcstje izači če kasni je." 301, Vi jest, možda malo preuranjena, pokazala se kao ta-čna: Lisinski je za svog kasnijeg polugodišnjeg oporavljanja u Zagrebu očito izvršio izbor od šest, po njegovu mišljenju najvrednijih pjesama, možda ih i sam preveo na "ilirski" jezik,302 prepisao i s njima otputovao u Prag. Ovaj put najvjerojatnije je odlučio sam snositi štamparske troškove. Tome u prilog govori apel svim • rodoljubima "da sakupe što više predplatite-ljah i da jih pošalju do konca serpnja ovamo"; očito da je Lisinski računao s novcem pretplatnika u konačnom isplačivanju t ros kova izda vanja. J

Uz ovu brigu oko stampanja dani su mu prolazi— li u sastajanju s Kittlom, u skladanju i u očekivanju rezultata svoje molbe i Jelačičeve intervencije. Mora da se pone-kad u takvoj atmosferi osjetio i osamljen, kad je u tim danima, 3. srpnja, stvorio kao u jednom dahu neobično potresnu šolo-

-popijevku Osamljen na tekst Vladislava Vežica. Premda sklada-na na prili&no nevješto spjevane stihove, ova solo-popijevka svojom izražajnošču i umjetničkom snegom prelazi okvire obič-ne solo-popijevke i postaje neobično impresivni dokument jednog vremena i autoportrat jednog čovjeka-umjetnika.

Osječaj osamljenosti bio je ipak prolaznog ka-raktera, predstavijajuči zaista kratku etapu u tim danima, za Lisinskoga ispunjenira nadom i nastojanjem da ih što više isko-risti za svoje glazbeno obrazovanje. Ua|to je stajao pred možda najznačajnijim do gad ja jem u svom dosadašnjem praškom životu: Kittl je, osvojen ugodjajem i umjetničkom cjelovitošcu skladbe Der Abend, odlučio ovu izvesti na javnoj produkciji konzervatori j skih apsolventica iz klase Vavre, Vagnera i Engsta, zaka-zanoj za 7.kolovoza u staleškom kazalištu.**04, Ako je dosad bilo mjesta sumnji u pogledu praških izvedbi djela Lisinskoga,podaci na izvomom primjerku partiture, pisani rukom autora na njemač-

kom jeziku, nedvoumno potvrdjuju da je do izvedbe ovog djela 305

zaista došlo. 0 tom svjedoči i potvrda grofa Alberta Nosti-tza, tadašnjeg predsjednika praškog konzervatorija, dana Lisin-skomu na njegovu molbu, iz koje je, prema Kuhaču, vidljivo "da je mnogobrojno opčinstvo kod spomenutog ispita odlučnim odobravanjem primilo njegovu idilu 'Der Abend'".^06 To je, nažalost, i j edini pisani dokument u kome se bar nešto govori o učinku ovog djela na publiku; nedostupnost ostale arhivske gradje us-kracuje potpuni odgovor na zanimljivo pitanje o prijemu njega u praškim glazbenim krugovima.

Očekujuči odgovor Društva za gajenje glazbe u Češkoj, kome je uputio molbu za dozvolu polaganja apsolutorij-skog ispiča na konzervatori ju, Lisinski je 20. kolovoza 1850. god. skladao još jedno svoje remek-djelo na vokalnom području, neobično svježu i snažnu solo-popi je vku Ribar. Ponesen alego-rijskim tekstom Petra Preradoviča, on je ne samo glazbeno pro-dubio pjesnikovu alegoriju nego je stopio riječ i ton u zaista

savršenu cjelinu. U tom djelu progovdrio je još jednom kao

umj e tnik-ro dolj ub, izrazivši jasno svojs ljudsko stajalište na političke prilike u Hrvatskoj u to vrijeme.307

Sest dana kasnije, "na imendan mile svoje majke", završio je i čistopis partiture trečeg čina opere Porin. A 28. VIII je u zagreuačkim "Narodnim novinama" objavljen članak

0 tome, kako j e Lisinski završio svoje študije u Pragu i kako se uskoro vrača u Zagreb,308 Kolikogod je članak napisan toplo

1 pohvalno za Lisinskoga, on očituje kolika je dezinformira-nost vladala u Zagrebu o njegovu školovanju u Pragu, Nejasno je, medjutim, kako je moglo doči do tolike dezinformiranosti da se pokrovitelj konzervatorija knez Eohan poistovečuje s predsjednikom istog zavoda grofom Nostitzom te da se "iz pouz-dane ruke" tvrdi kako je ovaj javio "svietlom banu" o uspjehu Lisinskoga i o njegovu završetku študija. Ako je do sličnog od-govora i bilo došlo, on je mogao doči samo iz pera kneza Roha-na, kome se Jelačič bio izravno obratio. A ako je taj odgovor bio onako formuliran kako je to u članku navedeno, onda je zaista bio prožet velikom dozom sarkazma, s^žetom u svega nekoliko riječi "te da mu je zaslužena sviedočba izdata". Izlazi da je

za Hrvatsku i za Lisinskoga bila sasvim dovoljna onakva potvr-da s javne učeničke produkcije, kakvu mu je na njegovu molbu bio izdao grof Nostitz*

Čudno je, nadalje, da se unatoč stizanju onda-šnjih čeških novina u gagreb, u članku piše o "niekoj javnoj produkcii na praškom konzervatoriu" i o "jednoj" od skladbi Lisinskoga. Ako je u češkim novinama jednom bilo oglašeno "da se Vatroslav Lisinski vratja u Zagreb",309 teško je povjerova-ti da o javnoj produkciji od 7»kolovoza nije bilo napisano nista* Članak je, sastavljen očito dobronamjerno ali na brzu ru-ku, učinio Lisinskomu lošu uslugu: pružio je nenarodnim zagre-bačkim glazbenim krugovima gradju na kojoj če oni temeljiti svoje buduče stajalište prema Lisinskome.

Ali je

članak bio u nedinu tačan: med ju recima anticipirao je odgovor Društva za gajenje glazbe u Češkoj

Lisinskomu i banu Jelačiču. Lisinskomu je bio uručen po svoj prilici dan kasnije, 29. VIII kada je i datiran. Sadržaj mu je bio negativen;-51^ nije se moglo mimoici pravila zavoda koja ni-su dozvoljavala polaganje apsolutorijskog ispita osobama što su I prekoračili propisanu dob za prijem u taj zavod. U odgovoru je dodano i slijedeče: "... to je on bio prinudjen, da nauku o harmoniji i kontrapunktu privatno sluša te da se zadovolji privatnim ispitom i privatnom svjedodžbom.""*11

Doživjevši unatoč nedvoumnoj skladateljskoj afirmaciji i Jelačicevo j intervenciji neuspjeh, ogorčeni Lisinski j se spremao na odlazak kuči. Javio je Štrigi rezultat svega i u

očekivanju njegova pisma zatražio od Pitscha i Kittla potvrde

VI2

o svom radu s njima. Dobivši ih, ostao je još nekoliko dana da bi dočekao odgovor Štrige. Kad je ovaj sti~-ao,ji^ Lisinskoga nije više nista vezalo za grad, u kome je, doduše, proširio svoj glazbeni vidokrug i produbio stručno znanje, ali koji mu nije omogučio postizanje onog najglavnijeg za Zagreb i glazbene prilike u njemu: diplomu konzervatorija. a koliko je upravo za te glazbene prilike bila važna ta diploma, pokazao je kasniji zivotni put Lisinskoga.^14"

DJELO VANJE U ZAGBEHJ DO SMJtTI A850 - 1854/

U prvoj polovici rujna 1850.god. dvije po sadržaj u skoro identične bilješke u zagrebačkim novinama anonsi-rale su konačni povratak Lisinskoga u Zagreb. Ali, dok je bi-

Iješka u "Narodnim novinama" bila sažeta i optimistički intoni-315

rana, do tle je ona u "J ugo sla venskim novinama", premda po nekim podacima netačna, oš^irnije i kudikamo jasnije ukazivala na stvarno stanje zagrebačke i hrvatske tadašnjice: "Ovih danah po vrati se k nam naš umni skladatelj g.Lisinski, pošto je u pražkom conservatoriu sve muzikalne nauke temeljito izučio i s

pohval om izpit podnio. On je nakanio sada nastaniti se u Zagrebu i posvetiti se sasvim domovini, nu u nedostatku narodnoga kazališta i konzervatori j a bit če mu mučan posao pribaviti si | područje. Osim 6 napčvah štono je ovih danah na svStlo izdao, j 5ujemo, da pripravlja novu operu 'Porin', koja če biti tako-} djer na skorom s ve rš ena.1,316

Prema ovim bilješkama, Lisinski je doputovao u | Zagreb i zmed ju 1-12 rujna. Za prvo vrijeme, ako je vjerovati

Antoniji Kassowitz-Cvijič, smjestio 3e po običaju kod Štrige.317 I Ostali podaci kod svih triju biografa o početku tog posljed-njeg razdoblja u njegovu životu i radu veoma su šturi. A u-pravo to razdoblje, do namještenja 1853.god. i prisilne stva-ralačke šutnje do smrti, bogato je izuzetnim reproduktivnim i

ujlvtiu* {t*-tcuiti-rn. )

produktivnim ostvarenjima, 0 * seTfSodanas znalo veoma malo.

Mlješka u "J ugo slavonskim novinama" počivala je u svom drugom dijelu na stvarnim temeljima: Lisinski je zaista u Pragu štampao svojih šest čeških pjesama. Pošiljka je naj-vjerojatid.je doputovala za njim, buduči da je u istom listu od 23. IX objavljen slijedeči oglas: "Upravo sada je došlo i dobiva se kod Pranje Župana i u novinamici Sudslawische Zeitunga: / Šestero česk^eh pisni s ilirskem prekladom /prevodom/ v hud-bu uvedi a blahorodnemu pžnu pžnu Ambrožovi Vranicanimu, podporo vateli jihoslovanske osvety vfcnoval V.Lisinski." U nastavku slijedi popis skladbi s češkim i hrvatskim naslovima i kao za-ključak dodaje se: "Gospoda predplatitelji neka izvole poslati

"51 O

po svoj iztisak."-5

Što se tiče one rečenice u bilješei: "on je na-kanio sada nastaniti se u Zagrebu i posvetiti se sasvim domovini, nu u nedostatku narodnoga kazališta i konzervatorija bit če mu mučan posao pribaviti si područje" -ona je, s obzirom na dalj-nji razvoj dogadjaja bila intonirana zaista vidovito. Ukratko je izrekla ono što se stvarno zbilo; njen anonimni pisac upo-trijebio je veoma precizne riječi "mučan posao pribaviti si

područje" da bi upravo vizionarski označio ono što je Lisinski proživio u preostale četiri godine 3vog života. Bio je to za Lisinskoga zaista "mučan posao pribaviti si područje", raditi i egzistirati u uvjetirna, kakve su mu pružale tadašnje glazbene prilike Zagreba i politička situacija u Hrvatskoj.

Medjutim, početak tog posljednjeg razdoblja u-kazivao se u ružičastom svjetlu. Odmah po povratku iz Praga Lisinski je pristupio Musikvereinu i postao, zajedno sa Štri-gomt podupiruči i izvršujuči član udruženja, 9 a nakon spo-

menute skupštine od 24. XI 1850.god. i član odbora za izrad-

« i ?2o • <•

bu novih društvenih pravila. Ali jef uz ovu dužnost, sa-

svim sigurno več tada postao ne samo organizator glazbenih priredbi udruženja nego i dirigent društvenog zbora i orkestra. Za potvrdu ove djelatnosti Lisinskoga mnogo dragocjene, a dosad neistražene gradje pružaju tadašnje zagrebačke novi-ne; upravo je neshvatljivo da je ona promakla i Kuhaču i Kassowitz-Cvijičevoj a naročito Elaiču, koji je s velikim ma-rom i rijetkom akribijom osvjetlio neka dotad nejasna mjesta

u biografiji Lisinskoga ispravivši na taj način mjestimično prva 321

dva biografa. Tako je Lisinski u vremenskom razmaku od 21. XI 1850.god.f kada je oglašena prva, pa do 20.VIII 1852. god., kada je izvedena posljednja »glasbena zabava",**22 pri-premio sedam takvih zabava i na njima nastupio kao dirigent pretežno svojih djela. Iako u novinama nisu uvijek navedeni i nazivi izvedenih skladbi, prema sporadičnom spominjanju u njima te ubikaciji priredbi može se ponegdje s uspjehom rekonstruirati program izvedenih djela. Te "glazbene večeri" bile su u stvari koncerti djela s područja vokalne i orkestralne glazbe;

to se s punlm pravom može zaključiti iz, doduše, neredovitih no-

' ... -

vinskih osvrta na njih. Posebno se, uz te priredbe, ističe osma, nazvana "Veliki orkestralni koncert V.Lisinskoga" od 6. VI 1851. god. Bio je organiziran izvan okvira Musikvereina, i to s udru-zenim snagama zagrebačkih amatera-glazbenika i orkestra "c.kr. kapele regimente Colloredo", tada stacionirane u Zagrebu.

Prije nego se u ovoj radnji iscrpnije ispita

110vinska gradja o svim tim glazbenim zabavama, možda nije su-

višno odgovoriti na eventualno pitanje: kojim je čimbenicima

Lisinski mogao zahvaliti za takav, u osnovi uspješan, početak

djelovanja na glazbenom području, kad se zna da se u Zagreb

vratio bez prave diplome konzervatorija, a da je u to vrijeme

Beč Oktroiranim ustavom od 4. III 1849.god. počeo u Hrvatskoj

provoditi prikriveni oentralizam i najavljivati kasniji apso-

lutizam, poznatiji pod imenom Bachov. Od&ovor valja tražiti u

Jelačičevoj ličnosti, tada još autoritativnoj u Zagrebu i Hr-

vatskoj. Njemački orijentirani glazbeni krugovi u Musikvereinu

dobro su znali, da se on bio založio za Lisinskoga u Pragu te

da u njemu, i s njegovim privatnim svjedodžbama svejedno,gleda

najpogodniju ličnost koja bi u ovom času mogla mnogo pridonije-

ti razvoju hrvatske glazbene kulture. S druge im je strane ta-

kodjer bila jasna novčana ovisnost udruženja o banovoj upravo

mecenatskoj naklonjenosti za sve financijske akcije ovoga kao

i to, da je udruženje, postajanjem Jelačiča za člana-podupira-323

telja, dobilo tim činom veoma utjecajnu ličnost u svoje re-dove. Ne želeči mu se, dakle, zamjeriti, ti su članovi prihva-tili njegova štičenika Lisinskoga prividno veoma srdačno, dav-ši mu odgovorne du^nosti i u odboru za izradfa.novih društvenih pravila i kao tehničkom i umjetničkom rukovodioeu društvenog

orkestra, čim je, daljnjim razvojem političke situacije u Hr-

324 \2 S

vatskoj, počela tamnjeti Jelačičeva zvijezda, J počeo se

sve vidljivije mijenjati i odnos Musikvereina prema Lisinsko-

mu, i to na njegovu štetu.

Ali do tog, za Lisinskoga zaista tragičnog vremena, stajale su dvije godine neobiČno plodnog i nesebičnog rada na produkt i vnom i re produkt i vnom području. Prvo je inau-gurirano jednom solo-popijevkom i s dva remek-djela hrvatske zborske literature, obadva uz pratnju glasovira, mješovitim zborom Laku noč i muškim zborom Moja ladja, a drugo slijedečom najavom u "Narodnim novinama" od 21. XL 1850.god.: "Perva iz-

medju družbenih glasbenih zabavah, uredjivanju g. V. Lisinskoga povjerenih, bit če u sufcotu 23.studenoga u dvorani zagrebačkoj u 7 satih na večer. Kajno se s vi gg.članovi družtva ulju dno pozi vaju. Program komadah podi elit če se kod ulaza. / u večer zabavne biljege neče se moči dobiti."*^27 Da je Lisinski njome ne samo popunio jednu osjetnu prazninu u zagreoačkom glazbenom životu nego i postigao odredjeni umjetnički cilj, svjedoči makar i kratki o s vrt u istom listu, zaključen veoma značajnom rečeni— com. Tekst tog osvrta glasi: "U subotu 23.o.m. razveselio je naš mladi umietnik Vratoslav p) Lisinski domorodno ovdašnje občinstvo glasbenom zabavom u dvorani narodnog doma. Komadi istom prilikom pjevani biahu večom stranju hervatski, muzika pako večinom sastavljena od neumornog našag umietnika. Zabave ovakove želimo si tim češtje, što nam iste bar za niekoliko nadoknadjuju narodno ka žališ te."-*2 3

Danas je, nažalost, nemoguče rekonstruirati program te prve priredbe, jer više ne postoji nijedan pilmjerak cedulje, najavljene u novinskom oglasu od 21. XI. Medjutim, lakše je odrediti karakter izvedenih djela; ona su pretežno pripadala području vokalne glazbe. Najvjerojatnije su pripadale najnovijem razdoblju stvaranja Lisinskoga, što je i razumljivo. Kjima se, na početku svog zrelog umjetničkog djelo-vanja, želio prikazati publici svog rodnog grada i kao stvara-lac i kao njihov najizvomiji tumač.

Od druge priredbe poznata je samo najava, i to

■ČL, ■ ■ ->PQ

jedino iz "Narodnih novina"-' * Sastavljena je uobičajenim načinom bez detaljnog navodjenja djela te ne pruža nikakvu mo-gucnost za bilo kakvo nagadjanje o fizionomiji programa. Može se jedino naslutiti da je večina djela bila posvečena ljudskom glasu te da je priredba bila primijena jednako kao i prva.

Treču priredbu, najavljenu za siječanj 1851.god. kao da je pratila nezgoda. Iz danas neutvrdjenih razloga, Lisinski ju je morao odgoditi pa je u "Narodnim novinama" objavio sli je de či oglas: "Iz uzrokah, koje predvidieti nemogoh, prisi-

ljena se čutim p.n.gg.sudionieima družtv. glasb, zabavah javiti, da ču tretju i četvertu b.mieseca veljače i ožujka tekar u-rediti moči, te se zajedno tirne uljudno izpričavam. / V.Li-sinski.*331 Iz njega, kao i iz dosad iznešenih podataka može se zaključiti kako je Musikverein bio odlučio da se društvene glazbene priredbe održavaju jedamput mjesečno. Mora da je Lisinskoga spriječila neka zaista viša sila da je na tren za-stao u sretno započetom nizu tih priredbi. Možda razlozi nisu ležali u njemu več u izvodjačima programa.

Ali je i veljača, odredjena kao mjesec treče priredbe bila prošla, a da nije bilo došlo do ispunjenja za-danog obečanja Lisinskoga. Tek 14. ožujka l851.god. objavljeno je u "Narodnim novinama" ovo obavještenje: MU ponedieljak 17. ožujka davat če se tretja družtv.glasbena zabava pod uredji-vanjem g.V.Lisinskog. Poradi orkestralnih komadah bit če pred-stavnjanje u akademičkoj salj.- Početak u 7 satih na večer. Biljege u rečenu večer neče se moči dobiti, jer se kassa der-žat neče. Program dobit če se pri ulazu." U njemu ne samo da se jasno spominje karakter priredbe, nego je zbog toga i izmijenjeno mjesto njena održavan^a. Ovaj put se zaista radi-lo o pravom koncertu orkestralne glazbe; to se smije ustvrdi-ti iz novinskih osvrta na isti, osobito iz onoga veoma opšir-nog u MSudslawisehe Zeitungu".333 Taj je veoma dragocjen, jer se iz njega saznaju i nazivi izvedenih djela. On, ujedno, u neku ruku može posluždti kao prototip za sve slične priredbe ko je je Lisinski organizirao i izveo, a o izvedbi kojih, na-žalost, nije ništa sačuvano u tadašnjoj zagrebačkoj štampi.33^

Čini se da je pisac prikaza posjedovao znatnu glazbenu kulturu, jer je uspio dobro označiti karakter i Večeri i ouverture Jugoslavenka. Jedino što u prikazu nije deta-ljizirao podatke o drugoj ouverturi. Poznavajuči, medjutim,

5 in j enicu da je Lisinski drugu "odredio zagre bačkom glazbenom 335

udruženjuH, to nije teško dopuniti propust prikaza. Osim toga je prirodno da upravo na društvenoj glazbenoj priredbi

Musikvereina Dude izvedeno i djelo, ne doduše posvečeno njemu, ali odred j eno za ovu značajnu ustanovu u za gre bačkom glazbenom životu. Ješ jedan razlog može poduprijeti izneseno mišljenje da se radilo upravo o drugo j ouverturi u F-duru: Lisinski je sigurno bio toliko autokritičan, da je prvu smatrao ipak isključivo školskim radom a da bi je izveo na ovako uglednoj glazbenoj priredbi.

Teže je prihvatiti mišljenje pisca prikaza o izrazu te izvedene ouverture. Danas se ona Sini više proizvod njemačke glazbene tradicije nego izraz "lakšeg francuskog stila". Možda je na to pisca naveo njen lirski ugodjaj spojen s pregnantnim ritmom što djelu daje pečat vedrine i nepomučene radosti. Mišljenje je, medjutim, zanimljivo i svakako vrijedno pažnje.

Ali nešto u prikazu privlači danas posebnu paž-nju. U zaključku je dodano, kako bi bilo "za žaliti kad bi ove glazbene večeri, koje zahvaljujemo g.Lisinskomu, našle nepremo-stivu zapreku u nemaru publike". Može se zaključiti, znači, da je posjet publike počeo opadati; zanimanje, koje je ona pokazala za prvu a možda i za drugu priredbu kao da je postepeno jenjavalo* Nažalost, ova pojava dobivala je sve veče razmjere, da bi na "Velikom orkestralnom koncertu V.Lisinskoga" od 6. lipnja doživjela svoj drastični vrhunac.

Detalji o četvrtoj glazbenoj priredbi u travnju, zbog oskudnosti novinskih podataka, danas su isto tako nepoznati kao i o onoj drugoj. Najavijuju je "Narodne novine" na tipizirani manjkavi način: "Četverta i posljednja druž.glasbenih zabavali pod uredjivanju [? |] g.Msinskog bit če 10.o.m. u akade-mičkoj dvorani. Buduč da se kasa deržat neče, mogu se, koji žele pristupiti, kod ureditelja jošte javiti. Početak bit če satih na večer." ^ Uočljivo je da je posljednja; teže je, medjutim, danas odrediti, da li je tome uzrok slabi odaziv publike

na trecoj ili odluka Lisinskoga da sve svoje snage skon— centrira na koncert od 6. lipnja. Čak ju je morao i odgoditi

za tri dana; o toae izvještavaju i "Narodne novine"33^ i "Ag-ramer politische Zeitung". Ali su na njo j bile izvedene pretežno orkestralne skladbe; na to upucuje mjesto izvedbe, akademička dvorana, pogodnije od sale u dvorani Narodnog doma za manifestacije orkestralne glazbe.

, . , "Veliki orkestralni koncert V.Lisinskoga" od

6.1ipnja bio je u svakom slučaju dostojni završetak organiza-torske, skladateljske i dirigentske djelatnosti Lisinskoga u

M*-* - ;

sezoni 1850-1851. Ne samo da je u potpunosti imao fizionomiju pravog simfonijskog koncerta, nego je sakupio sve u Zagrebu raspoložive reproduktivne glazbene snage i 3jedinio ih u moc-nu zvučnu zajadnicu, koja je morala duboko impresionirati sve prisutne slušatelje. Program koncerta sačuvao se do danas i u vidu nešto oskudnije no vinske najave"^ i detaljne, premda malo oštecene posebne cedulje. Ova je posebno zanimljiva, jer poka-zuje kako su se u ono vrijeme štampale takve programne cedu-

_ . 340

lje. Prema podacima iz nje izlazi, d^ je koncert u stvari

organiziran suradnjom Lisinskoga s dirigentom orkestra vojni-

čke regimente, tada stacionirane u Zagrebu. Zato je i program bio sastavljen tako, da je 3adržavao i djela tog dirigenta,

koji je, znači, imao i skladat el j s^ili ambicija.341 On je i

m- ■ 4

ravnao izvedbama svojih djela. Znači, da je suradnja bila za-

ista prisna, buduči da je koncert i Lisinskom i Spohru pružao

jednaku priliku za isticanje njihovih dirigentskih i sklada-

342

teljskih sposobnosti. Iz takve suradnje nastao je impozant-ni orkestralni sastav, koji se sasvim sigurno morao dojmiti prisutnih slušaiglaca i brojčano i zvučno. Da se to zaista i dogodilo, svjedoče reci jedinog novinskog recenzenta tog koncerta, koji je svoj prikaz gapočeo ovim riječima; "Jučer na večer bio je u dvorani ovdašnje akademie veliki orkestralni koncert, trudom i nastojanjem neumorno ga našega mladog umiet-nika gosp.Lisinskoga, izveden. Izvedjenje sviuh osam u dotič-nom programu navieštenih muzikalnih pre^metah izpalo je takvom

točnostju i vieštinom, kakovo smo se nadati mogli samo od iz-verstnih umietnikah, stoječih pod upravljenjem riedkim muzikal-nim duhom nadarenog gosp. Lisinskoga."

Ali je nastavak reoenaije bio intoniran u potpuno suprotnom duhu: *Nu kao što smo se razveselili nad liepim napredkom ove slabo do sada kod nas obradjene umietničke grane, isto tako nemožemo pregorieti, da nebi i tugu serdca našega javno iznieli pred čitajuči sviet, koja nas napuni, osmotrivši, da se izverstna ova dugotrajnim trudom i ne malim troškom pri-redjena glasba predstavlja skoro praznim zidinama, te domorodna želja i nastojanje mladjahnoga našega umietnika neradja ni-kakva odziva i podpore u ^adjanstvu glavnoga hervatske zemlje grada! - Zaista, ovakove bezprimierne hladnoce nismo jošte ni jedan put opazili kod našega gradjanstva, gdie se je radilo,da se ma i kakvomu samo domorodnu sliku imajučemu poduzetju živahno udioničtvo i serdacna podpora pruži."

Mora da je posjet publike bio zaista malen, kad se pisac recenzije osjetio ponukan da reagira takvim riječima. Pojava osipavanja koncertne publike, što se moglo uočiti več na trečoj glazbenoj priredbi, dobila je ovom zgodom zaista drastični vrhunac. Lisinski se sigurno osjetio duboko pogodjen u svom nastojanju da u glazbeni život svog rodnog grada unese sve one značajke što ih je upoznao i naučio u Pragu. Nemar i ne zainteresirano s t glazbenih i rodoljubnih zagreoačkih krugova prema ovakvom vidu njegove glazbene djelatnosti mora da su ga razočarali. Da je stao tražiti uzroke to j pojavi, vjerojatno bi se zaustavio kod dva. Prvi bi našao u sve intenzivni jem pritisku Beča u Hrvatskoj, koji je sve očiglednije gušio bilo ka-

kvu manifestaciju rodoljubne prirode, pa bila ona čak i isklju-

i

čivo glazbena. Ali ovaj politički razlog vjerojatno ne bi shva-tio kao primarni. Korijeni opisanoj pojavi ležali su mnogo dublje. Zagrebačka publika, naime, nije u to vrijeme bila do-zrela za primanje i razumijevanje orkestralne glazbe. Dotad odgajana isključivo na skladbama s rodoljubnim tekstovima,ona

L------

se nije mogla odjednom, bez posebnog i sistematskog preoblikovanja svog glazbenog ukusa, uključiti u peimanje i do^ivljava-113 e djela isključivo instrumentalno g karaktera. Ha ovom fenomenu slomit de se ne samo dirigentska djelatnost Lisinskoga nego i kasniji slični pokušaji s kraja stolječa.

Ali brojčano oskudni odaziv publike na ovom,nje-govom dotad najznačajnijem koncertu, nije slomio Lisinskoga.Mora da ga se nehat publike ipak manje dojmio od završetka recenzije, u kome je pisac ovim riječima odao toplo priznanje i njemu i svim ostalim izvodjačima: "Gosp. Lisinskomu, kao i ostalim sudielo vatel jima kod ove prekrasne, velikom pomnjom izvedene zabave, flj osobito pako gos.Drag.Spohru, kapelnom meštru u posa-

i.

di ovdie ležeče regimente kneza Kolloreda zahvaljujemo za njihov trud i čestitamo iz svega serdca poradi visojkojga stupnja, do kojega su se u sastavljanju glasbenih proizvodah uzdigli. lo priznanje ga je bodrilo u odluei da sličnom, premda ponešto lodificiranom, organizatorskom i dirigentskom praksom nastavi i u slijedečoj sezoni jednako uporno marljivo, kako je to radio

i u ovoj, koju je s umjetničke tačke gledanja završio na zaista

344

impresivni način.

Uzovaj rad Lisinski nije zapustio ni skladanje.

Jedna solo-popi jevka, Fantasia vrhu slavjanskih napšvah za gla-

. 345

sovir i zasad zametnuto Slavonsko kolo za orkestar predstavlja ju brojčano skromni prilog Lisinskoga obogačivanju hrvatskog izvomog glazbenog stvaralaštva* Čak nema ni jednog opusa koji bi dosegao izvjesnu umjetničku razinu* To je donekle i razumljivo: posvema zauzet javnim djelovanjem, Lisinski se teže mo-

| 34.6-

gao skonoentrirati na stvaranje jednog vrednijeg djela. Je-dino JPantasia za glasovir odskače izmedju navedenih opusa; medjutim, to odskakanje ne ide na račun njene umjetničke vrijed-nosti, nego idejne poruke njenog stvaraoca: on ju je oblikovao na temelju tri ju sla venskih melodij^ ruske himne te jednog ma-loruskog i slovačkog napjeva. Tim djelom kao da ponovno pledira na slavenskfc jedinstvo i u danima sve večeg pritiska Austrije

na njene slavenske podanike kao da pali makar i skromnu rodoljubna baklju u sve gušču političku tamu.

Intenzivnije stvaralačko razdobije nastupa za

vrijeme ijetnih mjeseci 1851.god. Proveo ih je dijelom u Ma-347

riji Bistrici, a dijelom u Zagrebu. U tom razmaku napisao

je četiri solo-popijevke,J jedan muški zbor i veoma uspjelu

ouverturu br. 6 u D-duru. Nastala u jednom dahu, ona o stavi ja

dojam zaokruženog umjetničkog ostvarenja, u kojem je Lisinski

neobično uvjerljivo istakao sve dobre strane svoje lirske

349

stvaralačke prirode,

Lični život Lisinskoga u tom vremenu,s obzirom na poštoječu dokumentaciju, nije suviše poznat. Zivio je samo-

stalno, prema Antoniji Kassowitz-Cvijič Hu zračnoj sobici na

350

Savsko j cesti", S majkom, koja je još uvijek stanovala kod

151

zeta Weigelhofera, vidjao se tek tu i tamo, premda je živo selio da s njom živi stalni i da joj omoguči bezbrižni život.^2 Polubrata Josipa, čini se, kao da je nakon rasapa obitelji iz-brisao iz svog života. Može se opravdano smatrati, da nakon povratka Lisinskoga iz Praga nije izmedju njih dolazilo do kontakta; pisac ove radnje nije u traženju dokumentacije našao bilo kakav trag koji bi govorio suprotno. Teško je danas reči, tko je kriv za takvo držanje: da li povrijedjenost Lisinskoga s obzirom na stanje u obitelji do 1847.god., ili eventualna Josipova ravnodušnost prema svom polubratu. Ali je jasno, da je Josip mogao mnogo pomoči Lisinskome da je to htio, osobito

u godini njegova predsmrtnog bolovanja. Ne samo da se finan-

351

cijski sredio te posjedovao vlastitu kuču nego je, osnovav-

354 ±.

si obitelj ^

bio četiri godine redom biran za zastupnika treceg izbornog kotara u Zagrebu, postavši tako ugledna ličnost u gradu i u "Gradjanskom poglavarstvu Zagreba grada"

« v 156

Nadživio je Lisinskoga bar za devet godina i svakako mogao

čuti za njegovu sudbinu u posljednjoj godini njegova života.

0 odnosu Lisinskoga i Hedvige može se takcdljer

samo naslučivati. Uzajamna osječajna naklonost nije popustila,

ali je njeno legaliziranje bilo uvjetovano stvaranjem čvršče

357

egzistencijske baze Lisinskoga. Zato je on svim silama na-stojao da se što prije financijski sredi te da uz majku i He-dvigu za počne novo razdobij e svog života, u ko jo j če dominant-nu ulogu ima t i glazba, produktivne i reproduktivne naravi. Eo-šavši do ovog zaključka, Lisinski je upravio sve svoje nade na Musikverein, očekujuči od upravnog odbora da ga što prije ! postavi ako ne za ravnatelja škole, a ono bar za njenog pla-cenog nastavnika.

U radu udruženja pokazao je zaista izuzetnu aktivnost. Osim što je ostvario četiri uspjele glazbene priredbe i, izvan njega, koncert od 6. lipnja, on je u toku takva rada igrao na svim skupštinama do sta istaknutu ulogu. Jednom izabran, 24. XI 1850.god., za člana posebnog odbora, za izradbu novih društvenih pravila, Lisinski je tu dužnost dobio ponov-no na glavnoj godišnjojYod"25. V 1851.god. i na izvanrednoj od 31. VIII iste godine. Zajedno s Ljudevitom Šplajtom, on je na prvoj predložio prvu varijantu novih društvenih pravila, ko je, zbog njihove liberalnosti i širine, skupština nije pri-hvatila, več je od sastavljača zatražila da ih još jednom prerade. Preradjena pravila usvojena su 31. VIII: od prvotne

ideje Lisinskoga i Šplajta ostala su samo dva zaista značajna ^ 358

paragrafa. Ali i ovakva, pravila su u odnosu na ona prva iz 1826.god. bila zaista naprednija. Nakon usvajanja bila su,

zbog odobrenja, predana tadašnjem zagrebačkom županu Josipu

359

Bunjevcu na daljnji postupak.

Smatrajuči da se u dosadašnjem radu udruženja afiimirao zaista svestrano, Lisinski je s nestrpljenjem oče-kivao početak nove školske i koncertne godine. Posebno se po-nadao skorom rješenju svog nestalnog zivotnog statusa nakon skupštine od 3. IX 1851.god.; na kOjoj su bila izabrana dva provizoma odbora, ekonomski i tehnički, koja su dobila zadat ak da prouče mogučnost namje^tanja novih nastavnika na ško-li, buduči da su Wisner-Morgenstern i Schneidtinger bili stari

za vršenje te dužnosti. Tehniški je odbor, čiji je član postao i Lisinski, zaključio da se raspiše natječaj za tri nastavnička mjesta, i to za predmete violina, violoncello i pjevanje s nizom i višom teorijom glazbe, a s godišnjom plačom za prvo 450, za drugo 400 i za treče mjesto 300 forinti. Ekonomski odbor, pak, izradio je finanoijski proračun prihoda i rashoda udruže-|nja, uzevši kao osnoviou povečani broj članova a tirne i poviše-nje novčanih priloga. Sravnivši plan tehničkog odbora s izvje-1 Stajam ekonomskoga i spoznavši da je zamišljen na stvarnim temelj ima, udruženje je zaista raspisalo natječaj za tri nastavnička mjesta na svojoj školi. Rezultat je bio negativan: javilo se pet domačih glazbenika, od kojih nijedan nije udovoljio propozieijama natječaja.360 Zato je natječaj ponovno anonsiran 12. X 1851.god., a u medjuvremenu je banska vlada uzela do znanja nova pravila udruženja.361

Povezavši kao reproduktivni um jetnik svoje nade uz Musikverein, Lisinski je mislio da one druge, skladateljske, snije povezati uz Maticu ilirsku. U toj kulturnoj ustanovi gle-dao je rješenje drugog dijela problema svoje glazbene ličnosti, onog produktivnog. Eezonirao je saavim ispravno, da za skladatelja ni j e dovoljno samo stvarati, nego s tim stvaranjem valja upoznavati druge. Upoznavanje može uslijediti jedino nakon atampanja djela; nekad je i on pokušavao štampati svoja, ali sad to više ne može uraditi, jer jedva spaja kraj s krajem. Valja mu se, znači, zbog štampanja obratiti toj ustanovi koja je, s obzirom na svoju kulturnu misiju u hrvatskom narodu, u-pravo predodredjena pa i dužna pomoči mu u stvarenju ovog njegova nauma. Bit če da je do njega došao za ljetnih mjeseoi,kada je odmarajuči se i skladajuči, ne samo skupijao energiju za nastavak dosadašnje djelatnosti u novoj sezoni nego i razmišlja* o svom tadašnjem i budučem položaju u ondašnjoj zagrebačkoj i hrvatsko j kulturno j stvarnosti. I kao što je odmah u prvim danima rujna opet jednako aktivan i dinamičen u radu tehničkog odbora Musikvereina, tako je aktivan i u provodjenju ove druge

zamisli. Sastavlja molbu Matici ilirskoj, koju on naziva Matica j ugo sla venska, i nada se da ce rješenje nje biti pozitivno. Po njegovu mišljenju, nadi ima mjesta: u glavnom odboru Matice sjede njegovi dobri drugovi i prijatelji iz poletnog razdoblja ilirizrna, Ivan Kukuljevič-Sakcinski, Mirko I3ogovič, Ivan Mažu-ranič, Petar Pre rado vi 6 i Bogoslav šulek.

Neobično je zanimljiva ta molba Lisinskoga, jer u najvecoj mjeri otvara vrata u njegovu malo poznatu intimnu ličnost. Iz nje izlazi drugi Lisinski, potpuno oprečan onome s večernjih glazbenih ptlredbi i iz svakodnevnog života. Ovaj je dinamičan, energičan, vitalan i uporan - o naj iz molbe umo-ran, deprimiran i pesimističan* Ličnosti iz javnog života, punoj

poleta, koja kao da ne zna za umor, suprotstavlja se ona druga

EL' i

skoro na pragu klonuča, puna tjeskobnih i uznemiravajučih misli, Svakodnevnog ponosnog i odrešitog Lisinskoga zamijenio je u recima molbe ona j skroman i ponižan. I slika je tako po t puna: Jedan Lisinski živi iz dana u dan za javnost, stavijajuči sve plodove svog talenta i obrazovanja isključivo u nesebičnu slu-zbu n jenom kulturnom uzdi zanju* drugi jo j je ne po znat, on po-

t , * J- i : t ( » 'i v - oMf^nf

stoji daleko od njenih očiju, u trenucima samoče i egzistiranja izmedju četiri gola zida svoje sobe. Podjela ličnosti je izvedena s največom mjerom uživljavanja u svaki njen vid, i glu-la je dosegla zaista visoki stepen očitovanja.3C2

Olakšavši na ovaj način intimnu stranu svoje ličnosti, Lisinski je, očekujuči ishod ove molbe,u javnom životu nastavio s dotadašnjom djelatnošču* Do nove godišnje skupšti-ne Misikvereina, zakazane za 22* XL 1851 *god., organizirao je i izveo dvije večemje glazbene zabave, prvu 15. a drugu 29.1i-stopada. Želeči jamačno njima ponovno podsjetiti odgovorne kru-gove udruženja na dostignuča svoje dotadašnje reproduktivne djelatnosti, on je pojačanim tempom rada uspio svakoj podati ne sarao zaokruženu umjetničku fizionomiju nego i odred j eni stepen umjetničke razine.

Kovinske najave tih priredbi su, s obzirom na

navodjenje odabranih djela, sastavljene stereotipno: iz njih

se ne može ništa zaključiti. Ali su zanimljive po nečem dru-

gom: njihovi sastavljači dobro uočavaju ulogu i značenje tih

priredbi u glazbenom i kulturnom životu tadašnjeg Zagreba te u

njima gleda ju zapravo jedinu manif estaciju takve vrste u glav-

364

nom gradu Hrvatske.

Osvrti su intonirani pohvalno, ali opet viša opčenito nego analitički. To je potpuno razumljivo, jer prave glazbene kritike u to vrijeme u Hrvatsko j i u Zagrebu još nema, Zato se u tim i sličnim o s vrt ima nizu reci pohvala upučeni svim izvodjačima, a najviše samom Lisinskomu. Upravo zbog toga su danas naročito važni jer ne samo što predstavi jaju jedinu dokumentaciju za ovaj vid njegove djelatnosti, nego omogučava-ju još bolje i preoiznije sagledavanje jednog novog i za glaz-

benu povijest nepoznatog Lisinskoga, i to u ulozi reproduktiv-

m:

nog umjetnika.

Os vrt na prvu priredbu pokazuje, da je Lisinski

u novoj sezoni prisao organiziranju ovih priredbi s nešto modificiranim pogledima nego što ih je imao prošle sezone.3^ U njih je svjesno unio i element razonode, ples.3Cu Usprkos tome, opet se suočio s pojavom osipavanja publike, što jasno proizla-zi iz o s vrta na drugu priredbu. Ovaj je po konstatacijama i in-tonaciji diskretno prožet žaljenjem što ovakva nastojanja Lisinskoga ne nailaze na bolje razumijevanje njegovih sugradjana.3^7

Ali

se bližilo vrijeme glavne godišnje skupštine Musikvereina. Lisinski ju je očekivao i s novim skladateljskim ostvarenjima, obogačujuči njima svoj opus s nekoliko solo-po-pjevaka, od koljih valja posebno istači onu pod naslovom Car Duban. Nastala u prvo j godini I3achova apsolutizma, ona svojim baladičnim kar&kterom, majstorskim tonskim oslikavanjem Prera-doviceva teksta i zaokruženom cjelovitošču predstavlja još jedan visoki domet Lisinskoga na području vokalne glazbe. Njome kao da je napisao žalobnu glazbu svim nekadašnjim rodoljub«'

iluzijama, što su neminovno nestajale u sukobu s tadašnjom političkom stvarnošču.

Glavna godišnja skupština Musikvereina po služila je najpri je za konstituiranje novog upravnog odbora.Pred-sjednikom i upraviteljem društva postao je ponovno njegov zaslužni dotadašnji rukovodilac Ivan Kralj, dok je Lisinski za-držao članstvo u tehničkom odboru, Siji je načelnik opet postao Dragutin KIobučarič. Dan prije toga tajnik društva Pranjo Gašparič sastavio je, na temelju svog izvještaja od 19. XI o rezultatima natječaja društva, prijedlog o izboru nastavnika za glazbenu školu. Na skupštini je bilo odlučeno da se njegov izvještaj i prijedlog saslušaju 27. XI, kada se bude po prvi put sastala nova uprava i da se tada izvrši i izbor nastavnika. Tada se, dakle, imala odlučiti daljnja životna sudbina Lisinskoga. '

Gašpičev izvještaj i prijedlog bili su jasni i pregledni. U njima je izneseno da su se na natječaj javili: a/ za predmet violina: Wasclav Pater, pomočnik kod ck telegrafske linije u Moravsko j, nepoznat, bez svjedodžbi i Antun 3chwarz, kantor kod izraeličke opčine; b/ za predmet pjevanje s nizom i višom teorijom glazbe: Ignacije Schneubinger. učitelj pjevanja koji je dotad radio na istoj školi; Pranjo Dobnik. učitelj u Sv.Andriji, Donja Štajerska i Ignacije Lichtene^er. koralista stolnice; c/ za predmet violoncello: nitko. Nakon glasanja izabrani su Schwarz i Lichtenegger. dok je Wisner-Morgenstern preuzet pro vi zorno za nastavnika violoncella, da bi ne što kasni j

e bio izabran za stalnog nastavnika za ovaj predmet Ivan Oertel. Preuzet je u službu i dotadašnji suplent ško-le Martin Bittmann s tim da ujedno ubire i članarinu od članova, dok je "gosp.članu tehničkog odbora Lisinskomu povSreno nadzorništvo muzikalnih učionah za ovu godinu."3^ Pošto je ova služba prema novim društvenim plavil ima što im je on sam bio sastavljač, bila besplatna, to je njegova egzistencija ostala na dotadašnjem kolosjeku. Očekivanja mu se nisu ispunila; va-

mu je pronači neki novi način da bi kako-tako osigurao finan-oijsku stranu svog života.

Ovu odluka nove uprave prema Lisinskomu i zaživela je kod svih kasnijih pisada^ kračih ili opširnijih osvrta

370

o Lisinskomu pravu buru negodovanja. A kad se ona sagleda u

svjetlu postoječe dokumentacije, izlazi da je potpuno logična.

fiinjenica je, da se Lisinski nije natjecao za mjesto nastavnika:

dok je za sve natjecatelje još i danas sačuvana kompletna doku-371

inentacija, o spominjanju njega nema ni traga. Ako se i pomisli da je nečija ruka naknadno uništila potrebnu dokumentaci-ju, onda još ostaje na uvid Gašparičev izvještaj i prijedlog, cjeloviti, neoštečeni bilo djelomično ili u večoj mjeri. S te pravne strane postupku uprave Musikvereina prema Lisinskomu nema se šta pri govorit i.

Ali postupak Lisinskoga traži objašnjenje, premda i u vidu pretpostavki: ili je Lisinski bio upozoren da se ne natječe jer unaprijed neče biti izabran, ili je sam spoznao da ne ispunjava uvjete za natječaj. Čini se, da se valja prikloniti ovoj drugoj moguonosti: pomanjkanje diplome jedne završene glazbene škole nije mu dozvolilo da se natječe. I tako se dola-zi do onog bitnoga: za cijelo vrijeme očekivanja glavne godi-šnje skupštine i izbora nastavnika, Lisinski je, svjestan onoga što nije imao, živio u uvjerenju da če biti izabran za nastavnika pa čak možda i za ravnatelja škole na temelju svog stvarnog znanja i zalaganja u radu udruženja. To njegovo nada-nje stajalo je, nažalost, na labavim temeljima. Ono je apeliralo na ljudski odnos Musikvereina prema njemu, na spoznaju u-druženja o stvarnoj vrijednosti Lisinskoga, na njegovo zalaganje u proteklom vremenu i na rezultate tog zalaganja. A tog odnosa, medjutim, nije bilo niti ga je moglo biti, prvenstveno zbog tadašnje političke situacije u Hrvatsko j. Tu se može staviti prigovor tadašnjoj upravi Musikvereina: ona je, vezu-juci se uz paragrafe, pogriješila u ljudskom odnosu prema Lisinskomu, svjesna da ga svojom odlukom dovodi u veoma nezavidnu

situaci ju. Pogriješila je i u još nečem: formulacija predmeta, j na koji je Lisinski mogao aspirirati kao nastavnik, bila je takva da je dozvoljavala i odbijanje njega, jer nije nikako ispunjavao njen prvi diot pjevanje. Tako je pri vidno srdačni prijem Lisinskoga u redove Musikvereina 1850.god. dobio svoj pravi epilog: glazbeni krugovi udruženja pronašli su zaista majstorsku foraulaeiju da se na lukavi način revanširaju i Je-lačiču i Lisinskomu za prisilu prije dvije godine, a da im se s pravne strane nije moglo ništa prigovoriti,

Lisinski jet mimo očekiVanja a u sebi svakako u-tučen, primio spomenutu odluku uprave mirno. Kije se još dao slomiti, nego je shvatio svoju novu dužnost veoma ozbiljno,na-

stoječi da kao "nadziratelj učionah" pridonese što više po bol i-

372

savan ju nastave i podizanju ugleda škole. Savjesno je vršio svoju dužnost, boraveči u školi po pola dana, vršeču tačnu e-videnciju o polasku i napredovanju učenika u šk.god.1851/52. Svaki je mjesec vršio ispite i sam klasificirao svakog djaka. Bio je veoma savjestan i strog, pa je broj djaka od 45 spao u toku šk.godine na 34.

Ali je nečim ipak pokazao svoje razočaranje; prestao je s organiziranjem večernjih glazbenih zabava.374 Kao da se postepeno počeo povlačiti iz javnog života, posvečujuči se jedino školi, skladanju i iznalaženju načina da preživi iz dana u dan. Satovi iz glasovira i, prema Antoniji Kassowitz--Cvijič, ugadjanje tog instrumenta3'^ predstavljali su mu je-dino vrelo prihoda. Prisiljen da ih na neki način povečava, on se obračao raznih dobrostoječim Zagrepčanima, bilo da im je po-svečivao neka svoja djela ili ih molio za posudbu novca.Osječao se sam i napušten:37° majka je bolovala, polubrat prolazio mimo njegova životnog puta. Jedino mu je pouzdana ostala Hedviga; zaslugom nje lakše je podnosio životne teškoče.

Da li zbog svog strogog i savjesnog držanja u školi ili možda zbog ponekog netaktičnog ali razumljivog ispa-

da pr^ma nastavnicima iste, Lisinski je tu i tamo počeo doživ-ljavati neugodnosti. Posebno se zaoštravao odnos izmedju njega i Klobučariča: ispočetka u granieama lijepog vladanja,377 on je dobivao sve tragičnije razmjere da bi doživio svoj vrhunac krajem 1852. god.378

Posljednja godina javnog i stvaralačkog djelo-vanja Lisinskoga može se u izvjesnoj mjeri pratiti iz tadašnjih zagreoačkih novina. Ali se kudikamo značajniji podaci o njemu mogu nači u njegovim pismima, ko jih je relativno najviše sa-čuvano upravo iz ove godine. 1 ^ Ona su u največoj mjeri lične prerode, a svima je zajednička črta da su ispunjena molbama

{jju zcc ncr+i.a.rv*'

Lisinskoga pojedinim adresantima; on u njima raoIITilT za pla-siranje svojih djela. Zato ona danas najbolje ilustriraju odraz tadašnjih zagrebačkih kulturnih i političkih prilika na Lisinskoga* ali se s druge strane mogu shvatiti i kao svojevr-sni dnevnik njihova autora* Zbog toga ih je i najzahvalnije kombinirati s no vinskim bilješkama i ostalom dokumentaci jom te tako sveobuhvatnije sagledati sve ono, što je Lisinski proži-vio u toj za njega zlosretnoj godini♦

Več prvih dana siječnja, 13. I 1852.god., a nastavljajuči i dalje provodjenje svoje ideje o plasiranju vla-stitih djela, Lisinski po nagovoru svog prijatelja Vinka Vrbe380 piše kratko pismo njegovu prijatelju Josipu Pialif tada na-stavniku glazbe u Lavovu: "Velecšnjeni Gospodine! /Iz ustiuh mojeg kao i Vašeg priatelja, Vrbe, razumih, da glede razšire-nja mog proizvoda u Lavovu najbolje činim, ako se na Vas ob~ ratim. t tom prilikom izručam Vama 30. komadah Mazura, jer Vi ste podobro u Lavovu poznat - i neimam ni najmanje brige, da se ne-ce razprodati. Trebate ih više, tak mi samo izvoljite naznačit - i onako za veliku čest bi si držao - da me nekojom rščju pri-ateljski uzveselite. Zahvaljujem Vam unaprfcd - te ostajem tirne istinski Vaš štovatelj / V. Lisinski, m.pr."301

Od Fiale, dakle, nije tražio novčanu pomoč nego samo da bude posrednik u prodaji štampanih primjeraka Mazura.3°2

Mnogo je odredjeniji bio u pismu tadašnjem tajniku djakovač-kog biskupa-mecene Josipa Jurja Strossmayeraf Andriji Torkva-tu Brliču: "Gospodine prijatelju! / Evo Vam pošiljam moje no-vosastavljeno kolo slavonsko za P.P. -horvatskoga neimam za sad -sigurno bi se požurio -nu kopista mi je lfcnština. / Sa onomadne poslanim Mazurom i kadrilom iznaša sve ukupno 2 for. sr. Jošte Vas imam najuljudnije moliti, kakovim načinom da ja onih 200 nar.napSvah po G. Augustinoviču pobranih dobiti mogu za prepisati -to mi nekako javite. / Osvedočen nadalje o Preč. Gosp. JBiskupu Strosmajer kako od sviuh stranah čujem da on velikodušno osamljen umštnost podupira - usudjujem se Vas za-moliti - bili Vi tu dobrotu imali, i njemu nekako od moje strane najpokorniju prošnju izrekli glede dopuštenja da mu jedan od mojih glasbenih proizvidah posvetiti bi smio; vrlo biste me tirne obvezali - ako tu milost steči bi mogo. / U Vaše prijateljstvo preporučajuči sef čekam sa željom na odgovor. / Vaš pokoran / V.Lisinski. / U Zagrebu 20/2 1852."383

Odgovor Brliča bio je ohrabrujuči38* i obavezao Lisinskoga da čim prije odgovori; "Dragi gospodine! / Dobivši Vaš odgovor uvidjeh sa radostju tako blagu naklonost presvj. g, Biskupa kao i Vaše u njega glede mene zaštite - i blagoda-rim Vam na tom iskreno. Zajedno mi Vi pišete - da za posvetu bi se crkveni \ predmet i bolje pristojali - što i ja sam predvi-djam; — zato nameravam nekoliko napšvah /za cdlu misu najmre9 prodiku - i druge svečanosti/ u narodnom duhu za puk tako napisati da se oni, kao u nčmačkoj [!] Hajdnovi napfcvi, u narod uvedu, tim laglje se takodjer to postiči če, ako se svakome or-ganisti jedan iztisak pošalje; ali istina, ja to tekar za ne-koj čas dogotovlt mogu; za taj par več odprie mislio sam da pre s v. Go. Bi skupu 3 komada posvetim, koji su svi moralnog sa-držaja, kao *0tče naš* od Trnskoga, - 'Moja ladja* i *Lahku noč' od Preradoviča, koje poslfcdne, mislim, da ste več i sami ovde čuli; i koji obču pohvalu postigoše. - Zato evo usudjujem Vam predložiti jeli bi ove 3 komade za posvfctu priredio ili

pako gore rečene napgve; i molim Vas najuljudnie, da mi glede toga čim prije dovoljne odluke od strani presvj .Go.Biskupa pri-ručiti izvoljite. - One dva forinta primio sam. Time o staj em u čvrstoj nadi da mi Vi, kao dosad prijateljska podporu neuskra-tite, i zajedno ostajem sa iskrenom zahvalnostju Vaš pokoran / V.Lisinski./ U Zagrebu 26/3 1852.1,385

Dopisivanje je po svoj prilici donijelo Lisin-skojau i moralnu i materijalnu korist. Vmjto je uslijedila i izvjesna novčana pri pomoč od barunice Jelačič tako da se u novčanom pogledu jamačno osječao nešto sigurnijim nego ranije. Ta pri vidna sigurnost odrazila se i u stvaranju: u prvo j polovici godine Lisinski je napisao četiri solo-popijevke i dva zbora, od ko jih se djel& svojom izuzetnom umjetničkom vrijed-nošču ističu solo-popijevke Život i Baze te neobično uspjeli troglasni dječji zbor Jutarnja pšsma odnosno sedmeroglasni mje-šoviti zbor uz glasovir sa solo sopranom Jutro. U ovom razdobju stvaralaštva Lisinski je po prvi put obratio svoju pažnju i na dječje odnosno omladinske glasove; stvarajuči za ad hoc nastale potrebe školskog zbora, kojim je ravnao, Lisinski je

•) O "

skladao za ovaj sastav pet skladbi te dvije solo-popijevke za dječji glas uz pratnju glasovira, Ovim djelima valja dodati još i udezbe glasovirske pratnje za šest slovenskih narodnih pjesama pod naslovom Slovenske pučke pjesme te danas izgubljeni opus Napjevi za misu, prodiku i druge svečanosti^Pro-matran u sklopu ispunjavanja ostalih svakodnevnih dužnostitna-stanak nabrojenih djela još bolje osvjetljava tempo i način života Lisinskoga u to vrijeme*

Početkom svibnja Lisinski piše pismo češkom književniku i rodoljubu V^elavu Hanki: "VeleeSnjeni Gospodine! / Prie godine več imali ste dobrotu, te poslaste / mi po G.Ku-kuljeviču jedan iztisak vaših mi / lozvučnih čeških pšsamah -ja, toli bolest ju, / toli drugim slučaj om preprečen, nemogoh da / Vam radi toga na skoro iskrenu zahvalno s t / dokažetm [!] ; zato da Vas polag slabe moje moguč / nosti tim bolje razvese-

lim, stavio sam tri / Vaših pšsamah u glasbu. - Obečavam si bez / svakog samoljubja, da ce maleni taj proiz $ vod mili odziv priznanja u Vas nači. - / Držo* sam se, što moguce, karakteristike - da / tirne duhu pSsničkog smisla odgovorim: i na / dam se, da 6e nfcki Vaših umfctnikah napfcve / ove dobrotu imati, da ih strogo i bezprist rano / razsudi. — Umite dakle posvetje— nje ovo od mene / onim priaznim povSrenjem, ko jih i ja knji / gu Vašu primih, pa srce mi mimo i rado / stno kucat če; jer i ona-ko zlati Vaš Prag / zlatnim slo vama [f] duboko u duši mojo j u / pisan stoji. / Sad ali nfcšto u mome, i mislim takodjer u / interesu slavjanstva. / Odkrio sam več pred dulje vrSmena jednomu / štovanomu českom domoljubu iskrenu že / lju, da operu moju 'Porim* ako i kako mo / guče bHo bi, u Pragu na českom jeziku pred / stavljati dade pražski ravnatelj StSger - / nu nedo-bih glede toga niti rččiee na odgovor. / Sad se kod Vas nalazi glasoviti tenorista / Steger, moj do bar znanac, komu ja evo / i lista pišemf u kojemu tu istu žel ju / javljam, i njemu predstavljanje opere / moje za njegovu korist ponudjam. On / če tirne još više kod Pražanah zaslugah / postiči, a i ja kao i obči naš cilj tirne / nSšto postigne. Molim vas zato iskreno, / da Vi kao i drugi priatelji slavjanstva / kod pšvaoca Stegera predmet taj podupi / rati izvoljite - ako on stvar primi, onda / 6u ja Operu u Prag poslati da ju muževi / vššti presude - a text isti latkila trudom / na češki prevest če se moči. / Time ostajem u nadi, da mi par redakah, / ko je svigdar radost ju primi jam napišete - / i preporučam se priateljstvu Vašemu / iskrenim pozdravom. / V.Lisinski / U Zagrebu 8.5. 1852 g."38^

K" . .....

Pismo predstavlja ne samo zanimljiv nego i neobič-

iio važan dokument za proučavanje ličnosti Lisinskoga. Dobro se

poklapa s drugim, upučenim krajem istog mjeseca školskom sudru-

390

ga Leopoldu Aleksisu Zellneru u Beč, jer je po ugodjaju pot-puno suprotno ovome. Dok je u odnosu prema Hanki neobično suz-držan i donekle poslovan, dotle sa Zellnerom Lisinski priča

kao sa starim drugom slobodno i bez ustručavanja. Tako se skladateljeva ličnost ukazuje u dvostrukom viduj iz tih pisarna progo vara čovjek sto set več do brano nagrižen rezignacijom još bo-ri sa sudbinom nastoječi pronači izlaz iz nezavidnog položaja pod svaku eijenu.

Zellneru je pisao na njegovu molbu, posvetiv-

ši naj vedi dio pisma tadašnjim zagre bačkim glazbenim prilikama,

* ■

! buduči da je ovaj u svom listu želio objaviti upravo takvu gra-

dju o gradu u kome je proveo mladost. Zato pismo tek tu i tamo

I do diruje ličnost samog Lisinskoga. Do danas citirano mnogo pu-392

ta, ono očituje veliku dozu pesimizma ko jim je Lisinski po-| pratio pojedine odlomke, proževši ih ujedno i ne bez razloga tzv. "črnim humorom". Taj komentira več uvodno izlaganje o Musikvereinu: "Bila su vremena, kada je Židov morao plati ti stanovitu globu ako su ga tolerirali. Sada je tako sa siromaš-nOm muzom, koja bi u nas skoro morala plačati slušatelje da joj iskažu milost što se smije pokloniti zijevajučem opčinstvu."3^3

Tim humorom Lisinski ocrtava i svoje mjesto u takvoj situaciji:

i, * ■

"Moja malenkost ima čast -ali samo nju- biti nadzornikom škole, i prisiljena je davati privatne satove, da ne postane još veča malenkost. Kako to odgovara mome zvanju, gdje sam se morao posvetiti skladanju, i kako to djeluje na fantaziju koj& bi tre-bala poticanja i njegovanja, ali koja je, u ovoj zemlji dobila

strašni udarac od apatije, to prepuštam Vašem mudrom i samo-394

svjesnom sudu.* Veoma izražajno njime dopunjuje izlaganje o

395

prilikama u kazalištu: "On nas muči s propalim zboristicama

koje bi se u starosti mogle takmičiti s Metuzalemom, - s pje-

vaeicama-solisticama ko je obiluju nestašicom glasa te se stoga

samo deru s pozornice, ali zato ipak do bi vaju vijenee. - s ba-

sistima od ko jih je prvi nijemi Orovist, a ona j što dolazi iza

nje^a takav je glupan u pravom smislu riječi, da bi ga čovjek

396

s pravim užitkom otjerao s pozornice." Taj humor je možda najbolje utkan u odlomak o zagreoačkoj puhlici: "A što na to

radi opčinstvo? Ahf moj J3ože, ono šuti - što od mnogo s t rano g neukusa, a možda i straha da ne pokaže svoju neupučenost i da ne zgriješi onako kao s dobaoivanjem vijenaca. A dobri direktor Scalari, kao nekoč Spongia, dobro če se provesti; ja mu to ne zamjeravam — jer je u mojim očima luda i kukavica samo ona j koji ne bi nudio fcevaljanu robu za dooru kada se zla roba uz golemu neznanje traži i kupuje na jagmu.1,397 Pri kraju pisma nestaje tog "cmog humora" i ton postaje ozbi&jan: Lisinski koristi priliku da Zellnera upozna sa svojim skladateljskim opusom te da ga zamoli za posredništvo u plasiranju njegovih djela u Beču.398

Sagledano danas, pismo odaje največu mjeru psihi-čke staloženosti Lisinskoga i krajnje objektivni odno3 prema prilikama u ko jima je živio. Nema pret jeravanja u iznošenju niti napadaja na neku ličnost iz tog života koja je u odnosu prema Lisinskomu pokaži vala znakove netrpeljivosti. Ali ovu objektivnost i staloženost prati jedna nova karakteraa značaj-ka dosad nepoznata kod Lisinskoga - jetkost. Njegovi kratki ko-aentari, pisani s duhom, ukazuj u da je Lisinski zbog tih prilika svojim dosadašnjim značajkama mirnog i povučenog čovjeka dodao novu, koja udarce drugih vrača gorkim osmjehom čak i na svoj račun. Pasivnom rezistancijom može se označiti to psihi-

čko stanje, a Lisinskoga če pratiti još preostale dvije godi-

399

ne njegova života.

Svoje nastojanje da se kao skladatelj afiimira izvan granica Zagreba odnosno Hrvatske Lisinski je pokušao pro-širiti i na Češku. 0 tome je pisao Hanki, a o tome javnost iz-vještava i novi zagrebački književni list "Neven" kračom ali nadasve značajnom bilješkom.*00 Ovaj put radilo se o afirmaciji Porina. Opravdano je Lisinski želio ovo svoje djelo vi-

djeti prikazano na pozomici, ali je nažalost sve ostalo sa-

401

m na njegovim željama. Odgovor nije stigao ni od kazali-šta ni od Stegora-Staziča, koji je u to vrijeme slovio u

Pragu i Evropi kao jedan od prvih tenora tadašnjice.

Bad u Eusikvereinu i u školi odvijao se za Lisinskoga uobičajenom kolotečinom. Tu su g^ opterečivali zadu-ženjima kao što je ovo: "Lisinski mora pregledati još jednom

zbirku instrumenata radi rashodovanja j nakon pismenog izvje-

''■-t- ' < i i. • ■ ■ i *••. - . * j .•-.■■.

štaja mora s kapelmaj .Mullerom 'prosuditi*, koje instrumente

402

valja otpisati." Ujedno su mu povjereni godišnji ispiti

40 ^

ucenika, koje je oglasio u "Narodnim no vi nama". J Organizi-rao je i ispitnu priredba od 25. VII; na njoj su učenioe iz-vele njegovu solo-popijevku Dvie ptice i Jutam ju pSsmu za

" ' 1 ' ' 4. L ' '

d ječ ji /omladinski/ zbor i sopran-solo. A kao priznanje za njegov zaista neumorni radf na sjednici od 7. VI zaključeno je da "G.vendar Lisinski može paradi velikih svojih zaslugah

na neoprSdelSno vrčme, bezplatno posluživat se družtvenim

405

Po rte pianom."

U toku pri prema za spomenutu ispitnu priredbu

Llsinskomu se pružila izvanredna prilika da se još jednom is-kaže i kao skladatelj i kao dirigent te da ujedno tirne možda donekle popravi svoj umjetnički i društveni položaj. Tih dana, naime, sve zagrebačke ustanove bile su počele s intenzivnim pripremama za posjet austrijskog kraljevskog para Zagrebu, i' " ' • ; • • • t ..... : planiran za listopad. Kazališni odbor, očito ponukan od bana

Jelačiča, bio je odlučio da bude izvedena Ljubav i zloba. Da

bi izvedba bila na što večoj uijijetničkoj višini, uslijedio je

službeni poziv Štrigi i njegovo j supruzi u Beč da sudjeluju u

izvedbi, a zatražen je pristanak i StSgera-Staziča,*06 čini se,

da je Llsinskomu bilo sugerirano da za tu priliku napiše neko 407

prigodno djelo, što je on i uradio. Skladao je Koncertnu ouverturu br*7 u I>-duru> uspjeliju s tehničke nego inventivne strane i ponudio je na izvedbu kazališnom odboru. Ponuda je uslijedila svakako do 10. VIII, jer je na sjednici tog odbora od 10* VIII 1852.god* zaključeno: "§ 8* G. Ognj. [fl Lisinski nudi narodnome kazalištu veliki koncertni uvod /ouverturu/ složen za porabu n.kazališta prigodom previšnj-boravljanja

Nj. c.k.veličanstva u Zagrebu. / Odlučeno: ovu ponudu primi-tif te u to ime izplatiti g.Lisinskome 50 for.sr.i to onda, kada bude dovoljno novacah u pieneznici kazalištnoj

Na prvi se pogled činilo, da je za Lisinskoga tok dogadjaja krenuo s mrtve tačke, Čak se računalo da bi on sam dirigirao izvedbom svoje opere. U tom raspoloženju organizira© je i veliku glazbenu zabavu u čast barunice Jelačič, kojom

jo j je Musikverein želio zahvaliti za njen poklon udruženju u

409

iznosu od 100 forinti. Izradio je i izvještaj za odbor o stanju instrumenata društvene zbirke, pokazujuči njime još jednom svoju savjesnost u poslu, pa bio on čak i ovakve vrste. Da ga je i on sam smatrao prikladni jim za nekog drugo g člana

gospodarstvenog odbora, svjedoči uvodni dio izvještaja, po-

410

sebno njegov dodatak.

I kad je Lisinski več gledao kako sve kreče na-bolje, uslijedilo je ono, što je zapravo bilo neminovno, Una-toč Jelačičevoj koncepciji dočeka kraljevskog para,koja se temeljila na manifestacijama hrvatske kulture, sve je bilo izmi-jenjeno upravo na njenu štetu, Promicatel jjjna apsolutističke politike u Hrvatsko j i u Zagrebu činilo se, da bi ostvarenje takve koncepcije bilo u neku ruku izazov i politici bečkog dvora a i samim gostima. Zato je odlučeno, da se pozove tali-janski poduzetnik Scalari koji če organizirati izvodjenje Lo-nizettijeve opere Lucrezia Borgia, Štriga se sa suprugom vra-tio u -^eč ne oba vi j ena posla i ogorčen,*11 a Lisinski gledao kako mu iluzije propada ju jedna za drugom. Ne samo da je po-vučena i izvedba Koncertne ouverture nego mu je bilo oduzeto

i dirigiranje zborom Musikvereina nakon što je s njim uvjež-

rv_ 412

bao državnu austri j sku himnu. Za njega se sve s vršilo priznanjem troškova u iznosu od 8 forinti, koje mu je isplatio kazališni odbor, i konačnim slomom svih nadanja što ih je ga-jio dvije godine, pokušavajuči se održati kao profesionalni glazbenik u tadašnjoj zagrebačkoj kultumoj i političkoj sredini.

Sve ono što je on proži vi javao u tim danima slamanja vlastitih ideala i ambicija najbolje se ukazuje u njegovu kratkom ali nadasve sadržajnom pismu Naumu Mallinu, članu fcazališnog odbora i po znanilcu Lisinskoga, a inače vlasniku

"Agramer politisehe Zeitunga": »Blagorodni gospodine! Polovi-413

na poslao mi je cathalog članovah i ja sam sposobne sa cr-venom olovkom zabiležio. Žalibože da sam sad i opeta bolestan, te iz sobe nesmiem. Tom prigodom zajedno se k Vama kao prijatelju obračam, i taj korak samo nuždom prisiljen činim moleč Vas, da mi samo za kratko vrieme 10 for.sr.posuditi izvolite -ne znam kamo da se obratim, nu siguran sam da mi tu prošnju is-punite. Prosim Vas uljudno, nemojte to povšrenje na zlo mi iz-

lagati - i ostajem Vaš pokoran / V.Lisinski / 20/10.1852. /

4-14

Prosim za odgovor."

Donošenje konačne odluke postalo je sada zaista imperativno. Lisinski ju je, medjutim, odgadjao koliko je više mogao; nastavio je radom u udruženju i pripremao izvještaj za godišnju skupštinu Musikvereina, odredjenu za 28.XI 1852.god. Ha toj skupštini dobio je opet sve dotadašnje dužnosti.

Ali je slijed dogadjaja, za Lisinskoga tragičnih, morao ostaviti trag na njegovu psihu. Jamačno je jetkost uzi-mala sve više maha, produbljujuči razdor izmedju njega i ostalih članova udruženja odnosno škole. Odnosi su se pogoršali u toliko j mjeri, posebno s Antunom Sehwarzom, da je usli jedila

peticija nekih članova, kako bi se Lisinskoga maknulo s povje-416

renih dužnosti. 0 tome se raspravljalo na sjedniei odbora od 21. ZLI kojom je rukovodio Klobučarič.417 Na njoj je nakon diskusije zaključeno: "Uslšd poziva g.upravitelja sazvao je g.podravnatelj sSdnicu, u kojoj glede podnesene molbe bi odlučeno: da se uslied porodjenih izmedju g.nadziratelja i g.g. učiteljah differentiah dva člana, p.n.gg.Vancaš i Čačkovič u ucione odpute, te tako g.g. učitelje, kako i učenike na uza-jamna med ju g.nadziratelja odnošenja opomenu, s tom opaskom,

da u buduče u slučaju novih možebiti ne sporazumen j ah med ju g•nadzirateljem i gg.učitelji u smislu statutah § 63. na teh-nički odbor obrati, i njemu svoje tegobe podnese. / fiavnatelj-stvo orchestra povfcruje se g 1. Violin. Pokorni /sa shodnim na-putkom/.«418

Nakon ovoga i sam je Lisinski spoznao, da mu u Skoli više nema mjesta. Ljelomično svojim, danas potpuno razumljivim reagiranjem, a djelomično spletkama drugih izgubio je sve ono što je mamljivo, uporno i nesebično gradio pune i dvije godine. Izgubivsi službeno orkestar i okaljana ugleda pred sudrugovima pa i djaoima škole, Lisinski se povukao. Ostao je, medjutim, i dalje član tehničkog odbora i "nadziratelj ucionah", ali uglavnom samo na papiru. Sjednicama odbora prisu-I stvovao je neredovito,41^ premda je potpisivao pozivnice.*20

Udaljen sa škole i poražen kao glazbenik, Lisinski je konačno i neopozivo odlučio napustiti dosadašnji životni

put i nastaviti sa sluz bom ko ju je prekinuo 1347. god. I premda

421

Je nadanju još bilo mjesta, Lisinski ovaj put nije želio pro-pustiti priliku, što mu se bila pružila 12. XII 1852.god. u vidu natječaja za mjesto prislušnika kod Banskog stola.Sakupivši potrebne dokumente i aastavivši "najpokorniu prošnju" Jelačiču, Lisinski je sve predao na nadležno mjesto 5. siječnja 1853.god.

Upravo toga dana doživio je još jedan udarae: nakon dužeg bolo-

4.22

vanja od vodene bolesti umrla mu je majka. Mora da je bio izvanredno snažna duha, kada je u takvoj psihičkoj situaciji sastavio tu "najpokorniu prošnju" Jelačiču. Sagledana danas u tom kontekstu dogadjaja lične prirode, ona postaje izuzetno važni dokument za proučavanje intimne ličnosti njena autora. Ne ocituje više čak ni pasivnu rezistenciju; potpuna rezignacija o vladala je Lisinskim. Tek tu i tamo probija iskra propallh

iluzija, da bi ne stala u hladnom služoenom tonu dokumenta, što

42

naročito izbija iz završnog dijela nje. J

Pozitivno rješenje s 300 forinti godišnje plače

uslijedilo je, prema Antoniji Kassowitz-Cvijič 1. IV, a pre-

425

ma Kuhaču tek 19.IV 1853.god. Imenovanje su registrirale i

zagreoačke novine: "Pravnik" i "Narodne novine" identičnom krat-

426

kom bilješkom bez ikakva komentara, dok je "Neven" našto kasnije ob javi o oduži komentar, u stvari jedini glas prosvjeda na

427

prilike što su Lisinskoga dovede do tog koraka. I Lisinski je

započeo posljednju godinu svoga života na istom kolosjeku kao

i neposredno nakon študija: riješavao je pravničke spise,nasto-

jeci u poslu biti jednako savjestan kao i dosad. Neposredni mu

je starješina postao KIobučarič, s kojim se več imao pri liku

sresti u Musikvereinu.

Otada je teže pratiti njegov život: novinske

428

biljeske o njemu veoma su rijetke i oskudne. Prekinuo je s n. 429

aktivnim stvaralaštvom i uopče s glazbom i svo svoje nastopanje usredočio na to da sredi odnos ** Hedrigom. Do bivši prema

■ • • v ' • .....- ' . . -ja'..'.,

Antoniji £assowitz-Cvi jič privolu njenih roditelja za ženid-430

bu, on je poduzeo sve da bi ostvario bar nešto od nekadaš-njih iluzija i osnovao vlastitu obitelj. Smatrajuči plaču pri-slušnika premalom za takav korak, natjecao se za raspisano mjesto kotarskog bilježnika s plačom od 400 ili 500 forinti godi-šnje, a na temelju natječaja objavljenog u "Narodnim novinama" od 28. VII 1853.god.431 U priloženoj molbi432 izrazio je sprem-nost da ode bilo gdje izvan Zagreba. Medjutim, negativno rješe-nje doneseno je tek 2. IV l855»god. Potpisao ga je podban Benko

Lentulaj s obrazloženjem "da je zamoljeno mjesto podijeljeno 433

arugome,." Lisinski ga nije dočekao. živ, pa je ono neuručeno

434

vraceno pošiljaocu.

Daljnji životni put Lisinskoga obavij en je za javnost tamom. Tek tu i tamo probijao je do nje glas o njemu; intoniran je ili naivno ili otužno. Naivno ali s obzirom na naciju tragično doimlju se danas o vi reci, objavljeni u "Ne-venu" 15. IX 1853.god. kao komentar pjesmi S Bogom!: "Nebi 11 nain g.Lisinski ili Livadič ovaj lSpi dvopšv u glasbu staviti hotio? Onda bi se kad talijansko društvo opere ovamo dodje,

pSvati mogao. Da bar štogod narodnoga uzčujemo!!!«435 Otužno s obzirom na sudbinu Lisinskoga doima se prikaz koncerta Štrige i njegove supruge, održan u Zagrebu 21. XCI 1853.god., na kome je ona izvela jednu ariju iz Ljubavi i zlobe,*36 kao i o-ve<5a bilješka u "Nevenu" odnosno u "Narodnim novinama". 37 Ona zapravo najavljuje početak predsmrtne agonije Lisinskoga, za-počete - prema kasni jem pismu He dvige Baan-Strgar Kuhač u -^i-stopadu 1853.god.438

fiadeči za hladnih dana, prema Kuhaču,43® u neza-

grijanoj uredskoj prostoriji, Lisinski se prehladio pa najprije 440

dobio groznicu a onda vodenu bolest, ko ju je izgleda nasli-

jedio od majke. Liječen od berlinskog liječnika dra Moritza 441

Stiehrla on je, umjesto da se oporavi, tonuo u sve gore stanje. Ono nije mogao popraviti ni tada poznati i učeni zagrebač-

ki liječnik prof.dr.Josip Zlatarovič koji je preuzeo liječenje

442

kada je sve več bilo kasno. U zajednici s Hedvigom i prijateljem Lisinskoga Vrbom, Zla tare vi č je sačinjavao dio veoma male no g kruga prijatelja, koji su pratili Lisinskoga na tom posljednjem dijelu njegova životna puta.443 Osobito se medju njima isticala Hedviga: raskrstivši sa snovima da če s Lisin-

skim osnovati obitelj, ona ga je njegovala s nesebičnom pažnjom

444

sve do same smrti.

»

Za bolest je, medjutim, valjalo pribaviti novaca.

Lisinski je, tražeči načina da ih pribavi, došao na ideju da

se za pomoč obrati kazališnom odboru. Tekst njegove molbe ja-

aačno je izgubljen, ali su sačuvani zapisnik sjednice odbora s

445

pozitivnim rješenjem i izjava Lisinskoga kojom odboru daje u

HJ ; lig

zalog pa rt i turu opere Ljubav i zloba.

Bakon toga gubi se svaki trag koji b± za javnost unio svjetla u te posljednje dane bolesti i umiranja.447 Ona je obaviještena onda kad je sve bilo gotovo: osmrtnicom jo j je javi j eno da je umro u praskozorje 31. s vi bn j a,448 a nekrolozi u "Harodnim novinama%443 "Nevenu"4^0 i u "Agramer Zeitungu"4^1 podsjetili su je na sve ono što je pokojnik učinio i mogao uči-

niti sa razvoj hrvatske glazbe i glazbene kulture u svojo;) domovini.

452

Prema kasni jem pisanju Kuhača, čini se da smrt Lisinskoga nije bila suviše uzbudila tadašnje Zagrepčane, što je donekle i razumljivo. Oni stariji# što su bili pratili skladateljski uspon pokojnika, povukli su se od svakog javnog djelovanja; mladi još nisu bili stupili u javnost,453 a niti su im bili suviše poznati dogadjaji u Hrvatskoj prije 1848.god. Tako se dogodilo da je sahrani 1. VI u 18 sati prisustvovalo veoma malo ljudi, a prema pisanju u MLuni",454nad grobom mu je muški oktet otpjevao njegovu posljednju skladbu na vlastiti tekst, nastalu neposredno pred smrt, danas izgubljeno Opijelo.

< 4. RS

Sahranjen je na groblju sv.Boka, ^ kamo je spadao prema cehovsko j i profesionalnoj pripadnosti svog oca.

Smrt suiuu Musikvereinu komentirali na sjednici od lf VII ovim riječima; "Pošto je nadziratelj učione muzike ovog društva g.Lisinski umro, a g. Sojka za vršme njegova bo--

lovanja njega je supplirao, imenovan je isti g.Sojka za nad-

456

ziratelja iste učione." Zatim je još jednom, 22.XL 1854.god«,

bilo spomenuto "da je vrždni član družtva i nadziratelj ovo-

družtvene muzikalne učione Vatroslav Lisinski umro."45^ I to le 458

bilo sve. Nikakve posebne komemoracije u vidu makar i skrom-nog koncerta pokojnikovih djela. ^ Nestao je bio iz zagrebač-Ice sredine jednako neprimjetno kao što je u njoj živio svoje dvije predsmrtne godine.4^0

MBio je plavokus, bliedolik mladič, prostrana srca, blage čudi i vrlo dosjetljiv. Isprva je išao sa dvije štake, a kasnije se podupirao samo s jednom i to ispod pazu-ha. Svi su ga voljeli, i nitko se nije rugao njegovom hrama-nju.-*61

"Eodjen i odgojen u smiemoj i blagoj obitelji, u ko jo j vladaše patriarkalni život i fu] ko jo j su se 3ačuvali vierno stari hervatski običaji, do raso je on i postao čoviekom živa ali i nježna duha, koi je ljubio neizmierno roditelje i

braču svoju p] . Za dela dietinstva te večini dielom i mladosti svoje bio je pripet na postelju pa tako je sviknuo odredi se svake ugode i svih dražestih tielesna života. Nepoznavajuč varava i tašta uživanja starao se je samo, da izobrazi duh svoj. Sam od sebe nauči on niekoliko jezikah. Temeljito je govorio hervatski, niemački i francezki; latinski umi o je takodjer po s ve a i češki se je naučio za vrieme svoga boravljenja u Pragu*Nie-koliko niemačkih piesamah sastavio je sam pa i složio u glasbu. Gsim toga dopala mu se je osobito poviest i čitanje svetoga pisma; rado se je zabavijao naravosiovijem a niemačke klasike, naročito Schillera i Gothea poznavao je zrielo. Bilo ga je milo poslušati, kad god je stao razgovarat se, jer je bio doduše ver-li govornik i šaljivdjia. Svakog. prava priatelja imao je jako u volji; nikada mu nije ni na kraj pameti došlo, da naškodi komu budi u umietnosti budi drukčie. Glasbu oienio je više, nego da mu bude samo svagdanji hlieb, a probitak iz nje merzio je, pa tako [iako} mu je nestajalo svagdanjeg hlieba; gLasba mu je bila nebeškim darom, te ju je o božava o kao kakva kumira, ali on nije umio niti htio, da ju snizi za sredstvo materialne zasluž-bine. Pa tako nije ni u največoj biedi odstupio od staže svoje a plemeni tu tu misao gojio je sve do konca života. / Pored sve tielesne slabosti bio je duha veoma živa a u kretanju veoma čil. Podupret na svoju štaku zna o je kao djak natiecati se sa drugo-Yi a iduči u školu preteko je višeput u biegu gdiekojeg na promenadi s verha dole naganjajuč se« Ta čilost ostala mu je za u— Tiek, ali tečajem vremena promienila se s gorkim izkustvom vesela misao u čemerno razpoloženje a kadšto i u bolest. / To ne-spokojstvo obuze njegovu dušu sve to više te on stade biesniti s ljutih rana svojih, ali pored 3vega toga nije on nikada dirao u niči je poštenje več se smierno on približavao svakomu i to u svakoj prilici. / Kježna čudljivost biaše glavni znak njegova

značaja; u njoj počivala je ciela njegova duša a njezin lik je

462

oličen u svlh njegovih umotvorih."

"Ja ga nekako pamtim is svoga djetinstva. Bijase eovjek omalen, na jednu nogu hrom, te je vazda morao nositi štake. Lice mu hijase dugoljasto, žutkasto-bliedo, kosu je i-mao dugu, gladku, bradu je imao španjolsku. Znam, da ga jedan-put vidjeh u opatičkoj [i] ulici. Imao je na sebi surku, cilinder i biele pantalone. Itekoše mi, da je taj čovjek sastavio

463

hrvatsku operu." /

Tako su očevici vidjeli živoga Lisinskoga: Trn-ski onakva kakav je bio u školskim klupama, Vranyczany-Dobri-novič u razdoblju njegove životne i stvaralačke zrelosti, a Šenoa jamačno u danima posljednjih dviju godina njegova života. Središnje mjesto zauzima opis Vranjrczanyja-Boorinovica: premda ponešto idealiziran, on oživljava Lisinskoga u največoj mjeri ne samo s fizičke nego i psihicke i karakteme strane. Iz njega Lisinski izlazi kao cjelovita ličnost s jasno iscizeli-ranim karakternim i intelektualnim značajkama. One su dosegle veoma visoku razinu i učinile Lisinskoga moralno neobično do-sljednom a obrazovno nadprosječnom ličnošču u njegovoj sredini. Ostavši vjeran svim komponentama jednom dobivenog odboja i o-brazovanja, on ih je u toku svog života stalno razvijao poka-zujuči izuzetno zanimanje za sve čime bi ih mogao što više u-savršavati. Odatle i njegova naklonost za povijest i Bibliju, za prirodne nauke i za klasike njemačke književnosti. Na tim

izvorima on ih je produbljivao, iz njih je učio 1 na njima »

prekalj*vao slabosti, što su nužno izvirale iz same ljudske prirode ili iz sudara nje sa životnom stvamošču. Odatle i cvrstina njegova duha, naročito u dogadjajima nakon konačnog povratka iz Praga. Zato je opis Vranyczanyja-Bobrinoviča zaista pla3tičan, a opet autentičan u tolikoj mjeri, da može neobično uvjerljivo evocirati cjelovitu ličnost Lisinskoga.

Unatoč tim jasnim književnim opisima, danas ne pošto ji jednako autentičan likovni prikaz Lisinskoga, premda se relativno veliki broj slikara i kipara pozabavio Lisinskim

kao objektom svoje stvaralačke preokupaeije.464 To je donekle i razumljivo: samo su dvojica od tih umjetnika imali prlliku črtati živoga Lisinskog, Pranjo Župan i nepoznati češki umjet-

'M ■ • * * > s » • . t

nik u Pragu; ostali su se kasni je poslužili ili predloškom pr-voga ili književnim opisom Šenoe. Zato se danas, unatoč ras-prostranjenosti dotjeranog Županova crteža, valja zadovoljiti spoznajom da je Lisinski s likovne strane samo približno poznat.

Ličnost Lisinskoga i njegova sudbina privukli su

pažnju i naših pjesnika ne samo za skladateljeva života nego i 465

kasnije. I dramski su pisci ostavili nekoliko scenskih ostva-

Af.f. A.fvl

renja o Llsinskomu, a ni radiofonija ' ni filmska umjetnost nisu pored njega prošle ne zainteresirano. Zbog uloge ko ju su odigrali u približavanju cjelokupne ličnosti Lisinskoga širem krugu naše javnosti, ti radovi do bi vaju posebno značenje i u povijesti hrvatske 1 jugoslavenske glazbe.

Mnogo je redaka napisano o stvaralačkom opusu Lisinskoga. Opseg i karakter su im razno vršni,46 9 a stajališta pisaca njih trovršna: za jedne je Lisinski ne samo hrvatska nacionalna veličina nego je i genijalna stvaralačka ličnost u-opde; za druge je skladatelj koji je imao dobrih glazbenih ideja ali ih nije ni znao ni mogao ostvariti zbog svog skromno g stručnog znanja; za treče je stvaralac koji je, pored razumljivih- tehničkih slabosti i izvjesnog broja neizražajnih ra-dova, stvorio nekoliko djela što s punim pravom mogu stati uz bok sličnim djelima ondašnjih prominentnih evropskih skladatelja.

Analiza njegova opusa na slijedečim stranicama ove radnje dokazat če tačnost trečeg stajališta.

a/ Soio-i*>giJ*vfc* m ^ato Jeziku

irije ae^o št© J« podeč stvuratl lamčajne m ovc® p©4*tt6jut Lisinski Jo lito napiaao 6 «olo~popjevaka u kojiaa Je postepeno ovladavuo naanaia skladateljoko© tejbnlkm. Medju njim je sklada© i jedrn, £oyrivioe. naatojedl u njej jpuk*l£kl prtaijmitl ved citirano rljecl I.J. Gaja o atvnvm}u tt duhu karakteristika iirvatako^ narodnog moloea. o ve je prinaša* odraziti aelodijakcm linije® što ukazuje na usedati je u biMu aeladlje *i» Križivaaa, Koprivnice 1 Madjusiurja4* touAcU

s

I,HI'N'iM'

-7-17—---r1 ., 11 ■■ v ■ \—»■■ y MM ■ ... 1

1

Siaaso junje jet MJ«^ oatalo u .jronicsisia pokušaja, jer oata-le jluztwno komponente niou doaojle potrelmu Mjtlrilktt mzluu. AU je akladua vsuiata po tome, što je njoae Id^inaki ucrtuo

I**t i ukazuo na nove# dotad nepozn&te mo^^idmoati 1 vidike u mtskoj ^ztt*472

I&reoenoat avHi jlaaoenih kompoaemsa unutar asa-

i

okru*ene uajetnieke ojellne lajavljuju dvlje aolo-popijevke i«

Brta je mimrn.« akladanu na jednoetavnl a uai jell takst Stanka ?ro*a. T« tekstu liainski Je da© uvjerljivi te:l komentar* iako u Oufeu njamucko romantične ^azbane tmd£~ sije. Hjlme je uapio iatinaki doČArati razne tekstovne ugodja-Jef alužedl ne u turne orojnia modulacijam 1 iamsajnljorn a^

aovirukon pratnjosu wnat parada okordičkoj karaktera, aspješno p&tpeotfisa stvaranju potre me atmosfere: natrij« j« Judiifrstuv*-»a popat naivne ajelaoe kod wdt /tok ved* lijepo ocrtavuju fomd Susnaestina u dama} ruci/:

PHBUiOl ur« $

p*tia prikazuje dolaaak lovca /ui* treba kvinti rojeva/:

2M2&MR br. 6

1 na kraju opisuje ^roslavu ovadbo /obadvLje ruku ovir&ju u šesmeatinacia 1 u fortissisai/i

PHIM^E br. 7

4 svTuesak skladbe, suprofcuo očekivanju, isra&en jo piaiiiuat-Nftsu kao te Jo ^laiaaki tio aoelmjiJLu pe^tu^toa stavio nad faljnjoa ondhinrm šolano znak pitanja« fcvoj odlioi skladatelj i* deda© 1 drugje: saalački jo odabrao tonalitet /JD>-dur/# soli-Btiuicu dioiiicu Midoao je efektno i sahvalno »a pjevalča, le-pruanoot 1 nJe£aost djevojke osaa^lo jo u lelujavoj 6/8 ?aj©ri. fcae jo postiiJU*Cl$*Al2* Ooda 4 takta, aaaladki je pri-adjanio u realiaaoijl svog prvo& sna^ajnijeg vokalno-inatru&en«-telaoj skladateljako^ osfcvarenja*

ittu^o je Uamak od eka« opae^uiu lano^o stanje od prathodno^ /svoja 38 taktov«/ ali i*ra*ajm jadaako uspjelo bo i ono* akeroosnoii jo karaktera ko ji isvire ls pri vidno Ulvog teksta čudovita VUkotirarviša* U njem on pjesnički na~ Vm portretira nekoj mladica; o vaj jo malariji v i hvalisavfu jrteja onoae tko ima novaoa* Medjutia, isa naivnosti krije 00 vu alusija: otiliovi so o&Lto odnose na tadašnjo pojodi-

m mlado Hrvate, koji mx rodoljubni sanoa jBamijenili la&»dnl-Jim načinom ;-ivota#

J3a M. jasno pokazao teto jo ahvatio te m u tekstu ssaiota uludira na neko od njegovih vrunjaka, -Tinčki Je akladfau obojio ujodjajau fcrvatako narodno pjeame vare&kog pri-svuka. On jo oči t vod u pohotnim taktovtaa solisticke diouicoj

k

*

A » »"i r 111 1 ' L^r * ■ ^ ' i ■ ■■■

iHTiil 111; M i J' 1 uJ i rt

Zl

£

£±k

te je stalno prlsutan do kraja skladbe«

Ali je ipak m solo~poplje*ku onog* asnaSajniji njen ukeroosni karakter« Kjeou su podrodjene eve komponente, narodto Jmrmonijski jovor. Un osel11ranjen i med ju oanovnog dur tonalit o ta i parulelneg mola, 1 to prlmjenom rrljijake ku~ tenoo na XII ntupaju prvoja, jednostavno a uspjelo podvlačl trvu liee; jasnost mladičeva kazivanja i nestalnost njegova karakte-m* Ukerooasnoot jo ^sutau 1 toda aelodijaka linija poprim adrtiiji tok, kao u i>-dijelu:

a

*

M

H3 f^ije fC a isra^ena jo kratkim akordiaa glaiaovirske pratnje:

Ep

2

P*

I

Mil jo i na vrhuncu skladbo u melodiji fcratko& duha:

O . .

31

I

—+

£

***** TVC /fA^

leajoj mm no mšm sanijekati prissvuk Ironije« Podvtt&eiia jo i m mvmmttoi ponavljanje® poSetne flUgboae aisli, sada u vidu i*-tiri fcikta, nakan kojih alijedi jlaaoviraki oolo od šest tak*** lova kadeneirajuče^ karaktera«

^ta«bena miaao o olikovam je neuofcddajeso: 4 ♦ a takta« Cm kao da tirne ukazuje »a tvmm oijele skladbe, tt 0&I23®vi dvodijeliBi /24 ♦ 14 taktom/ ali s jasno^i fissionocd-im zaodjudi jalova po aheai: Uvod 4 + A6 + B14 + C4 + A4 + CbOa 6 taktom« Medjudijolovl eot dakle, sasteje od nejodnako^ kroja taktom, u čem valja tmšiti utjooaj oblikovanja prvo glasbeno misli« Ali kao što ni ona ni je djolovala »»proporci*-mIm* tako ni sA&sdta a* stmrn do jata foraalna neskladnosti« fciprotiv, ovakvin postupkota, čestisa u daljnjoi stvaranju 14,-■Inskaea* još višo jo podvu^u osnovni karakter solo~popijevke, kaja se sb©£ israsajnosti tih »edjudijelova do ima kao jprokoa^o-ttirana pjesma »u mImP« 1 praoda suprotnog ajodjaja od jjMUgto. <®a m njom tvori cjolinu što se dobro nadopuniava i laajetničkin TOdnotsraa soustoa u o t varan ju iJLoinoko^a istaknuto ajesto sia pouručju solo-popijevke «

Bet ijodina nakon prvih skladatelj akih pokušaja, itainski Mfta stvara na om podrtija dva reoek-djela, šolo* -sopijavke ffilrud« ^iru^ aeroe laoie i Brosiak« Jok prva predstavlja jedan od najpoetskijih i najlirokijih deseta u skladatelje-m rada, dotlo jo dru^ja, ispunjena ooeijalao-moajofskifci ®edi~ feteijaiia, isras jorcino ko ju je ^dainskl v©4 dotad Mo osjetio«

mrui« miruj« soroo uo^e plod jo prvog susreta Uainakoja s pjeaniko® Petrom Pr«*rad©vid*sa, sa Sijia ce ostvo-mjim i kasnijo en Šesto posisati« Beobl&ne us^joli Ijua&viK^ •Uroki tekst poslu^io m je da stvori djolo, pano pritajena bol a i smirene rossi^tiacije te da u njeuu posti^pie takvo jodter* stvo rijodi i tem kafcvu se rijotko mšm naai u povijesti fij« hrvutako solo-popijevks • Vod mm ^Lasevirski uvod nsobi&no kanci zno stvara potre imi u^&djaji

mmm 12

3e oraeta što ssavršava iatosa fcarraonijosi kojoa do aapočeti alijo-

takt$ upravo tiae, predstavljajoči ssaokrtu-enu i satvorem Setvorotaktna ojellnu, oa osaačava na najjednootavnljl ao&udl način kako aa ujeta 1 rosijnaoija satvorene u unutrašnjootl svukog covjaka«

Skladba Jo ^rudjena u dvodljelnom oulilcu a joi dvokrutniri ponavljanje© sbo

datlo Jo drugi dlo /V oav promet alrnoa rozl^naoljoa, kojoj 83 ne aoso porodi da Jo nikla m hrvutskaa tlus

HH

f H-T

fc±

« 4- ^

i ^ ru liu

z

^ trti M^Jit ipvun j

Srosetak okladOo toaelji ae na gradji kojoa aavrjžava pni /k/ dlo, nakon eeja ailjedl četvero taktna Ooda, koja aapravo Joa jidiiom podvluči Jlasb^nu aleao prethodna četiri takta vokalne Honioo«

Ova aolo-±*>pijovka ne ©feiluje velikia harmonij-

akU ka&truatlaa9 a aodulaolje su akromnog dometa: dodlruju

jfca~durf f-aol 1 Qes~durt dakle tonalitoto naj poarc dalje pove&ano

sa osnovala fr-aoloa* Ali en asa to izvršno oda brane, da bi tok

toetno podvJUuile taanu ateosfeau ili krti ^ko t rajni paroplsamj

mdam Hi glasevlrska pratnja neaa vede enačenje, ali potjjoaaie

itmnaju opdog u^odjaja upravo onollko koliko Je potrebno .C va Ittljei&ja, prošeta latinskim nadafcnudem, stvorila su sala-po^dL-

jevku u kojoj niš ta olje suvišno. atilski ujednaeena 1 saokru-

koneimu, tepla 1 neobično isra&ajm, ona saista predstavlja jedno od najanafcajnijih eatvareaja hrvatske vokalne so-UeUeke literature.

aolo-popijevka rrpajak potpuno je suprotasg te-saktora m aaao pe literaanaoj ^rtMijl, novoj sa ^isinsko^a, no-i pe osnovnou jl&abenea ujedjaju* X*ema evdje pritajeneg bo-la 1 rosijnaoije kao u prethodnoj skladsi, vsč je *reajak satena jno prošot osnovnoe potsamm preaa prilikaaa koje m čovje-kt* ueinile sireetahogi« Xaj odnos olrujuaha preaa društvu 1 društva prema njeesu čini temelj ^rosjakovu uoneloja, u kome so izufeoBjuju tmunaost besislasnosti položaja s kratki« maštanjm o sredi« aijedak jo ovukav sadruaj kod Idsinsko^a jdje jo oo-eljaln.* nota joče nagLašena« 2o je i shvatljivei kao ressatiti-Sni llričar, on jo poklanjao višs panoje stlheviaa kojiraa jo stolno više redi o soM i svojo j unutrašnjosti* Zato so Proslak logekle i odvaja od ostalih radova na ovesa ^odručju pa utoliko vi^e privlači pa^nju sto osvjetljava Lisinsko.ja i s« ovo9 nanje posmte strune.*^-*

iteosiak je skladba na kvalitetno slabi pjeanicU tekst Vatroalavu Vernaka. UnatoS tosae Idsinski je stvorio oje-lo i to oduje skladateljevo duboko do^ivljavanje stihova koje p on opdisi vrednotna i i%m§mfmšfo\ svoje glasbe potpuno ratešio« Jtopunie ih Jo ^Lasbo^i koja uvijek psihološki očrta-vu i produbljuja njihovo ssnovno ssnadenje« 3 koliko je, npr«, finoau očrtan u tauttioj atnosferi stih *taladi6 nus »o idud piva", da bi as aisao opet vmtilu osnovna eiolskesa ujodjaju:

ur. 1$

ili, kako je jednostavnis a neo^no ejrektgždi iostupkoia ped-

sadr^ajnost stihova što pričaju o prosjakovu naštsnju o sreči;

mmm br. 16

4 takviu mjestiaa Prosiak obiluje ukasujuči na ssilsae Lisin-

akoja sa potertavanje sličnik aitnaolja*

j-rosjak jo 9 foraalne stran© ostvam veofaa £eduo: spada u red skladbi s veom jasno® dlspoj&leljoa nsada s tooon /tlvod 2 ♦ f 10 ♦ ♦ f 10 ♦ ©^9 ♦ ejl9 ♦ T 15 * (Na 7 tekstova/* feueljl se na dvotaktnoj frasl u lljevoj rud Ho u toku djela poprlna ulo^a i-rovodnog uotiva: .

flj "J," "—■■m - q

M- EE5 IM , ■, n IS * -

"i*"**1] '"" ' .......... MNI

• r -i — mmh| • k i *

uartaonijaki jessik skladbe »sebične Je bo^t teinoljai u tibu udaljene tonalit©te, Ste Je u hrvatskoj tflffrtl meji vremena predstavljalo i novost 1 hrabrost* aLi jedoča Jiirajera potvrdlt de bar donekle gosnjl navod 1 pokadit do teko p XA^inskS ssalsta saaalačkl ovladao ovoa -^kM&mmm dlsolpU^mi

PHEtffiR bar* 18 af b

SLuaoviraka pratnja, prisada i ovdje akordlčke nur*vi, pralasl po jam rlječl *pratnja* 1 postaje ravno pravni sudionik sLasov&oj dlonlol u stvaranjn opdeg u^jodjaja. ^osebno s@ u tosae Istldu taktov! m kojiiaa se Javlja eltirani prevodni

86 ti V*

aaadba očltaje sve pozitivna znacajke njonack* roaantiene glasbena tradicije* U ovosa slučaja nije ni va^no šte ti njej sm nI tra^ utjeoaju narodnog stelosa sredine u ko jo j jt nastala, linije je, oa jo njome Idalnskl stvori© još jedno »aiu uspjelo djelo, koje nI de danas nije izgubilo ništa od

m jo snažne Israšajnosti«

i N

Još j "dnu solo-popijevka is o ve /1&46/ godine,

danas pobodjuje painju, preaoa ne Istim kvaliteta^ aa kao prethodno d vije. IIjen© su vrednote lskljaclvo vanjeke pirode; ona oe nalase u izvrmmm oponašanju tamburlos, Isrc&e* mm u ^Lasovnoj pratnji:

PBIMJEfi br. 19

u još i dana s tamburašima omiljenim modulaci jama popu t ovakve:

-......T-U —* h-

1 1 ^ J -i-1 / J « ' ............. h

M-—^—*—i-1- V-

u čestim koronama,, tipičnim za tamburašku glazbu; u jednolič-nom ritmičkom obrascu temeljenom uglavnom na ovoj figuri:

* __s % __O

^ ^ p ^ f^ p m ^ ppf^ ^ ,

^, * *.....* a ) *J * * * * * * * * * \ * 4 * * f ' ' " t t i

te u završetku skladbef koji zvuči zaista tamburaški:

PRIMJER br. 22

I premda se skladbi ne može poreci neposrednost u5inkatumno-gome zbog patetične ali veoma pjevne melodijske linije:

'r.^1). \ t L, H h T- -i 4 i- > u u tr 9 i \ n—7—rri—1 • —1—

1 + i/ ^ V v V V M ,. i1,

kao i zbog pregledne formalne cjelovitosti, ona se danas doima kao naivno i naturalistički suviše naglašeno podražavanje folklornih elemeiiata hrvatskog narodnog melosa. Ali sagledana u vremenu kada je nastala, skladba postaje neobično zanimljivi dokument koji pokazujef u kojoj se mjeri Lisinski saživio sa značajkama narodnog melosa i kako ga je pokušavao primjenjivati u svojoj skladateljskoj praksi.

GrOdina odlaska Lisinskoga u Prag ni je bogata skladbama s ovog područja. Ima ih svega dvije, a od njih je jedna, Na vjetar, skladana na hrvatski tekst. Po tom osrednjem

pjesničkom tekstu Ivana Kukuljeviča-Sakcinskoga kao i po melodij sko j liniji i harmonij skim značajkama ona ne bi prelazi-la granice prosječnosti da nema upravo jedinstvenu glasovirsku pratnju zbog koje dobiva izuzetno mjesto medju radovima na o-vom području#

U dosadašnjim, naime, solo-popijevkaaa Lisinski ni je dovoljno razradjivao ovu komponentu glazbenog izraza. Tek tu i tamof kad bi ga na to ponukali stihovi, on bi osamostalji-vanjem glasovirske dionice pokušavao pomoči dliksnju opčeg ugodjaja.I ovdje je počeo na uo bičaj eni način;

PRIMJ EB br, 24

Ali se u nastavku odjednom oslobodio: glasovirska pratnja postala je neobično važan faktor skladbe, čak važniji i od vokalne dionice:

PBIMJEB br. 25

Desna je mika dobila na da s ve važnu ulogu: svojim pomacima še-snaestina, što se nizu dosta neovisno o melodijskoj liniji, ona veoma uspješno dočarava duhanje vjetra. Kontrapunktirajuči suzdržanom podvlačenju sadržajne strane teksta, izraženom u lijevoj ruci, ona se s lelujavom solističkom dionicom stopila u sasvini impresionističku cjelinu, produbljujuči u največoj

mjeri opči ugodja j ko ji prožima skladbu od početka do kiaja.

i . '

I tako su ostvarene tri slobodne a opet ejelovite linije: so-listička što izražava prigušenu čežnju za dragim bičem, ona u desnoj ruci s to skladbi podaje lepršavu prisutnost vjetra i ona u lijevoj ruci što prozračnost tih dviju linija profinje-no stapaYodabranim harmonijama. Zaista jedinstveni stvaralački postupak Lisinskoga i jedinstveni doživljaj ove male i jedno-stavne dvodijelne solo-popijevke.

Trogodišnji boravak u Pragu udaljio je privremeno Lisinskoga od stvaranja ovog oblika na tekstove hrvatskih pje-Bnika. Njima se ponovno vrača 1850.god. i otada pa do 1852.god.

stvara solo-popijevke, raznoliko po u^odjaju i karekteru sli kvalitetno -uz tri lsusetka- veoaa uspjele. Dapače, neko od ajih doslzu rabinu njegovih naj kol jih radova, a j o dna jo upso-

j edinstvena u hrvatskoj

Prva solo-popi j evka na aaterinj&a jezlkufnuoti;~ la posli je tro^edlšnje atanko, jest llrska Tvum, dievoike na Oatol ljuoavni tekst Ivana Kukuljavica-^akcinako^a* o stvaren?,; ja u ismzltoa hrvatskem narodna duha kako po karakteristik tm početnom skoku sa kvartu tako 1 po cjelekupaoa ^irnaa 1 lostalglSnfl« dojau što Is nje stroji. Isaelji so na ele^L^^j teeai u aolu:

dLjr 111 '''I ' 1 I "I fdr^ ^ . < ^

f- ' i- § Jr '■ M 11 , -rirrl—

^ —H jA^i w— ^ fa - ^J J,- - !

1 aodlflkaeljl nje u duru:

r i iHilJmuT | i i |

I? (fin fr«--ju^d^i-

U je is&radjena upravo na osvjetljavanju Iste glasbene misli u m«niia tonskim rodovlna* Zato i djeluje veoaa haaogeno preoda JoJ se dljelovi A i 3 aastoje od nejednako^ te)ja taktova A6*15/. Po obllku velika dvodijelna pJ©asa, ona u oblikovanju

Mijela očltuje skladateljskl postopek Lisinskoga da s Mri-

\ /

ptada lsra&ajnlu sredstvlaa kaže što više* Dva težnja za mo~ Mtooatokia radoa dedi de do lsra£aja i u Još nekim skladbam a ovoj područja pokazujudi skladateljeva nastajanja sa što kon-tLadjoa sadr&ajnošdu glasbene«* djela.

Izrazito lirsku melodiju prati prtpiosta

virska pratnja u ritmu:

da bi tek tu i tamof u kratkom medjustavku i završetku privid-no dobila samostalniki izgled. Hannonije što iz nje rezultira-ju poprimaju upravo u medjustavku i zanimljiviji izgled:

i ■ *

PBIMJEK br. 29

fiitavom skladbom izbija prigušena tuga djevojke za izgubljenom ljubavnom sredom. Ona kao da traje i nakon završetka solo-po-pijevke: vokalna dionica malom kadencom i smirenjem na tonu dominante do ima se poput pitanja:

If ir' J^TO i, Mr V I

£ --— ^c'-^, UJ

koje, usprkos tonienoj haraoniji u oktavnom položaju što je izvodi glasovir, ostaje i dalje otvoreno.

Ova solo-popijevka ne dosiže kasni ju Tugu skla-danu na tekst Petra Preradovida. Medjutim, svojim jednostavnim mirnim harmonijama, toplinom melodijske linije i ejelokupnom liričnošdu svakako zauzima vidno mjesto u nizu skladbi Lisinskoga.

Jednaki nježni ugodjaj ostavlja još jedna lirska solo-popijevka iz ove godine, u daljini napisana na Preradovi-cev pohrvaceni njemacki tekst Nikolausa Lenaua. Ali je duh pot-puno drugačiji: Lisinski kao da je shvatio da piše skladbu na njjemačkom jeziku pa ju je ostvario u maniri njemačke romantične glazbene tradicije. Ona dolazi do izražaja ved u samom početku:

PflIMJEB br. 31

i stalno je prisutna u ovoj malo j dvodijelnoj pjesmi. Po tome bi ona idejno pripadala radovima na njemačkom jeziku iz 1846.

god., i to onima u drugoj grupi. Medju njima bi zauzela mjesto odmah u z solo-popijevku D»r blinde Fischer jer predstavlja za-ista spontano, nadahnuto i umjetnički zaokruženo djelo.^* Ovi atributi nalaze potvrdu u profinjenoj i treperavoj glasovirskoj pratnji što stalnim pomacima šesnaestina kao da izražava ju t raj-nu čežnju za dalekim dragim bičem; u priprostim a dobro odabranim kamioni jama i suptilnom modulativnom planu /i dio: Es-G,

II dio: c-f-Es/; u jednostavnoj i plemenitoj melodijskoj liniji, a osobito u konciznosti glazbenog izraza.

Preostale dvije solo-popijevke na hrvatske tekst o ve, koje su nastale u ovoj godini, Lisinski je skladao u Pragu očekujuči odgovor Društva za gajenje glazbene umjetnosti u Češko j. Jedna, Osamljen, pripada za pravo grupi lirskih rado-va dok druga, Bi bar, djeluje u čitavom opusu Lisinskoga kao j edinstven i neobično lucidni slučaj.

Atmosfera njihova nastanka več je objašnjena.^^ fcaurno je skladateljevo raspoloženje rodilo prvu skladbu koja djeluje očajnički i skoro bezizlazno. Mora da je u inače sla-bom pjesničkom tekstu Vladislava Vežiča nasao naj bolj eg tumača svog tadašnjeg psihičkog stanja, kad se osjetio ponukan da ga uglazbi i to na način ko j i se nijednom skladbom dotad ni je mo-gao ni naslutiti.

Popijevka je, več je istaknuto, u osnovi lirskog karaktera. Počinje uobičajenom manirom: uz jednostavnu glaso-virsku pratnju glas pjeva smirenom melodijom o tome, kako je jadno srce u tudjini osamljenog junaka:

PRIMJ ER br. 32

Suzdržana tuga izbija iz te melodije da bi doživjela mali klimaks u slijedečim taktovima:

PRIMJ ER br. 33

Pri vi dna ozarenost, premda s obzirom na sadržaj teksta nerazumljiva, izbija iz drugog dijela. Misao, da junak

nema vi jesti ni od brata ni od sestara te da sam tužan vene, Lisinski je izrazio slijedečom kantilenom:

PHBUEH br. 34

Kolizija teksta i glazbe je očita: nju, medjutim, valja shva-titi kao svjesno način j eni predah nakon sumornog očaja pret-hodnog dijela i kao pripravu za ono što če doči. Jer to što je došlo nakon ovog B-dijela ni je do sad nigdje u skladbama Lisin-sko^i upotrebljavano sa sličnom namjerom, a izbilo je kao re-volt na sve što se u skladatelju bilo sakupilo tokom godina. Gorčina, poniženja i neizvjesnost probile su, u reprizi A-di-

jela, iz unutrašnjosti skroanog skladatelja silnom snagom i ' »■'-.- t f > i. sinkope, a romantični liričar pretvori o se na tren u dramatično g buntovnika i na postoječi društveni poredak i na svoje lično stanje:

'i1 1 , , ■ , ^.S^jlJ

PraER br. 35

Na tom mjestu Lisinski je odbacio dugogodišnje savladavanje i pokazao da je čovjek koji mnogo pati. Odškrinuo je malo vrata u svoju ličnost ostavivši ovom skladbom veoma rječiti prilog za

svoju fclografiju.

, ■; ' * • « . - • . i

Svršetak skladbe smiruje se u početnom raspolo-

zenju što sada, nakon pravog klimaksa, djeluje još sumornije. Zavrsni taktovi podvlače bezizlaznost položaja i nestaju u pianu nakon čega ostaje još jedino osječaj bespomočnosti:

»i,

PRIMJ ER br. 36

i

Iako jednostavnih izražajnih oredstava i njemač-kog glazbenog duha, ova solo-popijevka dosiže snagu najboljih radova Lisinskoga. Oblikom velika trodijelna pjesma /Dvod 2 + A 16 ♦ B 8

♦ A 18 taktova/, ona postaje neobično potresni dokument

svog stvaraoca, nastao u času njegove največe iskrenosti. Kuhač nije ovako ocijenio ovu skladba; on je o njoj napisao svega nekoliko riječi.476 Nije osjetio sve ono što

je od nje učinilo zaista spontano i neobično proživijeno dje-lo, sposobno da u najvecoj mjeri približi Lisinskoga svima ko-ji razumiju bol i patnju drugih.

Ribar je isto tako izraz pobune ali dane diskretno i rafinirano, na prvi pogled čak i naivno. Što da se drugo zaključi, npr.t iz oduljeg glasovirskog uvoda:

PHBiJEB br. 37

nego da je prožet največom mjerom upravo dječje naivnosti i blagog pastoralnog ugodjaj^.

Pravi sadržaj skladbe zato valja potražiti najpri je u Preradovičevim stihovima. Medjutim, ni oni na prvi pogled ne kazuju ništa dublje: ribar vabi ribice a one, jedna po jed-na, nasjedaju njegovim obečanjima o ljepgem životu na zemlji i hvataju se na njegovu meku* Sagledan ovakot sadržaj je zaista priprost* Glazba ga odražava neobično vjerno: pjesnička naivnost, našla je u tonskoj svoju dopunu i stopila se u homogenu cjelinu, A to je ujedno i prva vrijednost skladbe: skladatelj je osjetio primarnu atmosferu teksta te ju je skereoznim ka-rakterom dosljedno odrazio u djelu.

Medjutim, tekst je pisan alegorijski. Ispod ljuske što obavija ovu jednostavnu pjesmicu krije se krvavi

odsjaj hrvatske stvarnosti pedesetih godina prošloga stolje-

t r . ! > ' 1 i { . ca. Preradovič ju je iznio sadržajem što dopušta dvostruko

tumačenje. Jedno je širih koncepcija: u liku ribara dana je u

stvari Austrija dok su ribice sami Hrvati, premalo oprezni da

bi odoljeli obečanjima što zvuče veoma zavodljivo a zapravo su

prazna i lažna. Drugo je uže: uvijek se nadje dovoljno naivnih

ljudi što se daju zavesti praznim i lažnim obečanjima raznih

režimskih eksponata pa lako.v je most i žrtvuju karakter vlasti-

te ličnosti.

Čemu Preradoviču alegorijsko izraža vanje i oda-kle njemu, visokom austrijskom oficiru, ovakve misli? Odgovor na prvi dio pitanja sadržan je u drugom: upravo zbog svog po-

ložaja on je kao pjesnik morao pribjegavati alegoriji da bi iz-rekao ono što je kao rodoljub spoznao* A spoznao je da Hrvate njihova lakovjernost vodi u odnarodjivanje, da se oni od pam-tivijeka daju zavoditi praznim obecanjima drugih i da nisu ništa naučili od dogadjaja iz 1848.god. ndjkao nacija ni kao po-jedinei. Da je tako, potvrdio je i Oktroirani ustav, što je u-nijesto priznanja, Hrvatima najavio početak sistematskog poni-jemči vanja.

Fiksirajuci, dakle, neobično tačno političku i dru-štvenu stvarnost Hrvatske svoga vremena, Preradovič je alegori-jom izrekao istinu što je postajala iz dana u dan sve očigled-nija. Njegovi stihovi nisu nipošto naivni; oni su pjesnički o-srednji ali su nadasve sadržajni i ne bez ironije pa čak i sarkazma.

Odrazi vši primamu naivnu atmosfera Lisinski je, slijededi pjesničku misao u svim njenim vidovima, pokazao da je duboko proniknuo u njenu alegoričnost. Odražava o ju je i vanj-skim znacima, npr., ostinatom u glasovirskoj pratnji da bi pod-yukao dosadno ponavljanje ribarevih vabljenja:

PRIMJEJB br. 38

Kratkim i lepršavim medjustavcima vjerno je oortavao pri vi dno

neckanje ribica i njihovo prackanje u vodi:

^ ■ » • '

PRIMJEB br. 39

Briljantno pisanim glasovirskim slogom izrazio je prpošnost, ležernost ali i dubinu stihova:

PJRIMJEH br. 40

Ove izražajne komponente ukazuju na dragu vrijednost skladbe.

Unutrašnji smisao alegorije donio je u izražaj-nosti melodijskih linija A i B-dijela, izradjenih muzikalno i znalaeki:

PHIMJEH br. 41, 42

Njemu je podredio i harmonije ko jima melodije posta ju još sadr-žajnije. Njihov tok slijedi pjesničku misao; ako je ova izrazila neku finesu, Lisinski jo j je odmah našao tonski adekvat na-stao variranjem prvobitne ideje:

PRIMJ ER br. 43

Alegoriju je podvlačio i glazbenim inzistiranjem na ribarevim riječiaa "kušajte, tako mi srjece^p]:

PRIMJER br. 44

Poentirao ju je u Codi, izgradjenoj iz gradje A-dijela te pre-laženjem iz visokog u duboki zvučni registar na kraju skladbe kao da je nad sudbinom ribica zatvorio krug njihova životnog zbi vanja:

PRIMJER br. 45

U dubini ovih unutrašnjih dopunjavanja alegorije leži treca

vrijednost ove solo-popijevke.

U ovom djelu nema nicega što bi zapanjilo apart-

nošcu. Sve je u njemu tako jednostavno i skromno a tako duboko;

sve se slilo u cjelinu što odaje potpunu zrelost skladatelja i

njegovu sposobnost da stvori zaista majstorsko djelo.477

I zato je najuputnije citirati Kuhača, ovaj put

potpuno u pravu: " Grl e dom na karakteiistiku ova je popievka ne

samo u hrvatsko j , vec u cijeloj muzikografiji pravi amanet. L.

nije samo pjesnika potpuno shvatio, vec ga je natkrilio,komen-

tirajud pjesmu glazbom tako genijalno, da to ne bi nitko rie-

478

čima bolje umio." Kracef preciznije, tačnije i bolje teško da bi se moglo reci sve ono što ovu veliku trodijelnu pjesmu čini pravim remek-djelom.

Snažno i veličanstveno zvuči solo-popijevka Par Man, uglazbljena na alegorijski i pesimizmom protkani tekst

Preradovica. Ostvarena u izrazito mračno j atmosferi, podvuče-noj tempom /Grave/, izborom tonaliteta /b-mol/, glasa /najvje-rojatnije oas/ i bamonija, ona osvaja svojom tajanstvenom ana-gom i izvrsnom karakterizacijom teksta.

Car Dušan je zaželio ponovno oživjeti i vladati, pjeva pjesnik, smatrajuči da se od njegova vremena ništa nije promijenilo. Kad mu je posestrima vila pokazala granice njegova

carstva koje nisu prelazHe ivice njegova groba, Dušan je izgu-

i

bio vol ju za životom.

Alegorijsko značenje stihova je jasno; povijesni lik Dušana i narodna fikcija vile samo su zaklon onome što je Preradovič želio reci. Ovaj put nije svoju misao čak ni izrekao suviše uvijeno: onolikof koliko je ostalo Dušanu od nekadašnjeg njegova carstva, toliko je ostalo i Hrvatima od ilirskog zanosa i od slobodnog izražavanja misli. Hrvatska stvarnost portretirana jef dalde, u pjesnikovu opusu još jednom. Ali, dok je u Rifraru portret orisan skoro ležernim bo jama, ovdje je dan težkim črnim nama z ima što pritiskuju svojom sumomošcu.

Da bi glazbeno odrazio potpuno suprotni ugodjaj od onoga u Bibaru, Lisinski se poslužio oblikom i karakterom balade, izgradivši početak njenog prvog dijela na temelju re-citativnog arioza a nastavak njega melodijom pjevnijeg toka ko-ju prati ritam posmrtne koračnice:

i. * • ^ PRIUSR br. 46, 47

Dramatika skladbe postepeno raste i dosiže vrhunac na tonu f 1, djelujuci kao pri vidni vrhunac djela:

PBIMJER br. 48

Nakon toga sli jedi nagli pad: glazba se vrača u ugodjaj posmrtne koračnice, sada donesen drugačijim rješen^em glasovi irske pratnje:

PRIMJER br. 49

To nije učinjeno slučajno: pedalni ton u lijevoj rucif poste-peno pripremajuči nastup tragičnog svršetka pjesme, djeluje poput potmulih udaraca velikog bubnja. Osnovni ugodjaj svršetka donesen je uglavnom na grad ji uvoda, obogačenoj sada poma-cima osmina u lijevoj ruci;

PRIMJER br. 50

Posljednju misao teksta iznosi glas »elodijom arioznog i ka-dencirajučeg karaktera:

PRIMJER br. 51

, i J. •

Nakon nje akordima glasovira kao da se spušta nadgrobna ploča ne samo nad IXišanom nego i nad onim malobrojnim slobodarskim na dama nekadašnjih narodnih pre garala ca.

M**-. • :

Učinak ove skladbe je potresan, snažan i na svoj način blizak onome što ga ostavlja solo-popijevka Osamljen. Ona je na ovom mjestu svjesno spomenuta: u njo j je Lisinski umnogo-me nadmašio pjesnika i stvorio izvršno djelo. To isto ponovilo se i u slučaju Cara Dušana: osrednji pjesnički stihovi dobili su impresivnu tonsku dopunu. Ali je skladba Osamljen spomenuta još zbog nečega: kao što je i ona stvarena jednostavnim izraznim sredstvima tako je i ova, Car Dušan, dana jedno stavnim kamioni jama i, osim rijetkih izuzetaka,ioto takvom glasovirskom pratnjom. A kao što je Lisinski prvim djelom ostavio svoj auto-portret s najintimnije strane, tako je drugim, popu t pjesnika,

dao po tre snu sliku svoje domovine iz dana kada je bezuspješno

k

pokušavao pronači put svoje životne egzistencije.

Još jedan susret Lisinskoga s Preradovičem kao pjesnikom uro dio je velikim rezultatom. Hadahnut njegovom lir-skom pjesmom Tuga, on je kao skladatelj našao veoma pogodan tonski izraz da bi njime okarakterizirao os ječa j napuštenosti sto nastaje odlaskom dragog biča.

K ■■

Ali ga nije našao odjednom: poštoje sačuvane

tri verzije ove solo-popijevke. Od njih su za analiziranje za-

479

nimljive prve dvije, 1 * različite ne po melodijskoj liniji ili haiTiionijama več po sitni jim ritmičkim preinakama u vokalno j di-onici i naročito u glasovirskoj pratnji. Očito je, da je Lisinski želio upravo ovom iaražajnom komponentom što više psiholo-

-i -i. f.

ški produbiti pjesnički tekst. Ako se te dvije verzije glasovir-ske pratnje usporede čak i djelomično, uočit če se kudikamo veča izražajnost druge:

K.'

PHBUEH br. 52 a, b

Ona je sustavno provedenim ostinatnim pomacima u lijevoj ruci

i suptilnom pripravom njih u desnoj zaista mnogo uspjelije od-

i

razila stalno prisutnu tugu ostavljenog bica nego što je to davala prva verzija. Zato se drugom valja služiti u analiziranju; ona predstavlja zaista zrelo umjetničko ostvarenje.

Oblik skladbe je mala trodijelna pjesma s izvje-snim proširenjem A-dijela: Uvod 2+A12+B8+A10+4 takta /medjustavak za izvodjenje druge kitice/, odnosno + 2 takta /Coda/. Melodijska linija prvog dijela odiše smirenom tugom:

' l? C 1

±

—f.

► tot-LoJl sd^Zr f /V

T

/u^sv-aaML/ tf_- -Uaa,

m r ^ MI § l * L^1.

ocitujuci u proširenju koliziju s tekstom:

i L . l'i i i H , Hii

V * 1 ^ • ' ' «' ^ ' * ' - I * ' ' • ' f'1 ^

P

£

ti.

za ko ju je teško nači opravdanie* Iz citiranog primjera nazrije va se težnja za moduliranjem u Es-dur što 6e potvrditi i gla-sovirska pratnja za taj odlomak:

PHDSJEB br. 55

Prvi dio, dakle, završava modulacijom u Es-dur koja se,medju-

/M,y^rtZujucjtM. /uuiMie sffrTSne )

tim, nastavlja: tonički trozvuklpostaje dominantni četverozvuk As-dura.

M) ^uprotno očeki vanju, drugi dio ne po čin je u

As-duru: .i ov

kvintako'rd7postaje dominantni četverozvuk Des-dura. Tek sada Lisinski zastaje, ali samo šest taktova u B-dijelu: u sedmom več nastupa vračanje u osnovni tonalitet i to poistovečivanj«

1 tručkf t^envuuk^J

es-dttra s hannonijom VI stupnjau f-molu. Ovaj dio ujedno je raznolik ne samo durskim osvjetljenjem nego i mjerom (3/4),tempom i dinamikom /poco piu mosso e erescendo/ te melodijskom linijom što se razvija u valovitom kretanju:

Ponavljanje prvog dijela nije doslovno: nakon četirl takta Lisinski dotiče b-mol da bi se onda neopozivo vratio u glavni tonalitet skladbe.

Bilo je potrebno osvrnuti se nešto podrobnije na značajke ove solo-popijevke buduči da one dobrim dijelom oduda-raju od uobičajenog stvaralačkog postupka skladateljeva. Harmo-nije, premda srodne, odaju tonalitetnu nestabilnost u tolikoj mjeri da se, u okviru ove ma}.e skladbe, po neka d i gubi čvršči os ječa j tonaliteta. Promjena mjere tempa i dinamike, a tirne i ugodjaja u Br-dijelu, još više potcrtavaju izvjesno nespokojstvo, naglašeno baš kolebljivošču harmonijskog govora.

Lisinski je tako postupio sasvim svjesno. Kema-jjuči na ras polaganju veliku formu, on je svim raspolo živim sredstvima nastojao što plastičnije izraziti sve ono što osječa neko napušteno blee kad ostaje osamljeno. A ono u prvom redu os ječa psihičku nestabilnost. Lisinski je smatrao da takvo

stanje može s uspjehom izraziti bas navedenim značajkama.

To navodjenje izvedeno je, medjutim, veoma diskretno: ne djeluje usiljeno nego predstavlja logični nastavak prethodnog postupka. Spontanost i ravnoteža skladbe nisu pore-mecene. Sve se odvija smireno, rezignirano i profinjeno, makar su detalji u biti prilično heterogeni.

Upravo u tome očituje se skladateljska zrelost Lisinskoga: on je na principu suprotnosti stvorio cjelovito i nadasve iskreno djelo, možda zbog toga izuzetno u njegovu stva-ralačkom opusu.

Dvije preostale solo-popijevke na Preradovičeve tekstove ne dosižu umjetničku snagu prethodnih radova. Ali po spontanosti invencije i izražajnosti upotrebljenih sredstava predstavijaju uspjela ostvarenja. Njima če ujedno biti završe-110 ra zrnat ran je solo-popjevaka Lisinskoga skladanih na tekstove hrvatskih pjesnika. .

Prva, Ldevojkina prolietja, djeluje svježe i spontano. Skladana je u foimi ronda prve vrste, a u osnovno j

glazbeno j misli sadržana je ljupkost cijele skladbe:

_ f _

) hP. - i K j h f j ft > h h"

i»lv fi i M J.

— I I » * * 1 ' « • » • 1 * p

in V fr Urtk^ 'Z^ - "n fa-p^at, MaatU

Iz iA^^vai i/u^K li'dje (K U v^ tU

V , js f , I. > U u w \

1 \ 9 * 17 * f ' 1 Ml

bobi • /bOuiH & Jh iAnHff • Melodija je smirenog i pastoralnog ugodjaja kao i priroda, o-

pjevana u pjesničkom tekstu, a diskretno je prožeta i značaj-kama hrvatsko g pučkog glazbenog melosa. Konstruirana je neparno /3+3/ i razvija se na pedalnom tonu toničke harmonije /as/, nad kojom se izmijenjuju harmonije triju glavnih stupnjava.

Epizodni dijelovi bogati su enharmonijskim mo-dulacijama, a izrazito su lirskog ugodjaja. Coda donosi novu

glazbenu misao, uspjelo poentirajuči čitavu skladbu, inače pu-nu nježnosti i mekanog ugodjaja.

Dru&a* Dvle ptice, predstavlja -uz solo-popijev-ku na češki tekst život- političku oporuku skladatelja. Zato se te dvije skladbe, iako raznolikog karaktera, izvršno nado-punjavaju: onu na češki tekst prožima herojsko-patetički ugo-djaj, a ovu na hrvatski tekst isključivo lirski. Ali ova po snazi mnogo zaostaje za prvom. Sladunjave je melodijske linije što če pokazati i ovaj odlomak:

J-Ml' {^.lin^Jl-l^

^ — ^ t*'«* M* f"* H*"*

premda joj je harmonijski govor nešto zanimljiviji, osobito u donjem primjeru :

PRIMJER br. 59

tfozaae je donekle osebujne male trodijelne pje-sme: Uvod 4 + A 10 + B 10 + A 8 + Goda 12+4 takta /solo-gla-sovir/* Opsežnost Code uvjetovana je inzistiranjem na stihovi-ma "domovina kakva bila / rod jenom je sinku mila".

Medjutim, skladba ima i svojih draži. Njih se ne aože nači u melodiji pa ni u harmonijama niti u B-dijelu, što djelomičnom promjenom fakture glasovirske pratnje odudara od opceg ugodjaja. One se nalaze drugdje: u prozračnoj fakturi glasovirske pratnje prvog /i posljednjeg/ dijela:

PRIMJES br. 60

-vv , . • , ■ rt 4 , , , t ^

u suzdržanom navodjenju pedalnog tona toničke odnosno subdomi-nantne i dominantne haimonije te u toplini što iz nje izbija. Time je Lisinski izrazio svoju nježnu privrženost rodno j grudi; ona je naročito podvučena u Codi, na vrhuncu trokratnog ponavljanja več citiranog dvostiha;

PRIMJER br. 61

Autor teksta Preradovič i autor glaz*be Lisinski ispjevali su ovdje iskrenu himnu svoje ljubavi prema vlastitoj domovini. Preradovič je to učinio, doduše, prosječnim stihovi-ma, a Lisinski glazbom što skladbi daje ugodjaj ustreptale ljupkosti i zrelost uspjelo oblikovanog djela.4"80

b/ Solo-popijevke na slovačkom jeziku

Postoji samo jedna, Pšsan Slovačka /Slovačka pje-sna, 1846/, a godina njena nastanka vec je objašnjena.^1 Nastala mnogo prije nego što je Lisinski mogao u izvornoj sredini upoznati značajke češkog i slovačkog narodnog melosa, skladba i danas zapanjuj e neobično uspjelim podražavanjem upravo slovačkog pučkog melosa. Karakteristični narodni ugodjaj izražen je več u četverotaktnom uvodu koji u stvari 3intetizira i lelodijske i haimonijske odlike ove male ljupke i nježne skladbe:.

I; « ■ ■ • , s'.-.' . , ./

PRIMJER br* 62

i

S foimalne strane veoma jednost%vna /mala dvodijelna pjesma sa zaključnim produženjem od dva takta/, ona kao da ukazuje na izraziti smisao skladatelja za os tv^ri vanje ugodja ja narodnog piizvuka, što če se neobično jasno očitovati u solo-popijevka-na na češkom jeziku.

c/ Solo-popijevke na češkom jeziku * " 1 ■ * ^ ■ ..... .......

I - m ., •■ • ' ' ?

Prva solo-popijevka što ju je Lisinski skladao na češkom jeziku bila je jednostavna skladba Nad Berounkoum pod Tetinem /Nad Berankom pod Tetinom, 1848/. Po njenom tek mjestimičnom evociranju značajki češkog glazbenog melosa teško da se moglo očekivati veliki broj radova što su slijedili i mnogo prije Smetane i Dvoraka s toliko autentičnosti i šaraia

ukazali na ljepote češke narodne pjesme.

Takve radove najavila je 1. siječnja 1849.god. kratka strofna solo-popijevka MŽj /Svibanj/, jednostavna po izraža jnim sredstvima i po melodij sko j liniji, nastalo j sva-

kako na vrelu češkog pučkog melosa:

• i... ? PRIMJER br. 63

J edno stavni je se zaista nije moglo tonovima komentirati ljupki pjesnički tekst B. Jablonskog. Skladateljevo spontano doživlja-vanje tog teksta urodilo je skladbom profinjene topline i njež-

L« < ■ > ' > '.

no sti, kojoj aforističnost forme daje izvanrednu konciznost izraza.

Jednaki dojam ostavljaju i slijedeče četiri solo -popijevke, isto tako jednostavne s obzirom na upotrebu izra-žajnih sredstava i na koneiznoat forme i sadržaja. Po tome po-

EL,

vezane u osebujni lirski ciklus, one s druge strane nisu liše-ne individualnosti što je izvirala iz pjesničkih tekstova svake

Ki;.

a koju je Lisinski majstorski prenio u tonove.

Co blacho no? /sto me blaži?/ ima, npr., samo 19 taktova. Poč in je pitanjem kome sli jedi odgovor:

PRIMJEfi br. 64 a, b

Sva lirska narav Lisinskoga došla je u ovoj skladbi do punog izražaja, a skladatelj je njome fino opisao svoju nježnu i duboku privrženost prema Slavenstvu.

Solo-popijevka Jinochovo pfa&L /Jinohovo hvali-

sanje/ broji svega dva takta više od prathodne i otkriva novu

p-. • 4"

crtu stvaralačke ličnosti skladateljeve: njegov smisao za diskretno očrtavanje humora. Jednostavna glasovirska pratnja veo-aa lijepo podilači prpošnost sadržaja, a melodijska linija kao da je posudjena iz naroda:

PBIMJER br. 65

Posebnu draž ima promjena mjere upravo na čvornom mjestu sklad-

be: Lisinski je uočio metričku inovaciju u tekstu i znalački j iskoristio pruženu mogučnost da bi djelu doo još je dan vid svježine i zanimljivosti.

I skladba Slavjfeek a milašek [starost} /Slavuj i briga/ očituje smisao Lisinskoga da promjenom mjere unese što više svježine u djelo. Ali je ovdje postupak proveden ri-goroznije: dok je cijeli prvi dio pisan u 2/4 mjeri:

PRIMJER br. 66 dotle je eijeli drugi dio ostvaren u 3/4 mjeri:

PRIMJER br. 67

Postupak je neuobičajen i za Lisinskoga i za razdoblje romantične glazbe uopče, a iznikao je iz nužnog respektiranja pje-sničkog teksta što je nastao pod utjecajem narodne poezije. Zato je i učinak ove solo-popi jevke sasvim po se ban: prom j ena mjere, nizanje sekvenci, čestih u češkoj narodnoj glazbi i podvlačenje narodnog ugodja ja sretno pogodjenim harmonijama čine od ove kao i od prethodne skladbe svojevrsne anticipatore Moravskih d vo p jeva An t o ni na Dvordka. Tvrdnja se može i argumentirati; neka to bude učinjeno početkom dueta Možnost iz op.38:

PRIMJER br. 68

premda se u svakoj od skladbi iz navedene zbirke /op.32,38/ mogu nači odlike što ih sadrža i solo-popijevke Lisinskoga iz ove j ežične grupe.

Samo formalni izgled i prividni lirski izraz pridružuju solo-popijevku VItava /Vltavo!/ spomenutim skladbama, Medjutim, ona ne samo da od njih odudara drugačijom sadrža j noš ču pjesničkog teksta nego i glazbenim komentarom. On nužno proizlazi iz rodoljubne poruke I.J.Picka, upučene Sla-venstvu na početku desetgodišnjeg Bachova apsolutizma. Poruka je najprije dana u obliku pesimističke konstatacije kako su s

Obala Vltave otišle vile, odletjeli slavuji i zanijemile Lumi-rove žice. Zatim je suprotstavljeno pitanje: da li ce se uz ri-jeku opet oriti pjesma, a onda je pozitivnim odgovorom na kraju unešeno vedro raspoloženje obrabrujudeg gledanja u buducnost.

Sve ovo našlo je odraza u glazbenoj karakteriza-ciji Lisinskoga. Nakon četverotaktnog uvoda glas donosi osnov-nu glazbenu misao što djeluje poput zova:

-h .

I ^ M Ug

U nastavku melodija slijedi tmurnost pjesnikove konstatacije

H-■ ' ji ligi —i—--v —--1—.

1 t '' t;

».....i ■ . ■ lr —— —

(leUrp, mMa) ^ & ^^ i

da bi osciliranjem izmedju C-dura i preinačenjem njega u domi-nantnu hamoniju f-mola podvukla slijedecu finesu teksta:

t

O

I

f tiouM %' touLovi — IvnrZ Ijmma f

A kad se na kraju druge kitice javi ohrabrujuci odgovor, Lisinski po stupa veoma jednostavno i prokušano:

PHILjJSB br. 72

Njegov postupak rezultira u snažni učinak: kao da je u tamu

od jednom prodrla zraka sunea i osvijetlila atmosferu novim ži-

vetom# Taj ugodjaj, podvučen završnom misli u glasoviru kao da traje i nakon svršetka skladbe:

vmmm br. 73

Ovu solo-popijevku valja bez ustručavanja označiti kao najljepšu, najuspjeliju i najviše češku kako po iz-

vrsnom rodoljubnom tekstu tako i po nadasve uspjeloj glazbenoj realizaciji. Njenu veličinu valja tražiti i u njenom politič-kom značenju, jer ona očituje nepokolebljivu vjeru i pjesnika i skladatelja u konačnu pobjedu Slavenstva. Visoka rodoljubna svijest obojice rodila je ovo remek-djelo osjecajne melodije i izvršnog o črta van ja ugodjaja.

Kuhač je za ovu solo-popijevku napisao da je jako

482

žalobna. Hije spoznao da žalobnost ovdje nema rezignirani karakter i da ne izražava klonulost negot naprotiv, vjeru u bolje dane velike slavenske zajednice. Ova činjenica postaje, ( uz glazbene odlike jedna od glavnih značajki djela počvlačeči

upravo njegov rodoljubni optimizam.

» . ^

Medju svim ovim dosad analiziranim a foraalno

( i

konciznim skladbama nema slabe ili osrednje solo-popijevke, nema sladunjavosti melodijske linije i nefunkcionalnosti glasovirske pratnje. Ti mali "moments musicauxw s tekstom inge-niozno produbljuju njegovo značenje i ukazuj u na nove stvara-lačke postupke Lisinskoga u traženju što ekspresivnijeg ton-skog komentiranja pjesničke riječi. U njima se klimaksi ostva-ruju pretežno suzdržanom dinamikom /osim u VI t a vi/ i je dno stavnim harmonijama; oni traju onoliko koliko traje časovita impresija skladateljeva doživljaja i lucidnost njegove glazbene mi-Bli što sli jedi pjesnikovu u je dnom vremenskom trenu.

Ali je izvjestan broj solo-popjevaka na češke tekstove radjen i u odredjenijoj formi a tirne i s večim brojem taktova. Neke su dvodijelne ili trodijelne, odnosno u obliku prokomponirane pjesme, a uz dva izuzetka prožete su značajkama Seškog glazbenog melosa u jednakoj mjeri kao i prethodni rado vi. Umjatnička im je vrijednost, medjutim, neujednačena. Medju njima se mogu nači i prosječna ostvarenja ali i skladbe, u ko jima je konciznost izraza sretno nadomještena konciznošču ugodjaja što jednakim intenzitetom traje od prvog do posljednjeg takta skladbe. Ovih je više, a njihova umjetnička cjelovitost stavlja

ih s pravom uz bok maločas analiziranih radova.

Jedna od njih je Vojenska pisen /Vojnička pje-sma/, naj revolucionarni j a solo-popijevka ne samo u ovom razdob-lju nego i u cjelokupnom opusu Lisinskoga, koja se do ima poput neko g starohusit3kog korala. Skladana na uspjeli tekst B. Ja-blonskoga, ona tonalitetom /h-mol/, oznakom tempa /Presto, assai furiose/, mjerom^izborom glasa /najvjerojatnije bariton/ a osobito samostalno ostvarenom glasovirskom pratnjom ne samo Sto izvršno o črtava ratni metež nego i bodri duhove da odvažno krenu u boj za spas vlastitog naroda.

Formalna struktura skladbe je jasna: uvod od 6 taktova pripravlja nastup vokalne dionice i djeluje poput poziva za okupljanje:

PRIMJER br. 74 Melodij ska linija po 5 in je snažnim zamahom:

i |f T | hr |

5

Njenu patetičnu uzburkanost smiruje glasovirska pratnja što pripremom za nastup drugog dijela završava prvi od 16 taktova.

U drugom su dijelu veoma jasno uočljiva dva od-sjeka. Prvi fungira kao kratki trio, a sitne note u lijevoj ruci glasovirske pratnje aflociraju udarce maloga bubnja i prido-nose slikanju ratnog me teža:

PRIMJER br. 76

Drugi je veličanstvena i snažna gradacija: nad akordskom pratnjom glasovira glas u cijelim notama nepokolebijivo izražava vjeru u bolje i sretnije dane češke zemlje a tirne i cijelog Slavenstva:

PRIMJER br. 77 Neposrednost umjetničkog izraza i snažni učinak

ove skladbe naveli su Kuhača da napiše kako u njoj "vidiš i ču-ješ ratobomu husitsku vojsku" a pjesma da je wod takvoga češko-ga izražaja, da ne poznam ni jedne češke popievke, u kojoj bi staročeški ton bio bolje pogodjen.Kuhač je u ovom slučaju neobično tačno ocijenio ovu solo-popijevku, kojom je Lisinski uz neka druga djela s ovog područja dao svoj najznačajniji. 1-dejni i umjetnički prilog 1848.god. Svjestan da je stvorio značaj no djelo, on ga je pre radio i za j edno glasni muški zbor uz pratnju orkestra, podvlačeci pikardijskom tercom na kraju sve ono što je skladbom želio reči* U ovoj verziji on ju je izveo u Zagrebu na koncertu od 6.siječnja l850.god., imajuči dovoljno hrabrosti da je stavi na program u prasko zor je Bachovo g apsolu— tirna #

Ostale su solo-popijevke Po boji /Poslije boja/, Poustevnik /Pustinjak/ i VyštŠhovanec /iseljenik/, koje na prvi pogled pripadaju tipu prokomponirane pjesme. Na ovakav za-b*

ključak navodi prvenstveno odnos Lisinskoga prema pjesničkom tekstu. Ali, medjutim, svaka skladba odaje drugačiji postupak u arhitektonskom rješavanju tovme dokazujuči kako je Lisinski u svojim solo-popijevkama nastojao pronalaziti nova formalna rješenja.

Najoriginalnije je riješena arhitektonika prve , skladbe. Njena glazbena gradja svodi se na dva slijedeča četvero takta:

11.1 ^ i 11

i

i ii r M ni'

f fr^fflu tctLA^ jp^t^i (MT^am nrA-^M^ Jfe^!

Njih Lisinski isprepliče kroz solo-popijevku dajuči jo j ovakav

izgled:

1. dio: prvi četverotakt /C-dur/ drugi " /G-dur/

prri tt /C-dur/ +2 zaključna takta;

2» dio: prvi * /a-mol/

drugi » /e-mol/

prvi " /C-dur/ +2 zaključna takta.

Na prvi pogled, s obzirom na skladateljev odnos prema tekstu, zaista se radi o prokomponiranoj pjesmi. Medjutim, skladba se, s obzirom na skladateljev odnos prema glazbenoj grad ji, može shva-titi i kao velika dvodijelna pjesma sa skračenim brojem taktova: Uvod 2 + A 14 /+3 takta glasovirsk« pratnje/ + B 14 + Coda 4 takta i s najjednostavnijim slučajem tvorbe B-dijela: transponira-njem prvih osam taktova A dijela u tonalitet paralelnog mola. Ovakav "dvostruki" oblik skladbe naveo je Kuhača da se u pogledu forme izjasni neutralno kako je Lisinski "opetovao glavnu

glazbenu misao# ali svaki pit uz male promiene, kako to pučki ■ 484

lmprovizator voli." Prom j ena u stvari nema, osim suprotnog pomaka melodijske linije u 10. i 27. taktu:

10. takt: 27. takt:

Ali se, zato, radi o veoma markantnom podvlačenju psihološke strane teksta: u A-dijelu kliče se hrabrosti Čeha, a u B-dijelu pjeva se o boju u kome je mnogi rodoljub poginuo - sve to dano škrtom glazbenom gradjom. Ova konstatacija dopušta, konačno, i treou varijantu tumačenja foime ove skladbe: ona bi se mogla flhvatiti i kao jednostavna strofna solo-popijevka kojoj se melodija jedanput javlja u duru a drugi put /u večem broju taktova/ u molu. Medjutim, ovo suviše simplificirano mišljenje, na sto j način zanimljivo, ne vodi **cuna o specifičnim značajkama

1

0? 4 —73

1 i 1

rvlek !

mola koje valja usimati u obzir pri odredjivanju forme nekog djela. Kajprikladnija i logična jest zato druga varijanta; radi se o velikoj dvodijelnoj pjesmi sa skračivanjem izvjesnog broja taktova u solističkoj dionici i s postizavanjem formalne

zaokruženosti uvodom, kračim trotaktnim medjustavkom i codom u

485

glasovirskoj pratnji.

Rodoljubni ali osrednji pjesnički tekst B. Vil-lanija o pobjednom boju i palim drugovima Lisinski je okarakte-rizirao akordskom pratnjom kadencirajučeg karakter čime je po-stigao izvanredni opori ugodjaj:

PRIMJER br. 82

Iz navedenih primjera mogla se uočiti jednostav-

nost melodije, harmonije i glasovirske pratnje. Ali ona ne u-man juje učinak i vrijednost ove solo-popijevke; naprotiv,veoma je funkcionalno primijenjena da bi zaista uspjelo očrtala i do jam ratnog meteža i lirično3t tužaljke nad palim drugo Vima.

I solo-popijevka Poustevnik očituje jasnu dvo-dijelnost unutar prokomponiranog teksta. Ali je postupak Lisin-skoga opet drugačiji: samo je donekle sličan onom u prethodnoj skladbi buduči da je u ovoj sproveden dosljednije.

Skladatelj je započeo djelo širokom i tužnom »elodijom: i. 4 .....

PBILUER br. 83

iz koje se može opaziti nova črta u njegovu glazbenom izraža-

vanju: melodija, naime, očituje slavenski ugodjaj, proveden jednako uspjelo do kraja prvog dijela. Ona osvaja svojom ve-ličanstvenošču ali i toplom jednostavnošču; u njoj je Lisinski nedvoumno dokazao svoj istančani umjetnički ukus i smisao za karakterizaciju teksta koji priča o pustinjakovu životu,u mladosti burnom i brodolomnom. Komentiran u isto vrijeme lirskim i produhovljenim glazbenim materi jalom, tekst djeluje po put veoma neposredne široke epske freske.

Smirenost samo vanja prožima tekst drugog dijela skladbe. Da bi dva suprotna tekstovna ugodja ja povezao u jednu skladnu cjelinu, Lisinski je ovaj drugi dio izgradio u duru tvoreči tako uspjeli kontrast prethodnome, a posluživši se u glazbenom opisivanju istom gradjom kao u prvom dijelu:

PRIMJER br. 84

> ■

Time je, doduše, dobio na cjelovitosti solo-popijevke, ali je previdio činjenicu da dobar glazbeni komentar u molu ne mora isto tako djelovati i u duru. Zato se i dogodilo da je ovaj drugi dio prožet izvjesnom sladunjavošču. Ona je razbila opči slave ns ki ugodjaj, a skladba izgubila onu umjetničku snagu i izražajnost koja se ukazi vala nakon početnih taktova.

Ostalim komponentama svog glazbenog izraza Lisinski se nije udaljio od dosad analiziranih solo-popjevakaf nasto-jeei i ovdje tonski što uspjelije opisati Jednostavni i topao

jair

tekst L. Chmelenskoga.

h**-

Po ugodjaju najviše izmedju dosadašnjih skladbi

j

odudara Vyštghovanec. stilske značajke njemačke glazbene romantike podvučene su u ovoj 3kladbi u največoj mjeri. Ali to joj ne umanjuje vrijednost; naprotiv, valja priznati Lisinskom da je veoma profinjeno produbio tekstovni sadržaj skladbe: dobro je glasovirskom pratnjom u triolama izrazio strepnju iseljeni-ka da više neče vidjeti svoju domovinu, fino je osječajnom me-lodikom opisao njegovu rezignaciju koja se na kraju* poprima-juci kadencirajuči karakter, miri sa sudbinom:

r-—*-1---—f—j---^-

,'■ M' 1.1 | Ui )■ i i ivirr^^

' / ,r \ / M ' ^ i V v ,[11 V t

fat b^M (s>VL M - -U- fH) nrlaM- fto rU4 ^ [

FormaInu stranu Lisinski je riješio prokomponi ranim oblikom pjesme sa asocijacijom u finalu na početni dio skladbe. Znalački je pblikovao njen vrhufcac, posluživši

se jednostavnim postupkom tran«poniranja jednog takta početne melodije za oktavu više:

početak:

^Ofii i k t ; 1 t ,' : 1

-

±

* ^ - «—^--—i ...... * i i i i

%,'^hni W ^ ^LaJj^T — te /U^ frrtbJ*** t^oA^Z (jjvrU, f

za vršni dio:

* . -f .— S

_ h . , ' f

'"Vtt-"11/! ^ ^ * H—^

(p

i

ZL

T*^ r

fl^ LUA^i —

Skladbu je završio veoma uspjelim podvlačenjem ugodjaja:

PHIMJiSB br. 36

Kao da nostalgija, rezignacija i tuga iseljenika i dalje osta-ju lebdjeti u zraku...

Nakon definitivnog povratka u Zagreb Lisinski je prestao skladati solo-popijevke na češke tekstove. Tek 1852. god., a nakon što je do bio zbirku pjesama Vdelava Hanke, on se vrača ovom jezičnom području. Iz zbirke izdvaja tri profinjena pjesnička ostvarenja i daje im svoj glazbeni komentar. I dok je jedan prosječan /za dječji glas/, ostala dva spadaju u naj-viši domet skladateljeva stvaralaštva uopče. To su skladbe Život i fiuže.

Iz prve, Život, izbija velika ljubav Lisinskoga i prema vlastitoj domovini i prema Slavenstvu. Iako ostvarena u mol-tonalitetu, ona ne zvuči kao posmrtna koračnica težnjama i iluzijama narodnih pregaralaea nego kao upozorenje da tekovine narodne borbe za kulturno i političko osamostaljenje valja čuvati svim raspoloživim snagama.

Pormalna dvodijelnost skladbe, koncipirana ne-

simetričnim brojem taktova /A 16 + B 10/, iznikla je iz kontrastne sadržajnosti dviju kitica pjesničkog teksta, povezane medjutim jednom osnovnom misli: sudbinom naroda. Ova je ružiča-sta dok narodima živi jezik, jer ih svi poštuju i cijene. Kad oni izgube svoje nacionalne značajke tada ih drugi počinju tlačiti, a narodno j vili preo3taje j edino da plače nad njihovom ne-sretnom sudbinom.

Aforističnost teksta, svega 8 stihova, Lisinski je izrazio isto takvim glazbenim govorom. Osnovnu sadržajnu mi-sao sažeo je u pregnantnu dvotaktnu frazu, u koje interval kvar-te poprima odlučujuče značenje:

-j.1 BE

C'

rrn

n

E

i i: i u-

±

tt okj /U^ Ua,——^

i provlači se skladbom poput crvene niti dajuči solo-popijevci aaksimalnu i upravo asketsku konciznost izraza.

Elementi fraze navedeni su i u kratkom uvodu ve-hementnog karaktera na ko ji nadovezuje nastup vokalne dionice:

Ona nakon kratkog glasovirskog medjustavka, dinamički kontra« stirajučeg i modulativnog karaktera:

skrece u Es-dur, da bi izrazila svu veličanstvenu ozbiljnost teksta:

k— "Ui

b-b

S

{4 oUUMA. ^'ZAjL ž?"—je

i

ne samo snažnom dinamikom nego i tihim dvotaktnim završetkom glasovi ra:

S

t

S

\f>

_ ± t ' fuN»

? ^ J K

Ovoj dvostrukoj frazi, načinjenoj na temelju se-kvence ali s modificiranom glazbenom gradjom, Lisinski u nastavku supro t stavij a drugu lirskog ugodjaja i jednostavne harmonij-

3ke baze:

±

¥

S

I

£

£

I

Z

i

±

~ -----—^-.-—— y

da bi prvi dio skladbe završio snažnom gratacijom, kojoj interval kvarte i subdominantna harmonija predstavljaj nosioce neobično impresivne izražajnosti:

PEIMJiiH br. 95

Drugi je dio sapet okvirima isključivo c-mola. SLazbena gradja uglavnom je poznata iz prethodnog dijela: najprije se javlja citirana pregnantna fraza, sada ponovljena i neš-to izmijenjena, a onda motiv:

S

i ^

f- jjJe. ^»HaIl^

S

što nastupa modificiran još dva puta u vidu uzlazne sekvence;

-n X Si l • t ~ +

stvarajuci tako zgusnutu i impresivnu napetost. Njeno rješenje

ne predstavlja svršetak sekvence novim motivom:

I

+ # 0\ Ia 1/ X- 1/^7- + i »4

i Uo^K

nego misao što djeluje i o zbil j no i jednostavno t a

strane znači vještu sintezu gradje cijele skladbe:

Vi--r W *• I" , z i —i—

-MHr- ■L..........UJ i, i

dud*, i ^—" ^ iaam-^ .

Sličnost tonskog materijala A i B-dijela može navesti na pomisao da se zapravo radi o strofnom obliku pje-sme. Medjutim, ovdje je ponovljen slučaj, opisan u solo-popi-jevei. Po boji: karakter skladbe je takav, da dvodijelnost nu-šno proizlazi iz pjesničkog teksta i iz odnosa Lisinskoga prema izlaganju glazbene gradje. Ne smeta što je dijelovima temelj ista dvotaktna fraza: več je podvučeno da je Lisinski njome iz-razio osnovnu ideju teksta. Zato se njeno prisustvo u drugom dijelu skladbe nameče samo od sebe.

Na pivi pogled više smeta spoznaja da Lisinski nije adekvatno okarakterlzirao sadržaj druge kitice teksta.Ali se ovdje radi o sli jede čem: samo površnim čitanjem druge kitice može se steči dojam njenog rezigniranog duha. On je u stvari pun prkosa: krije u sebi poruku što implicira ne samo nadu da do takvog stanja ne smije doči nego i bo dren je da se istra-

je ako do njega, nesrečom, dodje. Tu poruku shvatio je Lisinski veoma dobro. Zato i nema kolizije izmedju teksta i glazbe, a skladba dobiva značenje političkog testamenta, neobično impresivno g i velike umjetničke snage.

Kuhač je ovdje zakazao: ocjenom da je "popievka j zgrovita i silna, ali od takvog tajnoga sadržaja, da ju je te-ško pravo shvatiti" pokazao je da se premalo udubio u djelo. Možda ga je smetala odsutnost češkog glazbenog duha. Taj ma-njak obilno je nadoknadjen drugim značajkama, po kojima sklad-bu, ostvarenu jednostavnim sredstvima, valja ubrojiti u naj-uspjelija i najsnažnija vokalna ostvarenja Vatroslava Lisinskoga

Potpuno suprotnog ugodjaja je solo-popijevka fiJze, /fiuža/, lirska ispovijest autora, puna izvanrednp nježno-sti i topline. Njen početak sadrži i sve odlike prvog dijela skladbe: suptilno oblikovanu melodijsku liniju; profinjene harmonije; ponešto neuobičajeno oblikovanje četverotakta /3+1/; filigranski radjenu glasovirsku pratnju s diskretnim pedalnim tonom u lijevoj i plemenitom kontrapunktirajučom melodijom u desno j ruci:

PfilMJEE br. 100

Oblik skladbe je prokomponirani: Uvod 4 + A 16 + B8 + A16 + C16 + Goda 8 taktova. Dijelovi B i C pokušavaju u skladbu unijeti izvjesnu crtu blage dramatičnosti kako dru-gačijom konoepcijom melodijske linije tako i fakturom glasovir-ske pratnje te pravilnom razdiobom četverotakta /2+2/:

3-dio

PRIMJEB br. 101

Hl

PBIBiJEB br. 102

Ali se časovito uzbudjenje, uvjetovano pjesničkim tekstom, od-Eah smiruje: prvi put navodjenjem nešto modificirano g A-dijela,

a drugi put Codom:

PKEMJSB br. 103

Binamikom uvoda završava posljednji takt skladbe. Melodija gla-so vira smiruje se na terci toničkog trozvuka i kao da o stavi ja nedorečenu osnovnu misao teksta: čija li če biti ruža-djevojka nakon što je propupala i po budila pažnju mnogih mladiča. Takvim suptilnim poentiranjem neizvjesnosti sudbine glavnog a fiktivno g lica, Lisinski je izvršno završio skladbu, posljednju u nizu svojih naj značaj ni jih ostvarenja na ovom području, svoj labudji pjev satkan iz najlirskijeg dijela njegove stvaralačke prirode. Njome je ujedno završio i nadasve uspjeli ciklus vo-kalno-solističkih radova na češkom jeziku.

d/ Solo-popijevke na njemačkom jeziku

Prve solo-popijevke na njemačkom jeziku javlja-ju se, kako je ranije navedeno, jamačno 1846.god., dakle u vri-jeae kada je Lisinski več bio iza sebe ostavio početno razdob-Ije stvaranja i najvjerojatnije skladao solo-popijevke Miruj» miruj, serce moje i Prosjak. Pojava ovih na njemačkom jeziku lože se povezati uz više komponenata: uz intelektualni i obra-zovni odgoj Lisinskoga usmjeren njemačkim pravcem, uz veliki utjecaj njemačke glazbene tradicije u Zagrebu i uz ličnost He-dvige Baanove. Čini se da, ne potcjenjujuči važnost prvih dvi-ju, punu pažnju valja posvetiti upravo trečoj komponenti: zaljubljeni Lisinski smatrao je da če najneposrednije i najsvrsi-shodnije izreči svoje osječaje voljenoj osobi ako ih posredstvom pogodnih stihova zaodjene u odgovarajuče glazbeno i njo j dostup-no glazbeno ruho. A Hedviga je mogla lako shvatiti poruku njihova stvaraoca; obrazovana na istim izvorima kao i Lisinski, a uz to i učeni ca glazbene škole Musikvereina u odjelu za solo-pje-vanje, ona je pos jedo vala sve uvjete za uoča vanje pravog znače-nja tih radova. Kako je u školi pokaži vala sigurno dobre rezul-

tate, mogla je biti i do bar tumač ovih ostvarenja Lisinskoga« Zato možda nije neosnovano pretpostaviti da se Lisinski,uz iznesene razloge, rukovodio još i željom da Hedvigi stvori i odgovarajucu literaturu za njen glas a na njemačkom jeziku,ja-mačno nezadovoljan onim što je dotad u Zagrebu bilo napisano na tom području.

Suprotno očekivanju da de, uz navedenu motiva-ciju, vrijednost tih radova biti iznad prosjeka, današnji njihov proučavatelj ostaje iznenadjen konvencionalnošcu, prosječ-nošču pa čak i banalnošcu glazbenog izraza večine njih. Bazlo-zi tome leže prvenstveno u lošim pjesničkim stihovima koje Lisinski nije uspio nadvisiti kao što mu je to jednom uspjelo u Prosjaku. Izvjestan broj onih uspjelijih solo-popjevaka, gdje je u odabiranju stihova bio sretnije ruke potvrdjuju presudnu ulogu pjesnikova ostvarenja u stvaranju ove glazbene forme. Ovu postavku jasnije potvrdjuje i osamljeni slučaj jedne jedine izvršne skladbe na ovom jeziku, za ko ju je Lisinski sam napisao jamačno svoj najizražajniji pjesnički tekst.

Zato se, s obzirom na umjetničku vrijednost tih solo-popjevaka, samo od sebe nameče njihovo razvrstavanje u tri grape. Prva obuhvača pet najneuspjelijih radova, a zajednička im je črta krajnje bolečiva sentimentalnost i neinventivnost melodijske linije, neizražajnost harmonijskog govora i oskud-nost glasovirske pratnje. Formalna im je strana, naprotiv, dobro Uješena što, nažalost, ne utječe na opči dojam koji one ostavljaju. Možda je zato najuputnije u cjelosti citirati je-dnu od njih, In *s ffSimere Land /U topliju zemlju/*8^

PRIMJER br. 104

pa da se odmah uoče i manjkavosti ostalih četiriju solo-popjevaka s nazivima Vergessen /Zaborav/, Ihr Lacheln /Njen smije-Pas Paradies /Baj/ i Das herbste Wort /Na j gora riječ/, koje su za razliku od citirane skladane u prokomponiranom obliku.

Dragu grupu nešto uspjelijih solo-popjevaka tvori njih sedam: strofnog oblika su Einsame Thrane /Samotna suza/, Liebe und Perne /Ljubav i daljina/ i An die Mgdchen /Djevojci/ a prokomponlrane su Die Heimath /Zavičaj/, Die Botschaft /Poruka/, Abschieds Lied /Cproštajna pjesma/ i Der blinde Fischer /Slijepi ribar/. Od radova iz prve grupe odvaja ih manja banalnost i veča poetičnost pjesničkih stihova kao i toplija, manje bolečiva melodijska linija. I upravo zbog toga one djeluju ljupkije, poetičnije i muzikalnije, osobito kad i im je forma konci zna /strofni oblik/. Takva je solo-po£>i jevka Liebe und Perne:

PRIMJER br. 105

Ona je zanimljiva i zbog toga što uz onu An die MSdchen odaje da je sigurno namijenjena Hedvigi. Na ovo upučuje sadržajna strana teksta: u ovoj skladbi pjesnik govori o djevojci s ko-jom ga veže tek poznanstvo ali i zaljubljenost; u citirano j stihovi pjevaju o daljini što razdvaja zaljubljene i teško se po dno o i ali ne de primi ra jer oni zna ju da se vole i da su u duhu za j e dno.

Posebno se doima solo-popijevka Der blinde Hsoher: ona posjeduje neobično osječajnu i plemenitu melodij-sku liniju što izvršno izražava čežnju slijepog ribara, da do-šavši uz obalu mora, još jednom vidi valove:

PRIMJER br. 106

Po njoj bi se skladba mogla zaista uvrstiti u red veoma uspjelih i proživljenih radova na njemačkom jeziku da harmonijski govor a još više glasovirska pratnja ne očitu-ju razinu prosječnosti:

PRIMJER br. 107

Zbog ovih komponenti što umanjuju opču vrijednost djela, skladbu valja slrrstati u drugu grupu evakvih radova. Ona medju njima,

medjutim, uživa primat upravo zbog melodijske linije, najsponta-nije što ju je Lisinski napisao u dosadašnjem nizu sličnih djela.

Dok su dosad analizirane skladbe na njemačkom jezi ku značile u stvari stagnaciju glazbenog izraza Lisinskoga, do-tle solo-popijevka Der Zufluchtsort /tJtočište/ predstavlja pra-vog partnera radovima Miruj, miruj, serce moje i Prosjak. Tvorec! s njim umjetnički snažni i zaokruženi triptihon, ona u potpunosti očituje sve najpozitivnije značajke nadarenosti Lisinskoga, pokazujuči ujedno i nedvojbeni uspon skladateljske razvojne linije od prvih početaka stvaranja pa do odlaska u Prag.

Po svom obliku prokomponi rana solo-popijevka ba-ladnog karaktera, ona je puna ljepote što izvire iz duboke pro-življenosti i stopljenosti glazbe s pjesničkim tekstom samog skladatelja. Oblikujuči u njemu misli iz Prosjaka, ali mnogo spretnije, toplije i neposrednije od Vemaka, Lisinski je u svoju pjesničku razradbu ovog motiva unio više razumi j evanja za ljudsku tragediju. Potcrtavao ju je impresivnim glazbenim komentarom, najavljujuči je več u uvodu uzlaznim zaostajalica-aa, što u sebi sintetiziraju patnju i tugu glavnog lica:

PKUkUiSH br. 108

Prožeo ju je nadasve ekspresivnom i sadržajnom melodijskom linijom kojoj zaostajalice u pratnji još više podvlače ozbilj-nost i rezignaciju:

PKIMJiSK br. 109

Haglašavao ju je posebno profiliranom glasovirskom pratnjom Sto ukazuje na njegovo otkrivanje novih »vukovnih i izražajnih logučnosti tog instrumenta:

e -

PEIMJiiB br. 110

Produbljivao ju je suptilnim a neobično funkcionalnim harmonij )aaa nalazeči u njima uvijek one prave tumače psihološkog pot-vanja finesa teksta:

PHIMJEH br. 111

Prosjak je u početku prosjačio u gradu, ali se na njega nije nitko obazirao. Gtišavši iz grada i lutajuči bez cilja, on stiže pred neku kuču, iz koje izlazi starica i nudi mu gostoprimstvo. Proplamsaj prosjakove nade za smirenjem odra-žen je i u prom j eni tonaliteta:

PRIMJER br. 112

To asocira postupak iz Proajaka ali ovdje s profinjenim i ma-glovitim osciliranjem izmed ju dura i mola. A zaključak da je nevoljnom čovjeku gostoprimka bila u stvari sama Smrt dan je kao stvarni vrhunac skladbe, nakon čega slijedi smirenje i ne-stajanje u ništavilo:

B* • * i > , , . i,

PRIMJER br. 113

S tekstovne strane ova solo-popijevka predstavlja dramu "u malomM. Dok je Prosjak pjesnički koncipiran u vidu monologa glavnog lica, dotle su u skladbi Der Zuflucht3ort dijaloškim postupkom jasno portretirana tri njena aktera: prosjak i Smrt upravnim govorom a komentator strofama što objašnja-vaju ili poentiziraju pojedine odlomke radnje. Zato je i die-aatika došla jače do izražaja: neobično je intenzivna ne samo na dinamički naglašenim mjestima i u pianissimiaa nego i kon-denzacijom izraza, najmanj e mogučom dozom patetike i u dobro j ijeri škrtim glazbenim komantarom.

Sve ovo nužno asocira blizinu Schuberta, i to najprije njegove balade Erlkoni^ upravo zbog dramaturškog pbli-tovanja teksta i neobično plastičnog individualiziranja glavnih lica, Asocijacija jef medjutim, isključivo književno-sadržajne naravi, dok o glazbeno j ne može biti govora pošto odudara od rada Lisinskoga tempom i opčom ugodjajnošču. Zatim bi se mogla navesti i bližina solo-popi jevke Der Tod und das Madehen, o pet Itog oblikovanja pjesničkog teksta. Umjesnost asocijacije ne- '

Br

dvoumna je i značajna: dok se iz dosadašnjih radova Lisinskoga moglo diskutirati o tome da li je on poznavao Schubertove solo--popijevke, sada je to očito. Drugo je pitanje: kako ih je mogao upoznati. Pretpostavka da se to dešavalo s koncertnog po-dija ne nalazi službenu potvrdu zbog pomanjkanja dokumentacije. Zato se valja prikloniti varijanti da ih je upoznavao ili do-lazeči s njima u dodir na privatnim glazbenim večerima ili za-slugom sestre Marije koja je, možda, iz Graza donijela i iz-vjestan broj ovakvih Schubertovih skladbi. Svakako, poznanstvo je urodilo plodom: upoznavajuči najvredmija ostvarenja bečkog majstora, Lisinski je do 1847»god. i sam stvorio tri takva. Irece, uz ostale vrijednosti, predstavlja dokument humanosti i ljubavi Lisinskoga prema bratu čovjeku-siromahu, čiju če sudbi-nu i sam skladatelj dobrim dijelom upoznati pred svoju smrt.

Druga solo-popijevka, nastala uz več analizira-

nu Na vjetar. jest An die Pruhlin£;swinde /Proljetniia vjetrovima/.

■H • ^ _ ■■ • - r '

Skladana, dakle, 1847.god. ona bi se po svojo j vrijednosti i izražajnosti mogla ubrojiti u drugu skupinu sličnih radova. Kježnog je i prozračnog ugodjaja, koji ostvaruje ljupka ali pomalo sladunjava melodijska linija pračena jednostavnim harmonijama u priprostom glasovirskom slogu:

PRIMJER br. 114

Po ovim značajkama ne bi zaslužila posebno apostrofiranje da nije, kako je to več spomenuto, poslužila kao temelj kasnije nastaloj orkestralnoj idili Der Abend.

Posljednja značajna solo-popijevka na njemačke tekstove, An die Tanne /jeli/, nepretenciozna je po obliku /mala dvodijelna pjesma s proširenjem/ i po ostalim izražajnim

i %,'

sredstvima. Ali je njena melodijska linija toliko topla i ple-senita, da skladbu s pravom stavi ja uz bok najuspjelijim lir-titim o stvaren j ima Lisinskoga. Ima nečeg neobično suptilnog u ftj melodijskoj liniji koja oscilira izmedju dura i mola:

PRIMJER br. 115

Njena tonalitetna kolebljivost je logična: ona izvire iz pjesničkog teksta u kome se vrši usporedba i zmed ju vječne zelene jele što se nikada ne može okititi šarenim bo jama i trajne pjesnikove ljubavi koja je uvijek tamnozelena. I kao da iz skladbe izbija atmosfera baš tog tamnozelenog ugodjaja, kome kao da je sve ostalo podredjeno i odredjeno da ga podvuče što uvjerljivije. Tako su koncipirani harnonijski oscilirajuči

32

22

\

ZZL

1

-

■............

l

_

i završetak skladbe, oblikovan najprije poput pitanja:

v 1 v

\ mž—$ i * ^ /u -* - i '7 —,-* » « k= r f—

(JJL,— VH • l 't —i— 1

a onda kao konačni odgovor, prožet rezignacijom:

Tako su odabirane i harmonije što prof in j eno sli jede svaku finesu pjesničke misli, kao npr.:

PSW£H br. 119

A ucinak skladbe je snažan. Lisinski kao da njome najavljuje RČUe ili Tugu, svoja kasni ja remek-djela.*^"

II/ DVOPJEVI

TJ svom stvaralačkom radu Lisinski se dva put a

0 gledao i na ovom području. Prvi put ga je dotaknuo prije od-l^ska u Prag, dok mu je drugi put obratio pažnju nakon defi-nitivnog povratka u Zagreb. Odatle medju njima i razlike u o-bliko vanju i tehničkim postupoima iz ko jih se jasno može sa-gledati skladateljeva razvojna linija. Ali im je osnovna ideja pjesničkog teksta ista: ona iznosi problem rastanka dvoje bliskih biča. To povezuje skladbe u jedinstveni diptihon što pjeva o ljudskoj privrženosti, svaki put s drugačijim prizvu-kom ali u osnovi jednako.

Oproštaj je o veča prokomponi rana skladba na rodoljubni tekst nepoznatog pjesnika. Stihovi pjevaju o mladiču koji se rastaje od drage jer odlazi u boj za obranu domovine. Medjutim se i ona /Milka/ takodjer želi boriti za j edno s njim

1 neče ostati sama. Dvopjev završava himnom slo bodi što če je oni, zajedno s ostalim boreima, izvojevati.

S glazbene s t rane dvopjev je pisan u maniri tali j anske operne tehnike. Hajvjerojatnije je nastao upravo 1846. god,, i to nakon stvaranja Ljubavi j zlobe. Očituje zamjernu skladateljsku tehniku, harfconijski predstavlja zbir dotad uo-čenih značajki Lisinskoga, a glasovirska pratnja -iako ne odu-dara od standardnih pratnji za ve činu solo-po p j e vaka- do ima se više kao skica za orkestar.

Dvopjev se sastoji od kračeg instrumentalnog uvoda od 8 taktova i pet glazbeno raznolikih a po opsegu ne-jednakih dijelova. U prva dva dijela glasovi nastupaju naizmjen-

ce donoseči istu glazbenu gradju, danu u novom tonalnom svjet-lu. Pravi duet za poč in je pri kraju drugog /b/ dijela da bi u poletnom završetku /pili allegro/ doživio svoj vrhunac. Posebno valja istači finale, ko ji je s glazbene strane možda ponešto blijed ali je veoma efektan.

Mati i sin takodjer iznosi problem rastanka dvi-ju osoba. Ovdje su to mati i njeno dijete što želiotiči iz rodne kuče da bi zaboravilo svoje ljubavne jade. Po tome se ova skladba ugodja jno razlikuje od prve: u ono j Je raspolože-nje puno zanosa i herojstva a ovom provejava tuga skorog ra-stanka koji je možda definitivan.

Poimalno slična prethodnom dvopjevu /prokomponirana pjesma ali kračeg trajanja, dosljedno iste mjere i istog tempa uz mjestimična ubrzavanja ili us po ravan j a/, ova se skladba u-mnogome razlikuje od prve. Tekst ima prizvuk tuge pa je zbog toga i ugodjaj dvopjeva lirski, pun uzbudjenja zbog predstoje-ceg ras tanka koje je fino očrtano konstantnim pomacima triola u desno j ruci glasovirske pratnje. Unutar djela jasno se raza-biru tri odsjeka: oduži prvi i treči pjevnog karaktera i drugi, krači, u recitativnom stilu što asocira postupak iz solo-popi-jevke Der Zufluchtsort ali bez one apartne glasovirske pratnje:

4---i

Dok je prvi odsjek ostvaren na način, da najprije p jeva ženski a onda muški glas i to uglavnom istu glazbenu

gradju# dotle je treči koncipiran kao pravi duet. Bazlika ras-položenja i gradiranje skladbe izviru iz glasovirske pratnje: u prvom odsjeku ona je dvoglasna da bi tek tu i tsmo prešla u časovito nizanje akorada u desnoj ruci, dok je u trečem do-sljedno provedena upravo u akordskom nizanju. Ovako ostvarena, ona uglavnom jednakom glazbenom materijalu podaje zanimljivi vid raznolikosti vodeči skladbu k vrhuncu, nakon kojeg slijedi svršetak u prigušenom pianissimu što se do ima po put jecaja nad rastankom. Drugi, kratki, odsjek ispunja zaklinjanje majke ko-ja moli sina da ne odlazi iz rodne kuče. On djeluje kao nervozna epizoda izmedju dva u biti lirska raspoloženja što svojom ozbiljnošču i sadržajnošču čine ovo djelo punijim i cjeloviti-jim od prethodnoga, makar su im značajke harmonij skog govora zaje dni čke. Vidi se da ga je pisao zreo autor koji je sa oskudnom glazbenom gradjom uspjelo odrazio jedno suptilno ljudsko ras-položenje.

Badjeni u duhu njemačke romantične glazbene tradicije /iako se u drugom djelu mogu mjestimično nazrijeti i značajke mediteranskog melosa/ oVi dvopjevi svakako da ^mdju svoju važnost u stvaralačkom opusu Lisinskoga* To osobito vrijedi za drugi, koji zaslužuje da postane sastavni dio našeg koncertnog repe rt o ara.

III/ ZBOBOVI

p-! ■ ' f - 1 t ? » H ; . ... \ t " " . ;>

A/ Izvorni

1/ Muški zborovi | a/ na hrratakoa Jeziku

Muške z bo rove na hrvatskom jeziku valja, s obzirom na njihov karakter, razvrstati u tri skupine. Prvu sači-njavaju rodoljubni, drugu lirski a treču religiozni zborovi.

Bodoljubni zborovi Lisinskoga mogu se podijeliti

na jednoglasne i višeglasne. Prvih ima šest a drugih svega dva; prvima je skladatelj započeo svoje javno stvaralaSko djelovanje, njegujuči njima specifični glazbeni oblik ilirskog pokreta,bud-niču. Iznikla iz tadašnjeg-političkog zbivanja -koje je od ovog oblika tražilo jasnoču izraza, jednostavnost fakture i poletan zanos melodijske linije- budni ca je za pravo predstavljala idealni tip jeanoglasnog masovno g zbora uz pratnju glasovira ili bez nje a na bodar pjesnički tekst.

Lisinski ih je napisao uz jednostavnu glasovir-sku pratnju što j e svedena isključivo na podražavanje zanosne i poletne melodijske linije koja osvaja svojom neposrednošču i jasnočom. Po ugodja ju su ti radovi raznoliki: kod nekih prevladava junačko a kod drugih lirsko raspoloženje. Ali su svi postali veoma popularni po Zagrebu i Hrvatsko j što svjedoči o tome kako je Lisinski dobro pogodio pravi smisao njihova poštojanja.

Prva je več Šesto spominjana P&sma, po znati ja pod nazivom Iz Zagorja od prestara. S glazbene strane, po put ostalih početnih radova Lisinskoga, očituje jak utjecaj nje-mačke romantičke glazbene tradicije, Harmonijski govor i formalno rješenje čine je bliskom solo-popijevci Brodar, nastaloj ot-prilike u isto vrijeme. Predstavlja pregledan i uspjeli rad što je utoliko pohvalno jer je skladateljev prvenac.4^6

Iste značajke imaju i ostale budnice. Ali dok su dvije od njih, Ne dajmo se» ne bojmo se i Pobuda mnogo rnanje izraža jne od Pšsne, dotle preostale tri, Pftsan domorodna a osobito R&č domorodca i Na pitni ca predstavi jaju uspjeli je radove ne samo po svježini melodijske linije nego i po glazbenom izrazu što iz njih izbija. Skladane su, na ime, u na rodnom duhu: prva po Kuha-ču podsječa na dvoransko kole dok druge dvije no se pečat* gradske

vfroške popijevke te su bliske solo-popi je vci Koprivice. To se

— —■——■

aože uočiti iz slijedečeg primjera /ffa pitni ca/:

PELKJER br* 121 Zbog toga ta tri rada zauzimaju u po vi jesti hrvatske glazbe

značajno mjesto po novim zvucima sto su iz njih izlazili u vri-jeme kada su se tek udarali temelji hirvatskoj glazbi, stvaranoj na značajkama narodnog melosa.

Prvi pravi višeglasni rodoljubni muški zbor Lisinski je napisao 1842.god. Bila je to skladba Ilirom za tenor--solo i zbor a cappella. Po obliku je dvodijelna, dok bi se po karakteru glazbe, a osobito po tempu /Andante/, mogla ubrojiti u lirske skladbe. Ono što je čini rodoljubnim djelom jest pje-snički tekst, koji je s druge strane veoma slab premda ga je napisao poznati ilirski pjesnik Antun Hemčič.

Skladba, medjutim, očituje neke zaniml ji vosti. Jasno je podijeljena na dva dijela: u prvom tenor izvodi svoju melodiju neovisno o zboru, koji ga diskretno prati:

PRIMJER br. 122 dok je u drugom njegova linija identična s linijom tenora I:

PRIMJER br. 123

Po tome je prvi dio skladbe svakako zanimljiviji od drugo G.

j

Ovaj je

uz to ritmički jednoličan, zvukovno promašen u gradaciji /ff/, a odvija se u največoj mjeri na tonu dominante.Ali u prvom dijelu ima još jedna zanimljivost: izmedju solista i zbora dolazi do disonantnih susreta, koji očito ne predstavlja-

Vv.V.'. _ _ ..

ju previd autora, buduči da ih on svjesno ponavlja još jedanput. Oni su u stvari potekli od skladateljeva dosljednog provodjenja prvog motiva bilo silaznim bilo uzlaznim smjerom.

Očita je, medjutim, u skladbi kolizija teksta i glazbe. Ali ako bi se, kao što to predlaže Vlado Špoljarič,*5^ skladbu izvodilo brže, glazba bi svakako bolje odgovarala mar-cijalnom karakteru teksta. Tu leži vjerojatno razlog da ona nije postala poznatija, premda je za to imals sve preduvjete. Medju njima i ona j na j važni ji: njome Lisinski kao da najav-ljuje

maloeas spomenute skladbe iz l843«god., prožete ugodja jem gradske varoške pjesme.

Druga i posljednja višeglasna skladba u ovom nizujrodoljubnih zborskih radova, ujedno najuspjelija, jest dvodijelni zbor uz pratnju gl a so vira Pušku na klin« nastao u Pragu 1. I 1848.god. Stvoren na poletni ali pjesnički slab tekst Dragutina Bakovca, svojim glazbenim izrazom neobično je sretno prokomentirao osnovnu ideju njega: prosvjetom a ne bor-bom može se narod osvijestiti i osloboditi naoionalnog ugnje-tavanja. Ovaj vid rodoljubne borbenosti Lisinski je izrazio več glasovirskim uvodom:

M to-

tU M^r

,:tfUf|fUflf

a naročito pregnantnom linijom i fakturom zbora:

PRIMJER br. 125

I premda je skladba pisana u molu, ona djeluje neobično bodro. Takvu njenu intonaciju podvlače dinamičnost ritmičke strukture, zvukovno dobro postavljen zbor, dobro napisana glamovirska pratnja, a osobito skretanje i smirenje drugog dijela skladbe u paralelnom duru kao i završetak po-sljednje kitice u istoimenom duru. Mladenački optimizam skladatelja, povezan s velikom ljubavlju za rodnu zemlju, stvorio je efektno i umjetnički vrijedno zborsko djelo koje je i do danas zadržalo svu svoju snagu i svježinu.

Lirski muški zborovi na hrvatskom jeziku mogu se, s obzirom na tematiku tekstova i osnovni ugodjaj, podije-liti u tri grupe. Izrazito lirski su zborovi Putnik, Tam gdje stoji, Prelja, Sladko snij /Zadriemnica/ i /ečernja piesma, lirsko-rodoljubni su Moja ladja i Prolletna piesma. a lirsko-

•refleksivni je Pogrebnica« Pravih ljubavnih zborova nema,jer je Lisinski bio svjestan da ljubavna lirika spada u područje intimnog karaktera te da joj bolje odgovara oblik solo-popi-jevke uz pratnju glasovira. Lirska atmosfera postignuta je zato više glazbom nego stihovima, pa su i zborovi -u kojima je dodirnuta drugačija tematika /faoja ladja, Prolietna piesma/ - svrstani u ovu skupinu.

Večina ovih zborova su vrijedna umjetnička os-tvarenja, a neki od njih mogu sef uz izvjesne rado ve s drugih područja, ubrojiti u najvrednija djela što je Lisinski stvorio.

To su, najprije, prva tri zbora, pisana a cappella na osrednje pjesničke stihove, a povezana s nekoliko zajedničkih črta u čvrstu cjelinu. Primarna im je svakako prigušena čežnja stihova za nečim nedostižnim: u Putniku se ona očituje u želji za smirenjem i pokojem u smrti, u Tam gdje stoji iznesena je u mladičevem sanjarenju za dragom, a u Preljj izbija iz monologa djevojke kojoj je dragi daleko. Zatim im je zajednička formalna koneiznost - prvi zbor ima 30, drugi 33, a treči 44 takta -te dvodijelnost s izvjesnim povečavanjem broja taktova, uvjeto-vanim tekstom« Zajednički su im mjera (3/4), tempo /Andante, Moderato, Andantino/ i počet na dinamika /p/ kao i zaniml ji va primjena pttdalnog tona na tonioi, i to u početnim taktovima:

Potnik: TfoZZutf

»m::; i.

* «

5

h

Tam gdje stoji:

flLt?.f: ij.M

i

' I ;

ijM l 1

l/nt "

rrr « lf' * '; i' i , »

vw\ \ t V i \

* » T

IZ5X

y

'i1, » r

FFT

Frelja:

3

S-?1?

*—4-

fl l I/ 17 V

ir ft

S

+

* *

h

5

±

■4-V-

r-r~v-y

Zajed^ičko im# je, konačno, i melodijsko jezgro iz koja su se razvili:

frelja: '' ' ' ( 1 4

t

-

f«eAjJUnrr p

Tam gdje stoji:

Putnik

iM ,, i » i

> H uT! !

JdUf (]o(f{

1'

I upravo ova posljednja značajka govori u prilog pretpostavci

da su sva tri zbora nastala u isto vrijeme i to u toku 1844.god

svakako do 1845.god., bududirfe te godine bila izvedena Pre-499

lja. Stvorena suf vjerojatno, u jednom dahu, u onom sretnom

času nadahnuča kada pjesnička rijee pokrene stvaralačku maštu

»

skladatelja da bi ovaj majstorski odrazio vlastiti tonski doživljaj poetske riječi. '

Ali svaka skladba ima i vlastitih osebujnosti: u Putniku je to doslovno ili vari rano provodjenje osnovnog glazbenog motiva kroz cijelo djelo, čime je postignuta cje-lovitost izraza;

PRBSJEfi br. 132

S I

U Tam gdje sto.i i je u drugom dijelu promijenjena 3/4 mjera u 4/4 u ko jo j skladbfc i završava; melodiju prate kratki i odsje-čeni akordi ostalih dionica:

a zborska faktura muškog zbora prelazi mjestimično u slog

mješovitog:

/,ii i

h 11 T

[ "v

p

t

Jf^hr'

z t

s?

T f

U Prelji jednostavna a veoma profinj ena i duboko sadržajna Coda doima se zaista poput čvrsta oslonoa osamljenoj djevojci:

■p.

PRIMJER br, 135

Osebujnosti se nadalje mogu nači u tvorbi A-di-jela skladbe Tam gdje stoji gdje je dvostruka mala rečeniea o-blikovana po shemi 4+6 taktova, a dominantni nonakord predstavlja klimaks ovog dijela skladbe:

PBIMJER br. 136

u veoma muzikalnoj primjeni napuljskog sekstakorda /zbor Prelja/ kao dvoznačnog akorda za modulaciju iz g-mola u d-mol:

' PRUJEfi br. 137 te

u neočekivanom početku B^-dijela u mol—tonalitetu dominante /isti zbor/, što, medjutim, logično izlazi iz pjesničkog teksta: "Ali jedna miso / sve druge nadvlada / ml s o na junaka / za

500

kim čezne mlada."

Uopče, u ovim skladbama ima mnogo finih i zanim-ljivih detalja, kojima je Lisinski nastojao potcrtatl pojedina sijesta

u tekstu. Svi oni stopljeni su u zaokruženu ojelinu, u skladni mozaik što se doima veoma kompaktno snagom umjetničkog izraza tih djela. Sve je u njima znalački odmjereno, nema nista suvišno: mini j a tura je dobila razmjere majstorske tvorevine.

Šest godina kasnije Lisinski piše još jedno remek-djelo na ovom području, skladbu Moja ladja za tenor-solo i zbor

501

utglasovir, a na tekst Petra Preradoviča. Stvara ga neposredno po povratku u Zagreb, nakon što je u Pragu stvorio Ribara. Ova je skladba svjesno spomenuta na ovom mjestu: kao što je Lisinski u njo j izvanredno prokomentirao pri vi dno naivne a

r'

alegoličke stihove istog pjesnika, tako je i u ovom muškom zboru, pod vidom lirske i pjevne melodije, podvukao sve što je pjesnik kazao izmedju stihova. A njegovo kazivanje i ovdje je alegorično, ali je ta alegorija drugačija nego kod Ribara. Sada je prožeta bolnom rezignacijom: plovi, moja životna ladjo, kuda hočeš; ja ti nišam mogao nači i dati cilj -pjeva pjesnik. Turobni je se nije mogla izraziti tadašnja hrvatska stvarnost od načina kako je to učinio Preradovič.

Osnovni ugodjaj takva raspoloženja Lisinski je iznio več u kratkom glasovirskom uvodu suptUnim osciliranjem izmed ju dur i mol trozvuka subdominantne harmonije:

PRIMJER br. 138

Podvukao ga je i pri kraju skladbe veoma markantnom kromat-skom silaznom linijom baritona zatvarajuči tako krug raspoloženja svog, pjesnikovog i večine tadašnjih hrvatskih rodoljuba:

PRIMJER br. 139

Pjesnički tekst skladatelj je znalački raspo-redio na solistu i zbor. Osjetio je, da bi isključivo zborsko interpretiranje stihova ove lišilo neposrednosti prvo g lica, a s druge strane povjeravanje tumačenja teksta jedino solo-gla-su djelovalo bi šturo bez podrške kolektiva. Zato je pojSouao ove krajnosti: solistu je konfrontirao masi, koja svojim ponavljanjem njegovih misli ovima daje snagu i čvrstinu što u od-redjenom trenu može postati i prijeteča. Tako skladba u stvari postaje drama u Hmalomn: dijaloško izmijenjivanje solo-glasa pa zbora uz jednostavnu barkarolsku pratnju glasovira podaje djelu prividnu ljupkost ispod koje se krije pritajena gorčina, turobnost ali i - snaga.

S glazbene strane osnovna misao soliste veoma

je zanimljiva:

JLi_U] U--nI M f.----—-—-f]

1'faMMi'i ) 11 IM Mrnrpil

W fini i i^f ~ ^ j A— of^ M^fi

Skromnog je opsega /kreče se u razmaku kvinte/, a značajno jo j je i ponavljanje poj edinih motiva što se doima kao nemoč da se izidje iz nekog začaranog kruga. Bolje se nije mogla podvuči alegoričnost teksta; upravo tim prividnim siromaštvom tonova i njihovim kruženjem oko jednog od oentara tonaliteta /terce/ Lisinski je majstorski portretirao pjesnikovu viziju ladje što luta bez cilja.

Ova komponenta melodijske linije na vela je Vladu Špoljariča da upozori na blizinu naše narodne pjesme. Po njemu

je Lisinski, "osjetivši intuitivno narodnu pjesmu"...wupotrebio

502

samo nje zine elemente unutar vede cjeline.«^ jtko se prihvati izneseno mišljenje, što nije nemoguce, izlazi da je skladba Moja ladja u svom prvom dijelu prožeta atmosferom naše narodne pjesme, dok u drugom dijelu /nastup zbora/ ta atmosfera ustupa pred evropskim glazbenim romantičnim ugodja jem. 'fako skladba još više dobiva na vrijednosti: ne samo da tekstovno odražava tadašnju hrvatsku stvarnost nego je podvlači i značajkama hrvatsko g narodnog melosa. One, diskretno navedene unutar skladbe, stopile su se u veoma muzikalnu cjelinu ko jo j svi glazbeni elementi služe da bi ona djelovala što neposrednije i snažnije. Jakvo je ovo djelo, puno duboke arhitektonske logike i estet-skog smisla njenog autora za ozvučavanje pjesnikove riječi.^0^ Ni Pogrebnica iz 1851.god.,ne zaostaje za kva-litetom prethodna četiri zbora. Nastala na tekst Preradoviča a za pogreb Barbare Kiseljakove /kočieve/, ona u svega 16 taktova posjeduje takvu dramatsku snagu, kakva se rijetko može nači u sličnim skladbama. Njome je Lisinski potpuno nad-

tjuoj

visio osrednji pjesnički tekst, produbivši ga do najviše mogu-ce mjere.

Skladba se, dakle, sastoji od četiri četvero-takta ko ji se, s obzirom na glazbenu gradju, pojavljuju po

HK-.'

shemi a b a a. Ovakav redoslijed predstavlja zaniml j ivu pri-mjenu oblika male dvodijelne pjesme: dijelovi se nižu obmutim redom, poput slike u ogledalu.

Osnovni tonalitet je tamni c-mol i u njemu su pisani prvi, drugi i četvrti eetverotakt. Treči, umjesto u o-eekivanom paralelnom Es-duru, odvija ae u es-molu. fiazlog za ovakav skladateljev postupak, za iznenadno padanje prema tamni jem /c-mol> es-mol/, nalazi se u podvlačenju duboke mračne tu^e pred spoznajom neumoljive smrti* Modulacija je izvedena prokušanim načinom:

±

1 ; f i i

I^J n; i j

r^i

ali je njen učinak zaista snažan*

Dinamika večeg dijela skladbe je prigušena /piano/, Ali kako raste intenzivnost glazbe, tako raste i ja-čina zvuka. Skladba postepeno gradira, da bi u posljednjem odsjeku došla do svog vrhunca s pomoču melodije što stremi u

m'« s t

J h J ' 1»

višine:

t

\i i t .i

s

3

m

ta=t 1 / ■

i > i MeXp M-b

a

I / > T-

l \ '» i

1

a onda, ipak prikovana za zemlju pedalnim tonom na tonici,vrača se u blagom Inku natrag i smiruje se na centralnoa tonu os-novnog tonaliteta:

k < s u ^ ---

H- S K 1 ( t

v n«

_____5EE±Et

TZTjf ff J, Vrl

N f? h h J j b1

U i *

♦,,>-■ J v

V M I '

t

2

fcržt

£=3t

Još jedna drama u "malomH* još jedno majstorsko djelo Lisinskoga.

Tri preostala lirska a cappella zbora na svjetov-ne tekstove spada ju u krug onih skladbi koje su, u prosjeku,ra-djene studiozno ali ne i nadahnuto. He predstavi jaju, dakle, takva ostvarenja da bi o njima valjalo posebno pisati na ovom ajestu.

Mnogo su značaj ni ja dva zbora religioznog ka-raktera, radjena na isti tekst Ivana Trnskoga. Izmedju nastanka svakoga od njih stoji vremenska razlika od šest godina, dakle slučaj, identičan s onim kod dvopjeva. I kao što su . ovi odrazili dvije faze skladateljeva stvaranja, onu sazrijevajuču i žrelu, tako se desilo i s ovim skladbama. Otče naš u As-duru ne samo da je uspjeliji, harmonijski i zvukovno bogatiji te sa-držajniji, nego predstavlja skladbu po vrijednosti ravnopravnu z borovima Putnik, Tam gdje stoji, Prelja, Moja ladja i Pogrebni ca.

Sadjen je u trodijelnom obliku: Uvod 2 + A 8 + B10+4+A8+4+ Coda 3 takta, a započinje jednoglasnim sa-zivom cijelog zbora: Keligioso

■O_

te

-k-*

T

t=$=±

h9 w

1 4=

T

s

F=F

±

±

««

i * i =t=x

^EEEE

C

ko ji u tom registru djeluje veoma tajanstveno.

Daljnji razvoj skladbe bogat je harmonijskim preljevima što dodiruju veoma udaljene tonalitete:

PRIMJER br. 145

Sadrži i figuracije što glasovnim linijama podaju gipkost po-kreta ali i podvlače skromnost molitve:

PRIMJER br. 146

Satkan je od majstorskog vodjenja dionica s postupcima što spa daju u način imitacijskog izražavanja:

...'A-..'.'.■ .*; šiifi,-

PRIMJER br. 147

Protkan je suptilnim dinamičkim nijansiranjem koje još dublje karakterizira značenje teksta /vidi pr.br.146/.

Može set prema riječima Vlade Špoljariča,505 u ovoj skladbi nači odraz tadašnjeg načina skladateljeva života: odlučnost ;u traženju prava na vlastiti život iznesena je u intervalu kvarte:

n- n^HT T \ i »

i ffr f4 Lor-i , u n -t—'» i;*.-I-----1—' * f f 1

M—1 1 —

a časovi rezignaoije dani su u več citiranom primjeru figura-cija* Ima i prkosat iznesenog u primjeru s tekstom "Daj nam,

----.»--.V.-- • > - -

što je treba...% ali i razočaranja nad teškom životnom stvar-nošdu koje u višekratnom ponavljanju saziva »oče naš" u toku djela prelazi u pravo zaklinjanje, u molbu za snagom da se iz-drže sve nedače života:

PRIMER br. 149 Ukratko, Lisinski je ovom skladbom stvorio

snažno djelo što osvaja svojom izraža jnošču. Djelujuči u isti mah smjernof ono nije lišeno izvjesnog prkosa u trenucima kada ljudska j edinka, u traženju svojih osnovnih životnih prava, smatra da je u tome prikračena. Ali taj prkos nikad ne prelazi granicu dozvoljenog; kao i u kasnijem ofertoriju Gum

T' , f „ mmmamm

invocarem neprimjetno prelazi u skrušenu molitvu koja če u zaključnom vapaju:

a x ■

jsaa

ff Uik

J I

V—/

r

o

JZ.

*

^ajoJO I

-J-

s-

t

i njegovu nestajanju u pianissimu najbolje označiti svu ništavest ljudsko g biča i njegovu sičušnost pred pokretačem njegove smjer-ne molitve:

PBIMJSR br. 151

Otče naš u Es-duru iz 1846.god. po izrazu je mnogo skromni ji: zvukovno je siromašni ji od prethodnoga iako mu je haimonijski govor približno jednako zanimljiv kao i onome u As-duru. Premalo je sadržajanj glazba kao da ne izvire spontano iz teksta nego se zadovoljava da samo ovlaš označi njegovu re-ligioznu dubinu.

Započinje tihom invokaoijom kadencirajučeg ka-

raktera:

koja odmah prelazi u snažno o da vanj e nužnog postovanja glavnom

licu skladbe:

in i ' " * * as.______%

i

f ¥ f

EE

i

h K fc t , ! I l

~t~> i—r

r -

) v LH

Na tom osciliranju dinamike i uglavnom identične zborske fakture odvija se daljnji tok djela. Ono je pisano homofonim stilom ko j i samo na dva m jesta -naknadnim upadanjem dubokih gla-sova- asocira polifone značajke. Po obliku pripada takodjer tipu male trodijelne pjesme s proširenjem: A 8 + B 10 + i 8 +

■k!' A \ I

Ooda 10 taktova, a završava kadencom, kojoj su na kraju podvu-čeni ozbiljnost teksta i strahopoštovanje prema njegovoj tema-tiči.506

Zašto je Lisinski dvaput skladao isti tekst i koliko je u ovim skladbama uspio ostvariti ugodja j crkvene glazbe, dva su pitanja koja se nameču na ovom mjestu. Odgovor na prvo bit če približan: ili je osjetio nedorečenost prvog djela pa kao zreo stvaralac želio stvoriti novo što če potpu-nije odraziti tekst - ili je, u biti duboko religiozan, osjetio potrebu da u onim teškim danima svog života još jednom stvori, u vidu molitve, sebi bar nekakvi čvršči oslenac s po-moču kojeg če lakše odolijevati nasrtajima sudbine.

Drugi je odgovor kompleksnije naravi: dan s našeg današnjeg aspekta, on je za skladbe potpuno negativan. Grlazba ovih dva ju djela nikako ne odgovara duhu crkvene atmosfere; premda ozbiljna i u skladbi u As-duru sadržajno duboka, ona je daleka propisima što su početkom našega stolječa postavljeni kao zakon muzieiranja u crkvi. Ali vrijeme Lisinskoga nije bilo još poznavalo današnje propise crkvene glazbe. Ono je tra-žilo da glazba dolično prokomentira religiozni tekst, a koliko i kako dolično -to nije preciziralo. S tog stajališta ove sklad-

be Lisinskoga potpuno odgovaraju duhu crkvene glazbe njegova vremena. U tome, zanimljivo, valja dati primat ono j u Es-duru, j ednostavnijoj, siromašnijoj, asketskijoj, ali bližoj jedno-stavnosti i pobožnosti crkvene atmosfere. Ona u As-duru, makar mnogo vredni ja, suviše je opterečena elementima što odudaraju i od tadašnjeg crkvenog ugodjaja. Namijenjena je izvodjenju s koncertnog podija a ne s kora crkve. Toliko je bogata sklad-noa raznolikošcu elemenata, da če odvratiti pažnju slušalaca od misli koje bi u njima morale biti prisutne u tom času.A to ne bi* smio biti cilj skladbi što su nastale /i nastaju/ na religiozne tekstove.

b/ na Seskom jeziku

Od dva muška zbora na češkom jeziku zanimlji-viji i vredni j i je ona j lirski pod imenom Dobrou noc /Laku noč/. Pisan je u dvodijelnom obliku sa slijedečom dispozieijom: A 8 ■ B 4 + C 6 + A 8 + 6oda 242 takta. Neuobičajena podjela taktova uvjetovana je ne toliko melodijskom gradjom, koliko zahtjevima pjesničkog teksta, značajkama harmonijskog govora i /osobito/ odnosom tonaliteta u ko j ima su ostvareni pojedini dijelovi. Tako je A-dio pisan u C-duru, B-dio u c-molu, C-dio u Gr-duru a reprizni A-dio opet u C-duru. Nesimetričnost unu-trašnjih dijelova uskladjena je^proporcionalnošču vanjskih /po 8 taktov^/ te Codom od 4 takta. Da tekst B-dijela nije organski vezan uz A-dio, moglo bi se govoriti o pravo j malo j trodijelnoj pjesmi s proširenjem od dva takta u B-dijelu /A 8 + BIO + A 8 + Goda 2+2 takta/. Medjutim, tekst je u ovom slučaju presudan za odredjivanje formalnog izgleda skladbe. A kako tekat B-dijela sadržajno pripada njenom prvom dijelu, to je taj B-dio bolje shvatiti kao samostalni dio, medjustavak, s obzirom na njegovu glazbenu grad ju, ili pak kao proširenje

A-dijela, kojemu je autor namijenio funkciju modulativnog

.... ■ •-•• .

»ost a.

Iz skladbe struji smirena večernja atmosfera. Nju stvaraju tenori II svojim baršunastim početkoa;

Giustamente moderato

ma piii sostenuto

/

77"

2Z

3E

i r^

/lavt. .

T-

a učvračuje cijell zbor postepenim diskretnim nastavkom na uzdah tenora II:

■i

K

tr~ir

i i

> y f / h ±

/' 'A v * i-*—-

V

11 81 i u

Sve je u djelu priguseno, čak ni forte /t. 16-17, odnosno t.27-28/ nije, ili ne bi smio biti, onaj uobičajeni forte ili fortissimo. Kroz tu smirenost razliježu se veoma profinjene

iS-rVv......

harmonije oscilirajučeg karaktera, bogate alteracijama. Njima, prečestom upotrebom njih, Lisinski kao da je želio done-

kle odraziti sparnu ljetnu noč, punu intenzivnog života pri-

507

rode u smiraju povečerja: 1

% - • «i ...-. ••. ur

PJ2IMJER br. 156

Rijetki su taktovi pisani u čistoj dijatonici. Lisinski se poigrava mno gost rano šču trozvuka, hipertrofira zvuk zbora, prelazi iz tonaliteta u tonalitet lakočom što jLm-ponira. Kao da je u ovoj skladbi želio pokazati koliko je s tehničke strane napredovao u Pragu. Samo, čini se, da je to j

3vojoj želji podredio razvoj melodijskih linija skladbe. One su ovdje rezultat spoja dvaju ili nekoliko akorada a ne samostalno

oblikovana komponenta djela: v

/

jo- Ujf r *

LJ±

* fc k i' S

Z

t

i > SE ' '

' ' I

1; t v 1» U1 *

I

-

t

Možda je i sam skladatelj uočio ovu slabost pa je njihovu neizražajnost pokušao nadomjestiti ritmi ž ko« samostalno S6u njih!

/

i

2

p ^

t

X

±=±

P

£

i 1 i

P

VI „}< j

\J

y

Z

T

f fT

-—f '

p PaM^

Ali i ta samostalnost djeluje više umjetno nego spontano.

S druge strane autoru valja priznati da je ha ironijama veoma dobro prokomentirao pjesnički tekst. Tako npr., u

/

citiranom primjeru br. 192 riječ »•zli11 izrazio je harmonijom

Inrartsekstakorda, postavi vši ga tako da zvuči prazno:

O

f tu

ur

kako bi na taj način što bolje tonski opisao pslhičke značajke zlih ljudi.508

S jedne strane neuobičajeno formalno rješenje 1 bogat harmonijski govor, a s druge strane melodijska neizdife-renciranost melodijskih linija učinile su ovu skladbu djelom neujednačenih vrednota. Medjutim, ono zavredjuje da i dalje živi upravo zbog izuzetno uspjelo očrtane atmosfere što izbija iz nje posredstvom profinjenog korištenja zvukovne boje glasova muškog zbora.

Kar. ■ f«

c/ na njemačkom jeziku

J edini sačuvani muški zbor na ovom jezičnom po-dručju, Die Nacht /Noč/ lirskog je karaktera te prema tome veo-la blizak onome na češkom jeziku. Ali ne dosiže njegovu izražaj-nost ni melodikom a ni harmonijskim govorom. Asocijacija na češ-ki rad više je stvorena sličnošču dinamskih finesa nego ostalim komponentama. I tekst je raznolikog sadržaja; u zboru Dobrou noc 011 je jednostavan i pjesnički tečan s osnovnom misli "Spavajte 8Ti ljudi, i ,dobri i zli; božje oko bdije nad vama i skida vaše brige dajuči vam mirn; u Die Kacht je prožet razmišljanjem o smrti: govori o smirenju u snu odnosno o umiranju. Autor mu je sam skladatelj koji se kao pjesnik nije uzdigao iznad prosječ-nosti. Značajno jef medjutim, to da se u danima pri vika vanj a

na novu sredinu i na sistematsko teoretsko ovladavanje glazbe-

50 Q

film disciplinama Lisinski bavio tmumim mislima o smrti. One če se povremeno javljati i u drugim vokalnim djelimat a dozi-vjet če svoj klimaks u i zgubi j eno j skladbi Jeter Mensch muss sterben.

Siromaštvo melodijskog nadahnuča Lisinski je po-kušao nadomjestiti kromatikom, koja nažalost ne uspijeva zami-jeniti odsustvo stvaralačke invencije:

PRIMJER br. 160

Kromatika pravi od durskih ili molskih trozvuka umanjene što se kredu u paralelnom nizu dajuči im funkciju zamjenične dominante

iduceg akorda. Rijetko odvodi u drage tonalitete, a kad se to lesi onda je novi tonalitet -1 to samo prolazno- tonalitet sub-dominantnog odnosa nakon kojeg odmah »lijedi vračanje u osnovni As-dur:

PHIMJEH br. 161

Ali je na jednom mjestu veoma funkcionalna: kad se u Codi ponavlja tekst "Das ist die Nacht", Lisinski to muzički komentira na elijedeči način:

postižuči sniženjem terce tonične harmonije, nakon prethodnih "svijetlih" akorada impresivnu viziju noči.

Ono čime obiluje zbor Bobrou noc ovdje je tek skromno naznačeno. Ali je razumljivo; zbor Die Nacht nastao je na početku "praškog razdoblja", a Doorou noc godinu i pol dana kasnije. Možda je i sam skladatelj to spoznao pa u novo j skladbi istog ugodjaja želio pokazati kako zna tonski opisati karakteristike noči. Nažalost, inspiracija je )@aasa» zakazala: u nje-aačkom radu pred decentnim a u českom pred velikim tehničkim izrazom.

Forma djela /A4+B4+C5+ Coda 4 takta/, tonalitet i zborska faktura veoma su pregledno i sretno ostvareni. Može se,zato, utvrditi da tehnička strana skladanja nije Lisinskomu predstavljala nikakav problem. To na svoj način daje skladbi ljupkost, čineči je simpatičnim *djelom koje bi moglo i danas živjeti na koncertnim podi j ima.

2/ Dječji zborovi a/ na hrvatskom jeziku

Ako se četiri dječja /wdietinskaM/ zbora poreda-ju ne prema redoslijedu nastajanja vec prema njihovom glazbenom karakteru odnosno sadržajnosti tekstova, dobit če se veoma us-

pjela suita o svagdanjem životu najmladjih. Stavci suite bili bi

„ 510

Jutam ja p$sma# Veselje ml.adostit Piesan potlam nauka i Ve-511

černa pčsma. Osnovna značajka prvih tri ju skladbi jest da su pisane sočnim glazbenim govorom, da su zvukovno ostvarene veoma spretno i da je ugodja j vedrine pa i bezbrižnosti podvučen veoma vidno. Sazlike kod svih zadiru najprije u njihova tehničku stra-nu: dok je u dvije središnje skladbe ona svjesno pojednostavijena, dotle u vanjskima obiluje mnogim problemima, osobito što se tiče solo-glasa u prvo j. Ujedno se u tim vanj skim stavcima, što je razumljivo, javlja i refleksivni moment: molba Vrhovnom biču da dan bude sretan te zahvala što je takav zaista i bio. Sve su,

osia toga, pisane uz instrumentalnu pratnju: prva uz glasovir a

512

ostale uz mali orkestralni sastav.

Lisinski ih je napisao u posljednjoj godini svog stvaranja, i to u prvo j polovitoi nje, kada je več jasno sagledao sudfoinu sebe kao glazbenika. Pa ipak, iz tih skladbi progovara vedra ljudska priroda, kojoj kao da je strana bilo kakva život-na nedača. I zbog toga saživl javanje sa psihom onih ko j ima su ove skladbe najti je njene, i to u danima punim životnih teškoča, sv;jedoči o velikoj moralnoj i duševnoj snazi Lisinskoga.

Jutam j a pšsma je oveča skladba trodijelnog oblika s Codom, radjena po shemi Uvod 13 + A 20 ♦ B 3 ♦ 20 + A 20 + Coda 10 taktova. Uvod je smirenog karaktera i ako u njemu istak-mitu ulogu ima ju sinkope:

PBEuJER br. 163 I nastup zbora podržava tu smirenu impresiju:

PRIMJER "br. 164

Ali je dan sve više u nastajanju: sve polako oživljava, a dinamika zbora postizava svoj klimaks na riječi MSve se trudi,svat-

ko žudi prie sunca još zateči blago jutroM:

PRIMJEB br. 165

Croquis dana je donesen i A-dio se smiruje na tonu fis 1. Srednji /B/ dio zapravo je molitva djetetova Vrhovnom biču. Bana je u polaganom tempu i kroz solističku dionicu soprana, koji sada -za razliku od kračeg nastupa u A-dijelu- potpuno dominira. Najprije se razvija samostalno:

PRIMJER br. 166

a onda, u variranom ponavljanju prethodne osmotaktovne reč eni-ce, uz pratnju dvo glasno g zbora:

PRIMJEB br. 167

Iz solističke linije izbijaju u izvjesnoj mjeri utjecaj operne tehnike ali i naivna pobožnost dječje molitve, koju podvlači valovita glasovirska pratnja u desnoj ruci što se tek pod kraj dijela smiruje poprimajuči uglavnom isti vid koji je imala u uvodnom odsjeku za ovaj dio, A onda je pratila melodiju reci-tativnog karaktera:

PRIMJER br. 168

dok sada priprema nastup veoma kratke ali zanimljive solističke Icadence nakon koje sli jedi izmijenjeno ponavljanje A-dijela:

PRIMJER br. 169

Ono najprije prekida asociranje utjecaja operne tehnike a onda donosi drugačiji vid glasovirske pratnje u desnoj ruci. Sada ona nije statična kao u početku skladbe več se kreče u valovitoj liniji, iznikloj iz B-dijela i potpuno logičnoj: sada je dan u

punom zamahu, premda zbor -iz tehniških razloga- ponavlja tekst početnog dijela:

PBIISJER br. 170

Zbog toga i nema glasovirskih medjustavaka iz početnog dijela; sada su oni suvišni i zbor pjeva kontinuirano, dopunjavan od pratnje koja ne samo da povezuje ovaj dio s prethodnim nego u nj uno-si ton nepomučene radosti što obuzima sva živa biča. Radost se ori : Lisinski ju je dobro shvatio i, premda mu je tekst doslov-nini ponavljanjem prvotnih riječi prividno s pu tava o maštu, on ga je ponovi o u novom ruhu. Ovdje nema m jesta solisti: kolektiv iz-riSe zanosnu himnu-zahvalnicu novom danu i novom životu što izbija iz Code:

PRIMJER br. 171

da bi blistavom glasovirskom pratnjom djelo završilo snažnim fortissimom:

PRIFjJER br. 172

Skladoa očituje bogatstvo glazbenih misli i har-monijskog govora, majstorstvo formalnog oblikovanja kao i zanosnu skladateljevu radost nad životom. Po tome je glazbena stra-na potpuno nadmašila neizražajni pjesnički tekst P.Zoričiča. Ali s tehničke i zvukovne strane ne samo da stavlja suviše velike zahtjeve na mlade izvodjače, nego mjestimično djeluje prilično prazno i neizražajno, primjerice u Codi. To je možda i navelo autora da je preradi za mješoviti zbor, da bi tirne do bio na zvu-Icovnoj i impresivno j snazi koja u izvornom sastavu ostaje u iz-vjesnoj mjeri naslučena.

Piesan potlam nauka jednaka je po ugodjajut zna-čajkama haimonijskog govora i formi skladbi Veselje mladosti. Obadvije su male dvodijelne pjesme, pisane nepretencioznim načinom. Spontanost muziciranja nalazi izvor u najiskrenijem pori vu mladenačke psihe. Sve je tome pretpostavij eno i sve teče poletnom snagom od početka do kraja.

I jedna i druga skladba započinj® Uvodom i zavr-šavajfe Codom: u prvo j ovi dijelovi ima ju veči broj taktova. Ali svaka skladba posjeduje vlastite značajke, najprije samostalno tonsko ruho:

Piesan potlam nauka: Veselje mladosti:

" I I1;' M i Na lin i H 1' i' ) j I j 1' feb

T ' * ; i I' 4-H^ž. ffi' ''' - * * 1 r 1 f '

zatim broj izvodjačkih glasova, a onda posebnosti što se odnose na dinamiku /prva pjesma završava piano/, na dosljednu upotrebu orkestralne pratnje /u drugo j pjesmi zbor p jeva a cappella, dok orkestar nastupa prije i poslije pjevanja/, na modulaoioni po-stupak u prvo j pjesmi /časovita modulacija u istoimeni mol s po-ioou harmonije sniženog VI stupnja u duru/. Jedino tekstov! kva-re umjetničku ojelovitost tih skladbi: oni su pjesnički slabi a aetrički nezgrapni, tako da dolazi do kolizije izmedju pojedi-nih kitica i melodijske linije, radjene prema prvoj strofi.51^ luopce, Lisinski nije imao sreče s tekstovima za skladbe upu-čene mladeži: oni su u sva četiri slučaja ispod prosjeka, pa easluga za uspjelo st z bo rova na takve tekstove pripada isključi-to skladatelju*

Večerna pfesma jednaka je po obliku prvom djelu o-vog ciklusa. Pisana s istim zahtjevima poput njega, ona -medjutim- odudara od ovog smirenošču ugodjaja i idiličnošču večernje atmosfere. Za postizavanje toga u priličnoj mjeri korišteni su iuhački instrumenti, dok gudački kvintet služi pretežno kao po-drška zboru. Unatoč tome orkestralna pratnja sudjeluje ravno-pravno s vokalnim ansamblom u opisivanju raspoloženja kako u uvodu tako i u daljnjem razvoju djela.

Iako se ono pretežno odvija u As-duru, ipak ne djeluje monotono. To je postignuto bilo skretanjem u srodne tonalitet ef što je uvijek izvedeno prirodno i ukusno, npr#:

PHIMJER br. 175

bilo raznolikošču zborske fakture po j edinih dijelova, polifonom u B-dijelu nasuprot homofonoj u vanjskim /a/ dijelovima. Tako se u središnjem dijelu, napisanom u Es-duru, javlja dvoglasni ka-non u primi dok treča, najviša dionica, sudjeluje u toia polifonom tkivu kao jednostavni kontrapunkt dvijema ostalim dionicama:

PRIMJER br. 176

Isto tako, ponavljaj uči nakon B-dijela a-dio, Lisinski se -premda u skromnom opsegu, svega osam taktova- posluzio tehnikom dvostru-kog kontrapunkta premještavajuči dionice zbora kako bi staro j glazbeno j grad j i dao novi slušni učinak:

PRIMJER br. 177 a, b

Ikladba završava u pianissimu: nad dječjim obečanjem da če eu-tra ono biti bolje klarinet izvija isprekidane pomake osmina koli polako nestaju stopljeni u zvuku iščezavajučeg zbora i gu-iačkog kvinteta.

Usporedjena s Jutarnjom pismom. Večerna pšsma ne loslže njenu izražajnost ni umjetničku cjelovitost. Možda je os-fivni nesporazum u tome što skladatelj nije upotrijebio solo-■glas, iako mu ga je tekst nametao. Da je iskoristio tu priliku ne bi došao u situaciju da zbor pjeva stalno u prvom licu sin-julara. Mogao je ponoviti postupak iz Moje ladje čime bi dobio ia logično j interpretaciji teksta. Ali sama za sebe, Večerna Jsma predstavlja uspio rad što ga je skladatelj namijenio o-tekvom izvodjačkom sastavu.

3/ Mješoviti zborovi a/ na hrvatskom jeziku

■,

Izvorno je za mješoviti zbor na hrvatskom jeziku «faak nastala lirska skladba Lahku noč,314 i to neposredno nakon

skladateljeva konačnog povratka u Zagreba Prednacrti za to djelo, po običaju Lisinskoga ne poštoje: ono je nastalo u jednom stvaralačkom dahu. Ali nije nastalo nepripravljeno: njegovu pojavu najavile su dvije ranije "študije"# muški zborovi Die Nacht

* Do^rou noc. Prvi je zbor bio stvarno naslučivanje onoga kako

......

bi valjalo tonski opisati tajanstveni i smireni ugodjaj noči,dok

je drugi več značio veliki korak naprijed u tom nastojanju. Tek

treči susret autora sa istom temom, ovaj put na do bar refleksi v*-

ni Preradovičev tekst, rezultirao je u remek-djelo u kome je

sve savršeno uravnoteženo, logično 1 na svom mjestu.

Djelo je pisano za peteroglasni vokalni sastav

uz pratnju glasovlra. Do da vanje instrumentalne pratnje zborskom

ansamblu u ovom se slučaju pokazalo kao sretna indovinacija

skladateljeva: tamo gdje bi se zbor, koncipiran u osnovi homo-

fono, poka za o nedostatan u opisivanju nočne atmosfere, glasovir

de pomoči: najavit če ili podvuči ono što bude trebalo. Tako mu i

je Lisinski odmah na početku namijenio da što plastičnije očrta atmosfera koja naataje po zalasku sunca:

PHIMJEH br. 178

Jednostavno a koncizno glasovir ispunja tu zada-iz njega u teku 12 citiranih taktova izvire sve što če au-toru poslužiti u daljnjem razvoju djela. Najprije je to osnovni tiotiv:5 > ' • -

m s o1 T' I f

zatim harmonije što dotiču, sada samo prolazno, tonalitete u kolu '<

jina če se -duže ili krače vrijeme- odvijati radnja pojedinog

-

odsjeka, pa pomaci kratkih notnih vrijednosti što če -stopije-

ni sa zborom- djelovati poput svjetlucanja krijesnica u tamnoj EllA

noči. Oni če pulsirati čitavim djelom sve do Code, dajuči mu

jedinstvenost kakvu nije često nači u skladbama naših starijih autora.

Zborska faktura je peteroglasna, ali je podjela glasova izvršena na neuobičajeni način. Kompaktnu fakturu sači-njavaju sopran II f!] tenor I i II te basf dok se linija soprana I doima više solistički. Ona dominira zborskim ansamblom, njo j je sve podredjeno ne samo na početku nakon neposredne dvotaktne priprave u glasovirskoj pratnji nego i u daljnjem toku djelai

PHIMJER br. 180 a, b

Njena plemenita izražajnost nije nikada narušena; ni onda kada je mjestimično, čvrsto povezana s ostalim dionicama, čineči s njima skladno zborsko troglasje odnosno fceteroglasje ili kad na kraju preuzima ulogu pedalnog tona pod ko jim ostale dionice ri-ječima »Lahku noč" za t vara ju krug tonskog opisivanja simbolike jaodi;516

PRIMER br. 181 a, b, o

Oblik skladbe blizak je shemi ronda, ovdje svakako modificiranog i u karakteru glavne misli i u broju taktova pojedinih odsjeka. Plan djela može se naznačiti ovakoi Uvod 12 + I 2 ♦ 10 + e 1 10 ♦ T 4 ♦ e2 8 ♦ 17 ♦ Ooda 5 taktova. Od-sjeoi više ašdudaraju raznolikošču glazbene gradje nego ugodja-i«m. AH

ne kvare skladnost mozaika nego se veoma fino stapaju u zaokruženu cjelinu.

Iako opisuje smirenu atmosferu, skladba nije o-stvarena u komornom načinu muziciranja. Doduše, započinje pia-nissiao, ali jo j dinamika varira da bi dosegla potpuni vrhunao n slijedečim taktovim^ nakon ko jih započinje smiri vanje i nest a j an je u pianiosimuJ

PRIMJER br. 182

Haraonijski govor ne narušava karakter skladbe. On je decentno raznolik: tonaliteti kojl se javljaju pri pa da ju grupi tonaliteta a rodnih s osnovnim P-durom. Unatoč tome harmo-lije su veoma zanimljive čemu mnogo pridonosi i raznolikost iborske fakture.

/

Skladbom Lahku noč Lisinski je stvorio djelo koje je na početku posljednjeg razdoblja njegova života snažno o-bil jezilo majstorsku fazu skladateljeva stvaranja. Ozbiljnost glazbene tematike, veoma čvrsta i pregledna arhitektonika i o-stali elementi glazbenog izražavanja nose jasni pečat izvoroo-Bti autora, Ovim djelom kao da se on oslobodio svih akademskih sputavanja praške škole i pro govori o sasvim samostalno i slo-bodno, stvorivši njime najvredniji di^glazbene baštinejšto ju je hrvatska zborska literatura našli jedila od prošlosti.

Ali ga nije ostavio osamljena: nadopunio ga je, dvije godine kasnije, Jutrom, naknadno preradjenim od dječjeg u aješoviti vokalni sastav, Kao da je i sam osjetio da je pravo mjesto skladbi Jutarnja pfesma upravo uz /onu rani ju/ Lahku noč, da za j edno tvore diptihon svjetla i sjene, života i smrti. Sairenom ugodja ju noči suprotstavljena je na taj način razigrana radost novoga dana; pastelnoj zvučnosti tame konfrontirana Je jarka sonornost sedmeroglasja Sto zanosi svojom monumental-nošču.517

b/ na češkom jeziku

Vedrina gorskih pejsaža i bezbrižnost pastoralno g ugodjaja izbijaju iz djela Ha Krkonošioh /Na Krkonošama/,

jedinog na češkom jeziku za mješoviti, i to petero glasni, zbor

Im 518

uz glasovir odnosno orkestar. Lisinski ga je stvorio u Pragu, nakon što je u njemu pro bora vi o dvije godine i s ki a dao nekoliko značajnih radova, osobito solo-popjevaka, prožetih češkim glazbenim melosom. Kad ga je pisao bio je teško bolestan. Pa ipak, ono zrači radošču životnog optimizma; prava je himna prirodi i doima se kao spontano, duboko proživljeno ostvarenje.

Po obliku i haimonijskom govoru veoma je j edno stavno. Sastoji se iz dva oveča dijela /24+26 taktova/, uokvirena uvodom A4 t,/ i zaključkom /11 t./ a spojena kratkim dvotaktnim ledjustavkom. Oni se pretežno odvijaju u osnovnom tonalitetu

/F-dur/ s kračim povremenim skr stanj ima u one najbliže i naj-s rodni je tonalitete /CtB-durfa-mol/. Svaki dio sa sebe predstavlja zaokruženu cjelinu kojaf medjutim, nalazi svoj pravi smisao tek u kontekstu čitavog djela. Tako je naoko heterogeni moment potpuno neotao: skladatelj je uspio te dijelove povezati u ap-solutno logičnu i zaokruženu cjelinu.

Ali svaki dio ima svoju vlastitu fizionomiju.Prvi je trodijelne forme /a8+b8+c8/t a pisan je pretežno u dijaloškom obliku izmed ju ženskog i mješovitog odnosno muškog i ženakog zbora:

PRIMJER br* 183 a, b

Tunačenje za ovakvo oblikovanje njega valja tražiti u tehnici izvodjenja pučkog pjevanja, gdje jedan ili više solista započi-W Pjeianje koje kolektiv naknadno prihvača razvijajuči izne-senu melodiju. Upravo po ovoj značajki ovaj prvi dio, uz ostalo, doiaa se kao tipično pučko pjevanje gorštačke provenijencije.

Drugi je dio dvodijelnog oblika, a radjen je po shemi a8M*bl2 taktova. S prvim ga dijelom veže ljupki medju-stavak u kojemu kao da je diskretno prisutan pjev ptica:

PRIMJER br* 184

Autor je ovom /drugom/ dijelu namijenio zadaču da po ste penim dvokratnim dinamskim gradiranjem pripremi vrhunac skladbe. To gradiranje izvedeno je dvaput i na prvi pogled jednako u oba dva odsjeka: i jedan i drugi počinju prigušeno pa dinamski rastu do fortissima. Ali je razlika u tome, što je u prvom odsjeku for-tissiao kratkog daha dok se u drugom razvija u izdržanim tono-Tima što poentiraju stvarni vrhunac djela:

PRIMJER br. 185 a, b

Bazlika i zmed ju tih odsjeka nalazi se i u drugim vidovima: prvi je odsjek pisan uobičajenom tehnikom homofonije i u njemu melo-dijska linija soprana dobiva najistaknutiju ulogu razvijajuči se na principu melodijskog kretanja:

PHiraER br. 186

Melodioznost drugoga valja tražiti, medjutim, u unutrašnjim dionicama -altu i tenoru I pa II- kojima dvije odnosno tri preostale dioniee pedalnim tonom na dominanti predstavi jaju čvrsti okvir:

PRIMJER br. 187

BI' -

U njemu se, obrtajem dionica, može u izvjesnom smislu uočiti i -doduše skromna- primjena tehnike dvostrukog kontrapunkta, što u svakom slučaju djeluje svježe, podvlači razliku izmedju na oko sličnih odsjeka i priprema pravu gradaciju djela. A kad se nakon njem nastupa očekuje logični završetak, glasovir /orkestar/ podržava i dalje njeno trajanje. Ono se nastavlja i klicajem jednoglasnog odnosno peteroglasnog zbora na riječi "ČesJref zemS krsčsnjr rs(j!" :

PRBUER br. 188

i zaključkom glasovira /orkestra/ koji od najviših tonova poste-peno silazi do onih dubokih:

PRBSJiR br. 189

Kao da jeka nosi u daljine radosni pjev češkog čovjeka dok s vr-hunaca Krkonoša promatra Ijepote svoje zemlje.^1^

Kratkim i pregnatnim akordima toničkog kvinta-korda završava ova uspjela skladba, koja kao da najavljuje na-stanak z bo rova Lahku noč i Jutamja pgsma /Jutro/. Ona je ne samo dokaz kako je Lisinski razvio svoju skladateljsku tehniku do zavidnog stupnja nego i kako je znao u večem zborskom djelu znalački odraziti ne pa tvore ni duh češke zemlje. Po tome skladba može stati uz bok na j vre dni jim os t varen j ima iz "praškog razdobja* kao dokaz umješnosti Lisinskoga da se saživi s glazbenim znagajkama jedne sredine i da ik odrazi u svom opusu.520

c/ na latinskom jeziku

Offertorium Gum invocarem /Kad sam sazvao/ ne samo da je po obliku posljednje veliko djelo Lisinskoga nego je zasad i posljednja sa čuvana skladba kojom je on završio svoje stvaralačko djelovanje. Pisana je na latinski tekst četvrtog Davidovo g psalma, iz kojeg je skladatelj uzeo samo prva četiri stiha. Po tome kao i po svom karakteru ona pripada području moteta.

Lisinski nije bez razloga posegao za ovim tekstom. U danima nastanka djela on je jasno sagledao daljnju sudbinu sebe kao profesionalnog glazbenika. S po zna o je da je njegov poraz samo pitanje vremena i da mu zbog osiguranja životne egzisten-cije valja potražiti drugo, praktičnije, rješenje. Osječao se slomljen: njegova velika moralna snaga, kojom je dvije godine odolijevao svim teškočama, bila je skršena. U tim časovima moralne depresije on je u Davidivim mislima našao odraz svog ras-položenja i skladajuči tekst prenio u nj sve što je tada nosio u sebi,

A nosio je najprije duboku rezignaeiju nad onim što mu se dogadjio i što če mu se još dogoditi. Tim os ječa jem prožeo je u naj ve čo j mjeri ovu skladbu, naznačivši ga ne samo osnovnim tonalit etomf mekanim Es-durom, te skre tanj ima u srodne nol-tonalitete /es, b, c, g,/, nego i bogatstvom alterlranih harmonija što karakteru dura po da ju tamnije osvjetljenjetnpr.:

PBIMJEB br. 190

Ali je rezignacija bila pomiješana s osječajem nemoči nad vlastitom sudbinom. Nemoč je zato ovladala melodijskom linijom i solističke dionice i dionice soprana u zboruj podrezi-

1 »1 jJ.

rala joj je krila kad je ova težila k višinama i survava|a je s ajih u ambis dubokih tonova. Zbog toga su završeci odsjeka sklad-be -ue dva izuzetka- silaznog toka: pri vidni zalet melodije smi-ru je se na tonovima na koje je stigao silaznim, padajučim pravcem:

•J?

PRIMJER br. 191

Patnja je sjedinjavala o ve dvije komponente ta-dašnjeg psihičkog skladateljeva stanja. Ona je da vala pečat glazbenim mislima što su spontano izvirale iz autorova pera,o-blikujuči ih u tonske sklopove koji ne samo da zvuče disonant-no nego djeluju kao izraz duboke napačenosti jedne profinjene lirske stvaralačke prirode. Obojila je tako več i uvod djela koji sadrži njegove sve naj bitni je značajke da bi u njegovu daljnjem razvoju bila prisutna nesmanjenom uočljivoščus

PRIMJER br. 192

Ali je ponekad znala poprimiti i vid zaklinjanja što graniči s prijetnjom. Razvijala sef na ime, svojim prirodnim tokom: najprije je bila skrušena i smjerna, da bi došla do stanja kad nadzor čovjeka nad vlastitim mozgom popusti, čaša strp-ljenja s« prelije a sve što se sakupljalo tokom vremena izbija nekontroliranom snagom iz ojadjene unutrašnjosti čovj eka-patni-ka. Dva put je tekst psalma pružio Lisinskomu takvu priliku:prvi put riječima "in tri bula t ione dila tasti mihi" /"u nevolji si me obradovao"/ a onda u sazivu "miserere mei" /"smiluj mi se"/^!-sinski je svaku priliku iskoristio u dvostrukom vidu, jednom u dinaaici fortea odnosno postepenog pojačavanja i inzistiranja na tikstu;

PRIMJER br. 193 a, b

a dragi put u dinamioi fortissima postižuči tim postupkom zaista veoma impresivni učinak /vidi pr.191/ i:

PRIMJER br. 194

Sak se više od toga osječa u posljednjem citlranom primjeru: nije to samo arhitektonski isplanirani vrhunac skladbe nego je vapaj živog čovjeka za pravom vlastite ličnosti na ljudsko eg-zistiran j e.

Nadzor nad vlastitim osječajima uspostavljen je, medjutim, veoma brzo. Kao da se skladatelj i sam prestrašio e-rupcije osječaja što mu je izbio iz najdubljih unutrašnjih poriva: naglo skretanje u veoma tihu dinamiku izraz je ne samo logi eno g razvoja skladbe nego i djetinjeg straha da vapaj ne po-stigne suprotni učinak i ne ubrza pri bliža vanje neumoljive katastrofe :

P2IMJEB br. 195

U tolikoj je, eto,mjeri Lisinski ovom djelu dao pečat svoje ličnosti. Zato je ono najviše autobiografsko od svih ostalih: u proučevanju njega nema dileme da 1 i i koliko ono odražava Lisinskoga-čovjeka,, jer je odražavanje prisutno u svakoj

noti i svakom akordu, u svim vidovima skladateljeva stvaralačkog 521

postupka.

Poimalno oblikovanje glazbene gradje riješeno je oblikom ronda s jednom temom: Uvod 10 + T 12 ♦ e^ 24 ♦ T 10 ♦ l ♦ e2 18 + T 12 ♦ Coda 4 takta. Glavna se misao /T/ ponavlja Mijek u nešto izmijenjenom obliku, dok se završetak do ima kao sinteza cjelokupnog materijala Što se javljao u toku djela.

Primjena tehnike suprotstavijanja soliste i zbora asocira postupak u nekim rani jim z borovima, posebiee u Mojoj ladji. Komentar što je tada dan kao objašnjenje, može se aplicirati i u ovom slučaju. I ovdje je skladatelj osjetio da tekst tra-ži solistički tretman, ali da bi bez podrške vokalno g kolektiva

4

ostao uumogome nedorečen. Zato je i sopranu-solo dodao četvero-glasni mješoviti zbor, kao da je tirne želio još više podvuči au-tobiografsku no tu djela: traženje svog m jesta u društvu uz nje-govu pomoč i podršku a ne isključivo individualnim nastojanjima. Ima, logično, mjesta u skladbi koja su povjerena samo solo-glasu •tako au pretežno grad j ene epizode- ali se on ubrzo sta pa sa zborom i dobrim dijelom fungira kao njegova peta dionica /vidi pri-ljir br. 194/.

Zvučna faktura bogata je preljevima što ukazuju na zrelost vokalno-instrumentalnog izražavanja Lisinskoga. Ona je jednako sočna u taktovima koncipiranim homofono ili umjere-no polifono i uvijek je najdublje povezana s ekspresijom pje-sničkog teksta:

PBBfkTER br. 196 a, b

Karakter ove skladbe i njena nam j ena postavi jaju, konačno, isto pitanje kao i kod dviju skladbi za muški zbor,na-

, j : < J it

pisanih na prepjevani tekst molitve Oče naš. Odgovor je skoro i-

v

dentičan onome, danom u slučaju spomenutih skladbi, osobito one

■Shv » • -i♦ ,»•' i > ~>-w >.'

u Es-duru. I danas se offertorium Cum invocarem gledan s aspekta

vremena u kome je nastao, može jednako dobro izvoditi i s koncertnih podija i s erkvenih korova. Uvijek če ostavljati dubok

i snažan dojam, što ga je jednom pokrenulo i fiksiralo pero zre-

522

le i unutrašnjim životom veoma bogate stvaralačke ličnosti.

Najzanimljivije je načinjena preradba dječjeg zbora Jutaraja pčsma u mješoviti sa sopranom-solo. U njoj je Lisinski unio najviše i zrn j ena: promijenio je naslov skladbe u Jutro, troglasnu zborsku fakturu zamije&io sedmero- i šesteroglas-nom, da vši joj basovom dionicom čvrsti temelj nad ko jim je raz-?io raskošnu zvučnu ilustraciju nastajučeg jutra:

PHIMJEH br. 197 Odmah na početku B-dijela podupro je solističku

K- _ 4 . ■ i . t . <

dionicu pastoznim sedmero glas jem mumljajučeg zbora, koje je mje-stimicnim reduciranjem na manji broj glasova ili stapanjem s tekstom i melodij om soliste činio raznolikom ali uvijek bo ga tom a prigušenom zvučnom cjelinom:

PRBUER br. 198 a, b, c

Manje mu je za rukom pošla preinaka glasovirske pratnje: mijenjao ju je, osobito u ponavljanju A-dijela oduzev-

ši ovome s$da razigranost što je dominirala u troglasnoj verziji:

■i .

PRIMJER br. 199

Pobudu za to našao je vjerojatno u želji da statičklm ostinat-nim baarom odnosno jedno stavnim ako r dima glavnih harmonija pod-vuče ozbiljni karakter mješovitog zbora. Reducirao ju je, nadalje, na slog muškoga zbora i učinio zvukovno potpuno promaše-nom /vidi pr.br.197/» Dodavao je i izostavljao pojedine taktove ili dijelove njih:

PRIMJER br. 200 a, b, o

5ime je postigao nejednaki učinak: u pr.br.200 at b dobio je na legičnosti i konoiznosti djela, dok je u pr.br.200 c izgubio potrebni prijelaz iz srnirenosti B-dijela u razigranost A-dijela. Izostavio je taktove 77-80 i 83-86 Code te djelo završio ako rdi-■a sto mu oduzimaju logičnost poentiranja cjelokupnog razvoja!

PRIMJER br. 201

Svim tim za h vat ima skladba je dobila novo ruho. Postala je sadržajna dopuna /ili antieipaeija/ zboru Lahku nočt iako po intenzitetu, ojelovitosti i savršenosti ne tako kompaktna kao on. Da bi mu postala kvalitetno jednaka, valjalo bi u nju preuzeti največi dio glasovirske pratnje tro|£asne verzije, usvojivši, medjutim, skladateljev postupak u uvodu i dijelu što alijedi i za njega. Ovako predstavlja polovično ostvarenje: j edino je prozračna faktura dječjeg troglasja dobila punoču koja se

523

naaetala sama od sebe.

C/ Haireonizacija tudjlh melodija I/ narodnih

Dvije su, a nastale su 1847.god. zbog nastupa vokalnog kvarteta u Srbiji. Lisinski je melodije obiju pjesama zapisao po nečijem pjevanju a onda ih harmonizirao.

Hazmonizacije prve, ItLka plava, zanimljiva je u-toliko što prema Lisinskomu započinje dominantnim kvintseksta-ikordom /V ^ / a razvija se u srni r enim harmonijama koje dobro tumače tekst /"Dika plava, lane moje, na srcu mi s pavaM/. Har-nonizacija druge, hore diko, ostvarena je u zvukovno jačem izrazu: glasovi baritona #Ldvostručeni su što opet nalazi svoje opravdanje u tekstu.

I jedna i druga haimonizacija izvedene su znala-

cki, a kadenciranje melodije na II stupnju dur ljestvice ostva-

reno je dominantnom harmonijom. Ovim malim simpatičnim i svje-

žim radovima Lisinski je ne samo dokazao ljubav prema našo j na-

rodnoj pjesmi nego je i stvorio model koji su podražavali s vi

oni naši skladatelji što su se kasnije bavili istim poslom To

podražavanje susreče se još i danas, našavši možda največu pri-

mjenu u harmonizacijama dalmatinskih i slavonskih narodnih pje-

524

sama iz pera Jakova Go t ovca odnosno Borisa Krnica.

m? ■ v » .. ?

Z/ lalftit

Zajednička črta ovih haimonizacija jest da su -kao i prethodne- pisane za muški zbor i način j ene s ukusom te da je u njima dobro pogodjen osnovni ugodjaj po j edinih melodija. One su u izvomom obliku djelovale manje intenzivno, a s glazbene strane predstavljale su beznačajne radove tada po zna -tih ishitrilaca. Lisinski je od njih, spretno odabranim harmonijama te dobrom zborskom fakturom i adekvatnom glasovirakom pratnjom, načinio male bisere tadašnjeg rodoljubnog zborskog

repertoara. lako je harmonizirao tri melodije F.Rusana, jedilu melodij u M .Hajka, tri melodije kojima je autor vjerojatno ta-

c ofi

dašnji pančevački prota Vasilije Živkovič i dvije L j. Gaja. Hamonizacija otkrivaju da je Lisinski u ovom poslu bio veoma pažljiv prema "zadanom" sopranu nastoječi da nikad ne iznevjeri

njegovu osnovnu atmosferu. Zbog toga se o vi rado vi doimlju kao

t • <

veoma kompaktna ejelina od sačuvanih 8 četveroglasnih muških

i

zborova uz instrumentalnu pratnju ko ji potvrdjuju sve što je na prethodnim stranicama napisano o Lisinskomu kao skladatelju radova za o vaj izvodjački sastav. Ovu po stavku može potvrditi i slijedeči primjer, uzet iz nekad veoma poznate ilirske budnice Rek se hrusti šafca mala /svršetak/:

Kit>> * * ' • i " »

PBIMJEB br. 202

Rezultati analize vokalnih skladbi Tatroslava Lisinskoga dovode do slijedečih zapaž&nja;

1* Oblik tih skladbi skladatelj je uvijek rješa-vao u najt ješnjoj vezi s formalnim značajkama o da branih pjesnič-kih tekstova. Zato su one sa stajališta glazbene arhitektonike ostvarene veoma pregledno i jasno, što ukazuje da je Lisinski ovoj komponenti posvečivao veliku pažnju.

Najčešče je upotrebl javao dvodijelni i trodijel-ni oblik te oblik prave prokomponirane pjesme, dok je u obliku ronda napisao samo Četiri djela. O so bito je u prvim god i nama staranja rado posezao za prvim tipom, dajuči prednost rnaloj dvodijelnoj pjesmi. Ali je znao posegnuti i za prokomponiranim ofclikom, i to več u solo-popijevei Kratka sreča /1842/. Med jutia, i u prokomponi ranim radovima jasno se, najčešče, razabire njihova trodijelnost, dok je dvodijelnost rjedje zastupana.

U nastojanju da formalnim znača jkama pjeaničkih tekstova ne oduzme ništa od njihove specifičnosti, Lisinski je Šesto bio prisiljen pojedine dijelove svojih vokalnih skladbi Oblikovati ne s uo biča j enim bro jem taktova nego smanjujuči ili

povečava juči njihov broj. Suprotno očekivanju, ovakav postupak nije poremetio arhitektonsku ravnotežu skladbi nego su one s fonaalne strane neobično skladne i cjelovite. Posebno valja u-pozoriti na postupak oblikovanja nekih solo-popjevaka na češkom jeziku: želečl što adekvatni je izraziti afori stično st i lapidap-

nost češkog narodnog glazbenog izraza, Lisinski je u nekoliko

w ™

na vrata posegnuo za manje uo biča j enim formalnim rješenjem te ne-ke od tih skladbi oblikovao u vidu velike rečenice sa ili bez proširenja odnosno ponavljanja« Time je postizavao izvanrednu konoiznost izraza kome je po dre dio sve glazbene komponente u-ključujučl i komponentu foime.

Osnovne glazbene misli pojedinih uijelova vokalnih skladbi Lisinski je oblikovao simetrično, služeči se pri to-ae proporcionalnim parnim brojem taktova. Tri skladbe u tome predstavlja ju iznimke: u dvije solo-popijevfce, PSsnik i Ilirče Plevo j kina prolietja osnovna glazbena misao rad j ena je po shemi 3+3 takta, a u zboru Tam gdje stoji 4+6 taktova.

Lisinski, dakle, nije slijepo preuzimao glazbene oblike: on je, sazrijevajuči kao stvaralac, uvijek nastojao u okviru postoječih tradicionalnih propiea pronači osebujna for-aalna rješenja. Ona su rezultat logičnog postupka i nužno izviru iz pjesničkog predloška a sretno se uklapaju u cjelinu ne

narušavajuči njenu osnovnu zakonitost.

j\ -

2m idealiziranje vokalne dionice besprijekorno je. Ona je u solo-popi je vkama rad j ena u na j več em broju slučajeva intentivno i odaje skladatelje kao vrsnog melodičara. Melodije 3u obično dijatonske naravi, premda se Lisinski zna poslužiti 1 ikromatikom, ali u prosjeku ukusno i ne pretjerujuči. Za izvod jača su pisane veoma zahvalndlfi nikada ne prelaze normalni opseg. Najviši tonovi upotrebljavani su isključivo za postiza-vanje gradacija, a uvijek su navodjeni logično i ne zahtijevaju 786e naprezanje. Lisinski ponekad, osobito u skladbama na nje-

mačkom jeziku, upotrebljava i tritonus, ali izvodjenj« njega ne predstavlja teži problem.

Autor nikada nije specificirao glas za koji je napisao dotlčnu solo-popijevku. Zbog toga večinu njegovih solo--popjevaka mogu izvoditi mezzosopran, alt ili bariton.

Zborska faktura Lisinskoga sastavljena je isto tako od dobro i logično vod j enih dionica. One se kreču u naj-izražajnijim registrirna da bi, prema potrebi, dosegle i naj-viži ton ali samo kratkotrajno. Lisinski ponekad križa unutraš-nje glasove, i to u muškim z borovima, ponukan valjda željom da do bije na raznolikosti zvučne boje. Tim postupkom on zapravo o-slabljuje zvuk muškog zbora i prelazi u slog mješovitoga.Ha sreča, za tim poslže veoma rijetko pa ta pojava ostaje osamljena /Tam gdje stoji, a mjestimično i Prelja/.

3. Harmonijski govor Lisinskoga, u prvim radovima sreden na tip proširene kadence, postepeno postaje sve bogatiji i isražajniji. Bogačenje se susreče več u solo-popi je vci Kratka sreča /upotreba s po rednih trozvuka i njihovih obrata, dominantni i smanjeni četverozvuk/ i u zboru Ilirom /disonantni odnosi izmedju soliste i zbora/, a zatim se može pratiti iz skladbe u slcladbu očitujuči ne samo evoluciju skladatelja na području glazbenog izražavanja nego i njegov izraziti smisao za harmonij-sko nijansiranje. Haimonije su mu svježe i zanimljive; one su uz to izvršni tumači pjesničkog teksta i neobično funkcionalne unajvečem broju skladbi. Ovo naročito valja podvuči u nizu solo-popjevaka na češkom jeziku, u kojima je haimonijski govor svjesno po j edno stavi j en do maksimuma, a ne djeluje primitivno nego rafinirano. Najčešče, pak, za vršeči fraza, odsjeka ili radova tvore tip kadence II,--

BogatJrfcvo haimonijskog govora Lisinskoga najviše se očituje veoma čestim modulacijama. Shvativši je kao veoma po-godno sredstvo ne samo za proširivanje izražajnih mogučnosti nego i za po t črta vanje značajki i raznolikosti pjesničkih tekstova,

Lisinski je modulaciji posvetlo punu pažnju i sustavno njegovao u svim svojim vokalnim skladbama. I s po če tka oprezan /modulacija u tonalitet dominante/, on u daljnjim radovima pokazuje sve vidnimi napredak da bi se u žrelom razdobl ju svog 3tvaranja poka-zao kao izvanredni majstor prelaženja iz tonaliteta u tonalitet. Ali več u djelima Prosjak i Dobrou noc nalaze se dokazi njegova suverenog o vlada vanj a ovom komponentom glazbenog izražavanja, eak i u okviru jednog takta.

Modulativni postupci Lisinskoga nose sve značaj-ke razdoblja glazbene romantike. Oni su četvero vršni: temelje se na mnogostranosti trozvuka, na terenoj srodnosti, na enhar-monijskoj zamjeni po j edinih tonova ili cijelog akorda te na nodelu sekvence, u večini slučajeva uzlaznom kromatskom a rje-dje postepeno spuštajučem. Lisinski često poseže za drugim,tre-cim i če t vrtim oblikom, izražava juči u primjeni terene s rodnosti naglu promjenu atmosfere, u modulirajučim sekvencama inzi-stiranje na nekom odred jenom elementu teksta a u enharmonijsko j zamjeni izvjesnu jednoličnost ugodjaja.

; Ha osnova uoeavunja značajki haimonijskog govora u vokalnim skladbama Lisinskoga izlazi da je on upotrebl javao togatu zvučnu paletu. Ovo se osobito može primijeniti na njegova zborska djelg. Ujedno izlazi i to, da on u tome nije ništa zaostajao za prosjekom hanaonijskog izražavanja tadašnjih evropskih skladatelja. Ova tvrdnja nalazi potvrdu naročito u ostalim glazbenim oblicima Lisinskoga, primjerice u nekim uoverturama.

^K' ( j- t ■.'«;>-

4. Hi tam je najmanj e njegovana komponenta u vo-

-

kalnim djelima Lisinskoga. U tom pogledu skladatelj je zaista pripadnik glazbene romantike, koja, kako je to več spomenuto, nije unftpre d j i vala ovaj vid glazbenog izražavanja. Izuzetak su

a. /

mu skladbe s naglašenom melodikom u na rodnom duhu, osobito onom sa značaj kama češko ga te neke od pro kom po ni rani h solo-popjevaka, naročito skladba Osamljen. Lisinski češče mijenja mjeru, opet najviše u skladbama na češkom jeziku, 1 tempo, pestlžučl na taj

B;

način odredjene učinke. Dvije mu skladbe završavaju u mjeri, raz-ličitoj od početne: solo-popijevka Slaviček a milašek i muški zbor Tam gdje stoji.

m, |

5. I gla3ovirska dionioa u največem broju slučajeva ne očituje dosljednu razradjenost. Dok mu je u z borovima uspjelija, dotle se u solo-popijevkama doima poput tek nabače-ne skice ili se svodi na četveroglasnu zborsku fakturu. Tek tu

i tamo, razvojem svoje stvaralačke ličnosti, Lisinski je u solo-popi je vkama glasovirskoj pratnji posvečivao veču pažnju, ali nažalost ne uvijek. Prijelomni korak čini u skladbama Der. Zufluchtsort i Ha vjetar; otada mu je pratnja, sporadično, iz-radjenija da bi se u Ribaru i zboru Laku noč dovinula do vi so-kog stupnja samostalnosti i funkcionalnosti. U ostalim sluča-jevima glasovir progo-vara veoma skromnim zvučnim dijapazonom, ostajuči u tome negdje na §?ola puta od izražajnosti glasovne dionice if osobito, harmonijskog govora.

6. Odnos tona j riječi nije adekvatan jer je Lisinskomu cesto uspjelo glazbenim komentarom umnogome nadmaši-ti slabi pjesnički tekst /Prosjak« Po^rebnica/, dok se nikada nije dogodilo obratno. Skladatelj je rijetko nailazio na dobre iumjetnički vrijedne stihovej zato nije ni čudo da se u njego-ru vokalnom opusu našlo podosta osrednjih ili neizražajnih ra-do?a, osobito solo-popjevaka.

7. Sadržajni opseg tih tekstova, osobito u solo-popi je vkama, veoma je velik. Uz rodoljubnu i lirsku on obuhva-6a još ljubavnu i socijalnu tematiku, a ponekad izražava vedrimi, šalu i meditativno raspoloženje. Najbrojnije su zastupani tekstovi lirskog A7, 1, 12/, zatim rodoljubnog /17, 1, 9/ te ljubavnog karaktera /23,-,-/. Ostali vidovi tematike javljaju seslijedečim redoslijedom: šaljivi /3,-,-/, vedri /-,-,2/, socijalni /2,-,-/, filozofsko-meditativni /l9-,$/9 religiozni

A,-#V 1 prigodni Najbolje tekstove napisali su Pre-

radovič /Mirujt miruj, serce moje, Laku noč/, Pick /Vltava. Na Krkonošich/ i Hanka /Buže/ pa je shvatljivo zašto se te skladbe mogu ubrojiti med ju najuspjelije.

8. Glazbena akcentuacija tekstova danas se čini naj sla bi j om stranom vokalnih skladbi Lisinskoga. Izlazi da on nije razlikovao kratke slogove od dugih, da nije poštivao skakanje akcenta s riječi na prijedlog, da su mu nepotpuni taktov! /uzmasi/ potpuno promašeni, da je melodijski naglašavao slogove bez akcenta na štetu onih akcentuiranih. To je zaista sve potpuno tačno. Medjutim, u vrijeme et varan j a Lisinskoga hrvatski književni jezik, a tirne i književni akcent, tek je u nastajanju. Još nedovoljno fiksiran s naučne strane, on Lisinskomu nije mogao pružiti stvarno uporište nekim odredjenim pravilima. U stvari, Lisinski je u vokalnim skladbama na hrvatskom jeziku ostva-rirao pravila njemačkog književno g govora i akcenta ne po svojo j ▼olji nego prema praksi svoga vremena. Ali je zato u radovima

na ostalim jezicima pitanje akcenta riješavao u na jveeem broju slucajeva precizno i u duhu pravila odredjenog jezika.Nije, da-kle, Lisinskomu nedostajao os ječa j za kvalitet i kvantitet ak-centai nedostajali su mu tradicija i pravila na kojima se trebao odgajati ili ih bar usvojiti u toku rada. A buduči da ih nije ni bilo, nije imao što usvajati« On je postupio onako kako se to u njegovo vrijeme smatralo uo biča j eno i jedino ispravno.

9. Autori pjesničkih tekstova su brojni: ima jih 34. Nažalost, malo ih je bilo zaista dobrih pjesnikaj mnogobroj-niji su oni slabi. Ovo se može 3hvatiti i kao prigovor pjesnič-kom ukusu Lisinskoga i njegovu književnom obrazovanju. Ali pozna raj uči stupanj njegova opčeg obrazovanja i kultumu mu razi-na» može se s priličnom sigumošču tvrditi kako se prvenstveno radilo o izboru tekstova ne po njihovoj vrijednosti več po tome koliko su oni odgovarali časovitoj psihičkoj dispoziciji sklada-

telja. Ovo naročito vri jedi za solo-popi jevke, i to na njemačkom jeziku.

Svojim stihovima Lisinskoga su inspirirali sli-jedeči pjesnici: Blažek T./-,-,l/, Bube A. A»-»V» Cerri Gr. At-,-/» Chmelensky I. /2,—,—/, Demeter D. /—,—,1/, Pilipovič I. /-,-,2/, Jablonsky B. /3,-,-/f KSrber Ph. A.-r/» Kralj David /-,-,1/, Kukuljevič I. /3,-,l/f Langer C* A»-r/» Lenau N.-Preradovič P. A•-»-/• Lisinski 7. /3|>2g,-,2/, Millinger C. A,-r/. Nemčič A. /-,-,1/, Nikolič V. /-,1,-/, Pick I.J. /3»-,2/, Preradovič P. Hakovac D. At-#3/,

Eužička A.V. /2,-,-/, Sehulheim H. A»-*-/* Štoos P. /-,-,1/, lordinac J. A»~»V» Trnski I. /3,-,3/, TJhland H. /2f-,-/» Ut-ješinovič 0. At-»-/» Vemak V. A,-*-/ Vežlč V. A»-tV* Vil-lani B. /3,-,-/» Vraz s. /3,-,-/» «Tacko Pr. A »-»-/t Zechenter G. A»-»~/ i Zoričič P. /-,-,1/. Za 20 radova A5,l,4/ autor teksta nije naznačen.

10. Earakterizaojja tekstova i oblikovanje ugo-djaja oda ju da je Lisinski, osim u dva slučaja, u tome bio zaista nenadmašan. Svaka, pa i na j ne zna tM j a vokalna skladba po-tvrdjuje ovu činjenicu. Ispočetka jednostavno a kasnije sve narkantnije on je ocrtavao raznolikost tekstovnih ugodjaja: u solo-popi je vkama su to vremenske nepogode /Die Botschaft/, sum vjetra /Na vjetar/fttalasanje mora /Brodar^ Der blinde Pischer/. sairenost i rezignacija /toruj, miruj, seroe moje, Prosjak, Peg Zufluchtsort/, žuborenje potočiča /BSlana/, vedrina i dostojan-stvenost /Sonet/, pesimizam i pobuna /Osamljen/, ironija i sar-kazam /Kibar/; u dvopjevima i zborovima rodoljublje /patriotski itorovi/, topla lirska atmosfera, religiozna osječajnost i du-boka ljudska tuga /Pogrebnica/. Posebno valja istači radove ljulaavnog i lirskog karaktera, gdje je romantična črta Lisin-

iV; ■ . \ • ■- i.;

skoga dolazila do punog izražaja. Premda je dobro izrazio rodoljublje, odlučnost i prkos, Lisinski je ipak u oanovi tipični

f /

lirik, ko ji se po neka d zna našaliti Aoprivico. Jinoohovo prani/.

ponekad biti junacki raspoložen /budnice/ ili meditirati /Bu-dauci ldžko/i ponekad pro govoriti iz najdubljih poriva ljudske 23ilie /Poggehnica, Cum invoearam/, ali uvijek podvuči lirsku notu do uočljivosti, naročito u skladbama Miruj, miruj, serce moje, Buže, Preljat Tam gdje stoji, L&u noč.

1 : ^ / L

11« Cpisanu komponentu Lisinski je podvlačio i

raznolikom prim jenom tonaliteta. Oni uglavnom pri pada ju onima sa snizilicama, iako je prlličan broj i onih s povisilicama. Lisinski ih nije upotrebljavao nasumce: u svakom od njih tražio je i nalazio odredjenu psihološku pozadinu odabranog teksta«

Ufotreba tonaliteta je slijedeča: F-dur 15 /7#1»7/t As-dur 11 /7»~t4/t C-dur 10 /7,-,3/, Es-dur 8 /6t-f2/t G-dur 7 /5,-,2/, B-dur 7 /5fl,l/t A-dur 7 /4,-f3/f D-dur 7 /4f-,3/, E-dur 6 /3,-,3/, H-dur 2 /L$-tl/$ g-mol 4 /4,-,-/» d-mol 3 /3t -,-/» e-mol 2 /2,-,-/, f^mol 2 /2t-f—/, b-mol 2 /2f-f-/f e-mol

2 At-tl/t a-mol 2 A»-»V» h-mol 1 Ar»-A

Lisinski je nježna i lirska raapoloženja izražajo Es-t Aa- i B-durom, rodoljublje I>- i P-durom, dok mu je 0-dur predstavi jao neutralni^ ne eks po ni rani ugodjaj,

12, Posljednje zapazanje što se nužno nameče u ovom kratkom osvrtu dotiče pitanje odražavanja izvjesnih zna-Čajki hrvatskog glazbenog duha u vokalnim skladbama Lisinskoga na hrvatskom jeziku* Taj duh više se ogleda u skladbama za so-lo-glas nego u z borovima i veoma je očigledan kod pet solo-popjevaka i tri budnice, dok je mjestimlčno uočljiv kod nešto manje 527

radova /2+3/. Ostale skladbe odišu pretežno duhom njemačka romantične glazbene tradicije. Navedeni radovi, medjutim, predstavi jaju umjetnički skromna glazoena ostvarenja: oni su tek potoka z kojim se Lisinski odlučio iči da bi oživotvorio citirane postavke Gajeve izreke. Ali, radjeni na samoniklim melodijama aae na citatima, oni su pozitivni dokaz kako je Lisinski prou-čavao narodne melodije do ko jih je mogao do čl i kako je nasto-

K. , I

jao prenijeti njihove značajke u vlastita izvorna ostvarenja.

Mnogo je značajniji odraz češkog glazbenog duha: on je dosljedno prisutan u največem broju solo-popjevaka na Seskom jeziku te u zboru ffa Krkonošieh. Utjecaj visoko razvijene sredine učinio je svoje: Lisinski je na tradiciji, izgradje-nijoj od hrvatske, mogao bolje upoznati i upiti u sebe melodij-

sko-harmonijske odlike narodnog glazbenog stvaralaštva te ga

.

dosljednije i cjelovitije izraziti u radovuaa na ovom jezičnom

HI''

podračju. Njima je zaista zaslužio nadimak časnog prethodnika Smetane i Dvojka.

t

Takav je stvaralački portret Lisinskoga nakon analize njegovih vokalnih skladbi. Takav čef uz izvjesne dopune, ostati i nakon analiziranja skladateljevih ostvarenja s onih područja glazbenog izražavanja na ko jima se on još ogledao.

p

Do odlaska u Liainski je u svcm atmronju do4imuo rasna glasbam ^odruojs l ostavio »a njima vidne ss»a~

t K. '

kare svog skladatelj ©kog talenta* He4jutlmt orkestralne pedair* SJ« ostalo je nedirauto: de kraja 1347»a njemu n«aa mi-

Jitaog djelm«5*® Skladatelju Je fello j mene, te m tsa

takav poaao nedoataje potrebno strumne saanje, Zbog to^a je 1 otitttovao m Prag 1 sapočeo aadopunjavati aedoetatke 1 pramlae arog dotad&šmjeg ^Umbeneg obratovanja* Stjecao ga Je praktični« »dovlma, rad j enim ped mdsam Eittla, a eni su ae avodili ls~ UJuSive sa ove, dotad nedimuto područje.

mdaktidka namjena imaugurlrala je, dakle, prve ojtistralne akladbe Usiaako^a. Pedala je glavne etollježje ou-varturama br* lf 2 i 3, ali se odrazila 1 u karielku jTeka iljr-u vede j f a u akladbi Srande peleaaiee u manjoj »je« il. 2bO£ toja u prva Setiri djela me valja tratiti aavržena u-jjttalftka eatmrenja meje ih abvatltl tae nužme etape km stjeeu-ttju aameatelneatl 1 potreeneg saanja u oblikovanju akladbi m ovom po dr ud ju*

? i ^

Od prve tri ouverture ona br, 1 jeflo^lčno, HšaaostaJUaija* iiadjena je vjerojatno ^rema odredjenom predlo, iaxt

a

i čini ee da ml tematski nije izvorna** iTedetavlja ti^ičan ikolaki rad, naolnjen na početku študija*

Dru^a očituje nešto više eamoefcalaesti, m mena

U toliko školske suhopmraoati kolike ae te uod&va u prethed~

i

Seelugu sa te ima prvenstveno pregaamtai rltam Sto je 4aa od početka do kraja kao 1 ataoefora šte jej daje pečat lidra 1 mepomudeme radosti*

; Obad vi Je okladbe iaaju deeta sajedaldkih erta* Zijtdaičko im Je što počlnju uvodom s m prvoj je en u ietolmenm aolu /b-mol/, 4/4 mjeri 1 poležanem tesspu /lente/i u dru^oj je 1 looalltetu dominante f-dura /o-dur/ 1 umjerenea tempa« U oba-i* slučaja mu je ulo^a da pripravi naatup stvameg pooetka skladbe kako bi ovaj djelo vao ito nepoarednije 1 efektni je«

jo u orJLkvm poatupku očito našao vooaa ^ogodnu aoguč-M*t m arbitoktonsko 1 psihološka oblikovanj« djola.^ »aro~ Sito jo u t oso uapio u prva j skladbi: nakon tairatog ras položaja u molu navodjonjo auprotnog tonakog reda to proajona ajoro (4/4 u i/4) 1 toapa /Lonto u Allogro m noto/ Oaju nastavka djila saista posobnl učinak*

Zajodni&kl lm jo 1 postupak u oblikovanju dijo-lova sonatno$ stavka* jfespoglolia to jo rad j ona na principu gm>~ 4iranja naj pri j o prvo a onda drugo tono« U tom po atupku mošo so udSiti iavjoana ahaaatlSnostf prvu tonu okspenlroju naj pri j o vi* oline Z f a satia ao ona Javlja joS dva putaf uvijok u novoa atrumentalnoia vidu a ua sudjolovanjo ovo vodog broja In^truEia-nata. aiifcan jo postupak i • dragom trnom i 1 nju Llslnskl vodi H plana pran fortou da M na kraju dijola majala u ptxnoa »jaju« Provodba ovia ouvorturaaa toaolji s* lskljucivo

»lučaju praža vilo rltm»ko raaaolikostl koja do ora dijolu teti potro&m aanialjivost* Vz ovo ou prevodtoo bogato intoro mtnim temami j skia *govoroat la^mdjonia na doaad uo&onla ssna- .

• V'" f

fejkima kod Idslnsko^s«

Hopriy očitajo apartnost* l&r&slu sfsvia logidno is dotadašnjog razvoja djolat ona sapodlnjo u ovia ouvorturaaa drogom tonom da bi ao tok nakon njo javila prva taaa.^ BasOog OVttftfi u spoanajl autora kako bi* nakon provodboao

ifcradbo isklja&lvo prvo toao9 bilo pinoMiono i aosanlaljivo početi o vaj dio opot iotoa tomora. Ovo tuaadonjo ukasujo na stu-mi skladat olj ovo aomišljatostl 1 naatojanja da u ovo Školako radovo nouoblčajoala tohnlSkla poatupfcoa uaoao &ar akro-ani tloaont osvjoaonja 1 no vino*

Soda skladbi radjona jo is tematsko gradjo prvo trn, nakon ali j odi jasna kadonoa tipa doaiaaata~tonlka» Inatruaontaolja jo o tadainjog stajališta ko* Hktm. Tooaa su rijotki naknadni lapmvoi« dok jo odnoa iisin-

česte jef Is tehnidkih

prov*deno dljeljenje odredjeae rit&meke fi,$ure ili glasbeme ai-

ali aa dva lata inatrumeata kako bi se poetiko do Jem nepreki»u~

tog oviranja jednog instrumenta. Oskestar ovih uuvertura sastoji

(Ml H 2 fl*9 2 ob«t 2 olar. /V* 2 f*g«t 4 eor«f 2 tr«, 1 trbo»»t 512

tiip* 1 gudafca«

Mnogo vi„o ssaostalnoetl očituje ouvtfturo te, Jf

kojoa so satvara krug orkestralnih radova nastalih ieključivo is

dldaktldklli malega« Ali as samostalmost m očituje u levom stl

tematske grad Je: ona Je vjerojatno takodjer sadaaa kao 1 u pret~

hodnim radovlma« HI telu*l$kl postu pa k saje ee u biti ismijenie*

prtada se mogu uočiti isvjesne male inovacije: uvod Je ostvami

u IHSuru, prva trna u e-aelu a druga u paralelno© dura A

iviei se ona javlja u li-duru, u koje® djelo 1 savsiava/i'^ u

»prizi je najprije navedena prva s onda dru^a tema« Oriceatral-

su

ni aparat je same nešto malo imijejajen, m 1 svak ozfcestm mogome je jedrnak onome is prethodaih ©uvertura« Po ovom eu-ttrture to* J pripada gaista orgoneki prethotoi* radovima s ovog podreja,

. Medjutlm9 orna se e4 njih razlikuje dublnom 1 sa-dilftjnešdu haraenijekog govora, veoma sanimljivo oblikovanem oo te te isra&ajem što iaulja Is čltavog djela« a ve tri kotspo-aa&t« daju skladbi oblljelja koja Jej snačajke školskog rada svodbm aa aanju mjeru i Čine Je djelem što u sebi sadriii dovolj-m Intenziteta sa svoje poste Janje 1 Isvam namjeme koja jeYu pma redu, stvorila* Hjlme kao da se majavljuje nastajanje

' ' i

ju feLjmjlfe ©uvertura; ene aadržl fiksirane sve spememute eli~ m%9 koji de u &Uje£*41m euverturama postati dominantni i <3m~ U djtlima pečat Istlnskeg umjetničkom ostvaremja* j fljamftnijakl j>yof euverture br« i bogat Je *««&*»

ijivistlma što ukasoju u kejoj je mjeri Llainaki u Pragu ranrie m koaponentu glasbeaog israša vanja, Teč u početku uvoda em se

očitajo na nouobioajoni način, Oajuči ovoao karakter osbiljno-iti aU i lirik«: /

■ 1 aOTMJ&a ^ toj -

.Bwdnira daljnjla tokoa skladbo Sinodi taaataku gradju -učim* 'w>a bogata Xjostvloaaa i pasašaaa* sadr&ajnijoa viša mm ito jato ona saaa po asbUPrldonosi i israšajnoa oblikovanju oodo M dopuštajudi da akladba iagubi bilo što od intonaitota prot-Malh taktom«

goda u prvo« rodu odajo isvanrodno psihološko iljodo Llsinskoga u arbitoktonakon oblikovanju mrr&n©g dijola •kladbo« Sva jo ostvarona u postoponoa a stalnaa porasta« lam* Mm pojačavanjon avuka«fo jo postigmto sukoosivnla aktivih* "«Jt® pojodinlb in^truaonatat nad tunduaaia gadata -koJi izvoda jpaoašo, prolstoklo ls prvo toao- naj pri jo upada ju drvanl9aatl® listni duhadl a onda adaraljko« Ooda jo» satla,sanlaljim i aa Btajallita baantonijsko funkcionalnosti $ a prvo j poloviai dodir-isti su rasni tonalltoti /a90«JBa9M«CHa/ 1 to na prlnolpa as* lamo sokvonao i s ovolulranjoa prana £-duru, dok jo a drugo j jalovini provodona saaiaa gradaoija a JMhuu« a »a ■nsffajkaao jrv« toao«

I Ovia postupkoa a oodi osnovi iyodjaj9dotad pm

Mrvo so 1 napotosti9 doživljava svoj vrfeunao 1 konadno saironjo« On jo dao skladbi podat jodinstvonostl9 ali dru^adijo od onoja m Hvorturi br« 2« farno jo atnoafam vodra i prpošna dok jo ovdjo tipoajona akoontlaa Sto ukasuju na dubinu njonog porijokla« jt aolaaljonjona9doaljodno prlsutna no sano u uvodu pa u karale* ftru prvo toao nog* i u drugo j 9 njo^nijoj gdjo trlolaaa /najprl-i« m violinama II 1 violaaa9 a kaauijo a dutočias/ odaaiaa aolo* diji nopoiauconu vodrinu 1 Sini jo nosloooa isvjosno tjoskobno&tis

mmm br« 204 a9 b

HuoOito jo podvuSona b&monijskia govorom koji oso bito u pro-vedbi, popriaa 1 draaatskl prisvuk;

o

asj

2

^ £ J

n

4 -

r

f

*

fri V

r * t-

3

S

C

fime koncisnoot Uusedjaja, njegova oubina i driajaoat čina od skladbo mleta isusetae djelo u desadašajem ilssu alidaih radova« Osobito valja joi jedrnem uposoriti na uvod 1 stvari dram *u malom% gAjo jo luk čitave skladbe mmmJHm nem jamom a postepeaom gradacijo® to ajealm snirivanjo, tki pos&eima triola što prate eanovnu uvudnu mlaae to konačao lataknutom oeebujaešdu fc&anoaljskog &*evemf

Sva ono Što jo u ouverturl br« 3 sanimljive al~ j«, m«djutiat aaatalo aeprlpravljeno. levijo skladbot napisane u predahu lsme4ju Httlova aepoertdnog nadrora aad prvom 1 dru~ PK| odnoano drogom 1 tredem euvertuiem, predetavljaju ao sano tortk daljo u svoju Lleiaakega kao stvarno ca orkestralnih skladbi nego »u 1 antioipačijo postupaka 1 r j odmaja saadajnili m ouverturu br* 3* Ovo aareSlte vrijedi aa skladba Oraado

^^50, aastalu u danim« ka*a jo u Pragu pro vi ran j« idoja 1 tiCkih keaeepeija stvaralo nove« ali na«&lost preuraajeae Sttloaalae aade Coba 1 Hrvata«

0 ovoj akladbi Lisinski jo po prvi 1 j edini put ttpotfljoblo fraaeuski jeslk u imenovanju evog djela«Joh&8~ m da te alje uSlalo bes malega i tim jeslkom ielle je jasne tesati aa Isvore koji su ga aadahmuli u etvaraaju« Djelo« 4e~ iuša, nema altatoir is ajo^eva ugodjaja alje teške

tfglti da?je asetaJanjo oplodilm herojska atmosfera* Qv* Mslx* 04 prvog de posljedajeg takta« poteaeiraaa pregaaatnim rttaoo peloaese« veoma ftokoieiasJUals baraonijakia govorom 1 Mtam, u ostvarl vanju koga glavam uiegu imaju llmeal teMIl*

Oiito te jo nastala teo rosultat apontaaog nadafc-au&*9 proistoklog Is tadašnjib burnih praških dana* Pa tmm m laslikujo #4 pretliodnih radova9 nastalih is dldalrtigtth x*«lo$a. Ali jo ipak povoaana s njima« ne saao te prodstavlja nuižm ato* paaieu a raavojnoj liniji oblikovanja atvamlačkog lite Lisi*** nogo ritaaski aaooira prognantnost ouv*rturo te* 2t do* Oult na dr*M»dlji9 mnogo narkamtniji način. Ona js tsaatski aa>* sostalna; t ms aa skladatoljovo i pvošoto slavonskim glasbonim mm koji djsla dajs podat lavoracati, noposnato a dotadašnjin oskftstrainioi radovima* Sadrtejno js konoisna, puna js šivata i tpjetniSki vooaa ojolovita* Svo to dajo joj atribut samostalmog Ojtlu, punoj snago i iaratejnosti*

Oblikovana jo a ©onatnoj formi9 j/4 ajori 1 te* raktoilatičnoa ritmu polonoso* Pisana jo u 0~duru9 a supočinjo uvodoza od osam taktova što sadrti svo bududo anačajko djola* mi kratkim i prognantnia aterdiaa orkestra trubljo /in u/ livodo ritaidka formula JT? ^ .\J t teraktoilstična aa staoafo* ru ovog ploaa poljsko provonijonaijo* Haraonijaki ^ovor ovog od* ajeka jo jasan i čini okoaniou samog Ojola.

K osnovna aiaao oksi^aioiio. po obliku volite

dvodijolnu pjosaa /t* 9-24 s ponavljanja*/« potpuno jo prošota slavonskim ugodjajoa9 novosania sa bilo ko jo ro^onalno podmdjoi

■ MDtf££ ar. 206/^^;

I« «sao te to snatejko iabijaju is aolodijs i harmonija nogo aa ttlUJivo i u savršotku prvog oda joka« koji kadonoira na doni* ftttfc&n trosvuku paralolnog aola«

Hakon oksponiranja toao slijoii aodjustavak /U5H4/, bo^at idojaaa ritameko, aalodijsko i hamonijako pittš®, aa»$ovor violina X9 oboo i flauto9 a onda i klarinom, i m temelju sokvonoo ovog motiva t

/ i rn , T

prat® hanaenije JHHHto»4HI tonaliteta, lasa čaja slljedl kratko 1 »•ladijski modificirano javljanj« »glave* prve trna, sada u JHfruru* DoSavži do sa&jenlčne domla&»tef Llslnekl aa postepene tonalitotu drage ta»e, 0-duru, utvrdjujudi mu na-Hup kadenoom

Dragu temu, veliku dvodijelnu pjeanu /t »45-88/, donose violine I jadnogluano e violonoellisa, Ste u svukovnoa po sledu predstavlja ugodne stapaaje boja evlh inatrumonata*

ifHmffl br* 208 /početa*/

foprkos j odnos ta vnesti haj&soaijskog govora 1 gradji /rast&vlje-Hi trosvuel CMtura/, t ena se doima kao misuo Israslto slaven**

glasbeaog duha, kompletlrajudi tsto ugodjaj pretiioda* ta® nlsll, čak odaje 1 ritenske slišnosti s njem, dime je jaa~ ae podvudeao jedlnstvo djela 1 karakter plesa. Sanimljive »vu-tevno robo uz diskretna pratnju daje jej aavo<u ljupkast, a ijtoa jasna fislonomlja 1 melodij aka plnstiflpost filme jo satstm ttpjelom, paristupaSnea 1 prijemljivom.

Jož jedrna snadajka povesuje druga temu s prvom t aoAilaelja u paralelni mol, ovaj put isvedeaa aa kraju A-dijela. Pojavljanjem posljedajih osam taktova MULjela teme, israšente Utifom dlnaaakOiu gmdaeijem, savršava ekspo&lelja u tonalita-tu domlnante.

levim toaalaim osvjetljeajem /se-dur/ sapodlnje pred^ /t .89-142/, spojena s eksposloijem signalom t rublje 175 H?? jTf? » aadjeaa je nss smnlmljivo i u hmimonij-

skom 1 u avukovnom pogledu, a naročit© m pogledu korlštemja to~ sateke gradje« 1 to iaklju&lvo prvo toao« Begata jo tonalitoti-m m aaiallloaaa« u kojlma »a alta ta ju pojedini sna&ajni dlje-lovi toaof npr* a ovom rltamakom figuram } J J j I* V # s njima SO lisiaskl poigrava« prenosedl ifc la instrumenta u instrument«Xma 1 Mkvonoi kroma eoko^ tipa« naglih akrotanja u tonalit^t salto-m VI atupnja dara /f*Dea/« ali jo sva uvljok podrodjono atu*-slvrl što nI sa tronutak no oalabljuje« Poeetao jo sanlmljivo oblikovan savrSotak provadbot njo^a sa&lmjavaju t .2Is ®ka-poiicijo, sada transponirani sa kvartu nl&o* I kao što jo u ote-posloljl nakon njlb nastuplln druga toma9 tako so dašava 1

sad vod na karakteristična način sa l&sinakega*

_ Ovaj pat« aedjutira« dragu tem donosi trublja--aolo u vooaa tlhoj dinamioi« a us diakrotnu pratnju orkestra* Zs Ijela sada atrujl smiremjes nastao jo predah nakon prothod-ne gradacijo 1 priprava sa nova* Ali nijo noatao osnovni ritco**-iMhprojnantni ujodjaji on trnje 1 daljo« podvoden dljaloglsi-Mla pojedinlh drvaaib gudada p m temelju figuro JTH ^ 1 « tta3ajno sa obje temo. Poja&ava ga aastup prvo temo« na koja so »dovozu je poda /t «191*227/ što banani j aklm govorom sintotlai-m bogatetvo 1 iarašajnost čitavog djola* AH 1 Is njo isblja ifo&noBt ao samo pregnan tnošuu ritma nogo 1 melodijam naj pri-j« Jtdnog a onda dvaju trombona-solo punom prkosa 1 snage Uto «11 jeva povjerenjos

2gmm br« 209

lok mdnjo dovoden jo tako do vrbunea« arhitektonska strana djola

donela jo svoj klimako upravo u tmktsvima oods« Zvuk orkestra

»ste, potonolran udaroima tlmpana 1 aolOHoastupom njlb prod no-

joirtdni savršotak skladbo koja svriava tonidkoa haraoaljom i

tno punktlmnim akordom*

Glasbeni sadraaj ovog djola dopušta rasna projmti-

sle* tunačenja« Detaljlairanje njih, medjutim »m om mjestu ai~ ji potrebno« Mnogo jo vaiialje utvrditi teko lisinski ne eeme što j« skladbam dobro odraslo prašku atmosfera dani njena na* Itaka nege ju je učlnle antielpaeijom temnijo euverture to« $« Mlom. Umdle je to i u akajpsslvaoa 1 u kvalitetnem smislu, •tvorivšl od araade polomi®* mm$mjno djelo hrvatske romantil-ne glasbe i svog rodoljubno^ uvjereaja«^

3ada je logldnija i levjeona aamoatalnost pa 1 dutaisa haac&enljskeg govora ouverture bar« J« Jasam je 1 potpuno llgtSan rasvojnl put Idainskoga kao orkoatralnog skladatelja: on alje daga&ak 1 brzo je prljodjen« 3tjeeaaje potrebno ekretneetl Ji desegaato, tehnika oblikovanj* senatne* stavim avladana, n&ijskl govor još vile produhljea 1 fti&keieaaiaa, a Evuk erfee-itta pun i uravnotežen« Skladatelj je stekao sve preduvjote sa Itvaranje još saatajaijlh 1 sadržajaijlh djela aa ovom području« Prvo potpuno maoaUlm 1 naslovom veoma determinant djelo f koje se po teme aadovesuje na O^ando polenalm* je flvert^a brif[ 4a Ji^oalavaka« Kafe* 1 ena odlSe snačajteaa . • d-aog glazbenog duha, u ovom sluSaju bllšeg hrvatskem, poatlgauto.; ffitsstveno eamestsJLao oda oranem glasbenem gradjom«5^ To je u~ Tjitomlo prlrodnljl i logičniji rasvoj tema, isra&ajalje 1 ne-Misijama bogate harmonije 1 neevlsnost o duhu sredino u ko jej Ji djelo nastalo.

One je j&eaao, osla uvoda, u *&~duru,5*® a mkm^-m ji posvedene •Oospojam dobroveljkiajam narodnih tesallštmlh pdttavljeaah [lju ged«lS49*/90 u 2agrebu«*539 lastalo jo m dani* » aajemje austrijake reakelje aa degadjaje u prvo j pelovlnl U48.g&d«, kad M irod bili maku topovi revoluelje a svaka pa 1 njakromnija mlsae na naredim eloiaodu bila nemilosrdno ugušlva-a« Sate je tim saa&ajniji postupak autora da l naslovom jame Umai lds ju koja ga je vodila u stvaranju djela« Cao us umjet-aičku vrijedaost Ima 1 rodoljubno snačenje: glasba 1 naslv betom su rodoljubne duhove da me kleau nege da vjeruju m nad« arom bolje dane svih slavonskih naroda pa 1 hrvatskega«

Ouvortura *apo$injef po običaju, polarnim

/l#l-40/ u kome srodlšaja ulo^ja pripada slijededoj aalraaej aHodijit

i aotivu

toji d« u kaonijom rasvoju djola postati vooma saačajan piatedi sm tam kad god as ona t»udo javila*

T Pastoralni ugodjaj Istolja is ovog oda joka sklad-

at l«og toplino i to«na pašljivo isradjenog s tdbničke stiams.

/t*41-155/ direktno uvodi kratka •poaa;

2

koja ne samo da na javljajo novi tonalltot nego 1 rltasaaki o to* *o pratnjo prvo teme*5*1 Odmah sa njom javlja so prva t ^ /Mi-6l/f od ko jo ao o vajo oitlra njenih prvih osam taktov*:

rgmrn br* 2ij

Pes večna prognaatnl po rltau 1 sadrša ju, a po svojo j fakturi «j«(Saju pri jo na teme njomaSkih romati«** skladatelja nego » saftajke hrvatakog marednog meloaa* Oanovna mdjana jo

hlliku veliko dvodljoino pjesas s pooavljaajeon A-dijaU, kad Oživljava svoja svukovnu gradaolju* Hjon harmoaijakl ^ovor jtteostavan i jaoan, a aluM joj iskljuBlvo kao podloga*

Medjuatavsk A♦82-108/ so aastojl od dva odajo-Mrtvarana rasnim svukovnim aojamai prvi jo povj oren drvonia

MMim a drugI, us «vef gudaSima 1 rogu* Znaftajai M m «la~ kopi / t# skretanje u drug« tonalitet« /ee~, Oes-,

1/«

Sa njim o« javlja draga tona /t.109-148/ m to-nalitetu dominaate /B-dur/. Ujema ljepota loti u presraSnej poitiSnosti, saodjenutoj a suptllno zvučno ruhoj donose j«, siidlnlranlt violino I 1 violoneelli e%ulsoaes

pm^a to* 214 /peSetak/ 1

»rojem pjevnošdu oči tuj« da J« nastala u $aau iskrenog nadahnu-d*» Pro žeta j« to plinom, nješnoSdu i proUrljenešdu, a inoplrl-im je snacajkaaa Ite ukazuju na njene slavonsko pori jeklo« To ]• posebno podvučeno savršetkom A-dijela; on je ostvaren skreta-ajem u tonalitet paralelnog mola. I1« oblika je radjena kao velika trodijelna pjeama sa osebujnom podjslom taktova s A 16 ♦ 3 12♦ ♦ i 19 od kojib je B*dio» donosen a d-uolu, prežet slavonskim gUibenim ugodjajea kakav se mogao uečiti a selo-pepljavei Ipstevnik. Sire o ve čini sporednu glasbena mlsao uspjelea 1 Motno ostvarenem te jej medju sporednim temama euvertara 14-•iasko^a daje posebne mjesto«

Jša savr&etak drage teme direktno se nastavlja govddba /t #1^6-190/. Ona sapedlaje a JMiuru a temelji ae m S0& saačajnem motiva is uvoda ite je kasnije pratlo prvu temu, ili sa dijelu nj«ga a triolama. Korist odi te njegova elemente 1 orlatiSne motive prvo teme t

ffl

!A ) - ^|,v H~ |

'Vu f'o Lili155555

pa i sinko pe Is medjuatavkai

&

,1 v s

H h*- + "i*

i

t

idai&ski gradi uglaimoa oljelu prevodi. $vi® ti* on poatupa IM* vještoi pojedini aotivi upadaju a orkestralna faktura ne-oStkivaao poput aotoora da 01 odmak nastali« iradoni po »natisa totivom, oni ovdje unoao u^odjaj ve drog 1 ra^i^^ranog raapolo ttonjas

PiOMJim t*r# 217

Harsnoaijeki govor ovo provedoe dajo joj u doaa-ni»u proved&l najsanialjlvlji vid* liepriajetaio dotike Ap, JB-f fia~t 3~f 01a-f tonalit et o t 1 to na alljededo nad mas

1/ kroaatakia prohedom a basu*

<1""/" ll I..............

Imnivi

I W«K4R.V

•f-f

^rlvr.

■nr

' ti« \

l , | i!,

t

2/ varavoa kadonooa u aolu /V-¥X/*

e/U, i.

V fBfearaoaljakem saajenoa oijelog akorda i

* *.

^—--

!,/< fTJin -it l * i * 1

1 i (P v »• T

Sv« to djeluje vooma uspjelo 1 št o ta jo što jo prevedba kratka Ali je »a to komolsnas u njo j nema ni&ta smvišno 1 avo pridemo! lnafcajnooti djola* Osim toga savrkava veoma markantm: nad ua-tamom aekvenooa oltlranog motiva /v.gomji prlmjer/ tromboni donose sairoai kamioni j akl JTundus, do ponj en 1 najavom oko rog »ftstupa glavne glasbene mlalii

l>zaWMB br* 221

Mprmm reprlse 1 s vodena jo sala ta saaladklt a o pet tako jed-aoetavno * Ujame je skladatelj akasao ao mm,o na svoja domišlja-test nogo 1 na tehniški stapanj do kojog so vlnuo u rada sa u-Hteijam XI11 lom*

.uepriaa /t*191-J2l/ jo u ovoj ouverturl oblikama na tradicionalni na^lnt naj pri j o je ianoaoma prva a onOa 4m&a tema* Od eksposloijs se raalikuje utolikot što nakon par* n teme drvanl tekači donose novi ritamskl eleaeat /. * t' koji djolaje potpuno samostalno* Prate m violine X pasaiaaa Slo vuau porljoklo is sllasnog motiva prvo temo* Ova zvučna i-ameija trnje Šest taktova, a onda Lisinski donosi posaatu gmdju is oksposiolje, najavljena sinkopsaa drvenlh duhača /h ^A Jrugu temuf sada u osnova** tonalitetu /Bs-dur/t donose sordlnirane violino X9 veoma preflnjesie stopljene sa |KUrinetom-aolo« Porastom dinamike pa kratkim toničkla troavu-koa savr&ava reprisa« a onda do podetka oodo nas ta je t ro taktni IMtoji naj pri je telasi pausa a trajanju od jodnag 1 pol tafctfc p istim tono vi rastavljonog tonldkog tro^vuka /2 takta/,™

Poda /t #322-426/ o ve ouvurture sastoji se oa dva

jasno smedjena odejeka« Prvi /fc.J22-J9^/ donosi glasbena gradju

djelemldno povesanu o dosadaanjom« Pun jo rao tvorbi gla*-

isih tro^vuka, a odvija se u teiialltetlčaa oa saisllieama.S glas-

Mm struno prestalo je sadr«ajaa+ a jedino turnaoenje sa njegovo

i#sto Janje me&e se nadi ako se identificira s eventualnem

provedbom novih sodiva* I haroonijaki je prasan tako da salona

Ml

jrodat&vlja drage slabo mjesto djela« **

Ali je sate dragi ode jok /t «396-426/ dostojam sa-vršotak ouverture br« 4« Oa djelajo vedro, spontano, ssaaimljivo i zvuci salsta hrvatski« aafert je i a njsanunema suvišnih po»v*» ijanja 1 nelogičnosti* temelji se aa slljedsdem motivas

Ml , \ j

m wi»wiL..i.iiw......»iJi-ii«................m.....................mmmmmm000*0kmmm.........lin im iil|iin.—»mi...

r^l^j 1 tj j i r-1 jlj j j

H

koil kao tla ie nastao a 4 i hrvatskem narodne n melona 1

/ H4e

Eroljitas simfonije u A-duru Jana Vuolava Jtamitssa. ^ oe

najprije javlja u rogovima a satim a gudačlma 1 drvenia duhacl-

mu Kratkim a veoma uspjelim 1 svje&im preverjanjem ajega aa-

M«. evo »f** «j«u hrvutuk, »»»»tUM

Ujegove vrl j odnesti su sadr&ajne 1 tehnlčke na-

nvij druga komponenta nuine isviro is do tadašnjih orkestralnih

radova lisinskoga, osobito is arende ^olenalse i ouverture br«J,

dok isvor prvoj valja tratiti u samej skladateljevoj ličnosti«

Ona se sva vi&e oblikovala u sreo stvaralački temperament, kejeg

■ jasvojaa linija ponj al« a velike* laku« Baken ovog djela L**

Hajki de biti sposoben rješavatl 1 mnogo slo&enije problemoma

Mato ene tehnlčke Sto de nametatl konoepelja bududlh djela, ne-

0 i one sadr^ajne^ieaone naravi«

H njima se u vellkej mjeri auaree u radu na »mm

»iijodedem orkestimlmom djelu, euverturl br« 5« lasvao ju je

nsBimflTtl imenom rimske beM.ee rata na samo ss rt rt si no

*sts&©nu idoju skladbo nogo 1 odred joni program« Hi J o ga smatra® potrebnim detaljno obraslo*itl9 ali jo očita da ga Jo alljedlo m •rta f asoma njegova rasvoja da bi ga finalno« gradaoijoa dovoo do logifimog vrhunca.*^

Vjerojatno ni j o slučajno da ao stvaranje Jollans sokiapalo a gedišnjloom 3Xavemskog tMMPNNNU^ Llelnakl jo du~ vremena u aobi noaio raspološanje tih Jana, odreuavajudi na u djoliaa manjeg fomsata vod nekoliko pata* Sada m J« ainto^i-m„ u velikoj orkeatralnoj skladbi* ono jo o&ivjoio aa stranica m ouverture9 herojsklh;usbudjuju*Slh9 prkosmlh i optimietiSkih. fcsvu&alo jo u prošlremom orkestrainom aparatu« a svuk što ga Mtvaruje oifcestar u i3olloi^| mm*jm jo i bo jot iarašaj»ošdu*>4® B|«lo jo proiatoklo is anatrašajosti hrvatsko^ akladafceija:

giaaoena gradja ocituje diroktnu povoaamost a hrvatakia puBkte

s2a

Mioaosu Ono jo ostvarono u pregledno j arhitoktonakoj ejail-ai koja ao doima kao akladna tvorevima9 mikla ia skladateljeva jiihef oogato unutrašnjim vibracijama« S idejne atrano ono jo jdaaam atranioa kongresa, kakvu ao odeklvalo da bi jo ca mm napisati* Badmlmate je9 dakle* pot piano stvarnim do^dja-Jlaa, a isnoai dabako aadrkajnu i jaanu poruka skla4atolja« 30 Sini to poroko ono ni j o vesano aa uako ro^onalno granico Tid jo Široko po imtoaalt#tu idojo koja lsraiava. Skladatelj p jo aaaijonio bodredu ulogas da podišo aadaaja onih koji aa u stvarno j situaciji 184t*god* i nadalje glodali samo prelagal pr^pLsm^aj antinaolonainih koncepcija«

Posveta njega rossultat jo smaka sahvalnostl pu-tovnlji fcnesa Uollorodo sa ostvarenje konoorta od 6*lipnja 18$1,

Hi*

Ali jo prvotno isra^avala sahvalnost prijatelju Pavlu Mm koji so u domovini arinuo sa nov&anu stranu skladateljema ranja* larioanjo novo sahvalnostl ponldtllo jo sturu9

u uvjoromju da jo naslovnik is bilo kojog raslo ja nijo

m

»vrijedio u ovolikoj ajerl*

Skladba sapočlnje mirnim uvodom u A~duru /t* 1-36/» u Jame ssnsSajnu ulogu ima motiv koračnico ite akordima kratka trajanja (plssieati guOača) i jtudaj nelsvjesnestls

H wmmm ur, 123

Hito kasnije drveni duha*!/ poja&avaju tu imprealju, osobito kad citirani motiv doživljava ovoju kratkotrajna rasradbu, ma-kar i na veoma jednoetavnoj harmonij »ko j plohi* Hakon diakrot-m porasta dinamika Liainski veoma inventivno najavljujs profil bududo prvo tome i

a 1 r^j jpt^T^I

f * U \}m

OMsl \

aajprije u gudačlma /are©/, satim u drvenim duha&ima pa a vio-loooliima i klarinetima, Predstavivil, de duše susdršano, ^Lavnu alaao djela, skladatelj se satim vrada motivu koradniee, smiri-mjm keje^a savriava uvod* itverlvšl njlme u vaoma logiCnom mvojnom luku saokruienu 1 uvjerljivu antlelpselju eljele aklidue, iUlsinski oapodiaje ekepo^loliu /t*37-159/ s&avršnom di-tmikm uvoda s veoma tihim tromolem u trajanju od osam taktova aali bubanj unosi u opisana atmosfera element novog ugodjaja« stepeno ^a predira da bi ja do nastupa prve teme rasvie u vi fortlssiao• ?rl«u£em* je nelsvjesnesti nestalo* umjeeto nje i toapu AUegre passionato [1] eoa fuoeo sapodlnje senatni stavak tetrem ali pregoantnom i ved predstavljenem t ornem, sada u pra-teapu 1 temalltetu D-dura /t.46~a6/i

Osa jo povjsrena najprije samim klarlnetlma a onda i guda&ima« EJaau hamonijsku eadriinu depunjava eijell orkestar slljedodom

rlta&akaia formulam;

j-j^-^CJL^—U*«.....-

koja podvlafci pregaantnoat novog ugodjaja ali 1 na^iaSava jad-imetavnost banstonljskeg famduaa teme /i-f-i-ui^Vl-VlIg-l^j-l/.

Kakon j&ft jednog, aada svukovn* inteai&ivnije^ Ift&oSenja glava« temo, a onda k;mdeg medjustavfca /t.87-10J/» aaetupa draga taaa korainog karuktera /t •104-151/ 1 ta najprije |Uao a satlm torta i

VMMsm br* 227 /podeta*/

Ifcnose jo limoni duhadi ua fagote 1 mali butanj čim jo postlgBft-* le isvanrodna svudma plastičnost njene osnovno atmosfera* laaeb-bo je sanimljiv njen srednji dlo koji ao dolma kao mala samo^&H-m ojellnai

«

fjomm br* aad

ligraojea jo od dva detvorotakta, od kojlfc je drugi/u 13-duru/ ukvenea prvog a paralelnem mola, te od ponavljanja to gradje Slae jo do01 vena slušna ojellma od U takte va. Modjutlm, njegova pripadnost drugoj temi masn&čena je no samo sajednldkom ritaaskem figura o^TTi nogo 1 pretapaaje* u ponovljeni A-dlo teme s

4« tema saokruitena u velika trodljelnu pjesmu* Ona jo voo~ a» pjevna, a kako predstavlja modificirane narodne pjoeno a ao-14 isdr&i prlsvuk hrvatskog glasbanog moioaa* Haraonijakl jo postavna; odvija so pretežno na pedalnom tonu tomiSko barmo-aij* /u A-dijolu/, odnoano na isaijenjivanju hamonija 11?

itupaj& u JHiijelu« Dešlvl javu. svukovna ^radaeiju /ff/ tod pojavljanja A~dijela Čim* eksposieija ati&e do sve« rasvejnog dl-makog vrhunea, postopeno pripravljamo^ još od njenih prvih taktova. Preostalih osam taktova m zakljušneg karaktera, ev^ei w a ajlma se kadeneom utvrdjuje tonalitet drugo teme, A-dur, UJi fiijurum u vioiana 1 violomeellimaj

iint

f

5

u „''lJ 11U

fOttaje dooinantaa harmealja d~©ola, u komo sape$lnje pxvv-jdly *tia~2JJ/t veoiaa sauimljiva s formalno i fcamx*anijske mtran ♦ aMtoji ao od uvodnog dljela od 12 taktova to detlrlju odsjeka, Ki ko jih oo svaki rasvija na obradbi prlvidne aamostalne glas-Um gmdje« fako jo sa uvodni dio /t»160-171/ snadajna sekven-

» prvi odsjok /t»172-19$/ materija! prvo temo, sa dru&l odsjok /t»196-207/ staooato fi&araeije fagota, violonoolla i kontrabas* • Sto prato molodiju oboa 1 klarineta us t romalo ostalih

vmam br« 232

m trošl odsjok /t.2o8~2l8/ opet gradja prvo teme, a sa četvrtl /M19-234/ nova ntamske-melodljska figura s

M n^^MMMMf^a^Mi

i " fr TTr , ' 'j T^1 1 f1 ■ .

t

i-^J L^—f J U\[

tt Urški no ti v is medjustavka aa aru^u t«au# mm pretetao m Mlu;

fe §ve to dijolove zmernim je9 medjutim9 da ao osjeda stalno flisustvo tarakterlsti£nih motiva tema: primat, po običaju KUskegaf laa prva toma9 sadiftama apr* u flguraoljama Sto a diuepu oda j oku prate melodiju drvenih duhača, 1 u -ponešto ttfieiraaej- paaasi u četvrtom oda joku. 411 Jo ošlgledma pri-sitnost 1 drago toao s njen karakterleti&am rltaaakl motiv J [TT. liHflitaa upravo ovim odajekom majavi jujutSi okori

w

BMtup trodog dljola somatnog stavka* Um taj način naoko fceto-rogesi glasbami materija! pretkan jo sajodmidklm nasivmlkom koji gs stapa a ejeUmu9 bogatu iarolikošdu što vooma slikovito Umžava osnovno snačenje masiva djola*

Sav taj masorljal rasvija so aa vooma bogatin bar-M&ijskoa funduau* Ovaj Jo funkcionalno podredjem sadvimjmej otraal prevedbe* mjimo Mlinski stvara vooma plastična svuteu kpreslju ideja što ih jo orpao is ugodjaja djola* Ivo kakvim Je baimenijaan realisirao gradacija u prvom odsjoka pravadbo /1083-186/1

vtamm br* 235

S&poarednim nlsamjam Četvorosvuka 1 peterosvuka9 koji malass mi* ssalrenja i aješonje tok u posljednjem akordu /tomlčkl t*o~ »vuk Is-dara/ Idsinskl jo ukasao ao samo ma otupamj razvojno liniji vlastite atvaralačke ličnosti mm 1 aa stupanj do kojog j« ovia svojim djolima dovoo hrvatska glasba a to vri jemo*

Hm »m hanoaijokl iaraatto diauaantaa i&raakjau ir»dotvu akladatolj so aluuio i ostalim magm^atima hasmoaij«*

Ja ta bila partfiijiaaa modalaoijo mm p*lf*~ *w m*mwmwx}*km mm$mm$ te npr.;

3?

\

£

2

£

i

tti u$9t**h* altortraaih tresvuta* Edjišo j a donoslo twataku g^— Iju a mmim toaalaim 1 mrakovaim osvjotljoajlmat ona je preji** Hram a #»f 0~t B~t Aa-f *»» £s~f h~f As~t A~tonalltetimf ttkojia »iu&ajevima prethodal tonalitet aerljetko wši ftekei-Ju aspuljskog trosimta alljededem. Povjewema je das Uaf ajtm pj^imtaeatpedviače upadi limeaih instruasaata* npr.: /H/ ib

4±JL

se to miš« bm prodahas jedrna jglasbema Uust*aelja popetsapa »U dm^ a aa je uho jedva stile registrirati* Oradaeije aa isajtajuju; alijtdeda ja Inteaalvnija od prethodae da hi pos^ IJitoJa svakom triju troabema-selo;

Maačila vrhuna« ovog dijola skladba* Pot slljsdočlh taktom u ttsomiol pianlaslma pripravi jaju mastup novo altuaoljo. ena kao to isranja la mlfitas kao ia daljino doplru svuoi drago toaof a aj*n smirani koralni iaraiaj djolujo popat olak&aaja, Bako aa* paSinj* /t*236-J$2/; druga jo tema /a i>-daru/ postav

m prvo rnjosto* u ovo® slučaju psihološki vooaa logično i funkcionalno s obzirom na akladatoljov postupak u prothodnla takfcoviiaa. ninmika, m#djatia« postopono raato i doživljava svuju svučnu punodut as unosoei diaproporoiju i nosklad u osnov* ni ugodja j smlromosti*

Batom navodjonja drugo toao i kračo- asdjastavfca »minljiv© j« očaki vanjo pojava prvo tasao* ali Lioinski postupa aftočokivmnot nouoblčajcno a psihološki neoblčno oso bujno i on pasovno donosi jodan dlo gradjo is provadbov i to njon uvodni dio /1*160-171/ ali sa kvlntt nl&o, a oada t.176-179* sada anit1f1nrli» U i bogatijo instruasntirans» Modifikacija sa aaatojl a toao te Ji u provadbi nolakorlštcna mogucnoat harmonij akog nijansim-nja motiva i

/2.

g

t r

provodona noobično luoldno. ^osluttila jo skladatolju da

Biwrl napotost koja

Sakivalo nakon po Javo drugo toma* Bljansiranjo js isvodono na jrincipu kromatskog usplnjanja orgolpunkta u drvonim dgfl^lt^

i tiolimm 1» allasae Unije u vloloneelliaa i k^ntmm^m

t« wrlimnjn eitiranog motiva m violam i t&^ttmi

wmM#m txr# 240

Mensltet svaka pojačavan jo pestepenim aktlvimnjam 1 fcitečus svo so skušnjam da 00 kres dvotaktni tremole pm njeeilo a tenidki tresvuk 1 mirilo so a pess^tej

gmdjl prvo temo /t .312/.

Ovalov aaodeklvmal pestapak laglSno jo atkan a ojtlo; m so delaa kao kratks pro ved oa netiva drago teme* a anosi osvjesenjo a formalna ehematičnoet senatnog skavte* im «l»dae evjedečl o indovinaeiji skladatelja 1 o njegovoj stal* sol šolji da a tada rljetko upotrebljavanlm ur»detvlaa anoso •Uaont Inevaelje gdjeged ma ao to čini logično« Potiada sa te u oven Ojelu naaao j« $mtšm u sadmaja ite g* je erpao ia naslovu tidjidka*

lastup prvo tm& mle jo a reprisa atmosfera i»$«tneg dijsla« Ona sada traja do jg$ef da Hi kros nja /t« »3-412/ dosega najviii vrtomae i aavršila svečanim kllktajom eijoleg orkestra na toaeiju kadeaee tipa IHNU Ali je m eodi» Sto sapočinjo motivu drvenih dukačai

........ »iiiM.lgSBiii«--------------- 1 ..... f 11 ...:i. :...........irriiii.in Mir

lf p jI I {l"f li

1

tmaeija iAsmakoga opet petosala sva svoja nopresašna laijnoat« aiiu se ne mm motivi prvo trne a B-daru, h^mln i B~duruf mm M |svl ja 1 ow e j slovita a punern sjaju oanevnog t*aallteta*£r*-ite sila breve /t«389/ poteaoira primarne raspelošenje j kratkim tttMma prva teme suprotstavljaju so ta 1 tame isdr^ani teaovi Umih instrumnata koji aseeiraju početak drago tema« Sva a issidsnost je koncentrirana i ne postiš ta do iuajat olj sli

dj#la oajO'

eitasmr atopio 0« m ojolinu šta ommm MmSkut pobjtdaidku poantu*

M tohnidki& postoi$*laaf tegjatataa lamiajaih »odstava 1 vjaštoj upotr^bi njib9 pa anani 1 do al jedkati 4}«nja ijkms nalall ta inJotnl6teJ ojolovito»ti9 auvertura

oawrturu ©pari larlar predstavlja J#dam od vsiai-mm ostoostralnog irtvaranja ?at»i&ava ^iainak©^. H nj«&ru j© Hjošia tsvo probleme tebnidke 1 akladateljako naravi a kojiaa a« suarao a rada aa tada naj bolj i »gadi tm4in 1 otvorio jed« od aajvrednljlh opuaa % brvatakoj prograaakaj glasbi*

iapiaavti a roka od godim* 1 pol dam šest or»» Jnstralalh skladbi9 idLalomkl Jo a atvsuranju m ovam području a&iinio prodali* $vu ovoju pašnju bio jo uamjorio smm nove® fMmm^mmkm djolu9 opori Izrisu atiarajudi aa njega i tem* Maj« glasbama obliko. Ha to mi9 nakon pitovanja a 2a~

P©irmtka u Prag* bilo aaatupilo toško^o adraiaiiaas »vi Ito Jo uvjotovalo ponovni oilasak u domovina« mm to tjeealo jo na skladateljevo stvaranje, odbito na Mutal^ m podrudju*

?o4o sanimanje aa atmranjo skladni m orkester ^ciami jo pokaaao pri kraju svag bor&vte m 2Gagr*ba /svitanj iteo*god*/, Odlaiio jo vmtiti m a ttrag a j Mirta orkestmlni& 4loIoa9 ko j M M poteaao atapanj avog miOatetaljateg rasvoja i gjtdno iahodio doavola aa polaganja savršnog ispita na konser-mlonju« ^oaluisio ao jedrnim ranijo nastalim« selo~popijevk®m Jldle irrHaližkžOTižido* mg&m® joj uvod i raaradio savršetak9 sv« a vite akioo aa ^asovir^etvororu&ao, dok Jo imstrmamta'«-Olju aavrtio a imga* tako jo nastala aklaftba Der

kaja jo -kao iotad prva orkestralno djoio jed&og brvatakog fotelja- bila isvedena u Fraga t* kolovosa iS^ugod*^1

u snovmi oblik djola jo osebujno radjona valite fiodijalna pjoama aa ahamo* A 16 * M 8 ♦ 2 ♦ j, 1§9 ko Jo J pr#t** uvod od 22 takta9 u podetku vooaa aanialj iv m atajaliita govora*

mma br« 242

»ikiJuSSuJe je eoda od 21 takta, temeljema aajwdlm dijelom m glavnim motivih osnovne gia&beno mislil

miš* M br« 243

a obsirum m tafcav redaslijea dljelova što tvoro tri Jasne, $mda nesimetrične ejeline, Iona skladbe nemilo so kao tre«* tijalna *u velikem*: A 22 ♦ M 41 ♦ a 21« uno što o vin dljelovl-m daje podat jedinstvenesti Jest lirafci, idilični u^djaj ke~

Ji isbija is svakog takta skladbo« Zbog toga M mm dela* IM

.

tsvra&a Uroka slikaj pum Jo njetae i saptllns atmosfero, o-itvarene prosirnom instramsmtaoljem kemoraog svaka, Odiše alrnim raepele&enjem, kome Je osnovna sadna jnest isra^ena masivom« le svim tim saadajksisa djelo isride edredjenu program-to ideja proaot* poefcekoa diskriptivnoedu mjoiaag romantične-Hapresloalstidkog karaktera«^

S koliko je, npr«, IJupkeeti isra^ena osnovna

tilus i&jjais siaap |

vmMMM br« 244

IJu aksponiraju violine 1 s klarinetom a njemu sterilnost do-»Jttje flauta eto popat veoma tlke i daleko jeke modlfieira

metiir glasbene misli* Ovom fluld&om u^djaju vid realnosti podnja violoneelll i kontrabase* kejl issvodjenjesa p«*One<-losa aa tenlei u atmosfera unese esjedaj dooentne dvrstiae« trajo i onda kad a sredini djela /39-43/ kamonljski poprima nenlrnljl teki medalaeija is l!-dura u a~dur, malta* isvedena dijateaaki, djeluje prilldno naglo s

iU osa nije desla nepripravljeno* ugodjaj uvoda, gdje so susre-te Jednaki skladateljev pes tupak* do bio je u navedenia tak to vi« 1 m>ju dopu&u«

00da osooito uspjelo pridonoai o^elovitoati u-#djaja« iako Je njena prva jalovina /t»64-71/ hanaonijski ne-što nemirni Jat u atmosfera oanovnog tonalit«ta /H-dura/ osoi-lirsuje ii&medju mol-subdomimaatne 1 aur-toničke harmonije dja-iujj osvje&avajude i amireno* gkladba uvršava vooma poetski s u^djaj nestaje a daljini gubedi so sa odlasodim svukom vooma iMSigtt&enog i reduoiranog orkestra*

P&lfifM br* 246

Skladba Jet dakle« po ugoOjaju idila sa orkestarf S>m takvog karaktera a hrvatsko J glasbi* Isvanredno jo komolčna, i to joj jo -us veoma snaladka inotrisaenfcaoiju- glavna odlika« irokasuje potpunu srolost skladatelja« njegova sposobnost aa odredjenu ideja kaže jasno i pregledno* stilski ojolovito i arhitektonski saokru&eno od podotka do kraja* 3 tehniške strano očitaje suvereno vladanje tadaSnjim isra^ajnim sredstvimat is-vaar^duo suptilnim a jednostavnim hamonijskim jovorom to pro-flajonom instrumomtaoijom Sto je loprtova kao i ugodja j večeri » kmju jmIJM« -viuanj.ko* ta.**

JCUhmd jo s pravom napisao da jo djelo Por Abenff "vtlekraaiil glasbotvor» jedno od najljepših djola iieinskove

Zal.«., » unIJ. aolo-popij.v*. **»»

tiasiteta nastalo je jedno od najsnadajnijlh djela Ifatroslavm Lisins^o^* Trn skr&mna solo-popijevka ffcmgirala bi u ojolokup m stvaralačkom opusa skladatelja noprimjetno* Ovako ona fiivl

nosa snateim umjetniškim životom. Preobrazila so u djelo« ko-

Mi

Jis je Jžollona dobila svoju lirsku protute&u*

Pastoralna atmosfera srag i is slijededog orko-ilialnog djola Lisinskoga« ouvorture ur* 6* nastale nakon ovo-6« vremensko Stanko u atvaramju na ovoia podru5ju« ** Profinjo-na i topla liraka glasba premima svaki takt skladbo koja po to-s u neku ruku nadoveruje na prethodnu* Zajedno s njem djelujo kao emironjo nakon Bellone, u kojoj Jo isražen hor Jaki i bo~ lovni u^odjaj * I kao što jo u tom djelu doiao do punog israisr

ja skladateljev dramatski talent, take da je 1 a ^I^^upee pv Abend 1 a ovoj ouverturi prenoverle eejedajnl lirik Im eve-

tmi etmraja ee vlaiei »oka&lh boja 1 agedjaja* toplina 1 nje-test etruje Is o ve ljupke ouverture, koja po svemu noei evo atribute rasdoblja u kome je nastala« Stvoroma je edlto u $am nista iakronog nadatinudai pena je do«,! vi j ene glasbo ite jo isjamja 1 $lnl ejelevitem u avim njenim aspektlma*

Ved asa uvod a A-duru /t »1-12/ oertava pvean&ni 1 ittridni ugodjaj, Njegova osnovna glasbena alsae kao aa do-bui s višina* prosince instrumentlrana ena oftaah osvaja ljup~

VMUtM br* 247

fiju skladatelj rasradjuje i daijei kratkotrajnia ereseendem u-u>ai prisvuk nervose, pojadava forteom koji, medjutim,evaje prelasi /ili ne M emie pri j odi/ ^ranlee kemornog saueleira-BijalOciea i»edju pejedinlh instrumenata, a onda postepe-alii dirtamakim popaštanjem, uvod se vrada u polletni ugodjaj 1

/t.iJ~U9/ nadovosuje u stvari na itaosferu uvoda, iako u br&em tempa /Alle$*%>/ 1 u novem tona-lita tu /D-dar/* Ova u osnovi ne doživljava neka uo&ljlvu pro-aioau« što navlastlte ijokasuiu ^Hiv^tk^ 1 las t rument&ei in nt*-v® tome lajanog 1 rasigranog karakt^ra* Ivo njenih prvih osam Mctevaa

m&UUE br. 246

Os&ovne m jej snačajke punktirani ritem, fonaa malo tredljal-Bi pjesme sa sakijudni;« preiireajem od detiri takta, a osobito ift&ulaelja u tonalitet domlnante ne same na kraju prveg nego i

odnjeg odsjeka* Boseb&o je saaimljiv srednji odsjok karak-Um pasaže koji se doima kao predah iraedju dvije jednako Mlne* «ajne jej jo 1 oseiliranje ismedju dum i pamlolneg

Mla što u »Ju unoai iavjeani alavenaki priavuk 1 aseoira at~ aoeferu iadsE* ^ prati tiamoni Jaki govor, jednoetavmoat kajeg o&ivljavaju ainkope u drvenim dubadima ko J o do i daljo mašiti raalgranoat u svuk prve toao«

JSanimljlvo jo nadalje apartno inatruaentiranjo ajtj u prvo© odajeku /u violinama X/ toarmanijekl jo nadopunja-vaju klarinetit koji do m u ponavljanju late gvadje priključiti violinama da M nad oiijededom ritamakom figurom limenih last rumena ta i H P > ja. eudjelovali a donošenju glavno glaj&saone miali«

Prva tasta aavreava u tonalitsetu dominantet u kojam de ao Javiti druga aporedna aieao« Da bi njenom naatu-pu dao priavuk tonalno avje^ine i nov^ne« Liainaki oetvarujo Bftdjuatav^k u Ji-Ouru /domina* ta dominanto/t temeljen na po-pitatj figuri prvo teme:

« ♦ J. ^ J. J- s. ......> "f;'4*-*.

Z

SE-«

i m dijolovima njanog daljnjog raavojas

P ? P

±1 + i jl

itra'!"" n»'ln ii ŽE

±15-1 &

±

t* m »*rSava duhovi tla uposoimvanjsm m nap»uradni po5*«ak IntoS t«n«»

f i

Ona je radjema u oblika doata slo oo dno ahvado* w aale dvodijolae pjesmai

MBU&H ur* 2 §2

lig&ta j« proširenjima 1 inslstlranjsm aa ponavljanju pojedi-fiih eentralnlh toneva tonaliteta, što u nju unosi a isvjeaaoj

ajerl slavonski prlsvuk 1 približava jo karakt*ru prvo teme,

Ufcujo israaitijom pjevne^du i svukovnem Intenzivnemu ite pelalasi Is kasnijeg povjeravanja nje boji 1 ekspreslvnosti ttai&sniJa violina I 1 violeneella« U» giavzm temu vesana je 1 Hisdateljevim poetupkom u lnstrusentaeljis 1 nju prvi prsati klarineti, $ak uglavnem 1 istim. notama ^acia au^aentlra— alh vrijednoatl 1 transpoiJLrania u novi tonalitet, te bi so kaa&ijo pridružili fakturi, ostalib drvenlb ctuhada« Heobidno ljupko doimaju se 1 prva četiri takta drugeg odsjeka, povjere-sa oboama, koje u kantabilnost teme unese A rlsvuk elegiinosti« Prvi dio soaatnog stavka sa vrtova oodottem od •t«a taktova, u kojoj

ra u O-dur, podom tonalitet »reveduo /t .120-151/« Ona jo kratka, a temelji se na motlvima prvo teme* Ijib lisinski koristi vzorna snaladki, a njihove poj avl j i vanje prate sinko po 9 sipsiene jed u ekspesielji skladbe« ave se rasvija nad jedne-stavnim harmonijama, ite ne prelaMV^-II-^I« Heaa u ovoj _fxov&dbi dlsonantnlh sukoba ni modulativnlh isaenadj enja« Le-gltao, pošto ji rasuolikost tonaliteta /Oha-A-IKH-iž-Vt^li 1*1-»laski no islasi is kroga povlsiliea. Kao da je skladatelj e-ejotio da bi njegov uo bičaj eni odnos prema sredlšnjem /i

glav*

m/ dijelu stavka u ovoj ouverturi naru&io osnovne u^odjajno Urško raepolo^enje i rasbio stilsku ojelovitost djela* Zate je o vaje shvatle pro vedbu kao nui&ni, potre trni dio skladbe, skra-

aa jo u jednakoj mjeri prosta esjedajnom 1 iskrenem .glasben, Hm&eontrlranom na podrsavanje 1 pedvladenje iarašajnih koncepcija pretliodno g dijela. Zbog to^a naetup re&ri&e /t«l$2-M/ djeluje kao potpuno logiHnl nastavak prvotno situacijo.

svakako pri donosi poSetak nje pjevnota drugam tarnam« ko ju mda izvode violine X aa 0-4ici i flauta-solo« žtuptllna svul-fiost dala jo poamatoj melodiji movu »vudnu dimonsljus tema jo doMla jol vino na toplini i ljupkoati uprave etapanjam boja »lih ina trumama ta* o vaj dojam još uodljivijo podvlado klarineti aeaametljlvim tonovima zastavljenih glavnih trosvuka« a lsdr-» losi tono vi rogova unooo u ateoaferu i prisvuk b&r&umaate pri-Ulji—eti#

Pojava prvo tema odvija se« aedjutim« jednako kao i u okapo^ioiji« Intenzitet prvetnog u^odjaja t raj o i u /t «208*2 33/» nakar ona pri vi dno odudara od osnovnega* 0 njo J« us glavni motiv prva temo« domini raju ainkope, ko j o uno-m MfitiNfc ruanoliko^tJ( što gmdira i doživljava ovoj vrhux.u

■ .. 2bog avoga to Jo lasnesiono ova ouvortura saslu-

Jhje da &ivi aa progzamiaa konoorata kao umjetUSki vri jedno,

fttlriajoa bogato i stilaki ojolovito djele* Ono jo« prema En-hAčut povesano a našim krajem*5*1 pa je sbog toja Još više fiisljive* $of med jat im« nije vašno toliko koliko apoienaja da J« talent JLiaimskoja atvorio joi jednu akladbu koja ni do da-m* nije iagablla ništa od ovoje isra&ajnosti 1 umjetničke ma-okru&snostl«

lootanak poeljednjeg djola na ovom područja« |ivirfeure br« 7* vosan jo us odredjeni povijosni dogadjaj*^ Ona Je nastala sa ljstnih prasi^ika 10$2»god*« a tre bala jo i«550riti aastrijski kraljevski par na skladatelja te pridoni-l*ti poboljšavanju njegovih aiivotnih prilika. Zato jo i sami-lljana u svodanom tonu« &to je naglaismo me am&o masivom Wjm ||fca &oaoert-QUYertum i isborom tonaliteta /iJ-dur/ nego i iatakiiUtom ulogom limenih Imstrumenata* Oni dominiraja odmah

aa po&otku uvoda /a A-duru/ i marodito u oodi, isrm&avaji&di svojim »Vilkom svodamo himničko raspelosonjoi

Vstmm br* 2$3 m« b

Ali Usimmki mijo mo^o prigušiti Uroku kom-iozmtu ovo jo stvaralačko ličnosti* Ova jo obojilm vod slijo-Mu mismo uvoda*

.Hjft!;) I'j. t') |i, Vi nltfH 'i 1 j-tf-lr&t-^

f dutce

<]{> ■' '."l1 i""ii"'iiii i' i i

UOtC, ___.rf

t§ prva kmo * drugu temu s

mwm br* 255 »* 1

loko 80 svešaml ugodjaj isprepleo o raspjevanoa osjedajmoidu t« 00 stopim m ojellmu kojm mijo bes učiuka. Prvotna mklmd^te-Ij»va koneepoija došivjolm jot medjutlm, tirno te^eljitu korek-aiju$ ©uvertura no odrasava bimničko raspole^enje nego jo pr~ venotvono odra« osjedajme i Urško stvaralačko prirode*

Osollmoljm atmosfer* djola 1 prevaja Urško kom-pnento nad bimnl&kom ojmadoma jo, dakle, vod u uv^au /t.1-44/. okiadateljski postupak u njemu o dajo slišnost s onima u imiijiia ©uverturama, posooioe u ^ollop|ž osnovna mieao /v.pr.br.2M/ u atvari jo aatiolpaoija prvo tomo* ^irskog jo karakt^ra, koji J« uvijek prisut&n, iako u fortou do&ivi, java dinaaaki vrhunae, i*t kraju uvoda, dok svo »ostaja u pianisaiau, susreds so i i busenijska apartmost:

i

"S"

>5?

T-tf i f'1 if* j' " jP'

Tf

t

"TT

mmm

F ^

koja ukasuje m lar&i,ajn©st dir« komponente giaabenog iaituavt*-aja u daljnjem razvoju djela«

akspo&iolia /t.4$-l>4/ dinamski nastavlja ua ve-«a» priguiaai svuk ssavršetka uvoda* 2apešinje prvom trnom koja so tkspreslji 1 po psriodidkoj konstrukslji prvin om taktova tuj o prilldno veliku sll&nest a ^Lavnem t ornem pr«thodne eu~ Wtary>« luaktiraal rltam dajo njenem Urokom karaktsru prog-mtao@tf jod višo podainBonu druga^ijim ritsmskim oaraseem u Katnji /J l l y J • • * /♦ naročito jo uoSljive njeno akretanje m he-dur 1 to fstajtaoa kromatake medulaelje«^ u oanovi je e~ Uikovana kao mala trodljelma pjeana aU a pre£iremjlma9ostva-mia ponavljanjem isvj*snih takte vas all*bl4*alCH£.

Ona Je, aakle, koncipirana prlllšne osebujne i •laovni jej jo ugodjaj Urakit a ootale komponente unoee u nj Ki*vuk rasnelikestl« xroleta Je duhom nJ^aaSke romantična gltradicije, ite je potpu&o razumljivo o ebsirom na pri Uku «a koja jo djelo skladaao« Odaje provaga raeionalnog kon-•taiktivisma nad oojedajnošdu upravo raznolikostim^ malodae na-ftdiaim. Barodito se to osjeda u njenem srednjem odsjoka ko jim «« skladatelj vrada u osnovni tonalitet t

Fmsjm br. 257

lastrumemtaelja vodi Je kllmaksu: ponavljanje njenog ir-vag dijela doaesono Je u dinamskom porastu, ovdjo naredite ped-vtft&om lsdašnem primjenom svuka violina X, koje dosisu svoju M al naslonu tačka na tonu d 4«

Vooma J« sanimljiv »ost /medjastavak/ sa dru*$a lomi radjen jo u majvodeJ ajeri as elementu ainkope X

Miirrrr—^

fS '

astvaremo u opsegu tonova potorosvuka, s ve smlrilo na tona do-ainsnte A—dura«

ibruga tema, laku jednakog ugodjaja poput prve, ipak od ovo odudara vodom amirene&du postigautom svukom rogove Sto js oksponiraju, dajudi joj prisvuk israsito pastoimlnog agodjaja* Hja prato jednostavme harmonije, povjeremo tromboni-sa i sudačima a tremolu. S fomalno strano predstavlja malu dvu-iijelnu pjosmu a modificiranim ponavljanjem dijela oanovao mi-«11 na savrfcetku i zaključnim proiironjem od detiri takta* i-o-80 vi j ena od oijolog orkostraf osim trubljl i trombona, ona doživljava ovoju dinamsku kulminaolju i svukovnu pumoda dime nj©-m rsspjovanost dobiva jo* više na int^nsltetu. Ona je spomtuna i pro&ivijenai kao da jo konstrukelja na tren ustupUa mjesto oajedajnostl*

Ba njen apotoosni savršetak direktno alijedi koneisna provedba /t .155-20 i/, gradjem po obl&aju skladatelja aa motivima isključivo prvo temo* Tebnidki postupak oda je iskram ruku9 ali 1 sterootlpnosts i ovdjo sof kao i u ouverturi br* oa j oda usiljonost sa ko ju se9 medjutiftt, sada no mogu aaui rijeui opravdanja kao u protbodn&m djolu* Harmonije, detel, nisu bas sanimljivostU skladatelj s lakodom osvjotljava kunktorlstidni motiv«

I ; '

atnoeferom A- 1 D-durut d« 1 g-mola te f-dura, da H nastup ftprise prlpremio ismjenjlvaajem tro&vuka d-aela 1 A«*0umt Hlaanom sekvsneom močiva*

it

i

t« dinapisftira porastom roetavijenili toneva trosavute A-dara*

je a takte vima ovog dijela ouverture stalno prlsutno od-•uatvo stvarala&ke spontanosti* »ve se doima asiljemo 1 beg živeta* a ve ee ni£e bes nadsbnuda kao nešto ite mora uiti*

Heprlsa /t «204-119/ aapodinje jednaklm okope-aim&jem prvo trne kao 1 a ekepo&ieiji« Ali promjena nastupa

da violinama lf einkope ostalib guda&a drvenlm ^Ii^Iumi a si— lasna melodija flaate pred početak druge teme violinama I dok

aada je najprije denoel oboa u» pratnju klarineta i fagota a šalim je pribvadaju oetali instrumenti bos trufclii i t rombom. Siji svuk skladatelj štedi da fel ga obilno iskorietio u eodi /tt32u-374/. S jima ona 1 pešinje a s m%tvm9 citiranim pod to. 253 b, lmaugurlmjudi pravo bimničko raapole&enje koje tek iaaat pa do kraja djela, doživljava svoju etvarnu apoteosu« Sinko po is medjust&vfca daju eodi karakter msi^ranestl, osnov-ni motiv prvo t sme pregaantnest, a svuk llaenih instnsaeaata

JLttfanI jL A -i ViHl-k W W . ^ ,j/' i'" O*1 * 1 L' & vifr^fc- & V if »•* vi-

toe* Hosmanjonlm sva&nim intonzitetoia djola se pribliMva sa-mršetku &dje ^Ugftlara mol-kadenoom himničnost »tU* de ovo J o fuae afirmacije* ^

daje um jot 15 ki intenzitet* Oiito da jo aastala u te&kim II* fotnim prilikama 1 na brsinu koja nije dosvoljavala jacu am-ftfiianost stvaraladke malte i reviaiju stereotipno ostvaraaih iješenja* Ostalo komponente /harmonijaki jovor, ritamaki obran-oif instrumentaoija/ ukasuju da jo djelo moglo saista prerasti aa osmo m temeljiti tehniški rad mm i « skladba koja bi rav-tt&pravno mo^La stati us bok ouverturi br* 4» ako no i BsllonA * Sjana najvoda positlvnost nalasi so u stilskoj ojelovitosti kaja je ovojem atmosferam tre bala aposoritl &oste na ličnost

sam

ta stalno aivjela a isvodjačkoj praksi naših orkestara. '

Hssultati anali se orkestralnih skladbi Mio-Hava «4>olmskogs dovoda do slljedsdih sapažanja*

1/ ibllk tih skladbi jo u vedlni si uda Jeva so-satni« i u njemu su oatvareme svo ouvertare kao i djelo ftran&o

^ taae one prlpadaju tipu tsv* srols klasične oumrturej rad jemo su9 dakle9 a senatnem allegru a prethodaim

mgMt

pol^ni^ uvodom što asooira franouaku ouverturu* Ono su \tmim&9 bas saaka ponavljanja na svrietku okaposioljs a po običaju ono ^a vremena s kratkom orovodbom* 3ve su oo namJaiil i ladrMju samostalns9 daklo laklju&lvo koneertnog karaktera što )it npr»9 kod jedno dak i posebno lstaknuto a njenu nazivu /N&* Konoert-ouvertura br* 7/*

Pojedini dijelovi aenatnog allegra odltuju is-vjasne osebujnosti: roprise a oaverturaaa br* 19 2t 5 1 $ sa-jefcinju drugem teaom9 prevedba u Jolloni javlja so dva pata pa m ao&e shvatiti kao dvostruka« ooda u Ju^oelavenkl oblikovana

o/

Hasbenlii motiva, Jodino Jo ekspeaielja ostala uvijek neismi-JtaJana, dok Jo a ouverturama te« 4 1 7 ispuštema eodetta taka da oo pro vadba madevesuje direktne aa svršetak drugo t tat.

c&asbeme misli ovih djola kao 1 skladbo aguadfr J&pmla* po oblika su malo 1U vollko dve* i tredljelao pj#~ flsiv veoma daste s j^širenjtaa* O ve de najbolje ilustrirati podetak prve teme is ouverture br, 7i

Ijošireaje Je isvedo&o unutar kadenoe te Je stvoroma dvoetruku «ala redenioa s odnosa taktova 4*7 ^ ^simetričnost pojedinlfc 4ij*lova /npr« 1 drage tome u Ju^eslavenk|/ uepde se ne primje-daj« unutar ojoline vod djeluje skladne i uravnete&ene« lostu-pk skladatelja, uočen u njegovim vokalnim djelima, prlm0enj«i 1« i na ovom po dražja Jednakim uspjeli,

Što se tiSe tvorbe i teka temaf prvi im Je die Smdjea perledifcki a ebifcne »uvršava medulaeijom u tonalitet .adranto, rjedje pak u paralelni mol ili u tonalitet dur~medi~ |mta, o slučaju dvodijelnostl teme, prva polevlma njenog dre-M dijela lskerlstoaa Je sa vradonje u njen osnovni tonalitet* aito jo oblik teme tredijolan, onda Je eijeli drugi dio modula-ttvaog karaktera i doima so više kao o veda pasaža nakon koje »UJedi ponavljanje prvega« Oraflčka iluetraolja laboda ovakol

Is svega islasi da Je višinski a oblikovanju

| Hfctstralnih djsla pekasivae prtlldmi mjeru demišlJatostitGma, nije tako bogata kao aa vokalBosa pedručju,gdjo jo skoro svako djelo posjedevalo oaebujna formalna rje&enjaaestuptak flldadatelja* medjutim, evdje jo petproae logldaas u vekalnin ikladuoau tekst mu jo dlktirao forma 1 orna jo islasila is aje-m * atvaranju orkestralnih djela isa ouaev&e ideje stajsla J« u podatku ^olja da so evlada oblik, a kasnij• ebidne samo Utentma id^o fi*e. Kad jo ova bila raamdjena, skladba jo n&ia poprimiti 1 ossbujaljl rasvej«

j. 2/ Harmonij skom flofpfli Usimski jo pesvedlvao

mmge padajo u orkestralnim djoll a* Ali so to dešavale pošto-1 to onim rodom kako so aditovalo ossaostaljivaajo u stvu-rtOadkom poetupku. Tako, dok su prvo dvije ouverture isključlvo lldaktidka ostvaroaja, do tle so a trodoj ved mogu uoSiti Isvjo-m harmonijeke osobitostl koje su uvodu 1 eodi, a i prevedbi, dali posebna draš 1 unljolo prlsvuk dramatičnosti* fo je po-»tigouto intenaivnljem upotrebem saostajalioaf koje s temeljiiiia ili basovim tonom delane u odnos nekeg disonaataog intervala, npr. ssptlme, te peteaeiraju osjedaj norvose i produeljuju sa-Majnoat glasbeno gradje,

Isdašnlja primjena čstverosvuka, prehodnih 1 Ijs-ajasidnih toneva kao i funkeienalnost harsaenijake komponente Jftš je uodljivija u Ju^alavenk|» U njej je naredite vješto im* Udenu gesto lsmjenjivanjo temalaih ploM Ste je, us spomenato saSajke, dalo ovom djela apartni svudni dijapason 1 nedv®«!-iltso ukasale na instinkt skladatelja ms bajnost ali i logidmest jartajene haraonijskih osebitesti«

I AU jo iStidSE «»SajaiJai u njej je, kao i

u ouvarturi sa oporu ^orin. ruavojui put hazmoničara Lislaske-jft doopie do senita« Hamsonljski mu je govor u ovom djolu no aoo aintesa svega ito je on prethodno upetrebljavao, nego jo 1

r vasjo novih vidika koji, našalost, kasnije nisu bili pro-

•■•č 1

• asa -

dubljivani niti korl&tenl* Zaostajalles j« postala dominantni lektor 1 viša ni J a svodoma IsklJuBivo na iatervalskl odnos* Jtertaatno postavljena na istaknsito mjoste, ona Je soptakord preobrazila u pravi peterosvak koji ne doživljava ovoje rjo-Staje odmah ne$o daljnjim komsekv®ntnim provedjemjem Jednakog |0stupka t raje i po nekoliko taktova /v*pr*br*21§/* Ono što Je •is tehnidkih i reproduktivnih rasloja bilo tak prolasno i o-pesno navedeno a nekim vokalnim skladbama /irolia. iSL^HlS U&&/f postavljeno Jo a Jolloni a srodiito sbi vanJa. Ifcaon&a-» Je usdl^nata na viša rasimai postala Je a djola ravnoprtmd faktor s komsonaneom i njo J Je pevj srama vooma vaina aloja u •ertavanju osnovno atmosfero* Hamonijski ^ovor proširom Jo sa Jednu stepenioa i isvaarodno fbnkoionalno stopljen sa eatalim ^Lasoonim komponentama*

K |^dulatl^ii poatupf^ Usinsko^a isto vršni sa a

talma a vokalnim skladbama* Inovaoija nema, ali Jo intensl valja i vooma suverena priajena njih. koleno, da mi Jo povo^n m&ni opseg, a Jellona mora hiti opet spesMata da bi so aaaafiilo domet i vještimu skladatelja a funkoionalnom i vao-aa isra&ajnom ismjenjivanJa rasnih tonalnih ploha«

Pa s vem ovome Lisinski Jo majstorskl ovladao ovoa glasbonom komponentam i aaala&ki Jo primjonjivao a svo-jim orkestralnim djelima* Čak i onda, kad ma ona ne dosl^u teuutlčnost Jollon,e ne^o sa suprotnog udjodjaja /ijer absnd. euverlara br* 6/, harmoHiJski ^vor ukasuje na majotom koji

i tačno sna Sto š#li postidi bilo kojom od njegovih broj-aifc mo$udmosti« Zato so punim pravom mole ustvrdlti kako Jo toimonišar Uainski nedvoumno doso jao evropski proejok kao malti pripadnik glasbene romantik«*, ismaiviši harmonijskim

V Mtamjaka kompoaanta doživjola Jo u orkestralnim

** žJ§2 —

djtllma Liainsko^, posebno u ©uverturama br« 4# 6 1 7, im-maltlji rasvejnl jut« m osnevu isvršene maalise meie s« aa HftumoMu utvrditi, tako je t« komponenta no samo sanimijivi-Ja od osio u vokalni« skladbam nego jo dosegla 1 desta istak-»iti stupanj evolusljs« temelj joj jo alnkepa, veoma vješte lakorišteaa a* mo u tvorbi prevedbi odnosno eoda nego i me-ftjuetavaka« Često jo 1 jedrna od veoma vašaih spojniea što djela povesuju a nedjeljivu ejellnu* t kao ite je skladatelj a kmenijskom govora navedenih orkestralnih djela aa istaknato ajaste pestavio dleeaaaeat tako je a ©aiirljavaaju rltamake i^ruk-tare asdl^ao elmkepu ma ranima veoma ana&ajaog faktera te tau-posinta« Autorova stvaraladta madta eaaa alje bila niž&im spuU*~ wpa Ja mogla ispoljiti sapašenlju laveaeiju« Zato ove ono, ita ee aa podredja ritma a vokalnem operna moglo eventualne sat* nalalitlf sada jo do^ivjele pena aflxmelja«

m opisane megadmestl na ovom podrutt ju javlja so j jadnas lisinski js običavao rede vite mljenjati mjera 1 I« djela kako bi deblo na psihološkem i aadriajnosi produhLjivu-aju glasbene ^radje« fo jo koristlo 1 u ranim orkestralnim djell-aa i a enima radjeaim po Tlastltoj samisli, »uredite ritsmski efakt&o ostvario je eode* koje su take postale dostojni aavr&e-ci Akladbi«

Sbog toja jo sitamaka komponenta, aa ona teme-aijaku, druga positivnost skladbi sa erkestar, tadnije, samostal-w indjenlh ouvertura« U njima nama rltameke jednoliiaoati* in-tniaaeija autorova snala j« uViJ®k prenadi aadln tate da iabja-pa •tereotipaost 1 iskeHsti moguenosti koje sa u sebi IcriUu giasbone misli, pojedini rltamakl obrasel ili ossblne ssme £or~ m ajela« 3 to strane skladatelj je obogatio israšajnu keapo-Nrtu svog glasbonog govora podi«! time 1 vrijednost vlasti-tth tstvarenja«

I 4/ Karakter topa orkestralnih djela petvrdjuje

Još Jedcem da jo Usinski bio veliki melodidar« Ove su voom Pjran, aadriajne i esj+dajne u najboljem smislu rtjeSi« Cak

Bilda 1 na uštrb karaktera nat tnnt pjavnost je, u proajeku aaiae, o vladala 1 »karo svim glavnim temama, $d»nvi 1 1» tirna ona njihovu ajj^oifičnoat koja bi ono moralo imati« Dvije

Itako dalo au i isdašniju prilika aa tvorim provodbo* ^a^lgr ffaka 1 Jellona Imaja aa glavno toao melodije ko j o viSo od^o-miaJu karakteru i aloal I to ao tmšl od tih glasbenih misli« 2ato su i prevedbe ovih ouvortum aadr^jmije i sanimljivij«

od oaib a ostalih slišnim aklad bama •

Hf . v/ .

Sva 1 jopo ta tih orkastralmlh tm do Sla jo do mH laraiaja posredstvoja instrumenata jkojlma aa ovo po v j o-ravane* Ta jo Idslmafci pojkaaao aitjuran instinktj uvijek jo mm*. Nabrati pravi instrument« lajiošdo jo to bila violina, ali i ilaata odnoano oboa,pa klarinet, ali 3ak i robovi 1 trublja« Haabno Jo karakter toaa doblvao 4 ©i više na eksnresi vnesti kad aa ovu eksponirala dira instrumenta uniaono 111 e^uisomo, Ibifcao violino i tioionojelll, aH i violine a flautom odnosm. Uarinetom-aolo « Iajve«Sei njihova draš loši a lavanrednoj pl&-•tlfcnosti 1 prijomljivo^ti ajibi one m lako paate i dage ao* «• m e vi j oo ti kao melodijo bogato intenzivnim životom«

K 9/ Sto s# tiče odnoaa L4ainako^a prema lastr^

Mimo se temeljio aa UticorSUtavoaja njihovih prirodnih * mo~ ^oati, a a tehniške atrane avodio ao na tada uobiea j »ne uhlje ve« o vi sa proislaaiil is dotad uvrtješenlh principa Mke klasldme r« produktivne prakso, a koja joi nlau bile prestole novosti što sa te4a podalo prošlrivati israiajao mo$udmo-iti po j edini h instron«data 1 povodavati tehnidke sahtjevo tilu569 Zato so u partlturama l*iainako#fc ausrede veliki aro j tionsponirajudih iastmaonata, vod prema tonalit«*tu dotlčne fcladbe«*^0

Liainski #e u proojeku monamotljlvo aluaio 11-mda duhadlma« Bjima jo, osim u Bolloml i donokle a ouvortu-A br« 7, u&lavnom povjoravao akordldke tonov* slavnih hamo~

iljakln funkeija te bi tim pedvukao pemeke istuknuto mjesto a akladbi. 3ve Ite J« napisae sa ove instrumente isvodljive j«

velike srake, zvuči de bare lake skromno po inteasltetu. Oete a tri sluSaja* rogovi u ekspozioljl ouverture br* 7 1 eodi eSLilffigie, trublja-aoio u reprlsi i tiemben-sele pa u duetu u oodi ekiadbe araade š*»lonaiee Ueiaaki u vedinl svojih orkestralnih djela alje ove instromeate upetrebljavae melodijeki nege tanaenijski« *essbno valja podvudi potpuno edsustvo tubo«

Isdatolji eo pokasao Idaiaskl u odnosu aa drve-aa dohače, valjda sbog dotad avnjodno« intensivnijeg tort* Stanja njihove pokretljlvoeti* Besetesu nakloneat eejedao jo ima flautl i oboi, pa čak kad ova nije prodetavljala sretne Nabrani instrument* jOarlnetlma nije povjeravao istaknutiju tolSKt571 dok jo fagote tre tirne kao instrumente aa pratnju.

najviše p^inje posvedivao je dMda&ima* Oni eu a ajagov&a ©uverturama dominantni, premda ©u njihovo svukevme iso-gafooetl -ua isusetak Jellono i donekle ouverture bar* 7- nede-wljao lakerištene, 2%jih jo Uelaskl smatrao najpodesnljlma 1 aajpokretnijima u svake j sltuaeijl* Upetrebijavne Ih jo logtč-j »i a tehnika pleanja aa njih mu je u proejeku dobra, makar i itoiinaka, oalm ponekih nespretnih trohvata u Juioalavenkl.

Od udaraljki je Lisinski majdoftd* upotrebljavae tesane, i to na otereotipan nad in« Penegdje je brej udamljkl Ido i povedan, ali ee svak nije suvlde mnoge obogati© nekim pe-Mirnim kembinaeijama« tok u ifrlloai odnos Lisinskoga ee osjetno ictljeaiet udaraljke eu iskorlšteas u mnogo intenzivni jam epae-ju 1 saasi«

ilellenft jo doead deete bila apoetroflrana kao Ualaka u odnosu skladatelja prema la~tr%uaeat*ma« Zaistai on jo «zijaj pokasao voliku promjenu u teme, i to osobito u inten&lv-aijas iskori&tavanju njihovih moguenestl« Limono duhade upotri-jiblo je melodijeki, ssmostalno, ekspenlrae ih je solistidki, totiatači njihovo siru&ae snadajke veoma marfcantno« Drveni te*

kači postali m brojniji a i ulo^ im js postala istaknutija; dva piooola 1 č o tiri klarineta 1 t« kake au obogatili svo jim »mikavnim speoifidmeatlma realisaolju ovog djola« Bdaraljke mi tako a j or postalo ruvmopravma orkestralna ^rupa; njima je skladatelj pojatavmo dramatiku turno gdje jo to nužno islasilo t% jasno ramradjons sadr&ajnoatl djola« Oudadi su u proajeku sa-te&ali svoja vododu ulogu, ali jo ova ponokad ustupala pred dr-vesim Hi Hmenim duha&ima, pa dak i prod uba^ijkamiu /a..udotuk taposlelja/«

6/ Is prethodno& isla^aaja resultlra tro vrani tip orkestra ito iga je Lisinski upotrobljavuo a svojim orkestralnim djellma« On jo Hi stroge klasičen a večini djola a povedanim orojem robova /4/ i trombona /2-1/ Hi prijslasno lasamtičan a skladbama Orando polonalao i ču^slavanka Hi ro~ ■aatičan, 1 to a volikom /JoHona/ i u malom formata /Bor AbendA I ovdje sa ogleda ovoluoija skladateljem s dok Jo avladavao oa-aevna pravila pisanja ssa ovakav isvodjadki sastav* dršao so atoD&o duha 1 tradioijo ito su vladali u Pragu, a kad jo ste-kao sigurnost f pro^ovorio jo u duhu rasdoblja kome jo bio ti-pi&ai pripadnik« CČito da jo u toku študija upo&nao novi orkestralni svuks on jo deeentno nasnadon u navedena dva djola pftjelasnog; tipa, a oklatantno prisutan u aellamf i idili Jsg ifrsna* TJ prtom je djola proširon do krajnjih granioa tadašnjeg aa^ina romantično^ orkestralno* isratavamja, a a drugem stan* oaatrifan na manji ali vooma sretuo oOabran 1 upotrebljon bauj totnmmf.

7/ Ha ovo isla^anje lo&ldae se nadovečajo pitala tebnike lnatrum%žntlranja kojom so Jdalmmki alualo* Ona ta-kodjer oči tuj o trovrsnost, usko povesanu us malodas navedemo tipe ve orkestralnih aastava« ranim ouverturama temelji so na potčinjavanju drvenih duhafia ^udačima, u oviranju kojib su diskretno atkani limoni duhačl« fiešto veda individuallzaoija orkestralnih skupina prevedena jo u prijelasnoj fasi /grands po-

r

lBtii2£f iaa22žfl3E2tiB/e a tipični romaatldai orkestralni svuk pillfliitM je israšea u |gllQM » J^dne i idiU Dot Abend s tokZP strane* Ismedju ovih konoepeija stoji ouvertura br« 6 i Ukiflrtralnl aparat jo klasldan a svuk orfceatm nadovesuje na j?or Abend« Medjutim, aajednidka snaSajka skladateljeva jtetupka u inetnsaentlianju svili ovih akladbi jest pretežna mmoteienost svuka, najprije standardno prokušaaa a kasnije iMukle eksperimentaterska. Ba 14 a* ovoj pesi j vdajaj &isinski Ido dalje rasvijae svoja tehniku pisanja sa orkeatar doka® je

i££in, osobito njegova ouverture« Ouverturu br« 7f ta predstavlja ne^aoiju isneeeae tvrdnjo nego je evjesno toje m prokuSani svuk njems&ks klasično konoepeijo«

Lisinski je tmm rasvljeal smlsao sa orkestralni kelont« Itobro je stapao boje pojedinih inatrumomta i m soae postaviti u prvi plan ene što je mmtvm potrebnim da toto istaknuto« Premda mu partlture s te stmne ukasuju na svu-kovna preglednosti u njim so -»djutlm- mogu rnadl 1 isvjesne , ttaiftko nos^retnestif prouaote is naslijedjene tradioijei u-. potrooa oboa tame ^dje su oditi klarineti 111 bar flaute /ou~ nxturn br«6/f sbog doja delasi de ^vukovne neuravnoteženosti* Miakorlštavanja svuka rogova i gu

istttoatijih tadašnjih majetem, ali uvijek na način da osnov-1» ftutorova ideja no bado iskrivi jena«

1 8/ U svojim orkestralnim skladbpma Hsinskl je

iiaivtdem kroju eluSajeva pro^rami^ skladatelj« Medjutim#owj Urduji pri vidne protuslovi alljededat sa aljedau skladba s o-H podrucja ne poste ji aute rovom rokom napisana niti jedrn

večenioa, koja bi bar donekle objasnila osnovni isvangiasbanl aadrZaj skladbe«

Medjutim, pr&gramnost oaredjeneg lsvangiasbsmeg aadr^aja aedvousme jo isra&ena mzivom 1 atmosferam gLasbe m alijededim djellaas %aade ^^n^ae, J^alavenka, Mia^a 1 jgLiteBŠ« tr prvo® 1 t redom opusu jo berojskog karaJctera,u čet-vrtata isključivo deskriptivno-u^djajnog, dok jo u dru^som r--doXJubx.o naravi« Modjutia, ako se u tome mo^u staviti isvjoami jrigevori ,rvom 1 dragom djelu, ouvortura .aeiieaa i idila uer Afrmd ostaja saista jasni 1 najranijl priajeri hrvatsko pro^roia-a* glasbo« Logični raslosi sa to isaoseni m prilikoa anali«-dotidniii skladbi | sada preostaja poavatl ao na njlb i podvadl as jo u Belloni i idili Bor Afeend ja**no prlsutaa isvan^lasbo-aa ideja 9 rasradjonost ko jo u aaitl skladatelja jo konaokvwt* aa israšeaa a svakom taktu ovib djola«

Za primjere tsv« čiste apaolutno glasbo proosto-1« su ouv^rture br« 1, 2» }f 6 i Ali je i ovdjo ao&udo

Uferenoiranjot dok prvo dvlje oavortaro no dosvoljavaju nika~ kav sadršajni komentar, jor ih jo inaud^rlrao iaključlvo didak-lički momontf detle ao ouvertara br« $ mo&o u isvjesnom smislu aadovesatl na programnoat idile flor Abend ~jaano, u jedmom drugam i prošlranom vida« aasloai postanka poaijednjog orkestralno* djola dosvoljavaju, pok, dopunu programe naravi nakar 1 a opasga«

Is svoga jo očite, da jo Llsinski pripadao man tipu skladatelja koji su rj od jo stvarali bos neko isvanglasbs-aa ideje, a šesto so inspirirali dogadjajiaa 111 utiaoima što au ib doiivljavall u odred j snom vidu i opsogu« Eod Liainskoga au pokretačl njegove stvaralačke imaginaolje na vokalnem podreja bili pjesnlčki tekstov!, dok jo isa vellkog broja orfco-tlmlnib skladbi stajala 111 rodoljubna ideja 111 tipično romantično raspolo&enje« Ako ovib pokretača nije bilo, skladba J* u sadrlajno-^asbenom pogledu bila premalo lsrašajma« Zate h i namedo saklju&ak, da so Uelnakl u ovom stvaranja morao

•slanj :i m neki čvrsti isvanglasbeni spirltus agens što de okrstaM njegova stvaraladku maštu* Ako Je ovaj posteJao, mim glasbenih misli fcUa Je svodoma oa najmanju ajoru* ake m nije kilo opasnost sa navedeni nedostatak postajala Je vola« Zbog te$a priličan brej djela s dopunom isvanglasbenog te-liktera* a mali brej tom&M*

9/ iTeoetale je još sagledatl kako je 1 u kojej ajtrl Lisinski a svojim orkestralnim djelima odraslo snašajke lurvatakog narodne g melosa*

Ono su uodljivo jedino u ouverturam br* 4» 9 i 6, a proislaso is skladateljeva koristenja pestejedih narodnih »lodija* Ali to koristenje nije isvršemo stereotipne* ono se, |V«aa Kuhaču* sastejalo od usimanja dijolova tih melodija Ad je Ji sam autor sapisao/ te od modifieiranja njih na sadim koji se liainakemu člnie aa j prikladni ji* &estupaky daklo, nije izvršen ubanUJtl nego o daj o isvjesnu rafiniranest*

Kuhaš je utvrdio da su slljedodo dvije narodne Btiodlje po slutile Llainskomu sa tvorba druge tome u JBolleta;

M^ža.....^

rs

" V ........ 11 ...... I ■ ........' » ..... M : ........ il I >> V M

vus^j M^Mc IjJVi trt UAO*^ VV^*—

fAtpjfV • 1

HM*a«i»Mh-.

f

^ fflfftf* J* ******

Wy 2 k*

J! A

Al---^ -

/tau^ tema aelloaa/i

a melodija Stol oiaino /a aa žarka I/ od iztoka aunoai

fvtfi' J ~ f d f

- 575

vi ^ ^

tougu temu ©uvertur« ter. 6:

P-

Bok aa u navedenim aluSajevlma Kuhat i&jaamlo o kljia aa naxvdnlm melodijama m41t detla a« aa Jfij^ilarefr^u m* tamljio alijedečom formulacijam* Vu^oolavenaka ©uvertura te-»lji ee aa ®miM hrvatskim* i te upravo na aager^kia i»*4tiff

j^a*,.*576 čini ae9 aedjatiia, da ae ovdje ae radi o komiteju neke narodne melodijo ne**© o inapirlranju melodijosi P ^^ Uir,*

Ut. n^rd . J -

i 1 1 ,M' i

t|=a tfvrl J1"' J i iffi: .'i XrX7

V \ * v --/ ^ ................ ..........1

WM/ir) Tj _ ( ^^ 1 (t, t? tUn /H4U M^vue

I" Mliil I j I

h^ f> ftjj tj - \ uxmm !

Baperedboa ove Mladij« s trna £uyalavonkft dolaai o« do m-kljukica da Ih jo Lisinski stvorio aa temelju prva oetirl tak« 1» fcudnloe* fo oo naredite esjeda a podatku prvo teme, lako e-oa podaj oda aa teme ajemadkih romaatldaih skladatelja. To »o, sadjutim, mo&e rasumjetl kad se ima na umu da al budaloa G£ mmjU*A* »• očituje toliko duh hrvatsko provenijeneije toliko staral* 1 to njaaadkl utjeeaj* Havedena protpoatavka a »lokom slučaju još bolj« objatajava idojau ©tranu djola i njegov nasiov* ^u^oalavoaka jo glasbenim simbolom polstovodsma s Birijomf što so savršsno poklapalo s politlčkoa koaeepeijom LJudavita Oajaf us ostalo 1 autora teksta sams budni ee,

Prema načinu kako ee sluUe sarednia melodijama i kako je g.mdio daljnji rasvej djela, mode ee s priilčnom si-iuaondu tvrditl da so lisinski madahnao 1 postupkom Josepha

u njegovo j simfoniji br« 104 u JMtara578 1 onim totimim ma aothovena u prvem 1 posljednjam stavku Simfonije op* 66 a

5*7 o

Muru. U odnosu prema preusetej gradji Lisinskif doduše,al-J« pekasae težnja sa njenim motivskim rasimdj i vanjam kake je to liadio Beethoven, ali je svakake pestupao ose bujno s nije ali je* po preuslmae narodne melodijo mm j« koristlo njihovo karakte«* Hstitoo motive9 javljajuoi ih u toku djela u nelsmjemjeaem vi-ftu* I sa ovakav postupak, medjutim, meso so prstpostaviti da bi bio as samo uro dlo još saačajnl jim rezultati** nego bi i deveo Uainakega de ollja sa kojim jo te*io u naatojanju oko stvaranja djala hrvatske*! autehtoneg tilasbeneg i sraga*

TT^

češki glasbeni duh nije ae odraslo u orkestralna skladbama Umlnskojft. Hi jo sato u skladbi iranao aolona-

iaraion slavonski glasbeni u^djaj« gttmmte* okoanioa polj«* ftkoa plesa poslušna je skladatelju, kako jo na^laao Euhad,da »tvori "ovadi 1 dasta teptan komad"**, toao jo "giadaoija is-isnredno liepa, rltam ohilan i skros slavonski, i to ne aamo pelj sko-sla venski, vod opdo slavonskiu njoj so Llsinaki prihll&io s vam idealu da stvora ne aam u duhu glasbenih sna-fcjki svojo u&e domovine nogo i ono Sire, slavonske* Ideja, reall&lrama u ovom djolu, progonit 4s Urinskega i dalje: ona 6» prošetl prvi dio solo-popijovko i&uatevnik. dljolovo opora a u isvjosnom smislu 1 toao ouverture br* 4 1 tacni-*«au u Ju^oalaveaki 1 prvu u njogevu pretposljedmjeei vodom orkostralnom djolu* Za počotak do voljno cš* so ukaso na •tvaralaSke moguanosti jednog hrvatskog skladatelja*

Nastajanja Liaimskoga da stmra a duhu hrvat-•kog narodnog aeloea iU da ostmri alavonsku alaabenu atmo-»feru kretala au so, daklo, na podračju orkestralno glasbe toiglea putovima od onih u akladateljevim vokalnih djelima«&li »u uredila krupnim rezultatima ne samo po vi j osno asge i umjet-aiSke naravi« I jedni i dragi vsd su spomonutii dragi savro-ijuju da ih ae navede jod jednom« Kaj pri j o aranda polonaiao 1 »uvertura te« «f satim ITffiif a Bollona, Ova

ioeljednja i po ugodjaju evropski orijentirama idila mr Migarala su I»isinskoau sijajno mjesto u krugu istaknutih ov~ ropsklh glasbenih stvaralaoa onoja vremena.

I/ LJUBA V I ^LOJA "izvorna opera u dva čina1*

U vrl jemo kad ja Je žtri^a Mo pozvao da prera-di neusijeli libreto Janka Oara sa , rvu hrvatsku opera, dr Bi-mi tri je Ifcaaeter A 811-1872/ slovio je u Zagrebu 1 Hrvatsko j ne samo za najuvaženije^ ilirsko^ pomavaoca kazališae probleiaa-tike nego 1 za naj spretni je ga domadeg pisca kmzališnifc djela„"G: Toliki ugled stekao je svojim dotadaonjira orga&izatorskin, pu-Uidstlokim i izvornim stvaralačkim radom ko j in je fcio postila© veoma »apažene rezultate * Temelj lo ga je na jasno izjradje-noj koncepciji Sto je polazila od usedanja u staru dubrovačlaz književna t radi ji ju i tadašnja njemačka kazalična dosti cpmča.

aazlozi ovako razraaj^ne Oemetrove koncepcije počivali su na stvurnim temeljim*. Usedanje u Duorovčane re-sultiralo je is uvjerenja tlir&ca kako njihove djelo vanje predstavlja u svemu lo,siSan nastavak stare dufcrovačka kulture i politiSke tradicije; utjecaj njemačko^ kazališta oazirao 30 kako na rezultat ima kazališnog života u predilirskom Za-tP^tru tako i na odnosizaa -Zagreb, pooebno na prodoru kulturnik oatvarenja s njemaSkog jauičnog ^odru5ja u tadašnju Hrvat sku.^

Medjutim, i jadna i dru^a postavka i)metrove koncepcije sadržavala je dva bitna n^dostatka. Osnovni je bio u zabludi -tliiuca o kontinuiteta! staro duorovačke književnosti u no via društvenim 1 pclitičicim ualoviaua, ko jima je tako Jedno prošlo i idejno sasvia suprotno vrij^me naaetnulo svoj način mišljenja i izražavanja^83 Sekundami je ležao u izboru djela pisaca njemadko^ jezienog područja koje se prevozilo i prikazi valo, a koja su s umjet.JLčkog stajališta predstavljala u največem broju slučaj eva sasvim prosječna ostva-renja. Ha o vid nedostacizm iz.iradjivali su se9 dakle, izaedju oataiog, i temelji ilirsko^ kaaališta, ko je je kao cjelina u

stvari po&injalo svoj put ped potpuno novim utjeeajima,budu-61 da so rodilo u novim uvjetlma. Ono so *otpuno razlikovalo od nekadašnjeg dalmatinsko^ /dubrovackog/ i kajkavakog kasa-lišta u svim komponentama svog postojanja, u prvim redu ori-jentirano na proUamatiku koja je ovima bila u osnovi tudja. Podvrgauto utjeeaju umjotnicki minornijih radova njemačke dramaturgijef ono se razvijalo u praveu sentimentalne sladu-njavostif u čijea se duhu onda oblikovno ka&aliani i uopde u-lajetnički ukus nastupajuce hrvatske grudjanske klaseKe-aretno birani uzori, pomanjkanj« nužn© tehnike u pisanju is-vernih scenskih djela, skromni stvaralački poteneijal malo-brojnih ilirskih kasališnlh ladnika, pa i Demetra, reaultl-iuII su do 1860.^od. u ^rodukeiju sasvia skromnog umjetničkom dometa, najčešde bazirana na preraduama djela inozemnih, obično njemačkih autora.

Sve ove znafejke oeitevale su se u rauu Deme-tra kao pisea isvonsih kasališnlh djela, pa je razumljive da šu se odrazile 1 na njegovu prer&dbu libreta za operni prve-nac Idainsko^a*

U preraOjivanju Careva rukoplsa Bemeter je samo djelomidno pošao vlastitim putoa. Ostavio je nedirnute na-ziv djela, broj javnih junaka i imena četiri od njih •eet te osnovni tok Gareve pride. r Nije mijenjae ni ka-aaktere protagonista; eni su ostali uglavnom jednako portretirani kao i u ranijoj verziji.^0 Interveneija mu je u prvom redu išla sa isprsvljanjem dvaju vanjekih, a prema Demo-tra važnih nedoetataka careva libreta: sa stvaranjem sanim-ljivog seenskog okvira i sa dramaturškim produbljivanjem rad-nje. ^a bi to postlano, on jo »bivanje dogadjaja prebaeio

u raz cio bije zrelo^ feudalizma, poč e tak XVI atol ječa, i prenio

u JDalmaciju, u okoliou nerada Splita. Scenska šarolikost mi-silo je postiči do vod jen jem na ocenu vojnika, slugu, seljaka, pučana i hajduka, ko ji su ujedno svojim sudjelovanjem tre-bali opravdati pojedine postupke protagonista i njihovim či-nima dati prizvuk logienosti. Svim tim je Carevoj prilieno aimo ispričanoj priči dao okvir i elemente, za koje je držao da če je učiniti scenski zanimljivijom i logičnijom a dramaturški prouubljenijom.

Bemeter je vjerojatno bio svjestan da je svojim gahvatom iz osnove izmijenio glavnu koncepciju prvotne verzije libreta« Ova je za glavne junake iznijela ljude iz prve polovine XIX stol je ca: bili su to vlastelin i njegova kčerka, zatim mladi i stari pripadnici gradjanSke klase pa seljaci.C-oi su sudjelovali u iznošenju dogadjaja, koji se -modificiran

i naivno ispričan u sinopsisu štrije- bio stvarno do^odio jed-

591

noa mladom študentu prava« po t^me je prva hrvatska opera trebala biti opera iz stvarno^ gradjanskog života, ne dodiru-judi odnose izmedju gradjana /seljaka/ i plemiča. Time je bila umiiogoae lišena stereotipnosti koja bi proizlazila iz su-protstavljanja staleških razlika, a za čudo ni je i znosila ni slobodarsku i de ju. Bila je naprosto isječak života vremena u kose je nastala* Ireradj i vonjem je, me d jut is, postala tipično histerij sko jlazuono-sce^sko djelo, iznoseči u prvi plan život klase koja je u dane nastanka djela stajala pred formal-nom i stvamom likvidacljom čak i u Hrvatsko j« Demeter ju je opteretio preživjelia rekvizitima jednog načina života koji Je ao voj nadiručoj klasi i njeno j ideologiji morao biti tudj 1 neprih vati j iv •

iiadnja libreta temelji se na ljuba vi d vaju junaka preaa istoj ženskoj osobi. Ljubav pokreče gve njihov« / postupke, kod jednog pune plemenitosti i tipične romantične sentimentalnosti, a kod drugog moralno deformirane i s računate

m postizavanje cilja pod svaku eijenu* Izmedju ove dvije ka-iskterne i moralne suprotnostl stoji junakinja* biče bos vla-atite inicijative, koja ljubi pleaenitog junaka, ali ja zbog jeelusnoati ocu spremna žrtvovati svoju ljubav prema dragom* Sietan isnod dogadjaja spriječio je oea, u osnovi osobu bes liastitog rasudjivanja, u sprovodjenju njegove nesretne zamislih Uetaljnl sadrzaj je slljedodi: Prvi čin: Dva dalmatinska plemiča, Obren 1 Vukosav, vole Ljublcu, kčerku bivšeg aplitskog vojvode knema Miaira koji se s njom povukao na svoj poajed u osamu gradake okolice* On je naklonjen VUicoaavu na račun Obrena, zbog Sega ljubica trpi jer ljubi drugoga* Kako je ovoj dvojici poznato da su im se Interesi sukobili, oni ae prigodam jednog susreta u gradu voljene djevojke posvade i petuku mačevfcaa. Ljubica, 5avši buku oružja, dotrči i postavi se izmedju boraea ea že-ljoa da ih razdvoji i smiri. C bron je av&samn poslušati je, ali kad je Vukosav beetidni^ rijeclma okaljao njenu čast, on nastavi borbu unatoč umirujučim riječima Ljubice. Od jednom na aoeau stupa sam knez Velimlr s naoruzanim slugama. Sve ličnosti radnje sudjeluju u finalu čina: Ljubica i njen otae, dva zavadjena suparaika te Ljudevit, pobratim 0bronov i Branko, alu^ Vukoaava. Prisutan je 1 z bo*, naoruzane sluge, koje su *u sadjuvremenu razoružale borce. Time, medjutim, nije premeščen jaz izmedju njib$ naprotiv, on je ješ više produ bij en za-teanom kneza da posjsčuju njegov grad. Vukosav ee nato zakll-nje Obrenu da ee mu se ©svetiti, a čin završava šesteropjevom »lista -u ko jam svaki iznosi svoje čaaovito raopole^cnje- i plavanjem zbora što svojim tekste® komentira odluku razljuče-nog kneza*

Drugi čin: Ljubica 1 Obren ipak ae po tajno ea-ataju unatoč zabrani njena oca. To jednom opazi Vukosav, koji 8« ponovno uspio umlllti knezu te ovc ga dovodi da vidi kderku 8 Obranem* Kako mu je knez opet obečao ruku Ljubice, to Vuko-

aavu ni j e bilo težko nagovoriti da je prisili na pisanje lina Obrennf u kome, če mu ona saopčiti da ^ ne voli i teko je s njene stran« sve bila u stvari obična šala* I tako, uajeoto ponovno g sastanka s Ljubicom, Obren dobiva od nje •poaenuto pismo ko je ^a dovodi do očajanja i do odiuke da sa ubije*

U medjuvraaenu je Branko obavijestio svo& gpodara Vukosava kako je u kne^ev dvor posakrivao četu hajduka Sto če na dani znak poubijatl slu^e i zarobiti kneza sa kderkosu $aj razgovor čuo je u obližnjem grmu sakriveni Ljudevit koji nato skuje svoj plan.

Obren se, pročiuavši ono fatalno njubičino piano, sprema u aort. I upravo kad je skoro ui$ao ruku na sebe, iz kne&eva dvora zaori prasak samokres i začu se zveket mčeva. Započeo je hajdučki napad. Obren nato promijeni prvotna odiuku, izvadi svoj mač i odjuri u ^rad da se bori s neprijatsljem, a na soenu stupa VUkosav slaveči svoju pobje-du. Po stepeno se buka smiruje, a nadolaze zarobljeni knez Ve-Umir, Ljubica i ranjeni Obren uz pratnju hajduka* Finale je skoro jasan; Vukosav de se osvetiti Oorenu a kneza i Ljubicu edvest de u svoj grad te se oženiti njome. Zato i zapovijeda hajducima da zapale osvojeni kne^ev posjed kako bi on, jer se spustila večer, imao do kuče osvijetljen put* I kad je več izgledalo da je ljudska pokvarenost po bi jedila, odjednom nahru-pa Ljudevit i knezu vjerni seljaci te svladaju napadače ju-devit uz to smrtonosnim hicem spriječi Vukosava da ubije Lju&icu. I tako nad ostacima goruče^ grada, okruženi svlada-nin hajducima, na sceni ostaju Ljubica s Cbrenom, Ljudevit, tanko, knez 1 mrtav VUkosav te zbor koji pjesmom zahvaljuje Sto je ljubav nadvladala zlobu.

Libreto prve hrvatske opere, s ob irom na te-matiku, u osnovi je intoniran lirski. Ali način iznošenja te-

aatike ne dozvoljava iski^učivu prlrnjenu ovog epi te ta: see-nom domini raju atraati pojedinaoa da bi na kraju pala i jed-aa ljudska žrtva. 1 ovdje je Bemeter ostao vjeran Caru a o-bojica racineovakora tipa "tragedije strasti", mmo u veeaa akromnon razmjeru, s manje tragičnim akcentom i to uperenim iaključivo na uništenje zla i zlobe. Posebne nerazumljivo djeluje sretni završetak koji onemoguauje avratavanje djela uneki o dre d j eni tip. To jef izgfceda, uočio i obradjivač pa Je iza naslova izbje^ao apecifikaoiju prema vrsti te se za-dovoljio formulacijom "izvorna opera u dva čina*.

U libretu, pisanem rječnikom i tehnikom romantike a pemagallma davne ^roSlosti, nema jednog srediSnje^ Junaka. Umjesto toja eks poni rane su dvije skupine aktera: trio zaljubljenika u večoj i dno njihovih pomaga u nešto aaajoj mjeri. Knez VOlimir potpuno je statična figura, a isto tako koristen Je zbor & nekoliko nastupa, u biti preoalo funkcionalnih •

Time što je u stvari zadrzao Carevu koncopoi-]u o aeisticanju isključivo jednog junaka na štetu ostalih 1 o favoriziranju kolektivnog tretiranja protagonista, Demeter 1« postupio logično s obzirom na svoje stajalište prema ca-re?u rukopisu: ako Je uavojio njegov tok radnje onda je morao usvojiti i princip pomanjkanja jednog središnjeg lika na ra5un kolektivne polarizacija svih protagonista. Tako je te-intaki sretno izbjegao opaanost nedovoljnog ^rofHiranja ostalih sbog j edno sredianje ličnosti.

Zato na početku djela, a nakon kratkog i bez-Možnog nastupa zbora vrtlara, svaki od prva tri lika po-topeno se predstavlja stihovima u ko j ima izno3l osnovne črto wog karaktera i glavni motiv radnje: ljubav. Rajprlje je to Ljubica s reci tati vem 1 arijom /napdvom/, zatim je to Obren (Itesačno je to Vt&osav: Ljubica stihovima Otac zeli, da dam

onem ruku / ko^a ^ledee veo osečam muku, / A da zbrišem ono g iz pameti / Bez koje^a nemogu zivfeti izriee osnovna sadrzajnu aisao libreta* Obren u ariji to, blago ah onome 1 u duet* s Ljudevitom Iznosi svoje ljuba vne jade; Vukosav u pauzama dvoboja s Cbrenom oči tuje pravi lik moralno pokvarene ličnosti

Kakor* njih oertan je duo poma^ača, ali površAi-je; Ljudevit je prikazan u zaje dni ei s Obrenom, dok Branko po-kazuje črte svoje nekaraktemosti tek u finalnem šesteropje-▼tt. Ka kraju je predstavljen 1 knez Velimir i to samo s jed-ne e t rane, one istinoljubive* dru^a če črta njegova karakte-lakovjernost, doči do IzražaJa u drugom činu* U završnom, aedaom prizoru prvog čina nas ta pa cijeli izvodjački ansambl: osnovna problematika eksponirana je u vidu logičnog porasta, lica su predstavljena dosta markantno, a daljnji če rasplet ujlavnom teči u skladu s osnovnim črtama dotad očrtanih značaj eva.

Ova komponenta, do duše, na početku drugof čina dolaiva neočeklvani obrat: nakon što je zaje dno s Oorenom iztočen iz knezeva grada, Vukosav se nemotivirano opet našao u njaau kao rado vidjena osoba* Ali je ovo skre tanje bilo potre-ko Demetru iz dva razloga: jedan je dobro objašnjavao dobro-tudou lakovjernost, drugu znacajku karaktera kneza; drugi je, j Ukonatruiran prllično nevješto, treoao ukazati dokle može ici ljudska pokvarenost« JNa ovako postavi j enoj osnovi glavne I karakteristike ličnosti djela dozivljavaju daljnje perturba-cije; romantični i pošteni likovi Ljubice i 0hrena, prelaze brojnim iskušenjima, pobratimstvo Ljudevlta stječe uvjete svo-

taduče afirmacije, a moralna deformacija VUkosava i Branka Btiže do svog pri vidno g trijumfa. A kroza nj stvari i pojmovi Uouimju svoje pravo mjesto 1 značenje: knez s po znaj e svo ju wN>udu, osnovne značajke protagonista vračene su u njihov /

" * ......T.r,

noaaalni tok. Z onda preokretom situacije sve završava pob jedca tebr .

likov! libreta nisu, medjutim, jednako do-aljedno rasradjeni a niti zivotno uvjerljivi. Preuzevšl ih od Gara, Beaeter je preuzeo i sve njihove slabosti* čak nije di-rao ni u njlhovu čeato premalo o pravdami i nedovoljnu angažiranost u radnji: eni ae pejavljuju onda kad to zatreua piscu a ne logičnem slijedu dogadjaja. Odatle i njihova neuvjerlji-voat, i skonstruiranost njihovih čina 1 apatično prepuš tanje dogadjaj ima pa čak i onda kad im je pisae stičajem okolnosti posvetio više paznje.

Iznlmku medju njima predstavlja Vukosav, naj-ejelovitije portretiran i j edini živi lik libreta. On je -uz Obrena- prlsutan u najvecem oreju prizora.*^2 Kosilae je,do-duše, negativnih značajki ljudske psihe ali je dinamičen i pa ideja koje zna prevesti u djelo. Bori se m svim silosa m ožlvotvorenje zamisli da mi Ljubica postane zena; provo-djenje te zamisli je podle ali pokazuje da je nlklo u glavi čovjeka što posjeduje sve značajke stvamog ljudskog biča. On ne uzdlfte i ne prepučta se dogadjaj Ima nego se bori protiv sudblne svim raepolozivim sredstvima. Svemu daje prlzvuk stvarnosti: tako mu zvuče i, pjesnički nespretni, stihov! bilo u sceni prid početak dvoboja s Obrenom,5^ bilo kad misli da je konačni pebjednik.^94

oušta protivnost njemu, Obren, javlja se tako-djar u mnogim prizorima.^ On je nesilac pozitivnih črta,ali Je bez impulsa. Reagira kao tipični romantični, i te pasivni, junak koji ae miri sa sudbinom kad misli da ga je draga napa-stila te je spreman otlči i u smrt. Hjegovo reagiranje nema, aažalost, prlzvuk realnosti: ono je umjetno i skonstruirano 1 osjeda se kao forsirana pretuteža htijenjlma VUkosava 111 kneza Telimira. Zato 1 njegovi stihovi djeluju blijedo, makar iz-ražavali sreču,^96 bijes^7 ili ljubavnu patnju.^98 A ovaj ja lik u sebi krio mogučnosti za stvarni jim portretiranjem.

Ljubica je prikazana kao tipična romantična d je vojka sa svim atributima onoga vremena. Kjom pisac upravlja u još večoj mjeri: daje jo j, dodajat izvjesne samostal-nije istupe, kao na primjer u prizoru dvoboja, ^ ali su oni potpuno sekundarne naravi« unda kad bi morala pokazati zna-kove stvarno^ života ona zanijemi| umjesto nje pisac naaetne

rjeaenje koje ne o daje akt loglenosti no^o umjetne konstruk-

_. 600

eije. I ona domini m scenom ali poput lutke koje se svi konci aalaze u rukama nevještog redatelja.

Likovi ju j ude vi ta t Branka i kneza Velimira ne jposjeduju ni toliko samostalnosti koliko Ljubica* Ljudevit, Saetan čovjek, vezan je svojim postupeima za djelovanje 0-breaa ili Vukosavaj Branko je premalo individualiziran jer je potpuno podredjen svom gospo daru VUkosavu, dok knez reagira onako kako to želi Vukosav.

Zbor je upotrebljen potpuno statično; Demeter je povečao broj njegovih nastupa, koiistečl vrtlare, Beljake, *Luge, hajduke i gradjane, ali najčeeče nelogično i nefunkcionalno .

!Time £to ni je izvršio potrebni zahvat u likove libreta, jOemeter je učinio arugi previd u preradbi Careva ru-kopisa« a upravo je ova komponenta, uz onu karakt^mu- morala doiiivjeti intenzivni ju metamorfozu, oso bito kad je preradji-toč prebacio radnju u aaleku prošlost* Ovako se zadovoljlo rješenjem, koje je djelo učinilo ne zahvalnim za scensku po-atavu ne samo danas nego i u vrijeme kad je ono nastalo«

Iz ovog se nameče analiza razvoja radnje* Ona Je vod j ena Oarevim kolosjekom; u prvom je činu, iako siromašna do gad ja j ima, logična i u stalnom premda skromnem porastu i tt drugem činu puna je iznenadjenja koja se ne doimlju dovolj-no motivirano. Kaj pri je ni je objasnjeno ponovno umUjavanje tokoaava knezu Velimiru, zatim je potpuno promašeno a i ko-

Bidno postavljanje Ljudevita u gm da bi ovaj čuo plan osvete Tukosava, a naročito se neuvjerljivo doima posljednji /XII/ prizor u kome dogadjaj! do bivaj u potpuno neečekivani obrat. U stvari, radi se o dva saaaostalna završetka: jednm logično© i s akcentom na pobjedu zlobe /XI prizor/, drugem nemotiviranom u kome trijumfira ljubav. Deus ex machina, personificiran u Ljudevitu i seljacima, iskonstruiran je najnevještije u eije-lom libretu. Djeluje ne same neuvjerljivo nego i komično, a dramaturški promašeno: nakon gradacije koja stiže de vrhunca u H prizoru sli jedi scenski amorfni prizor koji po opaegu radnje, stihovima i intonaciji za vršne pjesme zbora ne sadrzi stvarni finale opere. On nakon prethodnoga djeluje veoma neinventivne i nelzrazajno te po infcenzltetu nikako ne može praioašiti njegov učunak i predstavljati snaznu apoteozu osnovne ideje o pob jedi dobra nad zlom.

Zato se na ovom mjestu name če i pitanje, kako se dogodilo da autor Teute nije osjetio da je posljednjim Priborom zapravo produžio libreto na još jedan čin. Kaime, taj prizor t razi logičau pripravu da bi, onakav kako ga je Demeter koncipirao, stvarno djelo vao kao vrhunac čitavog djela. Znači da je libreto morao ili imati tri čina ili ee mo^o sastojati od uvoda, tj. sadašnjeg prvog čina i dva teljnja: prvi bi završavao XI prizorom drugega. U svakom aluSaju valjalo je napisati još jedan čin: u njemu je autor ao^ao opišivati život zarohljenika u gradu Vukosava te njihovo oslobodjenje posredstvom Ljudevita i seljaka, Time bi De-aoter do bi o na mogučnosti da do kraja docrta značaje ve junaka, da eventualne i spravi ili opravda neke njihove prethodne nelogične istupe, da ih scenski oživi, i dade im črte realno,-Janja. Tada bi liorete prve hrvatske epere imao e dra-aaturske s t rane logičnu razvojnu lini ju akcije, koja bi bila loški opravdana i produbijena te bi djelovala cjslovito

i potpuno prlhvatljivo. Gvako prerudjivač u tome nije otišao cialje od Gara več ae spustio ispod nje^a: Car je oarem napi-sao finale što, uza svu šturost invenoije# djeluje kao uvjer-Ijiva poanta prethodnim do^adjajtoa,

Uz ovo su vidljivi česti zastoji u radnji, i to u ooadva čina. Pose Ono se u tome ističu IV i VI pribor pr-tog čina: prvi zbo&- oduze^ dueta uurena i Ljudevita a drugi m vrijame dvoboja dvojice suparaika.uUi

Proma&eno razvijanje radnje u drugem činu, zastoji njena prirodnog toka i njena dramaturška neuvjerljivost predstavlja ju t reči previd i)emet ra-prerad j ivača * s ve slabosti ovakve naruvi ostale su prlsutne u novo j verziji, još više potencirane zahvatima autora koji je njima tezlo upravo za auprotnim učinkom*

Književna vrijednost Demetrove preradbe nije ništa bolja od one Careva rukopisa* Stihovi su konvencionalni:

Mili bože - sad ču mertva past.

/ljubica, 7. pr* I č*/ Ui: Nek me smerve pakla Čete / lolag tebe grob je raji

/Obren, 3. pr. II č./ Ui: HA priseg primi serca mogai/ To je preveč ah za umerloja!

/ljubica-obren, 4. pr. II č*/.

Oni su nepjesnički:

Obren: Plamen serca tog člstoja / Kema, nema kraja, / Jasni žar je on od boga, / £oi uvčke traja - / Dovfcka sam tvoj, / 0 životu moj!

ijUDiea: Više serca srOd ovoga / Mena, nema vaja, / £ada tebe soven mo^a, / Neeu dru^eg raja. / 3ve si grudi to j, / o terene

moj t

/Dvopjev, 4. pr. II 5./. Oni su aadrzajno prasni i nez&rapni:

li si duša duša moje!.../ amerti! Sad me ooatri tamom, / Bul je živ*t odviš je I / Slast od rajske veda to je!

/Oorent 2, pr. II 5./. Čak su neestetski, vulgarni i drastični:

Serebe pakla kličite / Kerv čovdčja sad de teci / Ah nemogu slast izrodi, / Kapunjen sam a ko j oni vas.

/Branko, 7. pr. I č./;

ili: Evo tu su gospodaru,/ dem9 9 Sto da se š njimi z Olje? / in poginu u požaru, / II da im se kerv prolije? / Biti, pldnit, bara t, klat / To je do bar naš zanat!

odnosno: Kakva radost gledati / TJ sdvojenju ljude, / sve pod vatru stavi jati / I mačeve hude! / Keka zlvi nažeg zooxa / Uj veseli običaj!

/zbor hajduka, U. pr. II č»/|

ili: Ba 11 ti je ^ao bludniee / Za tvog aerca gvft&BU slast?

/VUkosav, 6. pr. I č./.

Roki su i direktno preuaeti od Caru:

Do vleka sam tvoj / 0 živo te aoj! /Oar, 2. pr. II č./

Dovfcka sam tvoj / 0 životu moj! /Demeter, 4. pr. II č./

ili indirektno od tada po zna tih ilirskih književnika:

Mislim na te, aa j edina / Preailena domovina /Neme i 6 A.,

Putositnieo/

3 Bojoia dakle ma prerilla!/ Nebeška ta mod branila/

/Obran, 4»pr. II o*/,

r

fiječnik je airomašan, pun stalnih prldjeva i us-poredjenja koji če sto u tekstu djeluju potpuno nefunkcionalno: •studeni led", "rajske zrake**, "gorski vaj", "višnji iJog", "prika smert", "^prozni mraz", "sladko ufanje", "hudi gnSv". iioki odaju i direktni utjucaj stare duoravacke poezije, a ima cLik i direktnih asocijacija na Gunduličeva Oamana: I kad bude dole, što je e^ore /VUkosav, 5* pr. II e./.

Iz sve^a izlazi da Demetrova preradea nije is-pmila očeki vanja koja su Štri^a i dru^ovi jajili s obzirom m ugled o da urano ^ preradjivaea. Idedjutim, teško da su oni tod* spoznali svu istinu: njih je, uz ostalo, očarala saroli-kost scene, bogata koatumerija, efekti koji su uključivali i prizor mačevanja i požar ^rada. Uoduae, Stanko Vraz, j edini aodju ilirskim književnim stvaraocima s instinktom za pravu uajetnost, indirektno je ukazao na slabosti libreta. Ali, po-mmu poput ostalih oduševljenjem bto je stvorem prva hrvatska opera na narodnem jeziku, on je u svom prikazu odsjek o libretu završio konstatacijom da "nam se Č-ini, kako je sači-nitelj teksta naše opere ovom zahtd vanju sasvim od^ovorio, jer čin njegova dfcla pun je živahnih, krSpkih, neobičnih pri zorah, zanimljivih spletak&h, za točnih, nenadanih razrbšenjali u pro-ateah strasti i čuti." a 3

Bemeter je u stvari izvrsic slijedeče zahvate;

proa jenom okvirnog z bi vanja radnje on je u nju unio inovacije

vsadke naravi, scenu je načini o za ono vrijeme zaista spek-

604

Ukulamom, povečao je brej prizora, prebacio neke do^a-

605

je, unio više tipičnih opernih slemena ta /scene s an-»blima/ i največim dijeloia prepjevao stihove. Ali tirne nije aimuo ključne nedostatke Oareve verzije: nije produ bio

Ukove i njihov® karaktere, njihovim činima nijo dao prlzvuk uvjerljivosti, nijo logično vodic tok radnjef a napisao^i ne-pjesničke stihove. Zadovolji© se, uakle,samo optičkim učinkom preradbe, potpuno za ta j i vši tamo jdje je bilo opravdano očaki vati da če podici vrijednost libreta prve hrvatske opere. Sije se mnogo uzdi^ao iznad Cara, ostavki na razlnl svojih poSetnlčkih preradbi Ljubav i duznest i Krvna ouveta«

Izgleda da je ipak 1 on sam sve to spoznao:

itampani primjerci libreta iz 1646.god. uopče ne iaju n&znače-

606

no<š autora tekata. Možda se radilo o Carevu inzlstiranju Oa se navede i nje^a kao suautora libreta, osobito kad je nje-uova osnovna ideja ostala u biti neizmijenjena, na gtc Deseter nije htio pristati. 3?oznavajudi, medjutim, Carevu skromnost i apoznaju da on ean. nije bio dorastao pisanju libreta as jedrm operu, teže je prihvatiti spoaenutu pretpostavku« Oo-t*Je jedino varijanta kako Deseter nije bio suglasan da mu se iae objavi na radu za koji je bio svjostaa da u umjetničkom lojUdu predstavlja veoma skromno ostvarenje. Tekst libreta, kao i kazališni plakat za izvedbu opere, nosili su jedino ime lisinskoga, nato vari vši mu pred javnošuu tadafinjice i budučno-sti

na ledja Isključlvu o d,jo vo mo s t za s t varalačku str&nu potrata. JDa se ova, na osnevu obavljene analize libreta, našla pred veoma slezenim i suviše tenkim zadatkois pokazat če ana-liaa glazbene s t rane prvenca Lioinskeja.

2/ Analiza ,jlazbe

iniazeči skladanju glazbe za prvu hrv^tsku o-pera, Lisinski Je takodjer polazie od jedne utvrdjeno idejno--kreativne koncepcije, ona Je, medjutim, bila izgraajena na Baao na manje snažnim utjecajima od Demetrove, nego je -s Oteirom na aotadalnja skladateljevo stvaralačko lakustvo-

polazila i aa mnogo niže polazae tačke.

Jurije nego što j a *ristupio i^reradjivanju Care-va libreta, Domet er jo bio napiaao nekoliko vodih dramskih tekstova« Svladao je9 aakle, veliki kompozieioni oolik te je s obzirom na tehnieku atranu ciojao sa^ledavati stvaralačku problematika sa airih vidika. Lisinskomu su, naprotiv,kao te-aelj vlastite koncepcije posluftill eskudni podaei o Glinkinoj eperi Život za cara te izvedbe talijanskih, francusklh i nje-BOdkih glazbeno-aeenskih djela u Zagrebu, čiji je izuor ovi-fio o volji, ukusu i megučnoetima gostujueih opernih grupa« Kao skladatelj se dotad bio okušao isključivo na manjim glas-fcanira oblicima; najopsežnije skladbe bile su mu one sa glasovir.

Prema tome je Lisinski, našavšl se u položaju da piče glazbu za Ljubav i zloba. u naj vedo j mjeri bio upu-dan na vlastiti instinkt i umjetički ukus. Kjih je na podru-8Ju epemog izrazavanja mogao tada u Zagrebu oblikovati na djelima W. A.Mozarta, J.A.JoIeldieua, K.Kreutzera, D.f.Auoera, C.L .murna, C.M.tebera, W.Herolda, G.Hossinija, S.a.B.&erca-danteat G. Doni zet ti ja, A.Lortzi^a, V.i3eBinija i L.Kiceija. $ iteirom na navedene autore, jasne je da je instinkt 1 ukus iz— grad ^ i vao pretežno na djelima starijeg datuma i na značajkama talijanskog operno- stvaralaštva.

Ove dvije komponente neposredno su se odrazile kako na forma i glasbeni izraz ^Jubavi i zlobo tako i na ostale tehniške poatupke skladatelja, primijeojene u o vem djelu. 8 formalne strune ono je ostvareno kao opera s brojevima, koli au jedan od drugoga odijeljeni jasno naznačenia kadencama. Oni predstavi jaju cesto o vede samostalne di je love unutar eje-Une, ko jo j prethodi isto tako saiaoatalna ouvertura, napisana prema tadašnjim princi pima tvorbe uvoda u operu. Po značajka-m glazbenog govora Ljubav i zloba je tipični operni proizvod

t—

glasbeni duh s j ©dva primjetnim asocijacijaaa na karakteristike hrvatskog pučko^ melosa, i to one varoškog tipa. Skladateljevi tehnicki postupci pokazuju, medjutin, da je on dje-lo pisao s velikim pfcetenzijama. Protagoniste je tretirao kao koncertne pjevače, koristeči opseg njihovih glasova do maksi-aalne granlce i prlmijenjujuči koloraturne manire ne samo u dionici soprana ne^o i tenora I, baritona i basa. iostavio je velike zahtjeve i na z bo rove /au&ki, sij eg oviti/, a i orkestralna partitura -radjena zajedno s ^isner-Mor^ensternoa- tehniški nije jednostavna. 3 obzirom na sve ovo neaeče se konst&ta-cija, kako Lisinski ne aomo da je svoj posao shvatio veoma oz-fciljno nego ga je -barem s vanjske strane- nastojao obaviti tako da prva hrvatska opera u tone Sto manje zaostane za slifc-tisi ost varen j ima onoga vremena, -

Cuvertura Ijuaavi i zlobe predstavlja saaostal-xni zatvoreim forma, gradjenu trodijelno poput kasnijih slič-aih skladbi za orkestar. Sastoji se, dakle, od polaganog u-voda, alle^ra i code, tematski ostvarenih od melodija ili BOtlva koji u razvoju opere dobi vaju više ili manje istaknu-tiju ulogu*

/t.1-37/ je koncipiran uvodijelno, a za-poč in je u c-molu motivom iiirokog daha;

¥

O

Sto 6e se javiti i u dru^om činu /br.16/ kao kratka introduk-cija u ari ju Vukosava nakon njegove pri vidne pobjede. Motiv poaavlja orkestar za oktavu više, na sto se nadovezuje harmo-nijako vari.ran je nje^a. Zatim se javljaju manj i motivi što če u toku opere poslužiti kao spojnica odsjecima pojedinih melo-

dija 111 raznolikih glazbenih misli. Od tih motiva valja po-sabr.o istači o ve:

jer svojom karakterističnem ritmi zaeijoci dominira alle^prom ©uverture 1 finalom opere;

V

+., -f- -f 1 f, I'

1 ^ (g

ioji se modificiran javlja u or. 6 prvoja čina /duet Ijude-vifca i Gbrena/ i

e/

j Ti n r; |; j) pft ilil j.

buduol da se takdodjer modifieian javlja u kasni jem razvoju djela /11 čin/.

-Drugi dio uvoda započinje prvim dijelon melodije Vukotava iz več citlranog breja:

ifuV ».Hf» i' tr-farH | ( ; ; j rfH^ > A1 ^r. i r i *--

yv ' f;;-'«i ^ /1 == t l Ijj I 1 , 1 irAJ^ K

(9 M^t

koja se, izgleda, posebno svidjela skladatelju: ona jet u au-

gaentaoiji, postala treda glazuena mlsao allegra. U nastavku ae javljaju i slnkope, s ko j ima do Lisinski kasnije veoma če-oto pratiti uzbudjenost svojih Junaka. Ha kraju se javlja i figura;

poetepenim ubrzavanjam koje Je pripromljen nastup alle /t .38-220/ u .Es—duru.

On nije pioan u sonatnom oblikaf iako se temelji na t rima glavnim glasbenim mislima:

koja dominira u finalu II Sina;

V

IMrtllt.tfl L..t|rrir[.l rTfl =fc=3 j fTrri—

.1 ■ ■ v j i H- M J J J K— » r ' A" t\

ito Je u II Sina /or.14/ pjava zbor hajduka;

lH /ii ^s. i ■ -i-.......—-t v ■ «'» T _, f* ,

I TI ^--iHri^H1--^^^^

koja predstavlja au;i?aensaciju poeetka s^omenute arije Vukosava.

Sve melodije navedene t»u u istem tonalitotu

/Wuru/. Ilema supro t stavi Janja raznih tonalnih ploha kao što

neče alti ni supro 181 avl j an j a odnosno razradjivanja tih glasbenih misli* Skladatelj to ni j s ni želio uraditi: nanjera mu j a bila da u ©uverturi iznese, i to baz posebnog komentiranja, osnovnu ^Lazeenu ^radju svo^ operno^ prvenca koja če mu posluuiti za tvorbu pojedinih brojeva.

Izmedju svake od citiranih melodija nalazi se jlaz^ena ^radja neatralaog /pasaznojg/ karaktera. Ali ni ona nije oeznačajna: i nju de autor koristiti u daljnjea radu. 2ako nakon prve melodije sli jedi pasaža Sto de se javiti u finalu:

a iza melodije hajdučkog zbora javlja se počet ni motiv ©uverture pa maločas citirana pasaža, sada višeatruko ponovljena, satim sinkope. Nakon aa^aentirane melodije Vukosava doiazi aotiv:

A A ■ , n

%»*5m/MLi

±

t—r

S

koji č©, maksimalno iakorišten u inverziji kao model sekven-ee, posluziti skladatelju za Opisivanje oslobodjenja Ljubice, filimira i Obrana iz ruku Vukosava i hajduka*

m centralne mlall allegra javljaju se još jadnon, ali drugim re do sli jedo/a i u novim tonalitetlma, uz iaussetak prve melodije. Kaj pri je je navedena melodija hajduč-kog zbora u 13-duru, za t in početna laiaao allegra u ns-duru a razradjtno, sekvenciranjem, 1 konačno au^aentirana melodija Tukosava u H-duru. Modulacija iz J£s-dura u H-dur izvedena je na alijedeči način:

dok Je za vračanje u &s-dur primi j en j en postupak enharaonij-ske sanj ene:

K £ j V? m-,

U-3t--i --

l \ \ ' t/

Kakon vračanja u Jšs-dur sli jedi utvrdjivanje njega haisaoni-jama što nad pedalnim tonom dominante zadržavaju jasna funk-eiju 1» alterlranog II 1 IV stupnja te Y stupaja. uješenjem tog harmonijakog slijeda u toničnu harmoniju započinje poda /t .221-2 57/1 u ko jo j dominiraju melodija hajdučkog zoora pa figurativni prehodi u oasu nad iz&ržanim tonevima ostalih dionica. Tišokratnim ponavljanjem kadenee molskog plag&lnc& karaktera u pianu Sto tek pred kraj na&lo prelazi u fortis-«ino završava ouvertura Ljubavi i zlo^e«

lako rad j ena mozaično, ona djeluje kao veo a homogena ojelina. 3vi njeni odsjeei, što de se javljati u toku opere, ovdje si i j ode u veoma logičnem redu jedan za drugim. Sve se stapa u skladnu cjellnu koja, lake nije os-tvarena u sonatnom obliku, o črtava do voljno uvjerljivo i Urška i dramutska raspoloženja protagonista i sltuaeija u operi. Uspjelost ouverture, njena umjetnička zaokruzonest Jost i razlog da se ona često izvodi i samo stalno, zadrža-vajuei uvijek spontanost i izrazajnost svog glazbenog sadržaja ♦ -

0 JčEZLJzi£t se sastoji od 8 uro Jeva »uvodi duži instrumentalni odsjek u tempu Allegro moderato. Ve-drog je karaktera, a dinamski je grad j en u širokom luku sto se razvija od piana do ekstatičnog fortea da bi se opet vra-tio na početnu dinamika. Ali nje jo to osnovna misao:

1 M';,.>[>!]■ 1 ' ! 11 . 1 I h

kao i ugodja j oštro kontrastiraju onoae što mu sli jedi« Jer krača a skladateljski neizraZajna molitva vrtlara /fetuški zbor/ Tebi Bože hvala. Sto direktno nadovezuje* prožeta je lirskom

1 pobožnom atmosferom. To je naroči to suptil.-on i prlgušenom Ins t rum en t alnom pratnjom:

VKimm br# 262

Zato se supro t s ta vi j anj e ovih heterogenih odlomaka, što kon-trastiraju i ugodjajno i t matski, doima kao nesretni potez autora« Logični nastavak uvodnog odsjeka nalazi se tek u ka~ anljem nastupu mješovitog zbora /pr.4/, a do nje^a traje njezna i lirska atmosfera, najavljena zborom vrtlara

tu atmosieru naročito i)Od vlače r*citativ i a-rlja Ljubice /pr.2/, u ko j ima ona iznosi svoje nesretno duševno raspoloženje« Eeoltativ poput svih ostalih u operi pripada tipu tzv. suho o reeitativa /recitativo secce/. Odvija se na harmonijama ii-dura koje postepenim al t eri ran jem evoluiraju prema Es-duru. Koncipiran je dvodijelno: drugI mu je dio, za razlika od prvo^a, arioznog karaktora* Dva krača priajera iz aje^a objasnit če ujadno tvorbu 1 ostalih reeitativa u ovoj operi:

a/ iz prvog dijela /zavržetak/ - PKIi JnB br* 284- a h/ iz dru^og dijela /poč e tak/ - PHTMJEfi br* b

O fijeJau se osječaju izvjesne početničke hrapavosti; nelo^eki sukobi solističke dionice i pratnje /x/ 1 suviše razvučeno interpretiranja teksta. 2avršava kračom solističkom kadencom koja se krede u velikem opsegu /d 1-ees 3/ 1 direktno uvodi u ariju što sasa tuzna sa^rčolla«

Ona je, usprkos teiiničkoj nedotjeranostl, puna profinjene osječaj ne atmosfere. Koncipirana je dvodijelno /A 16 ♦ B 16 ♦ A 16 ♦ B var.20/ s uvodom od dv$ i zaključkom od četiri takta, U uvodu je sadržana sva njena profinjenost: IM^.&včtMe,

a u melodiji, inače velikeg razvejnog iuka, u največoj mjeri topla raspjevanost što uspjelo portretira njeznost ali 1 ne-aoč glavnog žensko g lika:

PamiišlS br. 285 t

lehnieki je ostvarena na *rlncipu uo^ateg, iako u osnovi jed-nostavnog vari ran ja. JPonavljanje glavneg motiva ili drugih nijo« naime, nikada doslovno nego uvijek doeiva izmi jen jeni vid. Ova manira Lisinskoga, ko ju če on u ovom djeiu nje-o vati do sta sostavno, može ee uoeiti na slijedečem primjeru iz ove arije;

a/ početak /t.3/

M T =53 . 1 tf i. i -piUU--

* bpt= i ' ^ 1 f-- -b1- U\

to/ prvo ponavljanj« /t. 11/

/rtf 4A£--- tu

^—- /h

o/ drugo ponavljanje /t.35/

Amaas /ton

JJAAAAS

/h'

Malim lam j enama, ponekad 1 ritamske naravi, skladatelj otkrlva fcogatstvo svoje stvaralačke maš te 1 daje svojoj glazbi uvljek saniral j i vi izraz. Da su preveliki solistički aalitjevi izraže-ni spretnije, da nema -zvjesnih nelogičnih i oso bito težkih intervalskih skokova, ova bi arija predstavljala uspjelo zaokroženo ost varen je što v jemo oortava atmosferu Demetrovih stihova.

JJa scenu strupa Obren pa se izmed ju njega i Ljubice zamede dijalog, ostvaren u ntamski dosta pregnantnom reci tati vu /br*3A On, me d j utira, ne nanašava osnovni llrski u-godjaj koji je j edino obojafen drama t ski jim akoentima što nu-žiio proizlaze iz stihova libreta* Tim novim akoentima kao i dvokratnom asooijacijom na osnovnu miaao uvoda u čin pripravljen je prilično inventivno nastup mješovitog zbora /br, 4 -Sada treba zap&vati/ što s glazoene s t rane tematski i ugodaj-no nadovezuje na instrumentalni uvod u čin*

S formalne s t rane o vaj broj rije Sen je veoma jadnoatavno; on je ponovljena mala trodijelna pjesma. Unutar te jednostavnosti Lisinski je pokasao daljnje dokaze svoje inventivnosti koji su grad j i dali zanimljlvo o bil jež je.

Kaj pri j ti t on jo maiu trouijelnu pjesmu ostva-rio tako da je ponavljanje A-dijela donlo u tonalitetu doiai-aante. Shema bi izgledala ovako:

a a b 8 a 8

||-1--1-,rr_ ||

Ss-dur JSs-dur-—-mod. B-dur

Zatim Je nakon toga u instrumentalno^ medjustavku od 8 taktova još vlao podvukao karakter tek otpjevaneg a ugodjajno razigrano g teksta zbora, Muzlciranje orkestra prividno se odvija u B-duru: skladatelj, naime, osciliranjem izmedju toneva a 1

1 as 1 tonalitetu poete eno daje značenje dominantne funkcije. Ujedno upliee, premda 1 kratko, zbor: on dvakratnim upadom joa više uaje o duška svom raspoloženju ali i pot črtava kadenoe, prvi put toničku B-dura a drugi put dominantna £s-dura, Kakon to a se ponavlja gradivo male trodijelne pjesme9 sada u potpuno 3t i fiksirano za osnovni tonalitet. Ali je i ovdje uslijedila sanimljlvost: Lisinski na kraju ne ponavlja A-dio nego m aa&ijonjuje novom ^radjom koja ujedno dobiva karakter cede. Tako je shema prvotne sheme i zrni j enj ena: sada je upe tre oljen tip A 8 ♦ B 8 ♦ C 8, nakon čega sli jedi instrumentalni zaklju-čak prl^u^ene dinamike ali osnovnog razigrano^ raspolozenja,

Svoju inventivnost i zelju da istem materijalu dade Sto vodu raznolikost Lisinski je ostvarlo i mijenjanjem zborske fakture. Prvih 8 taktova male trodijelne pjesme po-vjorio je jednoglasno® muekom zboru, koji i z piana krede do aezEOfortea, a onda stopljen sa ženskim ^laeevima do fortea /A-dio u tonalitetu deminante/, Zatim« nakon instrumentalno^ aadjustavka, pode tak ponavljanja povjerio je mjeeovitom zboru da bi B-dio zapečeo oez soprana, a onda uključIvanjem ove dionice i postepenia porastom dinamike došae do code. Ona veoma efektno završava vokalni dio ovog breja: njen vrhunac na tonu b 2 ujedno je vrhunac prve polovine čina. Dioamski je

•ksponiran /forte/ i avakako djeluje izražajnije i snažni je od tonski viših ali po snazi slabi jih vrhunaoa Ljubičine arije Ali ovaj zbor laa i svojih nedostataka, a oni

sadira upravo u zboroku faktura. Ona nema tehničku iotjeranost kakvu je naci u zborovima Llsinskoga, posebno muškim. Mjesti-aično je nečista;

pa tonski nelzjednačena, ne samo u idudem priiajeru:

i

i t1 "»■

s

f T1. t \

\ v^JAMA' k

f i \ \ t 4- i X

§

33^

j

S

nego i u ovom, u kome se javljaju i bezrazloiai ponaoi uapo-rednih kvinti;

i

=3

1

al '

T T

i/*

ttae je denekle umanjena vri je dno s t ovog inaee uspj elo- broja, po ugodjaju utoiiko hrvatakog što stvara daleko asocijaeije

aa hrvatski gLazoeni meloa varoškog tipa.606

Pjevanju zbora seljak& prisustvovao Jo i Obren dok ae ljuoiea povukla u kuču. Kada je vesela pjesma ne stala u daljini, Obren je ostao sam, Njegovo je raspoloženje potpu-oo suprotno oneme malečas otišlih seljaka; en je nesretan jer so ljubavi izmedju nje^a i Ljuoiee isprijeeila velika zapreka. Sve to on iznosi u suptiinej ariji iila/{o« bla.gc ah onoiae. ko-joa se vrača ugodjaj, prekinut naetuiem zbora /br.!?/.

Arija je sestavljena od četiri tenatski razli-5ita odsjeka ko jima su zajedniSki sraireni Ujodjaj, raspjevan; solodijska linija i bliska o rodnost tonaliteta, Prvom odsjeku prethodi uvod od 10 taktova, u kome najprije oboa a onda fla-uta svojim zvukcaa unese prizvok eleglčnosti* Diakon toja solista eksponira slijedeču misao:

[, LjkAMivT ft^TU. Ma^J

/C*

^ ^ a 4- f s * ffirff.r .f*f:

ti&t^*, (fito^o

koju prati suzorzana kontmpunktska linija violine uz rastav-

Ijene tonove trozvuka javnih stupnjeva, Ižastupom modulacije u j>-dur zapooinje drugi odsjek, što u prvih 8 taktova prelaz-no dodiruje es-mol? Ges-dur i ae-mol, ali se u dru*$oj pole vini aoiruje u Ls-duru. K jezova melodija predstavlja lo«£tčni na-

atavak prethodne;

m

B2

£=3

i/M ^ MM ~ - —jV_^ JLoJU ^

dok mu je pratnja dobila sterotipniji iz<$ldd;

m

M

\

ji7'l' y

f iii1

r.i

Treči je odsjek ost varen o pet u As-duru.£rat-nja je fiksirana na rastvo rene trozvuke glavnih stupnj*vaf aok inače samostalna melodija djelomično asocira onu iz prvog odsjeka, i to najviše po t orne što djeluje kao njen slobodno oblikovani floridus:

F*1

4- C- +

■ •■Al> J' 1 ■ ! 1 i1 i *

iJa'^' a

i

£

-T

■ireei oasjeks

s

H

s

»i

mj^m.

±

m

^uUrt JrioJt /iw te - fo Ojkma /V ^" tj^U^r

ili je jednuko topla i israž-jna poput prve, oso bito kad skre-če u £-dur. Time je na nju palo novo svjetlo i osvijetlilo je isvjesnom apartnošču. iiazlog je tome u tekstu: Obren se s ječa vremena kada je bio sretan i veseo. Zato je durska melodija iz tonaliteta sa aetiri snizilloe evoluirala prema j oš večem evjetlu. A onda slijcdi ne sa.no vrač .njo u tonalitet s prvotnim brejem preznaka, nego u njegovu »ol-paralelu. irosljednji odsjek ostvaren je u f-molu čime je beznadeznost Obrenova

podvučena do kraja. Ona je ujedno dozivjela svoj tonski kli-ffiaks, dovinuvsi ae do tona t X:

Mtri aa- f* T

Oa bi postepenim spustanjem nestala u toniefapj harmoniji.

£2nogo je toja u ovoj ariji Lisinski rekae o i Ouševaom stanju osebe koja trpi. Učinio je to primjenom svih isspolozivih sredstava: u ariji ima i koloraturnih iako kratkotrajnih kadenei u solističke j dionici, i intervalakih sko-kova i visokih tonova. Ali je sve primi j en j eno mnoge spretni-ja nego u ariji Ljubice i poteinjeno osnovnem cilju: muzikal-noa stvaranju cjelovitog raspoloženja. Ono je skladatelj odraslo maksimalnom suzdržanošču i kao da je najavi© j edinstvenost solo-popijevke &iruj« ^iruj, seree moje.

Heterogenost odsjeka uskladjena jef dakle, u hoao^enu cjeiinu. Shema Uvod 10 ♦ A 17 l B 16 ♦ C 16 ♦ D 17 ♦ Coda Q zaokruzena je u djelo što svojim vrednotama može egzi-3 tirati i saaiostalno. A to najbolje govori o skladatelj ovoj spontanosti izraza i sposobnosti da ^a oblikuje u odred jenu tiLaz&eau fornu,.

Preostala tri breja ne ea&o što svojim trajanjem nadmašuju dosaoažnje prizore ne^o su zapravo glavni ak-ciona sadržina Sina. U njima se širi i radius aktiviranja po-jediniii ličnosti, iako sa zastoj ima što ometa ju logičan razvoj radnje. Uz to neki od protagonista naetup&ju po prvi put.

Cd njih prvi naatupa Ljudevit. Sje^ov delasak m Bcem pripravljaju dva takt,, što nakon € brone v* arije uvo~

nja u i^s-duru nakon šega sli jedi kadenca po shemi '£&:

II2-V^-V7« Hješenjem dominant:,og četverozvuka u to-nickn harmoniju ns-dura započinje br. 6 prvoga čina, nami j e-njen isklju^lvo Gbrenu i Ljudevitu. oa»toji se ia četiri od-sjeka recitafcivnog karaktera 1 dvije arije, od kojih dru predstavlja vrhunac ovog kroja. Ostali odsjeoi sadrze ^ve dosad uočtoae sue&ajke skladateljeve tvoroe r-oi satom. odlom-ei tzv. suho^ rucitatija izmjenjuju se s onima oriozno0' ka-raktora.

U prvi odsjek uvodi krai&o maziei anje orkestiti od 7 taktova. Hakon njeja Ljudevit svojim pitanjem Oerenu pokušava inicirati razgovor s njim, što or>kestar prati sinkopaisa koje dobro i^usfcriraju Oorenovo duševno stanje. Prem da i spočetka prllično suzdrzljiv, on ipak odlučuje po vj uri t i se svon pobratlmu. To čini ariozom /drugi odsjek/, koncipiranim d vodi jelno : naj pri je je to njegova odluka da je najbolje o ve ie-prlSati, a onda pričanje kako se zaljubio u Ljubicu. Ona se razvija nad dvo vranom instrumentalnem pratnjom. Cva je is po eetka punktirana:

a onda smirenija:

t*z

rrrmi

» TZ t

t

SŠE

2

ITvim vidom ocrtava Gbrenevo uz judjenje izazvano s ječanjem

na poč e tak zaljubljivanja, a drugim pordrenje aa apoznajom da ljubi.

Treči odsjek jo kratak: u njemu Ljudevit po-tiče daljnji tok Oorenove priče, koja se, o pet u ariozu, zaleta i nastavlja. Olazeena gradja ovo^ eečvrtog odsjeka je nova, a tempo oscilirajuči, i to od Lenta preko Andantea do Allegra. Evoeiranje dogadjaja i spoznaja da je voljen odvija ae u valovitoj liniji tempa 1 melodije, čas kratkog i ispre-kidanoj daha:

*! u* 'M , . Il 1» . .. ..

/ l/i ^V-LjA |y r ; si i. j. ! A t« fl * fr

UaiU favvjf f O J-rfUl; Mf ? ~

2aa raspjevane:

m g ■ 11 'i

Z^L* /Umt—^ ; vljt ttfk Me-

Curki Oerenovu pridu, Ljudevit ^a za uzvrat uieaaaaje sa svojora sličnog sadrzaja /peti odsje^/. Ona je o-duža, a s formalne strane rijeiem je kao trodijelna arija. Melodija je pjevna i puna su«drzane lirike, kojoj je dno 11 ena a pokre tna pratnja s t vara ugodja j diskretne uzbudjenoati:

VBI&m or. 302

Tu atmosferu ne remeti ni j edini osamljeni upad Cerena; is nje izbija nada da če jednom doc i smirenje duševnih patnji. ha ovo se nadovezuje eriljantno pisani odsjek u ritmu polo-taae. On je 1 sinteza: dok je do sada en j i razgovor dvojioe po-brutima tekao 111 naizmjenoe ili s upa. an j ima, dotle se oni sada sjeainjuju u dvopjev sto izraža j nom plemenitosču m@lo-

dijake Unije i zanosnim ritmom polonese djeluje potpuno su-protno od završetka prethodnog o Os joka, ukazujuči tako optimistični na daljnji razvoj dogadjaja,

Cdsjek je oo t varen slo bo dno:?, prlajenom forme elozens pjeaane. Dijelovi se nizu o vi« redom: Uvod 10 ♦ A 16 + B16^ci6^A8^2)8^jB2T taktova. Zajednieki su im pre-gn&utnost melodijske linije obiju dlonioa i izmijenjivanje tonaliteta sa snizilieama. Melodija očituje spontanost inspiracije, krede se u pjevnem registru solista 1 krepkog je svuka što ovom odsjeku a i cijeiom broju daje zaista značonje vrhunca:

PHIMJUH br. 303

ione kad jedan od solista nastupi i sam, kao u B- i C-dljelu, & bi nakon to^ kratkog predaha opet uslijedilo njihovo skladno i raspjevano zajedničke muzlciranje. I? j emu cenovni As-dur tonalitet daje mekoču i podvlači plemenitost misli pjrctajani-sta što su nakon easovite klonulosti stekli samopcuzdanje i nadu u sretni rasplet njihovih problema.

Ali ovaj brej koči logični razvoj scenske rad-njo. On je razvučen Demetrovim stihe vima, koje Lisinski nije aojao drugačije riješiti. Mogao ih je jedino komentirati glaz-boa bržeg tempa, što bi svakako rezultiralo u teže pračenje njihova snisla. Pokušaj da ih o plemeni uspjelom melodij skom linijom urodio je ploden a glasbene a ne s akciene strune .Jedino posljednji odsjok djeluje zaista scenski: pisan je poletno a stihe vi mu izražava ju radnju koja je m putu da so počne zlivati a ne da bude pridana.

fa se impresija pojačava nastupom Vukosava /br.7/i čime započinje brej, opsežniji od prethodno^a jer se aaatoji od 10 odsjeka. Oni su nejednaka trajanja i ugodjaja: ima ih u obliku recltativa, arioza, arije i dvopjeva. Prvi

odsjok, nakon kradeg instrumentalno^ uvoda, prezentira VUko-ssva u pravom svjetlus en zamede s 0 Drenom dijalog što prelazi u svadju koja nuzno dovodi de dvoboja, izgovor je nošen etraatimai takva je i glazba reoitativnog karakter, na-dopunjenog dosta an^a^iranom instruaentalnom pratnjom.

Svojim kratkotrajnim prieuetvom na sceni ?Uko-sav je zaleta unio preokret u dosadašnji tok radnje. Njegov bojni temperament dao je sceni život: njeme je proatrujao uah stvamog akeionog zbivanju. Dinamičnost je evladala do^adja-jima na pozorniei, a jlazba je zlvnula tempom 1 izrašajnošcu što često poprima i imtenztvnije dramatake akcente.

ižazgover supamika poetepeno ee iekrietalizi-rao u Obrenevu spoznaj u o nemlno vnesti dvoboja. Neposrednem pošetku njega pretbodi dvopjev protivnlka: njega započinje C oren širokem melodijom ko je j pregnantna pratnja daje karakter edlučnoati:

IBIbr. 304

So nanje odlučna je 1 melodija VUkosava što ee direktno na-atavlja na 0 brone va

šSimm br. 305

Upadom Obrena /"Ha"/ počinje dvopjev, u kome simultano a t ci-tiianih melodija podaje o vima ješ prkosniji Izrazi

/O . t "

m

«=t

r

^ J j J

LMUA/O, bjfrJlr^ yiyr _ ti - ^' imvA>0^ — ^ ^

Tla© zavrtava prvi dio drugog odsjeka, ostvaren u formi za-nialjivo oblikovan© veliko trodljelne pjesme; A 16 ♦ JM ♦ A 16 ♦ 1, Čiji de se pocetak javljati ka nije poput refrena. *očetak nastavka slijedeeeg fragmenta takodjer popriaa u daljnjem toku ovog broja značenje refrena i javlja se onda kad nakon predaha boraea ssapočinje nova faza njihova dvoboja:

Piomm br. 307

Atmosfera ovog dvodijelnog fragmenta prežeta je velikom intensivnošuu tako da se o vaj, uz ona j prethodni dvopjev Ljudevita i 0 Drena, ubraja u najuspjelije stranice partiture. Pun je zanosnog i spon anog nadafanuda; iz njega struje mlademaki polet i muska odluonost, iskrena muzikal-aost i sna^. U osnovi je pisan veoma j^dnostavno, ali mu je uSinak veoma ne po s re dan.

ISa nj nadovezuje prvi instrumentalni prikaz dvoboja, veoma kratak ali i naivan. Temelji ae u^avnom na slijedečem motivu i nje^ovoj inverziji u molu:

dok ostali instrumenti izvode Ijestvioe ili pasaže. Dominira alterirani seka tako rd Vil stupnja u B-duru /ces-es-a/ koji bi Qvoa odsjeku morao dati uramatičan prizvuk. flazalost, on ne doaize sna^u skladateljeve zamisli; s ve se doima premalo iz-ražajno a suvise naivno.

V tu glazbeno jpmml* ilustrativnu a scenski saao donekle dinamičnu radnju nastup Ljubice unosi potpuni zastoj. Ona je čula z veke t mačeva 1 utreala med ju proti vnike da bi ih amirila. Olazbena ilustracija oorbe ustupila je pred kratkim akordima što prat« recitativnu molim Ljubice da se

L

prestane a dvobojem 1 spremno s t Obrena da ja posluša* ali kako VUkosav no poka zuje zelju sa poialrenjem ved, na pro t i v, ne-utazivu zudnju sa nastavkom boroe, Ljubica je 4 risiljena uz-maknuti pred snagoia njihove mržnje, izražene melodijama ko jima je bila započeta borba /v.pr. na str« 294/. Ona se ponovno nastavlja, ovaj xut Ilustrirana dragom -ali opet preaalo u-vjerljivom- glazeen m gradjom* Trajanje jej je sada krade jer Ljubi oa opet pokušava intervenirati, potpomognuta podrskom C brona ♦ Ali je pokušaj sada odbačen grubo: Vuice oa v upo troblja va krupzm riječ " oludnica" da bi raspalio bij os Obrana i ostvario svoju zelju za njegovim ublstvom. Obren je zaista razi j učen te, premda ga Ljubica moli da se bar on pokaže razumen, nastavlja borbu nakon što je s Vukosavom otpjevao ei~ tavu dvodijelnu pjes&u is njihova prethodnog dvo^jeva«

Dvoboj se, dakle ponovno nastavlja, a t reda ilustracija njega je tako d jer naivna 1 premalo raznolika« Temelji se na aekvenci motiva;

ji

t 1> M

i tremolu orkestra u tonalitetu £-m>la. Ponovno nastojanje

610

Ljubice za smirenjem, ovaj put izvedeno efektne, kao i borbu supan.ika definltivno prekida nastup kneza Vel trni. va a naoružanim sluzma, Bastaje časovitl tajac: jlazoa se poste-peno smiruje prelaze61 najprije u krači knezev recitativ, a onda u ari ju Iz šuano^a ja se grada« punu otmjene suzdrzano-sti ali 1 prigušena bij osa nad svetogrdjem poč inj enim na njegovu posjedu. Arija je kratka i trodijelna, a pisana je U veoma dobrem basovom registru. Osnovna uiiaao -nje:

J^AaŽ^ 'aaAT

7Z 'Jv^U/VJ^ ft 4t p* - M h j^e-^M k

teinirs i u izvornem obliku i u raznim inverzionim Vidovima. Iz nje zrači suirenje, izraženo jednostavnlia harmonijama. Svo Je prepusteno isključivo melodij sko j liniji koja zal s ta dje-lujo neposredno 1 profinj eno .

Velimir je optužio ooojicu mladiča za oskvmuče avog posjeda. On u to® uvjerenju ostaje unatoč njihovu nastopanju da razuvjere i da krivicu prebace na protivnika.Kji-hovin dvopjevom zavrtava o vaj broj, u ko jem su i posljednja

dva protagonista predstavljena s osnovnim vidom svoje prob-, 611

leoatike. Glasbeni izraz je veoma ener&Lčnog karaktera jer je raspolozenje ouparnika o pet poprimilo drama toke akcente: svaki je od njih uvjeren kako je žrtva Velimirova bijeca.

Posljednji, osmi, broj čina izvodi skoro kompletni ansambl: šest solista i muski zbor. Ovaj ^a i započinje, a nl®^vo muziciranje sluzi kao fundus nad ko jim solisti je dan po jedan ulaze u tok zbivanja. Kaj pri je je to Obren s tekstom Ba tuau sam se rodio. zatim simultano Ljubica i Velimir /Čudna je moja sudbina - To bi arasao t om perilo sauvijeke kuču Sala/» a Onda Vukosav Aile mi puni osveta/ pa Branko /Sljati plamen lrakienj/ i Ljudevit /Ah» suze :^.oram ronjtl/. Instrumentalna pratnja je veoma diskretna: ona tek po država p je vanje solista i zbora«

Uastupom solista bez zbora i a cappella zapo-činje drugi odsjek ovog broja. Sekstet s pre t hodnim tekstom razvija lirski ugodja j ko j emu &lavnu značajku da ju eksponi-rona melodija soprana i alteracijaaa dosta bo^ti harmonijski odnosi ostalih dio niča. Odsjek je ostvaren homofono, a zvu-fonmo predstavlja kompaktnu cjelinu u ko jo j se, medjutim, o-sjoda pomanjkanje alta. To če najbolje pokazati več poč e tak:

ztammR or. m

Dvotaktni upad zbora dijell ovaj eterični odsjek na dva dijela.

iijegova forma nije uvjetovuna rasporedomglazoene gradje, koja j« uvijek novat nego upravo predahoS^osi zeor uz inatru-aentalnu pratnju, Kastavak seksteta, za razliku od počatka u B-duruf pisan ja u g-molu. Kratka trajanja nota /X1, P/ čine tokalnu faktura optički prilično zanimljivom, oek je slušni učinak u&lavnom statičto naravi. Odsjek završava stereotipnem kadene-a soprana čiji je završetak podvučen upadom ostalih solista:

^ —--—-—--—-

in 1.1 ■■

V

Ha ovo se nadovezuje kratka dvotaktna spojnica

orkestra što neočekivano odvodi u 3-dur, tonalitet slijedeče^ odsjeka. On je pisan u brzom tenpu, a u njemu je glavni akcent postavljen na zboru Ite tekstom 3aao ae neka po bi Ju zvuči snažno. TJ pjevanje zbora upada i ¥elimir kračim ariozom koji naglim skretanjen u Be-dur i sinko pama u instrumentalno j pratnji dobro o črtava kneževu uzbudjenost te pri prema ponovni nastup zbora što je u medjuvremenu pauzimo. On je sada još rszolutniji? njegovi upadi kratkog trajanja veoma mazkantno podvlade tekst Od ovud se dšllte 1 djeluje zaista prijeteče. I pratnja orkestra dopunjava njegovo zmčenje; ona je ostvare-na jednostavno i efektno: nad tremolom melodijskih instrumenta ostali instrumenti izvode figuracije, kojima se pori jeklo može na^i u prvoj osnovno j misli ouverture:

Kateneiranjea zbora u toničifcu harmoniju .s-dura prakiua bo m gas dosadasnje uzeudjenje kae&evih sluja. Kovi izraz pratnje:

(

(

£

K

li-TM ,1

^trr

T"

5

S

teapa /Aadante eantabUe/ i dinamiko /piano/ kao i ponovni na-etap evih solista unosi protutezu pr*žtaodnoj situaciji, Svaki •d protagonista iznosi svojo psihičko stanje: Ljubioa i Obrm patnju, Ljudevit sudut i raaaaai je vanje za pobratiiaa, Velimir ponavljanje iagoaa supamika sa svo,; posjeda, a Vukosav 1 Branko lito vanje u kome se osjeda i prizvuk prijetnje. Stnard-tel postepeno raste i stize do jTortissima, a ovaj put dobro •atvaren odnos dionica daje odsjeku svuSnost koja poprima in-toaaitet i vede^ ansambla s

br* 115

Slijededi Allegro aasai vivace iniclra neposredni svršetak dina. ZapoSinje razigrani ozicestar što po-atepano uvodi u B-ourf a nastavlja zbor koji u^odjajno nadove-zuje na svoje pradjašnje muzioiranje. sada je ono ostvareno intaresant osciliranjea lzaedju dara i istoimenog mola, i to konstantnim navodjenjem trozvuka mol-aubdominante prvo^a U naglim akre tanj ima u srodne tonalitete, osobito u d-mol.612 Osoiilraoje je podvučeno i upadom Obrana /u b-mtlu/ i VUkosava

Sija melodija puma nervoze odvodi u JSs-dur. Ovaj, medjutim, nije učvročen: alteracijom terco haraonljl njegova III stup-nja glazbena gradja skreče u c-*aol da bi nastavila krug skretanja bogatom kromatikom koja ovom odajeku .aje vellku zanimljivost ali i tonalnu nestabilnost, Sad ovakvom zvuenom bazom odvija se pjevanje Ljubice, Vukosava i Velimira te nuš-kog zbora, još pregnantnije 1 uzbudjenije od prvašnjeg, a po-stignuto upotrebom alla brevo mjere /<£/. Brej solista je do-duše amanjen na tri, jer su Ljudevit i Obren otišli sa scene, a Branko sada same statira. Medjutin, intenzitet nije popu-atio: krepka zvučnoet zbora, eksponiranost solista i funkcionalnost pranje čine od ovog odsjeka veoma uspjelu glazoenu tačku. Gradacija je načlnjena prokušanim ali uvijek djeluju-cim načinom:

PHBUiiH br. 316

na što orkestar nastavlja veoma izraza j no i intenzivno te zavrtava ne samo ovaj uspjeli finale a«go i eijeli 5in. Time je skladatelj vješto prikrio njegove izvjesne prethodne ne do stat-ko: svršetak djeluje zaleta potpuno neposredno i uvjerljiv©.-Brugj se čin, za razliku od prvo ga, sastoji od 9 Oduzih drojeva. Tako več prvi brej aaeinjavaju reci tati vi 0brona pa Vukosava, zatim dvopjev njih dvoje te velika dvo-atruka arija Ljubice* Svaki od tih dijelova ima vlastite u-godjajne značajke, a o vi za j edno tvore do s ta heterogenu cje-lina. Razumljivo je zato što instrumentalni uvod u ovaj broj

nije dug: en t raje svega šest taktova i ovlaš naznačava o Snovno konture atmosfere samo prvog dijela, oakle reci tati va 0-brona. Ona je suzdrzana i pro zeta plemenitem osječajnošču te us.jele o črtava duševnu patnju junaka koga je ljubav, unatoč knezevoj zabranl, ponovno do vela de mjesta boravka njegove drage, Melodika Oorenovu reeitativa je lsprekldana ali i pro-fin j ena. Fiksirana je u največej mjeri u IK tonalitetu /duru

pa molu/t krade se najčeoce u opsegu toneva e-e 19 a do pun jena je pratnjom koja dobiva 1 istaknutije značenje.

Kratki recitativ Vukosava što siijedi, sastoji se od ejelovitije melodijske linije, uatirane na pratnji koja ovom odlomku daje karakter "suhog* reeitativa« Zatim se nadeve saje dvopjev, ostvaren u 3/8 mjeri i veoma polajanom tempu /iargo/. Fomalno je riješen kao cjelina od 16 taktova,od ko-jih se posljednja četirl još dvaput ponavljaju uz neznatno aodlficiranje« Veoma je pjevan, lake je očito da su mu melo-Oijake linije nikle iz harmonij ske koncepcije:

/mM W - /tn,'^

t i' h 4' $ ;. i ±s

/M-

m

5=

4

i

3=t

S

i

/trti' M- K*, - *< - i /V

Tmk što je zasuto instrumentalni zaključak njihova pjevanja, na scenu stupa Ljubica te u dvostrukoj ariji daje oduška svo jo j čeznji za Obrenom« Hjena prva arija u 0~du~ raf Bo£e}u snu i u javi, nosi s ve značajke Uroke ras-jevano-atl romanse, ostvaren« u 6/8 mjeri i tempu Andante jrazioso. Pozna male trodijelne pjesme s ovecom codom pruzila je Lisin-skornu mogučnost da dokraja razradjenim skladatelj skim postup-kom uspjelo Izrazi tu^u biča što trpi i nje^ovu nemoč da iza-

dje iz zatvorenog kru^a svojih pa t nji« Osnovni motiv do duše ff

krede se u intervalu septime:

fl "' i........"f...........— 'f^* r-

mu* murnu ■L' 1 r

, W « J \

IAuXč. M *

centrirano oko tonike: ova kao da privlači tono ve ma^čnom

aaagom, ne dozvoljavajuci la da se slo bo Ono razvija po zakonu logidnog kretanja. Mcav je i srednji dio u e-iaolu; i ovujo je važan jedan ton:

;iir « - ■»' 'i "—•—

4. |-

tt ovom slučaju domlnantav koja jednakom privlači sata«

le tonove da na njoj 111 u njeno j neposredno j bližini nadja svoje smirenje. Povezanost citiranih motiva i njihovo kruze-nje oko jednog eksponiranog tona daje azlji ugodjaj ejelovi-tosti, podvučen ne sa&o ponovnim nastupom A-dijela nego i eo-doaf organski iznlklom iz grad je prveg dijela:

k

i

•2^' nrrivt^uvo^

n dvije krače solističke kadence ne narušavaju osnovni ton atmosfere, kao Sto to ne čini ni pratnja, svedena na akordsko i hamaonijski skromno podrsavanje vokalne dionice,. ^^ jjžsgjs^

Tivo decl-

podrsavanje vokalne dienie^ agija, Wdi kad

so/, dvočetvrtinske mjere, dvodijclnc forme /a 32 ♦ B 25/,široko koncipirane i veoma energične melodijske linije, izraziti je pratnje i zanimljivijih harmonija:

mfi&J^ br. 321

Starem ugodja ju nema više traga« Patrnja jednog biča dobila je u spoznaj! «He, bez tebe nema cene / život za me, ah moj Obrane!" drugi, prkosni vid, Izrazen i novim tonaliteto® /Odur/. lx?tad prigušena ličnost živnula je na čas stvarnim ljudskim životom; ona je spremna da se aktlvnije zalogi za ostvarenje cilja svog bivola. Sada i ekeponirani tono vi ste ih Ljubica

Uvodi do bi vaju novi, potpuniji smlsao; niau to više prazne aolističku eksuibieije ne^e istinski krikovi biča gto otkriva 1 ovoju ljudsku strana:

W| (P-(pM - Aač, uvirj (i) — bit - AAJ£

Sezulutnost nanašava i energični zavr&etak orkestra kojim ranija atmosfera, oso al to ona po četna, dosizo svo ju potpunu ao^ciju.

Intenzitet ^jubičina osje čaja čuo je i Obren, totle diskretno povučen na sceni. Pa kad je odjeknuo i po-Bljednji akord pratnje, on vidno uzbudjen ali aretan prilazi Ljubici te u kračem reeitativa a onda u isto tako kratko j a-riji očituj e svo ju sreču što je ljubljen. Tise započinje prvi odsjek drugog broja. Kedjutim, umjesto da Obren reagira kao stvarno ljudsko bič«, on snatri o smrti koja neka dodje jer "dnije zivjet odviš j«". Scenom je o pet ovladala izvje-StaSenost, iako je glazbena strana reeitativa prožeta jedrnato ugodja jem kao tek minula arija Ljubice, čak je i melodij-Qka linija Obrenova veoma eksponirana:

r

3

s

£±3

■f T i T T T

-i...... '■■■ m -V- V r ii ii^-r' im.il ^ li ( mm mm

±

■f Ti An, ri fUi^e Au^f ^

-V

ali očito u koli zl j i s njejovom pslhičkom stranom. Boleči va oentlmentalna romantičnost muškog protagoniste postepeno unosi priavuk aalaksalosti: intenzitet, iniciran prethodnom Ljubi-Cirora arijom a onda i recitativom Obrena, popušta tako da je krača arija ovoga dinaaski pridušena a po tempu polajana. 2

dok su zaljubljonici zaneseni ponovnim susretom i s pozna j om da so vole, do ti o na scerru -a novi d j eni od njih- dolaze VU-kosav i Velimir /drugi odsjek drugog brc j a/. Zbog njih ugodjaj opet poprima raniji izražaj, a radnja 3e na kratko vrijeme odvija u dvoetrukom vidu: s je dne su strane zaljublje-nioi sa svojim problealma a s druje zlo^a Vukoaava i zapanje-nost Velimlra nad nečuvenom drakošcu njegove kčerke i O brona. Osnovni glazbeni izraz je arioznog karaktera. Linije protagonista kratko g su Oaha: svaki naatupa samostalno ali u nepre-Unutoa nado vezi vanju na iaiaao prethodnlto. Tako ui-ozerenju Vukosava na zaljubljenike sli jedi Velimirova zaprepaštenost abog toga, a na nju se odaah nadovezuje strah Ljubice zbog aajelosti O brona što je došao u grad njena o ca te Velimirova rješenost da puca u Obrana i upozorenje Vukosava da postoji i drugi način os ve te. irizor je s glazbene strane dinamiean, Iako kratkog trajanja*, Učenem do&iniraju ljudske strasti, o-crtane odgovamjucoa glazbom i pratnjom što aktivno sudjeluje u podupiranju melodijskih linija. Hitamakoa raznollkošeu i valikoia skalom njene izrazajnosti one de bi vaju prlzvuk uvjer-ljivosti i daju prizoru intenzitet sto ni danas nije bez učinku.

C

2reci odsjek oru^og breja ^koncentriran je opat na Ljuoicu i Oerena. Oni su ponovno sami, ni ne primi j e-titši da su u medjuvremenu imali svjedoke svog susrsta.GlazUi

aa TOtila u atmosferu sentimentalne bolecivesti. Scenam se »ali ježu zvuci arioza u 6/& mjeri i amirenom tempu Aterjet m 9» ti bi dakle htio?/. a nad izdrzanim i diskretnim harmonijema j^s-dura pa O-duru. iriprava je to dvopjevu zaljub-ljinika, prvum u desada&njem razvoju djela, u kome de snaga njifcove ljuUivi doseči svoj do sad največi klimaks. Dugo suz-draavana, ona če izbi ti neobuzdaiion šilom; dvoje mladih ljudi Hdnut de na čas izvještačenost i pregovorit če ljudskim je-

sikom* Zato dvopjev predstavlja logičan završetak ovog broja, posvečeno^ -uz izvjoane sitni je devijacije- upravo njima. U-toliko je razumljiv i uvod orzog tempa i pregoantnog ritma, a na pedalnom tonu dominantne harmonije P-dura:

rm&b.R br. 324

Dvopjev inicira Obren poletnem melodijom KLa-

ma serea to^ čistoča, formalno oblikovanem kao velika dvo-dljelna pjeoma:

piou^gol MM, f j itjtv — /tve-/iaA-AV^ t^AA—^ i

a pra cenam je dno stavnem pratnjom 1 deoentnim harmonijama. Znaša jke su jo j raspjevanost melodij ske linije i sinkopct

>—•—

■ / • ■ , r .

v

/V^ .— IOvv^

koje de dominirati u daljnjem razvoju dvopjeva.

Obrenovu glaabenu misao prlhvača ljubica, o pet u letom foraalnos vidu. Ali jer njena ljuoav nosi o bil jez je njene vlastite ličnosti, i preuzeta melodij sto linija javit 6e ae s novim tekstom /Više ^rca sred ovo^a/ i u modificiranem vidu:

iLf J u Jy if ;,it a r, i j* j-si ff^l 11 j

T 1 1 ' ^ - " I ; " 1 [ [ ' K / # 1 i * ^

Ta modifikacija nije, a-djutim, opsežne naravi: ona ne otežava prepoznavanje melodije a naročite forsira ritamsku apartnost

sinkupe, u 0 bronovu zmstupu navedenu ^^^o jedanput«

Izrazivši pojedinačno omgu svoj© ljubavi, protagonisti ss -svaki sa svojim ranijim tekstom- sli vaju u skladno dvoglasje# rad j ©no dijeloa iz nove a dijelom iz rani je glazbene gradje:

a/ Pmu« br* 328 a V PHBSJES br* 328 b *onaa je ostala neizmijenjenat dok je pratnja mjestimično postala izrazajnlja, osooito primjenoia sinkope. CJoda je i zrasla iz toneva ^ornjeg tetrakorda F-dura u dionioi sopranit s kojorn silazna melodija baritona tvori skladnu iako jsdnostavnu kon-trapuaktsku liniju:

Ona se postepenim kroma takim pomaoima u sopranu penje do oes 3, dok sinkope o pet podvlače uzoudjenost protagonista i draaat-sisu snaga njihovih osječaja. I kad se očekuje nastup kadence, ugajaj poleta i zanosa na tren jenjava zbo^ buke iza sceno« Ona prisil j a va Ljubi ou i Oorena da se raatanu. Bastanak je iznesen u kračam ruoitativu, nakon kojeg prilično stereotipno grad j ena kadenca opet vrača prekinutu atmosferu« Kia-denca je sinteza raelodijskih znaoajki dvopjeva:

U nju nadovezuje logični instrumentalni zavrle tak, najprije u Oinamici fortea a onda pianissima. Zaljubljonici su ee ra~ stali a ostala je samo prigušena atmosfera što ješ tiho t raje ocanom i nakon Što je ova na trenutak ostala ^razna.

Od jednom na nju stupa Vukosav. GULazbeni izraz 0(kab se mijenja; kraki ali energični iako tihi uvodni dio u treci broj unosl nove akcente:

/iMsrn

i

t

3*35 ].Mii,'|i77a

s i

111 fs*

f ' i

i ■i.iTti^

b?

nf ff

koje još više podvlači početak ari osa:

m

lin'l

Sve glazbene komponente: isprekidana ali eksponirana i silovita Bolletička linija, pregnantna pratnja, oseillrajuče harmonije iaaedju dura i par^lelnog mola -stavljene su u sluzbu čto vjemijeg portretiranja ovog neljudskog lika. On izlazi zaista autentičan i ne pa tvor en, od krvi i mesa« Scenom strujl atomi život; nespretni pj^snički stihov! s energičnem melodijo* dooivaju realno značenje, produbljujuei ličnost protago-

nista do njenih najintismijih poriva.

Arlozo je oblikovan 3lobodno ali se u njemu ipak nazire trodijelnost. Ona je uvjotovana ne glazb#nom djom nego skladateljevim odnosom prema tekstu. Oduži prvi i t reči dio melodioznog su karaktera, dok je krači srednji dio reci tati vnog. TJ t rečem se dijelu Javlja 1 misao:

(^Ue^M

A imffimmim......... . .....mmmmmmm!« i f u t I if^i r» i 1 -

4'' M ^ rt * * t i ;; 11 *.......-

ti fntf ^ 4 --^

koja čet modificirana, po služiti za temelj kasni jo j Vukosavlje-voj ariji Podli* dodal. o sladka osvetol

Atmosfera pregnantnosti, podvučena i s po radič-nia javljanjem sinkopa u pratnji, pri vidno jenjava kad na scenu stupa Branko. On u kračem ali veoma zanimljivom reci ta tivu upoznaje ovog gospo dar^, s vlastitim planom osvajanja grada i zarooljavanja kneza sa kčerkom. Pri vi dne j en ja vanje pregnantnoati odnosi se na reduciranje pratnje na jednoglas-je. Medjutim, ovo je energično g i silovitog karaktera tako da siromašnoj i orgalpunktskcj melodiji Branka daje ne samo snaznu harmonij sku dopunu nego jo j i obogačuje izraza jnost:

2iOWm br. 334

Zato je u osnovi skromna glazbena ideja izrazena zanimljivo, pokazujuoi kako je skladatelj minimalnim tchničkim sredstvi-aa recitativu uspio dati privlačan izgled 1 učlnak.61^

»a ovaj dio nadovezuje nastavak razgovora iz-aedju njih dvoje i t raje do kraja broja, On je melodij ski i haiaonijski atereotipan, dok mu je piatnja samo nuzna 1 skromna dopuna postoječim solističkim linijama. Ali je ona odeje-čenog karaktera tako da osnovni ugodja j cijelog broja, inici-

run početnim nastupoa Vukosava* t raje i dalje sve do savrš-nih i ritamski pregrnsatnlh akorada 0-dura.

U čet vrtom broju centralne mjesto zauzima arija Vukosava Dodji, dod.li. o aladte osvetof. kojoj prsthodi

njegov reci tat i v što je sadržajno i glazbeno na Javi ju je. On

-

Je kratak, a pratnja mu uspjelo potertava uz udjenost koja je o vladala protagonistom. Ona daje reci tati vu karakter ae-eompagnata, a mjestimično poprlma i ritamski Izgled pratnje £ ariji.

Melodijska linija ove razvija se nad si i jede-

čim rltamskim obraacem:

m

Sto v jemo odražava smisao teksta. Linija je valovita i veli-fcog o pse ga: razvija se od f 1 te preko toneva gornjeg tefeakor-da f-durat tonaliteta arije f dosiže vrhunac na tonu b 2. R jena izražaj no st očituje se odmah na početku:

I

hfri—iT1 f t.' ■■ -—»JI "'J—

M^- i' {, ' 1 1 lr Mr 1

2 ro^Tf oUo^i AT MaMU, tflsribr !

te je stalno prisutna sve do svršetka kad u brioznom nizanju ljeetvienih tonova doživljava klimaks:

ItM §

k

CN

4-

Z

i

PHXtiJ*K br. 339

lii harmonijski govor no razlikuje se od karakt^x*a pratnje: on se temelji na jednostavnim trozvuclma a pro lažno do diru je h-eol i iu-uur. Usprkos ovomef arija je puna prof in j ene eleglčnosti, koja ee do ima kao apontani izraz duševnog stanja o sobe Što beznadao voli*

Grlazbena gradja nakon arije deskriptivnog je karaktera: njome Lisinski pokušava oortati Cbrenovo i:čeki-fanje Ljubice, zatlm dobivanje njenog fatalnog pisma napisa-nog pod pritiskom oca, i stvaranje odluke da se ubije. See-non se ne z biva ni&ta: sve je prepušteno glazbl koja je stereotipna. Mjestimlčno je nadopunjavana ili tekstom Obrena ili upadicora Vukosava /s prozora dvorca/ koji čeka pc vodan trenutek da dade znak za poč e tak napada. J edino je nešto us-pjaliji i melodijski osjedajniji krači Obrenov arioze u as-oo-iu Sto ga ovaj pjeva neposredno pred samoubistvoa.

I upz-avo kad je htio dici ruku na seb$f iz grada zaori pucanj i nastane buka. GHazbeni komentar poprioa novi izraz, najavljen enhaiaonijskom zamjenom akorda cas-es--ges-heses u h-di3-fla-a te modulacijom u £-dur. Obren se

e

prenuo: njegova sli je de ča mel o dijaka linija /u D-duru/ puna je rijegenosti da u novo j situaciji potraži islaz iz svog aearetnog stanja. Ona je energična 1 raspjevana te odaje njegova rezolutnost da ode u grad:

• # r~\

»ffrr^r Lii^i jrjr | ntj|', Jl^ga

hv^Urftlj?! uMfu Lj4 ia (jfdif | Tak (Mv ^tt« vttvifacj GtM* /^M

1 dok scenom odzvanjaju posljednji zvucl završetka ovog breja, detle buka iz grada postepeno raste, a glasbeni ugodja j nepri-ajtftiio se pretapa u ilustraeiju ne vidi j i ve bitke.

Hasuprot očekivanju, ta Ilustracija -inace trodijelnog oblika- potpuno je komornog karaktera. 3 kamioni jske i izrazajne strane očitke krajnju jednostavnost: svodi se na izmijenjivanje trozvuka 1 1 f stupnja osnovnog g-mo-la te transponiranja te grad je u paralelni dur. Jednosfcavna instrumentaclja eini ovaj uvod u *«atl uroj ulna ješ eljeujim tako da je auterova namjara ee&ala potpuno nedorečena. Osnovna misao uvoda:

što se u vidu sakvenee sustavno ponavlja ili doslovno ili mo-ni izoaleka ne n*oze docarati ono ste ee sa to vri-dodaja isa scene.

Ali je zato poojeda zlobe izvršno izražena a-rljoffi Vukosava, koji nakon završetka uvodnog dijela dolazi na •eenu. run je eamozadovoljstva: plan mu se ispunio jer je tjrad esvojie a kneza, Ljuuieu i Obrena zarooio. Svoje raapolo-ženjo iznosi u ariji robfcda. do00da. pisanoj u ritmu poloneze a punoj poletnet zanoene i veoma intenzivne glazbene izrazaj-aesti:

namm br. 342

Sve komponente ove arije su jednostavne, uključivši i soli-stičku dlonicu. Ali sve djeluju robustno, spontano i uvjer-ljivo. Naročite je efektna modulacija pri kraju prvega dijela

kao i vračanje u osnovni tonalitet:

PfiBžJiSH br. 343

Istim intenzitetom prozeto Je i aaljnje kratko auziciranje orkestra i reci tati v Vukosava, na koji nadeve zuJe lapidaraa reminesoencija početka nj^ove arije, ižakon to^a me-djuatavak, rad j en jedrno stavnim sredstviiaa ali pregnantan s ri~ taaiske stranet pripravlja dolazak zarobljenika i hajduka:

PHSUJgfi br. 344

Ovi su do šli na seenu oa zarobljenieima. I dok zarobljenici šute, detle hajudel u efektno pisanem zboru, 51 ja se melodija Javila u ouverturi, izraza vaju svoje zadovoljstvo zbog uspje-Sno obavljenog zada tka. Atmosfera arije-poloneze Vukosava ponovno je prlsutma; iz zbora izbija silovitost koja t raje sve do zavržetka broja. Ha monijski govor očituje najpozitivnije značajke Lisinskoga kao harmoničara: alteraeijama unutar tonaliteta on postizava uvjerijivi i snažni učinak:

Ali se ugodjaj postepeno smiruje. jBijes Vukosava nad ponosnim držanjem zarooljenika pretapa se u peteropjev protagonista, kome Ljubica, Obren i Velimir daju osnovni lir-karakter. Sasnavči u prcthodnom rocitativu da je Ljubica prisilno napisala ono pismo, Obren izražava svoju sredu zboj spoznajo da je i dalje voljen; Ljubica se više ne stldi javno priznati svoju ljubav; Velimir se kaje što je dozvolio da pot-jadne pod utjecaj Vukosava. Sve to izr&zene je na suzdržani način u ko j emu pobjedničko lik o vanje Vukosava i Branka gubi

svoj osnovni izražaj, toplf i raspjavana melodika prva trojice, čist i veoma pregledan vokalni slog što mjestimično oči-tuje i polifono značajke, diskretna pratnja i zanimljive baritoni je daju o voza petero pjevu prof in j enost te ga čine jednim od mjuspjelijih ansambla u operi. Formalno rije gen kao pregledna ejelina od dva glazbeno i tonalitetno rszličita dijela /?-Des/1 peteropjev posjeduje i latentnu dramatiku diskretnim navodjenjem zaostajalica i sinkopa. Smireni ugodjaj stopljen je tako s pritajenim duševnim raspolo&enjem protagonista, uz-badjenim ali pri vidno suzdržanim:

PHBU rn or. 346

Ponovni nastup hajduka naglo prekida atmosfera poteropjeva. Vrača se ujodjaj prethodnog broja, jednako silovit kao i tada. Ali je sada zbor pisan melodijskl prilično neizražajno, dok je s harmonijske a t rane sanimLjiviji. Medju-tiffi, iz njega izbija 1 Izvjesna naturalistieka crtaf jer je raspojasanoat hajduka prikazana na slijedeči način:

mam^R br. 347

Ova nova komponenta u stvaralaefcvu lislnskoga, prvi put pri-nijenjena upravo ovdje, potencira učinak zbora i stihovima Demetra oaje vaču izrazajnost«

ire t po kil j ednj i, osmi, broj čina predstavlja logLčnu pri pravu stvarnog avršetka djela: pobjednlk Vukosav sprama se odvesti z^robljenike u svoj grad, a hajduci po nje-uovu nalogu pale Veiimlrov posjed. Zato oni i dominiraju see-som, a glasba je potpuno po dre d j ena ocrtavanju njinova psihi-čkog stanja. Izraz joj je rooustan počam od kratkog početnog uvoda pa do posljednjeg akorda ko jim ovaj dio završava. Qso-oito se u tome ističu zborov! hajduka, ne samo prvi što je koncipiran pretežno homofono /Vatra« vatral/s

aego 1 drugI, Plamen bukti« ajelemično pisan sehnikom kanonske Imitacije i veoma saniral j iv oa harmonijskog stajališta;

i1!1!1).. ^ p i.I n• /

'H; U ii f-' tU«*€M '* uilija1 X. —V —/Vve v H g ^ .1 k 1 jTT*?1 f * v

\i-i-14. t""....................................... /.....Y lr j, fJ-^L ust — K "U r; in - ti' — ^e, t«^ UffMt M*^ •

Iaaedju njih nalazi se dvodijelaa arija Vukosava, čije dlje-love na trenutak razdvaja dvotaktni zajednički /recitatlvnl/ aastup Ljubice, VeJLimira i OOrena. Ariji prethodi četvero-takt, prvom polovinom kojeg započinje ouvertura opere• Melodija Vukosava šlrokog je daha ali je xregnantna u tempu /Al-Isjro mol to vivace/. Osobito je pjevan nastavak, več citiran kao druja misao ouverture. Samo s talni ja pratnja te prirajena eiiuvopa pri završetku vjemo očrta vaju raspolozenje na sceni i u VUkosavu. To Je naročite poavučeno efektnem četverotaktno a kenkluzijom kojom nalazi svoj logični savr&etak ne samo ovaj oroj nego 1 raspolozenje negativnih protagonista, do-ilnantno kroz posljednja tri broja;

Zarobljeni©! su s« pomirili sa sudbinom te su pripravni podaljeti sve daljnje manifestacije zlobe VUkosava. lome je posvečen prvi dio posljednjegt devetog, broja opere. Izvodi ga skoro kompletni ansambl solista /bez njudevita/ i u£ki zbor /hajduoi/ tako da on zaista djeluje i kao logični »ključak prethodnih orojeva II čina i kao stvarni zavroetak Opere • Snaznog je učinka, pravi veliki prizor u ko j emu je sve »koncentrirano na efektnost. čaroiikost i zivo^isnost vlada-ju scenom, dok zvukovna punoča -uz adekvantnu pratnju orkestra- odaju skladatelja koji zna oblikovati cjelinu sa ovim postupcima doorog opemog finala.

osnovni ugodja j tog završetka je lirski. St vara ga nuziciranje solista, izrazeno jasnim i preglednim melo-dijskim linijama, izraslim iz jednostavnog hart^onijskog fun-dusa 1 oblikovanim u manje zaokruzene odsjeke. Več početak dooro ocrtava raspolozenje svakog protagoniste: linije su ■dr^ne i Sirokog daha kad su povjerene Ljubici, Cbrenu i Mirnim f dok su pokra ti j i ve kad su namijenjene Vukosavu 1 Bmaku. Glavnu intonaciju, medjutim, daju prva trojica protagonista, a njima su podredjeni Vukosav i liranko. 3ve zaje-dso tvori skladno peteroglasje, pračeno diskretnom ali do-voljno izrazajnom pratnjoml

ItflMJ&fl br* 351 Ali osnovne črte raspolo&enja negativnih pro

tagonista nisu sasvim nestale. One se miježaju s lirskom at-aosferoca, izbijajuoi izrazitije u slijedečem zboru hajduka.Ofc j® pot pun© razumljivo: zloea je dozivjela trijumf koji j oš trnje m sceni. Medjutim, njegova silovitost i robustnost u-aaogome su ublažene: supro t stavljene iirskoj atmosferi one su U^uoile primarna oštrinu te se stopile u ojelinu u kojoj eu prevladale toplina i osjeeajnost. Zato 1 zbor hajduka nema o-nakvu snagu kao ranije: cjelovitost njegova muzioiranja raz-hijena je na manje fra^aente a melodij sto linija ublažena je kromatikom Sto ovdje nije lišena sentimentalnosti:

^ S b S I \

fi11 *.:

\

i

352

1 ^ ^ * *

i h h k b

!

feDZ

A faot&MJ tod VČ'

h h H i , 4 f- - i

m

1

2

S

I na o ve dvije izrazajne komponente, od ko jih je dominantna prva, izgradjen je odsjek ko jim bi opera s glazuene c t rane »orala zavrslti. On je tako i ostvaren: tendencija stalnog porasta vodi ga od podetnog airnog kretanja dionioa, a preko »aimijivih modulaeija u P-dur, d-mol i b-mol, do vrhunca koji je realiziran kadencom soprana 1 izmijenjivanjem harmonija I i IT stupnja u osnovnem As-duru. Unutar toga ponekad izbije i kratkotrajna provala ugodjaja, bliskog raspoloženju Vukosa-va, Branka i hajduka:

T7

-»-r

Ji. ■' * ' 'V,

iteSf" »■»,,> »i

i

f

s

T-f"

!rrf''iijiiiuiti^.

ali se uerzo stapa sa osnovnem sciirenom atmoefurom, izraze-nom jasne u počet, oj označi aa tempe: Allegro passionato non mol te*

Medjutim, naatavak ovom odajeku doima se e dramaturške i s glazbene strane kao ne pri rodna t vere vina. Sačinjen je od dva dijela: prvi u tempu Allegro vivace, a s glazsenom jradjom iz ouverture, opisuje napad Lj ude vi ta i oe-ljaka koji oslooadjaju zarobljenike* drugi, najprije u tempi Andante religloso a onda Allegro, je zahvalnica mješovitog suora i Ljubice za esloeodjenje i po0jodu ljuuavi.

Osnovni motiv prvog eijela:

tU.

lin e »_1 j ; j } } , > .

te motivi;

Jr

9- b-H o- u H H t i=

rk? d 1 ......-M

i v

H

11

šH

4 <|

2

ip

oortavaju napad seljaka. On jo s glazbene strane jednako nai-van kao i onda kad je Lisinski tonski prikazao dvoboj 0 brona s Ibkosavom ili osvajanje Velimirova grada« Pobjeda oslobodi-ttlja, pokukaj Vukosava da ubije Ljubieu te njegova pogibija oertani su pak glazeenim komentarom što očituje sterootipnest iaraza 1 oskudnost skladateljeve invencije. Izmijenjivanje pa-

saža, Ijeutvioa i akornda kratko.; truj .nja ne djeluje airnalo uvjerljivo, a motivi:

«/

mr\"mm.....I1" 11 -i-4 1 rH" 'in" ........ ............. - ............

J J =

i v

ia r t;; t

koji euseu ouverturi doimali logično, sada au olijedl i ne-Oc voljno anas«! da M zbivunju aa nai oaii oa^ovamjuču svučnu dimen:*! ju.

Jiarooito nedorečeno i nelogične djeluje dragi diot Mhmirn pjesaa zbora. etetavijon je is dva rra^eata u-fiavnem istovetne glazbene gradje, ali kontrastna po tempu* Haateo kontrastu is njih atruji jednaki ujodjaj, eniix*en i po-bezam sbog eretneg isheda dogadjaja« I izra-ajna faktura to je leta;

-v

___^ ji*

a/ Andante rellgiose - IlZfifil br. 359 a

V Allegro - PHDtf £B ar. 359 h

a lzvedjenje njih povjereno je mjesovitcm zeeru i Ljubici, koja medjutim izvodi s bo raku llniju soprana, tako je ansambl reduciran u stvari na mjeeovlti zbor i samo je bil j oda zvu~

impresija svačneg spektakla* eatvarsneg pri je naetu$a lijudevita aa seljacima.

jteoaatxwn* medjutim, saeebno, ovaj die ^sje-Ouje vrednote koji

pkuajm ur. 360

Osnovni nedostatak eijelog ovog završnog dijela je u tome, što se nalazi na krivem mjestu. Po atmosferi koju izražava i po glazbenom intenziteta on so aorao nuluziti na mjestu peteropjeva i muškog zbora, dok je ©vin ansamblom, makar i s drugim tekotom, opera morala za vršiti. Onoa bi završetak Ido snažniji i potpunijl; vise bi odgovarao razvoju sadrzajne stkane i djelovao kudikamo uvjerljivije i operskije. Ovako je sve prepusten© neposrednoj instrumentalnoj codi od 12 taktova što se s harmonij skog stajališta krede u okviru tro-zvuka 1 i alteriranog /sniženog/ IV stupnja# a dinamski se od početnog ifortea spušta do pianissima pa onda dosize for-tisolao. Snažnim dvotaktnim ponavljanjem toniukog trozvuka zs-dura zavrtava prva hrmatska opera, kojom je llsinski uzdi-gao Hrvatsku u red rijetkih malih naroda Sto su u ono vri jemo dobili operu na narodnem jeziku.-

Primat rana sa strogog umjetničkog stajališta, opera Ljubav i zloba nije zaokruzeno i ojolovito djelo.Osnovni ne do stat ak joj je dramaturški i pjesnički slab libreto, napode3an oa posluzl kao stvarna i čvrsta osno vi oa za is-tinski scenski život djela. Odatle i teškoče s kojima se Lisinski susrotao u toku rada, a koje nije sretno riješlo

eJ

niti bi to mogao sve da je imao vede radno iskustvo na glaz-beno-scensKom području stvaraluštva.

Ali 1 glazoena stana odaje neujednačenost kvalitete. Oso bito se to opaža u prvom činu, u kome je pomanjkanje stvaralačkog iskustva Lisinokoga došlo jače do izražaja. formalna opseznost kao oa je zbunlla skladatelja, koji se dotad bio ogledao j edino u stvaranju manjih glasbenih oblika. Zato su mu oni 1 pošli potpuno za rukom: arije protagonista -osim nastupne arije Ljubice- te zborovi, oso-fcito mješoviti, predstavljaju sretna umjetnička ostvarenja

te bi i danas mogli funglrati u naš? j glazbenoj praksi. Karo-Sito valja istači arije Vukosava, posebno onu Popedaf ; ^ . /br. 14 II dir/* pune života i pregnantnosti. Isto tako uc~ pjeli su mu brojevi u ko j ima nastupa čitav ansambl, pisani pregledno premoa mjostlmično oslabljeno što se tiče njihove svučnosti.

Heoitativi suf naprotiv, riješavani najčešče s aanje inventivnosti i više su poavrgnuti stereotipnosti izra-aa. Kao da se skladatelj lomio kako da ih glazbeno oblikuje i prokomentira. Zato je harmonijski govor u njima -za razliku od onega u arijama, zborovima i ansambl-scenama- konvencio-ralnijl, a pratnja sveduna na uo bičaj eni vid u tadašnjim o-perama Aratki akordi, ljestvice, pasaže i si./. Nastali na aaivne stihove što nisu mogli do voljno zagrijati maštu skladatelja, oni u večini slučaj eva predstavljaju ozbiljni nedo-Itatak djela koji teško da bi se mogao ukloniti bHo kakvim sahvatom.

Kaj slabi ji su ilustrativni instrumentalni prikazi borbe ili oni koji bi morali o črtava ti psihička z bivanja protagonista. 0 njima je nlsinskl najviše konvencionalan: pot-?mo pomanjkanje iskustva na području stvaranja instrumentalnih djela programakog karaktera odrazilo se najmarkantnije u-pravo u takvim o ds j očima. Izniaka je ouvertura koja po svojim irediiotaaa predstavlja zaista vrijedno umjetničko djeio.

Iskreno nadahnuce, nastalo iz intenzivni j eg angažiranja skladatelja u trenuciaa kada je on na bilo koji način naaao oslonac u libretu, uredilo je i izra^ajnijim harmo-aijskim govorom pojedinih dijelova opere. Ha takvim mjestima lako je prepoznati oisinskoga-hamoničara iz njegovih dotadaS-njih naj vredni jih vokalnih ostvarenja, narooito iroije. Izjasni postupci u tom zboru /modulacija u tonailtet mol-medi-Jaate te vračanje u osnovni/ očituju ae na nekoliko mjesta u

Ljubavi i globi, dajuei tim stranicama partiture posetonu is-razajnu anagu«

Instrumentacija je rad jena pazljivo i plod je veliko g pedagoškog i praktičnog izkustva Wisner-&orgensterna« Ona, doduSe, očituje mnoga tada uo biča j ena rjegenja, ali Je za ono vrijeme bila funkcionalna oa zahtjevima scene•

Što ae tiče odražavanja značajki hrvatakog jlazuenog folklora, one su jedva prisutne u prvo j hrvatsko j operi« Makar su stariji glazboni krltičari i pisci /Bugan st«, Kuhač, Klal6/ istieaii upravo ovu ertu u Ljubavi j zlo-

danas je očigledno da u opernem prvencu Lisinskoga hrvatski glazoeni melos nije načao jurlmjenu u vidni jem obli-ku. Tek tu i taoo /npr« zbor seljaka u br« 4 I čina/ os ječa se diskretni prizvuk znaeajkl varoške hrvatske pjesme. Inače je opera pisana pod snažnim utjecajem tadašnje talijanske o-perne tradicije, što je potpuno razumljivo s obzirom na as uaore, na ko j ima ee Lisinski u to vrijeme izgradjivao, i na njegovo neiskustvo u stvaranju glazbeno-scenskih djela«

Izvoditi danas Ljubav i zlobu u izvomoj verziji ne bi koristilo djelu, makar se u ocjeni njega i o lazil o sa stajaliita i kriterija vremena u ko jem je nastalo« Prva hrvatska opera danas je scenski neodrživa, a osnovna jej je •labost loši libreto« Zato ona nikada neTče postati standard-no repertoarje operno djelo, unatoč preraduama koje su dosad bile izvršene«^1^ Ali ona može zivjeti po poj edinim odlomci-aaf Sto s glazeene strane predstavljaju uspjela umjetnlčka ostvarenja« Koncertno izvoujenje tih odlomaka, povezanih od-govarajučom kenferansom, ukazalo bi na stvarne i konstantne trednote koje oni ima ju« Time bi se djelu, doduše, oduzelo primarni i dalo koncertni karakter, ali bi ono sačuvalo stil-ske značajke skladatelja i stvarno ukazalo na njegov stvaratooki talent .A on je nedvoum.no došao da izraza ja u izvjesnom broju it rani ca Ljuoavi i zlobe te im udahnuo trajni umjetnički život.

n/

*vite£ka opera u 5 diaa*

£lmnju libreta za drugu ope.ru ^isiaskoga £e-

61& .

#ter je prišao nakon skladateljem odlaaka u Prag. AH tm

je Ideja, da soenski o bradi oorbu Hrvata e Fržmeiiaa 1 njihovo

ouiobodjenje od fraa*&k00* rojstva A^ sit/ alkla rani je. On

j* je i oblikovao kao veiiku sllku /»tableauV Oslsbo djanlo

fevata od franacko^ jarma te izve© 29.1? 1847.god. imedju dva *"UI ........ 1 "'L 111 &V7

kttaaua na narodnom jeziku. II izvodjenju je sudjelovolo To osaua u sjajnlm 1 karakterističnim koatlmlm, 1 ono je svojca Vtejskoa atmt^i proizvelo veliki uspjeh.

Danas je nepolna t aet&ljni sadrzaj te velite Oikc, ali je jasno da je Umit ©r pri je pode tka pisanja 11-testa ima© pregledan načrt njegova aoenakog okvira. Pa lpak se* pisanje ©teglo, tako da je bisinski iz Praga »o vao počuri-vati rad svog 11 bretiste« Demeter je najprije napisa© prva tri Sisa a tek kasnije i preostala dva, pa je skladatelj do bio u-vid u sadrzajnu 1 kompoziclonu struktura jotovog libreta kad Ja ved bio Oo orano odmakao u skladanju.

3adr£aj za veiiku sliku odnosno libreto Jeoet^r Ja naša© u H» glavi djela De adminiatrundo isaperio Konstanti-m Il>rf iro janita. U njo j se »poni»je frsoiacki vodja Kocelin /^r^tii/t &o&tlahf Kadolafr/, protiv koja su se Hrvati bili iftfeuiili 1 digll na ustanak pod vodstvom velikaša iorina /%(M>$ , Borin, Joroa/. Porfirogenit je napisa©: Jame pokoravabu se i Hrvati, koji su bili u JSolaaeiji, Fran-eta..., koji su prem njim postupall tako okrutne, da su i d»j«ačad hrvatska ubijali 1 basali palma. Ile podnosedl to Hrvati, pobuniue se 1 poublja&e franačku gospodu* Z bog toga kre-na njih iz £*ra»ačke velika vojaka. Bakon soooja godim ruto-mja Hrvati konaeno lpak nadvladaju i poubijaju sve Franke i Bjihova zapovjodnika Koeila. OtaOa pontado&e slo bo dni 1 neza-

visnJU** i bje*se pokr^tenl sa vladanja kneza Jortaa«*^®

Ba ovim reeima Lemeter ja mam vao svoju fabula rusradlv^i ja u libretu aa pet činom« l&naa as njenem pavi J oan~m okviru atavljaju mnoge ssoajerke, pečam od netačne

lokacijo radnje 1 opisa dogadjaja pa do imena glavnog juma-

i 620

ka. Medjutimt pevijeana tajnost jo u slučaju 11 brsta sa

drugu hrmtaku operu od eekuadarnog zsnačenja« Važnija jo njo-

simbolična .oruka; oslobodjenje hrvatskih krajem od

strumeg savojevača« Ona je bUa naročito aktualna u doba na-

Stanka djela vellčajučl Idoju oslobedjonja u danima kada je

firmtaka bila poUtlč i 1 teritorijalno luzjodinjena« ireaa

pisanju Halča, ^rla je treeae izvršiti alienu ulogu kao i

opera lij^ta is lertieija« buduei oa su ilireima bili £.esmtl

dogadjaj! u nruacellessu nakon njene izvedbe u tom gradu 183 • 621

j>d« ' tome je Jžsmetrov libreto Ido duboko povezan sa

utrujanj ima i dispozicijam lllrskog vremena* ete s te Idejne strane nije is^unlo očekivanja euvremenika, razlog valja truditi u razvoju dogadjaja u Hrvatekoj nakon 1343«god*

Veličanje vlastitog naroda, letieonje njegovih vrlina, slavljenje sioboue kao n&jvečeg i najdragoejsnijeg

petieanje m borbu za svrgavanje tudjinskog ropstva -©ve komponente čine, dakle, okosnieu radnje libreta« Ali m kroz nju privlači 1 1 jueuvna priča, 1 o vaje -kao i u Ijiuiaavi 1 zlobi- dana u vidu treugla« Medjutim, odnos Je sada lamijenjsns dvije zone ljube hrabrog i plemenitog lerina,svu-len u skladu aa svojim temperamentom« Pečat njihovoj ljub&vi a&je pripadnost suprotnim taborlaa i pok reče je m razno vi-do ve očito vanju« Ona Jej odredjuje ne saiao tok kretanja nego i kmjrnji lshodt eslobeljenje Hrvata ed rranaka donosi Jednej

od protagonist;iea almmnjm svila intimnih aadsaja koja jo ve~ sala uz gl&vnog jun&ka* Detaljni aadržaj po člnovlma Jo sli-

jedačlt

S?nri čin: ifranei mi pouijedili Hrvate, pogubili im vodju Ljur-dtvlta Boiiavmkoja i zavladali ssmljcia* lijinov poglavlea knez Keeelin pozvao jo ovu tmm^ku gospodu u svoj dvor da bi to aaopčio kako im jo aar pokloiilo asmlja enih hrvatskih velikana koji ae ninu pokorili franaekaj vlaotd* Uz to to izlaze svoj lian: on kani amaknuti ovo hrvatsko plemiče, ne mmo pesunje-aike, a da bi so domojao njihovih poajoda* Ua bi to provao,on 4« uprllieitl svečanost aa koju de pozvati hrvatsko prvaka pa Ih tom prilika pobiti* iOan Jo dočekan s o dobra vanj osa svih posvaiiliif osla pisani JOLodvi^ koji ih uzalud odvrača od tog krveleštva* lariigavel mu se, franačka gospoda polazu svom knezu sakletvu o čuvanju tajne 1 o spretnosti da zduLne pomo-■ -gm is vršenje njegova ms*urna* Sve to, medjutim, cula je is po— krajnj j eobe Kocolinova sest m Irmengarda. Kako ona ljubi naj-ugledni jhrvutskog velikaša Samima* koji jej je jednom u lovu spasio život, te ga poziva na aaatanak te mu eoaje plan svoj brata i iznuajuje od njega obešanj*'da ae en noče oda-| ivati izzivu«

| jrugi din: lialeko u brdima hrvatske djevojke t raze Zorkutkčer-ku pogimulog kneza i,Jude vita Posavskega* ena eet nakan pegi-kije svog o ca, o vame ^ovukla zajedlo m d jodom Sveslavom, da fei oboje spasULl život* ceste je posjeeivula ode v grob i pje-aaos Isrlcala tugu nad gubi tkem njega i elooode Hrvata, pje-em Je ponekad alušao i iorln, koji je u tim štrenama levic* Oa ee saijubio u lijepu neznanku i slijedio je, ali mi je ona uvijek znala umaknuti* Tog jutru, medjutim, to jej nije uspjelo: xorin je upemo lisa© za njem sve de njena 1 djedova skrt?-lieta, jedne dobro aakrlveae pečine* Upravo a to vrljono u

ajoj m odrmvao sastanak Svealava i hrvatskih plemiča koji mi se dogo varali kako če i kada svrgnuti framčki jaram. ria j« uižao u peclnu i, dobival od .ivoalava obočanje da če m* Gorica postati *enaf vatrenim riječlma obečao da če prod-voditi Hrvate u oorbu m oalobodjenje od i*raaaka. Pošto su

avl prisutidl pozdravili kao budučeg oalobodiooa, Zorita m predade sablju avog oca9 simbol borbe i poojede. Ujodno sau izjavi da če sna postati žena ako se vrati kao pobjednik.

frači čini Ha Koeelinnvu svečanost hrvatski volDeasi nieu do-511; njih je Borln upozorio na opaanost koja ih je čekala u dvoru fraaačkog kaosa. Za izoaju bude osumnjičen £lodvlgtko ji se svojevremeno nije bio alozio s Kocelinovta planenuZoog to-^ ovaj aaredjuje da ja oavedu u zatvor. Videli da č« on no-vin stradati# Imengarda priznajo bratu kako je ona upezorl-la rorim budu« 1 da .p ljubi* Kočelin je zapanjen i ogorčen. Ba bi se na neki način osvetio sestrif saopčava joj da rorln voli 2orku* ko ju su njegovi vojnicl u moajuvresisnn uhvatiU i ... za tvorili zajedno oa avealavom. Imengurda z bog to .ji pati, a brat joj omogočava da se osvetl svo jo j supan-ici: daje joj svoj prsten koji če knszevo j sestri o tvoriti tassnička vrata i dati pravo da. raapolaz« Zorklniia ^ivotou.

cdjeduom se scena mi jonja: Hrvatske planine om pobjednidkom p j&msm jer je Borin svladao Franke. Bjegova je radost, siedjuti-, pomučena: on je saznao da su Zorte i Stealuv zarobljeni i zatvoreni u fraitaftfeoj tajnici, Smatrajuči da ih je nocelin več dao i pogubltif Sarin ponovno poziva Hrvate u boj da M osvetio smrt druge i njena djeda«

$*tvrfcL Čin: Odlučna borba bjeani iza scene izaedju Hrvata i fraaaka, a iLoeeiin na pozomlel priča njen tok i tm4 konja ksko M pobjejao. 3otle u aračnoj tamaiei čaete Zorfca i 3ve-*&av: ona spava, a on bdije 1 moli m za njen spao* Odjetena

u eellju ulazi IraengarOa. Zorku o« budi 1 a neizvjeanošča seka d&ljnju audoinu. Izsianjarda jo j nudi slo beda ako oe od-vodo svojo Ijuoavi prana !es*tni,u protivnom do jo lsruclti krvniku. Kad jo 2oxka za svoju ljubav sproisnu i umrijeti, Ir-»ea^rda j« dlwmta snagom njena oaječaja to jo zajedno sa Svealavom pušta aa alobodu* fcdrlčuči so vlastite ljubavl mm^rda svojo J supamlei nudi prijateljstvo.

Poti cin: Med ju Hrvatima vlada vesolje: protlvnik je ^efliii-

ti vao potučen, Keeelin smrtno ranjen a Hrvati opet slobodnl*

t

Zarobljena je 1 Irmen^rda* Ona želi poginuti od ruke volje-aa čovjeka lf da bi ga izzvala, priča mu kako je sama ubila Zorku 1 ^veslava« Porin jej skoro povjerujo te bi je 1 ublo da so u taj čas ne pojave Zorfca i Svcslav. On1 isprlčaju sinu tito se dogodilo u tamniel a on se kaje što je skoro u-Ho spaalteljieu dragih biča. lito donose ranjena Kocelina kroji, umiručl, prokllnjo vlastitu sestra. Ona ne može te sve ^odnijetl: Izgubila je nepovratne voljena čovjeka 1 uz te do~ uivjola prekletstvo vlaatita brata. 2d vojna, ena tm trjne mol iz po jama 1 ubija so pred očima ssaprepaStenlh svjedoka« Keeelin nato opraeta evejoj nesretnoj sestri te 1 am umire, a

s bor -dubeko lmpreslonlram- isrlče avoju sučut*

i

Libreto drago hrvatska oporo jo nmimtlffan i nošen snagoo ljudskih strasti u večoj mjeri ne jo libreto za I*jueav 1 zlobu« Ali sa razllku od prve opere, u njemu je xud~ nja skoneentriruma oko jednog junaka, Perlna, koji krez suko-bo i akcijo u teku drame postopen® evoluira od paaivnog pro-aatrada dogadjaja u predvodnika ealebodilačkih težnji evog nareJa. TJ svim lužama svog preobražen ja lerin Je medjutim plo-aenit i velikodušan, uvijek apremaa za^tititi slabe i ugreze-ne: u lovu spaaavu živet sestri celina, nakon odlučne bitke poklanja živete zarobljenim I aneima. un je potpuno eaotlvna

ličnost: lirskl jo rmspolozen u soenaam kad domini raju njon-M intimni osječajl, ali -lak© sve^fc jodanput- popušta i pr©d elementarnim aa^nima za »svetom /6. pr.III č*/. Iskreno ljubi Zorfcu, 1 za njena Ijuoav spreman je izvršiti bilo koje djo-1©. U borbi je veoma hrubar i odluoan, pravi junak prod koji: »©prijatelj ©sječa strah i nemoč.

On je, oakle, idealni tip r&oaatičii©^ junaka, ©črtan iskljuolvo tzv. bij©lom tehnikom« U njojovu liku držam su naj pozi ti vizije kvalitete koje ga čine Izuzst kon me-dju hrvatskim plemičima. Ali mi rea^ranje, nazaieiit, ne djo-luje do voljno uvjerljivo« fo ono bito dolazi do izrazja u Prizoru njo^va preobrazaja: Ijubav ga poltreče da postane bora© za slobodu. aoduoe, on i ranijo voli ovoju domovina, a bez slooode mu nama života /J«pr« II č«/. Ali se aktivno u-kijuoujo u pokret za oslouodjenje zemlje tok kad mu ovealuv o seča ruku Sorte« 2aj nje,p v čin, presudan za daljaji razvoj de^adjaja, nije nikao isključivo iz rodoljubne pobudo noge iz drugih razlog« fimo je ideallzacija njegova patriotizma dobila u stvari svo ju nejaciju: iorin je najpri je romantični zaljubljenik a tek onda junak nad je.

lik 2©rfco očrtan je s mno^o poznje i topline te je kudikamo dosljednije rozradjan od lite iorina« Karakter protagonisti©« rese dvijo vrline; on je neobično suptil-ne prirode 1 poetojan je od poč o tka do kraja libreta« Zorfca voli i spremna je zb©g sv je ljuuavi ptftttt ali je svjeana pori jekla i ajesiu petčlnjava sve ©stalo, Odatle i j edin-stvo njene ličnosti, lo&Lčnest ovih njenih postupaka. Oni p©~ primaju i herojske dimenzije /prizor u tamnici/l? č«/, uzdi-junakinja do razajara stmnih liku lorlna, ali nisu 11-Seni ni toplih ljudskih akcenata koji doidvljavaju svoj vaefm-nae u prizoru bmtimljenja s Irmen&ardom /finale IV Sina/.

I»tt&^arda j« trebala djeiovati kao protuteša Zorki; tod njo au staruld prevladavati ne^tivne značajke. fo Iti od^e varalo m sfeo roduljubnoj tondenoiji oporo

bi ifeetru pruisalo veče dru*mturuke oo^onosti* Medjutia, m nije išao za t in: u I jnaenjardi je oertao junakinju, pumi dobrote 1 plemenitoati to ju svom osjačaju ssa iorlna podvr^javu i ivoju nacionalna pripadnost 1 sve svoje postupke* Uoinio Je od nje romntionu heroinu, idealizirana u največoj mjeri, čak više od auaae mrke* Ali Bosetur nije dosljodno raspreo »mčaj-k® sajom k&raktemi u I? i V činu ona hini ijuboiaoru i k ajnju okrutnost, što je u nupretnoati a osnovnih ortmm njena karaktera* Ovaj .outapak libretlste, nikao iz uočavanja potrebe za večom isratfajao&dii ličnosti, oduseo je Inaen^ardi kru^enost i uvjerijlvost te poetl-jao potpuno suprotni uoinak.

Ona je i inače najaanj* uvj~r!jivi lik libreta* Oavraeaa je i pana vrlina u tolikoj »jorl da m m doiaa kao -sivo biče od krvi 1 ©eaa no jo kao apstraktna konstrukelja,ko~ ja tek tu i taao djeluje ne&to atvamije /4*pr* III i*/* Sv^ ki je njen čin auSta plwenitoat: spaaavanje Torina, pri sna-vanje svoje kriviae bratu, puštanje supanalee is tamniee i žrtvovanje vlastiso^ nivo ta m sreču voljoaa čovjeka* Toliko aavršenstva u jodnoa biču teeko se saoše nači m emm u stvarno® oivotu no^o i u djelissa opemog karaktera*

-ik Koeelina realiziran je još nespretni je; on, po pat iorina, evoiuiru, ali je nje^vo evoluiranje ugrozil« oonovau ideju libreta. Franački knez ssorao Jo predstavljati utjelovljenje sla, brutalnosti, perfidnosti 1 pralne izspa-čenosti* 2akav je zaleta u prvom čim« Ali e razvojem radnje en se poatepeno preobračava u sve čovječniju ličnost asa ko ju libretiata poteguje mm>i$Q simpatije, naročite u finalu. Ko-eelin je pazljivi brat koji ima razumijevanja za Ijubav svoje sestre | hrubar je i neustrašiv bo rac ali i biče koje se na

k & ju kaje m čina* Jve to djeluje pomlo groteskno 1

etieScL aomotivirane, izazivajuči sučut % noaloea sla u Hr-vatakoj i odvračajuei jsiaao od glavno idejne koneepeije njo« Ona jo prana prethodaem toku i»orala kulssinlruti u oolo-beljenju naroda od rojstva* aedjuti©, njena kulminaeija 1ol4 u taljenju poraAaao* protlvnlka* 2o jo i naj veča grečka U-bretiate kako u oert&vunju likom libreta tako 1 u sprovodjc-nju ajagove glavne ideja*

Idčnoat 3vealavu dana je škarto, ausdr^ano ali i aipolim« On je pratilao i zaetičnlk Zorke, čuvar narodnih tradicija, podstreloač m borbu za oolobodjenje, čovjek A**a muiroatl i alvetneg laku^ siseu Doima ee popat le gsmdar. ©peke freske, ali nedoradjena i ookudno* rreeae je fungirutl kae jedan od nosilaoa radnje, a za pravo ee javlja tek m isje-etiaa kad radnju valja nekako ickrenutl i dati jej *rizvuk logično« ti*

^pizodnl lik pieara Klodviga dealjeoan je u srna poštene® utavu prema zamisli Aoeelinevuj* On predstavlja kontrast u at&osferi franačkog dvom, sbog čega ee oko njegove ličnosti s t vara zaplet, inače potreben u prvem činu a i kasnijo*

rotpuno eplzcdno oatvaren je lik Iraengardtoe služkinje Klotilde, koja ee javlja jedino na početku 1 kraju libreta*

Zbor je, s druge strane, deblo neobično vate* i isražajnn funkelju* On nije eeleni promatrač 1 komentator radnje nege aktivni sadlenlk u njoJ.Ceieno ee javlja na početku prizord intonirajuči osnovni ugodjaj i uvedeči u radnju, a pretečo aaotupa i m kraju njih Ili čteeva /ornim 1 i IV/ dajuči dram&kom zbivanju izvanredni akuatlčkl učlnak 1 svu~ Snu punodu /kraj 11 čina/* Vjeito je utk&n u tok z oi vanju 1 vjerno izruzava czbiljnoat amenta, radost «sbog pobjede ili

sučut nad p©m^tnto i ranjenim pr*»tivnik©iiu Svaki m je matui mzliku ©4 ©nih u Uuoavi 1 zloal. dob*© motiviran i 1m* puktsn sa dejadJajljaa na soeni«

Idoreto lorina pisan j© po ua©ru na libreta tzv« velikih opera, kakve su skladali ©parni skladatelji i® prve polovine XXX stolječa, ©soblt© a.a©yerbeer. Gdati© sns- ~ Sajke H—itravft rada 1 it© ©e tiče razvijanja teraktsraih ©r-ta protagonista i razvoja -aae radnje« ličnosti eu često govaraju prazniš stihoviaa te ji ništa. m iwHir a zadaja j« fodjeaa sa zastojih načinjenim da bi česta aeenska spektaku-lamost dosla št© vise do izrazja« Bo t©me libreto * urinu, ©daje iste karakteristike kao i ©naj za Idubav i globn. čak je 1 ponovljen ©snovni nedostatak nje^a; neadekvatni zavr&e-tak 1 aaještaj ©noja pravo^a na krivem mjestu. Ali, dok je u smijesi rada ta ©saoka izvedena tek pri kraju smo« djelaf u roriioi je dobila prosudno značenje« stvarni finale dan je kraju d-iu^og Čina nastupost 2©rke, avoslavu i iorina t© au&koj soora, koji hiranom slobodi posntimju ©snovnu ideju libreta. Jinalni pri zor 9 dodano spektakularan s vizualne o t -unef isti-©anjosa eučuti za poražene irranke negira tu ©snovnu ideju da-4uči djalu dru^iju etioku poant«. Beaeter-librotist nije po-isasao kvalitete koje je ©čitova© u 2wtl:tttfiBQ Je radaju vodi© logično 1 napisa© uvjerljlvl zavrte tak djela, dok je u libretih proiaaaio upravo u finalte*

I književna vrijednost libreta za ©poru lerin nije voda od one libreta za .,4u©av i zloba. Stihovi su Jed-

nako konvon©ioaaXnif nepjesnioki, mMmjm prazni pa i dra-622

etični. Iječnik je takodjer slroaasan, banalen i pun tis MČajenih us*©redjenja poput »slavni rod«, "višnji "roda vr%r, *<*aoa kleta«, 11 grobna tiaina% "tvrd k© stijena«* Vrvi store© tipala uzročleaisa kao *ila, o t© viola!*Ha, Sto $ttjea!N, *J»te svetil*, nebesa!*** "Ah, prekletstvo!" tf

libretu m ponekad Javi i ideja, poeartjoma iz tudjih djela. Mco Ja težko u poklilcu Koeelim *&onja, konja!* A*pr.I¥ č./ ae prepoznati uzor u *iiehardu III V.Sfeakaspearea*

Iz svega izlazi Oa Jo liainski 1 drugi pat de-Ho slab operni libreto* Kjejovu vrijednost imvremeniei su, aedjutia, odm&Ja točno uoeili; kaoa Jo Izrinem JSeaeter sudje-lovao aa natječaju za dranefca djalaf ko Ji jo I85l.ged. r&o-idaao tozališnl odbor, djelo je dobilo elijedoda oojesa rlja: »#*orlnf je d«ma, koja igra u doba gospedstva f milil koja u Hervatakoj i predstavlja berbu keratjan^tvu, obruzom-aja sapadnoga 1 oblasti ure dj ene aa starim poganstvom, a aa-ravneatju običajah 1 životom patriarkulnin niegdašnjife Her-vatab. U njeou niti je mzredjeaje dramatične, niti je govor dolazedib u njm osoeab dostojan, nI za preda tavu javau »pose ban. irekemierna prosto ta izraza, razgovor raztogmtt 1 bez Mdmlvestl ob&iran, i besieoa bes kratkoče, bez aaage* k to-mi ečevldna i suvišma strast perugivanja svemm Sto je keratjan-sko, što je izobraženo, što je ed oblaetis te eu poglavite vlasnestl te ...a kosu da, koje ga čine mnoge vi£e bezukusmcm oa^ tirom, nagp 11 aramesu / 0 oet&lam vlada u njem Jezik ed podatka do kraja pravilan 1 narodan*"62"*

ijazumijlvo je da je na ovakvo mišljenje utJemala i tadaenja polltieka situacija u Hrvatsko j, u ko je J je osnovna ideja .lorina bi,JU nepezeljna i ecenokl neprihvatljlva« Unatoč teme ocjena sadrži 1 stvarne zamjerke, formulirane deduje kratko ali precizna* .Da ironija bude več^,odluku žirija kao jedan od njegevik članova potpisao je i sam Jfcmseter*®*

2/ Anali ^laz^e

Zapečinjuči rad na svom drugem glasbeno-seen-akog djelu .ieinaki ae, eto je razumljivo, ooječao m tebničke

strane mno^jo aiguraiji mm u vrijeme kada jo sklada© Llubav | ziobu* Zrna eebe ju jtoo aa aaoe to djelo nego 1 višemjeeo-čiii ooravak a iragu, yun intenzivno* rada a Kittlom 1 bogat tiogadnoaftlma pgedlxi*4iija ostalih

P*g obrazovuafft* KJ£1. je intenzivno iakuriwfcavuo9 MMMlHiaP*

> f,. I M

41 n&roeltu paznju pohadjanju opornih predstava« Doptinjavaju-61 aa taj način ovoj dataoa&aji glasbeni vidok^ag9 oa je ue stvaralački rad atjeeao 1 potreba lakoču larazavanja a raznim glazbenim eblieima* poaebiee ©uverturama. Uz to je preu-dame 1 tadainja ouvremena operna oatvav&njfc ite ee ove odrazilo i u tehniškim poatupeima a ruda na rorlnu*

Olasevlrski naert jnorlma nuatujao Je prlll&&e urze; ©uvertura i prva tri eina bili su jetovi do kraja ljet-nih pravnika 1649«god.9 dok je čitavu opera zavroena naken skladateljeva ^ovratka u Zagreb« Dotadaenjoj lakoel utv&na-nju pridružila ee eada potre l*aa tehničlea vjeetina9 zaelugom koje au ntiatale nezgrapneoti9 ueeene u skladateljevu prvencu. Zate l-orla a tehnlčke etrane oataviju do jam temeljitog 1 vješte mdjeneg djela.

I njega je skladatelj m fem&lne strane rije-Šio kao operu a breje vina a j^omoču ko jih je oblikovne vede Ujelo ve # dok je uoverturu napisno u senat,,cm obliku* Caaz-beni je govor n&etojao izgraditi na aadrzajnem duallzmu libreta: Franke je o plese značajkama evropskeg glazbenog rom&n-tizma, dok je za Hrvate pokušava® pronači izraz koji bi više oajovarao karakteriotlkama njihova glazbenog meloea. U tem naetojanju ponekad je ostavio 1 stranice prežete slavonskim glazeenim duhom« kao npr« one u čet vrtom činu kad šveslav u tamniel pjeva arlju Strogi oee neueej. oklonesti lieroti-ste sa velikim 1 grandioanim prlzerim hieinskl Je a glazbeno a t rane ©stvari© u naj vede j saegučoj mjeri« ite tome je xorin

•»velika* opera* puma masovnih ocena, komentiranih ©o-

om zvučiivsa sonomoocu. Ali 1 soliotidke dionlce pisane mi s velikih zahtjavl&a i u oblikovanju njih akcent je stav-i j on na koneertantne macajko.

Bo ovirn ovlia keape&mtaaa ^orln je u svoje vri-j osa*? predstavlja* solidno oporno djelo* no zaostajuoi nlsaalo za prosjskost tada&njeg evropako^ operno^ slvtuttsji« -

uuvertura oporo sastoji so od uvoua9

aHegra u oonatnom obtiku i oode, iz^radjenlh u najvsooj ujo-ri i z raatorljala koji as javlja u toku a j sla«

Uvod /t»l-9o/ jo konaiiirun *Habodnot ali so uočavaju č o tiri odsjeka nakon ko jih sli j odi eoda. Jh&m mu i&JLeda ovako; A /B+4/ ♦ 3 /8*10/ ♦ e /al6*fcl2/ ♦ D /12/ ♦ Ooda /20/.

iz*vi odsjek zapoolnje u ois-raolu melodijo& ta-. janstveno^ l.jodjaja ko ju izvod« limoni duhadi* Ona je uirokoj daha; pasa je duboko tuje a *todlflelr&a* o« se opet javiti pri zavroetku opore da bi popratila aort Iraenjarde i Kooe-Hna. Vezana je9 oakle uz njih9 premda se an vati ti i

kao tužbaliea nad nesrotnoo sudbinoo Hrvata s

■t

vat

Tf-t«!

7T

♦r

-t

-f i

*-t

n

Jroflnj^na kontrapunktoka linija dru^eg iSLasa još vi4e podvla-ti njen karaktor9 a suzdrzane hamonlje dopunjuju joj sadrž&j-au koapoiiontu. Ba nju nadove^uja violončeli! moti vosu to^ j&raa iz finala operes

kratkira, ali ekapreoivniai i jodnako ^mdršajuia* kao 1 paro t~ hodita melodija«

ocrtavoi tomio 1 tragično ruspoloaenje, vezana uz protu^oniote iz protivničko^ tabora, idsinski postepenu pdl&jo unooiti vodriju atiaosf^ru« 1'ostopenost a« ooitujo u lo-jišnoa nastavku »a citirani motiv:

.i JI

-h -i-

FHlPl.lnr^MUjItlli

±_-X 4-

koji s#, suadraanon punktiranoa rltKLia&eijom, razvija u pri-pravu asa trodi, srodisnjl odsjek uvoda* To razvijanje obu-hvada 10 taktom, modulatlw«og je karaktera, a l&jraujftno je na ualaznoia kromatskom notivu;

koji naj pri je donose violončelu 1 violo, zatim klarineti oboe. Kje^a prate au^erponirani pedalnl tonovi flauto i violina, a on u svo® kratkom razvoju prolazi iz JHfem u a-siol, dodlraavoi usput i li-dur. Jvotaktna spojnica, izgradjeaa na ponavljanju motiva;

«sirujo tonalitobaku raznolikost prothodnlh takteva u dogji~ mmtnu bamoniju i^dura. Bastupom nje dosadaonja se aozaio— sest melodiji stapa u raspj ovunu lini ju veliko^ luku koju če poaluoiti za tvorbu Elodvijove melodije u 1X1 činu AUslo loj te stvora toa:

/tUt, jueco 1/UU. flM

nilinilh......ii^TSi I ittTT^mi Ilf^fc^......t.........I j. f I l -T "O1 'jN I 1 . I"**

p 11) 7 11 r Tj | n -j 1 m mslgm

gjo&e aapočinje tredi ©dŽlek /Ob pooc^animate/, gr&djen u ob-liku alobodno primijenjene velike dvodijeine pjesme. Ob jo veoma pjevan; 1» njega izbija lirska atmosfera koja mu u do-sada&ajoj glasbenoj grad jI dajo lat&knuto mjesto* Ilaroonijski ji zanimljiv: nagloe aodulaeijom u 0~dur /početak to^os Sijala/ skladatelj jo u nj unio ne&ir da M aa ti*en evoeirae osnovni eadr^aj opora t drasaataku borbu jarotagonista m ostva-renje ^stavljenih eiijeva. Baspjevanošeu oijelog orkestra, koji ponavlja *©detnu temu, vrada ae osnovni ugajaj ovog odsjeka, a zatim naatupa krači medjastavak od 12 taktova, po atssoafari blizak početku drugog dijela trečeg odsjeka. Ba nje-gfcmadovežsuje eoda sa ko ju jo znučajno da sa odvija »a podal— aom tonu tenieke harraonije JHIura, nad kojim triole podrzava-ju nemir ranijih taktom. Istaknutu ulogu 1» i punktirana adledlja fagota 1 oorm u prvem dijelu;

jI _

1 : t

kao 1 akordi pojedinHi orkestralnih grupa u drugam dijelu* fijima završava uvod, po oadrzajnosti i ekspreslvnooti ade-kvatan onoae u iieiloni* a nakon njega započinje senatni

alloi^ro /t.91-269/ u a-molu.

Irva mu je tema veoma pre.inantxia,a javit de se

u IV Sinu da bi komentirala aner^t Inaengarde, 2orke 1 Sve-slava u tajnici: ^--^

lii&uo melodijsko i&z^ro sačinjavaju dva motiva koji ©o ponavlja ju a onda sekvenoon prenose na II i IV stupanj osnovnog tonallteta. Ba taj način do bi ven jo trotakt dok jo četvrti takt naeinjon pasa^om Ijestvibnih tonova u opse*ju hI-«), tla* jo t um zaokrunena u malu glasbemu rečeni** koja da, ponovljena i prošireaa, tvoriti oda jok od 17 takteva. Bju skladatelj javlja još jodnoa, ali u novem dinamakom »vjetlu /for-te/ i zvuku cijelo,; orkestra. Srenutačnim skretaajem u tonalit ot #-dura /VI staranj/ i slobodnon pritajenem naA.uljsko^ aekstakorda a-saola A ro^oantni 1 nemirni karakter teme dobim još više na izrazajnosti.

Modjustavak zapocinju violo podalnte tono® u triolama, nad ko jim klarineti pa flauto donos« njo-nu melo-diju od 4 takta:

• :t=z «Z3C a 1 f. ■ v ^v 1 • lf u. StoSTEfc 111 IT ">J 'V-

LT-.......i/' trt-,........

{f t

.f

Ona do tioo Oaleke tonalitu te /Pis-, H-dur/ da M voonn apart-nom aodulaoijoa skrenula u dominantna naraoniju f-aola oono-ano j^-dura:

i-aim^M br. 170

On je tonalitot dru^e trne koja s« u operi javlja kao Porineva arija II fa^naoko ^rudi noz« iz finala XIX Sina. jto svo jo j JLazbenoj jradji podsjeda na talijanske uzore:

# $ f 4« ■

pggg [ffttfjT |j ji^ | Hijggg

___

l_ i

a formalno je rijesena kao .nala trodijelna pjesoa s proolrs-ajem od 4 takta na kraju, &jen srednji dio kontmstira borbo-

aom karaktsau ostalih di jelova svojom pjevnoedu 1 drugačljosa ritaaakom struktimmz

uooseei tim aaaimljivoat u inade Jedaelidnu rltrslzaciju A—dijela.

Ha ^oaljednjl akord teme madovs^ajot^ratka spojnica, načlnjena ponavljanjem motiva:

što svojo pMjoklo vudo is A-diJela tono« Zatim pedinje ire-vedba u istoimenom mola /f-mol/. Temelji as na i

a/ no vosa motivu:

3 —ri - ........

V djolomldnom javljanju prvo tome i m

c/ motivu koji do s©9 oodifioiiun, javiti u prizora opisi vanJa vesolja Hrvata nakon pobjftd* nad IhmIsi

t t + _

it =

fr»f-.....f- ■ 1 " ■ 11 1 ——

tej više pasnje skladatelj, je poavetlo prvom motivu: njega ee-kvenccm ekspenira u razne tenalitete, i to one sa anlzllioa&ut a aatlm donosi osnovni motiv prve teme. Javljanju tredeg meti-

va prethedi zsodulaoija 1 z f-eaoXa m A-dur, izvedena jednostav-iiiiii načinom preko G O-duru i a-mola« Bakon toga slijedl poete-peno tesirlvanje m dominantno j harmoniji glavneg tonalitet i prlpreg&a za naetup reprlze, izvedena aa&Mitlranjem notnih vri jednom ti i zastojem m tonu e 2:

::::z2::.:......:;

J

1 -o1""

P

Upravo zbog toja početak reprlze djeluje kao aoophodno vračanje u ruapolo£enjet nasilno preklnuto navede-»in zastojem« Gvaj9 dukle9 ima svoju duboku logiku poatoja-nju; skladatelj je osjetio da bi bes njej* naatup reprlze ■ remi.,le učimak nov&e* euduel da ena rltumski ne odudaru od prevedbe« Zate ^a je etuvi©9 pekasav&i tirne neobično prefi-njeni asaisao za efekte psihološke naravi«

Beprlsa ae inače odvija pravilne: druga je toaa sada u letolmenam duru«

Jodu /t«2?0-32l/ ee eaetojl od tri nanju odsjeka« Započinje s&terij&loia kasni j eg zboru Praaoka iz I člmt

i

r-f-i f

s

nmmJUi

.t....../

g

s

FzTj

Ii #ii.ii f»

±

i

t

seaimim po Izrazajneati ali vsema pogednim za početak zavrt.-nog dijela ouverture« Zatim aH jedi gradja iz ekspozielje al-legra a onda trijumalnl Assai stretto vedreg i razigrano g fearaktera:

f*

r=t

-t-

iTj\i nU miga

±=t

sa koji nadovezuje pot^unu kudeneu ko jem ouverturu zuvršavu«

Bo sadrzajnosti ,ilazbene ip-adje ovaj dio dol

m m kao sinteza sijale operes nujprije je opisana bahatost zav^jevu&a9 oaua borba Hrvata za oslobodjenje od njihova jar-m i konacno pobjeda nad ne pri jat sijem, Ztiag toga &>da predstavlja no saao vooma uspjeii no^jo i dostojni zavrsetak o ve

* t'' '

ouverture9 koja uz ballonu ana&i vrhunac orfcestralnog stvaru-nja

ifrvl čin, koji se sastoji od 7 brojeva, posve-tai j« Irmciiia« Zbog to^a ^Uftte&l jovor nosi sve značujke evropske ^laabene ro®&ntike9 6imo je i finski smatiao da de najuspjelija tonski opisati porobljlvače hrvatske zemlje .čin sapocinje du$im instrumentalnim uvodom, izgrudjenim na motivu nastupnog zbora fnanadke jospoda*

fr«da se provodjenjs iznoseno^ materljala eksponira u raznim tonalitet lisa f uvod se z boj dužine ne delna suvlše zanimljlvo* Cenovni au je nedostacak št« se nalazl neposredno iza ouvor-ture9 m premalo je a&dršajaji da M joj a obzirom na aui-inu djelovao kao pandan vrijedan paiaije«

Kastupni zbor franaka «*vo ž^au o&jvu aasa flavti, što nad© vozu je na uvod9 rooitatlvnog je karaktera* U njemu

H

1 nje^ovu proairenju u dvotaktnu frazu:

»klada telj zaprav« nastavlja s mmlmrn iz uvoda, dijeledl pojedine nastupe zbora k^adim medjustavclsia. oni i inaoe premic liltnMtap gradivo razvlade više ne jo Ito jo to potroteo* Mošda zoog toja »lljededi zbor karaktera borbene p jame doirn se sna^nije i neposrednije u ve^oj mjori ne^o što to zaslu^u-je s obiiror. na ^azoena jradju* Melodiji mi je linija jed-ustavna i pjevaa, fcarsaonijski ^vor i temna jasni 1 pregledni, išadi se o velikoj t rodi j sine j pjosiii sa z&vršnita pro«&renj«K »d 12 takte va. nmmigmm instrumentalna pratnja dobro podvla-51 tekst lad Pranačkom sile nile / sve ko oerv se pred njom vije, mjeatimično pisan 1 naturalistioki:

zm&m or. 381

Robustni Izražaj zbora frameke gospode nastavlja se i u dragom broju, kada oviiaa pristupa pisar iCLcdvig. jroj se sastoji is dva dijela, recitaltiva izaedju gospoda i lisam te zoora, matorljalom kojeg je u ouvorturi zapodela ©oda. U prvoa dijelu Klodvig objašnjava kako ne zna razlog kaa&eva poziva, ali oa mu je po zrnato da je Koeelinu stigLo surovo pismo: mozda ih ono poziva natra^ u domovinu. fo kod graaaka izaziva ne^devunje, jer je njihova domovina taso Udje vlada zakon mada. Klodvig je z^ranut takvim stajališt«® sli tirne kod gospode ne postlzava ništa. Itocitativni dio zavrtava kratkim zborskim odlomkom, pisanim naj vodim dijelos aa podal noai temi dominante i veoma ekspreslvnlm u izrazu:

^U^fiH br. 382

Išje^ova ekspresivnost još je više potencirana peSotkom dru^og dijela, toda zbor tekstom Da. naša je doaovte ^rubom i neu&ladjenom meiodijom ^ell sto vjemije prikazati mtrovu vojnloku sna^u. 3 i&azbe»e straae zoor je zanimljiv i |0 melodljskoj liniji i po hamonijskom govoru, koji iz B-duru

j

m&ilira u I>-f O-dur i a-*aol da M prvi put aavršlo teden-«©m u JHiuru. Išazgevor a« i dalja nastavljaj uada jet medjutim* z oraka faktura prodata smircnijom melodijskoia linije;:, koja logična nadovezuje aa žClodvigovu pareneraSenoet nad su-»ovoeču svojih zemljaku. Koliko se on razlikuje od njih pokazat do alijedeča kratka melodija koja uvodi a nj gov odsjeki

JiJir,,,. ,U J---* l''

iljome ga Jo Ldainakl izuzeo iz to krvoločno atmosfere u ko-jo J on djeluje kao nepo zeljno biče. Ali toplina i blagoat umlču pred ponavljanj«© prethodnog materlj&la s boru koji unča tedeneiiu u B-duru. Tim ponavljanjem je ovaj drugi dio areja saokrušen u trodijelnu fermu A-^.

ftustup £ocelina u sli jedače®. oroju najavljen je svečanim fanfaram llmenih duhača. Zbor, koji ga nakon fanfara pozdravlja atihovima Jlavu tebi« knu«,e» aluva, zvuei donekle slaveaaki, posebno po završetku oaraog takta na dominantno j harmoniji s mola:

or. 184 a,

Sjegov glasbeni izražaj o udaru ed deaada&njeg, iz njeja olja maeetoznost koja odlomku liaje ena u što zanosi, tim zborom ujedno savriavu prvi odsjek ovog breja*

Drugi odajek aačlnjava Koellnov reoitatlv«I^i-jada tipa r»aoeompagnatat u grud j en Je sllčno kao i večina reeitativa u i,juoavi i zlobi. Iž njemu ae knez zahvaljuje na pozdravu i moli gospodu da pazljivo saelušaju Klodvlgevo či-tanje ogreva pisna«

Hodvigovo čl tanje /t reči odajek/ doneeeno je u vidu *suhog** recitativa s jasnem dvodijelnon dispozicijam.

Mtlodiju, sto u početku protežno veznaa za ton domimants prato jednostavne harmonijo:

MZUm ar* 334fc

Bostopeno se melodijski luk širi, OAbitus povedavu za latcr-val uzlaz&e kvarto 1 silazae kvinte, detle suz&r^no recitiranje pisarn dobiva Izražajnljl vid« 2ome pri donosi 1 dvakratni Rastri upad zbora, dime jo recitati v i-odijeljea na

626

dva dijela odnoano zaključen.

iosiljednji odsjek ovog broja arlozno^ je kaimk-teta* U njemu naj pri je Kocelin iznosi svoj plan o likvidira-nju svih hrvatoklh ileaida, nakon Sega slijodl Klodvijovo sgsa^anjo nad onim što je duo 1 njo jov odlazak sa scene. SLazooni pak izraz tog odajeka bllz^k je zboru naoa je

tako da t redi oroj prvoj čina završava u veoaa šus-troa tempu sto nije bez učinka.

Četvrti broj je dvodijalan, a sa sadr*ajms strano predstavlja slntozu dasada&njeg odvijanja radnje. Gospoda su bula plan svog kneza te mi se zaklinju da de čuvati tajnu. Sjihov* zakletva dana je izaraoajnim glasbenim komentarja koji ^oprima 1 druaatske akcente, toro^ito u slijede-čim taktovi^a;

££XMm br. 365

dramatikom je pro&eta i £o celino va arija, do-aad prva uopde, da. tako svome rodu, koja zvuči večata e-»ftrgicno 1 preipsantno« Iz nje izbija silna snaja, izrazom inapiri runom jiazbou, ito svoj izraz vuoe iz talijanskih o-ptraih arija. 2o d® potvrdltl ved 1 po četak;

BmMM br. 336 Arija se saotoji iz ava o veda dijela, iioaau

m kontrastnim, tonskim rodovliaa /saJnore-maggiore/. imki dio, opet, ima dvodijelni oblik koji sa lao&e ahvatiti kao slobed-»o prialjenjena dvodljelna pjearaa. Suprotnest tonskih rodova aaaetnula jo i raznolikost ugodja Ju: unazi eltirane melodijo suprotatavl j ena jo pri vi dna smironost eiijedede:

iglll 1? I g s j I^ T^^T--

........ ^ ...... 1 iP EP .............. 1 • j ■1 ■■ '■■ ' '

m vidna utoliko, što jo melodija dobila karakter ariosa, koji podrzava poSetnu dramataku izrasajnest* ili ovu komionsntu po država 1 zbor* Male&aa eveden na mjeatlmicno komentiranje JLeeelinom tekstu, on audu rsmejpmtno sudjeluje u kne^evu m-ziolranju, djelujudl kao čvrsta basa njegovej melodiji i podr--avujuei njeno rltamako pulslranje kad ona u ovom teku zastane;

2Mtmm br« 3S8

Zavrle tak arije je bravurozan, najprije u scllstidkoj dionici:

a onda u orkestru: pregaantnlm 1 pumktlranim akordoma O-duru uvršava ovaj uspjeli broj* Kjime je poentiran deaadašnji razvoj dogadjaja, vezan uz opis frana kih zavojevaša. Atmosfera njihova života i gledanja našla je u tonekem koment&ru iAiilnakoja vjemi odraz, enargičan i eurov kao i oni sami9tta izume tak piaaru Kledvlga.

Petim brej«® zapeelnje zapravo drugi die čina« U njem domlaira 11 raka raspjevanost, aakle ena komponenta koja je nedostajala pretfeedmo* dijelu* fo je ahvatljivo: ranijo su ae na aeeni ddvijali dramati^2^* dogadjaj!, dok de u

•Ujetima ^rai rijed imati najintimniji ljudski osjeda-ji. Osla toj*, prethodni *rizori MU su aumi karakter, a oda&d pa do kraja čina rudnja 6m biti a vodena na ovoja tri lica. I5« primi t as iskljucivo komorni vid što ss moralo odraziti 1 u glazbenom komentaru.

On m nastavlja u daljnjem toku, iako je lskljudivo recitati vnog karaktera. Hscdtatlv j® podijeljen mm a štiri odajeka* dva kzuda u telmici *suh©tj* reeitativa pripadaj* Irmsn^ardl, a dva dum, ariozaaa prsteno njenoj služkinji Kletildi. C njima jo lirska atmosfera prisutna aessianjeneii israšajnoodus jfijso je o pronaia*enju načina kako da rorin izojs^me sudbi-»u koja ja doka ako pribiti JCoeaiinov poziv. Ciotilda je aiivutila svo ju jospodaricus po svat da Jtorlaa na sastan&k s

ispunja ©uptilnom arijom Zaplavl mi krušna zora /br*6/. 1« njo izbija duooka osjedajnost koja govori o ana^l ljubavi iito je protagonistlca nosi za iorina. Jessalma je struna a-rijo rijesena u vidu male trodijelne pjeeme, koja s« nakon kraoe^ orkestralno^ intermezza ^onavlja s novim tekstom* Ur-veni duhaoi svojim blagim zvukom prate pjovunje solistloe kome ved podotm taisao daje izraz plemenite topline:

(m.M. J. 5 H)

Hevi, Urški, ujodjaj naj avl ju je ved početak

broja

mm br. J9u

njo©.

Odekivanjo dolaeka voljene osebe Iraen^arda

ft>&

Ali u ariji Ima takteva pisanih efekta radi, bogatih velikim

intervalskim akokovima kao i koloraturuma, koje nalase sirn-teza u dru^oj kadeneis

tU ti tehniški loatupei, medjutim, **une ee pred ljepetom ^asbemih misli i bo^tatvom haa®eaijakog ^vora, Iz arije etru ji skladateljem saaivljenost aa pslhlčkim atanjem junakinje, iarazeaa neposrednim jiazoenim komentarosu On, de-duše, ne bdaje hrvatuko peri jeklo, ali j® zaleta »od veiapo-etlčnog i otajnog izrazaja", kake napiea Kubac*^^

i^erln je doaae a njegovim nastupom sa.ee in je ^eeljednji brej cina. uredlanja ajeata u njemu zauzlmaju dve— pjevl prota^onista, prvi /atrole a neea eeva.1a/ u uijerenoa a Oru^i /OataJ a aot^m/ u pokretljivijem tempu. Kjima pret-hode reeitativi, najprije duai i veoma zanioljiv a onda ona j kratak* Zanimljivoet prvo«; reeitativa ie^i u tome &to ^ je Liainaki doeriia dijelom iz^sradlo aa netivu;

MsiMe^atr

7 "T /m*......Tt7'm "i1 Ivi

* t f r : jt.....-.....,d..........

koji de poatati semeij kasni jo j ariji iorina Zorko ao.1a. ko ^dla« K j ime je i najavio Porine v dolazak, oeitujuei joti

jednoa tim skladateljskim poetupkom veliki amiaao za psihološke nijansirunje« Ke samo ite je uz taj motiv vezae lik ^Lavnen

jonaka nanaša vaj uči tako lireku s t runu nje^ve prirode, nego

je njiae aelie i na^aaiti kake de *©rin pripasti dru^oj zani*^

Baken ato mu je Imea^rda priobčila plan avo^

brata, k©ji ih je duboko indi&uirao, preta^eniati aapoeinju

prvi dvopjov. wb je ujodjaja jarkarole i donekle u supro tno-ati sa ekspresijom teko tu. fome je u osnovi trodijelne, ali sa aap, avo radi o cjeiini od 15 taktova i konci pirunoj dvo« dijalno /a 8 ♦ b 7/, koja oa ponavlja Još dva pata ali uvi~ Jak modificirano i oa smanjonim orojem taktova /1$, 12, 11/* Osnovni so ti v dvopjo va vu&e pori jeklo iz ono^ i^orinovog;

/Ur. M, J = #*) '

r ■' "m inii T-fn T"" "

\A_ * « i : • .......: J I, ' ' ,"'

IP i _ » 1 , . ■ 1 *

L- -..........-................................

JV W-It 4**,-H vq (

ali Je razradjlvanje nje#4 potpuno dvagačlje. Dvopjev so la-tioe svjezimom invencije, ljepotom 1 ukusnim voljenjem dionl-ca, od kojih svaka posjeduje viaotitu fizlonomiju. Iz nje^ja izbija 11 raka atmosfera u svom najciadesa vidu dajudi jla^oe-aom komontaru pravi sublimirani izraoaj.

Jo bi vol od žorlsa obecanje da nede dodl na svečanost, Iraenjarda Inicira drugi dvopjev, potpuno kontrastan rani jem. 0 njomu se odituje dvodijelnost: prvi dio odvija se aa ritamakoj konfrontaciji triole 1 d vi ju oaaina /,c77 # • / ta na individualnim letupima soliota; drugi dobiva uzbudjanljl prizvuk proinakom dviju osmin* u triolu, tako da se pratnja tarnal ji na iskljudlvim pomacima te figure, a zvucni volumen postaja intenzivnijl sajadničkim muziciranjam protagonista. Uz to je nošen zanosom: Irmenoarda je srotna što je spasila šlvot voljenem oovjoku, a lorin je iskrono zahvalen za taj njen ^est;

PHlitfjia br. 395

.Dvopjev, a i čin, zavrsava poletno i razigrano, a blistavo oatvareaa instrumentalna pratnja dobila je tako cjslovit 1 aamostalni ia^ed da M se mojla Isvoditi i neevisno o vokalnim dionicam. lada bi postala avojevraai pefpotuum močila u hrvatsko j orkestralnoj jlazbi.-

Drmd. čin sadrai 6 brejem, a prikazuje Iirva-te pod jamom zavojevača i njihovu teznju sa oslooodjenjem. &azbsni govor jo stllskl neujednačen: kredo ae ed značajki ©vre poke JLazoene romantike do ujDdjaja hrvatako^ nurodnog aelosa« Bidatak rječito jo veri o trazonjima skladatelja 1 o aje^ovu nastajanju da pronadje šte sute&tičnije tonsko rjavenje ko jim bi prlkazao atmoeferu drujeg ta bo ara«

Prva Impresija sto ee nceaeče e ovom činu,jeot njegova dvodljelnost, dana u oomutom redealijedu od ene u pret^odnocu tamo je dramatika ustupila

Oa je arhl t ektonika čina oetvarema zapravo u allaznoj liniji i ovdje lirika gradira u dramatiku velikih razajera, 1 čin se razvija ed suptilnih prelij eva pianlaalma de ekstatlčno a ti eijelog epenog ansambla stopljene u zanoanu hisnu slobodi« 2ate čin djeluje kao uspjela psotuteža pretfcodnomuf za j edno, pak, e njim daje uravnotežena ejellnu koja j.oejeduje svoju lojičncu arMtektonaku i psiheleaku zaokiu^enoet«

irvi brej čina izvodi najprije ženski zbor, predetavijajuei mlade hrvatske djevojke, a enOa 2orka* Ilved-m intonaelja (1J taktom) potpuno je nje^ne naravi: flauta 1 klarinet nalzmjenee, az Oiakretnu podršku ^oača, iznoae ^avni motiv buduče^ zbora, t repe rav i &un oaječajne aacir-dajaoatl:

cLa^U^ O rA

trate ja jedaoatavne harmonije, a on ae ponavlja modificiran

da bi ae pri vidno auirlo na kadenei a onua opet zazvučaofali u melu* Aaoeijaeija »a njo^vo porijeklo vod je istaknutai6* saoa valja upozorltl aa postupak skladatelja a njimf čime ©u astvurene značajke fcrvatakog aarodaog meloaa. Oae ae nalaze upravo u ponavljanju nje^f u naatujanju da ae četvero taktna ^aziiena mieao oblikuje .^radjom koja proizlazi iz nje^ sameg. Graeja je škrta i monotona, a mogadaesti a j ena koristenja nisu ooilne. fo je uprave osnovna karakteristika hrvatskeg gLam* feeinog izraza; melodija malog aabituea, izmdjena na doolovnoi ili sedifielramm ponavljanju odredjenog sotiva. j^iainekl je sa ovem mjeatu primijenlo najispravnije rjefieaje* Stvorio je nekoliko slijedOeUb etraniea na tom principu, da vol u njima auteutičal prototip hrvatske umjetnieke glazbe temelj <*n« na ose binarna narodno^- izraza. Pri tom® nije oltne što je moada netiv neaetiee i-oaudio od Hiadsla ne^o je važno i to je a njim ucinio.

Mm uvod nadovezuje ženski zbor Jva m bdll o-pet ^ra. isto take suptilne& ugodjaja kao i rani ji taktov!, daljnji postupoi skladatelja u oblikovanju mg zbora u akla-da su s ismesenim navodiiaa: tretiranje dloniea 3 vodi ae na jednejlasje i dveglaeje, preteane u tereamai haraonijaki ver jedrnatavan je s karakterističnem modulaeijcm u a-faol u toku ponavljanja četvero taktne glasbene mirnil* forma jo rije-Sena u vidu malo dvodljelne pjesme, kojoj je prfa polovina način j ena po ebe^i 4*2 takta, ^dje 4 takta izvodi zbor a eap~ pella a dva proaračna orkestralna pratnja.

čl ta v zbor ponovljen je još jednom, a £rije tog ponavljanja nalazi ae medjuetavak ed 14 taktova jedaakog u^odjaj^ kao i zoor. U njemu ^lavnu rt ječ ima orkeetar dok je zbor naveden pri kraju i a pedalnlm tonom na dominantnoj harmoniji, ionavljanjem ranijo ,-rudje skladatelj j<9 oatvarle u stvari ejelinu trodijelne^ oblika /k 20 ♦ B 14 ♦ A 22/, po

isranajnosti 1 doslj . dnosti postu^ta, najuapjeliju 1 najcse-tmjniju u dltavoj operi*

Ižjevojko su našlo Zorku 1 pozdmvljaju Je krat« klu dvojlaunim stavkom, po u^odjaju bliskim prethodnom zboru:

bs

< (h j A 1 1 i, k

i", ""f 111 »""it1 "T'"J":.....,T| *"t 11"

U:

ti" i

1L±

beS

s

* rr

TTT

m

t

i

r

i

p

■ i ■ J

■trirt

lijajova osnoma oloao javlja sa 1 u iduoJUa taktovima kad do-lazi do razjovoru izmodju Zorke i djevojakfc, u kojem ona priča svo Ju ^lvotnu sudbinu* Svoja slobodarske misli oblikuje aato u ari ju Mz sloboda >4>vot o to le?« pisanu u ritmu pole-mm i bot^itu koloraturama* Jama arija je dvodijsimog tlpa,a-11 se -nakon rasi tati vmog modjustavka- još jednom ponavlja. m&o je o pot do bi vena trodijeina c j slina, peatupak veoma Sest u ovoj operi*

Službeni ujodjaj arije oliz&k je onome skladba ffiapda .^loaajaa* Jlavna misao gak oči tujo izvjosnu sličnoet & temama ovo^ djela:

at^^u-oicn > --'i • di»> ^

3=2

zrn

P1.

5

t*

Vaa

t

=F

a±t

Iz nje zrači slavonski izraza j, podvužen 1 dvo jasnim pjeva-njam djevojaka, naročite u tvorbi kadenol:

l/ f ^ ' L . ' _ ii

K} 2« tAi^hr ^f, {M^toJA'^0^ ,

Medjutlm, on nije provedan sustavno: reeltatlvnl dio odudara

od nje^ju svojom stereotlpnošdu, kao što odudaruJu i ukmsi o-

sooito koloraturna kadonca Zarko neposredno prije ponavljanja

arije* Ali ipok prevale, jao^da upravo zoog tog ponavljanja na koja nadovezuje vee&a prejnantsa ooda« ftjoiae efektno za-

TOšava ovaj lire j 9 a tirne i nj^ova atilaka korakterlstlčnost«

Jer eno što slijedi dalje aajčeede nosi zna^ajke, stran* gla z osnem izrazu sredine u ko jo j ae de^adja radnja ovo^a ei-

Motiv Torina a ^udadiaa, eada ritmi zi ran dru

aačije;

JiAAT^tUfMf

fm

i s ri

aajavljuje dolazak avnog junaka na aeenu* ena je opustje-la: Zorka 1 ajevojke povukie eu ae ostavivši iza eeee suptilni llrakl ujo&jaj, atepljen e rodoljubnim zanosom* On kao da u-naprijed odredjuje karakter Porinova laazieiranja: l one noai saa&ajke lirike i rodoljuelja, do duše sanje impulzi vao

ed 2&rklno£«

lorinovim reeitativois zapoclnje take drugi brej čina* Heeltativ apaoa u uapjellje dijelove opere, jer djeluje iskrene 1 neposredno* Sjiae Llelnskl pripravlja na-stup arije of alobodo« alaatl a r^uu, trodijelne oblika,& po izrazu u duiiu talijunakih opera, oaoblte enih Bollinlja* Ali je njena melodija oajedajna i puma nježnostl;

^.^•(N-H. J -

a ^

> f. /s . r> v i ^ i T ; c 1 I * i

V H l"11 V^ .i. '

=35=

up

3X

s=t

S

/ iT"

0 Ms, —{pr^^k M-hi^r t?

i dobro portretira liraku ertu lorinova karaktera*

edjednam i za aeene satreperi dvokrafcao 2©rki-no vokaliziranje:

a onda, nakon diskr-tno^ lorinova reagiranja, i arija MhJ^-nia^ stvora niia (ar.3). ena aa ističe ijepotom moiodijske linija 1 ekspresivnoudu koja soli junakinja podaja prizvuk e-la^id osti, tuja 1 čeznje za izgubljenem sleoodom:

CiHf

cLasO^)

t

E

i

•V

I

0 U 1 tUJ f' 1L 1 ' E

s

z

nt

ilazoom sredstva su jednostavna, a pratnja sardiniranog orkestra podvladi osnovni ugodja j* frodijelna forma rijeSem jo as sudj iovanjo Po rima: poaljadnja feotirl takte i*-dijela pru-i&ila su mu priliku da se sadi vi 1jopoti $lasa pjevačice« Ponavljanju A-dijola dodano je na kraju za Lisimakoja ved uo bičaj eno prooironje od 4 takta, nakon ko jih slij^di zakljucak orkestra s kratkem kadenoom flaute. Atmosfera poatepano na-siiajo u pianisoimu: nad akordom a-mola tonom a3 /ilauta/ 99» lako zaraire 1 nostal^ja Zozke*

lorin se pranao 1, duboko iraprosionirma tu&alj-koa 3orke, pooeo se praoorazavati u vatrona rodoljuoa* irreo-tom&avanje de, doduše, biti prevedeno do kraja u skorom pri-ssoru sa šveslavom 1 ostalim hrvatskim prvadma« ali je prve klice njo jo ve izazvala žena, koja je osvojila lorinovo srce* Zato je njegov slljodeoi arlczo, u formi aale trodijeina pje-ame, energiSnog izrasaja. Uraden odsjek enim akordim orkestru, cn je pun sna^o koja je doduoe u suiro tacati sa dosadaonjlm <£az cenim komomtaroa, ali koja dobro pripravlja atuoaforu Aru^g dijela čina, punu herojske dramatike, Tako valja shvu-titi i zavrsetak orkestra: njojovim fortioslaom i ostlnašaln

ponavljanjem najprije tona domiaante a onan tenike finski jo ne aamo logične pripravie alljedede taktove ne^o je i u-epjela podvukao važneat onoja što ee podolo dojadjati u rinovoj unutraanjooti*

Ali detvrti brej odjednom započlnje planiaal-mz tiapani izvedo puaktirani rltam koračnice u kojej dosaiaan-tnu ulo^u ima interval čiete kvartes

{]U . ti to

Intenzitet je privldno popuatlo 1 uatupio pred ptigatam dinamikam* 0 stvari, on je oaiao deblo novlf z&uanuti izraz koji eef llšen patetieneatl rani jih taktova, adaptlrao novoj eltn-aeiji na aeeni. Ujame aada atraji atmosfera prltajenosti i nelzvjeaaedtl pred audbonoanls ©dlakama koje * aatakih akeemata slijedoeih struniea libreta*

ud jednom nos trpljenje velikaea za berbom protiv neprijatelja prebija impulzivnem mm&mt »

ft L( Ujl bi i

m

±

S

¥

jflf w

M/0

ona traje i dalja, i&ra^eaa m samo fortisaimom naje 1 djajam tunaaliee što asoeira atmosforu sljepa&kog pjovamjai

Ouptilno j a nisinski priprav io nastup poraja iilazuoae mlalls aajlo je prokinuo panktirani ritam koračnica 1 za^ijenlo /ju aisorn paralelnih akorada drvenlh duhaca koji m poatepeno epu-štaju uz oatinatno ponavljanja padalnog tona f;

ILika popaljano 1 ratom opustosene »ml j a j a impresivna* Pred. njm uakjiče oproznost 3ve«lava, svladana novois prevalom želje velikasa za obračuna« s poro bij Ivaoem* Njihov ponovni poklik P boji nastupu spontano 1 snažno uvodeoi u za vrini dio ovog apartnoj 1 veoma izranujnog dijaloga, komo ejelovitost doživljaja j edino k vari suviše drastični tekst i)ametra.

Gertavši *u malo©1* dramatiku dru^g dijela o~ vog čina u o vin njenim dlnamskim vidovima Llsinski se, slljodeoi tok libreta, u patom aro ju vruda ranijo zapodetos rodoljubno:: preobr&žaju Po rima da bi mu saoa dao zavr&ni obllk*Uz to do vrtava 1 llustriranja &orke, podvlačeoi 11 rake komponente njena lika u duetu sa svealaveca intenzivni je ne$o dosad.Iia o-voj okosnioi on izgradjuje broj, podljelivsl ,ja na tri odajeka*

fžajprije ost varuje duet Zorke 1 Svoslava« Cm je, bjezadi pred A-orinom, zadihana usla u peolnu is koje su aaloo&s izaoll velika&i. Samimi ritam pratnje u tnolama 1 stalne a neodekivane ^odulaoije uapjelo oertavaju duševno

stanje junakinje, a njezaa iako isparekidama melodijeka linija iaaoai uzbudjenje što jo oviadalo pro tacala tioois,aesvjo-onem aa voli Torina:

osaovnog motivu aktivno sudjeluje orkeetar, donoaeel na raznim stupnjevima i u raznim tonalniia oav j etij enj ina * Zaw-So tak iuota poentiran jo 2orkia©a spoznajem o junaku koji jo osvojio njono aree i radoadu Svealava &to jo taj junak upravo Porin*

Pred podin^m so ca ju ko raci no pozvano g $eata* iiveelav zbog toja vodi Sorku u tajno akrovtšte, a na aoonu stupa lorln, prethodno najavljen još jednom modifikacij oa avog motivas

Motfc

Ije^ovlm reei tati vem mapoSinjo dru^l oejjek breja* CgLedavšl ee oko sebe i sposnavdl oa je aam, *erln daje oduaka evojim oaje^ajima prema Zorki. Ali za njih aaznaje i Svealav, koji je aakrlven prematrae nje jo v delazak« On atupa pred sajenje-mg Torina, jer je ovaj vjerovao da je Svealav ved po^inuo, i u duetu a njim o obdajo mi ruku Žarko ako postane predhodnik Hrvata u borbi za oslovodjenje zemlje* i^rin, radestan, prt&taje, a dotad isprekldan^ melodija dobiva kontinuirani tok i heroj sko-patetični izra^j* iijoae zajedajo t redi o^ek oro-ja ko jim je ujedno dovršen preobračaj Borim ed apatidnog pr^-aatrača dogadjaja de predvodnlka narodnih teanji za oelobo-4jenje*

br* 409

Brnet je jgradjen aotivi^ki, a u razradjivanju

3uet je pisan u o olika trodijeina arije sa a vin

odlikama oelkanti stickog pjevamja talijanske operne tradicijo.

#

2apocinje zanosnim isotivosa koji izvodi Porini

t UM l*A4Tt4

.^■l,'. V', ' "i

fuV i ScB

a ekspresivnost ko J t« podršava i o ugovor »ivoslava:

tm^ te — te p ^kn^A^bual^Aek K

Kjihovo zajedničko pjavanje na o topa pri km ju A-dijola i m*

prokinuto traja do zavrsetka broja, da bi u za vrtnim takto vina do divjalo vrhunac:

A

tac

v

S

rrr

Sfc u U i'

fc±

♦—i.

i—rt

t

T

T

- heM i h' f^i — ^ ~ f> * fad,'

^-■ ftitj fcsgj=

sSpp

podvuoen ješ više dobro napisanem «xkMtialM pratnjesu

Do bivol xorinov priatanak da da prodvoditl Hrvate u borba, ovoolav poziva m ocenu Sorku i plemide. C vi dolrizo uz zvukovo koračnica koja ca u ? dinu cznaoltl konao-nu pob jodu Hrvata:

zszmm br. 414

Sjome je inicirama atmosfera posljodnjeg (šesteg) 'broja dru-jo^ čina, herojska u naj vedo j mjeri i izražena upravo maj-

storsklm skladate*jskia zamahom Sto od suzdraanog tro*jeva m^ sto do ^mndiozao kulmlnaelje*

tropjevu pr^thodi ariozai dio: u njem* Svealav u*o znajo ^loaiiSo i Gorica au svojim razgovorom s Torinom, a e~ vaj javno potvrdjuje da da ih predvoditi u borbu. Zorka mu nato prodajo iaač ovo^a oca9 oboda vši da ae mu nakon pobjedo postati žena*

j?ropjev izvedo Zorka, rorin 1 Sveslav uz pratnju auškog zbora* Započinje Zorka njezncm meiodijom koju onda poetepenim nastalima do ^un ju ju ostala dvojica protagonista* .Svaka melodija, medjutim, ima sumeetalnu flzionomiju ostva-renu skladateljevem primjenom pollfone tehnike* llraka i pro-finjena atmosfera etruji lz ukusno vod j enih dlonlea, od kojih svaka donosi avoj -po ugodja ju- razlieiti tekst* 3uzdržama instrumentalna pratnja diskretno nadopunjava nje

u koje ratobomu ertu unese kratki ho^ofono pisani upadi zbe-

" p-

mt

br* 411?

Ponavljanje trepjeva, oetvareno po o bičaj ima ono ja vržena, prelazi na kraju u Allejro s tekstom aiobodan je kaj zna mrdtl* U njemu Liainski napušta polifonija 1 vra&a se homofoniji kako bi do bio na anazl 1 kompaktno uti atavka* Zmj to ja atapa 1 soliste s linijama zbora poatlzuel tim pe-otupkoi;; zaleta impresivni učinek kome pomacl aeenaeetina u pratnji dodaja i vehementnu ertu;

rmj&B. br* 416

Gradacija radnje dosize vrhunac stiheviaa Ite« alojo;ia ili grob« aertav bolje nerob. Ovu ldejnu poantu oijele oporo Llsimski saaino markira premij enem tempa /1*1x1 stre t te/ 1 ekstatičneadu zvuka solista, zbora i erkestra,ko ju

tkaponlrano postavljenim kvintsakatakordom II stupnja dovodi do najviše tačke s

*mmm br. 4x7

SJeoanjam ovog akorda dramatika je dobila ovoju o vratu zavr-žnieu, a opera zvuono smlrenje, cija se sna ja u njenem dalj-ajasa razvoju viša nede ponoviti« 2ato finale dru^og čina predstavlja u a t vari finala opere, kako oa aadr^ajno tako i 8 tonske strune« On jo, do duše, naveden pro rano ali mu je u-člnak neizorlslv« -

gredi oin sastoji se takodjer od 6 oroj^va« 3adr*ajno jo ejelovit; u njemu domiaiiaju dramataki do*£adja~ jl Sto tek na trenauOe do bi vaju 11 raku znaoajku« Ali se ipak smše uoditl i njegova dvodijelnost: prva polovina čina doja-dja sa u ovoru £0 celina a druja modju Hrvat ima« llnatoč to j pcdvojenosti, ^azbeni ^ovor mu je jedlnstven; izgradjen je sa značajkama evropske ^lazbena ro^ntike.

Čin, a i prvi oroj, započinje zahuktalim Al-la&rom furiosom: frunaoka jospoda oole ubiti Klodvl^a misleci da je on upozorio Hrvate da ne do d ju m do^ovorenu «ve5a-nost« Kratki orkestralni uvod v j orno očrta va njihov bijes, koji u slijodecim taktevima hosaofonim trataanom muskog zbora tolaži do potpuno^ izra£aja« Usprkos dramatičnosti što is njaja izbija, stamk se doima premalo inventivno,suvi&e škol-ski, oso bito harmonizacl j om koja nije nimalo izvorna:

I I J- br« 418

Klodvi^ovo zapoma^nmje i dokazivanje kako on al je kriv, pradeno u orkestru aekvoncom karakt rlstičnog do tira;

i isprepleteno pjevunjem z jo m, prekida dol azak J£o celina. Cm naredjuje da pieara odvodu u tasmiou* Zahuktaloot runi jih taktom poetepoae ee pretapa u ekspresiju pirat nervese: »a seenu je a tulila Iraen^arda i vidjela sudbimu ne pra vedno op-tu^enog kiodviha, Ona naredjuje da piuara ne odvoda u tamniou i pokušava umiloetivitl brata kako bi epaella al vet Elodvl&i* film t njenim drzanjem, Klodvij započinje drugi brej čina uo-fiifielranom melodijam le uvoda ouverture, lnlolrajuei na taj Sft&lm trofjev« Uje^vu pjevanju pridružuje ae najprije I rman-garda, ponavljajuoi podetnu melodlju, a onda Kocelin* Iiaknad-nim naatupen muškog zbora tropj »v dobiva aveju konačnu fizie-aomlju u oonovi lirskoj karaktera te asilrenog lsrazaja 1 tempa*

fropjev je trodijelne forme /A-B~A/ i nije pisan polifone, iako mu je tikatovne 1 melodijeki ^vaka dionloa saao stalna« U prvem je ^lanu, naime, evuda ietaknuta Čvrsta harmonij ska struktura što ae naročite osječa u hosofono i&saaam sirskem stavku« Ali bejnoat aolietiekih linija nije bes u~ Sinka pa ae trepjev doima kao bodite fi^urirani hemofoni sta-mk. Karočite ae to os j oda u srednjem dijelu, u kome -uz za-siaLjlvu modulaelju u Des-dur- tono vi rastavljsnlh akorada uz koiibinaciju prehodnih i izmjenlčnih nota stvaraju do jam utaje-rene polifonije;

PHUSJ&a br. 420

Eakoa ponešte vari rane reprlze započinje eoda u istem tempu« Ali novi ritamakl element u pratnji, trideeet-drojine, unoal u do*jadaanje smireno raspoleaenje akcente jedrni enima ite su svojevremeno označili naatup Imen^ardo na soonu* 2£jlma ae zavrtava topla i naoahnuta poetičnost tropje-Vi i najavljaju nove dramatične straniee opore aa kojima do loči de Koeellnova eaznanja o izdaji oestre«

One eu prlautne več u početku treoe^ breja,

iCdijeijenog na tri odsjeka. U prvom, reci ta t Ima g kamktem, oral lomci šesnaestlaa u violinama i puaktiro&l rltam prut-ujo aaju isprekldanam priznanju Irmen^arde poselil dramateki ticlnak« &ocelin je preneružan saznanjam Hm J« vlaotita sestra, a na pl^ar Klodvls, pokvarila računa c llkvldiranju hrvatskih velikana. l&rodito ^ je po«jodilo da je to ucinila Iz Ijuuavi igrama lorinu. I sad9 umjeato da glazhom ješ viša pod-iuoe dramatiku momenta, Lisinski prelazi u tempo Andants mos-so kako 1x1 u dvo p j e vu (drugI odsjek) prunio vrlliku bratu 1 sestri da izranajnom m~lodijom što pjevnlje opisu svoja ras-ioloocnja« Gvo sa naročite odnosi m Kocelinova atihove 0, jfltamni jasni. .dane, skladan* u O-duru« Autor, doduše, nije j.oave napustlo rani j i ujodjaj: on je prisutan u prutnji she-mm j> t koja dvopjevu daje izvjeam tezinu« Ali jc

ta komponoata preslaba da dramatičnosti teksta 1 radnje dado autentitoi koomtar«

J2vopjev je inade pun Ijapcte i topline koja svjeioči o spontanosti melodijate invanclje skladatelja« san je u stilu talijanska operne tradicije s dosta kolcratu-m, a fcraalno je rije&ea kao trodijeina pjeoma« Započinj« Sirokoo 1 valovitem linijom Kocelina, da M se u srednja H* i«lu odvijao nad pedalnim tcnovlma u basu« Pjeva&ke su dlcni-ee deato vodjema u pretupomakn, a ritmički i melodijski m dožsta samosšalne;

im^M br« 421

1 dok sa loealim z^raza nad sestrom, ona drugim lokstom, a 10 ... puoa ^ora« p jeva o svo joj ljubavi m ko ju je sprana pednijeti i naj vede &rtve, oak žrtvovati svoj ^ivot«

Bjenu spremiost da to odaah privede u djalo

locelin zsms ta vi ja« aiazba je opat poprlmila izraz prvog od-

ajeka Oa al tako trečim zaokru~ila brej u jodnu u<£edjajno koopaktnu ejellmu* 2empo jo veoma pokretaa /Allec,ro gluste/ i jednostavnom tenakom komentaru d Ja pregnamtam izražaj. Ovoj oo maj vodim dijelom ovadi aa modificirano ponavljanje motivu«

u violinama, ko j ima povremsno sudjelo vanje ostalih orkestial-aih instrumenata ješ bolje podvlačl pritajena dramatiku Melodije solista, kratke 1 ekeprealvne, atapaju so aa oviranjem violina poput bljeaaka munja da bi nastali enako ma^Lo kako su i izbili* lisinski je ovlm stavko® stvorio zaista impresivno stranice opere, dokazavei kako ee minar^alnlm aredatvi-m no&i poetldl izvunredai ueinei;

stru* On jej eaopčava kako su nje jo vi vejniei uhvatlli Zorku ko ju Porin ljubi« Ona je u taanlei zajedlo aa starim aveala-Tom« Irmengarda trpi zbog ono^a što jej je brat lsprlčao, pa kad jej on nudi svoj prsten koji do o tvoriti vrata Zorkine delijo, ena prlhvača poklen aa bi u djelo provela svoj novi plan«

radnju protagonista* £aoa je predla glavna napetost: Izmedju trnta 1 sestre, tonski komen-ar poat^peno je evoluirao is prethoenog f-tsola u F-dur, a onda u O-dur* Melodijoke linije sada su dušej oaha, a njihova kontrapunktlka tvori skladno dvoglaaje« tim novim osvjetljenjem završava ovaj brej,posljednja svjetla stranic* u aaljnjoj eudblni Iraenjarde 1 to celina. Ujedno završava 1 prvi dlo čina, jednako uvjerljivo kao 1 njegov početak, ali ostvaren nadahnutijeo invoxcljom skladatelja.

br* 423

Kocelin je odlučio da na drugi naeln kazni se-

Za sve to vrijeme glasba je vjerne komentirala

Hrvati su izvojevali prvu pogodu nad Pramelaa, pa dola-vi i planina odjekuju radosmos pjassuo® hrvatskih dje-vojaka« JSjoma sapošinje oetvrti broj i ujodno oro^i dio aajprije rajsi^mn z bog pobjode, satim pretežno lirski radi Porlnovo slutnja da je Zanka poginula, a oaaa odlučan jer je zaključeno da oe osvati smrt prv5k£ 1 neprijatelj definitivno pot j ara is zemlje.

lt>bjodničku radost Lisinski je izrazlo vmma dobro napisanim ženskim zborom iorim avlada« ustvurlo ja je u GHIuru, trodljelnoj formi i prlmjenom olomenata polifone toh-Bike koji mi oaje lepršavi i vedri izražaj« Išjime je obojlo duši instrumentalni uvod u ko j emu je antioipirao ^lazbeni aadr^aj zbora«

irvi dio zbom pisan je u obliku kanoma« Slaz-bonu miaao najprlje Iznosi orkostar a onda prihvada zbor;

PIŠEM br« 424

Oaa je energična, ali njeno j energionosti renski pasovi po-4aju Ijepotu koja je u isto vri j sme blni plemenitom« Veoma je koneizaa i tonski odvisno postavi jem u najizrazajniji ra-gistar *«Mkog zbora« Jodnostavna Je i iskrona, prava sponta-»a reakcija ljuoakog odca na rado snu vijest« dlktaj je vose-IJa s jedva primjetnim glazbenim ose binarna sredin* u ko joj J« aastala« Iračana je isto takvim harmonijama ta po svamu predstavlja veoma srotno akladateljsko ostvaronje«

Srednji dio u d-auru, nakon zavrsetka prethod-nog u £-durut manje je izrazajan« Spontanost invanolje na tren jo popustila; iskreni kliktaj ustupio je pred homofonim čet-tero&Usnim zborskim stavkom, pisanim ouviš* rutinerski i k tono joi tonski nedovoljno Intenzivno;

Mmmm br« 425

Ali njo^ov završotak predstavlja vračanje na raniji stepen

•kapresivaoatit

| Hu^.). ' | ---|

f A^fatiM* teci f ^^eij

nakan kujeta ali jedi ponavljanja prvo dijela o ta vka.

Ono nijo izvedeno doalovne: nema prlmjene kanoma, a islazoeni materljal vari ran jo 1 proširen. Ali jo oa-i;avni ugodjaj dijela jednako prisutan kao u početku. Baspolo-^onjo dolazi do vrhunca u efektno j codi9 a ko jo j zvuk zbexu i orkestra do 01 m sanosnu svučnu vuluminoznost •

Zvuk t rublje iza aeene naj avl ju Je dolazak poli j ednlka. Medjutla, umjeato trljumfa ali j odi dinamakl priga* ženi orkestralni uvod, nalzražajan kao 1 nouto kaaniji naatup

asnskog zora* liana zanooa 1 kllktaja kad rorin atupa na po-sesnieu. 1 Jezova ifijt da jo 2exte zarobljena i potvrda njo

od zbora irijeei da poujeda budo dostojno proalavljena.llmje-®to to m l'orin dajo odueka avojoj boli nad udeaom Zorko, ali to čini muški i dostojanstveno, -ieinaki mu je naplaao vsema inspirlraau romansu £orke nlla. ličenu svake sen-

timentalnosti i nametljivog iskazivamja beli. Cna čak nije ni skLadana u molu i ne djeluje kao marioaljka nego Je meditacija o dragem biču ko$a mezda viee nema medju ~lvtaa. Iračana sberom, svodonla na kementatera, ona jo pum lizvišaae osbilj-Boeti koja 00 doima veoma impreaivne.

Ostmrena je u oaliku male trodijelne pjesme aa zavrtim proširenjem od četiri takta« Započlnje motivom Borina, koji sada dobiva avoj defimitivni oblik i razradbu

u eelititlčkoj dioniei Sto se razvija uz jednoatavnu ortasatral-aa pratnju:

friMiii 1 ii- j vi 1 11

IrnkA Jk ^ trt-fc* ^ -S

Melodija ja vsasa pjevaa i ekspresija, a daklamaolja teksta pri rudna,

Srednji ja dio mesto nemimi ji* nakon zavr&etku prvaka a a-molu on se odvija u O-duru i d^aolu, na čljoj de-s&nantfcoj harmoniji i zavrtava, Usbudjenost podvlači primjeist pedalaih toneva /C, i/t a*i*iiru**t zboru ta lspreklda-aest Porlnove melodije koja djaluje poput prtgučea* jecaja, Ejome kao da ja izražena trenutafcm slabost glavnog junaka i to je popustiš pred uzbudjenjem«

Madjutimv ravuotoža Je od^ah uopostavljeaa: reprlsa A~dijela vrada melodiji pretoodnu kontinuiranu mm-pjemnost, »bor Je opet svadan na povrameno komentiranje, a po jam oanovnog tonalitata daje ugodjaju rani ju uzvišenost. Os jedrn j ioriaa dosize i svoj vriiunao tonom b 2, nakon kojeg se aairuje na terol tonične harmonije, Takvim savroetkoa Li-alnski je majstoraki podvukao kako je osjedaj protagonista i dalje prisutan u njemu nestaaajenim latasudteteau^

Ali a bor poziva na osvetu. Prljelaz nastupa spontano 1 postepeno, ostvaren s glazbema otrune a pomodu kratko^^rkeatralnog dijela što ja gradjen m oatinatnom *i-tw • ^ • • • • * • ^ • IMLitmilai orkestra gradlra od plani ssljtfi da fortisalma kada nastupa muiki zbor povikom Ua osvetu sao

iUEi^

aaspolo&eiije zbora ovladava i Porinem te os aalazi oduoka u pra^aantnoj ariji y j' jruai no^e. či-

li ja melodija upetrebljeaa sa draga temu ouv-rture* fim sapodinje finale čina, koji Idsinakl nostoji završitl jednako tfektno kao 1 pro t, ho dni. Ka ruspola^aaju mu je kompletni o-parni ansambl, a o n ga koristi veoma eksponlruno« Kakem o to je prvi dio finala ostvurio sarao sa solistom i mušklm zborom, on u dru^om dijelu povečava zvuoni intenzitet i upe tre bom Seaakih glasova da al u oodi -tesapom Iresto i Alla brove te

aa^entiranjem notnih vrljedneati- pokuaao doei do snažne sto kovne ^radaeije.' Ali mu inveneija ni j® jednako spontano a, jadila mom ssaisao * liomofoni zeorakl etavak napi^aa je bes nadahuuoa i dramateke ana^e, a melodiju lorina u srednje« Oijelu esiromsfiio ponavljanje® iatog tona:

br« 428

lodulaeija u O-dur /terena arodaeat/ nije bez učinka ali nje-

navedeno, umanjuje suviae jednoliena ritamska faktur »vih dlaniea« I eoda nem onu izraaajnost keju "bi tre^ala 1-rnti: melodijeki je premalo raznolika a harsonijaki etereo-Ujm;

br. 429

Skladateljeva lsražajma sredstva ovode ae, dakle, iskljueivo m vanjske efekte: dinamaku forsiraao jt i ekaponlranoat zbora. aadnajna je komponenta potpuno zaustavljam; sve je i «avlds prazne i iaferaimno da M ao^Lo ajelovati kao uvjer-Ijivi završetak eina.~

Cotvrti ein ina samo četiri broja, od kejlii m tri do*;a&jaJtt a tarnalo! a jedan /prvi/ aa bojnem polju. Bo^adjajima u tamnlei dane je, prema teme, istaknutc mjesto: u njima herolsam 2erke doživljava sv®j klimaks a plemenita orta Irmenjardina karaktera svoju punu afittaaeiju. Podjala dim je logična: akeent je stavljen na doertavunju psiholoških kaaponenata glavnih ženskih likova i teme su sada libre-tista i skladatelj posvetili naj vodu i»anju. Prvi brej svete je tirne na svojevrstni uvod, dodufte nepovezan s nastavkom radnje ali potrebam za razumi j ©vanje njena teto u petem dimu

Čin započlnje doearavanjem ateoafere bejrneg polja. U daljini eijeani bitka; signali trublji i bubnjevu

odjekuju najjrtje pridano a onda sva jaše« xozornicoa pro-las« porasemi Franci odnosodi a bojišta ranjena dru^ove, a njihova pojavu prati m orkestru karakterlutlčan motiv, pun slokobnih slutnji:

6 «#1

W L l/.„l:J ats

2 njima se stapa uskoru drugi, sadr^s u lak®® pokllku HLocelina nonja, konj«* 11

o •

4r

S

s

1

H/Vt^j J | —./i^

i dopunjen tramolom judada i duhada te figuroa violoaoalla i kontrabasa s

Ona fuajira kao t redi motiv opisa bitke, a u njoj kao da odzvanja daleki odjek pob j ©donosnih hrvatskih laafara«

Kocelin Je došae na pozomicu i u arlozu priča tok i ishod bitke« i ribanje prati prvi motiv, a ono posta-pano prelazi u trodijelnu ari ju lie« n^ Ja unrdtj.. «a-

Jmktalu i dramatična kao i bitka ali pjevnu i possno ruzradjo-au« Ijen prvi dio prute rastavljeni tono vi ^Lavnih harmonija canoViiOg As-dura, iatieuoi Ijepotu početnog dijela melodije s

Um u arednjem edsjeku poprtea isprekiJani tok: sastoji iz dva uetvere takta Izmedju kejib stoji krači orkestralni mudjustavak* Pratnja jo dobila dramatični j i prizvuk,poetig»ut snovnim javljanj osi prvog motiva bitke i ajo^govia modlflolranlu provodjenjam m raznim stui&jeviaa novog, e-šiol tonalita ta* £>relazenjem u m vi tonski rod Liainski Jo sada naraslo dramatična kon^onontu Keoelinova pjevonja, u komo jo sadraama tu^a zbog poraza ali 1 odlucnost da ^a eave-ti. Vladanje u dur (A-dio) doima 30 zx>£ to^a donoklo nelogične, iako osnovna atmosfera nijo doalvjala svoju notacija.Oi-jela arija, koja podaj oda na talijanako usere, pisana jo s in-veneijosa i uspjelo o črtava oudbinu nearetnog Kocolina.

lakom t*#a sli j odi dulji instrumentalni dio a kojem ratnl motaš stiše do svojo i^oanto* On zatim postopam alabi, udaljuje ae te konacno nastaje u daljini.

0 tammičku atmosfera uvodi ^azbena miaao od 16 taktova, prometa plemeni tom ejetem:

' txt £ A

jsx=fcSiTtTil tn

,7iTf 1 )

r_

1- -9'

m

s

"l.....AiS ^Jf^jl^

efc

s

JSksponira je vleloneello-aelo, a intenzivni zvuk ovog instrumenta daje melodiji joa vedu izraftajneet, potencirana profl-njenom harmonij »ksi dopunumnaknadno dodanih guda&a. KLe^čneat melodije oojevam duševnem raspoloženju zatvoimenika: Zorka spava a živealav bdijo nad njos, psihieki pripramn na ose što sera doei. Svoju amlremost en iznosi najprije u euzdrzanom reci tati vu a onda u ariji atrogl otee na nebesni, koja ovojem

glazbanom sadržajnošdu i značaj kama predstavlja dostojan pan-Oan s boru 3va so bili opot jora. Sadržajaoat joj izvire iz koncentracije izraza, sazdanog na motivu:

Ihi

ii^i lili in .M..............I n

i

JU4—L

» # i . i »rf^

U I »J(f

_,_3=s

/rdL-tuC,"»l ff-h.

a zuaSajke joj noše pečat slavtsnalcog glazbenog duha. Smireuu produhovijenost zrači iz jadnostuvne ali veoau oeebujne prut-nje, avedeae m čisto i sustavtio pruvedeno dvo&Lasje;

p2

t

h

•aGmtmm

Z

±t±

F

r^R

¥

¥

3

Z

Z=

povjsreno isključivo violi i violoneellu. Linije se isprepli-ou i s melodij cm Sve slava tvore tro££l&sjef kome su specifičnosti zvuenih izvora dali rudimentarnu avuonu voluminoznost. Sva ovo obojilo je slijedede stranice .artiture ekspreslvno-idu Što izvanredno ponire u srž Sveslavove ličnosti.

Arija ima karakter oolltve, e formalne strane pisane veoma ose bujno. Osebujnost se oči tu Je u t orne što se prividno radi o dvodijelnom obliku sa shemom A 16 + B 14 taktom. u ko jem jo svaki dio ostvaren u drugom tonskom rodu /F-d/• Podrobnija analiza glazbenog sadržaja prvog dijela u-kazuje medjutim na slljedeoi raopored taktova: a 8 ♦ b 4 ♦ a 1 4 eime je ostvaren oblik male dvodijelne pjesme. U tom kontekstu B-dio postaje tada proširenje osnovnog oblika, organski povezano s njim,a skladatelju potrebno za aadrzajni i

m

aelodijski vrhunao čitave arije« To potvrdjaje ne saao logično izrastanje iz zavrsnog takta male dvodijelne pjeame;

[At-l

'M

,* 1 "z sVi^l^l

ve6 1 karakter nje^jove melodij ske grad je f prikladnimi za pro-Sirenje nekog odredjenog prethodnog dijela ne$o za samo o talno fungiranje:

CS-

Si

es

X

Se

r

M i i

Z

^ULUlt- ^ ^ - ' ^

s

si

raz

3=3

__-3—.—i

^ -ti™, bjit ^e 1

2ako promatrana* form arije skladno ae uklapa u apartnost ostalih izražajnih komponenata, oso bito specificnog harmonij skog govora i završotka arije u auprotnom tonskom rodu* Sjedinjene u jedca psihološki i usjetnlSki impresivnu ojellnu, te komponente odaju majstorsku ruku skladatelja, s po sobno g za aaksi-aaino sazivljavanje sa lionostima svog djela i za apartno pretepanje njega u t ono ve. A glazbeni ugodja j što i zlazl iz tog opisivanja jednak je po znaoajkama onome iz arije Susanjlna iyja zoru, zi t.:o;.. 000» što je on p jeva u I? oinu Jlinkine o-pere ^Ivot sa oara« Dva umjetnika, tezedi za istim oiljeviisa, našla su se na zajedniekom nazivniku i svojim umjetničkim ostvaren jem antiolpirala glazbeni jezik mnogih kasni jih sla venskih skladatelja«

djela arija ponavlja se još jodanput, a pri je

podetka opetovanja vsmtimt je krači reeltatlv a Hes-duru koji ae poatepene amlruje na doiainant^oj harucniji ?-dura. lo-uavljanje zaključuje eeda, iz^adjena aa rltagiakoj zaodlflka-ciji netiva ko jim je zapodoe ovaj broj*

fiagli štropot i za aeene trgnuo je ^veslava 1 probudio 2orku. 0 od ekivanju razjašnjenja nastale buke eni odjednam ugledaju Imeagardu i tasmiearu, ko jih dolasak m seenu komentira orkeatar e melodijom« upetrebljsnom sa prvu tsaa oonat-.og allegra ouverture« ena prati zapre paštenje Jve-slava 1 Zorke ali 1 uzbudjenost locelineve sestre sbog su-are ta aa ovojem auparoieoia. lestepsno, medjutim, napetost avu-kog protagoniste popueta 1 pretapa ee u melodija što a ostale dvije stvara trojlaeje, bazirano aa ritmiekoj osaovi tf FJJJiFi koja as doaljedao prevodi u pvatnji. Ali melodije selieta me djeluju kao uvjerljlvl komentar njihova duševnog stanja, im-razenog kod Zoske tekstom rrojali smo. MMŽi a&o. kod Ir- -aen^ardo ^loaraju al^. u uutfr a kod Svealava Jeai ni ko.^a ^da. Is trupjeva, naime, izbija umjereno Uroka atmosfera, koja se rnikako ne poklapa s teketovima Sveslava i 2orke, a saao je pri vidne adekvatna stihe vi&a Irmen^arde: ena u nastavku p jeva o osveti koja iapunja njene $radi. Havnetežu i avjerljivoat ne da ju ni oatinatno ponavljanje toneva u baau nI kasnija veda pokretljivoat poneke solističke dionice. 3ve djeluje isvještačene, ritamaki monotono a harmonijaki siro-aašne. In venci ja skladatelja je zakasala; spontanost je za-sljenjena hladnim rutlneratvems

im^Sm br. 439

Jednako take dolmlje ee 1 početak posljednjeg breja, koji je sigurno bio zami&ljen kao naj dramatični ji dio 61na: ljubav i pootojaacst Sorke, stavljeni na velika kuenju, do-ivjeli su herojska kulminaciju kros keju je karakter Irmen-

r

pokazao svoju plemenitu crtu do kraja« Ižajesto uvjor-ljivog 1 aadr~ajnog soenskog zbivuaja t« adekvatno^ tonskog kamen ara sva ja svedano na izvjootaoenu patetiku kak vos su obilovalo o para onega doba« Preračunati vi zuelne-oluoni takti /dovodjenje krvnika oa sjekirom, smanjanl čefcverozvu-ei/ na csogu nikako aakriti odsustvo sadrzajnosti koja bi ve~ lebnim ljudskim činima na sceni dala dostojna autentiSnoat i ozbiljnoat«

Uvjerivši so u veličini/ Zorkine ljubavi pruaa orinu, Irmeagarda suparnici poklanja ^ivot i zajadno je sa Svaalavom pušta na slooodu« Ovaj preokret u r^dnji kao da jo vratio sna ju i spontanost skladateljevo j in venci ji« Ona je vrnila i ostvurlla finale, po izrazju blizak onome iz pr-

' ; '.»ari-'"fij/fj/i, ■ ^^ .

veg čina« Stalni ^cmaoi osmina u pratnji da ju glasbi polet i casljranust od prvih takteva do kraja« Isti u^jedjaj pro^eo je i melodije protagonista: njima Zorfca i aveslav lsrazavuju zahvalnost Imon^ardi, a ova sredu što je spuaila dva ljudska života«

Tako je nastao tropjev koji iniciru 2orta rijo-širna gaftoravtt nikad noeu ovQ£ oaoa. a m njonu aelodiju nijo teiiko utvrditl da je ia&radjem m motivu icrina:

rossapenim uklapanjem ostalih solista, ko jih ovaki Izvodi vlastlti tekst« stvora sa pokra tan i pjevom stavak ko jam m linija razvija ju u suadrzanoj polifoniji t »amaljanoj na fear-nonijakim 1 prehodnim tcnovlma akorada« Vodama melodija Zor-ko javlja se u daljmjast toku nekoliko piita, pramena u vi jok mrim komtrapunktlma« iorrmmm prelazi 1 u dionicu *»vesiavat

• 3T2 -

«oii miia^ mm Zmmmmv6** Iem te jo &iii&Mft& tmatm nj m w ll^mtl im &<**ljoditog? pirafo&j^nja glmvm gLmhtm *1<®11 a ovim dieai«*!«** žali© i vamj

- < Oraj protlajeal po tupak Skladatelja m pmUwk lo^klm aijaaalraiijoa maSao Jo vratna 1 ©dekvatim dobami a la* raiojaofitl hižmoalj^^ govora. Oa j# Ita&at modul ooJJo*a i ta ftrtaja kao legl^ae posljodloa poilfonog vedjeaja tlamlof^Me-ft dulaolj# me letlcla ta&ofet tdatflltote, ali oa 1mm&mm agenta-ao9 kao apr« alij©te

ISMfit %r. 441

Xoitlxam rasvej &± onico do MaSno^ virfbui*-

*ttr#tte/f fikoiroaog a molodljl Stoto tmoirlna h 2 i

ItlK

ankoa liga esteatintiUKL »oklju^ak mmmt§mm plagtfi*kadea-com aogla^aTO po%j#du asvii&Blfe lja«i*iklli oejodfaja nad Haaevl"* ttt Ai^iliM« fate *l*i, a kejcvt jo Ml o KULatarth aapoftft •11 1 vrnili padeva skladateljev* lstv#aoljo» amrrlava mjenam MhatKLlltaol j cm*—

X ima eifte letisi torc^ja. Saftvšigme jo

ko*p«kta* a s me radnje rasnrija aa a ailaa-

mm limjl same* Hrvata prelasl a si»2rltwiko o-

pm^tafij^ *>"etlvmielmit 1 du&efee aaeeje

Sa?e*lnje rnslgraalm uvodom osteositra. U nio-tedne p:rlmij@nj#n0j ookvomoi modela od 4 tekto a oauovala doktllekl* ritmom pernat ja m y«di5ilii ota^njcnrioa /te*

o 9 i

Af Bf Cf Ot A, E/»

^^j-tr^ rj.....1' Lr' r t 11 r -rHr^

t .........

Itekoi! toga dugl p^almi ton u btymf najprtja aa tam f a sata »a t mi Af pripravlja aantai? svoSaae kom niče /Aadoato molet«/ a iHlan*. Kon^sloa l*u MiskIkarakter, a <*ia~ £at#ij Ju jotaoci a poelj-fajca broju XI -i»af

da ^ »fi^aaie k#*ko

of«ktno, lllmiiifii Je »olodlko kej* prati hoaofeni hsanaral^

olot« VimrrnUrm prehodi raslgrmag toaa a orkestru podila!!« MatesNlmi radost Sta j# ovladala mroda»*

murnu *r, am

le&lo tzmlScmjtormj® tonalltota, Sto m ooaovnisi »tr

Jt a odtio m taroao mrodnostl /fla~f oinal/ aspjoltf ocrtsum aeotasd&iio r* veselja, Ono dovodi do metmaea ovc % Coda kojoa tlclnskl oaklja^iije pr#tbod» taktorvo, ftm&M *iJdfo» t* •mika volite dvodlj^lm pj-^rn.

I ... * toigo® toojti "i»a OTodišaje m)mto zmmlm.

toCijriaft Iraoagear&o Jfeto ntla« oOko rad

$JoJ protfcodl rooltatlvnl dlet u nj®m Porln od

In^r&rde d« Je oaa S«x$ea 1 liNlm« Oa *» na da Jo

te lai kej os Kocollaotm sestra šoli j^rovonti a šivot ts*& 41© ovoe? ranijo« sUmmi da tram od rako aovjok® kom Jo «a»* lad vol j I a. Ba M pitottslrca« tožim itmgim&mm Elsaf a vldoa kako Porla a iij m vjoruj > a vojoj ariji tel-

ve tus&fl pelftida k* ja ju je rukovortiln da aa raalje epaiti ftivert,

—flajfce velike ep^ei %egata j# kelOTOtarOTe, i te a poel jotaje* dijela koji j# varirtat i prfMlTsm« iSapeUaj© ml*M$m pvkmmg Isvagcga*

OA

kejti n*mmmtim ite karakt vialraja faM&vm uatadjoaje

juarkiaje, Oae je Iggaleae 1 velikim intorralfikim ikokoviaa a ml odi joka j Halji sreftojag dijela, -gimSma j doai*iantno£ karekterat

Ž*

Fosla jo a prlmitnla narode« šwje*wae tvrftj©-»ja i m ajenu aeataje HeAa da U da vlaatltm rti-

koa ©nv~tl oart dra&ife Mda. Boru Ste tojmml a ajegovaj ume* trajajo ;tif kao 1 raapeleif^je Starata, tl^la^cl oort&m pr&m&j&njm motive«

mr~

S

ž

3

Sija Islama 1 valovita linija n& prHUitsvlJa aAefcvmtatt komon-t r derttidjajiaa na/ »ceni. Videli da je pdsdat^la talam, Z*~

v

M?arf?arda miat^l ja s uvj eruv aj a a wja krivica i i>oti*a-da evgj t**?a* aa nju aoi« tf toa najmapctijen iaaa ari atai*a fc&ka i pevikoo vSMtw eparedmva Periaa da izvrši inreju »oaj^ru.Pevlk je laveden krcwfo® koloraturon, petimne aefui&el onai noa aa ovom m$**1m*

— 37 J -

Ujrm^ IpHpMHI9$$ MA mi 0|§ j | n.i-

sa svoja opftnitaljleu Xm?a£&2*a pa ov* tako istejagla ^ljom aart oa Bariaov® mko» narod ismlata aadovaljotvo mhtrn mvtao* lakoma dofndjrja ovočla toroAljOlaJJi »bcrea Sad

MLnfca mtmnUrm djolajt km® lik0 dlcMa&jo ankoa jfftKMIi ftrtMtoklli tronatoka i sa pa±-i ©la*^ stran-*' fnsititi^&Ja imam aopt* konfesrot nJim, Ali Jur a« m »aoM imrmi 8t*dovolJetvs mij^loj« m pmmr&m w&£mtm±i®m rcdoti %hm pmtiggmtm p&fejodo, on s« aoio rtkvstiti km logUaa iopamt mm m poSotki* ftlaa« s n$im Jo povoscat pokriti J i vi m tirajo«!, rvtalgraala u$odJ o% i»:mlio«i» tosljatfi® provedonia poaaoiaa tricflla a pratajl to pregnal aoa Jbarska* »afcfeuaM* IKolndiJdka linija, aodjotla^nljo Mtvrnao navilo pjcvno aogo a« njmm iar&utsaajo ls

feosaofont I^lmcNB&Jste fakturo što s&osa a lsrrjofjnoa

PR rum to. 440

-rodnji Jo ti© 03tvwf*a a Aa-dajra, a modula-olja jo unroioaa eaharaoaijskom %w*Semm /ila«oo/» I? takte-viaa Sto slij#do Lts&nnkt Je aopjoHao t ono ki i arami© etiko-

j^L^lfe^til, jgfe^^ JMffl* StasiJa

prootora aobosklfc daljlan pootigaat« Jo apotrofeoa flauto" ■"oolo, koja ao orodij cm idllič«** IJ^poto a visokem mg&itm iatlto taloko isa&d pnatnje odtootras

^^fn? irm Jm kT

■<•' itili' tir-1 iLT f p« , iiluT riTiMf ~ .fca.ir;*., i,IS,.Uj,.

|(h ^ ifap '>f- jlif 'HJ " | ^ * 7 jlip"1!^

''.....i" i - ^ii I jnliiSViii li mu iiinu«. .inMnnMii iiwimI: iZi ii.iifc tiii.iinilLSiN^ « iinii)i.y' w jfc niNiMiiii, i'iiliiii*iiiii wr/'rVnm i'■■iiih'»i|U.Ui PiaiirLii 'iIiiSSSmI

K.

M /rl- h*.---/CCV). /OrtL JZU- ------/d^^Ec

Wt:t %nJo u rw!uy e tramr j* tofcodja* enb&ur»

»ijok^m suatf

»ek^tflkoM VII ©tapaja 0-dara, nekam PSega aUje&t le dene* a em&a gradja prveg dljola.

Peoljstejlm akordom ovog »fcora «avr£wa. uj^h-1 pealjednji potjediaiki kUktaJ Hrvata, jer otoad pa de kroja ep^are rataja je prnmimm mmIbinl Irm0*?ardft i KaMI« ma,m& pefcj^dnlei aaloae mmzkm® aaJati i raaa«ijf*vciaja, .Tva euaLfettoftija togo ogleda ee u velikoduSnom PerUirva po-Unajanja M vata ivim kojlaa a«k nudi

vnjudu pratnja de graaiee, fiae je atel&a alobodu i Ivmmm**-te t« aa pe^imje eproitati o PorIm i %a*fcom,s itejiaa de je 0&fiaA v©sivntl i štrem prijateljstva.

tfte tovat tki vojnimi dovede Kooeliaa, renjaa a bij egu, IMla epraStaaja preislda oe naglo, a imiel pohotnih tiicteva ouverture najevljuju tragična rnopiet dogadjaja* VI-tedl toSko ranjena trata l naatrajadl nebo karivem toga,

In^aida ae pokuSava ubiti, a duma je npmr-ora Fartiu nm •aioSiaje p cel j otejl teoj riaa, iapradje« m gl mhmoj gregji pivih f* ti&teve gavoart***,

"Črva reakcija Koeollm® a *mar?*ta aa eotrom jert dubeki prezir prem njej, lake ga ovi avjfiravaju u jflUr-menit os t njenih pc

Balj^je o loivnnje dogadjaja f&stMki jo rije« iio u parevoH pe*ne» otila atapajn<

protka© Jo ftmvmtrmm pratajaa koja mgL^šmtm violina 1 flosuto 1 vinsko« rogi«tru daj® prisoru agodjaj pr*-ara*aootl 1 etnSnoetl, Po avoaa tono $t

foda&ropjov Ja gradj« motivi^el, a ftavado m £o*k&, Xrao«^csrdof Klotlldo* Pori»f fOLodvtg, Kooolia 1 *&ar, &aotojl ao la *re dijalm kravat uvoda a i#iikai a r~mn.n i nmntf&tkm u B~iura to odojokii a HHtoj, u kets® opeva 1 sevršava, ttvodai dio sapo^lnjo vopajoa Iraoagiordo*

■Tjr. 11 lin i mm, i .mrw . . y, . g ■

/J* Stf^a^vcoC ZAva^e. ^ ££

kojia avjm*m® m&rat

fjL&sfooBo ad-oa pretaka u drti^u*

VulJ lil »lini ffil Vnut« .A»a»Miiiiiw«r7nMWi I i^.*-.-.^-- ■■mmmmmmmmSS^SSSm

koja 60 m poput provodao^ mttvu provlo&tt u asfcantm karo« aijoli dio. Ostali protagonisti ovoji« tok<-.tovi*a99*

njoSlao varili £1 tla © <*MN|MI J^aakia, avj^rov&ja Koooll-a& u aeoatoM njogava tMMMrtHtl m prokiinjanju ooatra.

Vjifeev* dinieo, a Mti raaaellk* i maeetelae, otapaju m a $mmimm ej#ii« koja j#t peiif^ tehnik* Mtti

njm wm"t& iatoMltet asa* »Juj® paaaJjrauj-a pojedla!* solita da M opat j>opri*ie rad-

Ja imao

mmm t>r# 452

a kifi je Keeeliat u*ate& ev©iaaf oetae aporaa f fiveta at«*a9 tSMaigaata m prema ajdovi® Uaj nj^s geat preo-

teatai m Joj opmSta t# 0%a|e emrani uairu* £be|r i edHetl kejl m? prebadanje prekopati »ai mmm*

ptmmtrn Hite. ilMf>> ponavljaj« ga ješ J daoa a piaal miiat e Času de* eni aadrii* a orkester deertava ta situacija upor-* ala poaavljonjea motiva*

koji pmtmm&m mmmiJivenje« i 9rtMfmH«i #veluirt* $rea* TUia aepriajetno pralni a ave joču, teke da

opera *petpttae aktivirane a e%airo» aa acaosea nplnmm depi-fijajci- Mvrleva a punoj svučnrj ekatati^aesti, Miimki kae

da je aejetle aeealaao aawi#lfca i pekuiae gn

praviti, naialeet nelogične i pet peno *8ttvJerljivo*-

** JSSŽSt sa etre^ag ^tajelllta, n

predetevlja saafcraiotie i ejel ovito glastNme-Nftoeiiske djelo. 1 ajoj je osnovni aadeetetak ala% librete, potpuno pnm&m $ trmmlarike etraae a as to ptrn »epj©eai*kih stihov«.

t»ll sof dokle, i ovdj-* mim 6 isti« prefoleaoa Ime 1 oača kada aaito tlakov 1 globm

411 sa raftlika, sad® je 1 cm laa sobo loao vo-

ar< t -ic avMiM /Tlafla p-

Arije, mmmhli 1 slormri plnanl oa do tire 1 a aejrodosi turcsja i&a§a|€*va tmpiriiraao, oni oa avl Jok totai5k£ det jmrml da 6V& koapoaoata tramjuj* ovoatualno kanje opaatmti atvaralaflkog ianoo, 8 ajlan Je mo dolasl do iaraMfa 1 isvnraa orla aklodatoljovo otvaralaiko ll*aonti» po:i#MO# u gbon pf hfat .mi mm * jlsr

ilutiiMJEUEk^

Ista odlika gtf| 1 lian trat Ivao oxka*trcilao odlooko, aajprljo ito avodo a nevidem stavko, a aatla ostrila« Cteoffcajfla wmBm *f>?l*9ja Joi inio podvige lovimo-1 oSds»dot7ljwo ;.doJo 1 ajmst roallsaelja* . sioto -t ;a&r;;cjae ko^pon^atf? ao51Jlva Jo 1 a optaa Mtko a IV flm, £dj# Jo logi "aa raaradjoao«! Idejo romltirala a ashitoktovdd. aravno-tofton ojollm,

K**Ottativl 3« takodjor oatrlajal » glaatNtao strme* i41 la Je okoprofOraocst looto oaadaaa aa p#i»tapaiaat Upirala »a v»$ajko nterootlpnostl

laotraaoataclja Jo sa utaja!!! ta r>nm polov;!-

m :nroilog »telJe4® veona korektna Rara^te sa epr^t o tur-etsu&eiktlmi ottvtrturfi i II Mu©* Pojedlse etruntce

partiture odeja aeustejaoje «kliMl©tolja te prlklatalm latjorma lf^t*iii9«w»tf poavo^e Hi 4apaa& eairlajau kenpencatu ra&nje, eaefeite etrni lirika »aravl* Bedaki da J# u potpuaeuti rajona ew»od»Bj« ©ateestralacg ralc^maja* Ona M ajedrne ma^kia psijaloana taffka u laj^-ovoj exfc«otralaoj keneepcijit ta j* oa »a šivata Sati djele

t# ma njiaai tmseijlti av^je ded* jaje atv&raaija«

Ideja da glmm 1£Bmg% dj^la ekarekt^risira j*dxila jgL&abenla ©etlvosa, davil prili*ac nastavne pro-

V^oae f&s&eiju provedacr ^tiva, fini *mdM.3±vlm 1 aa preučevanja al&adatoljev* koncepcija epero kao laražajiie glaafeatte fane, OKite da je lAatftttl k&e er-rni skladatelj prePlne M tjftbavl % «e veliki raavejai pat, Bu-

tali aa mm draga® op-niom ij#la, ea ga alje afcva&lo kae pri~ lika da glaabea ovlalf prekeapatire Denetrevt utilieve nege da jej 6aA* dabljo aaa5eajet 1 to a pravem pai&oleikeg IJlvaaja »dajo, tatciaalvalj^g angaftiraaija aafceatra a kosatn-timaju dosjeja aa f*e#rai i paiat oaiia pat©-vSj» koje je mmrtmo Meha*d ragaaar uvojeia r^Termea oper@f j«*-aaa, aa alfi Ji i tek maSent atfSia, Haa^e tega treba© je

M JoS iTOdjenitl i detjorutl a pmvedjanju te koac&pel-Je, ali je e*5ita da je atnja* aa pr®m glmlmm šrnm. Sa te upadajo umwtm protfraantaka mvortnm km i «v#dj**tajfi

fmttimm artiva« i bmjni a»dju®t«*el 111 uvedi Ite

»tiprave eateia 1 iamM* »peri tek eaaMkag »bivanja, cdi m etcvl jml a jaaaea antft*v«Ne eJsiadatelja da ajla* jol bel Je pripravi gledaeea aa ene ite <£© *UJ oditi 111 da laufcaal i T J .,

p©dvud@ i dasaffa oite itd J© upravo bilo isite* on« lati? Je »tota »»to j# nrmimo da sklada tnNfc* glasboao^iooaako djolo ostala aao.tvaraaa,"' Bilo bi, mtm§ veoaa itttovoMatao prooatratl kako M Llala kl dalje razvija© prH»ipo kojo Je

*»laa pata&joai© u poSotncJ fasif kako M njihovim raspradji-vaajea 1 mmtmmm priajaaoa igbjofao ae^teiavaajo k©»orta*it-aooti fJovaltoJi dioaioa koja jo a ?orlaa prioataa a* veliko® broja atraalea*

Odratoronjt aaa"a$cL hrvatakaf gLrmbomm »ele~ aa provodaao Jo a Foriim aaao a IsvJorjaoJ asj ri J ar sklado^ IJova Ido J a da 8*v«to ©orla takvia #jl *tav»o lasaSsaa do kraja, Ali ©ao aofc&iko stvaniea Ito Jo ©otvarmo a takvim keraktorl^tlkastt /pobotate II o ituja stati©«*** OfllaSoaJa prablmatlai 1 sr^tno rj*»§«vanj^ pa»ttfi*» l$mm aafaifca unatar larašaja&i aogadaoati akladat«aja i ajdova vroaeiia, Kad aa to atvaaioo apojo a oalaa H|t J# sttadatsljav* Ido J a povroaoao provedj m a šiwt to s onima gdjo Jo aapjolo oatvaroa alavoa^i glasbimi ar?©4JaJf oaflta £1« gloaomlja iferlaa dobiva ovoja stvarno aaolottala© ©bilJIJ© a aiom i Hirata 3aa'oaJa pejoa. Jo djolo s&avaaska*

ra koji J# as Ollaka tada Jadlal uvjosao tolio da provodo a život sastaao o itvaraaja a koa® bi a Jasac^ajotila aaclo-aalaa palfaftaost ajitova stvarca. M fia rosultatl oboji« m9 priadJ mjonl u sfoolfliSala uvjotisan ajlkovlk sosraja, gli poalaiiti kao patokna kaaaijla akla&atoljliaa, akallko sa ovi |o1|#tf podi ^tnpaaa ©vUi svojlk protkodalka,

,3038 J#t daki©f glaaboao sasask© djolo, isra-ulo Is akladat^ljsiko koncepcijo Ito ao loatta isaodjtt tr&41~ •lja voliko oporo 4 isvjssaftk p© Zapeka IMigarsroro ipsiM 1

*afara»| mm Ja lagaa^att* m n^&mmkSm daaijadao prmm&mm danilwm gimh®'tm šw#x* » otttm pmmm®® aa»£ajfc**

JSfeSl^l ^ $uJc m'' ^ ^ ffftO 0 miži ^SL

oskaotralala la&#xludljliaR i pašitXiiiiJiiBf» tu koaeartantna tvaronira ifoaioaaa, ttaateft mmm tmp orna Mt

v* »s? (RAMi* ™

litjttil mm&nrmm kra^eaja, pa gla&bettaj kaispaaaiiti naf&a aoastikl a&riLetl*aftl teto M polivalo »a dmmturiki i f*i*i"ki dobro® libreta ta aaw§atrale flaaloa koji bi fraiatw IJaa epatoom mmmm reieljabat Ideje, Bata/1 da ae pa*fva aa takroa libreta, a kaka aa »a aw aaetejaaja oko nja,gwm

«. w„» u «„

iavo*Hti lafce t si:© a kanetirtnoj vtruljl kao 1 epeaa frflibav 1 al,oba* fada njo« glagbeae odllfco« aaia a va

taisvam kaaaartnam ebllku flaglfl postati atanderdna AjriLa ncla gimfinm pmtom prlje nago ialjnjla frvantualnlsi djiviotjla» libreta«1

Ba ovoia sajostu valja n&j>rije apomaauti ty

ru asa vialinu i ^lasovir u ^a-duru, koja ne predstavlja aa&o poaljednji vedi rad Id&inako^a pred nje^av adlasak u Prag nago je i aintesa njegova razvujno^ pufca od prvih skladateljskih poč a taka dotad. Ona j© ujodao i dxugl rad ovakva vrata: prvi* m svoj operni pzwao, Lisinaki je riješia u duhu apocifle-t&h saht jeva ^aabftno-aoanskog djalaj drugi je stvori o po tak aaaiučanoia princi x.u oblikovanja senafctto^ atavtea«^ Zato aa o vaj oaao nabira: nama u akladUL tehniških ^astupaka dotad

tttvrdjasla princi piaa za sonata! a bilk, niti je rad s twa oaakav kuka je ta uobidajeno u ovoj ^a^oanoj vrsti*

farna ima tri a eksponirane su na aijedeci

ttSias

(

MmBE br. 4^4 a9 bt c

Jfcsljednja od njih je narodna iro veni jenoi je, a Lisinaki ju jo iagradio u duhu d vi ju narodnih pjesaa* is arijama i iiadke,u-

Bojavljivanje tona u toku djela uvjetova^o je prete&no slučajem a na nekam arhitektonskem la^ikasa* Ali aa one javljaj u u vijak kaa predah iaaedju p rakastih violinskih pasaža M. nakan melodij ske Baiamiiajneeti ovih unijela u skladba duh ljupke pjevnoati.

Harmonijski je jovor veosaa ^animljiv i pred-stavlja snadajm kaispoaentu sklad oe. m projicirana u

raznim tonaifilm osvjotljanjima, dasta i veosaa suprotnisuBroj-m modulacije u udaljene tcnalitete /0©af Bas/ ras olja ju močo toni ju koja sa javlja ualijed ugl&vnom neprestano^ niokoj sviranja inatruaenata*

Ova poaljednja karakteristik* aarmci avakako nodostatak. O vame oa ^ridruuuje nedovoljno i akarla tavanje ivukovnih aogučnoati solisticko^ insimsentu a i glasovim. Ali iz ujela naodoljlvoia analom is olja ju aladenaeki

apontanoat i iskrenost iavenelje. ^anosui prejeantni ritan Ifi I~73 FTfi » što aa javlja aa početku 1 daainira Sita-Tiia djaiomy isr&iiava vitalnost koja al daaae al jo 'bos uSlsta:

Zoog o vili odlika djelo saalušuje da9 revidirano, faagira u naše j koneertnoj praksi kao zanimljivo ostva-

ronje a jedcem malo ajegovanog podru^ja a hrvafcskoj glasbi 417

ono^a mrai* #f One jo lnade aaač&jao aa Llaiaakoga i sfcog

toja što jo u ujema saertao svoj atv&ral&eki poat^pak u o 10.1-

^ 418

kovanju ouvertura iar. 4» ^ i 6,- ^

I ^aaovireki opus X*loia0ko«ja9 koji ae saetoji od 27 isvoroih /dvoručnih/ akladbi« tako d jer velja prikazati 9

baduči da je oa olabe x.os&at a po nek&n &aacajkaia:* pojedinili oatvarenja alje bes aaaialjivosti, l?o karektsru popada plesno j ^LasOi onoja vremena te predstavlja kompaktnu ejelinu koju ae aaruiava jodinl isusetak9 akladba ftaataaia vrhu I j^paklh napdvah,

Pleeni karakter opusa uvjetevale eu tadaoaje spooifične društvene i pelitioke prilike; valjalo je ©tvoriti ite više djela sa ^jlaaovir, prikladnih sa rodoljuuaae plesne sabave« Odatle i oblik tih radova; eni su pisani ili kao valaeri 1 kola9 odnoei.o kao masurke ili polke, aest ih je a taapu 1 ritmu koračnico, što ae narušava pevesanost e ostalima, jer i ovaj o olik po svoja karakt^ru epaOa u gl&sbu što i-zasiva pokret,

Baajeaa je9 m®djutim9 postavila i isvjoaae sa-htj^ve večini akladbi Is ovog opus&9 oso 14.to do kraja 1647* tjod«: oae mi aovale imatl nepretenciosnu pa čak 1 banalna melodija koja ae lake pamtila, a njihov tajraonijeki jo ver morao se e vedi ti isključivo m podrsavanje takve melodijske linije a ne na njene eventualno dopunjavanje 111 produbljivanje, Ti

sahtjevi usmjorlli ju o ve sklad je veoma površinskim vluovima ^aaoeiio^ i&raša vanja. Oni su postavili uske ^ranice ne sar.io skladateljovu izrazu n^o i specifična© svaku inst rumenta:on je u njima siromasan abog načina pisanja, bli&eg isvodu ne-kog skromnij eg orkestralno^ is vernika ne^o dobre jUsovirske skladba«

^iuinski je takve rado ve podeo pisati odmah na podetku svoja skladateljsko^ djelovanja. Br&o je *ajodio pravi karakter skladbi; sve one, do skladateljem oalaska u Prag, ima ju iste glazeene i formalne snačajke te su neobicno slišne jedna drujo j. Melodija im je jednoatavna a Šesto i banalna, dok au harmonije stereotipne i svedene na osnovni o-blik prožirene kadenoe« I tok im je ukalupljenl obiono tvore skupinu od nekoliko istih oblika /5 valcera, 6-7 kola/, pore-danih po principu skro^no^ kontrasti ran j a9 a uokvirenih uvodom i finalom« £vo npr*, kako i skleda je dan dio valcera br« 4 iz skladbe 3a&o naprid:

Mij&a br« 4^6

Ali se u ovim sklad-srn mogu naci i taktov! l to otkrlvaju da ih je plsao JLasoenik od istinkta« Sli jedači pri-ajer u»et je iz djela rudiinai, 1 to is valcera br« 2 /početak/;

MBIJišJi br. 457

Kao oa je melodija nastala u bil sini Sehuoertov* 111 Chopinov®; plemenita je, ritmični aanimljiva, svukovno dobro postavljena« Ali je, naiaxast, kratkotrajna; nakon ovoj valcera siljada jai tri 1 finala, a oni ne odudaraju od naprijed postavljenih snaga jki sa ostale glasovirske skladba«

Bajveci oroj ^Lasavirskih skladbi da kraja l$47«god* pisan je u duhu njemačke romantične gLaaoama tradicije. Al! sa med ju njima nalase 1 četiri kola koja po svam

glasbenom u^odjaju predstavijaju pokušaj o*i*etvorenja Gaje-rth misli na području insfcruman a ae ^Laaee, I kao ite je kod touinica u i^duru te jedne solo-popij-vke /ta&odjer u i^-dur^ fctio a ve u jednom nasluoi vanju, tako so deeilo 1 ovdje« Jedi-m je svukovni dijapason postao veui: tipke klavijature pru-žaie su koristenje bo^tije svuoae palete,

14, s iaeki nije iako ris tle mogudnoat &to mu je pru-^ao d^asevlr« JSvukovno je ostao u dotadašnjim skromnim ras-sjerlma, dok se u glasbenem *ojledu sadovoljio naturallstlč-kia podraša vanjem pučkog melosa. Citat iz Horvutskoa kola A841,god,/ a^sio po slutiti kao citat i sa tri preostale skladoe istog ugodjaja;

JrRl Jm br. 4^8

Ideja je ostala same Ide jem; skromno je natuknuta, kredado' se isključivo po površini zamisli. Ali je 1 aa ovom področju do-aa do israsaja; fiksirana je na modelu, makar skromnem po intensitetu 1 sasatskom peotupku,

noruvak ^i^insko^ u Pragu nije prekinuo stvaranje skladateljevo na ovom podredju nogo ja je proseo snačaj-kassa, specifičnim sa novu srodinu. Kajprije je isvršio kox-ek-turu * dota .;ašnjij rada/: susio je toaatiku, oblik 1 karakter skladal ne davajuci više povoda sa atvax*anje kola,y*^ te je rodueirao i pisanjo valeera, pa čak i polki, na skromnu mje-ru, Omjosto njih inau&urira© je pojavu novog tipa skladbi u opusu bisinsko^a; mazurka, po karakteru bllso^novoj sredini od ociii dosad opisanih. I kao što su u Zagrebu nastajali $ad& po-tisnuti oblici, tako masurke post&ju dominantna forma sa so vir sa boravka u Pragu,

K j 111 skladatelj piše spratnije od ranijih plesnih djela; one su sanimijivije, muslkalnije i manj o stereotipno. Medjutim, i one trpe od jeduog oseovnog aedostatka; od

jednako skromne glasovirske tehnike koja je suviše bliska m-nijim rudoviiaa sa o vaj instrument« Još uvijek je asooi ja#lja m glasovi raki isvod prlsutna, makar je melodija skladbe topla, & harmonij »ki ^ovor sadr&ajniji, kao npr« u Mamrki u a-^aolu« posvedenoj "gospoji Zapovi na uspomenu";

VmMMB br. 4S9

Ali je jednom ova posljednja komponenta iabila u prvi plan, o vladala tahniSkim iarasom ta ukinila od jedrna fcu^e Masurke u a-molu, nastale tri mjesaea kasni je, naju©-pjeliju skladba u ^lasovirskom o^usu i4a!aaka#a»S*° On ju je oetvario na dotad neuo bičaj eni način s napisao je veoma njes-mi, osjedajnu i melankoiijom prometu melodija koju je povja-no Ujevaj ruei, &to u registru violoneeila dominir% prvim dijalom skladba* Tu t emu popratio je diskretnim 1 dobro pro-

^HS?*-" p /

a^janim harmonijama u desno j ruei, koja madopunjuju svučnu Hiku, punu aakog baladi vag fluida:

^ v

WM&m br« 460

k ugodja j ni je prestao ni prelaskom na uodcajeni način jisa^ aja: atmosfera ja 1 dalje ostala jednaka onoj na početju, ve-oaa ajusnuta, neposredna 1 sadr^ajna:

msmm br« 461 a, b

m ovo ueinllo je od ove mala skladba djalo sto posjedaje trajne umjetnlčke kvalitete« Ono, doduša, ukazuje oa skladatelju nije Me neposaat Chopinov glasovirski opus, premda mu J® ostala strarna majata rova tehnika pisanja« to, medjutim,ne »aanjuje padat lirska autentidnostl Usinskoga, nlkla is naj-aiontanijeg dljala skladateljeva palhe«

Hikada viša ni j a idninskl u skladbama sa gla-sovir dosego umjetnidku raainu ove Masurke« Makar se vratlo u Zagreb kao arela etvaraladka ličnost, on ja u preostalih

m skladal što ili je naaijonlo &Usovi*u osuao aa stanju tvojih ranijih aeiaražajaih rodom. te.ja oni nisu ai aanimijivi sa uposaavanje snaSajkl ^ialaakega kao skladatelja djela sa ^asovir-eolo* G ve su ved jasno nasajene, a oerednjest 1 aeisrašajneat israsa te prej u dno stavna tehniška faktura su la glavna erta. Uss isusetak itosurko u a^m. do voljne da i »a ovom podrucju glas*««*« isražavanja prlka-že Lisiaeko^a kao saadajnu stvamlaoku li&neet.641

Ha prothodnim stranicama ove radnje is o*ien 4« životni 1 stvaralaSki pat Vfctroslava Uslaafco^, i to veliki* dijelom u svjetlu norih podata**, X* njih Lisiaski islaai kao llčaoat koja Je, daboko pevesa&a o društvenim 1 politički* »hi vanj ima a avojoj domovini 1 a Svropi, deste u svojim djelima odrasavala svu dinamičnost onih dana. Ali islasl 1 kao tipični predstavnik razdobl ja romantike, me samo glasbene ne-iSO i oae s ostalih podruSja ljudsko djelatnesti, H M M svo dvije komponente njegova stvaralaštva mogle sa^ledatl u ovoj svojoj kompleksnosti ta sjedinjene mogle prldoaljetl ejelovitem portretiranju Lislaakoja kao skladatelja, analiziram su sva njegova zaadajaa djela. Sesultati analislranja dani su u vidu sin temo aa kraju svakog poplavlja, a sada ih preostaje »umirati. Is njih islasi slijededoi

1* Lisinski je djelovao kao skladatelj svoja U godina. Za to vrijeaa naplsao je 67 solo-popjevaka, 2$ sbo-rova« 2 dvopjova, 1 sbirku orkvenih aapjeva, U orkestralnih djela, 2 opere, 31 instrumentalni opus te 2 aanja rada vosa-

na us aooau, Uz to Je preradlo ili obradlo 24 svoje odnosno

\

tudje skladbe ili narodae melodije sa odredjeae isvodjaCke sestave* a ostavio je 1 14 jedno&Laanih sapica narodnih aelo-dlja, irama teae njegov atvarala£ki rad obuhvada 144 isvorm opusa to 24 preradbe, ebradbe 111 aaplsa, od ko jih su skladbi neke saoad sagubljeae a mo^da 1 nepovratne isgubljeae po« put opijela čeder Mensph muss storuen 1 ffria aa plano-forte, ihrsharmoniku 1 riautu.

Jr—1mW »ii " « i »m m ■ w W V

Ali je Llnimakl aktivno radio 1 aa i^edručju .glasbene reprodukcije odnosno peda^eglje, lito je sa tadašnje sa^re-aSke glasbene prilike bile od vellkog snadenja, aasvio jo, snačl, široka aktivnost, osobito nakon povratka is ž^ra^t posti^avii u kratkem vremanskom rasdoblju resultate što sa-ista impreslenlraju.

2« $adr^jno-wj*tnl&ka vrljed&oat tih rtzul* tata usko j« povesaaa a evoluiranjam ejelokupne skladatelje-v« liSnosti. Gn je počeo kao samonikli talent 1 na pragu avog intelektualno^ razvoja, a savr&io kao glasbenik, temelji-to Obrasovan u j odnos od vodeoih oent&ra jgvropef stekavši us to i ve liku opču kulturo* Kazvijao se nf oatvaremjisA vremena, oogatog dogadjajina na avim područjiaa ljudska djelatnoati i la njih dooivao impulaa ali 1 padat svog atvaralačkog isra~ žavanja«

J^luiranje se, aakla9 odvijalo u širokom ras-vojnam 1 sadriajem bogato* luku koma au podetak 1 kraj u Za-$r©ou a aredlšnja tačka u X>ragu, pa se unutar tih granica &*-» l&se faktor! Sto au oblikovali ličnost Lialnakoga kao glasba-aika* Početni biljeg dao ja 4 »£»fjj*ft*«ifi»*gsmatemf od&ojen na dostignudiaa beSke klasika, čemu aa kaanlja prldzufcio u-tjaoaj talijanake operna glasbe, naročlto SalUnija, Donisat-tlja 1 Hosslnlja* Zatla au počela nadolasltl nova atrujamja* jedno ja Inlolrao Oaj svojo« po anatom isrekom o atvaranju u duhu snačajki hrvatsko^; narodno^ maloaav a dru&o apoha kojoj j a Idslnakl stvarno pripada©* Kaj rani j a uapjalo o^ivotvorenje Jajeve misli manifestiralo aa u vokalnim radoviaa Is 1842 .god« 9 a atmosfera njemačke glasbena romantike jasno je prlsutna u mu-šklm s borovima is 1844»god« Ona dosl^e ovoju najkvailtetnlju tačku aolo-popijevkama irroajak i Der Zufluohtsort. a u^odjaj što isbija is poaljednja dva rada9 kao 1 is radova na teksto-ve nj©mačkih pjeanlka, blisak je onome is Sohubertovih djela*642

O ve je ut je ca je Prag produbio 1 dao im konač-nu saokru^enostt činio je to prvenstveno visokost rasinoa svoja kulture a onda oogatom sadr&ajnošču svog glaabenog života. Opoanao je Llsinsko^a s djelima ostalih njemačkih romantičnih skladatelja, o so bi to Mendelssohma 1 fifebera, ali i sa koncepcijama Jarllosa* Basvljao ja u mladom skladatelju aflmltet

sa naroda! aeles, omogudavajuai aa da is tada objavljivanih sbirkl čeških 1 slovaških narodnih melodija dobro uposna snačajke glasbene« israsa ove sredine,

Zagreb nakon 1850.god* nije mejne paru*,! ti Lisinskomu sve one što mu je davac Prag. Zato nakon nekoliko isvanrednih ostvarenja naetupa postopoma klonulost, isasv&na teškim *ivotnim prilikama, a onda i keaačni prestaaak bar-Ijeaja s glasbo m.

H kontekstu ovlh utjeeaja logično israsta ras-vojna linija isra&ajaih sredstava Lisinskoga, njegovo ovlada-vanje skladate!jakem tehnikom te umjetnička zaokrusenost i sadršajnost njegovih radova.64^

Lisinski je pisae vokalne, man je orkestralne i instromentalne skladbe te 2 opere, dok ga eikllčki obilo! nisu pri vlad 111, Hajjače jo manifesti rao llrsku komponenta svoje etvaralačke ličnosti, iako je ostavlo 1 stranico lopuajeao snažnim drama t skim akcontlma /Jollona, finale II Sina lorina/, Prema broju uspjelih dijelova njegovo« dru-gog glas beno-s eenskog djela Islasi da je imao smisla i sa operno isra&avanjo koje, medjutim, nije dešlo do potpuno^ isražaja sbog israsito lo&eg libreta,

U njegovu stvaralaštvu, koje očituje postepe-nu 1 logičnu rasvejnu llniju, prevalu -dakle- manjl glasbeni oblici, os t varen! pretesno hemofenim načinom pisanj^, Pri-bliino jedna tredina tog stvaralaštva isdvaja se svojom sa-drž»jno-imjetnlčkom vrljodnešču te ima sve uvjete da fungi-m kao sestavni die aaieg ^Lasbenog života, fo su selo-po-pijsvke J&SSi* Memak od o te. mrnoura^ka, Miruj. miruj. st,ree mojo, jrosjajc, fia vjeta£> »ms djeveiko. Osamljen. £ i&MM» M5S£« mevoiklna prolietja. Car JOučan. Tvlm. Pvio lS42£t iai* Md .vlast, loustevn/k. YoJepska s^seiL go bla^o ^tetiovanoc, Ji^c..ovo uMSk. boji. VItava. Slaviček

a miloček /staro*^/, MžZ* Zufluohtsort i die

S2BB£> Mati 1 sin t »borovi Ilirom, ^utnik. Tam _;43e sf

alSiit i£2MSt naš ul^i As-duru, Puška na klim. Moja IfiŽ&t S2M2M2&* k£M2L3g£* £Sl£2>* noe. m Krkono-

JlSk» jMJ&SM# invooaram. dječji aoorovi t« dvije har-monisaoije narodnih melodija* orkestralne skladbe (Irande polona^ae, idila i)er Abend te ©uverture Ur. 4, 6| Magur u a-uiolu /od 12.VI 1849/ »a glasovi* te Guvcrtura asa violina i glasovir* Skladateljeva glasbeno-soenaka djela, medjutim, u-dovoljavaju tome samo isvjesnlm brojem stranica, i to rorln u večoj mjeri /©uvertura* prva polovina br. 3, dns^a polovi-aa br*4, br. $ i finalni dvopjev 2 čina* II čini br. 4t 5 III čina* br* lf 2 i finalni tropjev I? čina* br« 1 i finalni sedme rop j ev ? čina/ a Ljubav 1 aHoba samo nekim arijama, sborovima, finalnim pri so rima dinova te ouverturom.

Ovaj krltički isvršen isbor saslu&eno daje Lisinskomu epitet najsnačajnije stvamlačke ličnosti nje^o-vi vremena u Hrvatsko j, jer se on umjetničkom aaokrušenošču i sadr*ajnoSču spoaenuftth radova visoko usdi^ao nad svoje suvremenike *.Livadi<$e, I^.Pokomoga, I.Padovoa, J*Juruto-vida, f*mtari4a, uključivši i njegovog učitelja J*K* Wlsmera~M©rgemstersa* U jedno ga cini i jedinim velikim skla-da t Oljem do pojave I*2ajoa, a u nisu kasnijih hrvatskih glasbenih stvaralaoa daje mu j«dno od najistaknutijih mjesta«

Ka&rojene skladbe Lisinsko^a nose pečat njegove Individualnosti koja je odred j enim tehničklm postupoi-ma počela postopen© isgmdjivati vlastiti glasbeni isms. 2ameoi rnje^a nalase se u haimonijskim i melodijskim snačaj-kama triju muških »borova is l844«god*, a primjatn© evolui-ranje u tom pravcu može se prati ti u radovima nakon povratka is Praga* Oni upravo po tome tvore kompaktna ojelinu /sboro-n i£ilisžait Maauail opera Porin/. i te karakteristike

®i

4. Hajve<$i oroj apostronraaih djela Liainski Ja i zmračilo aa snačajkama israsa evropska glasbene romantike. 2?o tema Ja onf ciaklet a prvom redu skladatelj koji prlpa^i velikoj avropskoj por&diei etvarulaea onoga vre-mana« 3 njima Jo povesan na same istim duhovnim oso binarna mgo 1 karakteristikama glasbeno* govora koje jo saertala 1 ostvarivala prva polovlaa UZ •tolječa.

Ali jo Lisinski isvjestan broj ovojih radova ostvario u duhu &laa bonih snačajki semlje ko jo j jo pripaaao. tta osnovu anallao tih skladal uočava so da ja to uradlo na tri načina*

a/ vanj skim naturalističkim podrasavanjam imitirao jo ugodjaj hrvatsko* pučkog aalooa /4 islasovlrške skladbe, so-lo-po pije vka XMburaška, budniee £a^tn^f Pdsan do»orodaa/i

V koristio so postojodim narodnim melodijama modificiraj uu i ih prema vlastitoj koncepciji, podvr^autoj ugodja ju i logičnom razvoju djola /Ouvertura sa violina 1 glasovir, ouverture br. 4t 5* 6/|

C

a/ inepirirao so narodnim melodijama te u njihovu duha stvarae vlastite /solo-popijevke jomak ed oka. &jgaJ. niru^ seree moja, djevojke, fljavojklna ^roHet^aA ovaj po-

stupak kasnije je produbio i ostvario prototip glasbeae misli koja je učimo osnovieoa vede glasbene ejellne /ionski

,iva oe bili ope^ is rorlna/.

Us ove Je svojim harmonisaeljaaa dvlju aarod-nih melodija sa muški s bor iznlo vlastite stajalište praaa problemu njihove harmonijske dopuna. Učirnio Je to aa tada jedino po sna ti način s shvatio Ih ja kao melodijo durskog ka~ raktera s kadeneom na 11 etupaaju ljeatvice keju Ja ostvario

dominantnem haraomijomt

idslnskl je, znači, veoma konkr-tno ukasao m mogudnoeti stvaramja u duhu smačajki hrvatakog glasoemog m« lesa« Ur&dto je to, do duše, skladbama marnjeg opsega 1 nsjed-make tejetnlčke vrijednosti, Sto je u ovom slučaju od aekun-daraog smačemja« Primarno je to da je Llsinski prvi dao pria-oipe o^lvotvoremja Oajeve isreke, pa ga je s bog toga salsta opravdano smatrati utemeljiteljem hrvatske glasbe naolonalnog enjera*

5« Postavke stvaramja u duhu snadajkl narod-nog glasbeno g melosa višinski je u češkoj sredini ra^vijao i provodio jo§ svrslshodnije« Autentlcnost odra&avanja češkog jlasbenog israsa u njegovim radovlma te njihova umjotnicka vrljednost naveli su Kuhaca da napiše, kako je Lisinski: "najdublje proniknuo glasbu češkog pakt«*6** Time je u stvari saortao put kojisa su i&li kako Petana i Dvo&k tako i njihovi kasnijI sljedbeniol«

Stvaranjem u čeikom duhu Llsinski je isašao Is okvira granioa svoje u&e domovine i postao skladatelj Sto je svoja djela Isgradjivao na karakteristikama 1 jednog drugog slavonskog naroda« To ga je neminovno do velo 1 do toga da pokuša stvarati u duhu jednog opceg slavenakog glaabenog ugo-ijaja, neveaanog sa bilo ko je nacionalno područje« 3 tih posle! ja valja ^romatrati prvi dlo solo-pofljevke Poustevnik. orkestralnu skladbu arande polonalse i ari ju 3veslava strogi otče« U njima je, raaumljivo, s ve u nago vješta vanju nečeg ito je isključivo bilo naslučeno jednom aenzibilnom stvara-lačkom imaglmaeljom, Ali je fiksirano 1, povesano s jedaaklm nastojanjiaa (Jlinke, stvorllo osnoviou na koju su nadogra-djlvali pojedini kasniji slavonski skladatelji.

6. Llsinski pripada onoj vrsti skladatelja ko ji svojim djellaa nleu utjeoall na neposredni glasbeni

vlastite seml je. teme su u ovom slučaju krive me samo prilike u Hrvatsko j aakoa smrti Lisinskoga nen© 1 samovolja Strice, koji je punih 40 godina čuvao skladateljeva djela ae dosvoljavajuči njihovo Javno isvodjenje« lake Je to člalo is plemenite pobude, Striga je tirne &tatic 1 opusu svog prijatelja 1 razvoju hrvatske glasbe skoro do kraja prvog svfet-skog mata« Danas je, aaiao9 jasne s^ljededet da je skladateljev opua odmah nakon njegovo smrti postao pristupadan javnosti, pri Je bi bilo došlo do nje&ova valorisiranja, Pojedine uspjelo skladbe postepono bi postajale sestavni dio tadaš-ajeg sagreoačkog glazbenog života, ite bi se neminovno moralo odra siti aa djelo vanje skladatelja is tog rasdohlja, Ovo se odnosi kako na Zajca tako 1 aa njegovo epl&oae, koji su sakon perioda intensivae aktivnosti svog usora stvarall djela bes umjetnlčke vrtjadnosti,

ctriginom prodajom skladbi Lisinskoga Hit« pjov.drustvu "Kolo* A#93/ i do punca njih s enima Is a-Se ve sbirke A&95/ navedeni se propast počeo postepono ia-pravljati • Iroees valorlsiraaja, medjutim, tekao je veoma sporo, a spre vod j en nekonsekventne, nikad nije obuhvatlo sva djela, 3voden je samo na sberove, ouvertura br, 4 1 opero -osobito iorin- te veoma mali broj solo-popjevaka, lia osncvu tih djela, a bes duhljeg proučevanja 1 njih i onih ostalih, z i^inski je u ^olitioklm prilikama tadašnje Hrvatske bde jlašen genijalnim stvaraocom, Toma Je u aa j vedo j mjeri prido-nijelo pisanje £uhača, llšeno potrebno kritičnosti,

Ukasujuči, us ostalo, na nacionalne saačajke u njegovu opusu, Kuhač je od Lisinskoga naoinlo vellčiau Sto aora po slutiti sa usor u stvaranju hrvatskih skladatelja« X stvarno, od svrietka prvog pa do početka dru^jog svjetskog ra-ta Lisinski je po tim saačajkama bio saista postao idejni sa-Sataik principa, s ko jih su u svom radu pelasill skoro s vi tadašnji hrvatski ^sbeni stvaraoei« Poaeseni ae vlaatltim

rezultati»a ^roučavanja nj

Lisinski Jet znači utjeoao na rasvoj hrvatske glasbe, ali tek sedamdesetak jodina nakon svoje smrti* Stvaralačkl mu opus, medjutim, ni do danas ni je blo valoriziran u potpunosti a niti su mu skladbe, koje su vrednovane kao uspjela ostvarenja, postale sastavni dio svakldašnjeg glasbenog života*

7. Lisinski je blo suvremenlk mnogih istak-nutlh evropskih skladatelja is rasdoblja glas osne romantike* Bekl su u doba nastajanja njegovih najanačajmijih djela mi ved stekli evropski ugled, poput stari jih MenAelssohna, Sohu-zaanna, Chopina, iferllosa, Llssta, Olinke 1 mladog Verdija; drugi su, njegovi vršnjaol 111 nešto mladji od njega poput smetane, stajali na početku svoje stvaralačke afirmacije. Svi su se eajedno s njim, odg*jall u približno jednakoj duhovnoj klimi epohe, iako ne u istim družt veno-polit ičkim i ekonomskim uvjetlma« Zato je na kraju o ve radnje sasvim um jemo a i poučno postaviti radove Llsinskoga u odnosu na ostvarenja spomenutih autora tim više #to se uspor^dba nmmeče sama od sebe.

Hajk /alltetniji dio stvaralačkog opusa Llsinskoga, njegove vokalne skladbe, u majvečem de broju isdrlati takvu usporedbu sa sličnim radovima navedenih skladatelja, ko jima ovdje valja prlbrojitl 1 rani je u*rlog Schuuerta. 3o-lo-popijevke MiruJ. miruj, seroe moje, Prodaj, Osamljeg, iiibar. f&B, Maj,, Voienska j^sen. Jo blaho ml. £in^chovv prani, .o boji. VItava, Glaviček a mllo^ek /ataro a t/, ^vot,

fiŽt&e, per Zufluchtsort i aii die Tanne mogu se bes bojazni staviti uz bok ochubertovih. o stvaren j a istog žanra, dok im je duh Sehumannovih vokalnih solističkih skladbi prilično tudji zborovi Putnik, lam adje stoji, irelja, Moja ladja, Pogrebni ea, Lahku noč. Do uro u noc, Ba Krkonosich te saetet Qum invooarem i Otče naš u As-duru spoatanošču i snagom israsa nadmašuju mnoga Mendelssohnova djela sa zborske ansamble, a skladoe,Ka Krko-aosieh i2vrano antieipira kasnije 3metanino uspjelo djelo Češka pisen. Od orkestralnih radova ouvortura Bellona nala-zi svoje mjesto uz slične radove J3erliosa pa i Lissta, dok je idila D©r Abend jednaka Mendelssohnovim i aiinkinim skladbama takve vrste. Kratki i ljupki Mazur u a-molu /od 12.VI 1549/ za glasovir takodjer ulazi u ovaj popis, jer je po atmosferi i saokrusenosti blisak lirskim minijaturama Chopina« Porin ne moze u ejelesti isdržatl usporedbu s Glinkinom o porom jiv-^ s za oara, ali su pojedini,ranijo navedeni, odlomei dostojni partner! ovog dobro napisanog djela ruskog majstora.

Što ova djela Lisinskoga imaju zajednicko s onima vrhunskih predstavnika evropske glasbene romantike i Sto ih to uzdi že tako visoko te ih stavi ja uz bok oviaa? »a j pri je su to pečat skladateljeve ličnosti i atmosfera što is njih struji, dramatska ili Urška, ali uvijek puaa najkoncentri-ranije sadrzajnosti i nobena spontanošču stvaralačke invenol-je skladatelja j zatim bi rano st izrazajnih sredstava, u prvom redu speeifičnog harmonijekog govora bogatog svim zaačajkama ove epohej onda foraalna oseOujnost, uvjetovana ili vanj skim faktorima /pjesničkim tekstom/ ili sloaeom^skladateljcžve ma-šte;konačno arhitektonska uravnoteženost djela 1 funkcionalnost njegovih ponašatat

Po svemu ovome Lisinski je ne samo autantični predstavnik hrvatske glasbeae romantike prve polovine XLX

stol je ca nego 1 ravno pravni partner s pomenu tih evropskih skladatelja. Njegovo je mjesto u njihovoj sredini, i to izmodju gendelssohna i Glinke: prvome je blizak po svom lirskom temperamentu, no senom povremenim drama takim akcent ima, a drugome •uz ovu karakteristiku- i po koncepcijama što su ga vodile u stvaralačkom radu.

a0VE »t »HOSTta -»sta!«. ■ „

« »iitor ^ _______v Toa ««»«0« .atsnar

»oiStUm^t

NRRODMR IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA

00000393777

 
Realization, property and rights: NUK 2005-2014    |    terms of use    |    submit your opinion    |    top