Slavistična revija (http://www.srl.si) je ponujena pod licenco
Creative Commons. priznanje avtorstva 4.0 international.
293
UDK 821.163.4L09-31Lalič M. Nataša Jovovič Filološki fakultet u Nikšiču natasaj@ac.me
UPOTREBA LOKATIVA U ROMANIMA MIHAILA LALICA
U ovom radu ispituju se značenja i funkcije lokativnih sintagmi na korpusu koji čine sledeči romani Mihaila Laliča: Svadba, Raskid, Lelejska gora, Ratna sreča i Tamara. Buduči da sintaksu karakteriše metodološki pluralizam, pored metoda indukcije i dedukcije, primjenju-jemo i osnovnu sintaksičku metodologiju koju čine procedure sinteze, tj. generisanja i analize, tj. raščlanjivanja, odnosno segmentacije. Pri tome se vodi računa o obilježenosti/neobilježe-nosti lokativnih konstrukcija kao i o njihovom semantičkom sadržaju.
Ključne riječi: Mihailo Lalič, lokativ, sintaksičko-stilske osobenosti, tradicionalna i moderna sintaksa, standardana i supstandardna upotreba
The paper examines the meaning and function of locative phrases in the novelistic opus of Mihailo Lalič, including all creative stages of this author: Svadba (1950, 1973), Raskid (1955, 1969), Lelejska gora (1957, 1983), Ratna sreča (1973, 1983), and Tamara (1992). Given the fact that syntax is characterized by methodological pluralism, in addition to the method of induction and deduction, the author in this paper also employs the basic syntactic methodology consisting of the synthetic procedure, i.e., of generation and analysis (parsing or segmentation). In this process the (un)markedness of locative constructions as well as their semantic content are taken into consideration.
Keywords: Mihailo Lalič, locative, syntactic-stylistic features, traditional and modern syntax, standard and substandard use
0 Uvod
Lokativ pripada grupi perifernih1 padeža, usled nemogučnosti obilježavanja centralnih sintaksičkih pozicija - gramatičkog subjekta i bespredloškog objekta uz prelazni glagol. Zbog svoje blokirane upotrebe (s predlozima na, u, o, po, prema i pri) i obilježja obuhvatnosti, zajedno s dativom čini grupu dvostruko obilježenih padeža u sistemu, a takode je i neposredni korelat genitivu iz grupe centralnih padeža, kojeg takode odlikuje kategorija obuhvatnosti.
Pored upotrebe blokirane predlogom, lokativ može biti pračen i obaveznim determinatorom. Prema osnovnim koncepcijama specifičnih odnosa koji se imenuju lokativnim predlozima, on pripada padežima kontakta jer se njime konkretizuje priroda kontakta koji predikacija uspostavlja s pojmom u lokativu. (Piper i dr. 2005: 273). Stoga se povezuje sa predloškim dativom i predloškim akuzativom, koji se suprotstavljaju genitivu i instrumentalu tj. padežima koneksije.
1 Tj. marginalnih, prema terminologiji M. Ivič (1961: 39) i T. Batistič (1972: 10).
294
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
1	Subjekatski lokativ
Lokativ koji se javlja u funciji semantičkog subjekta, u jeziku Mihalila Laliča nalazimo u sledečim rečeničnim konstrukcijama:
•	Uz glagole tipa vidjeti, nalaziti (u značenju vidjeti), pri čemu se lokativ pojavljuje sa predlogom u. Navodimo sledeče primjere2:
«Ja ne vidim baš nikakvog uživanja u mijenjanju, a ni koristi ...» (RS, II, 221); ne vidi nikakvo junaštvo u tome što nam je štampar za pare složio to što smo mu poručili, (RS, II, 255). Rekonstrukcija prvog primjera pokazuje da mijenjanje ne nudi baš nikakvo uživanje, i da govorno lice na nalazi junaštvo u odredenom postupku, tj. da (predočeni) postupak ne nudi baš nikakvo junaštvo, u drugom primjeru, ukazuje na stvarnu semantičku vrijednost subjekta, tj. lokativa koji se može transformisati u oblik nominativa, a da se značenje i smisao rečenice ne promijeni.
•	Uz glagole tipa javljati se, pojavljivati se, takode sa predlogom u: izabrao je poslednji trenutak da mi se u Tadijinom liku javi (RS, II, 394);
•	U strukturama iz govornog jezika:
Moj brat Obro potamnje u licu od zajadluka (RS, II, 224); tj. Lice mog brata Obrajepotamnjelo.
•	Lokativ sa predlogom o u «idiomatizovanim strukturama» tipa riječje o ..., radi se o ..., u značenju takode idiomatizovane strukture tipa u pitanju je (Piper i dr. 2005: 274):
Ančič, koji je jedva izdržao da se ne nasmije kad je bila riječ o „drugoj glavi", naljuti se (S, I, 44); Nego, nije sada riječ o davanju, (S, I, 128).
Nominativni oblik padežnom transpozicijom ukazuje na funkciju lokativa ovog tipa - kad je bila u pitanju druga glava; nije sada u pitanju davanje.
Navedene lokativne konstrukcije sa predlozima u i o stoje u korelaciji sa nuklearnim elementom rečenične strukture (Batistič 1972: 129), jer primjenom odredenih postupaka rekonstrukcije prelaze u nominativ subjekta.
2	Predikatski lokativ
U Laličevomjeziku bilježimo u rijetkim primjerima oblike lokativa u kopulativnom, semikopulativnom i dekomponovanom predikatu, i to u funkciji semantičkog jezgra u kopulativnom, semantičke dopune u semikopulativnom, i semantičke dopune ili semantičkog jezgra u dekomponovanom predikatu.
Lokativ u kopulativnom predikatu uglavnom se pojavljuje sa predlogom u i to imenice zatvor; pri čemu se lokativna konstrukcija može transformisati u glagolski pridjev zatvoren:
To striko Luka, da nije u zatvoru, ne bi dozvolio (LG, I, 126); Činilo mi se da sam u zatvoru (R, I, 22); u zatvoru su tri Kalabreza (R, I, 52); Bio je ovdje u zatvoru obučar Vukaševič, (S, I, 81). Učestalost ove predloško-lokativne konstrukcije, na unutrašnjem planu svih ispitivanih Laličevih romana ukazuje na postojanje statičnog svijeta ograničenih mogučnosti, lišenog svjetlosti i slobode, koje je oličeno pojmom zatvor, pa njegova
2 U radu čemo koristiti skračenice S, LG, RS, R, T, za romane Svadba, Lelejska gora, Raskid, Ratna sreča, Tamara uz naznaku prvog ili drugih izdanja, označenih rimskim brojem I i II, kao i broja stranice sa koje je primjer preuzet.
Nataša Jovovic, Upotreba lokativa u romanima Mihaila Lalica
295
upotreba doprinosi potpunijem sagledavanju „dubinske" strukture djela.
Funkciju semantičkog jezgra uz kopulu, kao i u prethodnim primjerima, vrši lokativ sa predlogom u, kojim se označava prostorni lokalizator, uz semikopulativno je (nalaziti se), kao obavezni determinator, čijim bi izostavljanjem bio narušen rečenični smisao:3 Vasilj je u selu, (LG, I, 117); sud je u Kolašinu, (LG, I, 147); korijenje nam nije u zemlji (LG, II, 186).
Lokativ sa predlogom u, i to u funkciji semantičkog jezgra uz kopulu, sa obaveznim determinatorom; Lokativna konstrukcija se javlja u svojstvu posesora uz semikopulativno je' sa značenjem imati' (Piper i dr. 2005: 275): da ih podsjeti da je država u bijelim mangupskim rukama (RS, II, 182).
Lokativ u semikopulativnom predikatujavlja se sa predlogom na uz semikopulativne glagole tipa zasnivati se, temeljiti se, ostajati: sva su srodna srca montirana na istim ili bliskim talasima; kad se razidu po svijetu, svako ostaje na istom talasu (RS, II, 214); i kad je poredak u prirodi počivao na sigurnijim temeljima nego danas (RS, II, 151).
Lokativ u dekomponovanom predikatu ima vrlo ograničenu upotrebu u ispitivanim djelima našeg pisca. Sveden je na konstrukcije sa predlozima u i na i značenjem biti u opadanju, tj. biti na okupu: njihova je plima bila u opadanju (RS, II, 292); svi su na okupu u stanici (RS, II, 376).
Oblici u opadanju, na okupu vrše funkciju semantičkog jezgra u kopulativnom predikatu sa kojim istovremeno čine dekomponovani predikat (Plima je opadala; Svi su se okupili).
3 Objekatski lokativ
Lokativ koji vrši funkciju indirektnog (nepravog) objekta (Batistic 1972: 18; Stevanovic 1979: 468; Piper i dr. 2005: 277) predstavlja veoma frekventnu kategoriju u jeziku Mihaila Lalica.
• Lokativ sa predlogom o upotrebljava se uz glagole kojima se označavaju različite
komunikativne, kognitivne, intelektualne i perceptivne radnje (Piper i dr. 2005:
277), koje dijelimo u nekoliko grupa:
•	Glagoli proste prelaznosti/proste rekcije tipa govoriti, pričati, (pro)misliti, sanjariti, sanjati, čuti, kao i uz brinuti (se):
Svrši se i ta vrsta zabave, pa počeše o kračama (T, 152); Ne znam zašto o tome govorimo (LG, I, 58); koji opet priča o opreznosti (LG, I, 100); Čim počnem da mislim o nečem drugom (LG, I, 108); «Ja sam te spise proučavao i znam više no što misliš o svima vama.» (T, 141); Vec sat ili dva sanjarim o tom vremenu (LG, II, 522); sanja o stvaranju nečeg boljeg na zemlji (LG, II, 287); Sve ono što sam čuo o njemu (LG, II, 361); danas nema potrebe da se neko o tome brine (RS, II, 198).
•	Glagoli proste prelaznosti i složene rekcije sa socijativnim instrumentalom u
3 Umjesto glagola biti može se upotrijebiti glagol nalaziti se. Tatjana Batistic ističe da se upotreba glagola biti češce javlja jer drugi glagol postavlja vece zahtjeve u pogledu konkretnosti pojmova i u poziciji subjekta i u poziciji lokativa. Te restrikcije proizilaze iz činjenice da u slučaju glagola nalaziti se, za razliku od semantičke amorfnosti biti, postoji jasnije značenje smještenosti (1972: 18).
296
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
funkciji prve rekcijske dopune tipa dogovoriti se, razgovarati:
razgovaram s Jakšom o čemu bilo (LG, II, 494); razgovarali smo o nečem drugom (RS, II,
219); a i da se raspitamo i pogodimo o svemu (RS, II, 198).
•	Glagoli složene prelaznosti i složene rekcije sa bespredloškim akuzativom u funkciji direktnog objekta koji vrši funkciju prve rekcijske dopune tipa pitati, obavijestiti:
pokušava da nešto pita i sazna o bližnjima (LG, I, 12); Jovičevič je izgleda, o svemu tačno obavijestio knjaza (RS, I, 100); moči bez muke da obavijesti Njemce o pravom stanju stvari (S, II, 155).
•	Glagoli složene prelaznosti i složene rekcije tipa govoriti, pričati sa bespredloškim dativom u funkciji indirektnog objekta koji se javlja u poziciji prve rekcijske dopune:
na svoj način zaslužio da se o njemu prvom govori ( S, II, 51); pričao mi je o dačkim parama (RS, II, 166); O tome nijesam nikom pričao (RS, II, 275); «Kad mi neko priča o onome što ima da bude, ...» (R, I, 40). Upotreba lokativa sa predlogom o u objekatskoj funkciji uz navedene oblike glagola čini ga ekspresivnom varijantom gramatičkog objekta, mada je ekspresivnost umanjena usled česte upotrebe. (Corac 1974: 88)
Sasvim je očigledna tendencija svodenja upotrebe lokativa sa predlogom o na funkciju dopune (nepravog objekta), uz tzv. glagole u pitanju, (Batistič 1972: 43-46), tj. glagole govorenja i mišljenja (u širem smislu). Ta tendencija odlika je savremenog jezika pa prema tome i jezika našeg pisca, u kojem su sva druga značenja i funkcije lokativa sa ovim predlogom zabilježeni u vrlo ograničenom broju primjera.
•	Lokativ s predlogom na uz glagol svirati, tj. instrument označen lokativom ima funkciju indirektnog objekta, kao u sledečim primjerima:
svira na tamburici kad su im igranke (RS, II, 41); Neko je uzeo da svira na češlju (R, II, 146).
•	Lokativ sa predlogom po uz glagole tipa (po)milovati, udariti, tresnuti, čija rekcija zahtijeva i oblik akuzativa bez predloga u funkciji direktnog objekta:
osjetih kako me ona bez snage pomilova prstimapopotiljku (LG, II, 266); dode mi da ga po-milujem po glavi (LG, II, 15); on zamišlja kako bi ga sa slašču zviznuo po matoroj njokalici i s uživanjem zveknuopo čelu i raspaliopo labrnji da mu zube saspe u travu. (LG, II, 510).
4 Eksplikativni lokativ
Riječ je o lokativu koji se javlja u funkciji semantičke dopune uz glagole, imenice i pridjeve.
4.1 Eksplikativni lokativ kao semantička dopuna glagolu
Eksplikativni lokativ pojavljuje se uz glagole različitih tipova, pri čemu glagoli iz prethodnog poglavlja koji označavaju komunikativne, kognitivne, perceptivne radnje, kao i intelektualno-emocionalna stanja predstavljaju i eksplikativni i objekatski lokativ, pa ovom prilikom navodimo primjere sa glagolima koji nijesu navodeni u okviru objekatskog lokativa: o čemu svjedoči pripovijetka Iva Andriča (RS, II, 141); Borko, kao
Nataša Jovovic, Upotreba lokativa u romanima Mihaila Lalica
297
da čita šta o njemu mislim (RS, II, 354); ali oni su nešto načuli o nezgodnim postupcima osvetljivih šumokradica (RS, II, 386); Izvijestio je o tome Mitrovica (RS, II, 334).
•	Lokativ s predlogom u uz glagole tipapretjerivati, uživati:
Ponekad mi se čini da namjerno pretjeruje u tome (LG, I, 72); namjerno pretjeruje u tojsklono-sti da se ponizi (LG, II, 414); pa da uživa u tudoj svadi (RS, II, 16); da uživa u mirisima korijena (RS, II, 52); sastavljao neki od svojih zajedljivih spisa i uživao upakosti (RS, II, 125).
•	Lokativ sa predlogom u uz prelazne glagole tipa probuditi (u nekome nešto); uhvatiti (nekoga u nečemu), pomagati (u nekoj aktivnosti) sa slobodnim akuzati-vom u funkciji direktnog objekta:
Tada se probudi u njemu drugi, sasvim suprotan strah (S, I, 100); Izgleda da su se od pucnjave i leševa probudile snage mržnje u toj vodi (R, I, 10); Ono što je sad probudilo strepnju u meni (LG, II, 21). ili su mu podmetnuli špijunažu, ili su ga stvarno u njoj uhvatili (R, II, 207); Pret-postavljam da su ga u bjekstvu uhvatili (R, II, 213); Oko njih se odmah stvorio njihov posebni životinjski svijet ... klizi ispod kupinjaka, ... pipa, nagriza, razjeda i pomaže u laganom raza-ranju. (LG, II, 305).
Lokativ sa predlogom u, imenica koje oznacavaju živo (+) u prvoj grupi primjera, uz napomenu da imenica voda dobija to obilježje personificiranom mogucnoscu mržnje, predstavljaju konstrukcije koje zahtijevaju poseban osvrt. Naime, oblici lokativa u njemu, u meni upucuju na činjenicu da se dato stanje, osjecanje ili raspoloženje označeno oblikom akuzativa (strah, strepnju) vezuje za subjekat i to samo u situaciji o kojoj se upravo referiše (Antonic 2008: 12), dok bi se oblik lokativa u toj vodi mogao odnositi na osjecanje koje se vezuje za subjekat i van referentne situacije, tačnije ostavljaju mogucnost da su snage mržnje ponovo probudene. U prvom slučaju, kao što ističe Batistic (1972: 57) ovom modelu ekvivalentna je parafraza sa posesivnim pridjevom ili zamjenicom (njegov strah, moja strepnja), dok u vezi sa oblikom u toj vodi, shodno videnju izloženom u pomenutom radu I. Antonic (2008) postoji mogucnost umetanja priloga ponovo - Pucnjava i leševi su učinili da ona (voda) ponovo osjeca snagu mržnje, čime se mijenja i bazična struktura rečenice koja postaje složena.
4.2 Eksplikativni lokativ kao semantička dopuna imenici
Lokativ sa predlogom o, pojavljuje se u najvecem broju primjera kao dopuna uz imenice tipa razgovor i priča: ali on više ne obnovi naš razgovor o Crnoj Gori (RS, II, 159); da im održim govoranciju o potrebi sloge i medusobne trpeljivosti (RS, II, 195); u čemu ja vidim dokaz o postojanju i neprestanom pulsiranju sila (RS, II, 365); Htio je pošto-poto da me uvuče u duboko zamršeno raspravljanje o četvrtoj dimenziji i besciljnoj besmislici vasione (LG, II, 211); dode odnekud kao priča o nečem nejasnom, nepovratnom, što je nekad lijepo bilo. (LG, I, 12); mora da po selu kruži neka smiješna priča o mojojprovali kod Boja Mumla (LG, I, 307); Iz tog susreta planu priča o poštenju i karakteru kao nečemu što je na cijeni (R, II, 254); Ja sam mislio da je priča o Psecem groblju izmišljena (R, II, 305); počeo da prenosi petokolonaške priče o ruskim porazima (S, II, 11); izvukli su iz dna pamcenja stare pjesme o starim gladima (LG, II, 48); zavadio ga s dobrotvorima, čak i neke oficire i ugledne domačine zavedene predrasudama o slobodi i slavopojkama o Rusiji. (RS, II, 223); Ruga se on to našim pjesmama i predrasudama o moralu (LG, II, 515).
298
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
Eksplikativni karakter lokativnih konstrukcija vidljiv je u mogučnosti umetanja pojašnjenja tipa koji, tj. koja govori o, (priča koja govori o mojoj provali) iako je u slučaju sa imenicom razgovor navedena eksplikacija tautološkog tipa.
4.3 Eksplikativni lokativ kao semantička dopuna pridjevu
Lokativ sa predlogom u javlja se u funkciji dopune uz pridjeve tipa uporan, izdržljiv, oprezan, grub, siguran, čvrst i sl. što če pokazati sledeči primjeri: a ako bude uporan u traženju tog priznanja - još če mu se i narugati (S, I, 113); Od mene je u svemu izdržljiviji, pa i u tome (LG, II, 402); pokajah se što nijesam bio oprezniji u timpohvalama davolu (LG, II, 337); uobražen bez razloga, grub u licu, (LG, II, 148); Ona nije baš bila sasvim sigurna u zanatu (LG, II, 207); Najgore je što ja nijesam čvrst u sebi. (LG, II, 286).
5 Spacijalni lokativ
Riječ je o lokativu koji se javlja u funkciji spacijalnog determinatora, odredujuči rečeničnu predikaciju u vezi sa nekim od mogučih aspekata prostornog odnosa. Izražavanje statičnih prostornih relacija, ujedno je i osnovno značenje ovog padežnog oblika (Pranjkovič 2013: 3).
Lokativne konstrukcije mjesnog značenja koje se javljaju u rečenicama u svojstvu ispustivih determinatora, T. Batistič naziva adverbijalima (1972: 25). U takvim slučajevima, kako uz prelazne, tako i uz neprelazne glagole, ispuštanje lokativa ne dovodi do narušavanja rečeničnog smisla, za razliku od funkcije lokativa kao mjesne dopune, usled čijeg ispušanja može biti izmijenjeno ili narušeno značenje rečenice. Stoga, kriterijum ispustivosti u glavnom odreduje funkciju mjesnog lokativa u primjerima koje izdvajamo u jeziku Mihaila Laliča, pri čemu je funkcija adverbijalnog mjesnog lokativa najzastupljenija.
5.1 Neusmjerenost - lokativnost - u prostoru
5.1.1 Neposredna prostorna lokalizacija
U ovom značenju bilježimo primjere lokativa sa predlozima u, na, o, pri uz glagole
biti (nalaziti se), stanovati, boraviti, živjeti, biti smješten, stajati, ležati, ostati, čija semantika zahtijeva prisustvo lokalizatora, ali i uz druge glagole uz koje je prisustvo lokalizatora fakultativno. Obilježje glagola jeste dinamičnost (+/-) i direktivnost (-). • Predlog u upučuje na unutrašnjost lokalizatora:
Šta li traži u mojim gudurama, (LG, II, 301); Ukatunu svijetle vatre i čafkaju psi. (LG, II, 143); krompir je slan, bruni se i rastapa u ustima. (LG, II, 101); Čujem samo isprekidane glasove kao da negdje u daljini zloslutni pas zavija (LG, II, 79); on drži pištolj u ruci (LG, II, 49); Mislim da je u Gubavčevojpečini (LG, II, 37); Čak i meni se u početku pričinjavalo da su u Gubavču sjenke crne i zloslutne, (LG, II, 269); Kroz pukotine u brvnima vidi se livada (LG, II, 33); sasvim se nejasno čuje kao nešto što se kreče u daljini. (LG, II, 12); To je prirodno, jer se on
Nataša Jovovic, Upotreba lokativa u romanima Mihaila Lalica
299
iznenada našao u svojoj sredini i materiji (LG, II, 14); opazio je Ivan nešto u blizini (LG, II, 15); u magli se rasu pahuljica sive dlake (LG, II, 16); Izliječili su je u bolnici, u Opštinskoj bolnici (LG, II, 29); što sam je samu ostavio uzapaljenomBeogradu (LG, II, 28); Žena njegova, negdje je u logoru, u Albaniji (LG, II, 33); ima rezerve u torbi i vatre u krvi (LG, II, 481).
•	Predlog na podrazumijeva gornju ili katkad bočnu površinu lokalizatora, ali se pojavljuje i uz imena toponima i institucija:
«Nemam ogledala osim na bari » (LG, II, 86); po tome znam da je on negdje unutra, na tavanu ili u izbi (LG, II, 59); Glas mu škripi kao da nož na brusu oštri (LG, II, 55); uspomene ... pli-vaju na talasima i pojavljuju se na drugim mjestima (LG, II, 11); Sve što je bilo, ... razmekšalo se i rastopilo na toj vatri, krčka se na njoj (LG, II, 19); Zrnevlje, s mukom izvučeno iz zelena klasja, suši se ispred kuca na prostrtim ponjavicama. (LG, II, 123); Na Lomu je tiho, (LG, II, 202); Škola je bila na Zaravni, pet-šest metara iznad ceste. (T, 65); Ustao sam, probudio ljude i pošao na čelu kolone: ako dode do saslušavanja da se nemam čime braniti. (T, 47). Poslednji primjer zahtijeva poseban osvrt, usled upotrebe predloga na i oblika lokativa imenice čelo uz glagol kretanjapoči, čija semantika ne dozvoljava upotrebu padežnog oblika sa obilježjem nedirektivnosti. Umjesto očekivane akuzativne konstrukcije sa predlogom na ciljnog značenja, ili dativne sa predlogom ka ili bez njega, pisac, vjerovatno voden semantikom prethodnog glagola (probudio ljude ... na čelu kolone) supstandardno upotrebljava oblik lokativa.
•	Lokativ sa predlogom o označava bočnu površinu lokalizatora koja se kružno obuhvata ili je lokalizator posebnog, često klinastog, oblika:
Zgulih pušku s onog što hramlje kao da je visila o drvetu (R, II, 327); Lokativ se ovdje pojavljuje u funkciji mjesne dopune, čijim bi ispuštanjem bio narušen smisao rečenice, a supstitucija nekim drugim padežnim oblikom nije moguca (Batistic 1972: 22-23).
•	Lokativ sa predlogom pri u savremenom jeziku označava mjesto uz imenice zemlja ili dno, vrh u funkcijifragmentizatora (Piper i dr. 2005: 283), što je vidljivo u daljim primjerima:
pri zemlji je sigurnije nego na krevetima (LG, II, 34); Stabla su se pri dnu izvila u lukove, (LG, II, 211).
Isti predlog, može označiti mjesto drugačije vrste (Stevanovic 1979: 500) i pri tome ima semantičku vrijednost ekvivalentnu genitivu s predlogom kod, ali ne u značenju u blizini pojma uz čije ime stoji, vec u značenju posjedovanja čega: nema nikakvog sječiva pri sebi (S, I, 27); pa vas zato pocmeka toliko koliko ima metaka pri sebi (S, I, 30); Sad nemam pri sebi takvog oružja (LG, II, 338); nek i dalje zadrži pri sebi vaške koje je othranio (LG, II, 453).
•	Lokativ s predlogom prema označava mjesto na suprotnoj strani od pojma u odnosu na koji se to mjesto odreduje, tj. kazuje da se nešto vrši, zbiva li nalazi preko puta toga pojma ili da nešto po mjestu stoji s njim naporedo (Stevanovic 1979: 497):
Mogao bih možda prosjeci žicu prema konjušnici (R, II, 220); Avetinjski kvart, čije su nam granice prema jugu i prema sjeveru nepoznate (R, II, 248); Dva brijega, koji su dugo bili jedno, pružaju se uporedo prema istoku (R, II, 323); Trgli smo se i nagnuli jedan prema drugom (RS, II, 240); sjede na panj prema suncu (LG, II, 412).
300
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
5.1.2 Neposredna prostorna lokalizacija s obilježjem prostiranja po površini lokalizatora
U ovom značenju upotrebljava se lokativ sa predlogom po:
•	uz glagole tipa prosuti, razliti, razmazati koji pokazuju da je prostiranjem zahvacena cijela površina lokalizatora:
« ... a neki se namazali crnim glibom po obrazima ...» (LG, II, 201); Po nosu i po čelu nagaravljen je od kotla. (LG, II, 85); a voda iz štrugalja prskala je za njom po travi oko puta (LG, II, 26); pljusak zaklaparapo daskama i lokvama (LG, II, 33); Suze su mu kapale poprašini (LG, II, 42);
•	uz glagole tipa crtati, pisati koji označavaju radnju koja se ostvaruje po lokalizatoru koji predstavlja ravnu površinu:
Pustara liči na trbuh gole žene kako ga crtaju francuski slikari ili mangupi beogradski po klozetskim zidovima (LG, II, 121);
•	uz glagole kretanja uz koje označavaju da je kretanjem u različitim smjerovima zahvacena cijela površina lokalizatora:
Poproplanku se bjelasaju oglodane kosti, (LG, II, 491);
Dok sam gledao ta kucišta i crvene tačkice po bljušturi i po šljivovom lišcu, (LG, II, 317); i poslije su se hvalili po komšiluku (LG, II, 274); a samo ja lud ludujem po planini (LG, II, 202); Gorak je to med, opali me po praznoj utrobi (LG, II, 175); da čujemo šta se čini po svijetu (LG, II, 123).
Odavno je zapaženo da postoji sličnost upotrebe mjesnih konstrukcija po+lokativ i prosekutiva, koja proističe iz zajedničkog obilježja dinamičnosti. Prema tome, u pojedinim slučajevima kada se spacijalni lokativ sa predlogom po javi uz glagol kretanja, njegovo značenje najbolje se čuva supstitucijom instrumentala (Ivic 1954: 122; Batistic 1972: 33).
•	Uz različite glagole, kada označava lokalizator u množini označava daje zahvaceno više istovrsnih lokalizatora rasutih u prostoru:
Moju su majku poslali u Foču da me traži po grobljima pravoslavnim i muslimanskim, po šumama i potocima. (T, 157); Umjesto onoga što je zračilo uhvatila se po stvarima kora od tuge i strepnje (LG, II, 32); Po ivicama je ostalo iskidanog konca (LG, II, 19); Po ogradama se sunčaju nove ponjave (LG, II, 77); pa mi se smrači pred očima od jezivih mravinjaka što mi progmizaše po krastama. (LG, II, 102).
6 Temporalni lokativ
Lokativ se javlja u funkciji temporalnog determinatora i odreduje rečeničnu predikaciju u vezi sa nekim od mogucih aspekata vremenskog odnosa. U jeziku našeg pisca, lokativ svoje temporalno značenje može imati u vezi sa predlozima u, na, po i pri, kojima se uglavnom obilježava simultanost, tj. neposredna vremenska lokalizacija. Gubljenje osnovnog mjesnog značenja predloga transpozicijom značenja uslovljava pojavu ekspresivne vrijednosti lokativne temporalne odredbe. (Corac 1972: 91) Lokativ sa predlogom u uz temporalne jedinice tipa trenuci, buducnost, prošlost,
Nataša Jovovic, Upotreba lokativa u romanima Mihaila Lalica
301
djetinjstvo, dani, zatim deverbativne imenice tipa borba, hod, imenicu početak označava vrijeme u kome nešto biva, pri čemu se može odnositi bilo na cijeli vremenski razmak označen pojmom s imenom u lokativu ili samo na dio vremenskog pojma njime označenim, kao što je to slučaj u sledečim primjerima:
Valja zbog nekih izbora koji če se održati u dalekoj buducnosti, (LG, II, 243); tješi me to što je u prošlosti bilo sličnih nesrečnika (LG, II, 332);
«I u prvoj borbi zarobio Talijana.» (LG, II, 77); U hodu se manje misli (LG, II, 89); Sve je jasno, stvari stoje gore nego što je mislio, dosta slično onom što sam ja govorio u trenucima kad me savlada ogorčenje. (LG, II, 61); ranjen u decembarskim demonstracijama (LG, II, 167); da se svojina poštuje i imovina štiti da se ne cijepa jedinstvo naroda u sudbonosnim danima ... (LG, II, 44); Ne znam je li to bilo u snu, ili u ranom djetinjstvu, (LG, II, 139);
u mom sječanju obnavlja čudesan prizor stalnog pokreta, sliku vječno mlade snage i uporne borbe s vremenom koji sam pri prvom susretu, negdje davno u djetinjstvu, naslutio u njegovom hujanju. (LG, II, 56);
Glas mu nije neprijatan kao u početku, (LG, II, 51); Čak se i meni u početku pričinjavalo da su u Gubavču sjenke crne (LG, II, 269);
pramičak njene zalutale duše koja me u snu posjetila (LG, II, 30); davi u snu (LG, II, 136).
Vremenski karakter lokativne konstrukcije u snu, ili pak u prvoj borbi, u hodu može se tumačiti i kao odredba okolnosti, ali kako je u samom kontekstu naglašeno značenje temporalnosti, ipak ih svrstavamo u reprezentativne primjere temporalnog lokativa.
Kao semantički ekvivalent lokativu tipa u početku javlja se isti padežni oblik sa predlogom na.
Lokativ sa predlogom na pored vremenskog karaktera koji je niske frekventnosti u ovom slučaju u jeziku Mihaila Laliča, često sadrži i značenje okolnosti u kojima se glagolska radnja vrši: na suncu glad nije tako mučna kao u magli. (LG, II, 17); kad sam ja to na javi ili u snu predvidio ovu sliku. (LG, II, 521).
Lokativ sa predlogom o, koji u ispitivanim djelima, u funkciji vremenske odredbe nije naročito zastupljen, označava vrijeme kada se vrši, ili u toku kojega se vrši ili zbiva glagolska radnja o kojoj je riječ: Plemena brdska i primorska, ... , opraznicima su slala ljude na Cetinje, (RS, II, 61); gledajuči kako se o praznicima nadmeču plemenski predstavnici u bacanju kamena. (RS, II, 62).
Lokativ sa predlogom po u savremenom jeziku, označavajuči vremenski karakter radnje, češče pripada kategoriji posteriornosti, medutim, u jeziku našeg pisca takva upotreba nije zastupljena izuzev u pojedinim, usamljenim slučajevima, dok je obilježavanje vremenskog toka u kome nešto biva ili se vrši mnogo češče: Nema nikog po ovoj kiši (LG, II, 38); one sad vrtoglavaju i posrčupopomrčini (LG, II, 45); jer od straha se čovjek ščučuri, a ne traži po noci i po kiši gdje če kavgu zametnutu. (LG, II, 72); Ne znam ni po danu da li bih ih prepoznao (LG, II, 386).
Medutim, upotreba lokativa imenica dan, noc, kiša sa predlogom po (u značenju kada je dan, noc, kiša) nesumnjivo predstavlja i okolnosti u kojima se radnja vrši, odnosno zbiva. (Stevanovič 1979: 489).
302
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
Lokativ sa predlogom pri, uglavnom deverbativnih imenica, koji je više vremenska odredba nego odredba okolnosti, javlja se kao ekvivalent, sintaksički i semantički, genitivu sa predlogom za (mada je u savremenom jeziku pretežnija upotreba konstrukcije za vrijeme sa oblikom genitiva):
Trebalo je da ga potražimo pri povratku iz Loma; (LG, II, 123); uvijek je pri povratku imao da ispriča nešto novo, (LG, II, 126); Pri povratku sa suda, (LG, II, 149); Pri povratku naidoh na nečiji povrtnjak (LG, II, 183); ali se nadam da ce se neke stvari uprostiti pri izradi. (LG, II, 186); Uostalom sve što je ljudsko bar dvaput je smiješno - pri nastajanju, i kad zastari. (LG, II, 186); Pri tom tumaranju, da se ne izludi, spasavaju privremeni ciljevi, (LG, II, 193); To mu dode da su svjedocipri dvoboju (LG, II, 231); Izgleda da i patroldžije hvata jeza pri pomisli da je tu naden mrtav čovjek (LG, II, 269); Kokoške su se probudile, ... Prelete ono koliko mogu, rasperušane, i posrcu pri spuštanju na zemlju. (LG, II, 501); ježili smo se pri pomisli da se bez toga nece proci (LG, II, 506); Bradu je obrijao, ... da mu ne smeta pri radu. (LG, II, 514); Patrljnulo ga je stablo pri padu, a moglo je i gore biti. (LG, II, 533); u mom sjecanju obnavlja čudesan prizor stalnog pokreta, sliku vječno mlade snage i uporne borbe s vremenom koji sam pri prvom susretu, negdje davno u djetinjstvu, naslutio u njegovom hujanju. (LG, II, 56).
7	Situacioni lokativ
Lokativ ovog tipa javlja se u funkciji situacionog determinatora odredujuci rečeničnu predikaciju s obzirom na ukupnu situacionu okolnost (Piper i dr. 2005: 289). Zabilježen je u vezi sa predlogom pri i lokativom imenice svjetlost:
Sretali smo se samo nocu, pri svjetlosti vatre s ognjišta i zvijezda, nikad danju (LG, II, 389).
Okolnost posebnog tipa, upravo značenje koncesivnosti, bilježimo u jeziku našeg pisca, koja je za savremeni jezik vrlo neobična (Stevanovic 1979: 503), buduci da je u potpunosti zamijenjena konstrukcijom i pored sa oblikom genitiva: Pri svem tom na njihovim licima se nijesu primjecivali tragovi neke naročite brige ili utučenosti, otac i sin su razgovarali sasvim mirno, kao da nagadaju hoce li biti kiše ili tako nečeg što ne zavisi od njihove volje i snage. (S, II, 111)
8	Kvalifikativni lokativ
U ovom slučaju lokativ ima funkciju kvalifikativnog determinatora koji odreduje rečeničnu predikaciju s obzirom na način realizacije.
Način vršenja glagolske radnje uz koji se katkad kazuje i propratna okolnost, označava se lokativom sa predlozima u, na i po:
On me gleda kad ne pazim, i vidi me kako ja necu, i sudi me upotaji. (LG, II, 511); Čuveni Miloš Bjelomuževic, ..., koji je ... čitav vijek proveo u borbi (RS, II, 146); Najzad se probudih sav u znoju. (LG, II, 187); Na nekim mjestima izgleda kao da gusla, zatim počinje i da pjeva u desetercu: (LG, II, 126); Sjetih se pištolja, ali onaj me drži u šahu - samo čeka da učinim potez. (LG, II, 49);
«Nemoj da ginem na božjojpravdi!» (LG, II, 443); « ... samo da te puste na miru i da te ne zovu u akcije.» (S, I, 106); više bih volio da je tiho, da na miru gledam selo (LG, I, 53); «Onome lupežu kaži da ostave Ivu na miru...» (LG, II, 320).
Nataša Jovovic, Upotreba lokativa u romanima Mihaila Lalica
303
Možda je baš u dosluhu, predvideno, dogovoreno, po planu se ostvaruje (LG, II, 217).
U prvom primjeru, uz glagol suditi, koji se javlja u značenju prelaznog glagola ocjenjivati (koga) (Isp. Petrovic-Dudic 1989: 108) lokativ u potaji mogao bi se transformisati u načinski prilog potajno. Uz glagol provesti, u drugom primjeru, umjesto lokativa u borbi, mogao bi se upotrebiti glagolski prilog boreči se, ili pak načinska klauza tako što se borio, koji su pokazatelji značenja i funkcije lokativa u ovom slučaju. Oblici u znoju, u desetercu, u šahu takode iznose kvalifikaciju vršenja radnje označene upravnim glagolimaprobuditi se, pjevati i držati.
Veza lokativa i predloga na, označena frazeološkom konstrukcijom nudi mogucnost dvojake transformacije tipa - na božjoj pravdi - pravedan, nedužan, nedužno, pa bi funkcija ove konstrukcije u prva dva slučaja bila atributsko-priloška, a u trecem priloška. Rekonstrukcija lokativa na miru, i po planu omogucava transformaciju oblikom načinskog priloga mirno i planski u primjerima - ... da mirno gledam selo i planski se ostvaruje.
Na drugoj strani, lokativ sa predlogom u, može biti vezan za imenice, i njih odredivati, pa u takvim slučajevima njegova funkcija nije priloškog vec pridjevskog karaktera:
Bolničarke su neprijatne, uvrijedene žene vec u godinama, (R, II, 151); kao da ce im se sunce roditi kad se on pojavi i zauzme centralno mjesto u spektaklu (RS, I, 63); da ce barem neko od našeg plemena naci svoje pravo mjesto u istorijskim dogadajima (RS, I, 225).
Sve načinske lokativne konstrukcije imaju stilističku vrijednost koja se ogleda u naročitoj ekspresivnosti jezičkog izraza, do koje dolazi usled kombinovanja primarno mjesnih predloga sa imenicama apstraktnog ili vremenskog pojma.
9	Lokativ propratne okolnosti
U našem korpusu zabilježeni su i rijetki primjeri lokativa u funkciji determinatora propratne okolnosti rečenične predikacije (Piper i dr. 2005: 291) koji se javlja sa predlogom u deverbativne imenice u svojstvu kondezatora klauze s veznikom i/a (da) pri tom/a da: U ljutnji mi se pričinjava (R, II, 149); drijemam u razgovoru kao luda (LG, II, 424); naide zatvorenička kolona u pratnji tenkova (S, II, 157).
10	Instrumentalni lokativ
Interesantni su i slučajevi upotrebe lokativa koji se javlja u funkciji instrumentalnog determinatora i označava posrednika, ali katkad i sprovodnika koji omogucava realizaciju radnje upravnog glagola. U jeziku našeg pisca, u ovom značenju lokativ se upotrebljava sa predlozimapo i na, kao u sledečim primjerima:
Ratko izade i ništa ne reče - šta da poruči i po kome (R, I, 35);
Viču predaj se i zovu me po imenu (LG, II, 383); mašu i dozivaju neke naše po imenu (LG, II, 183); zna ga samo po imenu (R, II, 302); Svakog ih znam po imenu (RS, II, 248); a zna Jama ... po imenu sve studente crnogorske iz Beograda (RS, II, 319);
svira na tamburici kad su im igranke (RS, I, 41);
Branko ih na zašiljenom prutu izvlači kao ribe i nudi me (LG, II, 40).
304
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
Prvi primjer, po kome predstavlja posrednika sa obilježjem živo (+) u vršenju glagolske radnje označene glagolom poručiti. Oblici lokativa po imenu, označavaju - sredstvo4 tj. ono pomocu čega se vrši radnja zvanja, dozivanja i ali i prema čemu, tj. 5 obzirom na šta se vrši radnja glagola znati. Sredstvo koje omogucuje vršenje radnje sviranja i izvlačenja označeno je u poslednjim primjerima oblikom lokativa sa predlogom na.
11 Kauzalni lokativ
Riječ je o lokativu koji vrši funkciju kauzalnog determinatora, odredujuci rečeničnu predikaciju u vezi sa značenjem uzroka (Piper i dr. 2005: 293) mada u jeziku Mihaila Lalica često ima i značenje šire situacione okolnosti.
Uzročno značenje lokativa zabilježeno je u vezi sa predlogom u imenica koje označavaju čovjekove unutrašnje fiziološke, psihološke i mentalne pobude uz glagole svjesne, voljne akcije (Ibid., 293); kao i imenice nedostatak pri čemu se označava indirektni uzrok tipa razlog; a zatim i uz predlog po imenica koje upucuju na indirektni uzrok tipa motiv, uz podrazumijevano značenje osnova/kriterijuma:
nemaju vremena da se stide u velikom strahu od pada. (LG, II, 77); Ona je na svoj način živa i luda je - u zanosu pokušava da se otrgne i poleti (LG, II, 412); Predložio sam u zanosu da na mjesto Ljuba Bakica izaberemo Marka Dakovica. (RS, II, 252); Zaista je čudno to što je Miklja sačuvala tajnu; u tom čudu ima i moje zasluge (LG, II, 440); Prvi plotuni opaljeni bez vidljivog cilja i u grozničavoj žurbi da se nadoknadi ono što je u zabuni propušteno (S, I, 162); Brzo spustih ruku da ga nehotice ne ubijem, i vratih pištolj u futrolu da ga namjerno ne ubijem u ljutini što nadode. (LG, II, 52);
Laž se kroji po starom kalupu, daleko starijem od zidina Atlantide, pa kroz tri-četiri naraštaja, kada primi lokalne boje i imena postaje predanje i izvor za istoriju u nedostatku drugih podataka. (LG, II, 191);
Po njegovoj želji, ostavili su ga kod izvora (R, II, 82); «... Puške se sad nose po kazni ...» «Neko po kazni, neko od volje ...» (LG, II, 537).
T. Batistic ističe da je visoka frekvencija javljanja lokativa sa predlogom u u direktnoj vezi sa činjenicom da se u toj konstrukciji kao leksički eksponenti javljaju lekseme raznovrsne semantike usled specifičnog leksičkog značenja ovog predloga koje je u izvjesnom smislu neodredeno tj. ovisno od pojma s kojim se nalazi u konstrukciji ili od nekog drugog elementa u relevantnom rečeničnom okruženju. (1972: 173)
4 Isp. Stevanovic (1979: 490); Primjeri tipa zove po imenu nijesu ubrojani u kategoriju instrumentalnog lokativa u Sintaksi padeža (Piper i dr. 2005), čiju smo klasifikaciju lokativnih vrsta prihvatili uz izvjesne korekcije, na koje upucujemo na osnovu mišljenja M. Stevanovica i T. Batistic.
Nataša Jovovic, Upotreba lokativa u romanima Mihaila Lalica
305
12 Lokativ osnova/kriterijuma
Lokativ osnova/kriterijuma, pored spacijalnog i temporalnog lokativa, u jeziku Mihaila Lalica, jedna je od najfrekventnijih vrsta ovog padežnog oblika. I pored činjenice što se u tradicionalnim gramatikama ona ne ispituje zasebno (Lalevic 1962, Stevanovic 1979, Stanojčic, Popovic 2011) s obzirom na frekventnost upotrebe i mogucnost razgraničavanja semantičkih odnosa izmedu dativa i lokativa, (Antonic 2011) mi je ovom prilikom analiziramo zasebno, stalno imajuci u vidu bogatstvo srodnih značenjskih nijansi - vremena, okolnosti, uzroka, načina i osnova.
Lokativ osnova/kriterijuma javlja se u funkciji determinatora kojim se rečenična predikacija odreduje s obzirom na okolnost tipa osnov/kriterijum. U ovom značenju upotrebljava se sa predlozima po i prema kao eksponent klauze na osnovu toga šta/ što/koji/kako/koliko, što još jednom potvrduje semantičku iznijansiranost sa vec navedenim značenjima u funkciji priloške odredbe upravnog glagola, što če pokazati rekonstrukcija prve grupe zabilježenih primjera.
I
Po onome što se čuje izgledalo je da jači slabijima gule kože, (LG, II, 22); kolibe su oronule - po tome izgleda da su vec godinama napuštene. (LG, II, 23); Ne očekuje nas i nema nikakvih znakova po kojima ce poznati da smo to mi a ne oni od kojih se sklanja. (LG, II, 24); ništa se o našem boravku ne može zaključiti po tim razbacanim kostima. (LG, II, 127).
Pored značenja osnova, iskazanog navedenim lokativnim konstrukcijama prisutno je i značenje uzroka; u prvom primjeru zbog izvjesnog zvuka izgledalo je ili činilo se da jači slabijima gule kože; u trecem primjeru nijesu prisutni znakovi zbog kojih, tj. na osnovu kojih bi se nešto moglo poznati; zatim značenje načina; u drugom primjeru na osnovu toga kako i koliko su kolibe oronule upucuje se na zaključak da su odavno napuštene; ali i oba značenja, i načinsko i uzročno, u četvrtom primjeru u kojem se po načinu, tj. na osnovu toga i zbog toga kako su kosti bile razbacane ne može doci do izvjesnog zaključka.
II
Po suši je narod nanjušio da nailaze paljevine (LG, II, 46); Rekao sam, bez razmišljanja, šta bi po pravdi trebalo da se uradi; (LG, II, 58); Ona njegova žena izade i ščepa se za oba direka da ne udem preko nje žive - po tome znam da je on negdje unutra (LG, II, 59); Po sjecanju nadoh šumsku stazu prema medi (LG, II, 160); Jedan od njih, vičan zakonu kao Ilija Naftadžija, nabraja šta sam počinio i po kojim se propisima to kažnjava. (LG, II, 233); Znalo se, po smradu se osjecalo, vidjelo se gdje se okupljaju muve i psi (LG, II, 244); Jakša ju je prepoznao po neosjetnom mirisu dima (LG, II, 561); Samo se Ivan ne slaže da smo narod izgubili. Po njegovom ispada da je to nemoguce, (LG, II, 113).
Suša u prvom primjeru pored toga što predstavlja osnov vršenja radnje označene glagolom nanjušiti, ujedno je uslov vršenja radnje označene glagolom nailaziti; Lokativ deadjektivnih i deverbativnih imenica (pravda, sjecanje, propisi, smrad, miris) u narednim primjerima ove grupe uglavnom pored značenja osnova/kriterijuma otkriva i način vršenja glagolske radnje. U poslednjem primjeru po njegovom, na osnovu šireg konteksta podrazumijeva se lokativ imenice mišljenje (Na osnovu toga kako on misli ispada da je to nemoguce).
306
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
III
Po boji glasa čini mi se da je to čovjek koji se davi (LG, II, 47); Po glasu se vidi da je mrzovoljan: (LG, II, 52); Poznace me odmah po glasu, po bradi (LG, II, 142); Ne govori ništa, a po licu i po hodu se vidi da i on strahuje od zasjeda. (LG, II, 77); Pošto smo mi navikli da zaključujemo po znacima a ne po riječima, možda nas je isti znak prevario (LG, II, 81).
Načinsko značenje odlikuje i primjere ove grupe (na osnovu toga kako govori, kako hoda) koji su kod stanjih gramatičara i posmatrani kao sredstvo, unekoliko posebne vrste, i ono prema čemu, odnosno s obzirom na šta se vrši glagolska radnja (Stevanovic 1979: 490).
IV
tri godine je čekao da ga prime u SKOJ, a druge su primali za tri mjeseca ili za manje, prema nacionalnom i davo bi ga znao kakvom ključu (LG, II, 73); Odavno ih slušam i prema glasovima zamišljam kakva su im lica bila. (LG, II, 91); ja ne mogu da ne poštujem njegovo smjelo pipanje po mraku i postavljanje proizvoljnih putokaza više prema .simetrijama nego prema činjenicama. (RS, II, 306).
Veza predloga prema i lokativa (nacionalnom kakvom ključu, glasovima, simetrijama, činjenicama) nedvosmisleno označava na osnovu čega se vrši ili biva ono što se kazuje upravnim glagolom. Stevanovic ističe da se u ovoj funkciji naporedo s predlogom prema upotrebljava predlog po s istim oblikom samostalnih riječi, koji u ovom slučaju imaju sinonimsku vrijednost (1979: 498).
Upotreba lokativa u vezi sa predlogom prema i značenjem osnova pojedinim sintaksičarima omogucila je reinterpretaciju dosadašnjeg tumačenja dativa i lokativa. I. Antonic (2011: 161-178) u unekoliko izmijenjenom pristupu u odnosu na onaj koji je izložen u Sintaksi padeža (2005) primjere koje mi ubrajamo u lokativ osnova/ kriterijuma deverbativnih imenica ili onih koje predstavljaju predmetnog referenta (propis, zakon i sl.) posmatra kao dativ, a ne kao lokativ. Razlog takvom tumačenju jeste ključno obilježje direktivnosti, koje posjeduje dativ, a koje isključuje lokativno-lokacionu komponentu (Antonic 2011: 176) na drugoj strani, ali i mogucnost sintaksičko-semantičke transpozicije predloga prema priloškim jedinicama u predloškoj funkciji - shodno, saglasno, sledstveno koje idu s dativom.5 S obzirom na činjenicu da se i dativ može upotrijebiti uz glagole mirovanja prilikom razgraničavanja značenja dativa i lokativa, ističe da se odnos mirovanje - kretanje, dativ - lokativ6, ne može smatrati relevantnim u ovom slučaju, jer i dativ karakteriše obilježje translokativnost (-) kao i lokativ. Medutim, mi i dalje smatramo da se ova obilježja ne smiju zanemariti ili pak smatrati manje važnim prilikom sintaksičko-semantičke
5	Antonic navodi primjere tipa Redala je papire prema delovodnom broju; ili Prema kazivanju profesora Jovanovica često su se sastajali i razgovarali; oblike sa predlogom 'prema' tumači kao dativ. Metajezičkim testom sintaksičko-semantičke parafraze u kojem se značenje osnova kriterija padežne forme s predlogom 'prema' predlogom 'po', doprinelo je, čini mi se, uverenju da i uz predlog 'prema' ide lokativ, a ne dativ. Očigledno je da parafraza s predlogom 'po' nije potpuni semantički ekvivalent buduci da se takvom parafrazom samo potvrduje značenje osnova/kriterija. ( Antonic 2011: 175).
6	Isp.: Stevanovic (1934: 273-76; 1961-1962: 319-22).
Nataša Jovovic, Upotreba lokativa u romanima Mihaila Lalica
307
analize, jer se u pomenutoj analizi prilikom objašnjavanja kategorije translokativnost (-) koji posjeduje i dativ kao primjer uzimaju glagoli okrenutosti, upravljenosti i usmjerenosti (Antonic 2011: 161-78), što je u nauci odavno utvrdeno. Prostorno značenje dativa i lokativa, zasnovano na obilježjima direktivnosti i nedirektivnosti i dalje je osnovni kriterijum njihovog razgraničavanja.7 Značenje cilja, koje na osnovu rekonstrukcije navedenih primjera autorka izvodi, jeste prisutno8 mada je ovakva rekonstrukcija od sekundarnog značaja. Naša analiza primjera iz Lalicevog jezika, takode je uključila i moguca značenja i sekundarne rekonstrukcije lokativnih oblika osnova, koje se namece, svojom semantikom, kao osnovno, dok ostala značenja -uzroka, cilja, načina, okolnosti bivaju implicirana kontekstom.
Na drugoj strani, kategorija osnova/kriterijuma, koja nema status autonomnosti u savremenoj sintaksičkoj literaturi, što ističe i sama autorka (Ibid., 175) ne pruža mogucnost rekonstrukcije ovog tipa, prema kojoj bi se predlog prema prilikom označavanja osnova povezao sa oblikom dativa, a ne lokativa.
13	Komparativni lokativ
Oblikom lokativa i predloga pri i prema može se označiti poredbeni odnos izmedu dva pojma, pri čemu se pojam s imenom u lokativu izdvaja po stepenu zastupljenosti izvjesne karakteristike, osobine ili pojave.
Kakvi su da su partizani - pri vama su bijelo perje! (LG, II, 170); Donijeli su luka, i hljeba i maslinki, ali se sve to zaboravi prema zelenim džanarikama, čiji je sok spas od žedi (R, II, 351); I sve bi se to moglo nekako otrpjeti i zaboraviti pri mnogo vecoj muci koja je snašla zatvorenike poslije Miroviceve izdaje (S, I, 50);
Kakav Mažino i tarakovina, prema onoj tvrdi neprolaznoj (RS, II, 191); Priuze daha i pojača do urnebesa - ranjeni konj nije ništaprema njegovoj samotničkoj srdžbi i rici u predvorju mraka, straha i vječnog hlada (R, II, 288).
Pored oblika lokativa i predloga pri i prema, mogla bi se upotrijebiti lokativna konstrukcija uporedenju i oblikom instrumentala sa predlogom s(a) - Kakvi su da su partizani - u poredenju sa vama su bijelo perje, itd.
14	Zaključak
Upotreba lokativa u jeziku našeg pisca ukazuje na zastupljenost u skoro svim značenjskim odnosima koji inače karakterišu ovaj padežni oblik i u savremenom jeziku, mada su zabilježeni i rijetki, ali za našu analizu itekako značajni primjeri njegove supstandardne upotrebe.
Osnovno, a prema tome i najfrekventnije značenje lokativa, kako u savremenom jeziku, tako i u ispitivanom tekstu jeste označavanje statičnih prostornih relacija, a zatim i različitih vremenskih kategorija.
7	Isp.: I. Pranjkovic (2013: 50-60) .
8	^4ko se usmerimo na ono što kaže profesor Jovanovic (i to uzmemo kao verodostojno). (Antonic 2011: 175).
308
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
U ispitivanom tekstu bilježimo i supstandardnu upotrebu spacijalnog lokativa (Ustao sam, probudio ljude i pošao na čelu kolone: ako dode do saslušavanja da se nemam čime braniti). Naime, semantika glagola kretanjapoči ne dozvoljava upotrebu padežnog oblika sa obilježjem nedirektivnosti. Umjesto očekivane akuzativne konstrukcije sa predlogom na ciljnog značenja, ili dativne sa predlogom ka ili bez njega, pisac, vjerovatno voden semantikom prethodnog glagola (probudio ljude ... na čelu kolone) supstandardno upotrebljava oblik lokativa.
Primjetna je tendencija svodenja upotrebe lokativa sa predlogom o na funkciju dopune (nepravog objekta), uz tzv. glagole govorenja i mišljenja. Ta tendencija odlika je savremenog jezika pa prema tome i jezika našeg pisca, u kojem su sva druga značenja i funkcije lokativa sa ovim predlogom zabilježeni u vrlo ograničenom broju primjera.
Lokativ sa predlogom pri, uglavnom deverbativnih imenica, koji je više vremenska odredba nego odredba okolnosti, javlja se kao ekvivalent, sintaksički i semantički, genitivu sa predlogom za, mada je u savremenom jeziku pretežnija upotreba konstrukcije za vrijeme sa oblikom genitiva (primjeri tipa - Trebalo je da ga potražimo pri povratku iz Loma i sl.).
Okolnost posebnog tipa, upravo značenje koncesivnosti, takode bilježimo u jeziku našeg pisca, koja je za savremeni jezik vrlo neobična (Stevanovič 1979: 503), buduči da je u potpunosti zamijenjena konstrukcijom i pored sa oblikom genitiva (primjeri tipa - Pri svem tom na njihovim licima se nijesu primječivali tragovi neke naročite brige ili utučenosti) .
Lokativ osnova/kriterijuma, pored spacijalnog i temporalnog lokativa, u jeziku Mihaila Laliča, jedna je od najfrekventnijih vrsta ovog padežnog oblika. I pored činjenice što se u tradicionalnim gramatikama ona ne ispituje zasebno (Lalevič 1962, Stevanovič 1979, Stanojčič, Popovič 2011) s obzirom na frekventnost upotrebe i mogučnost razgraničavanja semantičkih odnosa izmedu dativa i lokativa, (Antonič 2011) mi smo je analizirali zasebno, stalno imajuči u vidu bogatstvo srodnih značenjskih nijansi - vremena, okolnosti, uzroka, načina i osnova.
Izvori i literatura
O. C. Axmahoba, 1966: Crneapb mmeucmmecKux mepMunoe. MocKBa: CoBeT-
CKaa eH^HKflo^egHa.
O. V. Aleksandrova, 1984: Problemy ekspressivnogo sintaksisa. Moskva: Vys-shaya shkola.
Ivana Antonič, 2004: Sintaksa i semantika dativa. Južnoslovenskifilolog. LX. Beograd: Institut za srpski jezik SANU. 67-69.
--, 2008: O jednom sintaksičko-semantičkom modelu s lokativom. Južnoslovenski filolog. LXIV. Beograd: Institut za srpski jezik SANU. 7-14.
--, 2011: Sintaksa i semantika predloga prema. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku LIX/2. Novi Sad: Matica srpska. 161-178.
Nataša Jovovic, Upotreba lokativa u romanima Mihaila Lalica
309
Eugenija Baric, Mijo Lončarič, Dragica Malic, Slavko Pavešič, Mirko Peti, Vesna Zečevič, Marija Znika, 2003: Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga.
Tatjana Batistič, 1972: Lokativ u savremenom srpskohrvatskom jeziku. Južnoslovenski filolog 3. Beograd: Institut za srpski jezik SANU.
Milorad Čorac, 1974: Stilistika srpskohrvatskog književnog jezika. Univerzitet u Prištini. Beograd: Naučna knjiga.
Milka Ivic, 1951-1952: O predlogu po u srpskohrvatskom jeziku. Južnoslovenski filolog. XIX, 1-4. Beograd: Institut za srpski jezik SANU. 173-212.
--, 1957: Jedno poglavlje iz gramatike našeg modernog jezika - sistem mesnih pade-
ža. Godišnjak Filozofskog fakulteta. Knjiga II. Novi Sad. 145-57.
--, 1961: On the Structural Characteristics of the Serbo-Croatian Case System. International Journal of Slavic Linguistics and Poetics IV. 38-47.
Dževad Jahič, Senahid Halilovič, Ismail Palič, 2000: Gramatika bosanskoga jezika. Zenica: Dom štampe.
Ivan Klajn, Milan Šipka, 2008: Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Pro-metej.
Miodrag Lalevič, 1962: Sintaksa srpskohrvatskoga književnog jezika. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika Narodne Republike Srbije.
Mihailo Lalič, 1957: Lelejska gora. Beograd: Nolit.
--, 1983: Lelejska gora. Beograd: Nolit.
--, 1955: Raskid.Cetinje: Narodna knjiga.
--, 1969: Raskid. Beograd: Nolit.
--, 1983: Ratna sreča. Beograd: Nolit.
--, 1973: Ratna sreča, Beograd: Nolit.
--, 1973: Svadba. Beograd: Nolit.
--, 1950: Svadba. Beograd: Prosveta.
--, 1992: Tamara. Beograd: Srpska književna zadruga.
Vladislava Petrovič, Kosta Dudič, 1989: Rečnik glagola sa dopunama. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Novi Sad: Zavod za izdavanje udžbenika. Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Predrag Piper, Ivana Antonič, Vladislava Ružič, Sreto Tanasič, Ljudmila Popo-VIČ, Branko TOŠOVIČ, 2005: Sintaksa savremenoga srpskog jezika. Prosta re-čenica, Novi Sad: Institut za srpski jezik SANU - Beogradska knjiga, Matica srpska.
Ivo Pranjkovič, 2013: Gramatička značenja 5. Kolo I. Zagreb: Matica hrvatska.
Živojin Stanojčič, Ljubomir Popovič, 2011: Gramatika srpskog jezika za gimnazije i srednje škole. Beograd: Zavod za udžbenike.
310
Slavistična revija, letnik 63/2015, št. 3, julij-september
Mihailo Stevanovič, 1934: Upotreba predloga prema u našem jeziku. Naš jezik. II. Sv. 9. i 10, Beograd: Institut za srpski jezik SANU. 273-76.
--, 1961-1962: Dativske sintagme s predlozima prema i ka. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku. IV-V. Novi Sad: Matica srpska. 319-22.
--, 1979: Savremeni srpskohrvatski jezik, II, Gramatički sistemi i književnojezička norma. Beograd: Naučna knjiga.
Summary
The paper examines the meaning and function of locative phrases in the novelistic opus of Mihailo Lalic, including all creative stages of this author: Svadba (1950, 1973), Raskid (1955, 1969), Lelejska gora (1957, 1983), Ratna sreca (1973, 1983), and Tamara (1992).
Given the fact that syntax is characterized by methodological pluralism, in addition to the method of induction and deduction, the author in this paper also employs the basic syntactic methodology consisting of the synthetic procedure, i.e., of generation and analysis (parsing or segmentation). The method of synthesis involves determining the types and modes of expression of syntactic relations between words, while the analytical method involves segmentation of sentences into immediate constituents and establishing a hierarchy of syntactic functions that are realized in a sentence—the position of parts of sentences as carriers of certain functions. In this process the (un) markedness of locative constructions as well as their semantic content are taken into consideration. Given the complexity of interpretation of linguistic traits related to the use of the locative in Lalic's literary work, this method provides for a consistent syntactic, semantic, and stylistic analysis, whereby the semantics and stylistics allow for a more comprehensive and objective picture of the specifics of the writer's language.
The use of the locative in Lalic's language points to its presence in almost all semantic relationships that are characteristic of this peripheral case ending in contemporary language, although a few, if rare, examples of its substandard use are also attested and are also significant for our syntactic-semantic analysis.