NAKLADA VEREŠiDRUGOVI ZAGREB MAKS I MORIC SEDAM SALA I MAGAREŠTIMA DVAJU TEPČETA. NJEMAČKI NAPISAO : WILHELM BUSCH. HRVATSKO IZDANJE PRIREDILO: »NAKLADNO PODUZEĆE VEREŠ I DRUGOVI" - ZAGREB. Tko su Maks i Moric? Baš zločeste djece ima, Dosadila što su svima, A1 najgora i opaka, Ova su vam dva dječaka. Prvi, koji Maks se zove Uvijek pravi psine nove Ali Moric, drugo lice — Od njeg nema gore ptice! Oni mjesto da se uče, I kod svoje da su kuće, Uvijek svemu ti se smiju, Iz sveg' prave komediju. Bila psina makar kaka, Njima izvest, stvar je laka — Ljude srdit, dražit pseta, Kakva za njih to je šteta? Voće krasti preko plota, Za njih nije to sramota. Ugodnije mnogo to je, No u crkvu ići što je. — 3 II u školi čitav dan, Bit na klupu prikovan. — Ali jao, kuku lele! Treba čut, što ljudi vele, Što na koncu sve je bilo, Sa Moricom što se zbilo! A i Maksić, prefriganac, Bit će kažnjen, nevaljanac. — No o svemu tomu više U knjizi vam ovoj piše. 6SS29 Prva šala. Mnogi baš se čovjek muči S kokošma u svojoj kući, Jerbo često treba jaje, Koje koka njemu daje, A i tečna, kad i kada, Pečenka se jede rada. No ne samo bijelo jaje, Već i perje koka daje; Za jastuke i perine, Od zle da nas čuva zime. Ovo vam je kuma Nada Koja koke ima rada Imala je koke tri Sa kokotom četiri. — Maks i Moric to su znali I šalu su spremat stali: Sasvim tiho, ko dva vrepca, Donesli su po dva hljebca Razrezali ih na dvoje Cetir' dijela izišlo je Povezali ih na niti, Za svaku će komad biti. I postave te parade Na dvorište kume Nade. — 5 — Kokot jedva kad to spazi, Od čuda jezičac splazi Kukurikne tako jako, Koke da su čule lako. Sve su hitro dotrčale I spazile hljebce male. Kokot, koke, jen, dva, tri Hljebce su pozobah. Svaka po komadić jedan Koncem što je bio svezan. Ah kad su vidle što je, Bilo kasno i već zlo je. _ 6 — U nesreći svojoj tuđe, Natežu se kao lude Lete uzduž i popreko, Ko da hoće, da ih peku, Dok na koncu sve na granu Na suhu se plesti stanu. Vrat im bio sve je tanji, I glas tanak, sve to tanji. 7 — Još po jaje svaka snese, I život im smrt odnese. — Do kreveta kume Nade Čule su se te parade Hitro kuma na dvor skoči, Kad sve spazi, stisne oči. — 8 — Strašna žalost ju obuze, Na oči joj navru suze. „Moje koke, moje male, „Zašto ste nastradale? „Moja radost, moja dika, Visi ovdje — grozna slika!" Silno tužna kuma Nada, Uzela je nož svoj sada Te je konce rezat stala, Koke redom poskidala. Sad još spusti suzu vruću, I povrati se u kuću. Prva šala vam je tu, Druga odmah slijedi nju. sissasi Druga šala. Kad se dobra kuma Nada Naplakala svoga jada, Razmišljat je ona stala, Kuda koke da bi dala. Dok na koncu se ne sjeti, Da bi bilo bez pameti, Drage koke ne ispeći I kokota, hoću reći. — Teške suze su se lile Koke gole kad su bile 10 — Postavljene sve na peći Kraj njih kokot ponajveći, Drage koke, kako slavno Setale su još nedavno. Vrt je njima carstvo bio Vrući pijesak nad sve mio 11 pod trešnjom, nasred sjene Kad bi spale koke njene! Gorko plače kuma Nada Kraj nje stoji Hektor sada. Maks i Moric to su znali Te se na krov penjat stali. Dimnjakom na koke luču Srču miris, paru vruću - 11 — Vide koke sve bez glave, Postavljene nasred tave Kako tečno cvrče, šume, Usta im se slinom pune. Baš s tanjurom u to sada Uputi se kuma Nada U svoj podrum k banji masti, K tom izvoru njene slasti, Jerbo kuma svoju bradu Često masti vrlo rado. — U to vrijeme al na krovu Sprema joj se čudo novo, Moric, tepče nad tepcima, Udicu taj sobom ima. Tek zakvači i potegne S tave koka već pobjegne. Pazi Moric! Maks dovikne, S tave druga već iznikne Zakvači se još i treća, S kokotom ga služi sreća. — Sve to gleda Hektor pas, I zalaje u sav glas, — 12 — Ali već je bilo kasno Vidjela je kuma jasno; Ognjište je prazno bilo, Kumi se je zamaglilo. Koka nigdje, nigdje nema!" „Hektor!" prva riječ je njena „Ajme Hektor zvijer gadna Sto kraj tebe jesam jadna! Ali čekaj, dat ću tebi, Da ti krao više ne bi!' — 13 — Žlicom stade njega tuci I baš čvrsto za rep vući Gorko cvili Hektor pas, Jer kriv nije ni za vlas. Maks i Moric pak u hladu, Na slatki se odmor dadu. Pojeli su koke sve Osim batka, noge dvije. Druga vam je šala tu, Treća odmah slijedi nju. — 14 — Treća šala. U selu je svatko znao Za krojača, koj se zvao Majstor Iglić, ime koje Cijelo selo poznalo je. Topli prsluk, a i hlače Krojio je Iglić pače Gumb prišiti on je mogo, Hočeš jedan, ili mnogo, Kada god bi tko što htio Svakomu je rado šio. Sve je majstor Iglić znao, Kad na poso bi se dao Krojačija zanat mio Iglićev je vazda bio Zato ga je cijelo selo Prijateljem imat htjelo. — Maks i Moric ga jedini, Htjeli vidjet u Ijutini — 15 — Potočića vali buče Daska preko vode tud, Pružala je svakom put Maks i Moric jedno jutro Pilili su pilom hitro Ciga — caga! ko po ulju Pili pila daski škulju Kad gotovo to je bilo, Iz grmlja se smijat čulo: — 16 „Iglić majstor, mek, mek, mek, Pojeo ti štakor špek!" — Iglić znao Sve podnijeti Nikad nije htio kleti, Ali ovo kad je čuo, Skoro se je raspuknuo Brzo preko praga skoči Iza grma upre oči Od kud mek, mek! još se čuje Ljut je Iglić poput guje Na most skoći,rda ih lovi Krah! i most se raspolovi. — 17 — „Mek, mek! još se samo čuje, Iglić grca vodu pljuje. Ovo u čas kad se zbude, Plivale su guske tude, Smrtnim strahom baš za noge Zgrabi Iglić guske obe, — 18 — Sa guskama on u ruci Umakao je smrtnoj muci Mokar ipak sav je bio, Vode sav se ponapio. Grdna bol ti njega muči U crijevi mu voda buči. 19 — Trbuh puknut mu je htjeo, Iglić jesti nije smjeo. Zato njegvu ženu hvala, Mora ići ne baš mala Gladilicom vrućom koja Pegla trbuh sve do znoja Za pol ure dobro bilo Sve, što se je pokvarilo. — Kad dočulo to je selo, Cijelo bilo je veselo. Radostan je svatko bio, Iglić što je ozdravio. Treća vam je šala tu Dok četvrta slijedi nju. Četvrta šala. Dobro vele ljudi stari, Za nauku tko ne mari, Nikad ne će sretan biti Svak će njega prevariti Zato čovjek svak se muči. Bilo štogod da nauči. Početnica, kako znamo, — 21 — Premalo je ona samo. Malo čitat tko nauči, S knjigom uvijek taj se muči. A računat tko ne znade Taj se lako prodat dade Pisat ako ne ćeš znati, Svatko će te slijepcem zvati Uvijek Spužvić, stari učo, Tako djecu je naučo. — Maks i Moric radi toga Mrzili ga do zla boga, Jer tko samo šale pravi Djak taj nikad nije pravi Volio je učo duhan, Pa ma bio taj baš kuhan. Ali čujte dragi ljudi, Tko rad toga da ga kudi! Tko se gnjavi, muči, guši, Mora malko da zapuši. — Maks i Moric djeca zlobna, Zloči svakoj su podobna, Mislit oni baš ,su stali, Ne bi 1' uču namazali - 22 — Naljutit ga s lulom lako Ili drugom šalom kako. — Kad je došo blagdan jedan, I učitelj taj naš vrijedan, Za orgulje kad je sjeo Po tipkama s prsti pleo Maks i Moric, zli mališi Zavukli se kao miši U stan uče, nasred kule, Gdje su našli njegve lule Iz torbaka barut vade, U lulu ga njegvu sade. A sad bježi brzo kući Jer već učo zvoni s ključi, — 23 — Taj dogadjaj kad se zbio Crkvu učo zatvorio S notama se vraća kući, Čaj gdje čeka njega vrući. Brzo hoda tečno kiše, Čaj i lula mu miriše. — 24 Kad čaj vrući on je pio Lulu si je pripalio, Sjeo se je pokraj peći Zadovoljno dim dimeći. Bum! zaori nasred sobe, U zrak lete noge obe; Samo var po stropu lupa, Naslonjač je pun već rupa Duvankesu, a ni peć, Raspoznati nije već. Sve uz bljesak se razleti, Svemu kriv je duhan kleti, — 25 — Kad već dima nije bilo, Kada sve se rasčistilo Ležao je Spužvić jadan Nasred sobe, bolju svladan. Glavno da je živ još bio Makar sav se ispržio Noge, ruke, lice cijelo, Nije više bilo bijelo, Oprži se nos mu plavi, I sva kosa još na glavi. Tko će djecu sad da uči, Za ušesa njih povući? Tko će znanost širit sada, Nakon ljutog ovog jada? — 26 — Iz čega će učo pušit, Zašto duhan on će sušit, Kad ni zašto lula n'je Učo za njom suze lije. On će ipak da ozdravi, A1 tko lulu da popravi! ? Četvrta je šala tu, Peta odmah slijedi nju, (5ČŽ33 Peta šala. Imaš li od roda svoga Jednog strica rodjenoga, Valja da si sladak, mio, Da se nebi zamjerio. — „Dobrq jutro!" jutrom kaži, „Možda stric moj štogod traži?" Donesi mu što on treba: Lulu, kavu, krišku hljeba. — Ako li ga grize buha, U mu na nos sjela muha, Na noge ti hitro skoči, Da si stricu na pomoći — 27 — Ako uslijed malo kiše, Žestoko tvoj stric zakiše, Čedno reci: „Pomoz bog, Bože čuvaj strica mog!" Ako dodje kasno kući, Lijepo ti ga moraš svući, Na glavu mu kapu nabi, Toplo stricu bilo da bi Jednom riječi, vazda gledi, Da se stric tvoj ne najedi. — Maks i Moric, dva tepčeta, Zadirkuju guske, pseta, Od njih može sasvim lako, Stric doživjet šalu kaku. Na to misle oni samo, Mi odavna to već znamo. — Svatko pozna gamad onu, Štono hrastom svi ju zovu, Koj po drvu brsti, šeta, Od kojeg nam sama šteta - 28 — Stresoše ih s drva dolje. U vrećice od papira Svaki hrušte on sabira U krevet ih stričev meće, Tako, da ih spazit' neće! 29 — Taman prošlo sati devet, Kad je lego stric u,krevet Mirno sklopi trudne oči, I zahrče usred noći A1 hruštevi svi polako Izašli na krevet lako, — 30 — I već jedan nosić strica Počeo je hrušt da tica. „Ajme, bože, šta je to?" Vikne stric uplašeno Mislio je, da je ker, I pograbi čudnu zvijer. — 31 — Iz kreveta hitro skoči, Da hitrije nije moći Eto jednog već na vratu, I baš grebe, ko za platu Drugi već po nogi plazi, Dok na ledja treći gazi. — 32 — Na sve strane bruji, buci, Plazi, grebe, puza, trči A naš striče od nevolje, Sve ih redom gazi, kolje. — 33 — „Sad grebite, laku noć, „Kušajte mi opet doć!" Reče stric i zaspi slatko, Kada prošlo sve je glatko. Peta vam je šala tu, Šesta odmak slijedi nju, <55539 34 — Šesta šala. Pred Uskrsom vam je bilo, Kad se ovo dogodilo. Tada naime svi pekari, A još više slastičari, Slatke peku medenjake, I kolače svakojake. Maks i Moric to su znali, Na lov slatki su se dali, A1 je pekar mudar bio Pekarnu je zatvorio. — 35 — Drugo ne će im pomoći, Već kroz dimnjak nutra doći, Fah! dolete dva dječaka, Crni kao vrana kaka — 36 — Puf! su pali usred brašna Buka bila to je strašna. Obojica, eto bijede, Bili bijeli kao krede — 37 — Na polici ova djeca, Brzo spaze dva pereca. Krah! — na jednom stolac mjestu — 38 — Šljap! — obadva već u tijestu Oblijepljeni tijestom ružno, Stajali su oni tužno. — 39 Kad ih pekar spazi tude, Kako stoje kao lude, Jedan, dva, tri! — reć ne treba Već su od njih do dva hljeba. - 40 — Još je vruća krušna peć, Peć ih djeo pekar već Za tim vadi ih iz peći, Pečeni su možeš reći! — 41 — Da su mrtvi, misli svako, A1 se varaš, nije tako. Kukuljicu grizli svoju, To je išlo'ko po loju. — 42 — Majstor viče: „Ajme, joj!" Oni bježe kuda koj. Šesta šala vam je tu, Sedma odmah slijedi nju. ©ssas) Posljednja šala. Maks i Moric, djeco jadna, Sad dolazi Vama zadnja! Rasparali oni vreću, Što im bude na nesreću. — 43 — Gle, dolazi gazda stari Vreću svoju da tovari Ali za dva, do tri hipa, Iz vreće se žito sipa - 44 — Za ču cijeno stane, gleda, Tko to vreći mira neda! Ha, gle, tamo, nasred žita Dva magarca su sakrita. Greb! — u vreću svoju novu, Gurne gazda djecu ovu. Cvili Moric, Maksić prosi, Jer ih gazda u mlin nosi — 46 — — „Mlinar, gazdo, dobar dan, Evo posla nosim vam!" — „Napred samo, u mlin s njima!" Viče mlinar obadvima. Zagrgoće mlinsko kolo, Sve se vrti naokolo Tu ih još se vidjet dade, Samljevene u komade. Mlinarove ah patke — 48 — Pojele su te ostatke. 6SS39 Konac. Kad u selu to se čulo, Baš je svima odlanulo. — „To je kazna njima sada!" Mislila je kuma Nada, — „Za sve psine kazna to je!" Majstor Iglić rekao je. — Nitko sudu ne uteče!" Učo Spužvić mudro reče. — „Bog kažnjava, svaki kvar!" Rekao je i pekar. — „Eto, čim urodi psina!" Stričeva je rekla strina — „Ah, šta ćemo, bogci mali!" Reče gazda, ko u šali — „Hvala bogu, što zla nesta, »Ne bilo mu kod nas mjesta!" Govoraše selo tako, I disalo od sad lako. (56339