ANTIČKO STAKLO
S PODRUČJA BOSNE I HERCEGOVINE
VELJKO PAŠKVALIN
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo
U izložbenim vitrinama i depoima Antičkog odsjeka Zemaljskog muzeja čuva se antičko 
staklo koje potječe s područja Bosne i Hercegovine kao i ono koje je dospjelo u Muzej 
iz drugih naših krajeva i stranih zemalja putem poklona ili na neki drugi način.
Koliko nam je poznato u regionalnim i zavičajnim muzejima Bosne i Hercegovine slabo 
je zastupljeno antičko staklo. Nekoliko staklenih posudica čuva se u Muzeju Franjevačkog 
sam ostana n a Humcu.1 To su balsamariji koji pripadaju kam enim cilindričnim urnam a 
s pepelom pokojnika, a nađene su na području zapadne Hercegovine. Nekoliko staklenih 
posuda iz vremena rimske okupacije potječu iz Albanije i Male Azije,2 dok najbrojniji 
nalazi antičkih posuda u Zemaljskom muzeju pripadaju teritoriji Bosne i Hercegovine.
Ovdje ćemo govoriti o nalazima antičkog stakla s područja Bosne i Hercegovine koje 
je dospjelo u Muzej putem ranijih i novijih arheoloških iskopavanja ili slučajnih nalaza. 
D at ćemo još i one staklene posude koje potječu iz naših krajeva, a teritorijalno ne pripadaju 
Bosni i Hercegovini. Ovo je, čini se, potrebno učiniti radi izučavanja antičkog stakla na 
tlu Jugoslavije. U Zemaljskom muzeju nalazi se još dosta fragmenata staklenih posuda 
koji bi pripadali različitim tipovima. M eđutim, u obzir će se uzeti samo oni koji ukazuju 
na sigurne oblike posuda, a ostali bi se dali onda, kad se bude objavljivala studija o antičkom 
staklu na tlu Bosne i Hercegovine.
N a taj način dobili bismo, uglavnom, pregled nalazišta rimskog stakla, njegovu raspro­
stranjenost na teritoriji koja je u rimsko doba, najvećim dijelom, pripadala unutrašnjim 
krajevima rimske provincije Dalmacije. Istovremeno, dobili bismo rasprostranjenost 
pojedinih tipova antičkih posuda. Zatim, njegova veća ili m anja koncentracija mogla bi 
ukazati na urbana naselja koja bi, istovremeno, mogli biti neki ekonomsko-privredni 
centri. Nalazi antičkog stakla na području Bosne i Hercegovine mogu, dalje, ukazivati 
na magistralne puteve i pravce kojim a je išla trgovina, u našim krajevima, u rimsko doba. 
Ovako iznesena slika nalazišta i tipova posuda antičkog stakla na području Bosne i H er­
cegovine bit će od velike koristi onima koji se u znanstvenom smislu budu bavili rimskom 
privredom i ekonomikom u našim krajevima sa aspekta antičkog stakla, a posebno na 
području Bosne i Hercegovine. Antičko staklo, kao privredna grana, na to bi, bez sumnje, 
mogla ukazivati. U tom smislu prilaže se i topografska karta nalazišta i tipova antičkog 
stakla na teritoriji Bosne i Hercegovine.
A rheološki v estn ik 25 (1974)
109

1. Nalazište: Mogorjelo3 (inv. br. 3132/1). Posudica ima lijevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji sredinom staklenke prelazi u nešto širi oštećeni trbuh suzastog oblika, s manjim udubljenjem 
na dnu. Zelene boje, visine 13,6 cm, promjera 2,7 cm (tab. I, sl. 1).
2. Nalazište: Mogorjelo (inv. br. 3132/3). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji se negdje od sredine posudice proširuje u trbuh suzolikog oblika. Staklo zelene boje, visine 
11,6, promjera 1,9 cm (tab. I, si. 2).
3. Nalazište: Mogorjelo (inv. br. 3132/4). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji prelazi u trbuh s malim proširenjem u obliku suze, a na dnu malo udubljenje. Posudica je zelene 
boje, visine 10,9 cm, promjera 1,8 cm (tab. I, si. 3).
4. Nalazište: Mogorjelo (inv. br. 3132/6). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji prelazi u suzoliki oblik, a na dnu manje udubljenje. Staklo je zelene boje. Visina posudice
10.3 cm, promjera 2,9 cm (tab. I, si. 4).
5. Nalazište: Mogorjelo (inv. br. 3132/5). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji se, gotovo, u istom obliku produžuje u trbuh. Staklo bočice je zelene boje, visine 10,9 cm, 
promjera 1,7 cm (tab. I, si. 5).
6. Nalazište: Ljubuški4 (inv. br. 52). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat koji 
od prstenastog udubljenja prelazi u trbuh suzolikog oblika. Na dnu ima manje udubljenje da bi 
bočica stabilnije stajala. Balsamarij je zelene boje, visine 9,9 cm, promjera 2,9 cm (tab. I, si. 6).
7. Nalazište: Čelebići (Livanjsko polje, inv. br. 2340). Balsamarij ima prstenasto zadebljali 
obod, ljevkasti otvor grla, nešto duži cilindrični vrat koji prelazi u kruškoliki oblik trbuha. Radi 
stabilnosti posudica na dnu ima udubljenje. Zelene je boje, visine 9,4 cm, promjera 2,9 cm (tab. 
I, si. 7).
8. Nalazište: Gradac kod Posušja5 (inv. br. 60). Posudica pripada tipu balsamarija. Ima oštećeni 
ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat koji prelazi u zvonoliki oblik trbuha, a ovaj u dno sa udublje­
njem. Staklo posudice je zelene boje. Balsamarij je visine 6,5 cm, promjera 2,5 cm (tab. I, si. 8).
9. Nalazište: Gradac kod Posušja (inv. br. 924). Balsamarij je istog oblika i veličine kao pod 
brojem 8. Sačuvan je samo zvonolik oblik trbuha. Balsamarij je zelene boje. Sačuvana veličina
3.3 cm, promjer 2,5 cm (tab. I, si. 9).
10. Nalazište: Čapljina6 (inv. br. 49). Balsamarij ima deformirani obod, te nema ljevkasti 
otvor grla i vrata. Posudica ima cilindrični vrat koji se prema trbuhu postepeno širi i formira kru­
školiki oblik tijela s nešto ravnim dnom i udubljenjem u sredini. Staklo posudice je zelene boje. 
Balsamarij je visok 8,7 cm, a promjera 4,3 cm (tab. II, sl. 1).
11. Nalazište: Mošćanica kod Sarajeva7 (inv. br. 98). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, kratki 
cilindrični vrat koji prelazi u trbuh, u obliku kruške. Na dnu ima manje udubljenje radi stabilnosti. 
Balsamarij je plave boje, visine 4,6 cm, promjera trbuha 2,5 cm (tab. II, si. 2).
12. Nalazište: Ljubuški8 (inv. br. 51). Balsamarij ima oštećen, vjerojatno, ljevkasti otvor grla 
i dio vrata koji prelazi u trbuh oblika jabuke. Na dnu udubljenje radi stabilnosti. Balsamarij ima 
sivu boju stakla. Visina bočice 5,2 cm, promjera 5,1 cm (tab. II, si. 3).
13. Nalazište: Bos. Kostajnica9 (inv. br. 1189). Balsamarij ima zaobljeni ravni obod, te nema 
ljevkasti otvor grla. Zatim, sastoji se od visokog cilindričnog vrata koji prelazi u pljosnato dno i 
trbuh u obliku sača. Zelene je boje, visine 16,9 cm, promjera 11,3 cm (tab. II, si. 4).
14. Nalazište: Bugojno1 0 (inv. br. 1068). Balsamariju nedostaje otvor grla i manji dio cilindričnog 
vrata. Visok cilindrični vrat prelazi u pljosnato dno sa udubljenjem i u trbuh u obliku sača. Posudica 
je sive boje, sačuvanih dimenzija 13 cm, promjera 9,2 cm (tab. Il, sl. 5).
15. Nalazište: Stup kod Sarajeva1 1 (inv. br. 1023). Balsamariju nedostaje otvor grla i manji 
dio cilindričnog vrata koji prelazi u pljosnato dno slično saću, a na dnu udubljenje. Staklenka je 
sive boje, visoka 15,4 cm, promjera 8,6 cm (tab. III, sl. 1).
16. Nalazište: Stup kod Sarajeva1 2 (inv. br. 1022). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, nizak 
cilindrični vrat koji neposredno prelazi u široko pljosnato stopalo sa ovalnim udubljenjem na dnu. 
Staklenka ima oblik svijećnjaka. Zelene je boje, visine 6,7 cm, promjera 7,1 cm (tab. III, si. 2).
17. Nepoznato nalazište1 3 (inv. br. 921). Balsamarij ima malo oštećen lijevkasti otvor grla, 
visoki cilindrični vrat koji pri kraju formira kruškoliki oblik trbuha sa udubljenjem na dnu radi 
stabilnosti. Posudica je zelene boje, visine 11,3 cm, promjera 3,4 cm (tab. III, si. 3).
18. Nepoznato nalazište1 4 (inv. br. 54). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji pri kraju prelazi u zvonoliki oblik trbuha. Staklenka je zelene boje, visine 7,9 cm, promjera
2,5 cm (tab. III, si. 4).
19. Nepoznato nalazište (inv. br. 56). Balsamarij ima nešto nepravilnije izražen ljevkasti oblik 
grla nego ovdje spomenuti. Posudica ima kratki cilindrični vrat koji prelazi u suzoliki trbuh, na dnu s 
udubljenjem radi stabilnosti. Staklenka je zelene boje, visine 7,1 cm, promjera 2,4 cm (tab. III, si. 5).

20. Nepoznato nalazište (inv. br. 59). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat koji 
se odvaja u suzoliki oblik trbuha prstenastim udubljenjem. Staklenka je zelene boje, visine 7,1 cm, 
promjera 1,6 cm (tab. III, si. 6).
21. Nepoznato nalazište (inv. br. 55). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla koji prelazi u cilin­
drični vrat, a ovaj u trbuh u obliku kruške sa udubljenjem na dnu posudice. Staklenka je zelene 
boje, visine 7,5 cm, promjera 2,6 cm (tab. IV, sl. 1).
22. Nepoznato nalazište (inv. br. 57). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat koji 
postepeno prelazi u kruškoliki oblik trbuha koji na dnu ima udubljenje radi stabilnosti. Staklenka 
je zelene boje, visine 6,7 cm, promjera 3,5 cm (tab. IV, si. 2).
23. Nepoznato nalazište (inv. br. 922). Staklenka ima ljevkasti otvor grla, prstenasto zadeb­
ljanje oboda, visoki cilindrični vrat koji prelazi u prizmatični oblik trbuha. Posudica na stjenkama 
trbuha ima, kao ukras, vertikalno udubljenje u obliku elipse. Balsamarij je sive boje, visine 15,6 cm, 
promjera 3,7 cm (tab. IV, si. 3).
24. Nalazište: Mostar1 5 (inv. br. 48). Staklenka ima više oblik zdjelice nego čaše, a pripada 
kamenoj urni. Zdjelica prema vani ima nešto izvijen i zadebljao obod koji se, opet, prema unutra 
nešto spušta koso, da bi otvor prešao vani, formirajući niski vrat koji neposredno prelazi u trbuh, 
na kojem je majstor stakla izveo ukrasna vertikalna jajolika udubljenja. Posuda je pri dnu najšira, 
odakle prelazi koso u dno, praveći stopalo na kojem stoji. Zdjelica je zelene boje, visine 7 cm, prom- 
mjera 8 cm (tab. IV, si. 4).
25. Nalazište: Mogorjelo? (inv. br. 3465). Staklenka ima više karakter vaze nego posudice 
određenog tipa. Sastoji se od ljevkastog otvora grla i niskog vrata koji prelazi u jajolik oblik trbuha, 
a ovaj u dno s prstenastom nožicom. Vaza je zelenkaste boje, ali zbog kamenca na stijenama dobiva 
sivu boju. Staklenka je visine 19 cm, promjera u otvoru grla 6,5 cm, u trbuhu 5,7 cm, a promjera 
prstenaste nožice 4,3 cm. Posudicu sačinjavaju sljepljeni fragmenti, a nešto je malo oštećena na 
ljevkastom otvoru grla (tab. V, sl. 1 /.
26. Nalazište: Ljubomirsko polje (inv. br. 53). Staklenka ima mali ljevkasti otvor grla, visoki 
tordirani vrat koji se pri kraju razvija u trbuh oblika jabuke, a ovaj u dno sa stopalom radi stabil­
nosti. Staklo je zelene boje, visine 23 cm, promjera 9,4 cm, a stopalo visine 2 cm (tab. V, 
si. 2).
27. Nalazište: Stolac1 6 (inv. br. 61). Staklenka, posudica ima oblik amfore. Ima ljevkasti otvor 
grla, kratak cilindrični vrat sa dvije odlomljene ručke, odakle prelazi u nešto širi cilindrični trbuh 
koji zaobljeno prelazi u dno s malim udubljenjem. Amforica je visine 14,3 cm, promjera 3,4 cm. 
Sive je boje s naslagama kamenca (tab. V, si. 3).
28. Nalazište: Područje Japre (inv. br. 6332). Posuda je izvedena u obliku ljudskog lika i pred­
stavlja glavu žene. Mnogo je oštećena, ali nam se ipak sačuvao cijeli oblik staklenke. Sastoji se od 
oštećenog ljevkastog grla koji, reklo bi se, neposredno prelazi u trbuh staklene vaze koji je, u stvari, 
umjetnički izveden lik mlade žene s gustom valovitom kosom. Zatim, prelazi u vrat koji vjerojatno 
predstavlja i dno staklene vaze. Staklenka ima sačuvanu visinu 16,1 cm, a promjera 7,5 cm. Staklo 
je bijele prozirne boje (tab. V, si. 4).
29. Nalazište: Jajce1 7 (inv. br. 3171). Staklenka ima ljevkasti otvor grla i prstenasti obod, kratki 
cilindrični vrat koji prelazi u trbuh sa slabo naglašenim prizmatičnim oblikom. Trbuh posudice 
poprima grozdoliku formu na kojem je majstor stakla jedva primjetno izveo ljudski lik. Bočica je 
sivo-zelene boje, visine 7,5 cm, promjera 4,8 cm (tab. VI, sl. 1).
30. Nalazište: Jajce1 8 (inv. br. 3170). Posudica ima prstenast obod, ljevkasti otvor grla koji 
prelazi u kratak cilindrični vrat, a ovaj opet u trbuh sa sisaljkom koji liči na oblik ptičje glave. 
Staklenka je visine 10 cm, promjera 5,5 cm a sisaljka je dugačka 1,5 cm. Bočica je sivozelene boje 
(tab. VI, si. 2).
31. Nalazište: Gradina (rimska Domavia, inv. br. 3120). Stakleni vrč je oštećen i rekonstruiran 
od nekoliko fragmenata. Posuda ima ljevkasti otvor grla i dupli prstenasti obod, koji prelazi u niski 
cilindrični vrat sa ostacima ručke, a ovaj, opet, u trbuh posude jajolikog oblika s ravnim dnom i u 
sredini veće udubljenje radi stabilnosti. Stakleni vrč je zelene boje, visine 15,5 cm, promjera 9,5 cm 
(tab. VI, si. 3).
32. Nalazište: Stolac (inv. br. 41). Stakleni vrč je na trbuhu nešto oštećen. Vrč ima ljevkasti 
otvor grla, kratki cilindrični vrat koji prelazi u jajolik oblik trbuha. Pri dnu pravi prstenasto zadeb­
ljanje koje, u stvari, predstavlja samo dno koje mu daje stabilnost. Posudica sa ručkom je sivozelene 
boje, visine 24 cm, promjera 11 cm (tab. VII, sl. 1).
33. Nalazište: Donje Vrtoče1 9 (inv. br. 44). Stakleni vrč na prelazu u trbuh ima malo oštećenje. 
Ima ljevkasti otvor grla i prstenasti obod, kraći cilindrični vrat koji prelazi u trbuh četvrtastog oblika 
i koji je ukrašen koso paralelnim rebrima ili kanelirama. Na dnu vrč ima koncentrično udubljenje 
radi stabilnosti. Staklenka je zelene boje, visine 24 cm, promjera 8,8 cm (tab. VII, sl. 2).

34. Nalazište: Donje Vrtoče (inv. br. 45). Vrč je jako oštećen, ali se ipak sačuvala njegova forma. 
Posuda u obliku vrča ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat koji prelazi, opet, u trbuh cilindričnog 
oblika, ravna dna sa udubljenjem u sredini. Vrč je sivozelene boje, sačuvane visine 20 cm, promjera
8,5 cm (tab. VII, sl. 3).
35. Nalazište: Stolac2 0 (inv. br. 43). Staklena posuda ima više oblik zdjelice nego čaše. Ima za­
debljali prstenasti ravni obod grla, koji je malo oštećen, blago prelazi u trbuh, praveći zaobljenje 
pri dnu, koje, opet, prelazi u prstenastu stopu dna. Zdjelica je zelene boje, visine 6,3 cm, promjera 
12,1 cm (tab. Vili, sl. 1).
36. Nalazište: Stolac2 1 (inv. br. 62). Čaša se sastoji od slijepljenih fragmenata. Staklenka je sive 
boje, visine 12 cm, promjera na obodu 7,8 cm. Čaša se od oboda prema dnu postepeno sužava. 
Na dnu ima manje udubljenje za stabilnost (tab. Vili, sl. 2).
37. Nalazište: Stolac2 2 (inv. br. 42). Staklena posuda čini se da više liči na zdjelicu nego na po­
sudu u obliku čaše. Staklenka ima malo zadebljanje oboda. Od oboda se prema dnu blago sužava 
praveći slabo naglašen trbuh, koji ide u zaobljeno dno na kojem je koncentrično udubljenje radi 
stabilnosti posude. Staklenka je s nekoliko pojaseva ukrašena. Njezinom sredinom idu ukrasi romba 
i trokuta između njih, a unutar svakog romba u horizontalnom položaju izvedeni su brušenjem 
udubljenja u obliku elipse. Isti ukrasni elementi, samo u kosom položaju, nalaze se u trokutima 
između rombova. Elipsastih listova u vertikalnom položaju ima i u pojasu pri dnu posudice, a 
ponavlja se i na samom njezinom dnu, praveći geometrijski oblik šesterokuta. Staklena posuda je 
zelene boje, visine 12,1 cm, promjera 12,5 cm, a na otvoru 15,5 cm (tab. Vili, sl. 3).
38. Nalazište: Turbe2 3 (inv. br. 47). Ova posuda ima više oblik čaše, a ne zdjele. Staklenka ima 
nešto zadebljali obod od kojeg se prema dolje prelazi u trbuh na kojem su od sredine prema dnu, 
čini se, više kao ukras, u tri reda izvedena ispupćenja slična bradavicama. Posudica je sivozelene 
boje, visine 6,7 cm, promjera 5,6 cm (tab. Vili, sl. 4).
39 Nalazište: Donje Vrtoče2 1 (inv. br. 46). Staklenka ima nešto zadebljali obod koji prema 
vani blago prelazi u gotovo nezapaženi vrat, a ovaj u trbuh oblika zdjelice. Na dnu ima jedva pri­
mjetno udubljenje koje staklenku čini stabilnijom. Zdjelica ima zelenu boju stakla, visine 6,7 cm, 
promjera 9,5 cm (tab. Vili, sl. 5).
STAKLENE POSUDE IZ NAŠIH KRAJEVA, KO JE NE PRIPADAJU 
TERITO R IJI BOSNE I HERCEGOVINE
40. Nalazište: Titograd2 6 (inv. br. 706). Staklena urna. Posuda ima ljevkasti otvor grla, prste­
nasti obod, niski vrat koji prelazi u loptasti trbuh, a ovaj u dno koje ima u sredini udubljenje radi 
stabilnosti. Staklena urna je zelene boje, visine 16,5 cm, otvor grla 13,3 cm, sam otvor 7 cm, obod 
debljine 0,6 cm, a promjer 16,9 cm. Još danas se u urni nalaze incinerirane kosti pokojnika s jednim 
bronzanim novčićem čiji se identitet zbog prevelike oštećenosti ne može odrediti (tab. IX, sl. 1).
41. Nalazište: Vid2 6 (Narona, inv. br. 476). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji pri kraju prelazi u zvonolik trbuh, a ovaj u dno sa udubljenjem u sredini radi stabilnosti. Po­
sudica je zelene boje, visina 12 cm, promjera 3,9 cm (tab. IX, si. 2).
42. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 833). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat koji 
prelazi u zvonolik oblik trbuha i pljosnato dno. Staklenka je zelene boje, visine 7,3 cm, promjera 
2,7 cm (tab. IX, si. 3).
43. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 788). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji od prstenastog udubljenja prelazi u zvonolik oblik trbuha posudice s pljosnatim dnom. Stak­
lenka je zelene boje, visine 9,1 cm, promjera 2,8 cm (tab. IX, si. 4).
44. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 483). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, kratak cilindrični 
vrat, koji prstenastim udubljenjem prelazi u trbuh duguljastog oblika. Posudica je zelene boje, 
visine 9,8 cm, promjera 2 cm (tab. IX, si. 5).
45. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 484). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, kratak cilindrični 
vrat koji od prstenastog udubljenja prelazi u suzoliki oblik trbuha. Zelene je boje, visine 9,1 cm, 
promjera 2,2 cm (tab. IX, si. 6).
46. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 482). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, kratki cilindrični 
vrat koji od prstenastog udubljenja prelazi u trbuh formirajući oblik suze. Staklenka je zelene boje, 
visine 10,5 cm, promjera 2,1 cm (tab. X, sl. 1).
47. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 485). Balsamarij ima malo oštećeno grlo. Staklenka je ljev- 
kastog otvora grla, koji prelazi u suzoliki oblik trbuha. Staklenka je zelene boje, visine 6,1 cm, 
promjera 2 cm (tab. X, si. 2).

48. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 478). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, cilindrični vrat 
koji prelazi u trbuh oblika jabuke, a na dnu ima udubljenje radi stabilnosti. Zelene je boje, visine
7,3 cm, promjera 2,8 cm (tab. X, si. 3).
49. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 477). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, kratki cilindrični 
vrat koji prelazi u trbuh posude oblika kruške, na dnu sa malim udubljenjem. Staklenka je zelene 
boje, visine 6,7 cm, promjera 3 cm (tab. X, si. 4).
50. Nalazište: Solin (Salona, inv. br. 790). Balsamarij ima ljevkasti otvor grla, nizak cilindrični 
vrat koji prelazi u trbuh oblika jabuke, na dnu s manjim udubljenjem radi stabilnosti posudice. 
Staklenka je plave boje, visine 4,5 cm, promjera 3,3 cm (tab. X, si. 5).
51. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 475). Mali vrč. Staklenka ima ljevkasti otvor grla prstenastog 
zadebljanja koji ide koso van, prelazi u cilindrični vrat, a ovaj u trbuh oblika lopte ili jabuke koji 
pri kraju pravi prstenasto zadebljanje kao dno za bolju stabilnost malog vrča. Ručka je oštećena, 
te ima samo njene ostatke. Ručka je na dijelu trbuha imala kanelure koje liče na životinjsku šapu- 
-nogu. Posuda je plave boje, visine 11 cm, promjera 7,8 cm (tab. XI, sl. 1).
52. Nalazište: Samobor kod Zagreba (inv. br. 651). Posuda ima više oblik zdjelice nego čaše. 
Obod zdjelice više ide prema vani, pa unutra, praveći na taj način trbuh posudice u obliku jabuke. 
Na dnu staklenka ima udubljenje radi stabilnosti. Posudica je zelene boje, visine 6,9 cm, promjera
8,6 cm (tab. XI, si. 2).
53. Nalazište: Vid (Narona, inv. br. 486). Staklenka ima oblik male zdjelice ili tanjura. Bijele 
je boje staklo, visine 1,8 cm, promjera 6 cm (tab. XI, si. 3).
Tipovi balsamarija
Ovako izneseni balsamariji pokazuju da je na području Bosne i Hercegovine, u antičko 
doba, postojalo nekoliko tipova ove vrsti staklenih bočica. One, u najvećem broju, pred­
stavljaju inventar nalaza kamenih i staklenih urna koje su služile za pepeo spaljenih po­
kojnika. Zato i pojedinačne nalaze ovih staklenki, istovremeno, smatramo i identificiramo 
ih s grobom spaljenog pokojnika. N aši balsamariji se predstavljaju u različitim oblicima 
i veličinama. Posebno se ističe tip balsamarija (tab. I, sl. 1— 5) koji ima ljevkasti otvor 
grla, cilindrični kraći ili duži vrat i trbuh u obliku suze. Ovaj tip balsamarija nešto je brojnije 
zastupljen u nalazištu Mogorjelo kod Čapljine. Inventarski podaci ne govore ništa o ar­
heološkim okolnostima njihova nalaza. Međutim, na temelju analogija, može se pretposta­
viti da ovaj tip staklenki odnosno ove posudice potječu iz kamenih ili staklenih urna za 
čuvanje pepela pokojnika.2 7 Također se ističe tip balsamaiija (tab I, si. 6—9) koji posjeduje 
iste elemente kao i gore spomenuti osim oblika trbuha. Naime, ovi tipovi balsamarija 
posjeduju ljevkasti otvor grla i cilindrični vrat kao i prethodni, samo se razlikuju oblikom 
trbuha, jer imaju izražene trbuhe u obliku zvončića, kruške i jabuke (tab. II, sl. 1— 3). 
Čini se da je balsamarij iz Čapljine2 8 (tab. II, si. 1) na osnovi arheoloških nalaza, po svoj 
prilici, pripadao grobu sa spaljenim pokojnikom, a ne zidanim grobnicama sa skeletima 
pokojnika iz kasnoantičkog doba. To se isto može odnositi i na balsamarij iz Mošćanice 
kod Sarajeva koja se našla piilikom izgradnje vodovoda (tab. II, si. 2). Balsamariji tab. I, 
si. 6 i tab. II, si. 3 koji potječu iz Ljubuškog, takođe pripadaju grobu i to sa spaljenim 
pokojnikom.2 9 Ovi tipovi balsamarija mogu se posve sigurno i datirati, jer su nađeni za­
jedno sa već dobro poznatim ranorim skim tipom fibule »aucissa« koja se općenito datira 
u I vijek n. e.3 0 Međutim, u krajevima Dalmacije, ovaj tip fibule susreće se u grobovima 
s novcima rimskih vladara od A ugusta do Hadrijana, što bi značilo da je bio u upotrebi 
više od jednog stoljeća.3 1 Ovo zapažanje moglo bi se odnositi i na krajeve Hercegovine 
u rimsko doba, pa bi i datiranje naših tipova balsamarija iz Ljubuškog zajedno sa grobom 
moglo biti pomjereno do kraja polovice II st. n. e. Isto tako, tip balsamarija koji ima zaob­
ljeni i ravni obod, visoki cilindrični vrat koji prelazi u pljosnato dno i trbuh u oblika saća 
dobro je poznat u Rimskom carstvu.3 2 Ovom tipu balsam arija pripadaju staklenke iz Bos. 
Kostanjice, Bugojna i Stupa kod Sarajeva. Balsamarij iz Bos. Kostajnice, na osnovi inven- 
tarskih podataka, pripada grobu nepoznatog tipa (inv. br. 1189, tab. 11, si. 4). Međutim,

balsamariji istog tipa iz Bugojna (tab. II, sl. 5) i Stupa (tab. III, sl. 1), na Osnovu arheoloških 
nalaza, pripadaju grobu pokojnika sa spaljenim tijelom. Staklenka iz Bugojna, po svoj prilici, 
pripadala je kao nalaz kamenoj urni3 3 dok je posudica iz Stupa pripadala grobu sa inci- 
neracijom, ali ne i kamenoj ili staklenoj urni.3 4 Nalaze balsamarija istog tipa datira spaljeni 
grob pokojnika iz Stupa kod Sarajeva. Uz grobni im entar našla se i bronzana fibula u 
obliku »sidra« ili »Ankerfibel« koja je u upotrebi u rimskim provincijama od II—III vijeka
n. e.3 5 Stoga bi i ovaj tip balsamarija vremenski išao ili bio u kultnoj upotrebi do sredine 
III stoljeća n. e. Prema tome, bronzana fibula u obliku »sidra« istovremeno datira i sve 
ostale nalaze iz groba. Među opisanim tipovima balsamarija ističe se jedan veoma lijedak 
tip staklenke također iz Stupa kod Sarajeva (tab. III, si. 2) i pripada spomenutom grobu sa 
spaljenim pokojnikom.3 6 Balsamarij je jedinstven po svom obliku, jer sliči na stalak koji 
oponaša svijećnjak i nema odgovarajućih analogija među tipovima balsamarija i ostalih 
staklenih posudica. Pošto pripada već spomenutom grobu zajedno sa balsamarijem, znači 
da su i istovremeni, a datira ih navedeni tip bronzane fibule u obliku »sidra«. Arheološki 
podaci kakvi su nam sačuvani u inventaru ne mogu datirati balsamarija iz Mogorjela. 
Međutim, oni bi se mogli samo okvirno datirati i to, na temelju dobro poznate činjenice, 
da se spomenuti tipovi balsamarija, u najvećem broju, susreću u kamenim ili staklenim 
urnama koje predstavljaju grobnicu spaljenog pokojnika. To znači da se u krajevima Bosne 
i Hercegovine navedeni tipovi balsamarija za koje nemamo sigurnih arheoloških podataka 
mogu okvirno datirati od I st. n. e. do prve polovine III st. n. e. Ova konstatacija odnosi 
se i na balsamaiija iz Gradca kod Posušja, premda nam je poznato da pripadaju grobu 
(vjerojatno urni), ali se ne zna kojem tipu kao ni ostale okolnosti nalaza.3 7
Tipovi balsamarija nepoznate provenijencije 
sa područja Bosne i Hercegovine
Najprije moramo konstatirati da se, u tipološkom pogledu, ovi balsamariji, ni po čemu, 
ne odvajaju od spomenutih tipova balsamarija poznate provenijencije s područja Bosne 
i Hercegovine. U tome smislu, imali bismo jedan balsamarij (tab. IV, si. 3) koji bi se mogao, 
s obzirom na izradu ukrasa, kvalitete stakla i oblika, odvojiti od svih ostalih balsamarija, 
jer, čini se, predstavlja manje pozna'i tip balsamarija na teritoriju Bosne i Hercegovine 
u antičko doba. Stoga, balsamarija nepoznate provenijencije s velikom sigurnošću mogli 
bismo pripisati području Bosne i Hercegovine ili tačnije području Hercegovine, odakle 
imamo najviše poznatih i sličnih tipova balsamarija. Međutim, što se tiče datiranja staklenih 
balsamarija nepoznate provenijencije može se isto to reći, što smo kazali i za balsamarija 
poznatih nalazišta na području Bosne i Hercegovine, a to je da vremenski mogu ići od I do 
prve polovine III st. n. e., kad incineraciju kao način pokapanja zamjenjuje inhumacija.
Apostrofirana staklena posudica kao balsamarij (tab. IV, si. 3), čini se, da pripada istom 
vremenskom razdoblju kao i spomenute staklenke balsamarija, jer s obzirom na tip, vrlo 
bliske analogije nalazimo na području Panonije u Intercisi. Ovi se tipovi balsamarija u 
Intercisi javljaju i u drugoj polovini III st. n. e.3 8 N a osnovu ove analogije našu bi posudicu 
nepoznate provenijencije datirali s pojavom posudice u Intercisi od II—III st. n. e., premda 
se ovaj oblik balsamarija kako je zapaženo u Intercisi javlja u drugoj polovini III st. n. e. 
što bi se moglo odnositi i na našu posudicu istog tipa.
Tipovi staklenih posuda u obliku vaza
Staklene posude sa tab. V, si. 1, 2— 4 mogli bi nazvati vazama, jer one, u neku ruku, 
predstavljaju posude izuzetne kvalitete u poznavanju obrade stakla. Nažalost, ni za jednu 
nemamo pobližih i detaljnih okolnosti nalaza koje bi nam pomogle da ove, u tehničkom

pogledu, vrlo dobro izvedene staklenke, možemo sigurno ili barem okvirno datirati. Za 
staklenu vazu tab. V, sl. 1 znamo sam o to da najvjerojatnije pripada nalazištu Mogorjelo 
kod Čapljine, jer se našla među arheološkim predmetima iz Mogorjela.
Izgleda da je manje poznati oblik, pa ga u tom pogledu, čini i zanimljivijim. Sličnih 
staklenki, pa ni tipova, ne donosi ni K isa.3 9 Ipak, u ovom trenutku, bez obziia, na nedosta­
tak analogija, staklena vaza iz M ogorjela s ljevkastim otvorom grla, jajolikom formom 
trbuha i stopalom, pokazuje da ima sve kvalitete antičke staklene posude, te joj se, ni 
u kojem slučaju, ne bi mogao pripisati srednjovjekovni karakter.
Isto tako, čini se da ni forma staklene posude tab. V, si. 2 nije mnogo poznat u pro­
vincijama rimskog carstva. A. Kisa donosi grupnu sliku posuda iz Rim a i N apolia među 
kojima i vilo sličnu našoj posudi iz Ljubomirskog polja.4 0 I ona, sudeći po svemu, nosi 
karakter antičke posude. U to nas uvjeravaju i skromni inventarski podaci koji govore 
da potječe iz groba (na žalost ne govore o kakvom se grobu radi). G rob se našao u blizini 
lokaliteta »Gradine« ispod kojeg se, vrlo vjerojatno, nalazio i rimski lokalitet odakle bi 
onda posuda vodila porijeklo. Prema tome, i jedna i druga staklena vaza ostale bi neda­
tirane zbog slabo poznatih arheoloških okolnosti nalaza.
Staklena posudica u obliku amfore 
(amphoriskoi)
Posudica nije velika, pa bi se m ogla ubrojiti među balsamarije (tab. V, si. 3). Potječe 
iz kasnoantičke grobnice II koja bi pripadala, navodno, po ocjeni Ć. Truhelke, mauzoleju 
iz Stoca.4 1 Ovaj tip staklenki također je poznat u provincijama rim skog Carstva. Nalazimo ga 
u kasnoantičkoj nekropoli u Sagvar-u, a datira u sredinu IV st. n. e.4 2 Iz istog vremena slične 
oblike staklenki također susrećemo u Intercisi.1 3 Stoga bi, s obzirom na analogni tip stakle­
nih posuda iz Sagvar-a i Intercise, naša posudica također datirala u isto vrijeme. Ovakvu 
dataciju potviđuju i stakleni nalazi vrča i čaše koji potječu iz kasnoantičke grobnice koja bi 
pripadala periodu IV vijeka n. e. Naime, arheološka situacija nalaza zidanih grobnica unutar 
mauzoleja drugim arheološkim predm etim a iz kasnoantičkog doba rasvjetljavaju vre­
mensku pripadnost posudice u obliku amfore.4 4
Staklene posude s mitološkim likom meduze na trbuhu
Vrlo lijepa staklena posuda (tab. V, si. 4) mogla bi se pripisati tipu vaza, a predstavlja 
vrlo visoko dostignuće staklarskog zanata koje prelazi u staklarsku umjetnost. N a žalost 
ni za ovu staklenu posudu nemamo pobližih okolnosti nalaza koji bi je mogli datirati. 
O njoj samo znamo da potječe iz antičkog rudarskog regiona Japre. To ćemo pokušati, 
učiniti n a osnovu analogija, kojih relativno imamo dosta za naš tip posude. U prvom redu 
na trbuhu naše staklenke izveden je, po svoj prilici, mitološki lik Meduze. Lik Meduze 
pojavljuje se često u antičkoj umjetnosti, pa se predstavlja i na staklenim posudama mnogo 
raširenim po provincijama rimskog carstva. Ovaj tip posuda obično se datira od II—III st. 
n. e., pa ga u to doba stavlja i A. K isa.4 5
Staklenu posudicu s mitološkim likom Meduze imamo iz Jajca (tab. VI, sl. 1), a našla 
se u zidanom kasnoantičkom grobu IV vijeka n. e.4 6 Zapaža se da bolju izradu ovih posudica, 
kao što je staklenka iz Japre, neki autori datiraju već od II vijeka n. e.4 7 Tako se posudica 
istog tipa s likom Meduze iz Carnuntum -a datira od II—III vijeka n. e.4 8 Također, iz istog 
vremena datiraju staklenke s likovnom predstavom Meduze iz muzeja u Kolnu.4 9 N a 
osnovu iznesenog vidimo da bi se, u analognom pogledu, naša staklenka s mitološkim likom 
Meduze, trebala datirati od II—III vijeka n. e. Međutim, posudicu iz Jajca sasvim sigurno 
datiraju u IV vijek n. e. tip kasnoantičke grobnice i arheološki nalazi iz te grobnice kao što

je kasnoantička fibula s lukovim glavicama koja se općenito datira u IV vijek n. e.5 0 Sa ovim 
u vezi potrebno je istaknuti zapažanje zašto se staklena posudica istog tipa s likovnom 
predstavom Meduze iz Jajca datira u IV vijek n. e. a ne potječe iz II do III vijeka n. e. kao 
spomenute posudice istog tipa iz Carnuntum a i muzeja iz Kolna. Već smo na početku spo­
menuli da bolja izrada ovih posudica datira ranije. Međutim, posudice istog tipa i predstave 
s likom Meduze koje datiraju u IV vijek n. e., u pogledu izrade, pokazuju slab majstorski 
kvalitet. To se očituje u tome, što se kovrčasta kosa kod Meduza prikazuje kao nepravilne 
bobice, a lik se Meduze jedva zapaža, pa posudica više liči na grozd nego na staklenku 
s likom Meduze. To, međutim, nije slučaj za iste staklenke s predstavom lika Meduze 
koje datiraju od II—III vijeka n. e., jer se kod njih zapaža bolji kvalitet izrade stakla, a s time 
se očituje i vrsnost m ajstora staklarskog zanata koji dostižu do umjetničke vrijednosti. 
S druge strane, to nam govori, da staklarstvo kao primijenjena umjetnost pomalo slabi 
u kasnoantičko doba, što nije vezano samo za naše krajeve, u antičko doba, nego čini se, 
da je to opća karakteristika toga doba, pa i antičkog staklarstva.
Posudica sa sisaljkom
Posudica sa sisaljkom (tab. VI, si. 2) potječe iz kasnoantičkog groba iz Jajca kao i po­
sudica s likovnom mitološkom predstavom Meduze.5 1 Ovaj tip posudice nije usamljen. 
Slične posudice nalazimo u nekropoli u Stenjevcu5 2 i na području Slovenije iz dolenjskih 
grobova. Ove staklenke više liče na ptičje glave i nemaju tako pravilno izvedeno tijelo u 
obliku jabuke. Ove posudice datiraju iz II vijeka n. e.5 3 Međutim, zanimljivo je spomenuti 
da se analogna posudica iz Intercise datira novcem cara Aleksandra Severa u III vijek n. e.5 4 
Našu posudicu iz Jajca kulturno historijske okolnosti nalaza, opet, datiraju u IV vijek n. e., 
jer je nađena zajedno sa kasnoantičkom kopčom s lukovim glavicama iz IV vijeka n. e. Sve 
skupa se našlo u kasnoantičkom zidanom grobu koji u tipološkom pogledu također ide 
u vrijeme IV vijeka n. e.5 5 Iz svega ovog slijedi zapažanje da se tip staklenke sa sisaljkom 
javlja već od II vijeka n. e., a kontinuirano se nastavlja i kroz III vijek, da bi se našao još 
u upotrebi i u IV vijeku kao i tipovi staklenki s mitološkom likovnom predstavom Meduze.
Stakleni vrčevi
N a temelju kratkih opisa staklenih posuda tipa vrča (tab. VI, si. 3, tab. VII, sl. 1—3) 
zapazili smo da na području Bosne i Hercegovine postoje tri varijante staklenki ovog tipa. 
To su staklene posude u obliku vrča s jajolikim, cilindričnim i četvrtastim oblikom trbuha:
a) Stakleni vrč s j aj o 1 i k o m formom trbuha iz Stoca (rimski Diluntum) potječe iz zidane 
kasnoantičke grobnice koja je bila konstruirana od četiri obrađene kamene ploče od lapora, 
a nalazila se unutar jedne veće građevine koju je Ć. Truhelka nazvao mauzolejom.5 6
Stakleni vrčevi s jajolikom formom tijela poznati su u provincijama rimskog carstva, 
već od sredine II vijeka n. e.5 7 Ovi oblici vrčeva poznati su i u III vijeku n. e.,5 8 a donosi ih
A. Kisa u poznatom djelu »Das Glas im Altertume«. Međutim, vrlo slične forme ovog tipa 
vrča nalazimo u kasnoantičkoj nekropoli u Sagvar-u iz sredine IV vijeka n. e.5 9 I staklena 
posuda u obliku vrča sa jajolikom formom trbuha ne bi mogla biti prije kraja III i početka 
IV vijeka n. e. N a to nas, u prvom redu, upućuje arhitektura kasnoantičkih zidanih grob­
nica u sklopu jedne veće grobnice ili mauzoleja koja, opet, s obzirom na običaj pokapanja, 
može pripadati samo periodu kasne antike.6 0 Isto tako, našu staklenu posudu u obliku 
vrča s jajolikom formom trbuha datiraju u IV vijek n. e. grobni nalazi i prilozi, u prvom 
redu, kasnoantička fibula s lukovim glavicama koja općenito datira u IV vijek n. e.6 1 Prema 
tome, na osnovu izloženog, vidimo da se ovaj tip staklenog vrča kontinuirano dugo nalazi 
u upotrebi od II, pa sve do IV vijeka n. e.

b) O staklenom vrču s jajolikom form om trbuha iz sela Gradine (rimska Domavia) 
nemarno sigurnih arheoloških podataka o nalazu (tab. VI, sl. 3), pa će ga biti teško i datirati. 
Međutim, pošto posjeduje iste elemente staklenog vrča iz Stoca, mogli bismo ga pripisati 
istom vremenu. To nam dopusta i princip analogije kojim se, u najviše slučajeva, služimo 
u obradi arheološkog materijala, pa i stakla. Stoga, našu posudu sa jajolikom formom trbuha 
stavljamo u vremenski period od kraja III i početak IV vijeka, n. e. kao i našu posudu istog 
tipa iz Stoca.6 2
c) Stakleni vrč s kvadratičnim oblikom trbuha (tab. VII, sl. 2) također potječe iz jednog 
kasnoantičkog zidanog groba u Donjim Vrtočama kod Bos. Petrovca.6 3 Ovaj grob je bio 
sagtađen od četiri kamene ploče, u kojem se zajedno sa spomenutim vrčem našla i jedna 
kasnoantička fibula s lukovim glavicama iz IV vijeka n. e. I ova je form a staklenog vrča dobro 
poznata u rimskim provincijama. Najsličnije oblike nalazimo, opet, u kasnoantičkoj ne­
kropoli u Sagvar-u iz IV vijeka n. e.6 4 Međutim, najpoznatiji i najpouzdaniji elemenat za 
datiranje naše posude iz Donje Vrtoče je svakako kasnoantička fibula iz IV vijeka n. e. koju 
smo već gore spomenuli, a našla se zajedno sa vrčem u istom grobu. Prema tome, ovaj tip 
vrča sa velikom sigurnošću možemo konstatirati da se na području Bosne i Hercegovine, 
u antičko doba, nalazio u upotrebi u toku IV vijeka n. e.
d) Stakleni vrč (tab. VII, sl. 3) s cilindričnim trbuhom takođe potječe iz zidanog kasno­
antičkog groba, najvjerojatnije na svod, iz Donjih Vrtoča kod Bos. Petrovca.6 5 Uz stakleni 
vrč ističe se grobni prilog bronzarli novac cara Klaudija. Vjerojatno se radi o Klaudiju 
s nadim kom G otski.6 6
I stakleni vrč s cilindričnim trbuhom poznat je u provincijama rimskog carstva. Vrlo 
slične oblike nalazimo u Intercisi i u kasnoantičkoj nekropoli iz Sagvar-a. Datiraju se 
takođe u IV vijek n. e.6 7 Iste forme staklenih vrčeva i A. Kisa stavlja u IV vijek n. e.6 8 Osim 
ovih analognih primjera koji stakleni vrč iz Donjih Vrtoča, cilindričnog oblika trbuha, 
datiraju u IV vijek n. e., datiranje našeg vrča u IV vijek n. e. potvrđuje, u prvom redu tip 
koasnoantičke grobnice na svod datiran u IV vijek n. e.0 9 Nalaz novca cara Klaudija G ot­
skog7 0 koji se također mogao naći u grobnici IV vijeka n. e. Ovakvu dataciju potvrđuje 
i kompletna arheološka situacija grobnica i njihovih nalaza i priloga, jer sve potječe iz jednog 
dvorišnog kruga u Donjim Vrtočama. Prema tome, i ovaj tip vrča nalazimo u upotrebi 
u našim krajevima u kasnoantičko doba, IV vijek n. e.
Staklene posude u obliku zdjele
Staklenku iz M ostara (tab. IV, si. 4) ne bi mogli nazvati balsamarijem, premda je nađena 
kao prilog u kamenoj urni cilindričnog oblika.7 1 Posudicu smo svrstali među balsamarije 
jer kao nalaz pripada inventaru kam enih urna za pepeo pokojnika, inače, ova staklena 
posudica više bi odgovarala tipu staklenih zdjelica, nego čaši. Uglavnom, možemo konsta­
tirati da ovaj tip staklene zdjelice ne susrećemo na području Bosne i Hercegovine u antičko 
doba. M eđutim, izgleda da je ovaj tip staklene zdjelice manje poznat i u drugim krajevima, 
pa bi se moglo pretpostaviti, da je kao oblik i izrada bio rijedak i u drugim krajevima 
Rimskog Carstva. Sličnih analogija, koliko se može primijetiti, ne daje ni A. Kisa. Staklena 
posudica je i e tetski lijepa, pa ukazuje na vrijeme kada je bilo odličnih majstora, pozna­
vaoca staklarske vještine. Ako staklena posudica, oblika zdjelice, potječe iz kamene cilin­
drične urne koja je služila za čuvanje pepela spaljenog pokojnika onda se može netačno, 
ali samo okvirno datirati. S obzirom na pogrebni običaj spaljivanja pokojnika koji u našim 
krajevima vlada u rimsko doba, posudica okvirno datira od I do polovine III vijeka n. e.
Staklena posuda iz Stoca (tab. V ili, sl. 1) takođe ima više oblik zdjele nego čaše. Potječe 
iz zidane kasnoantičke grobnice III,7 2 koja je bila konstruirana različito od spomenutih

grobnica I i II. G rob je bio ozidan od kamena koji je izgledao kao jama, a bio je pokriven 
krovnim crijepom, u obliku krova na dvije vode. U ovom grobu se našla i kasnoantička 
kopča s lukovim glavicama iz IV vijeka n. e.
Staklenka ima veoma lijep estetski izgled, a s obzitom na arheološke okolnosti nalaza 
potječe iz IV vijeka n. e. U to nas, u prvom redu, uvjeravaju dobro poznati tip bronzane 
kasno antičke fibule iz IV vijeka n. e. i poznati tip kasnoantičke grobnice koja se također 
pojavljuje i nalazi u upotrebi u doba kasne antike na području Bosne i Hercegovine.7 3 Prema 
tome, i ovaj tip staklene posudice oblika zdjelice pripada IV vijeku n. e.
I drugu staklenu posudu koja više pripada zdjelici nego čaši (tab. V ili, sl. 5) nalazimo 
u Donjim Vrtočama kod Bos. Petrovca. Potječe iz kasnoantičke grobnice kao i spomenuti 
stakleni vrč.7 4
Ovaj tip staklenih zdjelica nalazi konfrontacija u poznatom rimskom urbanom naselju 
Intercisi7 5 i u kasnoj antičkoj nekropoli Sagvar-u7 6 u Mađarskoj. Grupu analognih posudica 
imamo iz Mogorjela, Duvna i Stoca. Ovdje ih nismo dali, jer se više manje, nalaze u samim 
fragmentima. Slične posudice iz Intercise i Sagvar-a potječu iz IV vijeka n. e.,7 7 pa se mogu 
u to isto vrijeme staviti i posudice istog tipa iz Donjih Vrtoča, kao i spomenuti fragmenti 
sličnih oblika iz Duvna, Mogorjela i Stoca, IV vijek n. e. Ovu dataciju također potvrđuje 
i arhitektura kasnoantičkog groba iz Donjih Vrtoča. U grobu su se našli stakleni vrč i naša 
posudica.
Posudica iz Stoca (tab. V ili, sl. 3) potječe iz istog kasnoantičkog gtoba kao i stakleni 
vrč jajolikog tijela. N a staklenoj posudici iz Stoca nalazi se ukrasni ornament koji je dobro 
poznat na staklenim kasnoantičkim posudama. N a posudici iz Stoca ukras je izveden 
tehnikom brušenja stakla, u obliku elipsastih listova i krugova. A. Kisa donosi sličan orna- 
menat i na sličnoj posudi, a datira iz IV vijeka n. e.7 8 Ukras, kao na posudici iz Stoca, imamo 
na jednoj staklenoj posudi, u obliku vrča, a čuva se u muzeju u K olnu.7 9 Dalje, iste forme 
posuda iz IV vijeka n. e. susrećemo u Sagvar-u i Intercisi.8 0
Što se tiče tehnike ukrašavanja načinom brušenja (t. zv. »Hohlschliffen«) zna se da 
potječe iz III vijeka n. e.8 1 Sličnu tehniku ukrašavanja nalazimo na jednoj staklenoj posudici 
iz Panika, a našla se u zidanom kasnoantičkom grobu.8 2 N a temelju iznesenog vidimo 
da se isti tip posuda i tehnika brušenja stakla međusobno prate. Naime, ako počeci brušenja 
stakla nastaju u III vijeku n. e. onda spomenuta tehnika bi bila istovremena tipu staklene 
posudice iz Stoca. Datiranje staklene posude u IV vijek n. e. isto tako, potvrđuje i staklena 
zdjelica iz Panika iste tehnike ukrašivanja, kao i arhitektura grobnice iz kraja III i IV 
vijeka n. e.
Staklena posudica iz Turbeta više liči na čašu (tab. V ili, sl. 4). Ova staklenka našla se 
prilikom istraživanja starokršćanske bazilike.8 3
Ova posudica od sredine prema dnu ima bradavičaste ukrase Ovaj ornamenat pojav­
ljuje se krajem II vijeka8 4 n. e., a kako vidimo, susrećemo ga i u IV vijeku n. e., što govori 
da se kao elemenat ukrašavanja staklenih posuda dugo upotrebljava. Sličnu tehniku ukra­
šavanja nalazimo najednom fragmentu staklene posude iz Višića.8 5 Stoga bi radi navedenih 
razloga staklenku iz Turbeta rado datirali u IV vijek n. e. Njezino bi datiranje, isto tako, 
potvrdile arheološke okolnosti nalaza, u prvom redu, starokršćanska bazilika zajedno sa 
kasnoantičkim zidanim grobom na svod. Oni upućuju da kompleks starokršćanske arhi­
tekture u Turbetu datira iz sredine IV vijeka n. e. ili najkasnije iz kraja IV vijeka n. e.8 6
Staklena čaša iz Stoca (tab. V ili, sl. 2) pripada kasnoantičkom grobu II unutar Truhel- 
kinog mauzoleja.8 7
Slične čaše susrećemo u nekropoli Sagvar-u, koje datiraju u IV vijek.8 8 N a osnovu tih 
konfrontacija i staklena bi čaša iz Stoca datirala u IV vijek n. e. To bi potvrdili i slični prim ­
jeri iz Intercise.8 9 Analogne primjere čaša u IV vijeku n. e. datira i A. Kisa.9 0 Osim spome­

nutih konfrontacija koje, na temelju analognosti, datiraju staklenu čašu iz Stoca u IV vijek 
n. e., to isto potvrđuje i arhitektura kasnoantičke grobnice u kojoj se našla spomenuta 
čaša.
Staklene posudice iz naših krajeva 
ali koje ne pripadaju teritoriji Bosne i Hercegovine
Ovdje smo dali samo kratak opis staklenih posudica i arheološke okolnosti nalaza, 
ukoliko ih imamo zabilježene u knjizi inventara stranih predmeta. Te posudice iznosimo 
radi onih koji izučavaju ili će izučavati antičko staklo na područjima svojih republika da 
im posude koje se čuvaju u Zemaljskom muzeju budu što pristupačnije radi izučavanja. 
U Zemaljskom muzeju čuvaju se staklene posudice, uglavnom, iz Narone, a ima ih iz Ti­
tograda (tab. IX, sl. 1), Solina (tab. X, sl. 5) i Samobora kod Zagreba (tab. XI, si. 2). Po­
sudice iz Vida su najvećim dijelom balsam arija sličnih oblika kao sa područja Bosne i H er­
cegovine (tab. IX, si. 2—6, tab. X, sl. 1— 4 i tab. XI, si. 13). Od ovih se izdvajaju dvije po­
sudice. Jedna predstavlja posudicu u obliku malog vrča (tab. XI, sl. 1), a druga ima oblik 
malog tanjirića (tab. XI, si. 3). I balsam aiij iz Solina (tab. X, si. 5) uklapa se u opću tipo­
logiju staklenih bočica koji imaju oblik trbuha u obliku kruške. Svi ovdje spomenuti bal- 
samariji izvan područja Bosne i Hercegovine mogu se, u pogledu datiranja, uklopiti s da­
tiranjem balsamarija na području Bosne i Hercegovine od I do sredine III vijeka n. e., kad 
otprilike prestaje način sahranjivanja incineracija, a zamjenjuje novi način inhumacija.
U rna iz Titograda (tab. IX, sl. 1) u kojoj se i danas čuvaju incinerirane kosti pokojnika, 
poznat je tip staklenih sepulhralnih objekata u krajevima rimskog carstva. Ove se staklene 
urne općenito javljaju od I—III vijeka n. e., a poznate su i u Intercisi, gdje se također datiraju 
od I—III vijeka n. e.9 1
Staklenke na tab. XI, sl. 1—3 osim jedne (tab. XI, si. 2) nemaju analogije n a području 
Bosne i Hercegovine. Čini se da su posudice tab. XI, sl. 1 i tab. XI, si. 3, a posebno ova 
posljednja, nešto rjeđi tipovi posudica. Staklenka iz Narone tab. XI, sl. 1 vrlo je zanim­
ljiva u prvom redu, što na sačuvanom dijelu ručke ima tragova životinjskih šapa ili stopala. 
Inače se predstavlja sa plavom bojom stakla i kao vrlo estetska, pa je, u tom pogledu, 
spomenuti elementi, vjerojatno, čine i starijom.
Posudica iz Samobora (tab. XI, si. 2) s obzirom na oblik pripada tipu staklene posudice 
iz D onjih Vrtoča na tab. VIII, si. 5, a time i s onima iz Sagvar-a i Intercise.9 2 Stoga, ovu 
posudicu nije teško datirati. Ona pripada kasnoantičkom periodu IV vijeka n. e. kao i spo­
menute.
Stakleni tanjirić iz N arone (tab. XI, si. 3) nije nam poznat tip, pa ga u našem slučaju ne 
možemo niti pobliže odrediti.
Ovako opisana nalazišta stakla i problematika u vezi datiranja, omogućuju sljedeća 
zapažanja:
1. N a području Bosne i Hercegovine postojali su, u rimsko doba, brojni tipovi staklenih 
posuda koji su, u prvom redu, mogli služiti u domaćinstvu. To bi bili vrčevi, zdjelice, vaze 
i čaše. Međutim, uz navedene tipove staklenih posudba susrećemo i takve koji su mogli 
služiti za pogrebni ili neki drugi kultni ritual ili običaj vezan za privatni život pojedinaca. 
U tu kategoriju staklenih posudica spadali bi stakleni balsamariji svih tipova kao i posudice 
sa sisaljkom, likom Meduze, pa i spomenute vaze.
2. U današnjem stanju istraženosti, antičko staklo, na području Bosne i Hercegovine, 
pokazuje da je pripadalo urbanim naseljima. To znači da je bilo pristupačno isključivo 
imućnijim rimskim građanima. Staklo je, vjerojatno, u to doba, predstavljalo ipak neku 
umjetničku vrijednost, koja se skupo cijenila, pa su je mogli imati bogatiji slojevi rimskog

v r to č e donj<
g ra d in a
v d o m av ia/
SA ? ? JEVOn ,„ « a n k a
v rd o lje
/salo n ar
solin
m o k ro
zahum lje
M O S T A R
ljubuški • < *z 
irtKic /bigeste/
/ m o gorjelo
vibici ^ t
stolac
/diluntum/ narona/vid 
met kovic
tu rb e
bugoj
B A N jA L U K A
K A R T A N A L A Z IŠ T A T IP O V A A N T IČ K IH S T A K L E N IH P O SU D A 
N A PO DRU ČJU B O SN E I H E R C E G O V IN E
Ancient glass in the territory of Bosnia and Herzegovina

društva. N a to bi nas upućivali nalazi staklenih vrčeva i drugih posudica iz zidanih grobnica 
za koje pretpostavljamo da su pripadali urbanim naseljima kao što su Stolac (Diluntum) 
i Gradina (Domavia). Ovdje bi još ubrojili Mogorjelo (vila suburbana) koje bi pripadalo 
rimskom gradu Narom i staklo iz antičkog privrednog područja Japre.9 3
3. Na osnovu datih nalazišta stakla, čini se, da je najviše objekata od stakla zastupljeno 
na području Hercegovine, što je vjerojatno uvjetovano blizinom Narone kao trgovačke 
luke i same rijeke Neretve kao magistralnog puta. Zatim, ne bi mogli zanemariti ni trgo­
vačke impulse Salone kao glavnog grada provincije Dalmacije. Isto tako, ne bismo smjeli 
zapostaviti ni područja velikih urbanih naselja na području rimske Panonije, odakle je 
vjerojatno zapljuskivala trgovina antičkog stakla u sjeverne krajeve rimske provincije 
Dalmacije. Uticaj tih područja osjećamo, u pogledu staklarske proizvodnje, u Jajcu i Japri,9 4 
a izgleda dopire i još dublje u centralna područja današnje Bosne i Hercegovine.
4. Dalje, u pogledu datiranja staklenih posudica na području Bosne i Hercegovine, 
mogli bismo konstatovati sljedeće:
a) D a antičko staklo, kao balsamariji svih tipova koji pripadaju periodu dominacije 
kulta incineracije, datira od I do sredine III vijeka n. e.
b) I antičko staklo različitih tipova posuda (vrčeva, zdjela, čaša i vaza) izgleda da pri­
padaju periodu IV vijeka n. e. kad vlada dominacija kulta inhumacije i podizanja kasno­
antičkih zidanih grobnica različitih tipova IV vijeka n. e.
c) Ovako dato antičko staklo, čini se, da ukazuje na jedan kontinuirani običaj koji se 
isključivo veže za posmrtni kult pokojnika, a to je da se iz dominacije kulta incineracije, 
prenosi stavljanje priloga, kao staklenih posudica, i u doba dominacije kulta inhumacije 
u zidane grobnice, pa i u grobnice koje pripadaju kršćanskom kultu.9 5
5. O radionicama stakla iz doba Rima kojih je bilo relativno dosta i o njihovim proizvo­
dima koji su se prodavali širom Rimskog Carstva, pa su se nalazili i u našim krajevima, 
u ovom trenutku ne bih govorio nego bih željeo ukazati na jednu mogućnost da je tih 
radionica moglo biti i na području Bosne i Hercegovine u antičko doba. Izgleda da istra- 
živaocima rimskog perioda još nije pošlo za rukom da otkriju takve radionice. Naime, 
geološka istraživanja i njihovi rezultati u tom pravcu su da na području Bosne i Hercegovine 
postoje ležišta kvarcnog pijeska koji služi kao sirovina za dobivanje stakla. U tom smislu 
bogatiji su sjeverni krajevi Bosne i to uz same rijeke. Prema ocjeni geoloških stručnjaka 
najkvalitetnije nalazište kvarcnog pijeska nalazi se u Kozluku kod Zvornika. Zatim, su još 
poznata nalazišta kvarcnog pijeska kod Prijedora, Tuzle, Busovače, Sanskog Mosta, Pečnika 
kod Modriča, Klokotnice kod D oboja i Bistarca.9 6
Izneseni podaci o nalazištima kvarcnog pijeska od kojeg se dobiva staklo ukazivali bi na 
mogućnost postojanja rimskih radionica stakla i na području Bosne i Hercegovine. Prema 
tome, postoje ozbiljni razlozi da bi se jednog dana mogle pronaći radionice stakla, možda, 
uz sama nalazišta ili u većim urbanim sredinama koje su se nalazile blizu ovih nalazišta. 
Ovo bi se moglo odnositi na područje Domavije kod Srebrnice. Vjerovatno su radionice 
stakla iz antičkog Sirmium-a koristile sirovinu iz Kozluka kod Zvornika, jer im je bio 
jeftin prevoz rijekama Drinom i Savom.
1 Franjevačko strješinstvo provincije Her­
cegovine utemeljuje 30. novembra 1884. godine 
Muzej na Humcu. U Muzeju se čuvaju staklena 
urna za pepeo pokojnika i tri staklena balsa- 
marija.
2 Na temelju podataka iz Inventara stranih 
predmeta u zbirkama Zemaljskog muzeja 
Sarajevo čuvaju se s područja Albanije ove
staklene posudice — balsamarija: inv. 785—789, 
onda od 916—919. S područja Male Azije od 
inv. br. 782—784 isto balsamarija. Iz Saida: 
inv. br. 436—439 i 713.
3 O nalazima balsamarija iz Mogorjela ne­
mamo pouzdanih podataka o arheološkim 
okolnostima nalaza. Samo se zna da potječu 
iz Mogorjela.

4 F. Fiala, Rimski nahođaji kod Ljubuškog, 
Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 
Sarajevo 5 (1893) Tabla VI, 19—21, str. 153; 
F. Fiala, Römisch Grabfunde aus Ljubuški, 
Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien 
und der Herzegovina 3 (1895) S. 520, Fig. 44. 
(inv. br. 51, 52).
5 F. Fiala und C. Patsch, Untersuchungen 
Fundorte in der Herzegovina, WMBH 3 (1895)
S. 520.
6 K. Patsch, GZM 1906, str. 377. Izgleda 
da ovaj tip posudice nije pripadao uzidanom 
grobu u obliku sljemena nego grobu spaljenog 
pokojnika. C. Patsch, WMBH 12 (1912) S. 85.
7 Posudica je nađena prilikom kopanja 
zemlje za vodovod. Nabavljena je od jednog 
Jevreja iz Sarajeva.
8 Vidi napomenu 4.
9 Inventarski podaci govore da je pripadala 
grobnici.
1 0 C. Patsch, Žara obretena u Bugojnu, GZM 
19 (1907) str. 470 si. 99. C. Patsch, Urnenfund 
in Bugojno, WMBH 11 (1909) S. 139—140, 
Fig. 37.
1 1 G. Čremošnik, Nalazi iz rimskog doba 
na Stupu kod Sarajeva, GZM 42 (1930) str. 
218—219, Tabla XV.
1 2 G. Čremošnik, GZM 42 (1930) str. 
218—219, sl. 3, Tabla XV.
1 3 Na osnovu inventarskih podataka dozna- 
jemo da je posudica pripadala porodici Despić 
iz Sarajeva. To bi govorilo da staklenka, vje­
rojatno, pripada području Bosne i Hercegovine. 
Iz tog razloga smo posudicu uvrstili medu 
nalazišta Bosne i Hercegovine. (Inv. br. 921, 
922).
1 4 Isto tako, inventarski podaci govore 
da balsamarija pod inv. br. 54, 55, 56, 57, 59 
nepoznatog nalazišta, pripadaju također teri­
toriji Bosne i Hercegovine.
1 6 C. Patsch, WMBH 9 (1904) S. 276 Fig. 
160, s. v. Mostar. K. Patsch, GZM 1902 str. 
10— 12.
1 6 Č. Truhelka, GZM J (1892) str. 351, 
Tabla III, 3 iz grobnice II. Č. Truhelka, WMBH 
1 (1893) S. 285, Taf. I, 1.
1 7 V. Paškvalin, Kasnoantički grobovi iz 
Jajca, GZM NS, Arheologija 25 (1970) str. 32, 
Tabla I, 1.
1 8 V. Paškvalin, GZM 1970, str. 31, Tab­
la I, 4.
1 9 Prema izvještajima F. Topiča napisao 
je F. Fiala, Rimski grobovi u Donjim Vrtočama, 
GZM 6 (1894) str. 424—426, Tabla II, 1, 4. 
F. Fiala, WMBH 4 (1896) S. 172—173, Fig. 
16, 20.
2 0 Č. Truhelka, GZM 4 (1892) str. 351, 
s. v. Mauzolej, Tabla II, 1. Č. Truhelka WMBH 
1 (1893) S. 286, Taf. Ila, 1.
2 1 Č. Truhelka, GZM 1892, s. v. Mauzolej, 
str. 351, Tabla III, Č. 1. Truhelka WMBH 1
(1893), s. v. Das »Mausoleum«, S. 285—286, 
Taf. lib, 1.
2 2 Č. Truhelka, GZM 1892, s. v. Mauzolej, 
str. 352, Tabla II, 2. Č. Truhelka, WMBH 
1893, S. 285, Taf. Ha, 2 s. v. Das »Mausoleum«.
2 3 Č. Truhelka, Bazilika u Varošluku, GZM 
1893, str. 698, sl. 27, Č. Truhelka, Römische 
Funde im Lašvathale, WMBH 3 (1895) S. 239, 
Fig. 38.
2 4 F. Fiala, GZM 6 (1894), str. 424—426, 
Tabla II, 4; F. Fiala, WMBH 4 (1896) S. 
172—173, Fig. 20.
2 5 Staklena urna iz Titograda prema in- 
ventarskim podacima našla se na lijevoj obali 
rijeke Morače i to oko 200 m udaljeno od 
same rijeke u jednom kamenom tumulu. U 
staklenoj urni za pepeo pokojnika još i danas 
se čuvaju incinerirane kosti pokojnika i u njoj 
bronzani novčič čiji se identitet ne može odre­
diti zbog oštečenosti.
2 6 Svi stakleni predmeti iz Vida kod Metko­
vića (Narona) koji su registrirani u inventaru 
stranih predmeta nemaju pobližih arheoloških 
okolnosti nalaza. To se odnosi i na ostale 
staklene posudice izvan teritorije Bosne i Her­
cegovine (Solin, Samobor).
2 7 Poznato je da se bilo u staklenim ili ka­
menim urnama nalaze najčešće različiti tipovi 
balsamarija.
2 8 Vidi napomenu 6.
2 9 Vidi napomenu 4.
301. Marović, Iskopavanja kamenih gomila 
oko vrela rijeke Cetine, godine 1953, 1954 
i 1958, Vjesnik za arheologiju i hist, dalm., 61 
(1959) str. 75.
311. Marović, o. c., str. 75.
3 2 R. Sunkovsky, Antike Gläser in Carnuntum 
und Wien (1956) S. 20, Abb. 35a—35b. A. Kisa, 
Das Glas im Altertume (Leipzig 1908) Teil 
III, Formentafel A No 12, 13 i Teil I, Abb. 56.
3 3 K. Patsch, GZM 1907, str. 470, sl. 99.
3 4 G. Čremošnik, GZM 42 (1930) str. 
218—219.
3 5 G. Čremošnik, GZM 1930, str. 218—219., 
Tabla XVI.
3 6 G. Čremošnik, GZM 1930, str. 218—219, 
sl. 3. E. v. Patek, Verbreitung und Herkunf der 
römischen Fibeltypen in Pannonien (Diss. Pann., 
Ser II. No. 19, Budapest 1942) S. 100—103.
3 7 U knjizi inventara nemamo direktnih 
podataka o arheološkim okolnostima nalaza.
3 8 Intercisa II, S. 143, 144 i 145, Taf. XXVI, 
3; XXVII, 3, 5; XXVIII, 4.
3 9 A. Kisa, Teil III. To se vidi na osnovu 
pregleda oblika posuda koje je vrlo pregledno 
dao autor spomenutog djela u nekoliko Tabla 
na kraju trećeg Toma.
4 0 A. Kisa, Teil I, S. 151, Abb. 77.
4 1 Č. Truhelka, GZM 4 (1892) Tabla III, 
3, Grobnica II, Č. Truhelka, WMBH 1 (1893)
S. 285, Taf. II, b, 3.

4 2 A. Sz. Burger, The late roman cemetery 
at Sägvär (Acta Archaeologica Academiae 
scientiarum Hungaricae 18, 1966) p. 138, PI. 
XCVIII, 1.
4 3 Intercisa II, S. 150, Taf. XXXI, 3.
4 4 Zapaža se da se na području Bosne 
i Hercegovine u antičko doba krajem III i po­
četkom IV vijeka n. e. zidaju mauzoleji, grob­
nice i grobnice na svod koje bi, s obzirom na 
kultnu pripadnost, pripadale kršćanskom kultu, 
što bi istovremeno ukazivalo na vremensku 
pripadnost nalaza i samih grobnica.
4 5 A. Kisa, Teil III, S. 723, Abb. 291, 292, 
293 i 294. Lik Meduze poznat je sepulhralnoj 
umjetnosti i čest motiv na nadgrobnim spome­
nicima. A. Kisa, Teil III, S. 751—753.
1 6 V. Paškvalin o. c. (Vidi napomenu 17 
i 18) str. 32, Tabla I, 1.
4 7 A. Kisa, Teil III, S. 751—753.
4 8 R. Sunkovsky, o. c. S. 25, Abb. 31a.
4 9 A. Kisa, Teil III, S. 753.
5 0 V. Paškvalin, GZM 25 (1970) str. 33, 
Tabla I, 5.
51V. Paškvalin, GZM 25 (1970) str. 33, 
Tabla I, 1.
5 2 V. Hofflller, Predmeti iz rimskog groblja 
u Stenjevcu kod Zagreba, Vjesnik hrv. arh. 
društva, NS. 7 (1903) str. 172, si. 6., br. 14.
6 3 S. Petru, Antičko staklo iz dolenjskih 
grobov, Razprave VI (SAZU, Ljubljana 1969) 
str. 170—172, Tabla 3, 11, 12, 13.
5 4 Intercisa II, o. c. S. 158, 51, 154, Taf. 
XXIX, Fig. 4.
5 5 V. Paškvalin, GZM 25 (1970) str. 30—31.
5 6 Č. Truhelka, GZM 1892, str. 351.
5 7 Intercisa II, S. 148, Taf. XXX, 4; XXXI, 
4 i 5.
5 8 Intercisa II, S. 148; A. Kisa, Teil II, 
S. 390—393, Formentafel D, No 189—195.
5 9 A. Sz. Burger, The late roman cemetery 
at Sägvär, S. 139, Pl. XCIX; XCIX, 1; Pl. C, 1.
6 0 V. Paškvalin, Dva nalaza kasnoantičkih 
grobnica na svod, GZM NS, Arheologija 14 
(1959) str. 149—162; V. Paškvalin, Prilog da­
tiranja ranokršćanskih bazilika Bosne i Her­
cegovine, Adriatica praehistorica et antiqua 
(Zagreb 1970) str. 667—687. I. Bojanovski, 
Kasnoantičke grobnice na svod u Čitluku, 
Naše starine 9 (Sarajevo 1964) 103—121.
611. Kovrig, Haupttypen der Kaiserzeitlichen 
Fibeln in Pannonien (Diss. pann., series II 4, 
1937) Ns. 125—127, Taf. XIX i XVIII.
6 2 Vidi napomene: 56, 57, 58, 59, 60, 61.
6 3 Vidi napomenu: 19.
6 4 A. Sz. Burger, o. c. S. 138, Pl. C, 6.
6 6 Vidi napomenu 19.
6 6 V. Paškvalin, o. c. Adriatica, str. 669.
6 7 A. Sz. Burger, o. c. p. 138—139, Pl. C, 
4, 5. Intercisa II, S. 150.
6 8 A. Kisa, Teil II, S. 395, Teil III Formen­
tafel D, 266—267.
6 9 Vidi napomenu 60.
7 0 Vidi napomenu 60. Adriatica, str. 669.
7 1 Vidi napomenu 15.
7 2 Vidi napomenu 16, 20, 21 i 22.
7 3 Vidi napomenu 60.
7 4 Vidi napomenu 19.
7 5 Intercisa II, S. 153, Taf. XXXIII, 7 i 9.
7 6 A. Sz. Burger, o. c. PI, XCVI, 5, 6 i 7, 
slično, PI. XCVII, 2 i 4.
7 7 Intercisa II, S. 153; A. Sz. Burger, o. c. 
p. 139, 135 i 136.
7 8 A. Kisa, Teil II, S. 635, 636, Abb. 240, 
241 i 249.
7 9 A. Kisa, Teil II, S. 507, Abb. 235.
8 0 A. Sz. Burger, o. c. p. 136, PI. CHI, 5. 
Intercisa II, S. 151, Taf. XXXII, 4.
8 1 A. Kisa, Teil II, S. 635.
821. Čremošnik. Prethodna istraživanja na 
rimskom lokalitetu na Paniku, GZM, NS, 
Arheologija 15—16 (1961) str. 181, si. 6. Posuda 
se ne nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
8 3 Vidi napomenu 23.
8 4 A. Kisa, Teil II, S. 385. I. Čremošnik, 
Rimska vila u Višićima, GZM NS Arheologija 
20 (1965) str. 197.
851. Čremošnik, GZM, 197.
8 8 V. Paškvalin, Adriatica, str. 673—674.
8 7 Vidi napomenu 21.
8 8 A. Sz. Burger, o. c. S. 206, Fig. 99, grave 
71, 2, S. 106, Pl. CIV, 4.
8 9 Intercisa II, S. 153, No 24, 5, Taf. XXXIII, 
10 i 12.
9 0 A. Kisa, Teil II, S. 297.
9 1 Intercisa II, S. 154.
9 2 Vidi napomene 74, 75, 76, Tl.
9 3 Literatura koja govori o urbanim cen­
trima (municipia i colonia): D. Sergejevski, 
Municipium Diluntum, GZM 47 (1935) str. 
17—22. E. Pašalić, Antička naselja i komuni­
kacije (Posebno izdanje GZM, 1960) str. 73., 
I. Bojanovski, Rimsko Turres, GZM 25 (1970) 
str. 137—163. V. Paškvalin, Dolichen i panonsko 
božanstvo Sedat, GZM 25 (1970) str. 26. D. Ser­
gejevski, Rimski rudnici željeza u Sjevernoj 
Bosni, GZM, NS, Arheologija 17 (1963) str. 
95.
9 4 V. Paškvalin, o. c. str. 32. Uticaj se 
zapaža u staklenim posudicama. To je posudica 
sa sisaljkom i sa likom Meduze koje takođe 
susrećemo u sjevernim krajevima u Noricu 
i Panoniji. Uticaj se zapaža i u drugim kultur­
nim manifestacijama koje su očite posebno u 
krajevima sjeverne Bosne. O tim uticajima bit 
će govora na drugom mjestu i drugom prili­
kom.
9 5 V. Paškvalin, Dva nalaza kasnoantičkih 
grobnica na svod, GZM, NS, Arheologija 14 
(1959) str. 149—162. Svi grobni prilozi, kao 
što su staklene, zemljane posude i slični nalazi,

u tim grobnicama predstavljaju kontinuitet 
sepulhralnog običaja koji se sačuvao u nekim 
krajevima do danas, što znači da ga već imamo 
od prvih početaka kršćanstva. Drugim riječima
zapažamo da spomenuti običaj prihvaća i 
kršćanstvo.
9 6 Č. ing. Jovanovič dao je ove podatke, 
na ćemu najljepša hvala.
ANCIENT GLASS FR O M THE TERRITO RY 
OF BOSNIA A N D HERZEGOVINA
Summary
There were during the Roman period numerous types of glass vessels which were primarily 
used for household purposes. Among the glass vessels we find jugs, bowls, vases, and glasses (pi.
IV, fig. 4; pl. V, fig. 1; pl. VII, fig. 2, 3; pl. VIII, fig. 1—5). Besides, in addition to these types of 
glass vessels we come across other vessels which were possibly used in a funeral ritual or in some 
other cult or possibly also were related to a particular custom of the private life of certain indivi­
duals. This category of glass vessels includes all types of glass vessels used in the embalment (pi.
I, fig. 1—9; pl. II, fig. 1—4; pi. Ill, fig. 1 —6; pl. IV, fig. 1—3) as well as the little vessels with a suction 
tube (pl. VI, fig. 2) and those with a figure of Medusa (pl. VI, fig. 1).
The present state of investigation indicates that in the territory of Bosnia and Herzegovina 
ancient glass belonged to urban centres. That is to say that glass could be afforded only by the 
wealthier Roman citizens. At this time glass probably represented a certain artistic value which was 
rated quite highly and consequently could be acquired but by the richer strata of the Roman society. 
This is suggested also by the findings of glass jugs and other vessels in tombs supposed to have 
belonged to urban settlements like Stolac (Diluntum) (pl. V, fig. 3; pl. VIII, fig. 1—3) and Gradina 
(Domavia) (pl. VI, fig. 3). Here one might also include Mogorjelo (villa suburbana), possibly belong­
ing to the Roman city of Narona, and the glass from the ancient economic region of Japra9 3 (pi.
V, fig. 4).
On the basis of the above mentioned places where glass was found, it seems, that most of the 
glass articles come from Herzegovina — which fact is probably due to the nearby Narona as a com­
mercial port and to the river Neretva itself as the main traffic route. Also, one should not neglect 
the commercial impulses of Salona as the capital of the Dalmatian province. Also, due considera­
tion has to be given to the region of big urban settlements in the Roman Pannonia from where the 
trade of ancient glass was probably extended again and again to the northern parts of the Roman 
province of Dalmatia. The influence exerted by these areas in the production of glass is to be felt 
at Jajce9 4 (pl. VI, fig. 1, 2) and Japra (pl. V, fig. 4), but it seems that it reaches out even into the 
central areas of the present-day Bosnia and Herzegovina.
As regards the dating of glass vessels from the territory of Bosnia and Herzegovina, we can 
establish the following:
a) ancient glass like all kinds of vessels used for embalment at the time when the cult of inci­
neration was predominant comes from the time from the first century to the middle of the third 
century A. D.
b) ancient glass including various types of vessels (jugs, bowls, glasses, and vases) seems to belong 
to the time of the fourth century A. D., when we find a predominance of the cult of inhumation 
and late-ancient built tombs of various types.
c) ancient glass seen in this light, it seems, points to a continued custom related to the cult of 
the dead: from the domination of the cult of incineration the custom of supplying for the dead 
person various articles — including little glass vessels — is continued into the period of the domina­
tion of the cult of inhumation in built tombs as well as in tombs belonging to the Christian cult.9 5

As regards workshops producing glass during the Roman period, of which there were Compara­
tively a great many, and also as regards their products which were being sold throughout the Ro­
man Empire (and accordingly also in our parts) I would not say more at this moment than point 
at a possibility such workshops might have been existing also in the territory of Bosnia and Her­
zegovina. In fact, geological testing and its results show that in the territory under consideration 
there are rich layers of quartz sand and these might have been used as a raw material for the produc­
tion of glass. In this respect it is the northern parts of Bosnia which are richer, particularly along 
the river. According to the geological estimates the best quartz sand is to be found at Kozluk near 
Zvornik. Other places rich in quartz sand are Prijedor, Tuzla, Busovača, Sanski Most, Pečnik near 
Modrič, Klokotnica near Doboj, and Bistrica.9 6
This information on where quartz sand is to be found indicates a possibility that Roman work­
shops producing glass might have existed also in the territory of Bosnia and Herzegovina. Accord­
ingly, there exist serious arguments that one day we may discover glass workshops — perhaps 
near the places where quartz sand is to be found or in the bigger urban centres near these places. 
This might be the case in the area of Domavia near Srebrenica. The workshops in ancient Sirmium 
probably used the raw material from Kozluk near Zvornik, as the transport along the Drina and 
Sava was cheap.

Tab. 1 — Pl. 1
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. II — Pl. II
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. Ill — PI. Ill
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. IV — Pl. IV
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. V — Pi. V
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. VI — Pl. VI
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. VII — Pl. VII
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. VIII — Pl. VIII
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. IX — Pl. IX
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. X — Pl. X
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina
Tab. XI — Pl. XI
Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine 
Ancient glass from the territory of Bosnia and Herzegovina



9 — A rheo lo šk i v estn ik





1 2
3



134



C O
0 5