AN N ALES 10/'97 OCENE IN POROČILA / REVIEWS AND REPORTS, 351 -370 BUZETSKI ZBO RN IK. 23. knjiga. Buzet, 1997 Godišnjak "Buzetski zbornik" izlazi redovito, pa je tako i ove, 1997. godine ¡zašla nova, 23. knjiga koja počinje pregovorom prof. Antuna Heka jednog od ured­ nika i prilogom gradonačelnika Borisa Sirotiča "Subotina '96". Knjiga sadrži preko 30 priloga rasporedenih u pet poglavlja: Račiče, Buzeština Istre, Literalni priloži, Pri­ kazi i Šport. Prvo poglavlje počinje prilogom istarskog književ­ nika rodenog u Račicama Miroslava Sinčiča, Pogled s Kramenjice, pogled na svoje selo i zavičaj. O području Račiče od prapovijesti do kraja X sto- Iječa piše Robert Matijašič (Sveučilište u Rijeci, Peda­ goški fakultet u Puli). To je područje od najstarijeg vre­ mena bilo neprestano naseljeno, a promjene u stanov- ništvu uzrok su povijesnih zbivanja, tako da ovdje do Hrvata prevladava vrijeme Ilira i Rimljana. O arhivskom gradivu o Račicama u Povjesnom arhivu Pazin i Žup- nom uredu Vrh piše mr Jakov Jelinčič, (Povijesni arhiv Pazin), a govor u Račicama prikazala je Nataša Draščič (Osnovna škola Buzet). Prikazana su fonetska i morfo­ loška obilježja govora koji pokazuje značajke svih bu­ zetskih govora. To je čakavski govor u čiju su bazu uvršteni neki slovenski jezični elementi. Ovim se govo­ rom služi mali broj ljudi pa mu prijeti opasnost od zaborava. Ista autorica piše i o Nugljanskom govoru. Dr. Tomo Vinščak (Etnološki zavod Filozofskog fa­ kulteta u Zagrebu) prilaže Etnografske slike Račiča u srednjoj Istri govoreči o nekim rezultatima istraživanja koje je 1995.godine proveo Etnološki zavod iz Zagreba. Istraživanjem je prikupljeno mnogo grade o svim Vido­ vima duhovne i gospodarske djelatnosti Račiča i drugih naselja. U grupi istraživača uz etnologe nalazili su se i apsolventi arhitekture pa je posebno razmatran i razvoj ruralne arhitekture. Središnja Istra je zbog svoje pro­ metne izoliranosti sačuvala prirodni okoliš, tradicijsku kuituru i način života, ali zbog neminovnog komu- nikacijskog povezivanja neke če bitne pojave nestati, pa je potrebno pronači modele očuvanja prirodnog okoliša i kulturnih vrednota u kontekstu suvremene civilizacije i turizma, koji je u obalnom dijelu Istre visoko razvijen. O rezultatima istraživanja pod naslovom Model gospodarstva u selu Račiče i odnos Stanovnika prema prirodnom okolišu piše mr Lidija Zrnič (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb). Listopada 1955.g. istra- živana je grada o osnovnim granama gospodarstva izmedu dva svjetska rata, te odnos prema prirodnom okolišu. U selu Račiče izvršno sačuvana ruralna cjelina s pretežno starijim stanovništvom pruža obilje grade. O osnovnim granama gospodartsva autorica govori o ratar- stvu, vinogradarstvu, stočarstvu, lovu i ribolovu, a o šumama, vodama, odlaganju otpada i higijeni kada je riječ o odnosu prema prirodnoj okolini. U drugom poglavlju zbornika nalaze se teme o Buzeštini i Istri u cjelin i. U prilogu Slom feudalizma u Istri 1848/49, dr. Petar Strčič (Arhiv HAZU, Zagreb) na- glašava da je ukidanje feudalnih odnosa donijelo olak- šanje seljacima samo na bivšem austrijskom području, jer kolonat u nekadašnjem mletačkom dijelu Istre, pa tako i na Buzeštini nije bio ukinut. Gradanska revolucija 1848. te kontrarevolucionarna 1849.godina u Istri s Kvarnerskim otocima (Istarski okrug, u okviru austrijskog dijela Habsburške Monarhije) donijelo je formalno prav­ no ukidanje kmetstva u nekadašnjem austrijskom dijelu, ali ne i ukidanje kolonata u bivšem mletačkom dijelu Istre. Što više, kolonatski odnosi se proširuju i na neka druga područja Istre. U takvim okolnostima seljački svijet, a on je gotovo u cijelini hrvatski, ostaje i dalje u stanju ovisnosti o bivšem posjednicima, a i o lihvarima, jer seljak nije imao novac za otpiatu svoga dijela ezo- nerskog duga. U Istri je bilo više seljačkih pokreta (uoči 1848. god. ovdje je izbila i zadnja kmetska pobuna u hrvatskim zemljama), a koristeči hrvatske seljake nje- mačka je vlast uspješno smirivaia uzburkano talija- naštvo - talijansko gradanstvo Istre. Mr. Zdenko Balog (Narodno sveučilište Križevci) najbolj i poznavatelj srednjovjekovnog Roča u prilogu Pretpostavke o najranijem urbanističkom razvoju Roča govori o Roču kao drugoj po snazi i važnosti tvrdava Rašporskog kapetana u vrijeme njegovog djelovanja u Buzetu. U 13. stolječu Roč je imao najmanje tri crkve. Početkom 13. stolječa gradena je crkva Sv. Antuna Opa­ ta, koja je produžavana i povišena u 16. stolječu. Roč u to vrijeme ima i crkve Sv. Bartula i Sv. Petra, danas crkva Sv. Roka. Postajanje triju bratovština u Roču do­ kaz su razvijene ekonomije i velikog kruga graviti- rajučeg stanovništva. Vesna Katarinčič Škrlj (Opčinski sud, Buzet), piše o Buzetskim statutima 1435 i 1575. godine. Dr. Alojz Jembrih (Zagreb), piše pretisku knjige Stjepana Konzula, Beneficium Christi koja je prvi puta na hrvatskom jeziku tiskana 1565. godine, a kao pretisak objavljena je 1996.godine. To je posljednje dje- lo iz kruga hrvatskih prevoditelja tiskano u Urachu kraj Tubingena. Autor prvog izdanja knjige bio je Benedetto de Montova (1543), a Petar Pavao Vergerije 1549. godine navodi da je knjiga u venecijskoj Republici samo za šest godina tiskana u 40.000 primjeraka. Beneficium Christi bila je prevedena na španjolski, francuski, en- gleski, hrvatski, holandski i češki jezik . Jedmi je pri- mjerak latiničkog izdanja sačuvan u Narodnoj i uni- verzitetskoj knjižnici (NUK) u Ljubljani, a taj se je primjerak koristio kod tiskanja pretiska. U prilogu Moj put do starih rijetkih hrvatskih knjiga ing. Ivan Dubravčič, piše kako je u slobodno vrijeme obilazio antikvarijate u Njemačkoj i drugim zemljama tražeči rijetko vrijedne hrvatske knjige, pa je tako nje- govom zaslugom u Hrvatsku došlo nekoliko vrijednih rijetkih knjiga. Jedna od takvih je i Probni mali glagoljski katekizam iz 1561. godine, objavljen 1994. g. uz pre­ tisak Katekizma iz 1561. g. dipl. ing. Doris Flego, Buzet, pod naslovom Gradska šetališta i vrtovi starog grada Bu­ 357 AN N ALES 10/'97 OCENE IN POROČILA/REVIEW S AND REPORTS, 351-370 zet piše o nasadima izvan i unutar gradskih obrambenih zidova. Vladimir Finderle, Sv. Martin u prilogu Sveto- martičani u Makedoniji i Baranji opisuje put dviju obi- telji iz Sv. Martina poslije prvog svjetskog rata (1914- 1918) u potrazi za uvjetima života. Božo Jakovljevič, Buzet, piše o izvorištu rijeke Mirne i selima uz bujice Dragu i Rečinu. U tom području su i Kotli, selo ruralni spomenik kulture. Jedna od pritoka Mirne je i Bračana i kraj od izvora do ušča ove rječice. Alojz Čargonja i Dano Krivičič iz Buzeta u prilogu Ljekovito bilje sjeverne Istre izabrali su 24 nove ije- kovite biljke kao nastavak več toliko opisanih biljaka u Zborniku 20. Uz opis i slike navode se nalazišta, sta- nište, Ijekoviti sastav i ljekovito djelovanje bilja koje raste u zavičaju. Gordana Čalič Šverko, dipl. sociolog (Glas Istra Buzet), novinarka, opisuje nekoliko narodnih običaja i potreba njihova očuvanja. U poglavlju Literarni priloži, svojim su radovima, prozom i pjesmama zastupljeni: Fedor Putinja, Miroslav Sinčič, Milena Rušnjak-Draščič, Daniele Sirotič, Emil Draščič i Snježana Markežič, a za poglavlje Prikazi, napisali su priloge: Mirjana Pavletič, Narodno sve- učilište Buzet (Kulturni život Buzeštine tijekom 1996. g.), Miroslav Sinčič, Pula (Poticajan nakladnički pot- hvat), prikaz knjige Božo Jakovljevič (Biografski leksikon Buzeštine i opčine Lanišče), Mladenka Hammer, Povijesni arhiv Pazin (Emil Draščič, Rijeke teku u sva- nuče), Nataša Stipanov, Rijeka (Izložba Harija Ivančiča u Galeriji "Laval" na Trsatskoj gradini), Božo Jakovljevič (Sedmi svezak "Annalesa") i Gordana Čalič Šverko (Dar­ ko Darovec, Kostel Petrapilosa, predstavljanje knjige). U knjiži se nalazi več ustaljen prilaz Zaštite spomenika kulturne baštine. Posebno poglavlje najnovijeg Zbornika je Šport s prilozima Miljenko Baltič, Rukomet se vratio u Buzet i Čedomir Žulič, Buzetsko bočanje u usponu. Buzetski zbornik, knjigu 23. izdalo je d.o.o. "Josip Turčinovič" Pazin, a suizdavači su Katedra Čakavskog sabora Buzet i Narodno sveučilište "A. Vivoda" Buzet, a urednici ovoga broja su Anton Hek, Božo Jakovljevič (glavni i odgovorni urednik) i Miroslav Sinčič. Božo Jakovljevič Darko Darovec: KOSTEL PETRAPILOSA. Pazin-Buzet, 1996, 100 strani Odlazeči iz Buzetske kotline prema zapadu niz rijeku Mirnu, nakon šest kilometara, u Mirnu s desne Strane ulijeva se rijeka Bračana, koja izvire u Sloveniji istočno od Gradi na nedaleko Peroji. Dva kilometra prije ušča Bračane na njezinoj desnoj obali stoje ruševine dvorca Petrapilose (Kosmati Kamen). Današnje impozantne ruševine srednjovjekovnog kaštela ukazuju na karakteristične oblike utvrde gotič- kog razdoblja, ali i prepletenosti nekoliko stilova medu kojima su i ruševine romaničke crkve Sv. Marije Mag­ dalene u kojoj se služba božja održavala do 1793. go- dine. Život u kaštelu prestao je ranije. Napušteni kaštel se je sve više urušavao, a spomen na tvrdavu ostao je sačuvan u pisanim dokumentima i u usmenoj predaji. O Petrapilose, največem mletačkom feudalnom po- sjedu u Istri postoje bogati izvori, posebno o gospo- darima Gravisi. Čak 12 sačuvanih mapa dokumenaia spominje Alberto Pucer, pišuči o izvorima za povijest feuda u obiteljskom fondu Gravisi u Pokrajinskom arhivu Koper (Buzetski zbornik, knjiga 13, 1989). Kao študentu povijesti, Koparčanu Darku Darovecu prijali su nedjeljni izleti i obilazak povijesnih mjesta, pa tako i ruševine Petrapilose. Znatiželju je zadovoljio kao djelatnik Pokrajinskog arhiva u Kopru pa je tako nastala ova knjižica vrijedna za čitav kraj. U uvodu autor piše o geografskom položaju posjeda, a prikazom prapovijesti ovog dijela unutrašnje Istre dokazuje da je ovaj dio u prethiostoriji bio razmjerno gusto naseljen. Utvrda Petrapilose spominje se početkom 11. sto- Iječa. Navodi je povjesničar Carlo De Franceschi pišuči da je 1002. g. vojvoda Henrik darovao utvrdu "RUVIN" blizu gornje Mirne akvilejskom patrijarhu. Od imena "Ruvin" u njemačkim se pisanim izvorima tvrdava naziva Rauenstein, a otud u latinskim izvorima ime "Petra Pilose", na hrvatskom jeziku Kosmati Kamen ili Kostel. Zbog položaja koji je zauzimala, iz kule se je lako mogao nadzirati put, putnici i teret koji je iz sjevernih dijelova Istre, preko Buzeta, dolinom Mirne, srednjom lstrom, vodio prema moru. Onda je vjerojatno prevožena i roba koja se je zamjenjivala, prodavala i kupovala u obalnim mjestima. Vazali akvilejskog patrijarha, korisnici utvrde obično uz svoje krsno ime stavljaju naziv utvrde što im pobliže odreduje identitet. Tako u 13. stolječu, 1264. godine, u dvije isprave, u kojima se odreduju odnosi patrijarha i goričkih grofova, pojavljuje se naziv "Henricus de Petra Pilosa". lako su kostelski feudalci bili vazali patrijarha, oni bi čak u pravilu u sukobima patrijarha s goričkim gro­ fovima stajali na strani ovih drugih. Dr. Danilo Klen vjeruje da su takvi odnosi posljedica osobnih interesa, pa zato navodi primjer kada feudalci Petrapilose ubijaju vazala BJAKVINA iz Momjana. No nedugo potom, KONON, brat ubijenog 1274. godine, uz pomoč goričkog grofa, zauzima Kostel, ruši ga, a brad Kar- semanu i Henriku, dao je odsječi glave. Kostelska je utvrda brzo ponovno podignuta, a njezini feudalci u to vrijeme drže Grožnjan i Salež. Feudalci Kostela i dalje su nesigurni vazali patrijarha. Od 1310. godine Kostel je sjedište "markiza", za- 358