Jugoslovenska knjiga. Zbirka srbskih in hrvaških izvrstnih del. Izdaja Janko P a j k. I. Izbrane narodne srbske pesni. Izbrane Narodne Srbske Pesni. Na svitlo dal Janko Pajk, c. k. gimnazijski profesor v Kranju. S slovnico, in rečnikom. založil Dragotin Sohar, knjigotržec. 1865. 1% %tom a Ne boje se slovinkinje vile Uz Sestop er da ce poginuti; Paže znadi da, gdje njega nije, Tu ni pjesan slovinska ne zrije. Iz Mažur. Cengie age. I h ■ »t jHI ...... . . . . . . ... . . . , - ;•••• ■ '<""' ■ n .i .. * .:;> ČItatelju. ^te* i moj namen v predgovoru temu delcu na dolgo in široko o narodnih srbskih pesnih govoriti. Le to hočem op omeniti, da so ti krasni plodi proste domišlije srbskega ljudstva vsem izobraženim neslovanskim kakor tudi mnogim slovanskim narodom znani in z veliko pohvalo čitani, pri nas pa slovencih, najbližih sorodnikih srbov in hrvatov, še premalo udomačeni. Slovenske svoje rojake s temi pesnimi bolj soznaniti, zraven pa tudi našim bližnjim sosedom, ki kakor mi z latinico pišejo, skrbno posnete besede teh pesni podati, —to s to izdajo namerjavam. Pred vsem drugim naj to-raj ustroj svoje knjižice popišem. Pred besede sem kratko srbsko slovnico postavil, pisano v slovenskem jeziku. Kratkim biti je moje prvo prizadevanje bilo, ker sem si dobro svest da smo slovenci sedanje dobe v gramatikizi-ranje tako rekoč do grla zabredli. Imenoslovja sem se latinskega držal, ker je vsakemu bolj učenemu— saj za kmeta ni ta knjiga pisana—gladko in razumljivo. Sintakse nisem pridjal, da ne bi preveč listov naraslo; samo o glagolu sem toliko omeniti moral, kolikor se mi je neobhodno potrebno zdelo. Posneta je pa slovnica — ktero sem po svoje razredil — nekaj iz mojili lastnih opazk, največ pa iz srbske z latinico natisnjene izvrstne knjige: „Oblici srpskoga jezika, napisao G j. Daničic, četvrto izdanje, u Biogradu u državnoj štampariji 1864." S srbskimi naglasi nisem mogel v tej slovnici rojakov soznaniti, ako tudi imam vse gradivo na- brano, ker ta nauk posebno knjigo zahteva, kar vsak ve, kdor se je količkaj s srbskim naglaso-slovjem pečal. Besede teh pesni so vzete iz Vukove zbirke, druge knjige od leta 1823. Kjer so se besede z Vukovim novejšim rečnikom, kteri mi je bil vodja skoro pri vsaki besedi, in s pesnimi samimi uzajemale, tam nisem od Vuka nikjer odstopil, ampak se ga trdno držal izuzemši od Vuka nezapisani h, kterega sem kjerkoli je mogoče bilo postavil. Ker so te pesni, ktere jaz v gajici podajam, izmed najstarejših, zato se v njih dosta starega nahaja, kar pa jaz nisem v sedanjo srbščino prepisal, akoravno bi mi to bilo lahko bilo. Tudi nisem različnosti oblik in mnogovrstnosti govora po enem kopitu prirezati in tako rekoč popraviti hotel, ker imam jaz jezik za slobodno stvar človeškega duha, kterega ne sme človek v suženjske verige kovati. Tudi sem pri tem hotel, naj se slovenski b čitatelji z bogastvom srbskih narečij sprijaznijo, bez kterih znanja se ne da srbska književnost temeljito razumeti. Da ravno rečeno v malo primerih pokažem, hočem nektere besede, kakor: dat. tebe za tebi, lagun za lagan, bilo za bi-jelo, j ali in ali za ili, fatiti za hvatiti, pre — za kar se večkrat pro — pričakuje, i. t. d. našteti. Marsikako mesto v teh pesnili se vidi na prvi pogled kakor da bi krivo bilo, ali pri drobnem preiskovanju obvelja. Mnogim besedam sem tolmačenje pridal, ker naši ljudje sploh nimajo srbskih rečnikov, in pod besede sem tolmačenje postavil, da bi čitanje menj težavno bilo. Ako je tu pa tam kaka menj važna beseda neiztolmačena ostala, naj mi to čitatelji blagovoljno prizanesejo, ker bi se sicer knjiga bila odebelušila in tako cena povišala. K e č n i k, kterega sem na koncu knjigi pri-vrgel, obsega tuje, ali srbskemu jeziku navadne besede. Za razloženje nekterih tudi v Vuku ne razrešenih besed kakor tudi za „opombo" se imam čisto posebno učenosti in uljudnosti prečastitega gospoda Stepana Kociančiča zahvaliti, rojaka ne samo v iztočnih jezikih — ktere v goriški bo-goslovnici uči — ampak tudi v slovanščini jako zvedenega, kteri me je kakor pri tem delu z bistrim svojim znanjem, tako tudi pri mojih srbskih in hrvaških študijah sploh s svetom in knjigami podpiral. Ob enem se tukaj gospodi c. k. častnikom hrvaškim in drugim hrvaškim gospodom, ki se sedaj v Gorici bavijo, za njih podučne pogovore in knjižno podporo od srca zahvaljujem. Da sem ravno Kraljeviča Marka izbral, kdo mi bo to zameril, ako pomisli, da je on glavni junak južnih slovanov. Kteri jugoslovenski pesnik ni Marka opomenil? Slavni Vrazi, Trnski, Pucici in že stari pesniki so Marku narazrušive spomenike slave postavili. On se mi je tedaj najprimernejši začetnik zdel. Marsikdo mi bo morebiti prigovarjal, zakaj nisem več in mnogovrstnih pesni natisnil. Uzrok temu je bil ta, ker je ta izdaja prvo po-skušanje, ali se našemu omikanemu svetu srbske in hrvaške poezije ljubi. Ako bode morebiti to iz-danje tako ljubezen obudilo ali našlo, ondaj mislim v izdavanju napredovati, ker mi je moj založnik, g. Dragotin S oh ar, svojo pripravljenost obre-kel. Tedaj bi za to knjižico prišla cela „j ugosi o venska knjiga" na svetlo in sicer najpred veča zbirka narodnih srbskih pesni razno-vrstih, potemMažuraničeva „Smrt Cengic age," Gundulicev „Osman" in druga dela izbrana. Da se pa to doseže — kar bi mislim našemu jeziku in pesništvu v veliko korist bilo, — mi je jako treba blagovoljne podpore tako od strani naših kakor hrvaških učenjakov, posebno pa mnogo-brojnega udeleževanje naše za vse krasno vnete j u-goslovenske mladeži in njenih učiteljev. Ako bodo ti mojemu poduzetju prijazni, se bode lahko krasna, zdrava in skoz in skoz narodna poezija srbska in hrvaška na naše slovensko književno polje presadila in k edinosti enega knjižnega jezika na celem jugu pripomogla. U to božja pomoč! V Gorici 25. oktobra 1864. Janko Pajk. Srbska slovnica. • < h , . liiiM fij/M : ■ Kratka slovnica srbskega jezika. §. 1. O nekih glasili. Srbski jezik ne izgovarja po vseh krajih li, ampak ga ali čisto izpušča n. p. Čoa mesto Soha, ali ga pa z v ali j nadomestjuje: uvo m. uho, tijo m. tiho. Jaz sem ga povsod postavil, kjer je ali na sredi ali na kraju izpuščen n. p. straha m. straa, hvatiti m. vatiti. ■— Ho pa se rad v f preminja: dofatiti — dohvatiti, fala = hvala. §. 2. Dž je eden glas, ki se kakor talijanski ge izgovarja, n. p. džep (trdnejše nego naš Žep). §. 3. Dj je tudi eden glas ali mekši ko dž, n. p. djevojka. Cesi ga z d', madjari z gy izražu-jejo. Kjer sem jaz d'j postavil naj se oba glasa, d in j slišita kakor v slovenskem, n. p. I 16 d'jete. §. 4. C se mekše izgovarja nego č, n. p. čemer (pas). Dobro to besedo v izgovarjanju ločijo srbi od čemer (grenkost, otrov). Na goriškem slovenci tje in tretji skoro enako, samo nekoliko pretrdo izgovarjajo proti srbskemu c. Cesi pišejo t', madjari ty. Srbske deklinacije. §. 5. Teh je troje: 1. substantivna; 2. prono-minalna; in 3. adjektivna. 1. Substantivna deklinacija. Ta se zopet na troje deli: a) v tisto, ki ima v genitivu — e (žena/e); b) ki ima v genitivu — a (jelen, selo, pleme); c) ki ima — i (stvar/i). a) žena: singular: plural: nom. žena žen-e gen. žen-e žen-a dat. žen-i žen-ama acc. žen-u žen-e voc. žen-o žen-e loc. žen-i žen-ama instrum. žen-om žen-ama (Pravega duala v našem smislu srb nema.) Opazke: a) pred i se g v z, h v s in k v c spreminja: noži (noga), snasi (snaha), ruci (ruka). /?) inožka substantiva (n. p. sluga) se kakor žena sklanjajo; y) mati se razun instrum. materom v singul. ko v slovenskem, v plur. ko žene pregibuje; b) jelen se sklanja: singular: nom. jelen gen. jelen-a dat. jelen-u ace. jelen-a voc. j elen-e loc. jelen-u instr. jelen-om plural: j elen-i jelen-ž jelen-ima (om) jelen-e j elen-i jelen-ima jelen-ima (i) (Jelen se povsod na tistem zlogu naglasa). Opombe: «) pred e v voc. sing. se g — h — k — c v S—s—c spreminjajo: bože i. t. d.; pred i pa kakor pri a) deklinaciji; — /?) acc. sing. se tudi pri neživih nekokrat na a končuje: 1145 „na šatora ne okreče glavu;" — y) mehki soglasniki imajo v voc. u: kralju; — 8) neutra se razun že iz slovenskega znanih razločkov čisto po jelenu sklanjajo. c) stvar se sklanja: singular: plural.: nom. stvar stvar-i gen. stvar-i stvar-i dat. stvar-i stvar-ima acc. stvar stvar-i voc. stvar-i stvar-i loc. stvar-i instr. stvar-ju stvar-ima stvar-ima Opombe: «) beseda kci (steblo kcer—) se razun nom, kakor stvar sklanja; — /9) v instr. sing. se j s prejšnjim soglasnikom v eden mehek glas topi: smrcu(—tju) — y) kost, kokoš, vaš(uš), oči in uši (— ušesi) in nekaj malo druzih besed ima v gen. plur. iju: kostiju i. t. d. 2. Pronominalna deklinacija. §• 6. Ta deklinacija razpada v dve vrsti. Prva obsega tista pronomina, ktera nemajo različnega spola: ja, ti, mi, vi, sebe, — druga obsega pronomina različnih spolov: on, sam, i. t. d. a) izgledi prve vrste: singular: nom. ja ti — gen. men-e teb-e seb-e dat. men-e teb-e tr OB acc. men-e teb-e {T1 O voc. — ti i-l 5* <6 loc. men-e teb-e instr. men-om tob-om g-- plural: dat. na-ma acc. na-s nom. mi gen. na-s vi va-s va-ma seb-e sr s» va-s o i"! voc. - loc. na-ma instr. na-ma vi va-ma va-ma Opazka: enklikitice (mi za mene i. t. d.) so ravno take in se ravno tako rabijo ko slovenske. b) izgledi druge vrste: Genitiv teh pronomin se na — oga in — ega končuje, t. j. pri možkem in ženskem spolu. singular: možki ženski sam-a sam-e sam-oj sam-u sam-a srednji spol nom. sam gen. sam-oga dat. sam-omu (-ome) acc. sam-oga (sam) voc. sam loc. sam-om (-ome) instr. sam-ijem sam-oj sam-om možki plural: ženski srednji spol sam-a nom. sam-i gen. sam-ijeh dat. sam-ijem acc. sam-e sam-e sam-e kakor možki spol sam-a voc. sam-i sam-e sam-a loc. sam-iiem . . . . , . . .. , . N kakor mozki spol mstr. sam-ijem (-ima) r Opazke, a) mehka stebla spreminjajo v mož-kem in srednjem spolu oven. p. našega, našemu; — /S) ista stebla skrajšujejo—ije v — in. p. naših, našim; — y) dat. in loc. singulara kakor tudi dat., loc. in instr. plurala so si pogosto enaki. On se kakor v slovenskem sklanja razun loc., instrum. in pa ženskega spola, kjer se po gore stoječim izgledom ravna. „Ona" ima v dat. in loc. sing. njojzi zraven njo j; v acc. sing. pa navadno je namesto ju. §. 7. Adjektiva se v srbskem na dva načina sklanjajo: a) nedoločeno, t. j. kakor substantiva, ali tako samo v singularu (razun instr.); b) določeno, 3. Adjektivna deklinacija, t. j. kakor pronomina in tako v singularu in plu-ralu v možkem, ženskem in srednjem spolu. a) nedoločeno se sklanjata samo možki in srednji spol in to samo v singularu: možki ženski spol nom. žut žuto ^en. žut a kakor možki spol dat. žut-u r acc. žut-a žuto loc. žut-u kakor možki spol (instr. žut-ijem Opazka: Plurala in ženskega spola nedoločeni deklinaciji navadno manjka. b) določena deklinacija se od konca do kraja ipo pronominalni (§. 6.) ravna. Ni toraj posebnih izgledov treba pokazati. Opomba: Navadno se adjektiva po eni kakor po drugi t. j. določeno in nedoločeno sklanjati dajo. Ali vendar je pri posesivnih adjektivih, ktera se končujejo na ojev, in, j, nedoločena, — pri ad- jektivih na ij, ski in nji določena sklanjava navad-nejša, celo pravilna. Komparacija adjektiva. §. 8. Ta je troja: 1) na — ji: mlad, mladji, najmladji [naj — se vedno naglasa]; visok, visi, najvisi; Živ, življi, najživlji. [Ženski spol je povsod na — a, srednji na — e.] 2) na — si, ali le pri teh treh prilogih navadna: lak, laksi; lijep, Ijepši; mek, mekši. 3) na — iji: star, stariji; pametan, pametniji. Razločki med pozitivi in komparativi nekte- rih prilogov so sploh isti ko v slovenskem: dobar, iolji; mali, manji i. t. d. Konjugacija. §. 9. Ta je navadna, splošna-—in pa posebna. (Znanje slovenskega glagola povsod kakor temelj podlagam). A) Splošna konjugacija: Praesens je pri vseh šesterih vrstah glagolov enak slovenskemu, samo s temi razločki, da a) srbski glagol duala nema; b) da se prva oseba sin- gulara tudi na — u včasi končuje: liodu; in c) da se tretja oseba plurala vedno skrajšana glasi: jpletu [slov. pleto], vide (slov. vidijo). Aorist se navadno iz infinitivovega osnova dela ter se na-nj končnice privezujejo, n. p.: singular: plural: 1. plet-oh 1. plet-osmo 2. plet-e 2. plet-oste 3. plet-e 3. plet-oše (Naglas je vedno na korenem zlogu plet —). Od čuti je Čuh (cu, ču i. t. d.); tonuti ima tonah itd. Reči ima rekoh, reče, reče, rekosmo i. t. d., ter se k pred e v c spreminja kakor tudi g v z (dvigoh, dviže). Glagoli druge vrste radi aorist tudi iz korena delajo, n. p.: stegoh, steze od stegnuti (steg—). Iz teh izgledov se vidi, da je pri soglasnično končajočih se osnovih o in e treba vmes devati, pri samoglasničnih osnovih pa ne. Imperfektum se vedno na — ah končuje; da bi dva a skupaj prišla, eden izpade: n. p. od plesti, mrijeti, pisati, singular: 1. plet-ijah 2.. plet-ijaše 3. plet-ijaše mr-ah i pis-ah mr-aše j pis-aše mr-aše ; pis aše — 12 — plural: 1. plet-ijasmo mr-asmo 2. plet-ijaste mr-aste 3. plet-ijahu mr-ahu pis-asmo pis-aste pis-ahu (Naglas je povsod na korenu glagola). Peči ima pecijah, kleti: kunijah, čuti: čujali, umijeti: umijah, vidjeti: vidjah, nositi: nošah, Čuvati: čuvali, brati: brali, kupovati: kupovali. Primeri zarad boljšega razločevanja končnice imperfekta s končnicami aoristovimi! Imperativ se kakor v slovenskem na i in j končuje: pleti, peci, reci, mri, umij (umijeti), piši, kupuj i. t. d. Participium praesentis se dela iz 3. oseb. plur. praes., na — uči in — eči: pletuči, mruči, videči, noseči, pisuči, beruči. Partic. aoristi ima krajšo obliko v in deljšo vsi; obe obliki pa se pri prvem razredu glagolov iz korenine, pri drugih razredih iz infinitivovega osnova delajo: pletav \a se vmes deva, da se more izgovoriti], pletavši; mrv, mrvši; vidjev, vidjevši; kupovav, kupovavši. Particip. perfekti se v možkem spolu na o, v ženskem na la, v srednjem na lo konča; napravlja pa se pri glagolih prvega razreda iz korenine, po drugod iz injinitivovega osnova, n. p.: pleo, plela, plelo (plesti); mro, mrla, mrlo; tonuo; pisao i. t. d. Nekokrat se ao v o stopi; jaz sem to naznamo-val s strešico: VI 62 svežo — svezao (svezala, sve-zalo); nekokrat pa zopet ao stoji za o, n. p, 1251 pomogao (= pomogo); došao (— došo). Partic. passivi je dvoji na — n in t: pleten, (pletena, pleteno); čuven; vidjen, pisan, klet (ku-nem); kupovan. B) Posebna konjugacija nekterih glagolov; ti so: biti, iti in hotjeti. a) biti: singular: plural: Praes. 1. jesam (sam) jesmo (smo) 2. jesi (si) jeste (ste) 3. jest (je) jesu (su). Imperfektum ima dve obliki: «) 1. bijah bijasmo 2. bijaše bijaste 3. bijaše bijahu (Naglasek je povsod na i); — 14 — 0 1. bjeh bjesmo 2. bješe bjeste 3. bješe bjehu. 1. bih bismo 2. bi biste 3. bi biše. Opomba: Kader je treba glagol Ječ« zane-katl (negativnega storiti), se mu v praes. ni, sicer pa ne predstavlja: nijesam (nišam); ne bijah (tudi skupaj pisano) nebijah. O futu.ru kakor sostavljenem času bode pozneje govor. b) iti in sostavljenci tega glagola: simplex (compositum) simplex (compositum) Praes. 1. idem (dodjem) idemo (dodjemo) 2. ideš (dodješ) idete (dodjete) 3. ide i. t. d. idu i. t. d. Imperfectum: 1. idjah (dodjah) idjasmo (dodjasmo) 2. idjaše (dodjaše) idjaste i. t. d. 3. idjaše „ idjahu Aorist: 1. idoh (dodjob) idosmo (dodjosmo) 2. ide (dodje) idoste i. t. d. 3. ide „ idoše Infinitiv: iti (doci). Imperativ: idi (dodji) i. t. d. Particip. perfect.: išao (došao ali doŠo, — šla, — šlo). Opomba: Namesto otidem se rado tudi pravi o dem; tako tudi namesto otidoh rado odoh, ode itd. c) hotjeti: Praesens: 1. hocu (cu) hočemo (cemo) 2. hodeš (ceš) hočete (čete) 3. hoče (ce) ho6e (ce). Imperfect.:l. hotijah (hocah) hotijasmo(hocasmo) 2. hotijaše (hocaše) hotijaste i. t. d. 3. „ „ hotijahu. Tudi se rado pravi litijah, celo Sčah in kčah itd. Aorist: 1. hotjeh (htjeh) hotjesmo (htjesmo) 2. hotje i. t. d. hotjeste i. t. d. 3. „ hotješe Tudi se nahaja htjedoli, ščeh in kčelt i. t. d. Particip. perf.: hotio, hotjela, —; pa tudi htio, Jitjela. Ti trije glagoli sejako pogosto nahajajo; zato sem jih posebej razložil. Druge prividne nepravilnosti so v tolmačenju omenjene. Sostavljeni časi glagola. §. 10. Imperfektum iz praes. glagola biti in participija perfect. glagolov imperfektimih, n. p.: I. 158. Kad je Marko još nejačak bio, Ja sam Marka vrlo milovao, U svilena njedra uvijao Perfektum iz praes. glagola biti in particip. perf. glagolov perfektivnih, n. p.: IV. 21. Gospodine care od Stambola! Kod mora sam kulu načinio. Aorist kakor perfektum: I. 185. Kad u jutru jutro osvanulo, I pred crkvom zvona udariše, Sva gospoda doŠla na jutrenje. Plusquamperfectum se sostavlja: a) iz imperfekta prostega od glagola biti in particip. perfect., n. p.: I. 224. Gotovo ga bjese sustigao, Al iz crkve nešto progovara; /J) iz sostavljenega imperfekta od glagola biti in particip. perf., n. p.: V. 31. Izvadi mi gospodsko odjelo, Sto sam, sestro, bio pripremio. Futurum I. iz infinitiva in praes. glagola hotjeti, n. p. 1.166. A ja cu ti biti do koljena. I. 62. Znati če se na kome je carstvo. I. 80. Hoče Marko pravo kazivati. III. 26. Učiničes krvcu o prazniku. (Učiničes — učinit češ), iFuturum II. se nadomestjuje sedanjikom dovrši vnih, posebno sostavljenih glagolov, n. p.: V. 37. Kad isprosim, sestro, i dovedeni (ženu), I tebe cu onda udomiti. 0 načinih govora (modih). §. 11. Indicativ preskočim. Imperativ: «) affirmativen: I. 60. Odbijte se, silni od silnijeh! III. 54. Neka ima, neznana delijo! (naj ima). 2 /9) prohibitiven: I. 28. Nemoj, sine, govoriti krivo! (nikar ne govori) Optativ: I. 251. Bog ti pomogao! I. 247. Ti nemao groba ni pokopa! Da bi ti duša ne ispala! III. 372. Da je kome stati te vidjeti! Conjunctiv: I. 53. Brže hajde . . . Da ti kažeš . . . I. 20. (Piše knjigu) Do onoga protop Nedeljka, Neka dodje na Kosovo, (naj dojde) Da on kaže na kome je carstvo. Conditional: V. 26. Imao bih s kime piti vino (imel bi) III. 55. Ako bog da i sreča junacka III. 64. Da bi mu se kazivao Marko, (ko bi...) Hoče njega ture pogubiti; (pogubil bi ga) Da ga pusti bijelu Prilipu, (ko bi.. pustil) Hoče isječ mloge uzavnice. (posekal bi) primeri še V 359. i. t. d. Infinitiv se rabi kakor v slovenskem; mnogokrat je krajšan in supinu podoben. Supinum je srbski jezik zgubil. » • • • • * ■ K* * * ... ' f: . Pesni. * \ j II t O 1 I. Uroš i Mrnjavčeviči. > i Hlastala se četiri tabora Na ubavu na polju Kosovu Kod bijele Samodreže crkve; Jedno tabor Vukašina kralja, 5 Drugo tabor despota Uglješa, Tre<5e tabor vojevode Gojka, A četvrto carevic Uroša. Carevi se otimlju o carstvo, Medju se se hoče da pomore, 10 Zlacenima da pobodu noži, A ne znadu na kome je carstvo. Kralj Vukašin veli: na mene je; ' sastati miti. 2 ubav lep. 3 kod pri. * carevi se tu rabi v občnem smislu kakor ,,linesi," (bi mi rekli,) otimati (praes. otimam ali otimljem) trgali, o za, carstvo namreč „srpsko." 9 medju med (tu z acc. mesto instrum.) hode da tako se „liotjeti" rabi, kadar je našemu „hteti" enak; pri futuru odpade „da.'' Despot Uglješ: nije, neg na mene; Vojvod Gojko: nije, neg na mene. 15 (5uti nejak carevic Urošu, Čuti d'jete, ništa ne besjedi, Jer ne smije od tri bratijenca, Bratijenca, tri Mrnjavčeviča. Piše knjigu Vukašine kralju, 20 Piše knjigu i šilje čauša Do Prizrena grada bijeloga Do onoga protopop Nedeljka, Neka dodje na Kosovo ravno, Da on kaže na kome je carstvo. 25 „On je svjetla cara pričestio, Pričestio i ispovjedio; U njega su knjige starostavne." Piše knjigu despote Uglješa, Piše knjigu i šilje čauša 30 Do Prizrena grada bijeloga Do onoga protopop Nedelj ka. Trecu piše vojevoda Gojko, 13 neg(o) ampak. 15 čutiti (šutiti) molčati, nejak slab, Urošu voc. s« nom. 17 smijeti upati se, jer ker, bratijenci brati. 19 knjiga list. 20 šilje od slati, čaua posel. 21 grad mesto. 22 protopop riši pop 25 pričestiti obhajati. 26 ispovjediti spo- vedati. 27 u pri, knige starostavne oporočni listi (testament) (?) I on šalje ognjena čauša. A četvrtu carevič Urošu 35 Piše knjigu i šilje čauša. Sva četiri sitne knjige pišu I posilju ognjene čauše, Sve potajno jedan od drugoga. Sastaše se četiri čauša 40 U Prizrenu gradu bijelome Kod dvorova protopop Nedelj ka. Ali prota doma ne bijaše, No u crkvi bješe na jutrenji, Na jutrenji i na leturdjiji. 45 Kol'ko s' silni ognjeni čauši! Koliko su silni od silnijeh Te ne kceše konje odjahati, No u crkvu konje nagoniše, Potegoše pletene kandžije, 50 Udaraju protopop Nedeljka: „Brže hajde, protopop Nedeljko, Brže hajde na Kosovo ravno, Da ti kažeš na kome je carstvo. 36 sitan droben. 3S potajno skrivit. 42 prota skrajšano is „protopopa." " no ampak, jutrenja jiitrna služba božja. <4 leturdjija pravoslavna maša. 45 s' su, ognjeni, nagli. 45 kand- žija bič. 51 hajde pojdi! Ti si svjetlog cara pričestio, 55 Pričestio i ispovjedio. U tebe su knjige starostavne. Jal ceš sada izgubiti glavu." Suze roni protopop Nedeljko, Suze roni pa njima govori: 60 „Odbijte se, silni od silnijeh! Dok u crkvi zakon savršimo. Znati ce se na kome je carstvo." Tako su se oni uzmaknuli. A kad zakon božji savršiše, 65 Izljegoše pred bijelu crkvu. Tad govori protopop Nedeljko: „Djeco moja, četiri čauša! Ja sam svjetla cara pričestio, Pričestio i ispovjedio, 70 Al ga nišam pitao za carstvo, Vec za grijeh, što je zagrješio. No idite u Prilipa grada Do dvorova Kraljeviča Marka, A do Marka, do mojega djaka! 57 jal ali. 58 roniti točili. 60 odbiti se oditi. 61 dok do- kler, zakon obhajilo, savršiti končati. 63 uzmaknuti umaknili. 65 izlječi vun iti. 70 pitati praiali. 71 več ampak, Sto kterega (što se rabi ko nai „ki.") 74 djak učenec. 75 Kod mene je knjigu naučio, Kod cara je Marko pisar bio, U njega su knjige starostavne, I on znade na kome je carstvo. Vi zovite na Kosovo Marka! 80 Hoče Marko pravo kazivati, Jer se Marko ne boji nikoga Razma jednog boga istinoga." Otidoše četiri čauša, Otidoše ka Prilipu gradu 85 Bjelu dvoru Kraljeviča Marka. Kad su bili pred bijele dvore, Udariše zvekirom na vrata. To začula Jevrosima majka Pa doziva svoga sina Marka: 90 „Sine Marko, moje čedo drago, Tko udara zvekirom na vrata? Baš ka' da su babovi čauši." TJsta Marko te otvori vrata. Cauši se poklonile Marku: 95 „Božja t' pomoč, gospodaru Marko!" 80 kazivati povedati. 81 niko nikdo. 84 razma rasun, istin resničen. 81 ka k (kakor sa = s, oda = od i. t. d.) 87 zvekir kladvice na vratih. 90 čedo dele. 92 baš ka' ravno kakor, babov očin. 93 te ter (inoj. 95 t' ti. A Marko ih omilova rukom: ., Dobro došli, moja djeco draga! Jesu 1' zdravo srblji vitezovi I čestiti carevi i kralji?" 100 Cauši se smjerno pokloniše: „Gospodaru Kraljeviču Marko! Sve je zdravo ali nije mirno. Gospoda se teško zavadila Na Kosovu polju širokome 105 Kod bijele Samodreže crkve, I oni se otimlju o carstvo, Medju se se hoče da pomore, Zlačenima da pobodu noži, A ne znadu na kome je carstvo. 110 Tebe zovu na Kosovo ravno, Da im kažeš na kome je carstvo." Ode Marko u gospodske dvore Pak doziva Jevrosimu majku: „Jevrosima, moja mila majko! 115 Gospoda se jesu zavadila Na Kosovu polju širokome Kod bijele Samodreže crkve, I oni se otimlju o carstvo, 90 omilovati pobožati. ""' smjerno ponižno. 103 gospoda gospodje, zavaditi razprti. Medju se se hoee da pomore, 120 Zlacenima da pobodu noži, A ne znadu na kome je carstvo. Mene zovu na polje Kosovo, Da in kažem na kome je carstvo." KoFko Marko težio na pravdu, 125 ToFko moli Jevrosima majka: „Marko, sine jedini u majke! Ne bila ti moja lirana kleta! Nemoj, sine, govoriti krivo Ni po babu ni po stričevima, 130 Več po pravdi boga istinoga! Nemoj, sine, izgubiti duše! Bolje ti je izgubiti glavu Nego svoju ogrješiti dušu." Uze Marko knjige starostavne 135 Pa opremi sebe i Sarina, Sarinu se na ramena baci. Otidoše u Kosovo ravno. _—----- težiti marali, koliko •— toliko akoravno — vendar. 125 moliti prositi. "' hrana reja. 129ni —ni (neque—n.,neve—n.) po za, babo = otac oče, stričevima = stricih. 135 opremiti pripravili, Šarin, tudi Šarac (t. j. pisan konj) ime Markovega konja 136 baciti vrči. Kad su bili kralj evu šatoru, Reče tade Vukašine kralju: 140 „Blago mene do boga miloga! Eto mene moga sina Marka! On če kazat: na mene je carstvo; Od oca če ostanuti sinu." Marko sluša, ništa ne govori, 145 Na šatora ne okreče glavu. Kad ga vidje Ugljeia vojvoda, Tad Uglješa riječ govorio: rBIago mene, eto mi sinovca! On če kazat: na mene je carstvo. 150 Kaži, Marko, na mene je carstvo! Oba čemo bratski carovati." Suti Marko, ništa ne besjedi, Na šatora ne okreče glavu. Kad ga vidje vojevoda Gojko, 155 Tade Gojko riječ govorio: „Blago mene, eto mi sinovca! On če kazat: na mene je carstvo. 138 šatoru daliv. cilja (blizo pri ... J. 139 reče aor., tade tedaj. 141 eto glej, mene dativ. 143 ostanuti ostati. 145 okretati obračati. m riječ beseda. 148 sinovac očetovega brala sin (1'gljei je bil brat Vukašitiov; Marko tedaj Uglje- šev sinovecj. Kad je Marko još nejačak bio, Ja sam Marka vrlo milovao, 160 U svilena njedra uvijao Kano krasnu od zlata jabuku; Kud sam godje na konju hodio, Sve sam Marka sa sobom vodio. Kaži, Marko, na mene je carstvo! 165 Ti češ, Marko, prvi carovati, A ja cu ti biti do koljena." Šuti Marko, ništa ne govori Na šatora ne okreče glavu, Pravo ode bijelu šatoru, 170 Ka šatoru nejaka Uroša. Dogna Sarca čaru do šatora, Ondje Marko Sarca odsjednuo. Kad ga vidje nejaki Urošu, Lako skoči sa svilna dušeka, 175 Lako skoči pake progovori: „Blago mene, eto moga kuma! Moga kuma, Kraljeviča Marka! 158 još .ve, nejačak slubček. 159 vrlo močno, milovati ljubiti. 162 kud — godje koder koli. 163 sve vedno. 166 do ko- ljena biti prvi za kom biti. Ic9 pravo na ravnost, ode primer, slovn. §■ 9. B. bJ opombo. 174 dušek blazina sa sedenje. 175 pake pak. On ce kazat na kome je carstvo." Ruke sire, u grla se grle, 180 U bijelo cjelivaju lice, Za junačko pitaju se zdravijo, Pa sjedoše na svilna dušeka. Tako malo vreme postajalo; Danak prodje, tavna nočca dodje. 185 Kad u jutru jutro osvanulo, I pred crkvom zvona udariše, Sva gospoda došla na jutrenje. U crkvi svu službu savršili, Izljegoše iz bijele crkve, 190 U stolove pred crkvu sjednuli, Seeer iju a rakiju piju. Marko uze knjige starostavne, Knjige gleda a govori Marko: „A moj babo, Vukašine kralju! 195 Malo 1' ti je tvoje kraljevine, Malo 1' ti je? Ostala ti pusta! Več s' o tudje otimate carstvo. A ti strice, despote Uglješa! Malo 1' ti je despotstva tvojega, 180 cjelivati ljubiti. tavan lamen. 185 osvanuti zasve- tili. 1,6 zvono = zvon. 197 jutrenje = ,.jutrenja." 191 šeder sladkor, iju jejo, rakija žganje. 194 a oj. 197 tudj tuj. 200 Malo 1' ti je? Ostalo ti pusto! Več s' o tudje otimate carstvo. A ti striče, vojevoda Gojko! Malo 1' ti je vojvodstva tvojega, Malo 1' ti je? Ostalo ti pusto! 205 Vec s' o tudje otimate carstvo. Vidite li — bog vas ne vidio! — Knjiga kaže: na Urošu carstvo, Od oca je ostanulo sinu, I Djetetu je od koljena carstvo. 210 Njemu carstvo care naručio Na samrti, kad je počinuo." Kad to začu Vukašine kralju, Skoči kralju od zemlje na noge Pa potrže zlačena handžara, 215 Da ubode svoga sina Marka. Bježi Marko ispred roditelja, Jer se njemu, brate, ne pristoji Sa svojim se biti roditeljem, Bježi Marko oko bjele crkve, 220 Oko bjele crkve Samodreže; 209 koljeno rod. naručiti izročiti. 211 samrt smrt. 214 potrgnuti potegniti (aor.), handžar velik nož, (handžara prim. slom. §. 5. b f). 216 roditelj otec. 712 pristojati spo- dobili. 219 oko okoli. — 34 -» Bježi Marko a cera ga kralju, Dok su triput kolo sastavili Oko bjele Samodreže crkve. Gotovo ga bješe sustigao, 225 Al iz crkve nešto progovara: „Bjež' u crkvu, Kraljeviču Marko! Vidiš dje češ danas poginuti, Poginuti od svog roditelja, A za pravdu boga istinoga." 230 Crkvena se otvoriše vrata. Marko bježi u bijelu crkvu; Za njime se vrata zatvorila. Kralj dopade na crkvena vrata, Po direku udari handžarom, 235 Iz direka krvca pokapala. Tad se kralju bio pokajao Te je riječ bio govorio: „Lele mene do boga jednoga, Dje pogubih svoga sina Marka!" 240 Al iz crkve nešto progovara: 221 cerati tirati, kralju s a nom. 222 triput trikrat, sasta- vili naredili. r" gotovo skoro, sustiči doiti. 225 nešto nekaj, progovarati govoriti. 227 dje da. 230otvoriti— zatvoriti odpreti — sapreti. 233 dopadnuti priskočiti. 234 direk steber. 236 pokajati skesati. 238 lelejoj, do pri. „A čuješ li, Vukašine kralje? Ti nijesi posjekao Marka, Vec posječe božjega andjela." Na Marka je vrlo žao kralju 245 Te ga ljuto kune i proklinje: „Sine Marko, da te bog ubije! Ti nemao groba ni poroda! I da bi ti duša ne ispala, Dok turskoga cara ne dvorio!" 250 Kralj ga kune, car ga blagosilja: „Kume Marko, bog ti pomogao! Tvoje lice svjetlo na divanu, Tvoja sablja sjekla na mejdanu, Nada te se ne našlo junaka! 255 Ime ti se svuda spominjalo, Dok je sunca i dok je mjeseca!" Sto su rekli, tako mu se steklo. 243 posječe (aor"4 žao jezen, kralju e« nom. 2,8 is- pala izpadla. 219 dvoriti streči komu. 250 car (Uroš), blago- siljati blagoslavljati. 252 divan ebor pri turškem caru. 253 mej- dan dvoboj, bojišče. 254 nada nad. 255 svuda povsod. 257 »tedi zgoditi. I II. Marko Kraljevič i Musa kesedžija. I^ino pije Musa Arbanasa U Stambolu u krčmi bijeloj. Kad se Musa nakitio vina, Onda poče pijan besjediti: 5 „Evo ima devet godinica, Kako dvorim cara u Stambolu, Ni izdvorih konja ni oružja Ni dolame nove ni polovne. Al tako mi moje vjere tvrde! 10 Odvrč ču se u ravno primorje, Zatvoriču skele oko mora I drumove okolo primorja, Načiniču kulu u primorju, Oko kule gvozdene čengele, t 15 Vješacu mu hodže i badžije." kesedžija tolovaj. ' Arbanasa Albanec. 3 nakititi napiti. * dolama dolga spodnja obleka, polovan obnošen. 11 skela brod, loka. 12 dram cesta. 13 kula stolp. 14 čengel zakrivljen klin, gvozden železen. 15 hodža turški pop, hadžija romar. Štogodj ture p'jano govorilo, To trijezno bjese učinilo. Odvrže se u primorje ravno, Pozatvora skele oko mora 20 I drumove okolo primorja, Kud prolazi carevina blago, Na godinu po trista tovara. Sve je Musa sebe ustavio, U primorju kulu načinio, 25 Oko kule gvozdene čengele, Vješa caru hodže i badžije. Kada caru tužbe dodijaše, Posla nanj'ga Cuprilijc vezira I sa njime tri hiljade vojske. 30 Kad dodjoše u ravno primorje, Sve polomi Musa u primorju I uhvati Cuprilijc vezira, Saveza mu ruke naopako A sveža mu noge ispod konja 35 Pa ga posla caru u Stambola. Stade care mejdandžije tražit, 16 ture (zaničljivo) turek. '1 prolaziti skoz iti, carevina davek, blago denar. 22 tovar tovor. 27 dodijati presedati. 25 vezir čarov namestnik. 29 hiljada tisoč. 32 uhvatiti uloviti. " naopako na hrbet. 39 stade začne, mejdandžija boritelj. Obecava nebrojeno blago, Tko pogubi Musu kesedžiju. Kako koji tamo odlažaše, 40 Vec Stambolu on ne dolažaše. To se care ljuto zabrinuo, Al mu veli hodža Cuprilijcu: „Gospodine care od Stambola! Da je sada Kraljeviču Marko, 45 Zgubio bi Musu kesedžiju." Pogleda ga care poprijeko Pa on proli suze od očiju: „Prodji me se, hodža Cuprilijcu! Jer pominješ Kraljeviča Marka. 50 I kosti su njemu istrunule. Ima puno tri godine dana, Kako sam ga vrgo u tavnicu; Nijesam je više otvorio." Veli njemu hodža Cuprilijcu: 55 „Na milosti, care gospodine! Sta bi dao on ome junaku, 39 —lažati hujati. 4' to zato, zabrinuti se c skrbi priti, ljuto hudo. 44 da je pri.iti. slovnic. §. 11.) 45 zgubiti = po- gubiti (končati). 46 poprijeko stranski. 47 proliti preliti. 45 prodi izogniti. 50 i tudi, istrunuti sprhneti. 5' ima puno je pune • . 51 tavnica ječa. 53 više več. Koji bi ti živa kazo Marka?" Veli njemu care gospodine: „Dao bih mu na Bosni vezirstvo 60 Bez promjene za devet godina, Da ne tražim pare ni dinara." Skoči hodža na noge lagane Te otvori na tavniei vrata I izvede Kraljeviča Marka, 65 Izvede ga pred cara čestitog. Kosa mu je do žemljice črne; Polu stere, polom se pokriva. Nokti su mu, orati bi mogo. Ubila ga memla od kamena; 70 Pocrnio kao kamen sinji. Veli care Kraljeviču Marku: „Jesi 1'djegodj u životu, Marko?" „Jesam, care, ali u rdjavu." Sjede care kazivati Marku 75 Sto je njemu Musa počinio, Pa on pita Kraljeviča Marka: 60 promjena prememba. 81 tražiti tir j ali, pare ni dinara ne groia ne krajcarja. lagan = lagun lahek. 64 izvesti izpeljati. 66 kosa lasi. 67 pola polovica, sterati razgrinjati. 69 memla blato (?) primer, rečnih.70 sinji siv. 72 djegodj kjekoli, život življenje. 73 rdjav slab. 74 sjednuti začeti. 75 poeiniti storiti. „Možeš li se, Marko, pouzdati Da otideš u primorje ravno, Da pogubiš Musu kesedžiju? 80 Daču blaga koliko ti drago." Veli njemu Kraljeviču Marko: „Aja bogme, care gospodine! Ubila me memla od kamena; Ja ne mogu ni očima gledat, 85 Kamo 1' s Musom mejdan dijeliti! Namjesti me djegodj u melianu, Primakni mi vina i rakije I debela mesa ovnujskoga I beškota hljeba bijeloga. 90 Da posjedim nekoliko dana, Kazaču ti kad sam za mejdana." Car dobavi tri berbera mlada; Jedan mije, drugi Marka brije, A tveči mu nokte zarezuje. 95 Namjesti ga u novu mehanu, Primače mu vina i rakije I debela mesa ovnujskoga " pouzdati se upati se." aja ne! 81 ni še ne. 85mejdan dijeliti biti se; kamo 1' kako ie neki (ge.ichweige denn). 56na-mjestiti djati, mehana krčma. 8" rakija žganje. 88ovnujski ovnov-ski. 89 beškot braino. 90 da kadar. 9i dobaviti dobiti, berber brijač. I beškota hljeba bijeloga. Sjedi Marko tri mjeseca dana, 100 Dok je život malo povratio. Pita care Kraljeviča Marka: „Možeš li se vece pouzdati? Dosadi mi ljuta sirotinja Sve tužeci na Musu prokletog." 105 Veli Marko caru. čestitome: „Donesi mi suve drenovine Sa tavana od devet godina, Da ogledam, može li sto biti." Doneše mu suvu drenovinu. 110 Steže Marko u desnicu ruku, Prste drvo na dvoje na troje, Al iz njega voda ne udari. „Bogme, care, jošte nije vreme." Tako stade jošte mjesec dana, 115 Dok se Marko malo ponačini. Kada vidje da je za mejdana, Onda ište suvu drenovinu. Donesoše drenovinu Marku. 102 vece i-e. 103 dosaditi = dodijati v 2T, ljut preubog. 107 tavan pod(nadstropje). 109 doneti=donesti. 110 stegnuti (aorj stisniti (namreč: drenovino). 111 prsnuti (aor.) zdrobiti se. 114 stade je ostal. 115 ponačiniti popraviti 117 iskati prositi sa. Kad ju steže u desnicu ruku, 120 Pršte pusta na dvoje na troje, I dvje kaplje vode iskočiše. Tada Marko caru progovara: »Prilika je, care, od mejdana." Pa on ode Novaku kovaču. 125 „Kuj mi sablju, Novače kovaču! Kakvu nisi prije sakovao." Dade njemu trideset dukata. Pa on ode u novu mehanu, Pije vino tri četiri dana, 130 Pak pošeta opet do Novaka. „Jesi 1', Novo, sablju sakovao?" Iznese mu sablju sakovanu. Veli njemu Kraljeviču Marko: „Je li dobra, Novače kovaču?" 135 Novak Marku tijo govorio: „Eto sablje a eto nakovnja! Ti ogledaj sablju, kakva ti je!" Mabnu sabljom i desnicom rukom I udari po nakovnju Marko; 140 Nakovnja je polu presjekao. Pa on pita Novaka kovača: 140 pust lahek. 131 Novo skrajšano s« Kovače. 135 tijo tiho. 136 nakovanj nakovalo. „0j boga ti, Novače kovaču! Jesi 1' ikad bolju sakovao?" Veli njemu Novače kovaču: 145 „Oj boga mi, Kraljeviču Marko! Jesam jednu bolju sakovao, Bolju sablju a boljem' junaku. Kad s' odvrže Musa u primorje, Sto sam njemu sablju sakovao, 150 Kad udari njome po nakovnju, Ni trupina zdrava ne ostade." Ražljuti se Kraljeviču Marko Pa govori Novaku kovaču: „Pruži ruku, Novače kovaču! 155 Pruži ruku, da ti sablju platini!" Prevari se, ujede ga guja; Prevari se, pruži desnu ruku. Mahnu sabljom Kraljeviču Marko, Osječe mu ruku do ramena. 160 „Eto sada, Novače kovaču! Da ne kuješ ni bolje ni gore. A naj tebe stotinu dukata, Te se hrani za života tvoga!" Dade njemu stotinu dukata 143 ikad kedaj. 151 trupina klada. 152 ražljutiti razjeziti. 154 pružati stegniti. 156 guja kača. 161 gore slabše. 16i naj no. 165 Pak posjede Šarca od mejdana, Ode pravo u primorje ravno. Sve se skita a za Musu pita, Jedno jutro bješc poranio Uz klisuru tvrda Kačanika. 170 Al eto ti Muse kesedžije! Na vrančiču noge prekrstio, Topuzinu baca u oblake, Dočekuje u bijele ruke. Kad se jedan dragom' prikučiše, 175 Reče Marko Musi kesedžiji: „Deli Musa! uklon' mi se s puta, II s' ukloni il mi se pokloni!" Al govori Musa Arbanasa: „Prodji Marko, ne zameči kavge, 180 II odjaši, da pijemo vino! A j a ti se ukloniti neču, Ako t' i jest rodila kraljica Na čardaku na meku dušeku, U čistu te svilu zavijala 167 skitati se okoli hoditi. 168 poraniti rano oditi. 109 uz na, klisura gorati klanec. 171 vraneie črnec, prekrstiti prekri- žati. 174 topuzina bat, bacati metati. 174 prikučiti približati. "6 deli junak. 179 zametati kavgu prepir začeti. 180 odjašiti S konja skočiti. 182 ako i ako tudi. 183 čardak stolp. 185 A zlacenom žicom povijala, Odhranila medom i šečerom. A mene je ljuta Arnautka Kod ovaca na ploči stud enoj, U crnu me struku zavijala 190 A kupinom lozom povijala, Odhranila škrobom ovsenijem; A još me je cesto zaklinjala, Da se nikom' ne uklanjam s puta." Kad to začu od Prilipa Marko, 195 On tad pušča svoje bojno koplje Svome Sarcu izmedju ušiju Deli Musi u prsi junačke. Na topuz ga Musa dočekao, Preko sebe koplje preturio, 200 Pak poteže svoje bojno koplje, Da udari Kraljeviča Marka. Na topuz ga Marko dočekao, Prebio ga na tri polovine. Potegoše sablje okovane, 205 Jedan drugom' juriš učiniše. 185 žica nit. 187 ljut pri m. v 103, Arnautka Albanka. 188 ploča ploia. studen mrzel. 189 struka plaši. 190 kupinom lozom s kopinino trto. 191 škrob močnik. 195 koplje sulica za metati. 199 turiti vrči. 200 potegnuti zagnali. 205 juriš naskok. Mahnu sabljom Kraljeviču Marko; Deli Musa buzdovan podbaci, Probi mu je u tri polovine Pak poteze svoju sablju naglo, 210 Da udari Marka Kraljeviča. Al podbaci topuzinu Marko I izbi mu sablju iz balčaka. Potegose perne buzdovane, Stadose se njima udarati, 215 Buzdovan'ma pera oblomiše, Baciše ih u zelenu travu. Od dobrijeh konja odskočiše, Ščepaše se u kosti junačke I pognaše po zelenoj travi. 220 Namjeri se junak na junaka, Deli Musa na Kraljica Marka. Niti može da obori Marka Nit' se dade Musa oboriti. Nosile se ljetni dan do podne. 225 Musu bjela pjena popadnula, Kraljeviča bjela i krvava. Progovara Musa kesedžija: 207 buzdovan= topuz(ina) v 172. 208 je jo. 212 balčak roi na sablji. 213 peran pernat. 218 ščepati sprijeli. 222 oboriti na tla vrči. 224 nositi = boriti. „Mahni, Marko, ja li da omahnem." Omahuje Kraljeviču Marko 230 Al ne može nista da učini. Tad omahnu Musa kesedžija, Udri Marka u zelenu travu Pak mu sjede na prsi junačke. Al procvilje Kraljeviču Marko: 235 „Dje si danas, posestrimo vilo? Dje si danas? Nidje te ne bilo! Eda si se krivo zaklinjala, Djegodj mene do nevolje bude, Da češ mene biti u nevolji?" 240 Javi mu se iz oblaka vila: „Zašto, brate Kraljeviču Marko, Jesam li ti, bolan, govorila Da ne činiš u nedelju kavge? Sramota je dvome na jednoga. 245 Dje su tebe guje iz potaje?" Grlednu Musa brdu i oblaku, Odkud ono vila progo vara. Mače Marko nože iz potaje 228 mahnuti premestiti. 229 omahovati majali. 237 eda ali. 238 nevolja stiska. 140 javiti oglasiti. 242 bolan ubog. 245 iz po- taje skrite. 246 brdo gora. (dat. = proti brdu). 248 maknuti vneti. Te raspori Musu kesedžiju 250 Od učkura do bijela grla. Mrtav Musa pritisnuo Marka, I jedva se iskopao Marko. A kad stade Marko premetati, Al u Musi tri srca junačka, 255 Troja rebra, jedna na drugijem. Jedno mu se srce umorilo, A drugo se jako razigralo, Na trečemu ljuta guja spava. Kada se je guja probudila, 260 Mrtav Musa po ledini skače. Još je Marku guja govorila: „Moli boga, Kraljeviču Marko! Dje se nišam probudila bila, Dok je Musa u životu bio. 265 Od tebe bi trista jada bilo." Kad to vidje Kraljeviču Marko, Proli suze niz bijelo lice. „Jao mene do boga miloga, Dje pogubih od sebe boljega!" 270 Pa on Musi odsiječe glavu 249 razporiti razparati. 250 učkur hlačnih. 252 jedva ko- maj. 257 igrati skakati. 265 jad žalost. I baci je Sareu u zobnicu, Odnese je bijelu Stambolu. Kad je baci pred cara čestitog, Car je od stra na noge skočio. 275 Veli njemu Kraljeviču Marko: „Ne boj mi se, care gospodine! Kako bi ga živa dočekao, Kad od mrtve glave poigravaš?" Car mu dade tri tovara blaga. 280 Ode Marko bijelu Prilipu, Osta Musa uvrh Kačanika. 271 zobnica torba --o — ca = grla. 140 osvetiti maščevati. 147 očim' prevaljivati krivo gledati. „Be aferim, junak od junaka! 150 Bože mili, na svemu ti hvala! Kad j a vidjeh savezana Marka, Pojiču te, Brdjanine Djemo, Bez bijele pare i dinara Baš ak' hočeš tri bijela dana." 155 Pa pod Djemom konja uhvatila, Odvede ga u mehanu bilu, Donese mu vina i rakije. Pije vino Brdjanine Djemo A nazdravlja Kraljeviču Marku, 160 Nazdravlja mu, ali mu ne daje. Kad se Djemo nakitio vina, Donese mu krčmarica Janja Bujna vina od sedam godina, Meče u njeg' bilje svakojako. 165 Pade Djemo glavom bez uzglavja. Skoči Janja na noge lagune, Na svom pobru gvoždje otvoraše, A na Djema Marko udaraše. Kad udari sindžir gvoždje teško, 170 Pa zasjede piti rujno vino. Udari ga čizmom i mahmuzom: 149 be aferim oj pravo ! '"rujan rumen. 167pobro za pobratim. 165 ndarati devali. 171 čizma čevelj, mahmuza ostroga. „Ustan', Djemo, da pijemo vino!" Kad pogleda Djemo Brdjanine Vise sebe Marka Kraljeviča 175 A na vratu sindžir gvoždje teško, Skoči Djemo na noge lagane. Sindžir gvoždje zemlji pritezaše. On poteže rukam' i nogama; Popucuju ruke iz ramena, 180 Popucuju noge iz koljena; Al je tvrdo gvoždje uhvatilo. Sjede Djemo na zemljicu crnu. Marko sjede piti mrko vino A nazdravlja Djemu Brdjaninu, 185 Nazdravlja mu, ali mu ne daje. Kad se Marko nakitio vina, Onda Šarca sveža za dorata A za Šarca Djema Brdjanina, Pa usjede Djemina dorata, 190 Ode pravo gradu Vučitrnu. Izilazi gospoda hriščanska: ,,Bogom brate, Kraljeviču Marko! Objesi nam Djema Brdjanina! Evo tebe tri tovara blaga!" 1,9 pucati pokati. 181 uhvatiti držati. 153 sjednuti načeti mrk črn. 189 usjednuti zasesti. 191 izilaaiti vun priti. 195 Marko njima tri tovara vrati, Sto su dali Djemu Brdjaninu, Pa on ode bijelu Zvečanu. Tu gospoda srpska izilazi: „ Bogom brate, Kraljeviču Marko! 200 Objesi nam Djema Brdjanina! Eto tebe tri tovara blaga!" Marko njima tri tovara vrati, Što su dali Djemu Brdjaninu, Ode Marko bijelu Ohridu. 205 Tu izlazi gospoda hriščanska: „Bogom brate, Kraljeviču Marko! Objesi nam Djema Brdjanina! Evo tebe tri tovara blaga!" Marko neče da uzima blaga, 210 Več on njima tri tovara vrati, Što su dali Djemu Brdjaninu. Kod Ohrida načini vješala I objesi Djema Brdjanina, Pa on uze ribe od Ohrida, 215 Ode pravo bijelu Prilipu Te on slavi svoga svetitelja. "5 vratiti povrnili. Marko Kraljevič i Arapin. gnlu gradi črni Arapine, Kulu gradi od dvadest tavana Ukraj sinjeg mora debeloga. Kad je Arap kulu načinio, 5 Udario stalila u pendžere, Prostr'o je svilom i kadifom, Pa je onda kuli govorio: „Sto češ pusta u primorju, kulo, Kad po tebe nitko šetat nema? 10 Majke nemam a sestrice nemam, A jošte se oženio nišam, Da po tebe ljuba moja šeče. Al tako me ne rodila majka, Več kobila, koja bedeviju, 15 Zaprosiču u cara djevojku. Jal če mi je care pokloniti 3 ukraj kraj. 5pendžer okno. 6 kadifa bar kun. " ljuba iena. 14 bedevija arapska kobila. 15 u pri. Jali ce mi na mejdan izici." To je Arap kuli izrekao. Pa on odmah sitnu knjigu piše 20 Te je šalje caru u Stambola: „Gospodine care od Stambola! Kod mora sam kulu načinio, Po njojzi mi nitko šetat nema, A jošte se oženio nišam. 25 Pokloni mi šcercu za ijubovcu! Ako 1' mi je pokloniti ne«5e§, A ti hajde na mejdan junački!" Dodje knjiga caru čestitome. Kada vidje što mu knjiga kaže, 30 Stade care tražit mejdandžije, Obecava blago nebrojeno, Ko pogubi črna Arapina. Mejdandžije mloge odlaziše, Al Stambolu nijedan ne dodje. 35 Nuto caru velike nevolje! Vece njemu nesta mejdandžija Sve pogubi črni Arapine. Ni tu nije goleme nevolje, Al s' opremi črni Arapine 19 odmah brž. 23 njojzi njej. 25 ljubovca = ljuba žena. " ko kdo. 36 neatati zmanjkati. 38 golem velik. 39 opremiti 40 Iz primorja sa bijele kule. On s' obuče u ruho gospodsko A pripasa sablju okovanu. Pa opremi sivu bedeviju, Poteže joj sedmere kolane, 45 Zauzda je uzdom pozlačenom. Pa priveza čador u terkiju I sa strane tešku topuzinu, Kobili se na ramena baci. Pa uprti koplje ubojito, 50 Ode pravo bijelu Stambolu. Kad je došo pred Stambolska vrata, Pred vratima koplje udario A za koplje svez6 bedeviju. Pak pozape bijela čador a 55 I na Stambol on nametnu namet: Sve na nočcu po jalovu ovcu I furunu hljeba bijeloga, Jedan čabar žežene rakije, Po dva čabra crvenoga vina. odpraviti. 41 ruho oblačilo■ 44 potegnuti vrči na..., kolan pas od sedla. 46 žador = šalor, terkija neka shramba za sedlom, prim. rečnik. 49 uprtiti na hrbet djali, ubojito — bojno. 54 po-zapeti razpeti. 55 namet davek. 57 furuna peč. 58 žežen žgan. 59 crven rdeč. 60 Tako drža tri mjeseca dana. Ni tu nije golema zuluma. Arap uzja tanku bedeviju, Nacera je kroz Stambol bijeli, Dodje pravo pod care ve dvore, 65 Viče čara iz grla bijela: „More care, izvodi djevojku!" Pa poteže teiku topuzinu, Njome lupa care ve dvorove, Sašu njemu stakla u pendžere. 70 Kad se care vidje na nevolji, Dade njemu curu na sramotu. Sjede Arap svadbu ugovarat: „Do petnaest bijelijeh dana, Dok otidem u primorje ravno 75 I sakupim kitu i svatove." Pak posjede tanku bedeviju I otide u primorje ravno, Da on kupi kičene svatove. Kad to začu careva djevojka, 80 Cvili jadna kako ljuta guja: 61 zulum sila. 62 uzjati zasesti. 63 nabcr-fleib; durbin trsk. dalnogled, gemrofjr; dušek trsk. blazinasta klop, ©opija; dušman(in) pers. neprijatelj, gtiub; džep madj. ali trsk. žep, £afd)e; egbe,-eta trsk. bisaga, £luerfaf; ferman pers. ukaz, Sefeljf, tudi list, Skief; furuma talj. peč, Ofeit; golem blg. pa tudi staroslov. velik, grofi; haber arab. glas, SRotf;ridjt; V 343 „baber imati" porajtati, arfjten; badžija arab. romar, hala najbrže arab. strašna zver, llutfjicr, zmaj, ®rad£)e; halaliti (iz arab. halal dovoljeno je) odstopiti, abtveten; haljina (iz trsk. hali) pletenica, obleka, $Ieib; ban(e) pers. hiša, v kteri se postaja in prenočuje, 2l[iftei(]cl)fliič, prim. IV 193; kandžija trsk. hanski čuvaj, 91uf|'d)ct bc£ §au; handžar pers. velik nož, fliojkS SMcffer; hartija trsk. (prav za prav talj.) papir, $|}cipier; herdjela trsk. konjska čreda, §mbe Spferbe, Vuk: kobilišče, ©cftiite; hesap arab. račun, Dicdjiutjig; hodža trsk. a) gospodar, §evr, b) turški pop, tiirfi- fcfier ^Sope; hodžak trsk. dvor, fjof; hriščanluk trsk. krščanstvo, -triftcnfjcit; jagluk trsk. navezen prtič, gefficttes nl?banb), pas od sedla,®oiid)gnrt; konak trsk. stan, Cluartier, prim. IV 193; kovee, blg. Jcopče, poglice, <5nfteln; kula trsk. stolp, 2t)urm, 23locfl)ail$; navadno pa = grad, (2d)lo|V, ledjen pers. posoda za umivanje, SBafdjbedfcti; litra gršk. četrtina oke, 1/i Ofa; maliana (mahana, mana) pers. madež, 9}?acfc[; mahmuza (mehmuza) arab. ostroga, Sporu; mahrama trsk. ruta, Sucf); matara trsk. čutara, ptattc g-Iofdjc; mehana pers. (glej „opombo") krčma, ©cfjenfe; mejdan (megdan) trsk. dvoboj, Btveifampf; mejdandžija trsk. dvobojnik, tfroeifduipfer; menila, ako je arab. pomeni „množ," ^iillc, ako pa ne, je morebiti iz talj. melma, blato nastala, ©djlamtn; more (besedaneznane korenine), tako nagovarja starešina, t. j. gospodar svoje hišnike. Med enakimi ali med podložnim proti predstavljenemu je psovka, oka trsk. poltretji funt, 2ya SBiciicr ^.!fuub; papuča trsk. kakor v slovensk. ^autojfcl. para trsk. denar, kterega četvero gre na eden naših soldov (novčičev); tudi groš, prim. II61 ,,ni pare ni dinara" ne groša ne krajcarja (solda), ungeftil)t eiu ©rofdjcu; pendžer pers. okno, ^eilftcr; pinjal (morebiti iz talj. pugnale bodalo), oster nož, fdjarfeš S)feffcr; podrum (iz po -f- drum ?); podrumovi so sploh spodnji del poslopja, Srbgcjdjojj; podrumdžija oskrbnik podrumov, StuffcEjer bcž (Srb- gcfdjop; puli trsk. zlatorumen, golbgelb; rakija rr irakija arab. (t. j. irakiški ali babilonska pijača) žganje, 23raniittt)rin; sahat (saat, sat) arab. ura, ©tuube; saktisati morebiti ~ sakatisati trsk. (sakat hrom, — isati blg. in srb. glagolska končnica = gršk. — i£uv) zlomiti, jerbredjen; samur arab. sobol, 3o0e!; sanduk pers. skrinja, $ifte, Si'lit)e; sindžir trsk. veriga, $ette; sinija trsk. nizka mizica, iiicbcrer fleiner Sifcf); skela pravilnije iskele trk. brod, Ucberful)r, tudi loka, §afen; škrob, (morebiti slovanska) močnik, 9ffel)lmtif;, prim. valaško skrobjele, ©tdrfineljl, skrobire, ftdrfen; sokak arab. ulica, ©afje; sovra (sofra) trsk. miza, Sifcf); Stambol (Istambol) skrajšano iz Konstantinopolis, kakor Skender iz Aleksander; šečer (šeker) arab. sladkor, 3ncfec; tavan trsk. nastropje, ®ad)tiobcu, sploh gornji del poslopja; terkija trsk. remen za sedlom, HRiemeit atti l)intern®attel; topuz(ina) trsk. bat, prim. buzdovan; učkur trsk. hlačnik, §o[eit6anb; vezir arab. (pravzaprav: tovoronosec, ©aumtrdger), carski namestnik, ©tellocrtreter be? Sultan; zeman arab. čas, 3eit; zulum arab. sila, ©etualt, 93ebriicfuug. Natisnila Eozalija Eger v Ljubljani. Valenštajnov ostrog —^— Spisal Miroslav Šiler. Poslovenil i založil France Cegnar. -i-— Tisk Egerjev v Ljubljani. 1864. piki /o ■ . t., l^icv.i. ■ •f • • H ii •* > •» 9lt»1 '4 Jasi)?«.'- Prolog. Govoril se je v Vajmarji vinotoka meseca 1798. leta, ko se je gledališče zopet odprlo. Podob šaljivih in ozbiljnih igra, Kej radi nastavljali ste uho, Oko i dušo mehko njoj pojili, Združila nas v dvorano to je spet. — I glej! vso novo, prerojeno zdaj Umetnost v hram je boder okrasila, Da harmonije duh visoki veje Iz blagovrstnih nam le-teh stebr6v, Slovesne čute v prsih obuj&je. A vendar to je še gledišče staro, Moči mladostne marsiktere zibel I mnozih darovitih glav poprišče. Mi smo še stari, ki se v pričo vas Gorečim trudom izobraževasmo. Umetnik stal je tukaj plemenit, Umetnostijo vas i stvarnim umom Zamikal na višave radostne. 0, da prostora nova zdaj dostojnost Vabila najdostojnejše bi k nam; Da up, ki dolgo smo gojili ga, Sijajno razodel bi se izpolnjen! Visok izgled posn^malce budi, Soditelju zakone više daje. Naj ta okrog nam, to gledišče novo Kazalo bi dovršeno umetnost! Kje um ižkušal moč bi svojo rajši, I kje mladil bi rajši staro slavo, No tukaj v pričo plemenite družbe, Ki čarovne umetnosti udarec Prošine jo, da gibkim čutom duh Iz najbegotnejše lovi prikazni! Le naglo, brez sledu igralčeva Umetnost divna spred oči izgine; Naredba dietna pak i pesem pevska V prihodnjih tisočletiih živeta. Caroba tu z umetnikom ugasne, I kakor glas doneč umre v ušesi, Tak hipa nagla odsumi stvaritev; Ne traja slava nje v nobenem deli. Težka je ta umetnost, kratke cene! Igralcu pozni svet ne plete vencev; Zato sedanjestijo skopovati, Podani liip ves napolniti mora, Živočih zagotoviti se krepko, I v čute src najblažih si, najboljših Sezidati spominek živ. — Tak večnost Imenu jemlje si uže poprej, Ker kdor najboljšim svojega je časa Ustregel, t&k je živel za vse čase. Umetnosti Taliinej se doba Nocoj začenja na tem odri nova, Ka smelost daje pesniku, da staro Stezo pustivši, iz navadnega Zivenija preozkih mej vas dene V okroge više, vredne hipov slavnih, V katerih se boreči gibljemo, Ker le početij e veliko more Protresnoti človeštva dno globoko. V okrogi tesnem se razum oži; Z namenom večim tudi človek raste. I zdaj, ko nam ozbiljno vek mineva; Ko i resnica se prominja v basen; Ko sil velmožnih borbo gledamo, K namenom tehtnim krepko hrepenečih; Ko za človeštva ceno je veliko, Za svobodo i za gospostvo boj: Na svojem senčnem odri še umetnost Vzleteti v zrake više sme i mora, Da ne osramoti je žizni oder. Denašnji dnevi so razdrli trdno Podobo staro, ktero dal Evropi Pred sto i petdesetimi je leti Želno sprejeti mir, prežalostljive Tridesetletne vojne dragi sad. Se enkrat pesnikova fantazija Naj pelje mimo vas to mrklo dobo; Vi pa se veselejši ozirajte V sedanj est i prihodnjest uponosno. V te vojne sredo zdaj vas pesnik deva. Uže šestnajst let pustoti se zemlja, Ter pleni v stiskah i nadlogah bojnih. Razbegan ves i zmešan vre še svet; Miru ne sije ni od daleč up. Orožij e brenkoče po Nemčii; Podrta mesta so, Devin je gromblja; Umetnost in obrt sta poteptana; Meščan je rob a sam vojšč&k gospod; Prodrznost roga nravom se brez kazni; Surove jate, odurele v vojni' Predolgej, zdaj leže po tleh puščobnih. Na dnu temotne dobe te se žari Početij e oholosti prodrzne I mož poguma strmoglavega. Znan smelih vam je čet stvoritelj — on, Ki vojnom je malik, deželam šiba, Opora i trepet cesarju bil, Prečuden sreče opotočne sin. Dvigali k višku so ga časi vgodni, Da slave je najviše vrh dorastel. Ko dalje vedno je nesit hrepenel, Cesti pekoči glad ga je uničil. Motna od črta i ljubezni strank Spodob mu v zgodovini omahuje; A vašim naj očem ga zdaj umetnost I srcu vašemu pripelje bliže, Ker ona, ka meji ter veže vse, V prirodo vrača spet izkrajnjest vsako, Človeka vidi v bojevitej žizni, Ter krivd njegovih večo polovico Nesrečnim zvezdam odvali v odgovor. Nocoj ne bode njega na ta oder; A v trumah drznih, ke mogočno vodi Njegov ukaz, ke duh njegov oživlja, Podoba senčna srete vas njegova, Dokler vam samega boječa muza Ne dene pred oči v telesi živem; Ker le oblast mu srce zapeljuje; Ostrog njegov le greh njegov razkriva. Torej prizanesite pesniku, Da precej ne potegne vas na konec Dejan'ja tega, no veliko zgodbo V podobah več le zaporedoma Očem odgrinjati se vašim upa. Nocojšnje igre nenavadni glas Naj srcu in ušesu se prikupi, Naj v tisto dobo vas nazaj premakne, Na tuji, bojeviti oder tisti, Ki čini svojimi ga naš junak Napolni skoro. Ce nocoj spet muza, Plesu i pesmi boginja svobodna, Pravice stare nemške, stikov igre, Ponižna se loti — ne grajajte! Hvaležni mar bodite, da resnice Podobo mrklo v radostni okrog Umetnosti prestavlja, zmoto svojo Odkrito sama niči, videza Resnici prevarljivo ne podmeta. Život ozbiljen, bodra je umetnost. obhttj odofrcl d'- Ti;., asfclirr oJrnl&O -i- tfljLf^ - i < v i.. r»tq iaia>-41 . ji i..k . >iiidv t *y : « O s o b e. Stražnji glav&r, j od karabinskega polka, kemu ukazuje Trob&r, \ Trčki. Puškar. Strelci. Dva Holkova lovca lconjika. Butlarjevi dragonci. Samostrelniki od Tifenbahovega polka. O ki op ni k od lombardskega | Oklopnik od valonskega j " Hr vatij e. Ulanci. Nov&k. M e a č k n. Kmet. Kmetov sin. Kapucinec. Voj&ški učitelj. Krčmarica. Strež&jka. Yoj&ški otroci. H oboj is t i. Pred Polznjijo na Češkem. •i .aill'-i, . ; .«• .. -A 41« , ul .)• p. TJ H ■ i :■ » vr :■ ' ■■ ' vCi t?idtiLiMliao! h' Jhr.ftrl i O '■ i . - : ;• ■• : ' i .' : ti* •' •: j -■■■ M ■ :.>'ii »-s t -i •IncTto irfi UoV •JieitorfoHi; .!'•• i 1 tri ftij asJii'! '■ Prvi nastop. Krčmarski šatori, pred kterimi so prodalnice z novim blagom i starinoj. Vojaci raznih barv i znameriij se gnjeto sem ter tje; polno jih je okoli vseh miz. Hrvatije in ulanci kuhajo pri ognji; vojaški otroci kockajo na bobni; v šatori pojo. Kmet i njegov sin. Sin. Oče, tu huda nama bode pela; Pustiva ta vojaška krdela. Ti pajdaši so ošabniki pravi; Da le ne bi dobila po glavi. Kmet. E nu! Menim, da naju ne požro, Ce tudi se nekamo drzno vedo. Vidiš? nova ljudstva od Sale i Mena Prišla so, prinesla nam plena, Kaj redkih i kaj drazih stvari! Zvijača poda jih nama v pesti. Za stotnikom, kega je drug bil zaklkl, Pri meni je srečen kober ostal, I denes tukaj naj ini oznani, Moč li v sebi staro še hrani. Na jok se drži, briši oko, Ker ljudije naglosrčni so to; Po hvali se radi ozirajo krog, I kakor dobodo, tako jim teče iz rok. Ce nam po vaganih odnašajo žitni vršaj Mi žlicoj ga moramo grebsti nazaj; Ce mahajo mečem oni srdito, Mi se pa dobrikamo, vedemo zvito. (V šatori pojo i vriskajo.) Kako pa tam vriskajo — Bog se usmili Vse to so s kmetove kože dobili. Mesecev osem uže ta roj leži Po hlevih nam i po naših posteljah spi; Široka planota vsega okroga Zdaj kljuna več nejma niti ne roga, Da gladni moramo i goli Glodati lastne svoje kosti. Nadloga nas hujša nej odirala, Ko saska truma je tod ropotala; Pa vendar cesarska se imenuje le-ta! Sin. Oče, tam-le gresta iz kuhinje dva; Ne kaže, da mnogo bi s s&boj nosila. Kmet. Češka je zemlja ta dva porodila; Karabinca Trčkine sta čete, V šatore le-te uže davno sprejete. Vseh toteh krdel ta četa najhuje I najoholeje se napihuje, Ker meni, da precej se ognjusi, Če s kmetom kozarec vina pokusi. Poglej, na desnej tamkaj sede Pri ognji brzi strelci trije. Gotovo domd na tirolskih so tleh; Le pojdi, Vanek! lotiva se teh. Veseli ptiči so, radi kramljajo, Lep6 se oblače, pa novce imajo. (Odideta k šatoru.) Drugi nastop. oprejsnja. Stražnji glav&r. Trob&r. Ulai T r o b 4 r. Kaj bi rad, kmet? Poberita se, potepuha Kmet. Gospodije, kapljico vina, rezanec kruha! Nič toplega nejsva še denes kosila. T r o b k r. He, vedno pa rada bi žrla i pila. U1 a n e c (s kozarcem). Nič nejsta še jedla? Pes, n&, pij! (Kmeta odvede v sator; ona dva stopita naprej.) S t r a ž n j i glavar (trob&rju). Ka meniš, da to se kar takisto godi, Da nam denes priboljšek so dali, Samo naj pili bi, naj prepevali? T r o b A r. Saj vojvodico denes k nam pripeljo I ž njoj gospodičino kneževo — Stražnji glavar. Le zdi se tako; Toda iz tujih pokrajin krdela Semkaj so v Polzenj k nam prišumela, Pa treba, da naša jih vojska napase, Pijačoj priklene jih precej nase, Da ne bi se tukaj nič jim tožilo, Temuč pajdaštvo jih z nami spojilo. T r o b i r. Da, zopet se nekaj gotovo snuje. Straž nji glav&r. Gospodije taborniki i generali — T r o b k r. V zavetii nejsmo ne, kakor se čuje. Straž nji g 1 a v & r. Ki množno so tu med nami se zbrali — T r o b 4 r. Prodajat nejso prišli dolzega časa. Straž nji g 1 a v ž, r. I kar se pripravlja, kar šepeta — T r o b i r. Vse res! Stražnji glavdr. Kodelja z Dunaja mrtvolasa Od včeraj tod okoli hlači, Za vratom jej zlata grivna visi — V njej stavim da skriven pomen tiči. T r o b 4 r. Pazite dobro, to spet je vohonski pes; Za vojvodoj lazi, podoben je ves. Stražnji glav Ar. Nu, vidiš? Vere nejmajo v nas, Plaši jih vojvodin skrivni obraz; Prišel je do prevelike slave, Sklatili bi radi ga z višave. T r o 1) k r. A mi ga držimo po konci, mi, Ce misle vsi drugi, ko jaz i ti! Stražnji glav&r. Naš polk i štirije tisti še z nami, Kim vlada Trčka, vojvodin šurjak, Truma najbistrejša nad vsemi vrstdmi, Vse njemu je verno, udan mu je vs&k. Sam nas gojil, med nami je vedno stal; Vse stotnike nam le on je odbral; Zatdrej pa vsak bi rad zanj živenije dal. Tretii nastop. Hrvat prinese grivno (ovratno verižico). Za njim pride strelec. Prejšnja. Strelec. Kje si to grivno ukradel, Hrvat? Čemu je tebi? Jaz kupim jo rad; Zanjo ta dva samokresa ti dam. Hrvat. Odlazi! Ti me varal, ja znam. Strelec. Nu, višnjevo po vrhi še kapo ud, Prinesla je todi mi jo loterija; Lepote dovolj za vsako godišče ima. Hrvat (obrne grivno na solnce). Do duše, biseri sami su i granati. Evo, kako u suncu se lanac sija! Strelec (vzame grivno). Se čutaro vzemi, če te veseli. (Progledava jo.) Do tega mi je, ker tako se blešči. Trobir. Kako pa Hrvata cigani le-ta! Vsak pol, strelec, pa hočem molč&ti. Hrvat (pokrivši kapo). Ja kapicu tvoju hteo bih ipak imati. Strelec (pomignovši trobarju). Bog daj srečo! Za priči sta vidva obd. Četrti nastop. Prejšnji. Puškar. P u s k a r (stopi k stražnjemu glavarju). Nu, brat karabinec, ko ve pa vaše so misli? Dokle si tu roke še bodemo greli, Ko vragi so krog se uže razleteli? Stražnji glavi r. Čemu je taka teginja? Kdo vas sili? Še nejso potije se ugladili. Puškar. Kar tiče se mene, lega mi je v čisli; A sel je prišel, donesel nam vest, Da Ratisbona pala vragu je v pest. T r o b a r. He, torej pa bodemo skoro sedlali. Stražnji glav&r. Da morda za Bavarca bi se mah&li, Ki nej bil knezu prijatelj nikdar? Prenaglo ne bodemo k njemu dirjdli. Puškar. Ka resne? — Vam je pač znana vsaka stvar. Peti nastop. ejšnji. Dva lovca. Potem krčmarica. Vojaš otroci. Učitelj. Strež&jka. Prvi lovec. Poglej nu, poglej, tam pa sedi Glasna družba veselih ljudi. TrobAr. Od kot sta pač zelčnca ta, Ka hodita lična po konci oba? Straž nji glavar. Holkovca; res pa srebrnih, ke sta si prisila, V Lipski na semnji si nejsta kupila. Krčmarica (prinese vina). Gospoda, srečen prihod! Prvi lovec. Kaj? strela! Pa vendar nej Ivrepenikova Jela? Krčmarica. Kako pa! I če prav se mi zdi, Triplatov dolgovezni Peter ste vi, Ki v Glikštati naše ste vojne gostil, Očetove zlate rumenčke zapil, Mošnjico v noči veselej ožel. Prvi lovec. Odvrgel pero ter za puško prijel. ICrčmarica. Midva sva stara znanca tedaj! Prvi lovec. I spet sva na Češkem dobila se zdaj. Krčmarica. Denes le-tod, prijatelj, jutri drugod — Kakor po tleh širocega sveta Razkava metla nas bojna pometa; Hodila sem jaz uze marsikod. Prvi lovec. Kaj ne bi? Jako verjetno je to. Krčmarica. Promerivši ogersko širno zemljo Pred Temešvarjem sem krčmarila, Ko Mansfelda vojska je pred seboj podila; Z vojvodoj sem pri Stralsundi stala, Kjer vso mi je robo nesreča pobrala; Pred Mantovoj bila s trumoj pomožnih čet, Od koder vrnola se s Ferijoj spet; Pa z nekim španskim regimentom Mudila nekoliko sem se pred Gentom: No zdaj po taborjih te dežele Poterjala rada bi stare dolge, Ce vojvoda mi pomoč nakloni. Tam-le pa moja krčma stoji. Prvi lovec. Tu imaš vkup dolžnike — to pravi je pot! Kam pa ti izginol je mož, tvoj Skot, Ki nekdaj pri tebi je vedno bil? Krčmarica. Slepar! Kako me grdo je navil. Več nej ga. Obral me je, pa je utekel, Pustivši mi onega samo leneta! Vojaški deček (priskače). Mati! imas-li v mislih očeta? Prvi lovec. Nu, nu! saj tega je cesarju rediti, Ker vojska se vedno mora sama ploditi. Učitelj (pride). Tecite, paglavci! Hajd' v učilišče! Prvi lovec. Le malo jih mika tesno stanišče. Strežajka (pride). Teta, odšli bi radi. Krčmarica. Zdaj zdaj Prvi lovec. Poglej, kdo pa je srčni obrazek ta? „ Krčmarica. Moje sestre hči je, v Nemcih doma. Prvi lovec. Preljubeznjiva sinovka tedaj ? (Krčmarica odide.) Drugi lovec (deklico drže). Ostani, ljubče, vendar malo pri nas. Strežajka. Imamo tam pivce, brani mi čas. (Iztrga se ter odide). Prvi lovec. Prosneto je zalo to dekle! — Pa teta njena — bes te opali! Kako so nekdaj vojaei se Pulili vsi zanjo, kako zavidali! A kako naglo čas nam beži. — Kaj moral učakati bodem se! (Stražnjemu glavArju i trobArju.) Gospoda, na zdravije, mozi Bog vama! Ne dasta-li malo prostora nama? Šesti nastop. « Lovca. Stražnji glav&r. Trob&r. Stražnji glav&r. Prelepar hvala. Na radost največo. Zmekniva se. Bog daj na Češkem srečo! Prvi lovec. Vi tukaj na gorcem ste mirno sedeli, Mi dosti v sovražnej deželi trpeli. T r o b 4 r. Prelišpana sta, da bi vama verjeli. Stražni glav&r. Da, da, po Mišnji pa tamkaj ob Sali Vam slave gospodom nejso spevali. Drugi lovec. Molčita mi! Kdo bi takisto govoril? Hrvat je delo pred nami bil storil, Le paberki nam so za njim ostajali. T r o b k r. Ovratnike zobci prelepi vama krase, I hlače se vaju kaj pristojno drže! Klobiikovo perije, tenka preobleka, Kovo to moč ima do človeka! Da sreča le vam bi se vedno smijala. Nam tacega kaj nikoli nej dala! Stražnji glav&r. A nam pa Fridolančev polk se pravi, I vse nas česti, nas jako spoštuje. Prvi lovec. To druge vojake vrlo malo raduje, Ker mi smo njegovega tudi imena. Stražnji g 1 a v & r. Vi spadate res takisto k njegovej množi vi. Prvi lovec. Kaj da ste vi posebnega plemena? Samo na suknjah je vsa razlika, A meni je moja zadosti velika. Stražnji glavar. Kako se mi, lovec, vendar smilite vi, Da zunaj med kmeti živite vse dni; Uglajene šege, običaje prave Nahajaš le blizu tabornikove glave. Prvi lovec. Kar vi ste od njega učili se, vam preseda. Pač znate, kak hrka i pljuje, to se ve da, Kaj tacega. urno vsak zagleda; Mogočnega duha, ni bistrega uma Nej pridobila si straže njegove truma. Drugi lovec. Grom te uddri! vprašajte, če vam je drago, Divije nas Fridolaneeve lovce zov6, Imčna le-tega nikdar ne grdimo — Prodrzni v plaho deželo vršimo V prijateljsko i sovražno polje zeleno, Skoz mlado setev, skoz pšenico rumeno — Za Holkov lovski rog vsi znajo povsod! — V trenotii naglem hitimo tod i drugod, Liki strašnjo povodenj, prinese nas pot — Ko svitli požar v tihoti mrkle noči Zapali hiše, v kterih vse mirno spi — Vse nič ne pomaga, ni vpor, ni beg, V bezredii ni sramežljivost, ni jek. Zvija se — milosti vojska ne zna — Devica nam v žilavih rokah, i trepeta — Vprašajte, ne govorim, da bi se hvalil, Kako je nas roj v Baruti palil,-Kako po Vestfalii smo vojevali — Otroci se bodo i vnuci spominjali, Ko mine sto i druzih sto let, Se zmerom Holka i njegovih čet. S t r a ž n j i glavar. Poglej ga! Vedno le dir in dej! Ka morda vojaku druzega treba nej ? Mere je treba, čuta i spretnosti, Razuma, namena, umetnosti. Prvi lovec. Svobode je treba. Vse drugo je slama! O tem je zastonj govoričiti nama. — Menda uk zato na kljuko sem del, Da v taborji vojnem bi zopet našel Tlako i galejo trdo? Da v tesno pisalnico spet me zapr6? Tu v radosti plavati len čem i nevozlan, Videvati kaj novega dan na dan, Tekočemu hipu odpirati sluh, Minolim, bodočim pa uram slep i gluh — Zato sem kožo svojo cesarju prodal, Skrbi nobene da ne bi se bal. Zdaj precej v bitvo naj idem srdito Skoz Rene deroče vodo valovito, Vsak tretii mož naj pade v kri prolito; Ne bodem se dolgo vam obotavljal. — Sicer pa moram prositi vas, Da ne bi nihče mi zopet zabavljal. Straž nj i glavi r. Nu, nu, ničesa nečete sicer od nas? To vam bi lehko pod mojoj suknjoj dobili. Prvi lovec. Kako so nas trli, kako nas gulili Pri Gustavi, pri ljudotrapnem Švedi, Ki tabor, ko cerkev, imel je v redi! Naj padel je mrak, naj zor je poknol rudeč, Med bobnanijem smo morali skupaj moliti; A če hoteli smo kolikaj se veseliti, Sam nas je okaral, na kljuseti sedeč. Stražnji glavAr. Resnica, da pobožen gospod je bil. Prvi lovec. Dekleta je posebno vražil; Vsak moral je svojo peljati pred oltar. Prebiti mogel več nejsem, bežal sem kar. Stražnji g 1 a v ž, r. Zdaj ni tamkaj nete več takisto živeti. Prvi lovec. Na to prejahal pa k zveznej sem četi, Ko se napravljala De vin je prijeti. Drugače nam bilo je tam, pošteno res, Svobode z vrhom, zadosti veselija vmes, Pijačo, igro pa deklin so nam dali; Kako smo poskočno se vedli, kako rajali! Tili bil poglavar je bistrih očes, Držal je v tesnih brzdah le svoje telo, Vojaka pestil nikdar nej ostro, Da le njegove bolelo nej mošnjice; Rekal je: živi sam, drugim ne kradi žlice! A to je, da sreča mu nej ostala zvesta — Udarila ga je nezgoda lipskega mesta. I kar počenjali smo od tiste dobe, Vse nam je hodilo povsod na robe; Kjer koli smo trkali, nej se odprlo, Nobeno se v nas pozdravljaje oko nej ozrlo; Od mesta smo do mesta ponižni tavali, Nikoder se ljudije nas nejso več bali. — Odbegnovši zopet sem hitel med Saše, Misleč, da sreča tam se le dobra mi vzrase. Stražnji g 1 a v & r. . Nu, k Sasom o pravem časi bil ste prišel, Rubili so Cehe. Prvi lovec. Slabo sem zadčl. V pretrdem so strahi nas vedno imeli, Nejsmo ko pravi sovražniki delati smeli; Pred carskimi gradi nam bilo na straži je stati, Oprezati, sukati, viti se, pripogibati; Vsa vojna je lezla, kakor otročija šala, Zato nam pa nikdar nej duše užgdla. Nikogar se nejsmo krepko lotili — S kratka, le malo česti smo dobili, Tako, da srce mi dajalo nej več miru, K pisalnej mizi hotel sem teči domu; Glej, takrat pa Fridolanec je vstal, Po cestah i potih vojakov iskal. Stražnji glavar. Dokle pa menite vendar prebiti pri nks? Prvi lovec. Saljivec! dokler on vladal bode, ves čas Ne mislim, za dušo, nikdar uskočiti. More li kje se vojaku bolje goditi? Tu ide vse, kakor na vojski je red, Vse merjeno je na veliko ped, I duh, ki v totem zbranem krdeli živi, Najmanjšega konjika silno drevi, Liki vetrovni viharji, s seboj. Kjer koli sem, pogum je vedno z menoj; Teptati drzno meščane smem i rat&rje, Ko vojvoda kneze i svitle vladarje. Meč je edin gospod bil nekdaj, I takisto pri nas je zopet sedaj. Med nami le ena grehota je, zlo samo eno Objestno vpreti se temu, kar je naročeno. Kar nej prepovedano, to je vse dopuščeno; Kaj veruješ, tega živ te krst ne vpraša; Ter sploh sam6 se o dveh rečeh govori: Kaj hoče i kaj neee vojska naša; Ter le k praporu drže me vezi. Stražnji glav&r. Zdaj ste mož, lovec! To so prave besede, Konjika fridolanskega vredne. Prvi lovec. Poveljstvo mu nej za dolžnost ali dar, Ni za oblast, katero podal mu je c&r! Na službo cesarjevo malo misli; Kdaj bil mu cesarjev dobiček je v čisli? Morda je moč njegovih bojnih krdel Branila kdaj, varovala dežel? Vojaško državo hotel je osnovati, Zapaliti svet in otrov&ti, Najdrznejšo igro pogumno igrati — T r o b k r. Molčite! Kdo upal bi tacih besed se lotiti! Prvi lovec. Kar mislim, to vendar smem govoriti. Beseda je svobodna, rekel je vojvoda nam. Stražnji glavi r. Tako je; od njega sem često slišal sam: „Beseda naj svobodno se glasi, Dejanije naj molči, naj pokornost ne gleda, To resnično je ust njegovih beseda. Prvi lovec. Ne vem, je-li to govorjenije res njegovo; A kakor praviš, tak6 je ta reč gotovo. Drugi lovec. Junaška mu sreča se ne izneveri, Kar drugim se tako rado primeri. Tili je svojo nadživel slavo, Za bojno Fridolančevo pak zastavo Dobro vem, da zmaga jo vedno spremljuje. Prisilil je srečo, da polog njega stoji. Kdor koli pod njegovim praporom vojuje, Krepe ga i brane posebne moči. Saj to pač veliko i malo zna, Da zlodeja v službi iz pekla ima. Straž 11 ji glavar. Resnica je, da ga meč ne more zateti, Ni kopije mu ni puška ne kože načeti. Ko bilo pri Lični krvavo streljanije, Jezdaril ti je skoz ognjeno bliskanije Sem ter tjekaj mirnosrčan. Klobilk je kroglami razvotljan Ovratnik probit i škorno imel, Lehko na obeh si znamenja štel; Nobeno mu zrno telesa nej obrazilo, Ker brani ga peklensko mazilo. Prvi lovec. Kaj še! Precej se morajo čuda goditi! Ovratnik imeva iz losovine, Ktere nobena krogla ne prošine. Stražnji g 1 a v & r. 0 ne, mazila so čarodejne trave, Ka se o bajalnih besedah vare. T r o b i r. Samo ob sebi to pač ne more biti! Stražnji glav&r. Da tudi na zvezde gleda, svčt govori, Beroč prihodnje bližnje i daljne stvari, A jaz pa bolje vem, kako je to: Možiček siv hojeva k njemu kesno Po noči skozi trdno zaprte duri; Večkrat ogovarjala straža je vnočnej ga uri, 1 kadar prišel sivosuknjik v stan je njeg6v, Kak velik dogodek je vselej bil potlej gotov. Drugi lovec. Da, zapisal v zvezo se je s hudiči; Zato smo tudi mi tak veseli ptiči. Sčdmi nastop. Prejšnji. Nov&k. Mešž&n. Dragonci. N o v A k (stopi iz šatora; na glavi ima kositarjevo lebko, v roci vinsko steklenico.) Pozdravi očeta i strice domd. Jaz idem; Vojdk sem, domu nikd&r več ne pridem. 3* Prvi lovec. Poglej, novaka le-sem peljo! M e » S k 11. France! verjemi, žal ti bode zato. Novak (poje). Bobni, pišč&li, Trombe done! Da potovali V daljne zemlje Z mečem o boki Bodemo v skoki, Konje igraje, Srčno suknje Brezi skrbi, v . Ko ptica živi Na vejah drevesnih I v zracih nebesnih! Hej, k Fridolaneu prišel sem na boj! D r n g i lovec. Poglej ga, vrlo prinesel je srce s seboj! (Pozdravljžje ga.) Meščan. Pustite ga! ljudije njegovi so pošteni. Prvi lovec. Ni mi za plotom nejsmo rojeni. M e š