тт&вж SOKOLSKI GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJ EVINE J L G O S LAV | JE SOKOLSKO SELO GOD. V imcu зз~зз lJUBLJANA, 14 AVGUST 1934 izfaz! svakog peika • Godišnja pretplala 50 Din • Uredništ vo i uprava nalezi se u Učiieljskoj (iskari, Frančiškanska ulica bro) 6, telefon broj 2177 • Račun poslanske šledionice broj 12.945 t Oglasi po ceniku 9 Rukopisi se ne vraćaju Veličanstveni glavni dani jubilarnog sleta u Zagrebu Triumf solcol&Ke i nacionalna misli ^ajvelebniji slel jugoslovenskog Sokolstva, na koji Je pohrlilo iz svih 25 Sokolskih župa do 40.000 sokolskih pripadnika sa svih krajeva Jugoslavije da manifesluje za sokolske ideale Velebna manifestacija slovenskog bralstva - Dirljive ovacije braći Čehoslovacima, Bugarima, Poljacima I Rusima, koji s« svojim brojnim učeščem uveličali značaj slela Sve brojne priredbe ovog velebnog slela bile su divan prikaz velikog i sveslranog sokolskog rada — Odlični uspesi takmičenja u prostim granama ** Prvenstvo Saveza SKJ te pevačkih i muzičkih lakmičenja i akademija, sjajni nastupi na javnim§vežbama na grandioznom sokolskom stadionu J№d 60.000 gledalaca s rekordnim brojem vežbača i vežbačica i veličanstvena svečana sokolska povorka od preko 23.000 Sokola i Sokolica, Na |e triumfalno promarširala ulicama Zagreba u neopisivom oduševljenju i po cvetnom sagu, — sve Je to najuverljivije pokazalo veličinu sokolske danas pravog narodnog pokrela, i s koliko Je ljubavi naš narod zavoleo Sokolstvo, koje priprema put lepše budućnosti Jugoslavije — 1 na ovom sletu sokolsko selo pokazalo je, da je najčvršći temelj našeg Sokolstva — Triumf naše vojske i mornarice Slel je bio najdostojnija proslava četiriju sokolskih islorijskih jubileja — Dostojna počasi osnivačima Hrvalskog Sokolstva i jugoslovenskom velikanu neumrlom vladici Štrosmajeru — Največe priznanje našeg Sokolstva belom Zagrebu — Sokolska župa Zagreb, priredivač I organizator ovog velebnog sleta, sa zagrebačklm Sokolstvom naročilo, izvršila je svoju veliku i lesku zadaču najčasnije i s največim uspehom posle velelbnOfj tobilarnog sleta Za nama su več velebni dani elebnog jubilarnog sleta u Zagre-,ц- Utihnuli su več zvuci brojnih so* diskih fanfara i glazbi, utihnuli su i °n* gromki pokliči i pozdravi, koji *4_ se vijali iz desetaka i desetaka Wjada sokolskih grla, utihnula je i №$ma radosti, koja se je orila belim grebom i koja je od jekla svim .fa.ievima naše lepe otadžbine, pa 1 Preko njenih granica do u bratske *'ffnlje sve naše slovenske brače. je pred našim fizičkim onih veličanstvenih prizora i f'ifca očarljive lepote veličine so* dolske misli i rada, veličanstvenih Prizora i slika na grandioznom za* ftebačkom sokolskom stadionu i sa s.}’ih zagrebačkih trgova i ulica, kos su u pobedonosnom maršu, u ebrijumu oduševljenja i zanosa i Po cvetnim sagovima, promarširale sokolske armije. Ko da te divne prU z°re i slike ponovno dočara bledim Ovitn jubilarnim sletom u Za* grebu proslavljena su najdostojnije četiri veoma važna sokolska istorij-ska datuma, nairne: 60;godišnjica osnivanja u Zagrebu prvog sokol* skog društva »Hrvatskog Sokola«; SOzgodišnjica otkada su se na Suša* ku sastali 1904 godi ne pr et stavnici do tada več mnogih osnovanih hr-vatskih sokolskih društava. da se ova ujedine u jed a n savez, koji je bio osnovan kao »Savez hrvaiskih sokolskih društava« sa sed iste m u Zagrebu. Zatim je proslavljena 20* godišnjica otkada su se u Zagrebu, i baš u prostorijarna »Hrvatskog soi kolskog saveza« sastali pretstavnici hrvatskog, srpskog i slovenačkog Sokolstva na tajnu sednicu, na ko-joj su zaključili, osnutak jednog za-jedničkog sokolskog saveza pod imenom »Jugoslovenski sokolski sa; vez«, koji je imao da reprezentuje i oličava i sokolsko jedinstvo na Slovenskom Jugu i nepobitno jedin* stvo našega naroda, koji je tada bio odeljen političkim granicama i čiji se je jedan veliki deo nalazio pod tudinom. To je u stvari bila prva etapa ostvarivanja nacionalno poli* tičkog programa sokolske jugoslo* venske koncepcije i ideologije. Zna* čajno je naime pri tome to, da je ova j zaključek donešen sudbonosne 1914, upravo pred svetski rat, kao da je tadanje naše Sokolstvo vizio* narski gledalo u daljnji razvoj do: gadaja i budučnosti svega našega naroda. Ono je stoga donašanjem svoje odluke o ujedinjenju svega ta* danjeg našeg Sokolstva u »Jugoslo* venski sokolski savez« stvarno prvo učinilo deklarativni akt, koji je obu-hvatio integralno jedinstvo jugo; slovenske nacije. 1 kada se več e v o; ciraju ovi istorijski dogadoji, biče vredno da ova j ovde posebice pod* vučemo i da ga u kratko osvežimo. U prostorijama »Hrvatskog so* kolskog saveza« sastali su se dne 18 juna 1914 pretstavnici »Siovem ske sokolske zveže« brat dr. Ivan Oražem i br. Bukovnik, pretstavnik »Saveza srpskih sokolskih društa* va Dušan Silni« brat Đura Paunko* vic, pretstavnik »Srpske sokolske rečinta i da ih uver-ljivo prikaže oni* ma, koji ih nisu videli? Pokušati to znači samo dočaravati blede iluzije, jedva zametijive konture i nepotpu* ne obrise. Jedno je pak moguče ustvrditi, a to je, da če te nezaborav-ne slike ostati svakom učesniku ovog velebnog sleta u najživljoj i neizbrisivoj uspomeni njegova života, kao medu najlepšima od onih, koje samo Sokolstvo može da stvo* ri i sačini, kojima samo Sokolstvo može da dade onaj očarljivi kolorit, nedostiživu plastiku, tako toplu i istinsku dušu i tako živ, sokolski život. Ali pored svih tih neopisivih les pota i veličajnosti, kojima smo napa; j ali naše oči, naša srca i naše duše, zagvebački jubilarni slet ima i svo* jih mnogih duboko značajnih mo* menata, koji svoj njegovo j lepoti i veličajnosti podaju daleko veču ( trajni ju vrednost i koji ga st avl j a ju u red ostalih značajnih dogadaja, koji se nižu u istoriji našeg Sokol* stva kao i našeg nacionalnog života uopče. župe krajiške« brat dr. Srdan But disavljevič i pretstavnici »Hrvat* skog sokolskog saveza« braća dr. Lazar Car, brat V. Anton, J. Ha• nuš, A. Malovič, F. Susnić i 1. UU čnik. Ovoj poverijivo j konferenci ji pretsedavao je brat dr. Lazar Car, koji je, medu ostalim, razlozio i ovo: »H r v at i, S l o v e nci i Sr? bi s u jedan narod j e din-st ve no g k ar a kt era, patom narodu ima da b ude i jed* n a k a budučnost«. Nakon provedene diskusije predložio je tada brat Dura Paum kovič osnovne tačke načrta »Jugo* slovenskog sokolskog saveza«, i to: »1) Savez sačinjavaju: »Slovenska sokolska zves i' a«, »H r v at s k i sokolski sa? v e z« i »S r p s k i sokolski s a* v e z«. 2) S a v e z s e z o v e : »J u go t slovenskisokolskisave z«. 3) Se d i št e saveza o d l u-č i c' e se k as ni j e. Vellčanslveni pogled na sokolski sladion za vreme druge javne vežise dne 5 o. m. kada Je nastopilo u prostim vežbama 5260 člaaova pred 60.000 gled&iaca 4) Svr h a Saveza: »F izit čko i mor alti o obrazov at njejugoslovenskog naroda sokolskim p ut e m«. Ove kao i ostale tačke načrta brata Đura Paunkoviča bile su prit hvačene jednoglasno. Iz kratkog prikaza ovog akta može da se danas, kad ga se posmat ir a iz istorijske perspektive, dovoljt no oceni njegov veliki značaj. I kao četvrti takoder vanredno značajni sokolski datum za sv e slot vensko Sokolstvo uopče, a koji je podvučen i proslavljen ovim j ubit larnim sletom u Zagrebu, je lOtgot disnjica otkada su se 1924 godine, prigodotn sleta Jugoslovenskog sot kolskog saveza i II Jugoslovenskog sokolskog sabora u Zagrebu sastali pretstavnici s ve ga siovenskog Sot kolstva, u koji ima ju da budu udru-ženi svi nacionalni sokolski savezi. To su oni značajni istorijski momenti, vezani za Zagreb, koji su pokrenuli zamisao priredivanja ovog velebnog jubilarnog sleta u Zagrebu i koji su ovim veličanstvei tlim sletom i najdostojnije istaknut ti, odnosno osveženi i proslavljeni. To su momenti sleta s istorij-skog gledišta. Medutim treba istakt nuti, da je sam slet kao takav bio pr avitriumf sokolske in at cio n alne misli i d i v n a mat nifestacij a siovenskog br at st v a. 40.000 Sokola i Sokoli--ca, koji su se našli tih dana u Zat grebu, iz svih krajeva naše zemlje, manifestovali su sa svojom sokob skom bračom Čehoslovacima, Po-Ijacima, Rusima i bugarskim Junat cima pobedonosnu snagu i lepotu Tirševe sokolske misli, ko ja je u našo j zemlji — kako je pokazao i ovaj slet — sebi prokrčila put u sve slojeve naroda i u sve krajeve, pret ko največih gradova, varoši i varo-šica do našeg najzabitnijeg sela i seoca. Selo, sokolsko selo, i na o v o m v eliča n stvenom slet u, n a j v e ć e mina j i m p o t z ant ni j e m do sada u n a š o j otadžbini, pokazalo je, da je na j snažniji i n e p o k o l e t b i vi n osil a c sokolskih i nacionalnih ideal a, pokazalo j e, da j e o n o n a j č v r š c i i n ajsolid n ijitemel j J u g ot slavi j e, sokol s k e J u go s l a* vije, i njene sigurne b u t d u ć no st i. Gotovo uz suvi hleb i krišku sb ra, sinovi i kćeri, brača i sestre nat šeg sokolskog sela, ti inače hranioci naše zemlje, svojim impozantnim učeščem i na ovome sletu, od kojih je največa večina njih doputovala u Zagreb iz najudaljenijih krajeva naših, provevši taj tegoban put u besanici i stisnuti na tvrdim sedit štima ili naslonjeni na svoj »kufer« ili zavežljaj, ponajviše u teretnim vagonima, mnogi skoro i bez dinara, ali usprkos svemu torne radosni, bodri i neklonivi, — dokazali su, da je selo spremno i kadro da uvek podnese i največa samoodricanja i žrtve za svete sokolske i nacionalne ideale. I to može i mora da imponut je. A treba znati i podvuči, da ih nit ko nije terao ni silio na ovaj teški i naporni put, da ih niko nije ma-mio obečanjima niti zavodio, več da ih je vuklo srce, sokolsko srce, sokolska volja, sokolska svest i sot kolska misao, čiji su baš oni danas u narodu našeg sela postali pravi apostoli. Eto, niko toga nije mogao da postigne, ni politika ni partija, ni ovaj ni onaj, ali Sokolstvo je po-siiglo, postiglo je, da je probudilo te uspavane narodne snage, da ih je diglo i trglo iz letargije, da je s njih oteralo moru apatičnosti i int diferentizma, koja ih beše pritisla nakon tolikih gorkih iskustava. I Sokolstvo je postiglo, da je te najt šire narodne mase sakupilo u d o t b r o vol j ni pokret, silan. pun dU namike, sokolski, koji teži za sot kolskom obnovom svega našeg nat rodnog života, za sokolskim prepo-. rodom Jugoslavije. 1 niko opet, nat dalje, nije mogao do sada, niti če, tako vezati grad i selo kao Sokolstvo, koje je svojini načetima jedim stva, jednakosti, bratstva, slobode, tolerancije, demokracije i slično bb lo u mogučnosti da — okupivši u svojim redovima svakog čestitog dn žavljanina, bez razlike staleža, vere i spola — ost vari več davno zamb sao i teinju punog nacionalnog totat liteta, a za čime tek sada teže ne• koji veliki moderni pokreti u svetu. To je nepobitna zasluga Sokolstva, pored mnogih drugih; u torne je ono veliko i u tome leži njegov uspeh, koji zadivljuje, a u tome se očituje i genijalnost njegovog besmrtnog osnivača, dra Miroslava Tirša. Ovde nadalje moramo istaknut ti i saradnju našega Sokolstva i naše dične Vojske. O tome medutim ne trebamo trošiti mnogo reči. Plodovi toga rada očevidni su; videli smo ih i na ovome jubilarnom sletu. Zato naša dična Vojska, prežeta sokolskim duhom, na svim velikim sokolt skim revijama, na našim sletovb ma, odnosi u največem triumfu najt lepše lovorike. Našoj zemlji to je na največi ponos i na največu čast, i mi svi s pravom na to možemo da budemo gordi. Silna moč sokolske ideje okupt Ija, kako se to od sleta do sleta bet lodano vidi, sve više i više pod so-kolsku zastavu srčiku naroda, da iz te mase učini prvoborce i fanatike najviših ideala, stubove jugoslovem skog narodnog i državnog jedint stva, da ih učini pionirima sveopčeg napretka svoje zemlje, pionirima napretka fizičkog zdravlja naroda uporedo s njegovim duhovnim na-pretkom, napretkom i na kulturt nom polju, a da ujedno s time ne izgubi s vida ni ekonomsko podiza-nje naroda, osobito onoga u našem selu. Pod svojom zastavom Sokob stvo uzgaja svoje pripadnike i kao prvoborce i pionire slovenske uzat jamnosti i uči ih, da u svim Slovet nima gledaju svoju pravu braču i da u životu deluju za veliku slovent sku misao. To je nauk velike Tiršet ve ideologije. Jer baš Sokolstvo je ono koje je medu prvima po svome političkom slovenskom programu, po svome. načelu siovenskog bratt stva, uskrisilo u zamisli lik velike majke Slave, i ono je medu prvima najuspešnije i najrealnije udarilo temelje stvaranju duhovnog slovent skog jedinstva, onog jedinstva, kot je je danas tako duboko osečano i pročučeno u srcima i dušama sokolskih milionskih pripadnika. 1 to dut hovno sokolsko jedinstvo Slovenstva, to slovensko bratstvo, bilo je po več nebrojeno puta, opetovano najeklatantnije manifestovano i na ovom jubilarnom sletu u Zagrebu. To tim više ovoga puta, što su se našla tu na okupu sva slovenska brača: i Čehoslovaci, i Poljaci, i Rut si, i Jugosloveni i napokon Bugari. Dolazak brače Bugara u posete svojoj jugoslovenskoj brači na ovaj slet u Zagrebu jedan je velik i osot bito značajan korak, koji vodi sve to tesni jem zbliženju i saradnji dvat ju bratskih i susednih naroda. Na ovome polju nastojanja oko što jat čeg učvrščivanja iskrenog bratstva i medusobne saradnje izmedu jugot siovenskog i bugarskog naroda, speci j al no j u go sl o v e n s k o Sokolstvo i bugars ki Jut n a ci ima j u svaki s a svoje strane n a r o č it i h z a d at at k a, kao i velikih m o gu č n o t s t i d a s e o v a v e l i k a, srečno i s toliko uspeha z a p oče-ta nastojanja isto tako uspešno inasta v e ip r o v o t de svome v el i k o m zajed-ničkom cilj u. Za taj veliki cilj bugarskot jugoslovenskog bratstva jugoslovensko Sokolstvo zalaže se najgorljivije i čini i učiniče sve i največe napore. A to se je videlo i po onom spontanom, iskrenom, vet ličanstvenom dočeku i prijemu But garskih Junaka u Zagrebu, kao i dat Ije posvuda u našoj zemlji, kuda su prolazili i kuda su nam bili najmiliji gosti, kao rodena brača. I zato če ovaj jubilarni slet u Zagrebu takot der i s ovog gledišta značiti jedan novi istorijski sokolski datum, jer smo se iza godine 1912 opet našli u bratskom zagrljaju i s bračom, kot ja nam se vratiše opet u naš — svoj zajednički slovenski sokolski dom. Jubilarni slet u Zagrebu imao je velikih, upravo neočekivanih ust peha u mnogim pravcima i poglet dima, od kojih smo ovde naveli samo neko je. I po veličini tih svojih neosporivih pozitivnih uspeha kao i po svome značaju on je neminovt no odjeknuo i morao da odjekne najlepše i celim našim Sokolstvom i našom zemljom, a doneče ne-dvojbeno i još mnogo lepih, korist nih i zdravih plodova, i našoj sokoli skoj, i našoj nacionalno j kao i slot venskoj stvari uopče. I u tome je njegova poglavita važnost, značaj i veličina. — sč. Zagreb u danima velikog sokolskog slavlja U moru jiigoslovemskih zašlava, u najsvečanljem mhn, Zagreb je najsrdačmje 1 najoduševljenlje dočekao I prlmlo svoju sokolsku braću I sestre Iz svih krajeva zemlje fcezbrojni posebni I redovlli vlakov!, prepun! Sokola I Sokollca le ostalih učcsntka sleta, jurili su prema Zagrebu . . . Jubilarni slet u Zagrebu, kako se je več videlo po svim pripremama i prijavama, stvarno je poprimio sve dimenzije jedPog našeg svesokolskog sleta, i on je, može se kazati, po svome faktičnom karakteru to i bio. Posle punih 10 godina, od 1924, sja-tilo se je po prvi put u Zagreb, tih glavnih dana jubilarnog sleta naše Sokolstvo u tako ogromnom broju, kao nikada i nigde do sada. Zagreb je u tim glavnim sletskim danima izgledao pravi veliki sokolski tabor, kao glavni tabor mobilizovanih sokolskih armija. Već par dana pre dolaska prvih sokolskih trupa Zagreb je počeo da sc zaodeva u svečano ruho, i uoči dolaska prvih sokolskih transporta bio je posvuda, po svim delovima grada, upravo preplavljen morem jugoslovenskih zastava. Svi izlozi trgovina u glavnim, prometnijim i drugim ulicama i trgo-vima (bili su naročito okrašeni zelenilom, sokolskim slikama, kipovima, emblemima, kokardama i jugosloven-skim zastavama. U svim delovima grada rasveta je bila upravo raskošno po-jačana, a glavna arterija Zagreba, Iliča, Jelačičev trg kao i Praška ulica, bile su divno iluminirane naročito instaliranem g ustom električnom mre-žom od tisuča i tisuča sijalica, a što je u moru ostalih velegradskih ras-košnih raznobojnih električnih reklama davalo gradu zaista čaroban izgled. Također i mnoge javne i privatne zgrade 'bile su u te dane naročito sjaj-no iluminirane. Utisak, koji se je do-bivao po dolasku tih dana u Zagreb, bio je po svemu veličanstven. A i raspoloženju svuda u gradu bilo je naročito svečano i neobično živo i vedro. Sve se je pripremalo da što bolje i lepše dočeka i primi Sftkole i ostale goste, za koje se je znalo po svemu da če ih tih dana biti u Zagrebu preko 100.000, kako je 4o zaista i bilo. Po svim pripremama i po svemu drugome odmah se je videlo, da ec slet biti veličanstven, kao malo koji da sada, i da če Sokolstvo biti doče-kano i primljeno najsrdačnije, toplo, iskreno, bratski i dostojanstveno. Prvi sokolski posebni kao i redo-viti vlakovi s masama Sokola i Soko-lica na oba dva zagrdbačka kolodvora počeli su stizavati 2 o. m. rano ujutro. Do pola noči toga dana stigao je u Zagreb grd Sokolstva, jedinica zagre-bačke župe, a i mnogi iz ostalih župa. Svi sokolski redoviti i posebni vlakovi dočekivani su po članovima svečanos-nog kao i glavnog slctskog odbora s i i p. • _. v.: nlnin iIr»Hi_ glazbom. Svi učesnici sleta iz poj edinih župa nakon dolaska u Zagreb u-pučivani su u več odredene im nastanbe. Što se tiče same nastanbe, treba ovde navesti, da je ona u poslednjem momentu počela da zadaje i nešto bri-o ra sestru Jovanku Mileusnič, ili Jur putem na stadion ili je pak na nu. Jer komanda sve te silne vojsk , koja če nastupiti na javnim vežbam« i u povorci, kao i uspeh svega tog8, uglavnom u njegovim je rukama. da sc sve to izvede, čovek ne bi o slutio, koliko treba uložiti upravo kr-vavog napora. Pa ipak, i sve to da izdrži prava sokolska volja, ljuba^ i energija. Sletski pak glavni blag8)' nik brat Vlado Veselič u svojoj sobi, koja je najprometnija vrši s največoib savesnošču i rigoroznošču najdelik8)' niji posao. Tu je odgovornost za velike sume novca. Neprestana primanJ8 i izdavanja, a to sve mora da »štim8*-matematički tačn.o. Dclazimo najza« u tajničku sobu. Tu vredni župski tajnik brat Srečko Džamonja, ujedno 1 tajnik sletskog odbora, a da mu kaK; vim slučajem ne bi ostao koji slobodn časak vremena, dadoše mu, u poslednji čas, i dužnost pročelnika stanbe-nog otseka. Tako i on pored' nebroje-nih ostalih svojih dužnosti mora d8 ima posla i sa slamom i sa svimc 11 " godnim i neugodnim, što je spojen? s nastanbom. Njemu sučelice 'drug1 tajnik i pročelnih svečanog odbora z8 doček, neumorni naš brat Čeda М»е usnič, ali kako videsmo, on je u stvar i šef propagande i desna ruka i n° silac dužnosti i mnogih drugih otsek8* Pa pored svega toga on je sabran, lT\ ran, nasmejan i srdačan, ali brz i 0 lučan. Uz ovu braču opet čitav kamr ostale brače i sestara, koji su bez pr j-daha na poslu. A gde su opet os ta ^ afilijacijt5 glavne sletske kančelarije njihovim požrtvovnim proeelnicima bračom i sestrama, koji u njima b umorno rade, gde je glavna ekspo tura za nastanbu i prchranu, za im° macije i prodaju značaka i mesta b stadionu, saobračajna na glavnom i J nom kolodvoru, novinarsko - pr°P gandistična na stadionu, sanitets ; glavna sletska tehnička, gradevinsK . t. d. Svugde u svim ovim sekcijam8 potsekcijama, svugde se nc'Pres,-i-ei radi, uporno i bez odtaora, bez razu .! ko je ko ili da li je funkcioncr ^ »običan redov«. Rade svi, svaki 'Pl4, ,et zadanim mu dužnostima, samo da što bolje i veličajinije uspe. I lA'tvr..t[c-od svih ovih marnih i predanih r uj nika, jedva da je videla mali deo ^ onih lepota sleta, a ostali videli s samr, svmf, zadane im dužnosti 1 ,. i ашии ovujt z-uuanv Itn ---------- . ' • 1 I to baš, toj ovde bezimenoj nwu ^ sestrama, neka bude na puni sok ^ s sesirauia, učiva uuui. ча ' Г • - tg s ponos, da su savesno i nesebično,^ največim sarnopregorom izvršili nu im dužnost. Veličanstven doček braće bugarskih Junaka Dne 2 avgusta po podne u 16.30 stigli su u Zagreb s beogradskim ofzim vozom bugarski Junači i Juna-“’nje, njih 43, na čelu sa starešinom Hv’e?fl bugarskih Junaka bratom Di-raatnjem Lazovom i saveznim načelnikom bratom Josipom Burešom. S Ju-5?clttia zajedno stiglo je iz Bugarske i J ruskih Sokola i Sokolica. Bugarskim gostima u susret do Caribroda bili su Posli članovi sletskog odbora brat Jo- 0 Ourdevic i bral Mirko Sagrak, koji su m dopratili do Zagreba. i. P°lazak. brade bugarskih Junaka •o je iščekivan. s največim oduševlje-njem. Več davno pre dolaska beograd-'og voza, kako pred samim zagrebač-kolodvorom, tako i na peronu sta-lce, okupilo se je ogromno mnoštvo jjraaanstva i pridošlih učesnika slcta. av *rS pred kolodvorom bio je upravo *ftposednut od silnog mnoštva sveta, oje je s velikom znatiželjom iščeki-‘° dolazak dragih bugarskih gostiju u Ze»ji da ih što srdačnije pozdravi pri ovoj njihovoj prvoj poseti posle go-tiine 1912. Na peronu same stanice bila je potrojena četa članova Sokolskog dru-?tva II u svečanim odorama s glazbom * zastavom te članovi Sokolske čete ,raPče u svojim divnim narodnim nošnjama. . Od Strane Saveza Sokola Kraljeve Jugoslavije na peronu stanice bili p' I zamenik starešine Saveza brat .“jgl, savezni načelnik brat Miroslav "^ujrozič, savezna načelnica sestra El-^Skalarjeva, zamenik saveznog načelnika brat Dragutin Šulce, savezni taj-5* brat Ante Brozovič, potstarosta ^skoslovačke obce sokolske brat Jo-®P Truhlarž, zatim domačina sle ta v Pretsednik sletskog odbora i starešina ^okolske župe brat dr. Oton Gavran-*e, Pretsednik tehničkog sletskog od-.®Ea i načelnik župe Zagreb brat dr. plfred Pihler, članovi sletskog odbora, _г,*Ка: Čeda Mileusnić, kao pročelnik p^bora za doček, senator Dane Šarič, Svarcvald, Joco Đurđević i drugi, ?at*alje podnačelnik Zagreba brat Ja-.°У Pavlina, pretstavnici mnogih zagre-ackih kulturnih društava, štampe, 7n°štv0 Sokola i Sokolica te ostalog «radanstva. , Za vreme dok se čekalo na dolazak e,°gradskog voza s bračoin Bugarima, ^’gla su na stanicu dva velika voza Pfctrpana Sokolima i Sokolicama jedila zag,.^^]^ župe. Tada jc nastalo Oduševljeno klicanje, pozdravljanje i ^Pozdravljanje, dok je glazba nepre-svirala marševe i slovenske dalije. VLAK s BRAĆOM BUGARIMA ULAZI U STANICU UZ NEOPISIVO ODUŠEVLJENJE .. S malim zakašnjenjem, u 14.50 sa-сл U^a° beogradski brzi voz s bra-bugarskim Junacima u stanicu. astalo je neopisivo oduševljeno kli-s?^e. * pozdravljanje, dok je glazba . lrala pozdravni marš. Prvi je izišao 1 VaSona pretsednik Saveza bugarskih o^kabrat Dimitrije Lazov, a za njim diiK banovi i članice Junaka, očito “oko ganuti ovako spontanim srdač-* ,doček°m. Nakon prvih bratskih _’Saka ruke i upoznavanja, obasuti ecem, bugarski Junači i s njima bra-ni h ^>es*rc ruskog Sokola iz Bugarske, Co Postrojih su se pred čekaoni-VaV* Prvo8a razreda, gde su ih očeki-1„ pretstavnici Sokolstva da im zaže-dobrodošlicu. sk ^a° d°maeina sleta braču bugar-B e Junake i ruske Sokole iz Bugarske , Zuravio je pretsednik sletskog od-0^a i starešina župe Zagreb brat dr. n Gavrančič ovim rečima: sloJ^raga bračo i sestre! U ime jugo-dač . Zagreba nazivam Vam sr-s*1 “Zdravo!« Mi se svi veselimo, re i bračo, bez razlike da li bivamo slo-što ste VenaHf'"1”13 srPsk°Ž. hrvatskog ili I|0vn? Poklici silnog odušev-ђа пл, i a su sc ovacije stišale, čavnnvavnc re^ starešine brat dra ^ave/n kCa °dgovorio je pretsednik j® La?«, kib Junaka brat Dimitri-azov ovim govorom: 24 ' ^ z®mlH^aip^p.. Se nalazimo u bratskoj 4aroda e • bratskog jugoslovenskog °vde J:j-Vi se mi od srca veselimo, što *?e vidi^lm° "ešto različito, nešto što *^e. , °.SVa.k°ga dana kod svoje ku- ?rca, a ,~e.Vldimo ono, što traže naša , ojj nam°. Je srdačni bratski prijem, i2>>tto 50z ovo vreme što se na-• azivan pvasem dragom tlu, stalno »sta oii» esma ^оја se ovde peva, to Pesma, koju peva slovenski raga bračo i sestre! Eto več je narod i na bugarskoj zemlji. Mi smo videli, draga bračo i drage sestre, do sada toliko veličanstvenih slika, ali i u suncu i u seni videli smo od našega doma pa do ovde odraz jedne jedine slovenske duše. Ja sam tako srečan, da ne nalazim reči da iskažem tu svoju sreču. AH ja moram da naglasim, da isti ti osečaji, koji vas ovde raduju, raduju i mene i sve nas zajedno s vama. Siguran sam, kako smo ovde svi zajedno, da ja govorim i vama iz dna vašega srca, da kad govorim iz dna svoga srca, da iznosim i vaše misli. Verujte mi, draga bračo i sestre, ja osećam duboko i snažno. U meni se ra-daju duboka i čvrsta čuvstva. Osečam, kako se rodeni osečaju medu svojom bračom i sestrama. Verujte mi, to je slovenski duh, koji če Sokoli i Junači uskrsnuti. Oni če mu dati sadržaj i oni če iz njega učiniti da nastane jedna velika slovenska zajedriica do Baltika i Beloga Mora. (Gromko i dugotrajno odobravanje i klicanje.) Slovenski su se narodi mnogo i dugo borili. U isto-riji njihovog života ima mnogo tragičnih časova. Ali dolazi vreme kada če svi slovenski narodi uzviknuti: Ne treba nam tudih nosilaca kulture! (Burno odobravanje.) Zašto to? Slovenski narodi su toliko snažni i jaki, da oni mo- gu sami ravnati svojom sudbinom. Oni imaju svoju dušu i svoje osečaje. Draga bračo i sestre! S našom ju-goslovenskom bračom veže nas tesna privrženost, i ova se je privrženost manifestovala i u mnogim prilikama, kojima smo mi bili svedoci. Zajednič-kim radom i bratskim poverenjem mi ćemo sa sokolskom ideologijom izgraditi veliko delo našega učitelja Tirša (poklici: »Slava mu!«). To če biti kamen temeljac što bržeg ujedinjenja svega Slovenstva, njegove lepše i čas-nije budućnosti. Živeli! Zdravo! Ura! Govor brata Lazova bio je cesto prekidan oduševljenim odobravanjem i na koncu popračen zanosnim dugotraj-nim poklicima. POVORKA KROZ GRAD S perona stanice uputili su se bugarski Junači u povorci zajedno s bračom i sestrama ruskim Sokolima i Sokolicama iz Bugarske te s četom naših Sokola s glazbom prema izkazu iz stanice. Na čelu povorke, koju je pred-vodila sokolska glaz?' kolu, Njegovom Veličanstvu KraU Aleksandru I. U tome času pri P°!V?C nu Kraljevog imena, cclo kazalis ustaje i prireduje dugotrajne oduse Ijcne ovacije Nj. ,Vel. Kralju. Zatim brat dr. Gavrančič pozdravj 1 ja pretstavnika kraljevske vlade, nistra za fizičko vaspitannjc brata dra Grgu Andelinoviča, %c. Savske banovine brata dra Ivu * roviča, komandanta IV armijske sti armijskog generala Ljubomira riča i sve nazočne pretstavnike voJ^fl te predstavnike beloga grada Zag1'®^ na čelu s gradonačelnikom brat . drom Ivom Kitoekom. Svi su <>vi .|j' ličnici bili posebicc od svih prism oduševljeno aklamirani. < U nastavku svog .pozdravnog ^ vora starešina brat dr. Gavračie srdačnije pozdravlja braču i sest,r<^ake,: le i drage sloVcnske goste, Čehoslo .ц Bugare, Poljake i Ruse, a koji « jjj naročito burno pozdravljeni °d , rr učesnika akademije. Na koncu Takmičenja pevačkih sokolskih zborova =ae= SVEČANA AKADEMIJA pobedničkih sokolskih zborova i glazba u Narodnom kazalištu štava, i brojno ostalo 'Sokolstvo i g1*'' J Ood, ГУ », broj 33 -34 »SOKOLSKI G L A S N 1 K« Str. 5 Jto* bret dr. Gavrančić pozdravlja ju-eoetovenak« Sokole i Sdkolice, koji su *7*~ Па * av^ krajeva naše otadž-to0’* Prek° ©jih i sve one, koji nisu da pohrle u Zagreb, a u koji su anas uperene sve oči naše zemlje. Utakavši ukratko zaitim važnost Prvog sokolskog muzič'kog festi-■ I'brat dr. Gavrančić je završio svoj spi i dubokim mislima zasnovani go-i0r ^kolskim »Zdravo!«, koji su pri-oU . sv’ prisutni i ponovno živo Zamirali govornika. Posle pozdravnog govora otipočeo Je koncertni deo programa. Najpre je zhn ° ™'P<3zantni mešoviti sokolski «r 300 pevača i pevačica, koji su P o ravnanjem brata Svetolika Pašča-otpevali »Sokolski pozdrav«, z at im Jj®Du, '“Bože pravde« i »Hej Sloveni«. »or je ove tri pesmc odlično otpevao Роп majstorskim ravnanjem svoga di-•genta. Treba ovde podvuči i 'to, da VaJ veliki zbor nije imao mogućnosti a se pre zajednički uvežbava i zato j njegov nastup svojom čistočom in-nacije i disciplinovanošču upravo iz- "enadio. Tada je muzički referent prosvet-°g odbora Saveza SKJ brat Sv. Pa-an objavio rezultate s prepodnevnih j vaških takmieenja, (koje smo obrvi'j na. drugom mes>tu), eestftajući , ?i°ima i upućujući apel na svu Kolšku braču i sestre, da prigrle i a,Vu Sranu prosvetnog rada u Sokol-naimo gajenja pesme i glazbe. Iza toga nastavljen je koncertni .c4> Programa, u kome su nastupili o-redom: tamburaški zbor Sokolskog ^rustva Subotice, pobednik I kaitego-i nosilac I nagrade; glazba Sokol-.društva Dubrov-ni'k, II kategorija, 1 nagrada; muški zbor Sokolskog ruštva Stenjevac, II kategorija, I nabada; zbor Sokolskog društva Za- greb II, I kategorija I nagrada; glazba Sokolskog društva Sarajevo, I kategorija, I nagrada. Nakon odmora nastupio je mešoviti zbor Sokolskog društva Jajce, III kategorija, I nagrada; glazba Sokolskog društva Zagreb II, II kategorija II nagrada; tamburaški zbor naraštajaca Sokolske čete Radoboj, društva Krapina; mešoviti zbor Sokolske čete Križevlja-ni - Cestice, III kategorija II nagrada; fanfara Sokolskog društva Vinkovci, I kategorija II nagrada. Zatim je nastu-pio skupni muški sokolski zbor, koji je pod ravnanjem brata Sv. Paščana otpevao popularnu Hajdrihovu budni-cu »Morje Adrijansko« i završio ovu svečanu akademij u sokolskim pozdravom »Sokolskom snagom svom« od Sv. Paščana. S vi pevački zborovi, koji su nastupili na ovoj akademiji, otpevali su iste kompozicijje kao i na prepodnev-nom takmičenju. Ovde treba naročito istaknuti nastup zbora Sokolskog društva Stenjevac, zatim zbora Sokolskog društva Zagreb II, osobito u slobodnoj kompoziciji »Raca plava po Dravi« od dra Vinka Žganca pod dirigovanjem brata inž. Stjepana Hana, a ko ju }e pesmu zbor morao da ponovi, ubravši sa svojim vrednim dirigentom najodu-ševljenije priznanje. Nadalje se je van-redno svideo tamburaški zbor naraštajaca iz Radoboja, koji su svojom pre-ciznom izvedbom zadivili slušaoce. Po-sebice takoder treba istaknuti veliki uspeh mešovitog zbora Sokolske čete Križevljani - Cestica, koji je morao na-dodati još tri kompozicije. Mora se priznati, da je uspeh ove akademije bio zaista odličan i na le-poj umetničkoj višini. Neka je i to našem Sokolstvu na .ponos, ali i kao još življi potstrek i pobuda za dalj nji rad, da se postižu sve veči i uvek veči, trajni uspesi. Poklon Sokolstva Slrosmajeru i osnivačlma Hrvalskog Sokolstva dru Fonu I Hohmanu U subotu dne 4 o. m. u 9 sati pre sakupili su se pretstavnici ju-s^®lovenskog, češkoslovačkog i ruskog ?^oistva te bugarskih Junaka pred °telom Esplanade, odakle su pošli govorci pred Štrosmajerov spomenik. , a čelu povorke svirala je glazba So-, lsk°g društva Zagreb II. Za glaz-j?1 nošeni su venci češkoslovačkog ад? a» bugarskih Junaka, poljskog, ven * jugoslovenskog Sokolstva. Iza ^0та°д stupao je barjaktar sa zasta-koi ^koSlovačke obec sokolske, uz Jva vSU kao počasna straža stupala po ska au„tme..Saveza SKJ b^a G angl i Va2tlj, OV)č, načelnica ČOS sestra Pro-nje °Va* ministar za fizičko vaspita-drUnana>!’0^.a hrat dr. Andelinovič i Sok^lo*. ,a- Starešina pak poljskog Itstan Va ra^ Zamojski, kako je bo-vorci Па- n°8ama, nije stupao u po-Za° коГ°С SC 'e prC(* spomenik dovc-nih sot if, ^il Pr^stavnicima pojedi-Па čof saveza stupala je po jed- skih *a cc^koSlo ačkih. bugarskih. ru-ca_ Jugoslovenskih Sokola i Sokoli- St‘ ^i'k, n^a.v^ Pred Strosmajcrov spomc-kojim se ie skupilo i veliko Jijo ц\° sveta' Sokolstvo se je postro-Si‘ne S,vJCuJ.tacia Jc zamenik stare-’ govo^ Gangl održao sle- G°V°R brata gangla ^t'ružcn^fVnic’ slovenskog Sokolstva, sir v ai5as 11 ^a^rebu iz svih k ra-Svoj n nskog sveta, zaustaviše sada Sn',.i iunaeki korak pred spo-rosnn: ve^kog vladike Josipa Jurja >me nfK-V..N?ša t:aŽH0St sokolska |.?d Se n,, i* ^vržena u punoj meri, si«" poklonili senima ovog ve-°dlični cn(f №a naroda i ovog naj-7** shi&benika Božjeg! ?rcem si„lVla^o! ^ tistim i odanim K^°nQc svMSi-nome' koj' je početak u^f ^-ota. I kada god si k J*Jući rj eo svoj duh, uvek si zazi-?.?^tve »o l’p fao 11 svoje molitve i ra^hii V?J narod. da bi se nad sl’ ,d°Čekao ci u” j tclke sudbine, da ћ°^0{Јц0: 1^obodan život na svojoj a5°da vodiT”1-^’ ^isao o sreči Tvoga 'ota ,a sve puteve Tvoga ži- w?droje v*irCia-nSt.vene kupole Tvoje §5SIh duša ilni’i1 mladiko, diže se iz ‘ Gospode K,Va T^°Je Plemenite du-I Kl ae’ b,agoslovi moj narod! *lVe,iS°dS Pao Јс na •ji, danost i . fvoJe blagotvornosti: £80' na s‘UmChl0st’ k°W si nnaPre-si POevtdivnC10n?,ne P°dvifie. ko-80 najveću pažnju, i na naše Sokolstvo, koje je u Tebi imalo svog brata čistoga srca i mish'. Naše dedove i naše očeve, našu braču i naše sestre, ljubio si sa svojim blagim, Bogu i narodnu odanim srcem i zato takoder živiš u svakom našem srcu. I taj Tvoj lik, pred kojim sada stojimo — delo našeg velikog majstora — oživljuje u ovom trenutku, te kao da osećamo zamah Tvoje bele ruke i kao da čujemo tvoj mili glas, koji ide od pokolenja do pokolenja iz sokolskog srca u sokolsko srce, i koji govori: Gospode, blagoslovi moj narod! Sokolstvo se klanja Tvojoj divnoj i jedinstvenoj pojavi u nacionalnoj i kulturnoj istoriji našega naroda. I časteči Tebe ono časti j svoje ogromne napore, te kliče velikom dostojanstveniku crkve, vitezu plemenitog mišljenja i borcu za pravo naroda: Slava Ti na sve vekove! Svi prisutni kliknuli su »Slava« i poklonili se uspomeni velikog vladike, zatočnika jugoslovenske misli i sloven-skog bratstva. Nakon govora brata Gangla glazba je intonirala »Hej Sloveni« i u tom času položeni su na spomenik krasni sokolski venci s nacionalnim trakama pojedinih sokolskih saveza. NA MIROGOJU Na grobovima osnlvača Hrvalskog Sokolstva Odavle uputila se tada povorka na Mirogoj, da se pokloni senima utemeljitelja hrvatskog Sokolstva, dra Josipa Fona i Franje Hohmana, te da na njihove grobove položi vence bratske zahvalnosti i pieteta. Na grobu dra Josipa Fona Povorka se je najpre zaustavila pred grobom dra Josipa Fona. Tu je u ime celokupnog slovenskog Sokolstva br. Gangl održao ovaj govor: GOVOR BRATA GANGLA Hrvatski Sokol u Zagrebu osnovali su doduše ravnatelj realke Josip Torbar i prvi starešina Ivan Vončina — ali pravi idejni osnivač u duhu Tirševog učenja bio je brat dr. Josip Fon. Na njegov grob, u kome počiva več 35 go-dina, došli smo sada da se poklonimo njegovoj sen! i da odamo počast njego-vorn svetlom imenu. Dr. Fon bio je Hrvatskom Sokolu pravi otac, jer je živeo samo za njega i jer je sve svoje velike moralne i ma-terijalne sile žrtvovao samo za njega, sve dok mu teška desetgodišnja bole-tica nije sprečila aktivno učestvovanje u sokolskom telesnovaspitnom i nacio-nalnom radu. Dr. Fon, kao rodeni Slovenac, ulio je u svoju tvorevinu duh samosvesti i nacionalnog ponosa, onaj duh, koji je bio jedini kadar da iz Hrvata načini narod dostojaa ,vog imena, a on je to tim lakše mogao da učini, što je držao. da su Slovenci i Hrvati jedan narod, kojemu je i zajednička sudbina. Ali još S više! Hrvatski Sokoli preuzeli su od svoga starešine dra Fona ideju, da su Sokoli pozvani da izvrše veliko nacionalno delo i da se zato mo-raju da odgajaju za hrabre i neustra-šive junake. Kao najbliži cilj tom na-stojanju postavio je dr. Fon oslobo-denje Bosne, kako bi se time omogučio zajednički nacionalni život i s braćom Srbima, koji su u tim svojim krajevima toliko trpeli. Dakle ideja, koja je nakon svetskog rata dobila svoje realno lice u Kraljevini Jugoslaviji i u najvišoj meri u našem jugoslovensltom Sokolstvu. Kao Iečnik genijalan i savršen, kao čovek velik ( plemenit i kao Soke radin u duhu Tirševog slovenskog sokolskog bratstva — tako se sada pred nama iz-diže klasični lik brata dra Fona, koji je svoje največe razumevanje za pravilan sokolski vaspitni rad dokazao i time, što je za učitelja telovežbe pozvao u Zagreb brata Josipa Hohmana — Čeha — koji je došao ovamo iz Srbije. Čudnovata igra sudbine, koja je več tada u velikoj duši brata dra Fona spajala Slovene u jednu celinu u znaku slovenskog sokolskog bratstva. Tebi, stoga, brate dre Fonu, kao prvome medu prvima u hrvatskom predelu naše zemlje, naš bratski j blago-darni poklik: Slava! Svi prisutni kliknuli su slava i poklonili se grobu. Zatim je glazba intonirala jugoslovensku himnu i tada su na grob položeni venci. Na grobu Franje Hohmana S groba dra Fona pošlo se je na grob zaslužnog načelnika hrvatskog Sokolstva Franje Hohmana, gde je brat Gangl održao sledeči govor: GOVOR BRATA GANGLA Pored brata dra Fona smatramo osnivačem Hrvatskog Sokola i brata Franju Hohmana, nad čijim grobom sada stojimo, da mu iskažemo bratsku zahvalnost i odamo sokolsku počast. Brata Hohmana rodila je bratska češka zemlja, u kojoj je imao prilike da crpi svoje tehničko znanje, svoje sokolske vrline i svoju slovensku svest u neposrednoj bližini osnivača Sokolstva dra Miroslava Tirša, koji je tada razvijao svoju delatnost u Praškom Sokoiu. Brata Hohmana odvela je sudbina njegova života iz Praškog Sokola na Smihov, a odatle u poljski Lavov, gde je več delovalo sokolsko društvo. Iz Lavova došao je brat Hohman u naš Vršac, u Banat, gde je bio učitelj gimnastike na tamošnjoj srpskoj gimnaziji. A kada je bulmuo srpsko-turski rat, brat Hohman prešao je sa 50 Srba Dunav te kao dobrovoljac stupio u srp-sku vojsku, sudelujući u mnogim borbama. Nakon zaključenja mira pošao je u Beograd, a odavle na preporuku Praškog Sokola u Zagreb, gde jc stupio u redove Hrvatskog Sokola, preuzevši u njemu tehnički rad. Brat Hohman predavao je na srp-sko - hrvatskom jeziku te je prvi stvo-rio hrvatsku telovežbačku terminolo-giju, čime je nadopunio veliki manjak u prvim početcima Hrvatskog Sokolstva. ............. Hohmanov rad urodio je najlepšim plodovima. Sokolska vežbaonica počela je tada da se stalno napunja. a so^ kolski rad od tada bivao je sve življi i napredniji. A što je najviše, to je činjenica, da je brat Hohman uleo u sokolska srca pravi sokolski i slovenski duh, kojim je sam bio prožet več od početka svoje sokolske delatnosti u matici svega slovenskog Sokolstva — Praškom Sokolu —, u kojem je bio tim duhom zadojen, živeči i delujuči u tom duhu sve do svoje smrti. I taj Hohmanov sokolski i slovenski duh nasledili smo kao njegovu ba-štinu svi mi, koji se ovde klanjajno n je-govoj uspomeni. kličuči njegovom imenu: Slava! Prisutni su kliknuli »Slava«, a glazba je tada intonirala češkoslovačku himnu — jer je pokojnik bio Čeh — i u tom času položeni su na grob venci. Time je slovensko Sokolstvo odalo dužnu počast ovim velikim i zaslužnim pionirima njegove misli. Sokolsko odlikovanje grada Zagreba Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije podario je gradu Zagrebu Sokolsku plaketa, svoje jedlno i najviše odlikovanje Prekrasan dar češkoslovačkog Sokolstva Nakon što su se poklonili spomeniku vladike Strosmajera i grobovima osnivača Hrvatskog Sokolstva dra Josipa Fona i Franje Hohmana, pretstavnici jugoslovenskog, češkoslovačkog, poljskog i ruskog Sokolstva te bugarskih Junaka pošli su u Gradsku večni-cu na Gornjem gradu da učine. kolektivno službcnu posetu pretstavniku grada Zagreba, gradonačelniku bratu dru Ivi Krbeku i da tom prilikom uče-stvuju svečanoj predaji Sokolske plakete, kojom grad Zagreb odlikuje Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije. Ovo jedino i najviše odlikovanje Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije bilo je do sada podareno Njegovom Veličanstvu Kralju Aleksandru I. U salonima Gradske večnice do-čekivali su kao domačini svoje goste gospoda gradonačelnika i ‘gradonačel-nik dr. Krbek uz pomoč senatora brata Dane Šariča te gradskih tajnika g. La-zanina, dra Dolovčaka, dra Majera i dra Kokalja. Medu prvima stigli su pretsednik opčine grada Beograda brat Milan Petrovič te načelnik grada Ljubljane brat dr. Dinko Puc. Brat Milan Petrovič predao je gradonačelniku dru Krbeku u ime beogradske opčine Din. 10.000.— kao slctski doprinos Sokolskoj župi Zagreb. Oko 11 sati stigli su u Gradsku vednicu i ostali gosti, medu kojima zamenici starešino Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije brača Gangl i Pa-unkovič, potstarosta češkoslovačkog Sokolstva brat Josip Truhlarž, načelnik Saveza slovenskog Sokolstva i Če-škoslovačke obce sokolske brat dr. Miroslav Klinger, načelnica Ceškoslo-vačke obce sokolske sestra Marija Pro-vaznikova, tajnik Saveza slovenskog Sokolstva brat Vincenc Štjepanek, starešina bugarskih Junaka brat Dimitrije Lazov, starosta ruskog Sokolstva brat Drajling, starosta Pokrajinskog Saveza ruskog Sokolstva brat Artamo-nov, pretsednik sletskog odbora i starešina Sokolske župe Zagreb brat dr. Oton Gavrančič, svi starešine sokolskih župa, koji su se nalazili u Za.gre-bu, kao i druga brača i ugledni gosti. Tačno u 11 sati stigli su ministar za fizičko vaspitanjc naroda brat dr. Grga Andelinovič i ministar prosvete dr. Ilija Šumenkovič. Svi pretstavnici Sokolstva, vlasti i ostali odličnici sakupili su se uz grad-skog načelnika dra Krbeka u glavnoj dvorani večnice, gde je izvršena svečana predaja Sokolske plakete gradu Zagrebu. Sokolsku plaketu u ime Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije predao je gradu Zagrebu na ruke gradonačelnika brata dra Krbeka I zamenik starešine Saveza SKJ brat Gangl uz sledeči govor: GOVOR BRATA GANGLA Brate načelniče grada Zagreba! Sokolstvo hrvatskog dela naše jugoslovenske zemlje slavi и ovim krasnim danima svoje veliko slavi je. Od 60 go-dina unatrag pa sve do danas odvija se kroz historiju ovog lepog, ponCNUtiiff. i časnog grada veličajni pokret svm iskrenih nacionalnih duša, težeči za time da podigne naš beli Zagreb na stupanj one kulturne i narodne višine, otkuda če moči da, — kao grad sanja i nada, otpora i borbi, poniženja i ve-kovnih pobeda, grad Jelačiča bana i velikog vladike Josipa Jurja — raskrili svoja krila i šivom sokolu, da smeono i gordo poleti na sve strane slovenskog sveta! Hrvatski Zagrebu, jugoslovenski, slovenski, sokolski Zagrebu, tebi naš sokolski pozdrav! Zdravo! Da li ,je opravdano da tako govorim? Da! U sokolskoj reči nije laži! Naš unutaraji svet — svet pojedinca — iz-graden je na najvišim idealima istine, lepote i dobrote, na idealima, koji nas Sokole stavljaju na čelo naroda, da za njega živimo i radimo, i da za njega doprinašamo i svaku žrtvu — pa ako ustreba. da na njegov žrtvenik položimo takoder i svoje živote! Gde je nekoč stajao užareni presto Matije Gupca, tamo se danas diže onaj sveti hram, gde mi jugoslovenskj Sokoli na svetlo čelo uzvišene svoje ideje pola-žemo vence pobede, ali koje možemo da svakoga časa zamenimo i s trnovom krunom narodnog mučeništva! Za nas Sokole ima svaki život svoju visoku i pravu vrednost samo tada, kada je taj život posvečen sreči i blagostanju svi ju! I kad nam se je pražila prilika da sve to naglasimo povodom šezdeset-goldišnjice osnivanja Hrvatskog Sokolstva, tridesetgodišnjice ustanovljenja Hrvatskog sokolskog saveza, dvadeset-godišnjice otkada je pala prva zamisao da se osnuje Jugoslovenski sokolski savez i desetgodišnjica idejne obnove Saveza slovenskog Sokolstva — kada je ovaj naš Zagreb ustao pred nama u svoj glorioli slavne svoje prošlosti i kada ga sada gledamo u njegovom ne-slučenom sjaju. koji če još jače zable-štiti u njegovoj budučnosti — mi smo u Izvršnom odboru Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije bili jednodušnog mišljenja, da je taj Zagreb naš, da je on bio naš i da če i ostati naš! Gde je istorija klesala spomenike slavne hrvat-ske prošlosti, tamo se otvaraju vrata u bele dvorove junačkog našeg Kralja Aleksandra Karadordeviča. Kao dokaz naših najiskrenijih ose-čaja, koje gajimo prema ovom znamenitem gradu, izručujem u Tvoje ruke, brate gradonačelniče. plaketu Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, koja do sada još resi samo dvor našeg viteškog Kralja. Molim Te, da ovaj naš dar pri-miš uz iskrenu želja, da taj kamen i taj brone bude vidni znak našeg priznanja i naše zahvalnosti, koju izvoli primiti u ime svega zagrebačkog gradanstva, koje nas je tako iskreno i bratski pri-milo na svoje grudi! Taj kameni taj brone govori, da su sva naša nastojanja usmerena u Sun-čane višine sokolskih ideala bratstva, jednakostj i slobode i da tim idealima ima da služi pero i knjiga, plug i čekič, duša i srce svega našega naroda. Brone i kamen govori, da su jedan i drugi potekli iz srčike naše zemlje kao dete iz majčinog tela — a ideja i ideal, da su ogromne riznice slovenske duše i misli, kojima je genijalni Tirš označio sokolske puteve i ciljeve! Moja je radost u toliko veča, što to najviše sokolsko odlikovanje preda-jem gradu Zagrebu u prisutnosti brače i sestara iz svih slovenskih zemalja! I zato je ta moja radost u toliko veča, što mogu da i u ime naše brače i sestara Čehoslovaka, Poljaka, Rusa i bugarskih Junaka uputim našem belom Zagrebu bratski srdačni pozdrav i da u duhu obgrlim ovaj divni grad s jednakom toplinom i ljubavlju, i najlepšu palatu kao i najskromniju kučicu! Ovaj grad je danas preplavljen cr-venim sokolskim košuljama: naša nacionalna sokolska vojska osvojila^ je Zagreb! Da, da! Iz kamena gradimo tvrdave a iz bronca kujemo ubojita kopija! Sve je u našim rukama: i blago-tvorni mir i ogorčena borba za svetost i veličinu otadžbine! Straža stoji j čeka! Da! Odilaze stari borci — pridolazl mlada, nova generacija. To je samo promena straže. I po svemu slovenskom svetu stoje takve kule — kule slovenske svesti, u kojima vre duh slovenskog sokolskog bratstva! I tu. u tom nepobedivom obruču moči i slave svega Slovenstva — tu stoji i Tvoj grad, beli Zagreb! Zdravo! Govor brata Gangla bio je popra-čen oduševljenim poklicima. U ime češkoslovačkog Sokolstva govorio jc zatim potstarosta ČOS brat Josip Truhlarž. Krasan i jezgrovit govor brata Truhlarža izazvao je na koncu spontano odušcvljenjc svih prisut-nih. Brat Truhlarž predao je tom prilikom u ime češkoslovačkog Sokolstva gradu Zagrebu divnu statuu simboli-čnog značenja, koja prikazuje sv. Dorda kako ubija aždaju. To je prekrasna kopija spomenika sv. Dorda, koji sc nalazi na starodrevnim Hrad-čanima u Pragu, a potiče iz XV stoleča. U ime poljskog Sokolstva održao je lep govor starešina brat Adam Zamojski. Naročito toplo govorio je u ime bugarskih Junaka starešina brat Lazov, čiji je govor bio često prekidan oduševljenim odobravanjem. Na koncu u ime ruskog Sokolstva pozdravio je Zagreb i njegovog pret-stavnika lepim govorom starosta brat Viktor Artamonov. Na sve ove dirljive i tople pozdravne govore odgovorio je gradona-čelnik brat dr. Krhek, koji je zahva-livši se najsrdačnije Savezu Sokola Kraljevine Jugoslavije ma visokom sokolskom odlikovanju grada Zagreba tc potstarešini češkoslovačkog Sokolstva bratu Truhlaržu na prekrasnorn simbo-ličnom daru, pobede dobra nad ilim, rekao medu ostalim i sledeče: GOVOR GRADONAČELNIKA BRATA DRA KRBEKA Sokoli su pozvani da u toj borbi sudeluju na strani dobra. Nije dosta da se zlo samo konstatuje, več treba da se protiv njega i bori. Ovi divni darovi biče najmilije uspomene gradu Zagrebu, i oni če biti postavljeni u Gsad-skoj večniei na počasno mesto, zajedno s onim prekrasnim darom grada Praga (Jan Žiška). Sokolstvo u novoj državi stoji pred novim zadacima. Naš nered bio je srečan, da je u velikim danima imao velike ljude. Naša se sreča ponovila: u ovim danima vodi naš narod naš vitešk; Kralj A'eksandar I (burni poklici: Živco!). On je odredio puteve, kojim ide i jugoslovensko Sokolstvo. On je pokazao cilj. kojim Sokoli kreču i kojim če se kretati. Divna slovenska pesma »Hej Sloveni!« danas je ponešto več sastarela, jer potiče iz dana rop-stva i borba za slobodu, iz dana borbe protiv onih, koji su Slovene smatrali inferiornima, a nas i Bugare Balkanci-ma, u smislu poniženja. Što medutim vidimo danas? Taj njihov Balkan pre-selio se je k njima, na sever. Zar u tome nije prst Božji? Prst Božji kaznio ih je, kao što če lcazniti i one. koji fi-nansiraju pothvate, kojima je svrha da ometu i naše današnje sokolsko slavlje. Bral admiral Dragnlin Priča — izaslanik Nj. Vel. Kralja na slelu Njegovo Veličanstvo Kralja Aleksandra I, koji se je blagoizvoleo primiti pokroviteljstva jubJIarnog sleta u Zagrebu, zasmpao je na sietu izaslanik brat admiral Dragutin Priča. Prva javna vežtoa Nj. Vel. Kralja zastupao je izaslanik brat admiral Dragutin Priča Svečana predaja zastave, dara Nj. Vel. Kralja, Sokolskoj župl Zagreb — Rekordan broj vežbača i vežbačica — Krasan uspeh posebnih nastupa župa: Zagreb, Maribor, Mostar i Sarajevo — Triumf vojske i mornarice — Odličan nasiup odeljenja na spravama — Prvoj javnoj vežbi prisusivovali su najviši prelsiavnici civilnih i vojnih vlasii, korporacija i svega slovenskog Sokolstva — Giedalaca bilo je preko 40.000 Srdačno zahvaljujem zagrebačkom Sokolstvu i starešini župe bratu dru Gavrančiču, koji su ovako lepo orga-nizovali ovaj grandiozni slet. Sloven-sku pak našu braču i goste molim, da ponesu iz Zagreba najlepše uspomene, a jugoslovenski Sokoli, polazeći iz Zagreba svojim domovima, da ponesu u srcu tri amaneta: odanost Nj. Vel. Kralju, Ijubav prema otadžbini i veru u velike slovenske ideale. Zdravo! S ve listom kreće na stadion Popodnevna prva javna vežba, dne 4 o. m., bila je iščekivana i u re-dovima Sokolstva, kao i u rcdovima gradanstva i svih učesnika sleta s naj-većkn zanimanjem. Več od ranog jutra, kao i cclog prepodneva, za koje su se vreme na-stadionu održavali pokusi za popo-dnevnu javnu vežbu, koje je posma-tralo ogromno mnoštvo giedalaca, promet prema sokolskom stadionu bio je izvanredno živ. A posle podne pak, sve što se je više primicalo vreme javne vežbe, promet prema stadionu bio je tako narasao, da u Zagrebu do tada nije mkad bio takav. Bila su iskoi-ište-na sva prometna sredstva, i sva pre-krcata Sokola, Sokolica, ogromnog mnoštva vanjskih učesnika sleta kao i samoti zagrebačkog gradanstva. Več u cent rumu grada na tramvajima je bilo vrlo teško doči do kakvog mesta. Sve je bilo stisnuto i nabijeno. Sva tramvajska kola bila su ipovučena s ostalih gradskih linija i dirigoVana u pravcu sokolskog stadiona. Toga, kao i drugog narednog dana pogotovo, stavljena su u promet sva zagrebačka saobračajna sredstva, 'ko j a su jurila prema stadionu. I tramvaji i automo-bili, i privatni i javni, sve iskičcno zastavicama. I ma kako da je bio vrlo velik i težak problem prcbaciti tolike ogromne mase do stadiona, ipak se je sav promet odvijao u najveecm i naj-uzornijem redu, bcz i najmanjeg in-cidensa. I dok su tramvaji i automo-bili te ostala sredstva vozila na stadion desetine i desetine hiijada ljudi, dotle su se opet za celo to vreme, sve do početka javne vežbe, pa i kasni je, pomaljalc iz grada i sa svih njegovih delova i strana ogromne mase sveta pešice. I sve se je to nepregledno mnoštvo sticalo na stadionu. Gro te nepregledne mase sticao se je dakako pred glavnim •ulazom stadiona na Maksimirskoj cesti, gde su bile i glavne blagajne, ali ma stadion se dolazilo i s ostalih strana i okolnih ulaza, gde su takoder bile postavljene blagajne. Na stadionu Slika pred glavnim ulazom stadiona bila je veličanstvena. S Maksi-mirske ceste ito ogromno mnoštvo, koje je neprestano pridolazilo, slevalo se je ipoput silne reke niz prostrane silazne ste,penice, koje vode u divno uredeni i vrlo opsežni predprostor grandioznog sokolskog stadiona, da se razmili i izgubi kroz nebrojene ulaze na svim stranama u sam stadion, po njegovim nepreglednim tribinama i ogromnom prostoru za stajanje. Glavni pak ulaz, koji vodi u predprostor eamog stadiona, delovao je upravo inaestozno. Krasila su ga če-tiri obeliska, na čijim su vrbovima bili postavljeni stilizovani sokoli u poletu. Do ovih obeliska, nešto prema istoku, iza samih glavnih blagajna, podiže se veliki monumentalni toranj od 28 m višine, na kome je raširio svoja ponosna krila takoder jedan ogromni sako. Ne može se poreči, da je ovim četirima obeliscima i ovim monumentalnim tornjem postignut u jedno-stavnim stilizovanim linijama upravo maksimum dekorativnosti. Tako je celokupni stadion, baš svojom jedno-stavnošču, nenamctljivo, s protinjc-nim modernim ukusom, delovao za-ista monumentalno, ispoljavajuei snažno i svoj vrlo rafinovano postig-nuti estetski momenat. Sami oBelisci bili su mcdusobno diskretno povezani zelenim girlandama, tako da su u stvari pravili do jam jednog originalno zamišljenog velikog trokrilnog glavnog ulaza. Izmedu obeliska, u prostoru medu svaka dva, bila su postavljena po dva visoka standarda, svega njih šest, na kojima su se vi-jale velike jugoslovenske zastave. Vanjski zidovi samog stadiona, i to po rubovima, bili su takoder dekori-sani girlandama zelenila, a pod kojima su, nešto niže, u večim razinaci- Govor gradonačelnika brata dra Krbeka bio je pozdravljen najodušev-ljenije. Nakon ove lepe intimne svečanosti bila je priredena gostima u svim prostorij ama Rauhove palače ukusna zakuska. U 1 sat posle podne gradonačelnik brat dr. Krbek priredio je u gradskim dvorima pretstavnicima Sokolstva, vlade i drugim odličnicima svečani ručak. ma bili pričvrščeni sokolski, emblemi okičeni zelenilom i nad ovima u polu-krugu pričvrščene zastavice. Una-okolo celog stadiona, i to na rubovima tribina, vijale su se porazmeštene jugoslovenske zastave, a na sredini svake tribine po pet velikih zastava svih slovenskih naroda. Pred divno uredenim prostorom pred glavnom, zapadnom triibmom stadiona, s prekrasnim nasadima cvcča, kao u kak-vom naj lepše m parku, bila su s obe Strane pred kraljevskom ložom podi-gnuta takoder dva velika standarda, na kojima su se vijale velike jugoslovenske zastave, a nad samom kraljevskom ložom, na najvišem delu stadiona, na načelmekom mostu, (takoder standard za kraljevsku zastavu. Sama pak kraljevska loža, u stvari pravi mali letnikovac, s više svetlih, nadasve zračnih i prostranih apart-mana, ukrašenih cvečem i tepisima te s ukusnim nameštajem, bila je s unutrašnje Strane, koja gleda na stadion, ukrašena skupocenim eilimovi-ma. S kraljevske lože pružao se upravo prekrasan pogled na ceo stadion i zagrebačku okolicu. Nasuprot kraljevskoj loži, ma sredini is točne tribine, dižc se veliki muzički paviljon, nad kojim leprša na standardima svih pet velikih slovenskih zastava, kao i na ostalim srednjim delovima rubova tribina. Muzički paviljon ukrašen je pored toga vrlo ukusno i girlandama zelenila. Pod tim paviljonom stere se prostrani glavni ulaz za vežbače, koji nastupaju u strujama po 32 u redu. U unoitraš-njosti ovoga paviljona smeštena je glazba za pratnju vežbi, a koju stadionom raznose zvučnici. Vežbački prostor stadiona označen je brojnim raznobojnim zastavicama, koje pokazuju smerove nastupa. Unaokolo samo vežbalište opasu-je Široki erveno dbojeni pojas »olimpijske staže«, a za ovom, do prostora za, stajanje, takoder širok pojas, na kome su porazmeštene razne vežbačke sprave i uredeni prostori za pojedine grane lake atletike. Sabiralište i garderobe — pravi grad za sebe Iza istočne tribine, za stadionom, proštrao se jedan pravi grad za sebe. Tu su sabirališta i garderobe. U samim garderobama je prostora za preko 12.000 vežbaca i vežbačica. Svaka garderoba opremljena je vodom, tu-ševima i električnim svetlom. Tu su i megafoni, preko kojih se vežbaeima i vežbačicama daju s načelničkog mosta na stadionu uputetva i maredenja za nastupe. Izmedu dva reda ovih ogromnih garderoba, po sredini, prostor za formiranje vežbača za nastupe. Na zidovima garderoba izvana, u stalnim razmacima, brojevi, koji sižu na stotine, a koji označuju u dubinu broj redova vežbaca, a nad glavnim ulazom za vežbače u stadion takoder brojevi od 1—32 za lakše formiranje nastupa. Jednostavna zamisao ove šablone bila je od velike praktične koristi za brzo svrstavanje za nastupe, a po čemu se je odmah bez krojenja moglo saznati i koliko vežbača najednom nastupa. Jer ako su redovi vežbača u dubinu segli do n. pr. ozna-čenog broja na garderobama 150,^ a po širini ih je 32 u redu, to je za čas račun gotov i zna se, da ih nastupa 150 X '32 = 4800. Na desnoj, južnoj strani, iza drugog reda garderoba, takoder ogroman prostor, koji bi imao da posluži za svaki slučaj potrebe da se smeste i ostale prekobrojne mase vežbača. Da se opiše potanje izgled ovog grada i život njegovih »Stanovnika«, trebalo bi svakako posvetiti jedno zasebno vrlo opsežno poglavtje, ali koje bi zaista bilo vrlo zanimljivo. Pored garderoba i poljskih kuhinja, na tom prostoru iza stadiona nalazile su se i kancelarije pojedinih slctskih otseka, naročito sletskog tchničkog odbora i druge. Dolazak izaslanika Nj. Vel. Kralja brata admirala Dragutina Priče Dok su se tako tribine stadiona punile desetcima i desetcima hiijada giedalaca, pred kraljevskom ložom očekivao se je dolazak izaslanika Nj. Vel. Kralja. Tu £u bili u špaliru po-strojeni, u svečanim odorama, s jedne strane članovi sletskog i župskog odbora te starešine zagrebačkih sokolskih društava na čelu s pretsednikom sletskog odbora i starešinom župe Zagreb bratom drom Otonom Gavran-čičem i župskim načelnikom bratom drom Alfredom Pihlerom, s druge strane članovi sokolskih četa u svojim lepim narodnim nošnjama. Tik pred ulazom u kraljevsku lo-žu nalazili su se pretstavnici svih slovenskih sokolskih saveza: od Saveza SKJ zamenici starešine brat Gangl i brat Paunkovič, načelnik brat Ambrožič i tajnik brait Brozovič; od češko-slovačkog potstarosta brat Truhlarž, načelnik dr. Klinger i načelnica sestra Provaznikova; tajnik Saveza SS brat Štjepanek; od ruskog brat Drajling i brat Artamonov i od bugarskih Junaka starešina brat Lazov, načelnik brat Bttreš, tc ostala brača i sestre. Medu odličnicima, pretstavnicima vlaisti, bili su: ministar za fizicko vas-pitanje naroda dr. Grga Anđelinović, u sokolskoj odori, ministar prosvete dr. Ilija Šumenkovič, ministar vojske i mornaricc arm. gen. Milovanovič, ministar trgovine i industrije Juraj Demetrovič, ministar gradevina dr. Stjepan Srkulj i ministar šuma i ruda dr. Ulmanskr, zatitn ban Savske banovine dr. Ivo Perovič, u sokolskoj odori, komandant IV armijske oblasti general Ljubomir Marič, komandant Savske divizijske oblasti divizijski general Bodi sa svojim pomočnikom generalom Pantom Draškičem, komandant prve konjičke divizije general Krstič i njegov pomočnik general Dokič, te mnogo viših oficira. U ime grada bili su gradonačelnik dr. Ivo Krbek, u sokolskoj odori i podnačelnik Jakov Pavlina, takoder u sokolskoj odori, senator Dane Sarič, te više gradskih zastupnika. Beogradsku op-činu zastupao je pretsednik Milan Petrovič, a ljubljansku gradonačelnik dr. Dinko Puc, u sokolskoj odori. Tu su bile i gospode ministra dra Srkulja, bana dra Peroviča, komandanta armije gen. Mariča, gradonačelnika dra Krbeka i druge. Na počasnim pak mestima do kraljevske lože nalazili su se več pretstavnici Senata i Narodne skupštme, i to senatori: dr. Vrbanič, dr. Fran-geš, J. Banjanin, T. Kovačevič, dr. Ne-met, P. Vujič, Atanasije Šola, dr. P. Zec, Petar Teslič, dr. Gaj, dr. Švrlju-ga, dr. Mažuranič i drugi, tc narodni poslanici: dr. M. Popovič, Milan Do-brovič, A. Kovač, Davidovič, N. Ste-panov, dr. N. Perič, V. Fizir, dr. B. Vidovič, Bunovič. ing. Šega, G. Miloševič, dr. Došen, M. Dobrovoljac, Brkič, dr. Auer, Veljko Veljkovič, Šalih Baljič, Pavao Matica, Omer Kaj-makovič i drugi. Sve ove odličnike kao i pretstav-nike svega slovenskog Sokolstva do-čekivao je domačina i pretsednik slet-skog odbora, starešina župe brat dr. Gavrančič s ostalom bračom, članovima sletskog odbora. Nešto pre četiri sata dovezao se u stadion, tik pred kraljevsku ložu, izaslanik Nj. Vel. Kralja brat admiral Dragutin Priča, dočekan burnim i oduševljenim poklicima. Tada jc_ starešina brat dr. Gavrančič zaželeo Kraljevom izaslaniku dobrodošlicu. Nakon što se je brat admiral Priča pozdravio s prisutnim odličnicima i pretstavnicima Sokolstva, uputio se je s pratnjom po stepcnicama u kraljevsku ložu. Tada je tisledio svečani čin predaje zastave, dara Nj. Vel. Kralja, Sokolskoj župi Zagreb. Medutim pre početka svečane predaje zastave, još dok je glazba svirala pozdravni marš, na stadionu bili su postrojenj odredi jedinica zagrebačke župe, i to društava i četa. Svečana predaja zastave, Kraijevog dara, Sokolskoj župi Zagreb Kada je izaslanik Nj. Vel. Kralja brat admiral Priča zauzeo svoje počasno mesto u kraljevskoj loži, okru-žen svim odličnicima i prctstavnicima svega slovenskog Sokolstva, pozdravio ga jc pretsednik sletskog odbora i starešina župe brat dr. Oton Gavrančič ovim pozdravnim govorom: STAREŠINA BR. DR. GAVRANČIČ POZDRAVLJA IZASLANIKA NJ. VEL. KRALJA BRATA ADMIRALA PRICU »Gospodine izaslaniče Njegovog Veličanstva Kralja! Gospodine admirale! U prvom redu Sokolska župa Zagreb, a zatim celokupno Sokolstvo danas ovde sabrano nadahnuto je ra-došču, da može da iskreno pozdravi izaslanika svoga Kralja na pragu svoga stadiona, posvečenog fizičkoj kulturi naroda. Danas slavimo 60 leta od godine kako je u Zagrebu prvi Hr-vatski Sokol savio svoje gnezdo, ovde u kraljevskom gradu Zagrebu, a sa ciljem da gaji tiče Sokoliće, koji če biti protagonisti cslobodilačke borbe pro-tiv tudina, koji če biti borci za narodno ujedinjenje. I danas posle 60 godina doživljujemo najsjajniju apoteozu ove borbe, največe priznanje toga rada, jer je eto največi sin našeg naroda, prvi nas Soko, Nj. Vel. Kralj primio naš slet pod svoje visoko pokroviteljstvo. Uzalud tražim pravi izraz da da-dem dostojnog maha esečajima, koji ispunjaju naša srca i duše. Vidan znak naše radosti, naše blagodamosti, našeg ponosa, neka bude ova plaketa i značka, koje Vam pružam srca puna radosti, ljubavi i vernosti, koje gajimo spram Nj. Vel. Kralja i visokog Vla-dalačkag Doma. Molim Vas, gospodine admirale, da ih predate Nj. Veličanstvu i da budete tumač naših ose-čaja. Molimo Vas, gospodine izaslaniče, da izvolite otvoriti naš stadion. Da živi Nj. Vel. Kralj! Da živi Nj. Vis. Prestolonaslednik, naš uzvišeni šeni Starešina! Da živi slavni Dom Karadordeviča!« Nato je starešina brat dr. Oton Gavrančič, uz oduševljeno i burno klicanje, izručio izaslaniku Nj. Vel. Kralja bratu admiralu Priči ziatnu sletsku plaketu i ziatnu sletsku značku. Primajuči plaketu i značku i za-hvaljujuči se na pozdravu starešine brata dra Gavrančiča, izaslanik Nj. Vel. Kralja admiral brat Priča izjavio j c, da če biti na Najvišem mestu ve-ran tumač osečaja i manifestacija Sokolstva. Zatim je razvijajuči zastavu, dar Nj. Vel. Kralja Sokolskoj župi Zagreb, i predajuči je starešini župe bratu dru Gavrančiču, 'brat admiral Priča popratio ovaj svečani čin predaje ovim govorom: Govor Izaslanika N j. Vel. Kralja brata admirala Dragutina Priče BRATE STAREŠINO! IZVRŠU-JUĆI NAREDENJE N J. VEL. KRALJA, JA RAZVIJAM OVAJ BAR-JAK, VISOKI DAR NJ. VEL. KRALJA (Burni poklici: Živeo Kralj!) SOKOLIMA ŽUPE ZAGREBAČKE, KOJI POD NJEGOVIM NAJVIŠIM POKROVITELJSTVOM PRIREĐUJU OVAJ SLET, SLAVEČI ČETIRI ZNAČAJNE OBLETNICE. JA VAM GA PREDAJEM, BRATE STAREŠINO! U tom momentu brat admiral Pn-ca predaje zastavu starešini župe bratu dru Gavrančiču i privezuje uz standard zastave svilenu traku plave boje, izvezenu zlatom i s napisom »Aleksander Prvi«, nastavljajuči svoj govor re-čima: POD OVIM ĆE ZNAMENJEM SOKOLSTVO ŽUPE ZAGREBAČKE GAJITI LJUBAV I VERNOST KRALJU I OTADŽBINI, VAZDA SPREMNO DA ULOŽI SVE U TAJ SVETI CILJ, PA AKO USTREBA DA POLOŽI I SVOJE ŽIVOTE. ČESTITAM VAM, BRATE STAREŠINO, I SOKOLIMA GRADA ZAGREBA NA OVOM VISOKOM ODLIKOVANJU I VAŠO.! VELIKOJ SLAVI. ZDRAVO! Govor izaslanika Nj. Vel. Kralj4 brata admirala Priče popračen je večim oduševljenjem i burnim poku-cima »Zdravo!« Primajuči zastavu u svoje starešina br. dr. Gavrančič odgovon® jc izaslaniku Nj. Vel. Kralja bratu admiralu Priči ovim govorom: ODGOVOR BRATA DRA GAVRANČIČA Gospodine izaslaniče Njegovo^ Veličanstva Kralja! U ovom eto т°' mentu, kada su se postrojih redovi sokolskih društava i sokolskih četa za' grebačke župe, a na očigled celokup-nog slovenskog Sokolstva, koje se s^e' tilo ovamo, da bude učesnikom p*®* slave obletnice, što se u Zagrebu P1^? 60 leta ugnezdila misao sokolska, t*1" desetgodišnjice osnutka Hrvatskog s®-kolskog saveza, dvadesetgodišnjice od-luke Srpskog, Hrvatskog i Slovenačkož Sokolstva, da če osnovati Jugoslovenski sokolski savez i desetgodišnjice obnove Saveza slovenskog Sokolstva, nalaže mi sokolska dužnost da u Pr' vom redu zablagodarim Njegovom y ličanstvu Kralju u ime svih 25.000 Sokolova zagrebačke Sokolske župe, što se udostojao počastiti ovu smotru na' še sokolske svesti i snage svojim uzvl' šenim pokroviteljstvom. Mi se svi ose-čamo presretnima, što je Njegovo ^e' ličanstvo u Svojoj vladarskoj mudro-sti i dobroti našao Sokolsku župu do-stojnom da joj pokloni ovaj sveti su"' bol narodnog i državnog jedinstva, * ujedno i simbol sokolskog bratstva poleta i sokolske vere u lepu buduc-nost Jugoslavije. Molimo Vas, gospodine admirale, da isporučite Njegovom Veličanstvu Kralju, da čemo ovaj sveti znamen ČU; vati kao zenicu svoga oka. Ta on će nama i pokolenjima koja dolaze, k* zivati, da nam je poklonjen cd pr?' unuka slavnog Črnog Dorda, koji r po Bošjoj volji uspeo da srpski narod oslobodi od tudinskog jarma, jedini n® Balkanu samo po njegovoj vlastitoj snazi i požrtvovnosti. On če im kazati, da je nama P°' plonjen po velikom junaku i vojsko-vodi i velikom vladaocu, koji je uz »e“ zapamčene junačke podvige celoga roda slomio veliko tudinsko carstvo ujedinio ceo narod pod jednim ze' zlom, žezlom slavnog roda Karadordeviča i stverio veliku i močnu kralj®' vinu Jugoslaviju. Pod ovim barjako^ kupice se pokolenja, koja če crpiti lZ historije nauku, da je jedinstve naroda i države uvek za slobodu i sam°' stalnost, jer su Srbi, Hrvati i Sloven dok su bili složni i ujedinjeni bili svoji i napredni na svim poljima ljudsko* nastojanja, a razdvojeni rokovali tudinu. Niko pod ovim svetim znainej njem ne če ni pod kakvu cenu, a života ni imetka, ikada dozvoliti bilo ko dirne u narodno i državno j®* dinstvo i neče krenuti verom svotj* Kralju i Gospodaril i Njegovom uzV*' šenom Rodu. , Svečano polažem ovaj zavet p*y celom župom zagrebačkom, pred » ma, gospodine admirale, kao izaslaj1 nikom Nj. Vel. Kralja, moleči iz oj! bine duše, neka svemoguči Bog P°zl Nj. Vel. Kralja i Nj. Vis. Prestolon** slednika Petra, našeg starešinu i & kraljevski Dom! Živeo Kralj! Živ'el Jugoslavija! , U tom času glazba je zasvira državnu himnu. Zatim se je starešina brat dr. vrančič obratio barjaktaru župe br* dru Javandu i predajuči mu zasta oslovio ga ovim rečima: . Brate barjaktaru! Kao župskom barjaktaru predajem ti ° sveti spomen i molim te, da ga Pr® јц meš kao našu svetinju i da ni za * ^ . cenu nikadn ne dozvoliš da bilo bilo ikada bude uprljan. Primi S ’ brate barjaktaru, i nosi ga po«0 nosi ga viteški na čelu naše organ cije. Zdravo! ^ Primajuči zastavu u svoje r.e. barjaktar br. dr. Javand odgovori« Brate starešino, preuzimam ° j naš simbol, ovaj jugoslovenski sl^ ga sokolski barjak i obečajem da *- g časno i ponosito nositi na čelu sviju i svega Sokolstva. Zdravo' (Nastavak na str. 9) Veličanslveni jubilami slei u Zagrebu u slici 1) Veličanstven doček bugarskih Junaka na zagrebačkom glavnom kolodvoru. 2) Defile grandiozne svečane sokolske povorke od skoro 24.000 učesnika pred zastupnikom N j. Vel. Kralja bratom admiralom Dragutinom Pricom. pretstavnicima Sokolstva i vlasti pred Narodnim pozorištem na Trgu Kralja Aleksandra I. 3) Veleban pogled na deo severne tribine stadiona na početku druge javne vežbe. 4) Dolazak na stadion izaslanika Nj. Vel. Kralja brata admirala Dragutina Priče, koga na ulazu u kraljevsku ložu pred počasnim špalirom članova sletskog odbora i staresina zagrebackih sokolskih društava u prisustvu pretstavnika Saveza SKJ pozdravlja pretsednik sletskog odbora i starešina Sokolske župe Zagreb brat dr. Oton Gavrančić. 5) Izaslanik Nj. Vel. Kralja brat admiral Dragutin Priča i ban Savske banovine brat dr. Ivo Perovič u kraljevsko j loži stadiona za vreme javne vežbe. Otraga levo I zam. starešine Saveza SKJ brat Gangl, desno pretsednik slet. odbora i starešina Sok. župe Zagreb brat dr. Oton Gavrancic. 6) S leva na desno: pretsednik Saveza bugarskih Junaka brat Dimitrije Lazov, potstarosta Češko-slovačke obce sokolske brat Josip Truhlarž, I zamenik starešine Saveza SKJ brat Gangl, tajnik Saveza slovenskog Sokolstva brat Vinčenc Štjepanek, član uprave Saveza Junaka br. dr. Mihajlo Minev i II zamenik starešine Saveza SKJ brat Đura Paunkovič. 7) I zamenik starešine Saveza SKJ brat Gangl, načelnik Saveza SKJ brat Miroslav Ambrožič i pretsednik sletskog odbora te starešina Sokolske župe Zagreb brat dr. Oton Oavrancic. Str. 8 »SOKOLSKI GLASNIK« God. IV — broj 33-34 «!*(ЧI ■- '»tl Min v' 1) Starešina poljskog Sokolstva brat Adam Zamojski s braćom bugarskim Junacima (s leve brat Lazov, s desne brat Minev) posmatra iz počasne lože javnu vežbu. 2) S takmičenja u prostim granama za prvenstvo Saveza SKJ; momenat takmičenja u deseteroboju. 3) S takmičenja u prostim granama za prvenstvo Saveza SKJ; brat Aleksa Kovačevič, član Sokolskog društva Zagreb II, jugoslo-venski rekorder u bacanju kugle, balkanski prvak u bacanju kopija, izneo je na ovim takmičenjima za prvenstvo Saveza SKJ tri pobede: u bacanju kugle. kopija i diska. 4) Pretsednik sletskog odbora i starešina Sokolske župe Zagreb brat dr. Oton Gavrančič (desno) predaje u počasnoj loži na stadionu sletske spomen - značke banu Savske banovine bratu dru Ivi Peroviču (u sredini) i II zameniku starešine Saveza SKJ bratu Duri Paunkoviču (levo). 5) Bugarski Junači i Junakinje sa svojom saveznom zastavom. 6) Vežbe 2400 jugoslovenskih Sokolica pred 60.000 gledalaca. 7) Impozanten broj članova sokolskih četa na prvoj javnoj vežbi. 8) Češkoslovačke Sokolice u grandioznoj svečanoj povorci bile su predmet najoduševljenijih ovacija. Pečeiak javne vežbe ,Sama javna vežba počela je u 10.15 sati. Tribine sti se več bile napulile ogromnim brojem gledalaca, Je bil° P,;eko 40.000. Slika sle-“sta bila je neopisiva. Naročilo mesta fa. stajanje unaokolo eelog vežbališta »a su nabijena gledaocima. Na načelničkom mostu vodio je vezbu načelnik brat dr. Alfred Pihler. Kao prva tačka bio je nastop žu-Pe Zagreb s jubilarnim vežbama. To vr^° or‘fi'nalna i u svojoj izvedbi posve uspela zamisao, da se slet otvori baš nizom sastavljenih vežbi, k°je prikazuj u razvoj sokolskog živo-®. za8rebačke župe, kao i razvoj prostih vežbi pojedinih članskih katego-|Ua posebice. Ovc' vežbe, podeljene u Г* dela, kao tri faze sokolskog života zuPe i njcnoga rada, simbolički su Pnkaz i narodnog života i rada, narodnih igara, narodnog trpljenja u rop-?. • zatim mučnog othrvavanja u teš-danima svetskog rata i konačno 1Zyojevanja narodne slobode i ujedi-“Jenja. a što ujedno pretstavlja i suk-cesivni razvoj i napredak Sokolstva i Pobedu sokolske misli. Prema vežba-j*13, razume se, komponovana je i njihova glazbena pratnja, koja svojim to-povima izražava ono, što se izražava 1 simboličkim pokretima pojedinih vezbi. . U ovoj tačei nastupilo je 200 čla-|Vlca, 300 članova, 600 članova četa i 'u * ta rije braee. Svi su ovi vežbači i yezbačice bili rasporedeni u slikovitim 1 simetričnim kareima, i to s jedne i tlruge strane članovi društava i četa a u sredini članice i starija brača. Dok Su članovi vežbali prvu vežbu s prvag svcsokolskog sleta godine 1906, vežba-^ četa su mirovali, a čimc sc je htelo pokaže, da u ono doba još nije bilo °fseg Sokolstva na selu. Članovi i čla-“lcc izveli su zatim vežbe za slet u Magrebu 1924, i tu več vidimo, kao ih Prate svojim lakim vežbama i članovi nas*h sokolskih četa, a što znači, da lc tada več naše Sokolstvo počelo da korena i u našem selu. U trečoj °uličnioj vežbi članova i članica, nabito sastavljcnoj za ovaj jubilarni Qastup župe Zagreb, vidimo ujedno i samostalne lepe vežbe članova naših Sokolskih četa, koje su danas na toli-s°m stupnju sokolskog razvoja, da m°§u nastupati posve samostalno. Značenje ovih jubilarnih vežaba гцРе Zagreb bilo je gledaocima protu-^ačeno .pre početka vežbe s načclnič-k°g mosta. j Ova tačka posebnog nastupa žuipc ^agreb, i po svojoj lepoj i simboličkoj namisli, i po svome srečnom sastavu, -•t 1 'P° svojoj izvedbi po vežbačima Sv'n kategorija podjednako. pobrala je Zaslužen uspeh, jer je to i zaista zaužila tc je i s pravom bila jubilarna ac*a župe Nakon ove prve tačke rasporeda, i dok su svi vežbači i vežbačice ovc acke, svrstani u kolone i pripravni a otstup. još bili na vežbalištu, unosi ve u stadion iz kraljevske lože nova ^uPska zastava, dar Nj. Vel. Kralja, , koju ponosno nosi župski barjaktar rat dr. Javand uz počasna četu pod odstvom starešine Sokolskog društva .^greb 1 brata Milana Juriševića. Po-asnu četu zastavi sačinjavali su sta-o 8,Jle Sv'h društava i četa župe Za-|.reb, na čijem je čelu stupao stare-Ina župe brat dr. Oton Gavrančič. Zastava je tada u delifeu odala Poeast prema kraljevskoj loži i obišla aokolo vežbalište, pračena nepre-и^апо burnim i oduševljenim pokličiva i zanosnim ovacijama Sokolskoj st ^aSr°b. To je bio ujedno i za-uzeni triumf i priznanje Sokolskoj s P* Zagreb, i svoj njenoj brači i se rama, marnim i požrtvovnim trudbe c'ma sokolske misli. ka H '^ru0°j tačei nastupio je, doče-0лП. Ircrictičkim pljeskom i burnim usevljenjern, odred vojske, pitoma-gi ?aSrebačkc pešadijske podoficirske rol. Nastupilo ih je otseeenim ko-p0 ,0rn> odvažno i junački 180. Oni su ftaš' v,0d.stvom svog odličnog vode Vo "rata Ivana Kcvača, člana upra Vasi^za SKJ, referenta za fizičko n “Pltat]je u Ministarstvu vojske i mor vrloCe,’f izvcli divno svoj nastup i svoje doč' .vt^tne vežbe s puškama, posve-(JiCi'VSl. i ovoga puta, kao i uvek, tra-пц ;”a ,,u vrednost, spremu i savrše nih živih slika. Nadalje treba ovde spomenuti i još jednu zanimljivost, a ta je, da su članovi, u toj svojoj ogromnoj masi, nastupili — kao kas-nije i članice — bez čelnih vodnika kolona, a što je jedinstven i prvi slučaj u istoriji sokolskih nastupa na -slc-tovima uopče, vodeni jedino samo jednim jedinim eovekom —• načelnikom s načelničkog mosta, bratom drom Pihlerom. Redak je užitak bio videti tu prekrasnu, a u isto vreme tako impresivnu sliku, sliku sokolske snage, lepote i zdravlja, a ujedno i sliku nezadrživog razvoja i napretka ju-goslovenskog Sokolstva. Članovi su izvcli svoje lepe proste vežbe s velikom skladnošču i vrlo efektno, da su iza-zvali zanos i silno oduševljenje svih onih bezbrojnih tisuča gledalaca. U četvrtoj tačei. jednovremeno, dok su članovi, sakupljeni u šest gole-mih struja, uputili se prema izlazu vežbališta, u isto to vreme nastupaju na vežbalište članice. I ovaj momenat bio jc po svome silnom dojmu neopisiv. Članica je nastopilo 2400, takoder najviše do sada na našim velikim sleto-vima. Njih je prcdvodila samo jedna vodnica sestra Jovanka Mileusnič, a pod vodstvom s načelničkog mosta za-mcnice savezne i načelnice župe Zagreb sestre Štefice Brozovič. Njihov nastup, koji je inače bio vrlo kompli-kovan i težak, a što sc mora osobito podvuči, nije bio izveden onako cgz-aktno kao nastup članova. Nekoje kolone naimc morale su se naknadnim nadodavanjem korigovati u veličini, a što sc medutim ni time nije postiglo izjednačenjc. Inače sama pojava članica izazv-ala jc kod svih gledalaca jednodušno zanosno odobravanje i burara pljesak. Dojam samog nastupa međutim članice su sasvim popravile, kada su nakon izvedenog rastupa prekrile ogroman deo samog vežbališta, išaravši ga u raznim geometrijskim linijama, tvoreči tako izvanrcdno krasne i živopisne slike. Same pak vežbe članica bile su vrlo lepe, a njihova izvedba zaista odlična. Harmonični za-jednički pokreti s urodenom cleganci-jom i dobrom uvežbanošču vežbi, u kojima je jako naglasen ritmički momenat, sve je to izazvalo kod gledalaca neopisivo oduševljenje i višekrat-no burno pljeskan.je. Nakon članica, jednovremeno dok su ene otstupalc, nastupili su zatim članovi naših sokolskih četa, u punom broju, koji je prekrio celo vežbalište, njih 5200. Njihov nastup bio jc naro-čito oduševijeno pozdravljen od svih gledalaca. Oni su nastupali ponosno i odvažno, u svojim raznolikim lepim narodnim nošnjama iz svih naših kra-jeva. Svojim impozantnim nastopom, naše sokolske čete pokazale su i na ovome sle tu, kako jc spasonosna sokolska misao uhvatila najdufoljeg korena u srčiki našega naroda, na našem selu, koje počinjc da živi novim, sokolskim životom. 1 ovaj njihov nastup je naj-uvcrljivije izrazio onaj sokolski kolektiv, zajedničkih težnja za sveopćim narodnim dobrom, i onaj nacionalni totalitet, koji je Sokolstvo postiglo, skupljajuči pod svoju jedinstvenu za-stavu sve jedinke narodne, bez razlike plemena, vere, sialeža, spola i dobi, da iz tih jedinki sačini jednu jedinstvenu nacionalnu kompaktni! celinu te da i najčvršoom duhovnom kohezijom svih tih jedinki ctade i stvori najčišči amalgam jugoslovenske nacije. I baš sokolski napredak. sokolski život i rad našega sela, sokolski povezanog i ujedi-njenog s gradom, omogučuje ostvarc-njc tog velikog cilja, cilja jedinstva radi jedinstva. Što sc tiče samih vežbi sokolskih četa, odnosno njihove izvedbe, moramo da konstatujemo sledeče: Članovi naših četa nastupili su, kako sc odmah videlo, veoma samosvesno i odvažno što je i izazvalo onu buru oduševljcnja kod gledalaca. Očekivalo se je stoga da če i njihove vežbe teči jednakom odrešitošeu i onako lepo, kako smo ih gledali — naravno, u neuporedivo ma njem broju — i na drugim večim na šim sletovima. Ali ovde to nije bio slučaj. Jedan deo .počeo jc svoje vež be pre nego što je trebalo i pre nego što je bio završen, inače tako nepo- | trebno dugi glazbeni uvod. Ipak, prve dve vežbe odvežbane su zatim, može se reči, vrlo dobro, ali treča i četvrta bile su sasvim pokvarene. Po onome što smo mogli sami da konstatujemo posmatrajuči vežbe, ne upustajuči sc u istraživanje eventualnih drugih razloga. to se dogodilo i radi toga, što je glazbena pratnja za ovaj'nastup naših četa bila vrlo nepodesna i upravo pre-smiona za scljačko uho, kao i radi toga, što u toj pratnji nije dovoljno ak-centuiran po'trebni takt za ovakove vrsti nastupa i u tolikoj masi. Nadalje, funkcionisanje zvučnika bilo je vrlo slabo; jakost prenosa zvukova stalno se je menjala, i u pojedinim momen-tima, na pojedinim dclovima vežbališta, nije bilo moguče ni čuti tona a ni razaznati melodije. Radi toga je i došlo najpre do ckstemporiranja, a zatim i do opče zabune vežbača. Istini za volju treba ovde konstatovati i to, da jedan priličan broj vežbača nije bio dovoljno izvežban, a mnogi su i jedva znali vežbe, a što je takoder dobrim delom kvarilo izvedbu vežbi i bunilo ostale dobre vežbače. U tomc pogledu mišljenja smo stoga. da treba apsolut-no provadati selekciju vežbača i za nastupe odabirati samo one, koji zaista z.nadu vežbe. Ncosporno je. da kvaliteti! treba žrtvovati kvantitet, svugde pa i ovde. A to je važno i radi našeg prestiža, i radi suda mnogih gle-dalaca i domačih i stranih, koji se drže samo svojih konstatacija, bez obzira na eventualne argumente i okolnosti, njima nepoznate, a koje bi mogle da delom opravdaju ove, da kažemo samo, nedostatke. — Kad su se čete konačno oslonile samo na vlastito bro-janje, njihove jednostavne ali lepe simbolične vežbe tekle su u redu, iz-vadane skladno i tac n o, a što j c izazvalo uraebes oduševljcnja i odobravanja gledalaca. koji su time, vidi se, ispravno prosudili važan značaj našega sela u našem i sokolskem i naeional-nom životu uopče. Nakon članova sokolskih četa na-stupila su ©deljenja naših članova na spravama. Odeljenje naših medunarod-nih takmičara nastupilo je pod vodstvom načelnika Saveza SKJ brata Miroslava Ambrožiča. U tom ©deljenju nastopila su brača: Pristov (Jesenice), Budja (Beograd), Forte i Vad»ov (Ljubljana), Grilc (Celje). Vukičevič (Zagreb) i Ivaneević (Zemun). Ovo odeljenje svojim majstorskim izvedbama zadivilo je gledaoce. Osim njih natopilo jc na spravama, pod vodstvom brata Milana Jankoviča, daljnjih 16 odeljcnja, medu kojima su se mnogi svojim izvedbama narbčito istakli i pobrali zasluženo priznanje. Sledili su zatim posebni nastopi župa Maribor, Mostar i Sarajevo. Naiprc je bio natup župe Maribor s članovima i članicama, i to 300 članova i 200 članica. Ova jc tačka bila izvršno sastavljena i izvedena. Jednovremeno dok su članovi izvadali svoje vežbe, članice su izvadale svoje, i ta jc raznolikost bila osobito efektna i vrlo uspela. Zatim je slcdio posebni nastup župe Mostar, i to baš u času kada je počeo najednom da duva jaki olujni vetar, za kojim sc jc spustio pljusak. Unatoe toga kršni Hercegovci odvažno su nastupili na vežbalište, pr koseči nevremenu. Nastupili su predvodeni s 37 barjaktara, koji su junački držali svoje zastave od pomamnog olujnog vetra, koji jc njima divlje vijao. Videči odmah, da je besciljno izlagati toj vremenskoj nepogodi ovc valjane i odvažne Sokolove, načelnik s načelničkog mosta naredio jc da se povuku s vežbališta pod ulaz istočne tribine. I kad je iza toga nevreme .popustilo — a koje je oteglo vežbu za skoro tri četvrta sata,4e koje je i velik deo gle-daoca nateralo da se nekako sklonu — župa Mostar sa svojim posebnim nastopom ponovno je nastopila. Nastupilo je svega 39 skupina po 9 vežbača, i to sa s jedne i druge strane po 144 člana sokolskih četa a u sredini, u ka-reu, 24 člana i med njima u sredini 24 članice, dok sc je pred kraljevskom ložom postrojilo svih 37 barjaktara. Poseban nastup župe Mostar bio je odličan, i vežbe ovog nastupa, i članova četa, kao i članova i članica društava, izvedene su, svaka za sebe, upravo uzorno. Sam sastav ovog ve-, oma likovitog nastupa učinio je najlepši utisak, Gledaoci su bili odušev-Ijeni. Posle Mostara nastopila je svojim posebnim nastopom župa Sarajevo. Nastupilo jc s jedne i druge strane po 100 vežbača članova četa, zatim po 10j vežbača članova društava i u sredini 80 članica. I ovaj nastup župe Sarajevo bio jc zaista odličan po svemu, i po svome sastavu, kao i po svojoj izvedbi. Zasluženi uspeh ove župe svi gledaoci su nagradili višekratnim odu-š c v 1 j en im odobravanjem. Kao poslednja tačka ove prve javne vežbe, upravo kruna njena, bio je nastup mornarice, koja jc nastopila pod vodstvom svog vrednog majstora i učitelja brata Ivana Kovača. Nastupilo jc 144 mornara, golih, kao bron-čanih grudi, svi jednako opaljcni sun-eem, a što je činilo tako divan kontrast njihovim belim hlačama i kapama. Nastopili su lako, elegantno, do-čekani urnebesom oduševljcnja. Dok su oni nastupali več se je spustio nad stadionom dubok mrak, pa je vežba nastavljena pod svctlom reflektora. Nastup i rastop mornara izvedem je u jed-nom hitrom tempu, s največom preciz-nošču, savršeno. Svaki njihov pokret oduševljava i zanosi kao najlepša pes-ma. Izveli su sastav majstora brata Kovača »Iz bratskog zagrljaja«. Mi smo na ovom mestu več opetovano puta istakli, da su sastavi brata Kovača te njihova izvedba po našoj dičnoj mornarici, kao i vojsci, ргалга remek-dela, kao i najviši stupanj savršenosti, koju je moguče postiči. To vredi i ovoga puta, a što su pot.vrdile i one tolike tisuče gledalaca. koje su na koncu ove prekrasne izvedbe, koja završava napevom pesme apoteozovskim »Za* uvek brat i brat« pale u pravi delirij edu-ševljenja. 1 medu svim onim brojnim odličnicima, kao i pretstavnicima svega slovenskog Sokolstva, ova tačka bila je popračena samo superlativnim izrazima, izrazima spon ta nog divljenja i ushičenja. Time je ova prva javna vežba ju-brlarnog sleta bila završena, polučivšj posvemašnji največi uspeh. Nakon vežbe imala se je da održi u 9 sati svečana akademija, koja jc međutim morala usled sve losijeg vremena da bude otkazana. Svečana akademija u Narodnom kazališlu Dne 4 o. m., u 8.30 sati n a ve če, nakon prve javne vežbe, održana je u Narodnom kazalištu mi Trgu Kralja Aleksandra svečana telovežbačka aka-demija. Več davno pre početka akademije bilo je 'kazalište dupkom puno i nije moglo da primi onaj veliki broj Sokola i Sokolica, koji su svrstani pred nlazom nestrplivo čekali da udu, ali uzalud, jer više nije bilo ni jednog slobodnog mesta. Pored mnogih pretstavnika svega slovenskog Sokolstva, akademiji su prisustvovali: ministar za fizičko vas-pitanjc naroda brat dr. Grga Aadeli-novič, ministar vojske i mornarice arm. gen. Milovanovič, komandant IV arm. oblasti arm. gen. Ljubomir Marič, komandant Sav. div. oblasti div. gen. Bodi, ban Savske banovine dr. Ivo Perovič, gradonačelnik brat dr. Ivo Krbek tc mnogi drugi odličnici. Od strane češkolovačkog Sokolstva, medu ostalima, bili su prisutni potstarosta brat Josip Truhlarž i načelnica sestra Marija Provaznikova, od bugarskih Junaka starešina brat Dimitrije Lazov s ostalom bracam i sestrama, zatim prctstavnici ruskog Sokolstva tc Saveza SKJ, a od sranc slotskog odbora starešina brat dr. Oton Gavrančič zajedno s ostalom bračom i sestrama. Akaderniju otvorila jc svečanom overtirom glazba Sokolskog društva Zagreb II pod ravnanjem brata Krouipkc. Zatim je nastupilo članstvo Sokolskog društva Zagreb U s ritrmč-kim sastavom brata Branka Valadžie »Iz bratskog zagrljaja«.. Ovaj su sastav prekrasno izveli članovi, ‘koji su pri tome pokazali mnogo smisla za ritam. Simboličkim živim kretnjama tumače-na je ova poznata sokolska i narodna pesma. — Drugu tačku izvele su članice Sokolskog društva Bjelovar, i to »Proletnju pesmu«, sastav brata Milana Bakiča. Celi sastav vezana je celina, u kojoj prevladava bujan proletnji život. Članice izvele su ovaj sastav veoma skladno i graciozno. — Treča tačka bila je »Ritmička šestica« od brata D. Novakoviča, a koju su izveli članovi Sokolskog društva Beograd VII. I ovaj je sastav zadivio gledaoce, jer je bio prvorazredno izveden, iako obiluje komplikovanim elementima, a koje su članovi izveli s lakočom. — Četvrta taeka bio je »Turski marš« od brata Milana Bakiča, koji su izveli članovi Sokolskog društva Bjelovar, ipo- kazavši ovime visoku kuituru ritmičke gimnastike. Svojim živim i impulzivnim izvadanjem zadivili su vredni Be-lovarčani sve gledaoce. — U petoj taeci nastupili su ponovno članovi Sokolskog društva Belovar, koji su izveli opet sastav brata Bakiča »Ritam mladosti«. Autor je želeo da prikaže jedilom harmoničnem telovežbenom celinom. kako je život, a napose vedar život zlatne mladosti pun ritma. —-Šesta tačka bio je isto sastav brata Bakiča »U lugu«, koji su izveli članovi i članice Sokolskog društva Bjelovar, prikazavši u staram slovenskom lugu pastirske igre. — Kao sedmu tačku izveli su članovi Sokolskog društva Bjelovar sastav brata Bakiča »Robije«. Sastav jc podeljen u dva dela; prvi simboličkim kretnjama izražava tego-bu života, težnju za slobodom i klo-nulost, a u drugom delu borbu za oslo-bodenjem, individualni razvoj i zatim svesnu i složiau jakost i uspeh zajam-, čen oslobodenjem. Ovaj sastav ima zaista nekoliko vrlo snažnih i sugestivnih elemcnata, ali je ponešto razvučen i isprekidan. — U osmoj tačei mistu-pile su članice Sokolskog društva Bjelovar, koje su izvele sastav brata Bakiča »Pesma bez reči«. Odličan sastav poetske snage i lepote, izražen pokretima. — U devetoj tačei nastopili su članovi Sokolskog društva Bjelovar, koji su izveli sastav brata Bakiča »Pesma borbe«. To je himna radu. ustrajnosti i borbe, koja poziva na rad. — U desetoj tačei nastopile su članicc Sokolskog društva Zagreb IV, koje su izvele odliča»n! sastav brata Milana Jankoviča »Ritam i pokret«. — U je-danaestoj taeci izveli su članovi Sokolskog društva Bjelovar sastav brata Bakiča »Naš rad«. 1 ovaj sastav vrlo jc zanimljiv i polučio jc lep uspeh. Jedan deo gledalaca stalno je aplau-dirao autoru bratu Bakiču i tražio da izide pre zastor, ali se vredni autor iz sokolske skromnosti nije pokazivao. — U dvanaestoj tačei izvele su članicc Sokolskog društva Samobor sastav sestre Matijevič »Evolucija i ritam«, koji jc polučio krasan uspeh. — U tri-naestoj tačei nastupilc su članice Sokolskog društva Osijek u Večerovoj »Šestici«, koja sc izvanredno dopala. — U četrnaestoj tačei nastupilo je devet mornara, koji su s poznatom sa-vršenošču izveli sastav »Hej trubaču« od brata Kovača. .-■• Konac ove krasne i odlično uspele akademije završila je glazba Sokolskog društva Zagreb II triaršem. w_______ niVoZVCZ^anost- a time i onaj visoki dičn <^JCf sPremc 1 discipline naše stooa 1 s '!lc vojske. Razumljive su 'svi iii °{1C ovacije, s kojima su s vpIi?.00* najoduševljenijc ispratili ’-znahsta ove vitezove i Sokole. u Za- , i l'c^Qi tačei nastupili su članovi, i ai !.,lriPozantnGtn i kod nas ni na deam« u im slctovima do sada nevi-Prodn,- 1ro->u- 5200. Kao jedna j'ca, iv?! le^-a ^ao sdna rečna bu- *stočnf. s. ,Pa'i su oni kroz glavni ulaz 1Ппо<Јп'к • i,ne; da se, razdelivši se u Vrloed.K0jnc i nakon što su sVernu voJtK iZ'lcli rastuP' Preliju po P^slcdn;,,« s ‘ da ga prekriju do Veden : raesta. Nastup članova iz- odbora i P° r?acrtu člana tehničkog Valda a Magreb br. Frana Švarc-Vežbači ii°-illni je 'bilo omogučeno, da Sv°ja /n..,naj r^cm tempu dođu na °sirn togaCkama Predena mesta, a stva rao <ГЛ' • 'Prestrujavanjem vežbača Je time čitav niz vrlo efekt- j*;-,.? J1,!?.':*''': „ :r' • Ф* . \J ' ^ Ш s im. Nastup mornaric s ш Sir. 10 God. IV — broj 30-34 Preislavnici svega slovenskog Sokolstva za vreme delea povorke pred Narodnim kazalištem na Trgu Kralja Aleksandra Pretstavnik češkoslovačkog Sokolstva br. Truhlar ž, poljskog br. Za m oj skl, rnskog br. Drajllng I bugarskih Junaka br. Lazov (iza Zamojskog) te članovi uprave Saveza SKJ na čelu s prvim zamenikom starešine br. G a n g 1 o m dprava Sokoiske žape Cetinje, u narodnoj nošnji, za starešinom žep® br. G. Miloševičem i zam. starešine br. M. Bajičem (u sredini) defiluje na čelu svoje župe pred izaslanikom Nj. Vel. Kralja pred Narodnim kazalištem na Trgu Kralja Aleksandra ku Nj. Vel. Kralja bratu admiralu Dragotinu Priči te pretstavnicima vla-sti i svega slovenskog Sokolstva, koji su bili okupljeni na balkonu kazališta i dolo pred glavnim ulazom. Zatim je povorka odavle produžila Masariko-vom i Gunduličevom ulicom, Uicom, Jelačičevim trgom i dalje jedan deo Jurišićevom ulicom. a drugi Praškom ulicom pa prema Trgu Kralja Petra, odakle su se pojedine formacije kao i župe odvojile svojim smerovima i zatim razišle. Ogromno ©duševljenje građanstva Grandioznost povorke mogla se je istom da nazre kad se je povorka sve to više razvijala, odmičuči sve dalje i dalje velikim i prostranim zagre-bačkim ulicama i trgovima. Jedna valj-da medu najlepšim slikama bila je, kad je povorka produžila od glavnog kolodvora prema Zrinskom trgu. S jedne i druge Strane povorka je prolazila mimo neprobojni špalir građan-stva, koje se je tu sjatilo na desetkc i desetke tisuča. Uzduž celog Zrinjev-ca, pogotovo sa strane parka, gradan-stvo so je poredalo u jednom nepre-glednom i dubokom živom poj asu, načičkano glava uz glavu, staro uz mlado, bez razlike spola. Sve sedalice, ko-jima se inače za vreme promenade služe Zagrepčani, bile su prosto razgrabljene i poredane tik uz trotoar uz koji je povorka prolazila i na njima se je sedilo i stajalo, kako je več ko ugrabio priliku. A opgt na jednom ne-prekidnom nizu tih šedalica, koje su gledaoci postavili pred sobom, bile su čitave hrpe najraznoličnijcg cveča, ko-jim su učesnici povorke bili formalno zasipani. Ko bi mogao da opiše tu cnaj silni val oduševljenja, koji se je dizao, ono izmenično srdačno, toplo, otvoreno bratsko i seatrinsko pozdravljanje i otpozdravljanje! Sve je bilo u zanosu, sve u neopisivom ushičenju. I tako redom dalje, kuda god je povorka prolazila. Klicalo sc i pozdravljalo sa svih strana. I s utica, i s pro-zora i s balkona zgrada. I to neprestano, cd početka do kraja povorke, koja jo prolazila puna dva sata. Bilo je u tim momentima vrlo dirljivih i czbudljivih prizora ganuča i iskrene radosti, i to kako medu gledaocima tako i medu samim učesnieima povorke. Sve je kipelo od sreče i radosti, od oduševljenja i zanosa, sve je bez razlike prožimao osečaj iskrenog bratstva i ljubavi, osečaj jeclinstva i na-cionalnog ponosa, osečaj sokolski, jugoslovanski, slovenski. Sto da kažemo samo o tome, kako su bili dočekani brača bugarski Junači i sestre Junakinje, kako opet brača i sestre češkoslovaški Sokoli i Sokolice, a kako brača i sestre ruski Sokoli i Sokolice! Ta oni sami bili su neopisivo razdragani, upravo' do suza ganuti tim silnim izlevima oajiskreni-jih simpatija i slovenskog bratstva. Kuda god su prolazili zasipala ih je prava kiša cveča i dočekivali su ih urnebesni poklici. Svuda i od svih, bez razlike. Jer Zagreb je hteo da pokaže svojoj brači slovenskim gostima, da u njemu od vajkada bije živi i nepre-sušni osečaj slovenskog bratstva. Isto tako bili su podjednako' toplo oduševljeno, srdačno, zanosno, silno pozdravljeni i svi naši jugoslovenski Sokoli i Sokolice, podjednako vruče i iskreno svi, bez razlike ko su i odakle su. A ipak, bilo je i podeljenih simpatija. Bilo je i onih, obojega spola, koji su očekivali svoje ljubimce, j er su im možda bliži po kraju, po sredstvu, po poznavanju ili inače. I zato se je tad čulo kako se prolamaju glasovi: »Živeli Šumadinci!«. »Živeli Črnogorci«. »Živela Dalmacija!«. Živeli Vojvodam!«, »Živeli Bosanci i Hercegovci!«, »Živeli Slovenci!«, Živeli Zagorci!«, »Živeli Srbijanci!«. Vikalo se i klicalo kako se stiglo i kako se prepoznavalo. Klicalo se Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu, Nišu, Cetinju, Splitu, Šibeniku, Šušaku, Skoplju, i ko bi sve nabrojio. Svima, svima bez razlike bile sa Prl redene najburnije ovacije. A kad su opet izbile u povork one impozantne i nepregledne go naših sokolskih četa, kršnih, gara* vih, opaljenih suncem, u tolikim raZ' nolikim lepim narodnim nošnjami onda je zaista nesuzdrživi osečaj udiV' Ijenja a ujedno i največeg priznanj2 obuzeo bez razlike svakog pa i naP uzdržljivijeg i najhladnijeg posmatra-ča ove velebne povorke. A naši seli2' ci, gordi, .samosvesni, veseli ;stupaju odrešito, odvažno, viteški, smelo, ka° što su isto tako polazili i u največ, iskušenja. Jer ideali za kojima se o01 istinski zanesu, kadri su da ih s osme' hom na usnama povodu i u smrt. To je ona idealna naša sokolska vojska to je ona naša narodna vojska, kol® daje najviše a i najbolje sinove našoj slavnoj uzdanici. A naše Sokolice? Naše drage sf' stre? One su istom, sve one iz svih krajeva bez razlike prolazile u pravom triumfu, obasipane kitama cveča i V0'. zdravijane najsrdačnijim. poklicima 1 simpatijama. Ogroman pak broj njih u svojim divnim narodnim n°s' njama, koje su ocaravale. Bile su t° zaista slike tolike lepote, da ih je vrlo teško i tek približno dočarati bledim rečima. Ukratko, Sokolstvo, jugoslovefl' sko Sokolstvo* sa svojom slovensko# sokol^kom bračom slavilo je toga da' na u Zagrebu svoj pravi triumf. A nije bilo samo veličanstveno sokolsko slavlje, več pravo narodno, koje retko vida. ВеШе povorke pred izaslanihoif Nj. VeL Kralja bralora admlr«k>i® Pricom pred Nerodnim kazallšles3 na Trgu Kralja Aleksandra Sav trg Kralja Aleksandra, a |ia' ročito u bližini Narodnog kazališta m0 je več pre nego što se je povork2 uopče uputila zaposednut ogromnim mnoštvom naroda, iako je tu čelo P°' . vorke stiglo tek u 9.20 sati. Na balkonu kazališta, ukrašeno# prekrasnim sagovima, nalazio sc _ J2 izaslanik N j. Vel. Kralja brat adfflifjj* Dragutin Priča s pretstavnicima vojn1* i civilnih Vlasti, slovenskog Sokolstv2 i ostalim odličnickna, a medu kojima bili zapaženi: ban Savske banovine m* Ivo* Perovič, u sokolskoj o doti,, gNc" ski načelnik dr. Krbck s gospodom' ministri dr. Anđelinović, dr. SrkaU’ dr. Šumenkovič, general Milovanovi’ generali Marič, Damjanovič, Draškić, Ter'zić, senatori Banjanin, dr-Zec, dr. Nemec, Pogačnik, Vujič, la; narodni poslanici: Lazarevič, deljkevič, Stošič, Bukvič, Lonča9 Aleksič, Stizič, Macekovič, Kuntfit|p Dcbrovoljac, dr. Vidovič, Matica, M.!' Icševič, Kajmakovič, Šiftarič, Baljič, Dobronič, ipodban dr. pretsednik beogradske operne Mil«". Petrovič, pretsednik ljubljanske op2 ne dr. Puc. Više narodnih poslanj* bilo je u sokolskoj odori. Je dan članova sletskog odbora dočekivao spomenute, kao i pretstavnike stva bratskih slovenskih naroda P![ ^ ulazom u kazalište, dok su ih u fmd ' pozdravili upravnik Narodnog kaz lišta g. Konjovič i pretsednik glum^.. kog udruženja g. Dujšin. Tu su od slovenskih gostiju pretsednik / j dunarodne gimnastičke federacije starosta Poljskog sokolskog saV^2ft brat Adam Zamojski, tajnik slovenskog Sokolstva br. Vincenc -v/T panek, dok su ostali stupali u :P'?v°r0-te se od nje odvajali tek kada jc k , vorka stigla pred kazalište. Od d?., čih Sokola bili su tu brat Dura ,cZ(i ković, II zamenik starešine SKJ, zatim brača: dr. Pivko, Čeda leusnič, Rade Kosovič i dr. .• Kod Meštrovičevog »Zdenca j* ta«, čelom prema balkonu kaza postavile su sc glazba Sokolskog slI štva Zagreb I i Vojna glazba, izmenično svirale pod ravnanjem čelnika muzičkog otseka župe Z* *> brata Muhviča. Vellčanslvena sokolska povorka U pravom triumfu i u zanosnom oduševljenju uepregledaiog mnoštva zagrebačkog gracl^Eistva I ostalih nebrcfenlh desetaka tisuča učesnika sokolskog sletskog slavlja, obasuia posvuda kisom cveća^ prošla je vellčanstvena manlfestaciona sokolska povorka od preko 23.000 Sokola i Sokollca ulicama Zagreba — Burne ovacije slovensko} sokolskoj brači fougarsklm Junacima, Če!iosIovacima? Rusima ! Poljacima Sjajan delile pred Uaslaisiikom Nf. VeL Eralja forafem admiralom Pricom na Trgu Mralfa Aleksandra pred Narodnim kazallšiem Najgrandiozmija priredba jubilar-nog sleta u Zagrebu svakako je bila veličanstvena sokolska povorka dne 5 o. m., koja je .svojim impozantnim brojem od preko 23.000 Sokola i So-kolica učinila na sve, koji su je prc-matrali, najdublji dojam i izazvala nc-episivo udivljenje i vrhunac zanosa i oduševljenja. Pozdravljajuči urnebesno povorku, i obasipljuči je čitavim kitama cveča, srce belog našeg Zagreba naročito iskazalo je prema svojoj ro-denoj brači i sestrama, kao i prema svoj svojoj slovenskoj brači, svoju ne-pritajenu, istinsku, otvorenu bratsku ljubav i toplinu svojih domoljubnih i slovenskih osečaja. Oni toliki dirljivi prizori oduševljenja i zanosa, kojim su podjednako u povorci bili dočeki-vani i pozdravljam pretstavnici svih delova naše otadžbine, pokazali su, da srce jugoslovenskog Zagreba, ponosne hrvatske metropole, podjednako vruče, žarko kuca s onim celog našeg je-dinstvenog i nerazdruživog naroda, kao i s onim sokolskim srcem, koje je uvek prvo i na braniku jugosloven-skih ideala i propovednik i apostol slovenskog bratstva i slovenske uza-jamnosti. I Zagreb je duboko o seti o u tim danima velikog sokolskog slav-Ija, da je i dušom i telom uz svoje Sokole, da ga zanosi sokolska misao i da u njegovoj duši gori neugasivi osečaj jugoslovenski. Formiranje povorke Več ranim jutrom sav Zagreb bio je na nogama i pripremao se da vidi, da sto bolje, oduševljenije, lepše i srdačnije pozdravi velebnu sokolsku povorku, njene učesnike iz svih krajeva otadžbine kao i mile i drage slovenske goste. I zato su se sve ulice i trgovi več zarana pundli nepreglednim mnoštvom naroda, koje se je na-tiskivalo, da dobijo što lepše i vidnije mesto. Sama povorka formirala se je na prostoru Trga Kralja Petra i u svim okolnim ulicama i trgovima, obredenim kao zborno mesto za pojedine dc-love povorke i pojedine župe. Čelo povorke sa starešinstvom svih slovenskih sokolskih saveza na-lazilo se je na zapadnoj strani trga prema Boškovičevoj ulici, kuda je povorka i krenula. Bugari su se smestili na južnoj strani trga, Čehoslovaci na severnoj, a Rusi na istočnoj. Župe pak bilo su formirane ovako: Banjaluka u Beogradskoj ulici, Beograd, Bjelovar, Celje, Cetinje, Karlovac, Kragujevac, Kranj, Ljubljana, Maribor, Mostar na Krešimirovom trgu župa Niš u Bco-gradskoj ulici, Novi Sad i Novo Mesto u Šubičevoj ulici, Osijek i Sarajevo u Klaoničkoj, Skoplje u Lorkovi-čevoj, Split u Dukljaninovoj i Lopaši-čevoj, Šibenik-Zadar u Tomašičevoj, Sušak-Rijeka, Tuzla i Užice u Račko-ga ulici, Varaždin u Đorđićevoj, Veliki Bečkerek u Smieiklasovoj, a župa Zagreb u Radišinoj i Solovljevoj ulici, dok se je brojna konjiča, koja je sa-činjavala začelje povorke, smestila u Ivkančevu ulicu. Poznavalac topografskih prilika Zagreba videče, da je za formiranje povorke morao da bude obuhvačen vrlo velik kompleks ulica i trgova, da bi se mogla da uredno smesti ova ogromna masa učesnika povorke, i to da se smesti tako, da se održi kontinuitet povorke prema stalno utanačenom redu. Uopče organizacija povorke bila je odlična. Peverka polazl ... Veličanstvena sokolska povorka krenula je tačno u 8 sati, kako je bilo i obredeno, i to, kako smo več spome-nuli, Boškovičevom ulicom i dalje ostalim. Na čelu povorke bila je glazba Sokolskog društva Zagreb I, a odmah iza nje pretsednik sletskog tehničkog odbora i načelnik župe Zagreb brat dr. Alfred Pihler, za njim članovi na-čelništva tehničkog odbora Saveza SKJ, i to: savezna načelnica sestra Skalarjeva, zamenik saveznog načelnika brat Jeras, sestra Slapničar, sestra Mandrino, brat Prosenc i brat Kostn-apfel. Odmah za njima stupalo je starešinstvo Saveza slovenskog Sokolstva zaje dno s pretstavnicima svih slovenskih sokolskih saveza, i to u prvom redu: starešina ruskog Sokolstva brat Drajling, starešina bugarskih Junaka brat Lazov, potstarosta češkoslovač-kog Sokolstva brat Truhlarž i prvi zamenik Saveza SKJ brat Gangl, za njima pak načelnik češkoslovačkog Sokolstva i Saveza slovenskog Sokolstva brat dr. Klinger, načelnik Saveza SKJ brat Ambrožič te brojni članovi uprave Saveza SKJ. Starešina poljskog Sokolstva brat Zamojski, tajnik Saveza slovenskog Sokolstva brat Štjepanek i zamenik starešino Saveza SKJ brat Paunkovič nisu učestvovali u povorci iz zdravstvenih razloga, več su bili na balko- nu Narodnog kazališta, odnosno pred glavnim ulazom. Kada je voda povorke načelnik brat dr. Pihler dao znak, udarila je glazba »Sokolsku koračnicu« i povorka je krenula, odmah burno pozdravljena od ogromnog mnoštva gradan-stva, koje je zaposelo sve trotoare i siobodna mesta, i izišlo listom na pro-zorc i balkone kuča, iskičenih morem jugoslovenskih zastava. Za članovima uprave Saveza Sokola Kraljevino Jugoslavije stupali su najpre bugarski Junači i Junakinje, koji su za sve vreme povorke bili posvuda predmet osobito toplih simpatija i oduševljenih ovacija. Za bugar-skim Junacima stupali su broini če-škoslovački Sokoli i Sokolice, njih 700, koji su bili nada sve stalno i nepre-kidno najoduševljenije i najsrdačnije pozdravljanj. Za Čehoslovacima stupali su ruski Sokoli i Sokolice, koji su takoder bili posvuda burno i oduševljeno pozdravljam. Za slovenskim sokolskim gostima stupalo je po abecednem redu svih 25 Sokolskih župa, timev da je župa Zagreb bila poslednja. Svaka župa stupala jo ovim redom: načelnik, odnosno zamenik žup-skog načelnika, tehnički odbor župe. a za ovim starešina župe s članovima uprave, a zatim članovi pa članice. Pred svakom formacijom, kao i pred svakom župom nošeni su standardi. Pred bugarskim Junacima nošen je Standard s napisom »Savez slovenskog Sokolstva, Bugari«. Odmah, netom je povorka pošla, več na prve njene učesnike pa dalje na sve ostale kroz celo vreme padala je prava kiša cveča pa i celih kita cveča, koje je bacano s prozora i balkona, kao i sa samih ulica i trgova. I kako god jc povorka sve više odmi-cala prema središtu grada i njegovim glavnijim ulicama, tako je sve više raslo oduševljenje, 'klicanje, pozdravljanje. Ovacije nisu prestajale. Odasvud orila se pesma, glazba, čulo se gromko pozdravljanje i otpozdravljanje, svugde poklici »Zdravo!«, »Na zdar!«, »Zdra-\ej!«, »Živeli!« i tako neprestano. Od Boškovičeve ulice povorka je krenula istočnom stranom Štrosmajerovog trga, južnom i zapadnom stranom Štrosma-jerovog trga i Zrinskoga trga, Nikoli-čevom ulicom, Preradovičevom, Žerja-vičevom, Vukotinovičevom, Vilsono-vim trgom, Klaičevom ulicom. sever-nom stranom Trga Kralja Aleksandra mimo Narodnog kazališta, gde je povorka u defileu odala počast izaslani- Izaslanik Nj. Vel. Kralja stigao je om pred kazalište nešto pre 9 sati, te mu je tada sve ono ogromno mnoštvo sakupljenog naroda priredilo urnebes-ne ovacije, a tako isto i sa svili prozo ra i balkona okolnih zgrada, natr-giedaocima, koji su mahali rup-cicima i oduševljeno klicali. Pogled na ffjž u tim momentima bio je zaista ve-licanstven. U to več su sc u daljini culi po-Ic| i zvukovi glazbi, a sto je bio znak da se povorka približava ovome uelu grada. I svet sc je sve više natis-kivao da što bolje vidi i pozdravi po-vorku. Kad sc je napokon pojavilo čelo Povorke, koje je izbilo na početak Utice Dure Deželica, istom tada pro-°«>*о se je pravi orkan oduševljenih POKlika, kojima više nije bilo kraja ni 'Onca. Proiazi u maršu naj pre voda Povorke brat dr. Pihler i baca pogled ®pno tc pozdravlja Kraljevog iza-staiuka i sve prisutne pretstavnike, za niiniv?v* redom odaju počast. Eto i ^rešinstvo svega slovenskog Sokol-s”a- burno pozdravljeno poklicima i Pfjeskom. Stari su sve to sokolski bor-Cl i radenici. Čelo povorke se tada s Pretstavnicima svih sokolskih saveza ®"veja od povorke i zaustavlja pred števnim ulazom kazališta, a povorka ** svojim vodom prosledujc dalje. . j “olaze Bugari, predvodeni po na-c. °iku bratu Burešu. Dočekuje ih no- У1 Yal oduševljenja. Njihove odore 'zazivaju največu pažnju. Eto i ČehovaT.a^a> Sokola i Sokolica, koje pred-°di dragi brat Havel, sokolski veteran. Mnogo ih je, i bura oduševljenja 1lrenetičkog aplauza neprestano traje. a njima ruski Sokoli i Sokolice, pred-°aeni starim Sokolom starostom bra-°® Artamonovom. Oni stupaju pa-пн ЈГ1 maršem u odeljenim manj im aredima, praveči tako izvanredno le--Pu sliku. Ruske Sokolice opet kao voj-’Cl,„ zbije ne u falange, u odrešitom ,ar®u i s pozdravom na desno. Svi po-. ,*vljeni neopisivim i trajnim odu- feem. y "Stizavajuči pred izaslanika Nj. ej- Kralja brata Pricu, zastave svih v,h sokolskih organizacija, stare slav-e ^stave, spuštaju se u počast. Pridni gledaoci pozdravljaju ove svete Mnbole skidanjem kapa, a pretstavni-^ vojske i Sokoli salutiraju. I tako re-om, kako je god nadolazila koja za-»iava. v Sada dolazc redom jugoslovcnske jed-6' Sv'^ ^chi svake po- tek”* nah župa, nošene su D avc;. koje podaju ovoj velebnoj se 0rc* i°š veličajniju sliku. Poklici h .°re neprestano, i ne zna se više, da v°rkere^°Va učesnika po- jjm ^atim stupa župa Beograd sa svo-osobito brojnim krasnim zastavami *y°jih jedinica. Nakon Sokola i Ho«? u s°kolskoj odori ili vežbov-„o o ^delu, stupaju veselo i razdraga-°kolice u krasnim srpskim narod-pj nošnjama. Za njima članovi u le-iovarna,r,?dnim nošnjama. — Župa Bje-4ošn" Clailovi- članice, zatim narodne bito Je članovi sokolskih četa. Oso-ističu krasne narodne nošnje. fodn -^anstvo’ Pa živopisne na- Pažn? no^nJc. koje svračaju naročitu šinr»i.U'. Cetinje. Predvodeni stare-star«£' ZuPc t’r- G. Miloševičem i zam. ^olicp10-0 ^jičem, Sokoli i So- sfetu zuPe Cetinje učestvovali su na pak „U Pnnoj meri. Njihova pojava ačkin P°r.orci- ^ao ' hiačc na zagre-^ažniJ1 V,'cama’ izazvala je naročitu aklar« ' povorci bili su naročito veei' ’ran'-. Njih oko 700, od kojih rtia ‘ u živopisnim narodnim nošnja- ^*jškirril0^0rS^;*m’ ^(>^cHskim i meto-koJnn ’ mn°Sc od njih upravo ras-kaItl„ S*Pt°čene zlatom i srebrnim to-7asii>Tr.- su Predmet burnih ovacija, sv’ih strana cvečem i pokli-^arlova ЛУС^а v^raea Črnogorci!«. —■ ’°dnim ° Паго^° su istiee lepim na-Lep m .nošnjama, osobito članica. UajSrj ®roj. Bilj su pozdravljanj kfaču fiifmfj ■ ~, Kragujevac. »Živela nadolayii a nc. <( zaorilo se, kad je fočito јцнЛТ-1 ?,upa' u k°i°i su se na-®°i i n elanovi sokolskih četa, dijsk0i u »vojoj lepoj šuma- Poklic- SniV Kranj. Ponovni bur-?ni svi rl j^^e^ brača Slovenci!«, a vljenfi 2 aSani otpozdravljaju odu-Rrebi« Sa fZdravo!« i »živio Za-t?Plo 'i bila je naročito ‘^novi ; Cvfno pozdravljana, a njeni 'ircstanf. ® amce, osobito {Trojni, ne- f,* ,^dravArZdra}:ljaiL' ' P°zdravlJaju a* . 1 »^ivio!« i prihvačaju •!1Og0 • v^cc-. kojim su obasipani. ,l°Šnjam' c ai^’Ca i u lepim narodnim eP°in broi, „ ar>bor. Takoder u vrlo ’ 1 ozdravljcni su najsrdač- nije. — Mostar. Naročito se ističu krasne narodne nošnje hercegovačke, konavoske i dubrovačke. Članovi sokolskih četa posebice imponuju s velikim brojem svojih zastava. — Niš. Čitavo ih je more! 4300 članova i članica, ponajviše članova sokolskih četa. Stigli su- sa 19 zastava na čelu sa svojim zaslužnim starešinom bratom Radom Dimitrijevičem. Bili su osobito srdačno i oduševljeno pozdravljeni, a oni su isto tako živo odzdravljali. Naročito članovi sokolskih četa sa svojim gromoglasnim i otsečenim »Zdravo!« »Zdravo!« »Zdravo!«. — Novi Sad. Jedna od najodličnijih naših župa, imponuje sa svojim redom i disci-plinom i svim ostalim svojim predno-stima. Ističe se svojim predanim sokolskim radom, svojim uspesima i redom na svim sletovima, i svojim bi-ranim i požrtvovnim, odličnim sokolskim radnicima. Predvodi je načelnik brat Todorovič, jedan od naših teh-ničkih i uopče sokolskih veterana. Za njim, medu upravom, uvaženi i zaslužni starešina brat dr. Pavlas. Medu So-kolicama i jedna grupa Sokolica u živopisnim slovačkim narodnim nošnjama. Župa Novi Sad bila je frenetično pozdravljena. — Novo Mesto na čelu sa svojom starom slavnom i ponosnom zastavom. Trošna je, ali to je pravi sokolski ponos; budi mnoge lepe sokolske uspomene iz doba narodnih borbi. •— Osijek. Impozantan broj! Odlična župa, jedna cd ponajjačih u našem Sokolstvu, i brojem a i Svojim radom. Stigla je na čelu sa svojim zaslužnim starešinom bratom Dimitrijem Petrovičem. Lepi broj Sokolica u krasnim narodnim nošnjama dakovač-kim, baranjskim i podravinskim te iz ostalih mesta. — Sarajevo, naša vredna župa, predvodena svojim načelnikom bratom Oskarom Lavračem i na čelu s uvoženim i zaslužnim starešinom, bratom drom Vojom Besarovi-čem, koji je starešina župe od ipočetka njenog osnutka. Takoder impozantan broj, da oduži zagrebačkoj župi bratski dug. za njeno tako broj no učešče na ovogodišnjem pokrajinskom sletu u Sarajevu. Ističu se bogate bosanske narodne nošnje. — Skoplje, takoder vrlo brojno, nije žalilo truda ni napora da prevali toliki put, poput svih svojih posestrina iz tamošnjih, od Zagreba najudaljenijih krajeva. Narodne nošnje takoder pobudik su osobitu pažnju. — Split. »Živila Dalmacija!«, zaorili su poklici, a iz povorke otpo-zdravljalo sc burnim »Živio Zagreb!«. Vrlo su brojno zastupani, a pod vodstvom svog omiljenog starešine brata dra Mirka Buiča. »Živio jugoslovenski Jadran!« padali su sve temperament-niji poklici sa svih strana, a najsprem-nije prihvačani od temperamentnih sinova našeg žarkog juga, koji su prototip života i radosti. — Šibenik-Zadar. Napis »Šibenik« na standardu ispisan je crvenom a »Zadar« crnom bojom. Hoče Šibenik »tvrdi prkosni grad«, kako reče jedan naš nedavno preminuli vredni književnik i publicista. Takoder su vrlo brojni, neobično puni života i temperamenta, kao i njihov »sused« Split, za kojim neče da za-ostanu u nikakvom pogledu, pa ni kao Sokoli. Dominira ervena kapa, a ističu se osobito i vrlo brojne naro-čito lepe i privlačne narodne nošnje iz Šibenika, njegove okolice i dalmatinske zagore. Župu predvodi vredni starešina brat Miloš Triva. Župa proiazi pračena urnebesnim poklicima. Naročito su glasni »Živio jugoslovenski Zadar!«. — Sušak-Rijeka. Taj budni stražar na našoj jugozapadnoj gra-nici. Na čelu joj dva stara sokolska rardnika, starešina brat Ivo Polič i brat Marijan Boras. Ponovne neopisivc manifestacije jugoslovcnskom Jadranu, Istri, Rijeci i t. d. Župa je vrlo brojno zastupana. Živu pažnju naročito pri-vlače razne lepe narodne nošnje iz Primorja kao i iz Like. — Tuzla. Lep ih je broj. Naročito toplo su pozdravljeni. Ima mnogo lepih narodnih nošnja. — Užice. Žrtvovaš* se i oni i u lepom broju dođoše svojoj zagrebačkoj posestrini. Izazivaju najživlju pažnju i nada sve tople simpatije. — Varaždin. Kao sused, odazvao se u do-stojnom broju. Na čelu sa svojim agilnim starešinom bratom drom Belči-čcm. Pozdravljam su najsrdačnije. Im-ponujc veliki broj članova sokolskih četa. — Veliki Bečkerek, Odiičan ih je broj na čelu s uvaženim starešinom bratom inž. Bešličem. Zastave im oki-čene veneima sapletenim iz klasja. Oduševljeno su pozdravljeni. — Na koncu pridolazi napokon i domača, vredna i zaslužna župa Zagreb, koja je u povorci učestvovala u najimpo-zantnijem broju od svih, i s članstvom društava i s članstvom svojih četa. Župu je vodio brat Vajnhardt, članice načelnica sestra Štefica Brozovič, a čete brat Duro Nikolič. Na čelu joj pak s članovima župske uprave i sletskog odbora stupa vrlo uvaženi i zaslužni pretsednik sletskog odbora i starešina župe, duša ovog velebnog sleta, brat dr. Oton Gavrančič. Župa je po sve-mu u povorci zaista imponovala i izazvala je d no neopisivo dugotrajno edu-ševljenjc i burno pljeskanje. I sokolske čete takoder su na svakoga napravile najlepši utisak. Osobito su pak očarale divne hrvatske narodne nošnje iz raznih mesta, naročito Sokolica. Po-vorku je tzaključivala veoma Ibrojna sokolska konjiča i sokolske konjičke fanfare, a što je osobito podavalo krasnu sliku povorci a ujedno činilo i vrlo efektan završetak. Time je ova grandiozna povorka bila završena, odnosno odmakla od kazališta, da skrečuči. Masarikovom i Ni-količevom ulicom, pa preko Jelačičevog trga stigne do Vašingtonovog, gde se je razišla u največem redu. U svečan oj sokolsko} povorci bilo je 23.053 učesnika U svečanoj sokolskoj povorci bilo je 23.053 učesnika. Po podacima novinarskog sletskog ureda u svečanoj sokolskoj povorci bi- lo je 23.053 učesnika. Na čelu povorke bila su 4 redatelja bicikliste, a zatim je stupalo 11 članova načelstva, 23 člana starešinstva, 72 Bugara i Bugarki-nja, 369 čehoslovačkih Sokola, 378 če-hoslovačkih Sokolica, 178 ruskih Sokola i 90 Sokolica, a u gradanskom odelu još 90. Sledile zu zatim župe Sokola Kraljevine Jugoslavije po abecedi ovim redom: Banjaluka čl'đnova 84, članica 98, narednjih nošnja 48, seoskih četa 395; — Beograd članova 396, članica 190, u nošnjama 68, čete 490. -— Bjelovar članova 198, članica 94, nošnje 36, čete 296. — Celje članova 190, članica 178, u nošnjama 18. — Cetinje članova 170, članica 76, u nošnjama 30, četa 226. —• Karlovac članova 188, članica 108, u nošnjama 45, četa 328. — Kragujevac članova 114, članica 92, u nošnjama 79, četa 67 0. — Kranj članova 80, članica 76, u nošnjama 20. — Ljubljana članova 198, članica 320, u nošnjama 44. — Maribor članova 145, članica 196, četa 96. — Mostar članova 148, članica 72, u nošnjama 172, četa 598. — Niš članova 196, članica 138, u nošnjama 172, četa 1543. — Novi Sad članova 296, članica 276, u nošnjama, četa 148. — Novo Mesto članova 69. članica 38. — Osijek članova 365, članica 270, u nošnjama 98, četa 738. — Sarajevo članova 296, članica 96, nošnje 138, četa 468. — Skoplje članova 248, članica 80, nošnje 58, čete 570. — Split članova 286, članica 48, nošnje 32, čete 182. — Šibenik-Zadar članova 184, članica 60, u nošn jama 28, četa 418. — Sušak-Rijeka članova 342, članica 178. nošnje 34, čete 479. — Tuzla članova 172, članica 72, nošnje 46. čete 687. — Varaždin članova 220, članica 68, nošnje 40, čete 340. — Veliki Bečkerek članova 268, članica 276. —• Zagreb članova 692. članica 368, u nošnjama 282, četa 1108. — Od jugoslovenskih Sokola bilo je u odorama svega članova 5485, članica 3168, u narodnim nošnjama 1358, a članova sokolskih četa 9865. U povorci je nošeno 386 barjaka sokolskih društava i četa, Saveza i župa. Od glazba sudelovale su: glazba Sok. društva Zagreb III, glazba 35 pe-šadijskog puka, glazba Sok. društva Zagreb I, ruskog Sok., Sok. dr.: Dubrovnik, Beograd, Nova Gradiška, Da-ruvar, Virovitica, Veliki Zdenci, Trbovlje, Karlovac, Kragujevac-matica, Senjski Rudnik, Ljubljana I, naraštaj-ska glazba Čabar, Slatina Radenci, Vela Luka, Niš, Leskovac, Niš željeznička radioniea, Surduliea, četa Debelica, Pirot, četa Vratarnica, Vranja, Sombor, Novi Sad, Senta, Vinkovei, Borovo, Dalj, Sarajevo, Priština, Štip, Skoplje -matica, kumanovo, glazba Split, Šibenik. Primošten, Trsat, Gospič, Slavonska Požega, Varaždin, Zagreb II, Zagreb VI, naraštajska glazba Glina, Petrinja; svega 47 glazba i fanfara. U njima je bilo u odorama 1484 glazbara, što treba pribrojiti broju jugosloven-skog Sokolstva u odorama, a čime sc dolazi do brojke od 6969. Osim ovili pešačkih glazba bilo je još četiri fanfare sokolske konjiče, i to društava: Čakovec, Ljubljana - matica, Zagreb 1 i Ljubljana lil. Povorka je završila sokolskc-m ko-njieom, u kojoj su sudelovali: Čakovec sa 30 konjanika, Vinkovei sa 32, Ljubljana sa 28, Virovitica sa 19. Petrinja sa 34, Kragujevac sa 17, Niš sa 19, opet Ljubljana sa 19, Maribor sa 20, Varaždin sa 23, Skoplje sa 19, Novi Sad sa 10, Zagreb sa 125 i čete sa 94. Svega je bilo 488 konjanika skupa s fanfarama. Svečana reprezentativna akademija u Narodnom kazalištu Dne 5 o. m., posle veličanstvene sokolske povorke, u 11 sati, održana je u Narodnom kazalištu na Trgu Kralja Aleksandra, svečana reprezentativna akademija. Akademiji su prisustvovali pret-stavnici kraljevske vlade, ban Savske banovine, pretstavnici Senata i Narodne skupštine, pretstavnici vojske, za-grebački gradonačelnik te mnogi drugi brojni odličnici, zatim pretstavnici svih sokolskih saveza i bugarskih Junaka, te vrlo velik broj Sokolstva i ostalog gradanstva. Akademiju je otvorio pretsednik svečanosnog sletskog odbora brat Če-da Mileusnič ovim govorom: «Uvek — i sada, prva naša misao upućena je Prvom Sokolu naše otadž-bine. Junaku, Pcbedniku, Osloboditelju i Ujedinitelju — Njegovom Veličanstvu Kralju Aleksandru I. Temelj — na kome je sazidan ceo život jednog naroda — slobodu — dugujemo Njemu. Da živi Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar I! Da živi Njegovo Viso-čanstvo Prestolonaslednik Petar — naš dični Starešina! Da živi junački Dom Kraljevski! Pri pomenu Kraljevog imena colo je kazalište ustalo i zatim priredilo oduševljene ovacije Nj. Vel. Kralju i kraljevskom domu. Današnjom akademijom želimo da pokažemo da je sokolska telovežba na prvom mestu zvana da daje pravac te-lovežbenom radu sadašnjice, jer Sokolstvo kao široki narodni pokret ima za to najviše i mogučnosti i sposobnosti. Sokolska telovežba je — videčete — umetnost, i to apsolutna, kao i sve umetnosti. Uz izraz imponirajuče snage Sokoli u svojoj vežbi pokazuju i svu le-potu ritmičkog u prirodi. Zdravo!« Govor je popračen živim pljeskom i poklicima »Zdravo!« Nakon pozdravnog govora glazba je otsvirala državnu himnu, a zatim Paščanov sokolski pozdrav »Sokol-skom snagom svom«. Program ove zaista reprezentativne akademije izvela su zagrebačka Sokolska društva. U prvoj tačei izveli su članovi (9) Sokolskog društva Zagreb II odiičan sastav br. Valadžie »Iz bratskog zagr-ljaja«, junačku mušku vežbu. Izvedba odlična. U drugoj tačei iz ve k su članice (7) Sokolskog društva Zagreb II sastav br. Krameršeka na recitaciju Nazorove pesme »Ritam«. Sastav kao i izvedba odlični. U trečoj tačei nastupile su članice Sokolskog društva Zagreb IV, koje su krasno izvek odličnu ritmičku kompo-ziciju br. M. Jankoviča »Nokturno«. U četvrtoj tačei šestorica oficira Pomorske vazduhoplovne škole iz Di-vulja izvela je duboki i odlični sastav br. I. Kovača »Panta rei« po istoime-noj recitaciji Nazorove pesme. Sastav je apoteoza večitog pokreta. Izvedba savršena. U pet o j tečci iz vok su članice Sokolskog društva Zagreb I sastav Katje Matijevič »Život«, simboličku i pla-stičnu scenu u dva dela: u prvom delu »Ropstvo« prikazano je ropstvo našega naroda, njegove borbe i stradanja, a u drugom delu svitanje, plastično pret- stavljeni početak oslobodenja, dok na koncu ne počinje da granjava sunce slobodc. I sastav i izvedba otllični. U šestoj taoci elanovi (3) i članice (10) Sokolskog društva Zagreb I iz veli su sastav Josipa Krameršeka, krasnu simboličnu kompozicijo »Valsi tristc«. U sedmo j tačei članice {4) Sokol skog društva Zagreb IV izvek su sastav od br. Mera »Ciklame, krvave ciklame« uz recitaciju divne istoimene Domjaničeve pesme. Izvedba odlična. U osmoj tačei izveli su članovi (8) Sokolskog društva Zagreb IJ svečani junački marš »Le Profet« po kompoziciji br. inž. Sit. Hana. Odiičan sastav, odlična izvedba. U devetoj tačei članovi (8) i čla niče (9) Sokolskog društva Zagreb IV izveli su krasan sastav od br. M. Jan kovica »Pesma i igra« po napevima iz Međumurja i Južne Srbije, prikaz našeg narodnog života. Izvedba odlična. Sve tačke ove reprezentativne akademije bile su od gledalaca nagrađenc najvećim odobravanjem i praeene s ret-kim užitkom i ushičenjem. Ovo je sva-kako jedna od najlepših akademija, koje smo imali prilike videti u poslednje vreme, i to kako po svojim odličnim sastavima, tako i u celini po svojoj izvedbi. ’. O ovoj akademiji izrazili su se i mnogo! odličnici kao i pretstavnici po-jedinih sokolskih saveza s uajvečim priznanjem. * * Svečani ručak Sokolske župe Zagreb u Gradskom podramu Dne 5 o. m., u 1 sat popodne, priredila je Sokolska župa Zagreb u pro-storijama Gradskog podruma svečani ručak pretstavnieima svega slovenskog Sokolstva i vlasti. Od strane pretstavnika vlasti bili su na ručku: ministri: dr. Anđelinović, dr. Šumenković, dr. Srkulj, arm. gen. Marič, div. gen. Bodi, gradonačelnik dr. Krbek i drugi odličnici, zatim .pretstavnici Sokolstva, i to češkoslovačkog: potstarosta br. Truhlarž, načelnik br. dr. Klinger, načelnica s. Provaznikova; tajnik Saveza slovenskog Sokolstva br. nev, od jugoslovenskog: zamenici starosta br. Zamojski; od ruskog br. Draj- ling i starosta 'br. Artamonov, od bugarskih Junaka starosta br. Lazov, načelnik br. Bureš, br. Hristov i br. Mi-nev, od jugoslovenskog: zamenici starešine Saveza br. Gangl, Paunković, Križ, načelnik br. Ambrožič, načelnica s. Skalarjeva i mnogi članovi savezne uprave, nadalje starešine, načelnici i načelnice sokolskih župa, članovi sletskog odbora na čelu sa starešinom župe Zagreb br. drom Gavraočičem i druga brača i sestre pojedinih sokolskih saveza. Za vreme ručka goste je pozdra-vio srdaenom zdravicom domačina, starešina župe br. dr. Gavrančič. Druga javna vežba Pred izaslamkom Nj. Vel. Kralja bratom admiralom Pricom, pretstavnieima vlasti I svega slovenskog Sokolstva, svi nastupi ovoga dana: Jugoslovenskog, češkoslovačkog I ruskog Sokolstva, kao i nastupi naše vojske i mornarice, Izvedeni su sjajno i s najvećim uspehom Govori zamenika starešine Saveza SKJ brata Gangla i ministra za fizičko vaspitanje naroda brata dra Anđelinovića — Pobratimstvo Sokolskih župa Niš i Zagreb — Vežbama je prisustvovalo punih 60.000 gledalaca Uspeh druge javne sletske vežbe nadmašio je daleko u mnogom pogledu onaj prve javne vežbe. U .prvom redu nastup članica na ovoj drugoj javnoj vežbi polučio je posvemašnji uspeh, koji prvoga dana, kako smo več spomenuli, nije bio potpun. Nadalje, na ovoj drugoj javnoj vežbi naše su sokolske čete osvetlak lice i nast.upik su sjajno. I treči jedan od glavnih momenata ove druge javne vežbe treba istaknuti, na-j (j grandiozni sokolski stadion ovoga dana" bio upravo prepun gleda-laca, kojih je bilo punih 60.000. Ako srno naveli, kakvu su neobič-nu živu sliku pretstavljak zagrebačke ulice koje vode prema sokolskom stadionu na dan prve javne vežbe, onda možemo zamisliti, kako je tek to bilo drugoga dana, kada se je na stadion zgrnulo 60.000 gledalaca, osim onih brojnih tisuča sokolskih vežbača i vežbačica, kojih je drugoga dana na-stupilo svega oko 15.000! Nadalje ne treba posebno ni isticati, da je u pro-stranom opsegu oko sokolskog stadiona, a naročito pred njegovim glavnim ulazom, kao i na samom stadionu i na prostoru njegovih garderoba i sabira-iišta, toga dana uprava kipeo život od tog silnog i nepregkdnog mnoštva, i Sokolstva, i zagrebaekog gradanstva kao i vanjskih posetilaca sleta. Da je učešče gledalaca na drugoj javnoj vežbi bilo kudikamo veče nego prvoga dana, ima se pripisati okolnosti, da je drugi dan javne vežbe bila nedelja, dakle praznik, kada je bilo omogučeno i najširim slojevima i svima onhna koji su zauzeti dnevnim neizostavnim radom, da posete ovu veličanstvenu pri* redbu. , ... - ■ ^ Dolazak izaslanika Nj. Vel. Kralja i početak javne vežbe Izaslanik Nj. Vel. Kralja brat admiral Dragutin Prjca dovezao se je na stadion s ministrom za fizičko vaspitanje naroda bratom drom Anđelino-vičem i generaliteiom nešto pre 4 sata. Izaslaniku Nj. Vel. Kralja pri n j ego v u dolasku priredene su burne ovacije. Počasni špalir pred ulaztim u kraljev-sku ložu pravili su s jedne strane Sokoli u svečanim odorama, a s drugo _______________________»SOKOLSKI GLASNIK«_______________ God. IV - b.oj 38-34 ROSIJđ-FONSIER • društvo sa osiguranfe i reosig uranje 9 Beograd — Strane članovi sok. četa zagrebačke zupe u krasnim narodnim nošnjama. Visokog gosita, izaslanika Nj. Vel. Kralja, kao i ostale odličnike, pretstav-nike najviših civilnih i vojnih vlasti te svega slovenskog Sokolstva, tločekivao je pred ulazom u kralj evsku ložu domačina, starešina brat dr. Oton Gavrančič s članovima sletskog odbora. Kada je izaslanik Nj. Vel. Kralja stupio u ložu, tu su bili več na oku-pu pretstavnici vlade, ban Savske banovine, pretstavnici Senata i Narodne skupštine, generalitet, pretstavnici gradova: Beograda, Ljubljane i Zagreba, te brojni drugi odličnici, kao i pretstavnici svih sokolskih saveza i bu-garskih Junaka. Stupivši u ložu, izaslanik Nj. Vel. Kralja brat admiral Priča pozdravio se je sa svim prisutnima i zatim je za-uzeo svoje počasno mesto. Sama javna vežba počela je u 4.15 sati. U to vreme stadion je bio krcat gledaocima, tako da je pružao jednu neopisivo veličanstvenu sliku. Kao prvi nastupili su jugosloven-ski Sokoli, članovi društava, njih im-pozantan broj od 5000. Nastupili su i izveli svoje vežbe odlično. Na koncu svoje vežbe pozdravili su s gromkim Zdravo!«, koji su prihvatile uz odušev-Ijen pljesak s ve one broj ne tisuče gledalaca. GOVOR BRATA GANGLA Nakon završene prve vežbe, i pred članovima, koji su ostali na vežbalištu, održao je iz kraljevske lože prvi za-menik starešine Saveza SKJ br. Gangl ovaj govor: — Bračo jugoslovenski Sokoli i sestre jugoslovenske Sokolice! S ovoga mesta pozdravljam u prvom redu mile i drage naše goste. Pozdravljam dragu braču Čehoslovake, dragog brata starešinu poljskog Sokolstva brata Zamoj-skog i milu našu braču ruske Sokole i Sokolice, a naročito najmlade članove naše slovenske sokolske porodice, braču bugarske Junake, koji su pristu-pili eto našem Savezu slovenskog S°" kolstva. Mi čemo našu dragu braču bugarske Junake zagrliti snažno i iskreno. Mi čemo u tom bratskom zagrljaju ostati i onda, ako bi ikada došlo u pitanje večno Slovenstvo, večno slovensko sokolsko bratstvo. Mi čemo uvek nastojati, da kao pravi baštinici osni-vača Sokolstva dra Miroslava Tirša, očuvamo pod svaku cenu ono, što nam je on namro, i to od svakog neprijate-Ija, i u zemlji i van nje. Naše Sokolstvo biče po svojoj fizičkoj snazi uvek spremno okupljeno pod jednom zasta-vom slovenskog Sokolstva. Bračo i sestre! Mi se nikoga ne bojimo! Ako imamo neprijatelja, on je u nama samima, i ono što u nama ne valja, moramo ukloniti, Danas čitav slovenski svet pozdravlja vas, a to čini i jugoeloven-skj Zagreb, koji znade, gde mu je bu-dučnost, koji znade, da mu je ona u zajedničkoj jugoslovenskoj domovini. A ako još ko to ne zna, to če nama So-koliiaa kroz daljnjih deset godina biti dosta da spasimo i ove za našu Jugo-slaviju. Bračo i sestre. Zdravo! — Govor brata Gangla bio je nepre-stalno prekidan silnim i oduševljenim poklicima čitavog stadiona i na koncu popračen dugotrajnim urnebesnim oduševljenjem. Govori su prenošeni me-gafonima. Nakon što se je val oduševljenih poklika stišao, održao je zatim iz kraljevske lože govor ministar za fizičko vaspitanje naroda brat dr. Grga Ande-linovič: GOVOR MINISTRA BRATA DRA ANĐELINOVIĆA — Sokolstvo .je sazdano na čvrstim i dubokim temeljima i radi pod velikim geslom: »U desnici snaga, u srcu od važnost, u misli domovina!« Ja vas molim, bračo i sestre, da se ovog velikog gesla podržavate i dalje, u radu i u borbi, Neka vam uvek u misli bude lepa naša domovina, koju nikada nemojte zabo-raviti. i čiju grudu nikada nečete bez krvi ustupiti nikome. Sveto je ovo tlo, oškropljeno krvlju i životima mnogih naših najboljih sinova, ne samo dece-nijama i stotinama godina, nego — mo-gu da kažem —- hiljadu godina. Pod svetom uspomenom krvi naših slavnih preda ljubite i vi domovinu svoju, koju su onj herojski u tolikim borbama izvojevali. Ljubimo tu svoju domovinu i nikomu je nedajmo. U našoj velikoj Jugoslaviji mi sada vidimo oživotvo-rene naše ideale. Ona je nama naša za-jednička majka, koja okupl ja u zajed-ničkom sklopu s ve Sokole od Triglava do Vardara. Zato prva misao sokolskih četa biče uvek domovina, Kraljevina Jugoslavija. U našim srcima nosili smo uvek Jugoslaviju, i onda kada nismo domovine imali, j onda kada smo bili pod tudinskim jarmom, kao i onda kada smo se bojali. da se neče ostvariti, pa imajmo ju i nosimo ju i danas, kada mi u njoj živimo. Jugoslaviju više nikada nečemo »strgati iz naših srdaca, Jugoslaviju, koju danas več nose u srcima stotine hiljada sokolskih pripadnika. Sokolska deviza treba da bude: U srcu odvažnost, u desnici snaga i u borbu protiv svega što je protiv Jugo- slavije! Mi treba da znamo, što to zna-či i kako da to provodimo, Mi treba da se okupimo kao druga vojska, da branimo ono što smo krvlju stekli. Sokolska desnica, pa i gola, znače i moči če očuvati jugoslovensku domovinu.* Pre treba da padnu svi, pa i poslednji Sokoli, nego da i jedna mrUa padne na boje naše slavne zastave. Bračo i sestre! 60.000 ovde prisutnih i 600.0C0 koji stoje iza vas i 14 milijuna koji iza svih nas stoje, ne zaboravite svoja gesla, koja nam moraju biti uvek u pameti: U desnici snaga, u srcu odvaž-nost, u misij domovina! To su gesla pod kojima mi moramo da stupamo pod sokolskim barjacima. Bračo i sestre, Sokoli i Sokolice! Iz redova celo-kupnog našeg Sokolstva neka naša misao poleti do Stolnoga Biograda i neka pred prestoljem Onoga, koji je prvi medu nama Božjem milošču i voljom naroda Kralj j Gospodar naš! (Odu-ševljeni i burni poklici: »Živeo Kralj!«) Neka naše misli polete do prestolja i neka kažu Njemu i svima: Mi smo s Tobom. sivi ptiču, mi smo s Tobom Aleksandre Karadordeviču! Bračo i sestre. neka vam je sokolski Zdravo!« Govor ministra brata dra Andeli-noviča prekidan je često silnim odu-ševljenjem i na kraju popračen urnebesnim ovacijama i poklicima. Nakon govora, sokolska glazba za-svirala je sokolski pozdrav »Sokolskom snagom svom«, a zatim je nastavljen program javne vežbe. U času dok su se članovi u šest impozantnih struja spremali na otstup, na glavnom ulazu istočne tribine več se je pojavljivala reka članica, koje su nastupale u usporenom tempu. Slika je bila veličanstvena. I nakon što su ovoga puta izvele krasno svoj nastup, raz-delivši se prestrujavanjem u kolone, da zatim u rastupu prekriju ogroman deo vežbališta, počele su, njih ovoga dana 2112, predvodene sestrom Jovankom Mileusnič, da izvode svoje lepe, ritmi-čkim momentima tako bogate vežbe. Njihova odlična izvedba oduševrla je sve gledaoce, koji su ih nagradili fre-netičnim dugotrajnim odobravanjem. Nakon članica nastupila su stari j a brača u vežbama s palicama. Nastupilo ih je 512. »Stara garda« dočekana je s največim oduševljenjem. Medu njima bilo je i onih u poodmakloj muževnoj dobi, čak nekih i preko šezdesete. Vež-bali šu skladno, s oduševljenjem, zanosno. Sve su to stari prokušani sokolski borci. Požnjeli su buru odušev-ljenog odobravanja. Zatim nastupa mornarica. Tek što su se pojavili, stadionom se diže Orkansko oduševljenje; pljesak i poklici, ne zna se što više odjekuje. Izvode divni sastav majstora brata I. Kovača »Hej trubaču!« Savršeno! Celi stadion neprestano ih aklamira. I danas odnose naj-sjajniju pobedu. Za njima nastupaju članovi sokolskih četa. Nastupilo ih je 2160. Izvedba njihovih vežbi očekivala sc je, nakon jučerašnje koja uglavnom nije uspela, s največim zanimanjem. I zaista. Članovi naših četa današnjim svojim na-stupom kao i odličnom izvedbom osvet-lali su lice. Svoje lepe vežbe završili su slikovitim skupinama. Svi gledaoci bez razlike bili su silno oduševljeni. Zatim je sledio nastup slovenskih sokolskih gosti ju. Najpre su nastupili brača češkoslo-vački Sokoli pod vodstvom načelnika ČOS brata dra Miroslava Klingera. Nastupivši na vežbalište, uz dugo-trajne burne ovacije, vodstvo odeljenja sa zastavom ĆOS na čelu s načelnikom bratom drom Klingerom stupa do pod kraljevsku ložu i odaje počast s pokli-kom: »Bratskom jugoslovenskom Sokolstvu Zdar!«, našto je stadionom za-orio gromki »Na zdar!« i »Zdravo!«. Brača Cehoslovaci nastupili su, u odeljenjima po sedam, na pet vratila, sedam razboja, jednom visokom raz-boju, dvoje krugova, na jednom stolu i na dva konja bez ruča. Na sredini pak vežbališta v^ežbala je grupa od 32 vež-bača borilačke vežbe s palicama. Ovaj nastup brače Čehoslovaka pod vodstvom načelnika brata dra Klingera i brata Havela bio je zaista uzoran. Vež-bači se nisu upuštali u nekakve teške kombinacije, ali ono što su izvadali, bilo je zaista odlično. Naročito sc svi-delo kombinovano vežbanje na vraitilu i razboju. Grupa, koja je vežbala borilačke vežbe, izvodila ih je krasno. Svi su bili nagradeni najoduševljenijim odobravanjem. Nakon članova, nastupile su češko-slovačke članice, njih 224, s prostim vežbama. Njihove vežbe bile su ne-obično lepe i upravo sjajno izvedene. Naročito se svideo originalan nastup i rastup. Češkoslovaeke sestre pobrale su buru aplauza. Za njima su nastupili , najsrdačni-je aklamirani, brača Rusi, njih 108, u slikovitim vežbama s buzdovanima i štitovima. Vežbali su vrlo dobro. Tako-der i oni bili su nagradeni oduševljenim pljeskom sa svih strana. Nakon ruskih Sokola nastupile su sestre ruske Sokolice, njih 56, u prostim vežbama, koje su izvele na sveop-če zadovoljstvo, te su bile zato vrlo oduševljcno aklamiranc. S ovim je bio nastup slovenskih gostiju zavržen. Uz silno oduševljenje nastupio je tada jedan bataljon pešadije, koji je odlično vežbao proste vežbe na pesme »Slovan sam« i »Hajd junači« od brata I. Kovača. Ponovni val oduševljenja bila je zaslužena nagrada pretstavnici-ma naše dične vojske. Za njima nastupila je, kao i uvek, uz ncoposivo oduševljenje svih gledala-ca naša mornarica, koja je izvela prikaz telesnog vežbanja u našoj mornarici. Ta je odlična izvedba jasno posve-dočila, kako se u mornarici mnogo po-laže na telesno vaspitanje. Program tog vaspitanja izraden je na osnovnom principu sokolskog telesnog vaspitanja, a to jest svestranost. I ovom prilikom brat I. Kovač ponovno se je pokazao kao jedan od naših najspremnijih teh-ničara. Zatim je sledio posebni nastup Sokolske župe Niš. Tada se je več bio spustio dubok mrak, i Nišlije su vežbali pod svetlom reflektora. Vežbali su uz klavirsku pratnju. Članovi su izveli več poznati sastav brata dra Murnika »Karmen«, muški naraštaj »U boj, u boj«, ženski naraštaj Dvoržako-vu »Humoresku« u sastavu brata inž. Černeja, a članice pak jedan ritmički sastav. Svi sastavi ovog posebnog 'nastupa župe Niš izvedeni su vrlo dobro i na opče zadovoljstvo. Nišlije su zato bili nadareni oduševljenim odobravanjem svih gledalaca. Bralimljenje Sokolskih župa Niš i Zagreb Nakon vežbi došao je u kraljevsku ložu starešina župe Niš brat. Rade Dimitrijevič, koji je pred izaslanikom Nj. Vel. Kralja, pred pretstavnicima Sokolstva i pred prisutnim odličnici-ma predao domačini sleta, starešini Sokolske župe Zagreb, bratu dru Gav-rančiču, Spomenicu Sokolske župe Niš i tom prilikom ujedno bratimljenjem produbio sokolsko bratstvo medu dve posestrine, župom Zagreb i župom Niš. Predaju ove Spomenice starešina brat Dimitrijevič popratio je ovim govorom: GOVOR STAREŠINA BRATA DIMITRIJEVIĆA Brate starešino, bračo i sestre! Kad smo polazili iz naših krajeva, biti smo p rože ti osečajima, da polazimo iz naših dubrava i dolina, iz naših sela i gradova, koji su upoznali borbu M oslobodenje Srbije i za stvaranje Jugoslavije. Kad smo krenuli iz naših krajeva, osečali smo, da put u Zagreb vodi u sve ono, što mi želimo, a to je močna i snažna Jugbsla,vija i ta j put vodi baš kroz Sokolstvo i za Sokolstvo. Dolazeči ovalno, želeli smo ipak da obeležimo naš boravak u jugoslovenskom belom Zagrebu jednim skromnim darom, koji nije nista dfu* go, nego sečanje na prošlost, koju naši preči proživeše, i s kojom se mi ponosimo, jer želimo biti dostojni onih; koji su pali za oslobodenje Jugoslavije. Naši preči su služili Srpstvu za Jugoslovanstvo. A ovde, u belom jugoelo-venskom Zagrebu, neka sada započne novi život kroz Jugoslovenstvo za Slovenstvo. Donoseči pozdrav iz naših krajeva, smatram dužnošču de sve-srdno zahvalim svima vama na lepom i gostoljubivom dočeku i da još jednom javno rečem, da iz Zagreba polazimo puni vere u bolju budućnost našega naroda. Došli smo u beli grad Zagreb da pokažemo, da smo jedno i da zajedno s vama proklamujemo vera u snažnu, močmu i jedinsvenu Jugoslaviju, onu Jugoslaviju, koju danas vodi njen prvi Soho, naš junački Kralj. (Dugotrajni burni -poklici: »Živelo Nj. Vel. Kralj!«) Jer mi želimo da, služeči narodu, eve to ide na ponos i diku našega Kralja i Njegovog dičnog sina, našeg Starešine. (Burni oduševljeni poklici: »Živeo!«) Darujem Ti. brate starešino, dar, u kojem je ispisana histo-rija naša, ona historija, koja nam je ostavila u amanet čuvanje narodnog i državnog jedinstva. Neka ovaj poljubac, koji Ti pru-žam, brate starešino, bude znakom bratstva Morave i Nišave s belim Zagrebom! Zdravo! — Govor starešine brata Dimitrije-viča bio je popračen neopisivim oduševljenjem čitavog stadiona, kojim jo govor bio prenosen megafonima. Na koncu pak govora starešina brat Dimitrijevič i starešina brat dr. Gavrančič srdačno su se izljubili. Kada se je to silno oduševljenje bilo stišalo, na govor 'brata Dimitrije-viča odgovorio jo brat dr. Gavrančič ovim rečima: GOVOR BRATA DRA GAVRANCIĆA Dragi brate! S ponosom i s uzbu-denjem primam ovaj dar, koji govori o slavnoj istoriji najčiščeg kraja naše Šumadije, koji govori o jednoj sjajnoj prošlosti, o lepšoj sadašnjosti, i želje-noj još boljoj budučnosti našega uje-dinjenog. naroda. S velikim uzbude-njem primam ovaj dar i ponudeno bratimstvo župi Zagreb. Jer veruj, brate starešino, kada najčišči srpski kraj bude s celim svojim stremljenjem radio zajedno s najciščim hrvatskim krajem, s kojim danas sklapa pobra- timstvo, i kada mi budemo svoju lju-bav i sva svoja nastojanja upravili jednom velikom cilju, da učinimo sretnom ovu našu zemlju pod jugoslovenskom zastavom i pod jugosloven-8kim imenom, tada čemo zaista stvo-riti velika dela. Primam ponudeno bratimstvo i obećajem Ti, da če naša župa, da če Hrvati znati umirati za ovu našu zemlju, ako ustreba! Ali sada treba učiniti više od umiranja. Treba da se živi i da se radi za ovu našu zemlju. Mi čemo zajednički složiti svoje sile i izgraditi Jugoslovenstvo, bazirano na istini, pravdi, dobroti, bratstvu, jedinstvu i ravnopravnosti. I kada žuljevite selja-čke ruke na Moravi i na Savi budu ra-dile zajednički pod sokolskim barja-kom, onda čemo osnovati najjače i najbolje temelje za Jugoslaviju i za njenu lepu budučnost. Zdravo, brate Rade! Govor starešine brata dra Gav-rančiča, koji je bio više puta prekidan burnim odobravanjem, bio je na koncu popračen pravim urnebesnim oduševljenjem. Završivši svoj govor, starešina br. dr. Gavrančič ponovno se je izljubio sa starešinom bratom Dimitrijevičem. Ova dirljiva manifestacija bratimstva napravila je na sve najdublji dojam i izazvala kod mnogih uzbudljivo ganuče. Spomenica Sokolske župe Niš, darovana župi Zagreb, bogato je opremljen krasni album s vrlo zanimljivim fotografijama i s tekstom. Na kožna-tim koricama utisnut je u zlatorezu napis: »4 VIII 1934 Zagreb«, »Sokolska župa Niš«, »Zdravo!«, a na -prvoj stranici posveta: »Sokolskoj župi Zagreb«. U spomenici se na prvom mestu ističe krasna slika Nj. Vel. Kralja, a zatim se redaju razne slike iz doba borbi za oslobodenje. U tekstnom delu Spomenice nalaze se brojni citati Nj. Vel. Kralja Aleksandra još kao regenta i zatim kao kralja o narodnom jedinstvu i o skizi južnih Slovena. U Spomenici je i deklaracija Kr. srpske vlade u Nišu dne 7 decembra 1914 go-dine O ratu za oslobodenje i ujedinje-; nje svih Srba, Hrvata i Slovenaca. : Nakon što je otstupila niška župa, nastupila je konjiča, izvevši najpre de-i file pred tribinama, a zatim je nastupila u grupama. Naročito se je svideo naraštaj župe Zagreb sa svojim vežbama na konju, privezanom na londžu. Vrlo dobra je bila konjiča i Sokolskog društva Vinkovci sa svojim vežbama sa sabljama. Jedna grupa je zatim prikazala manješko jahanje, a druga je u trku nabadala obruče na kopija, u čemu se j'e ogledala velika uvežbanost. Završetkom nastupa konjiče, u 9JO sati nayeče, bila je završena i druga javna vežba, a time i ovaj jubilarni slet u Zagrebu, koji je po svemu ne samo postigao več i daleko nadmašio žel jeni i očekiyani uspeh. Jubilarni slet '1934 u Zagrebu biče .zabeležen u našoj sokolskoj ,istoriji kao veoma značajni sokolski a i nacionalni doga-daj, a tim značajniji s retrospektivnog pogleda na 1924. Nacionalnoj, jugoslovenskoj misli, baš Sokolstvo krči najčvršče puteve, ono izgraduje i duhovno ujedinjuje Jugoslaviju. Akademija na sladionu Nakon završene druge javne vežbe, održana je na tadionu u 10 sati akademija, kojoj je prisustvovalo oko 3000 gledalaca. Program akademije bio je sledeči: 1) »Iz bratskog zagrljaja«, sastav pr* Valadžie, izvelo je 9 članova Sokol-skog društva Zagreb II. — 2) »Ritam i pokret«, sastav br. M. Jankoviča, izvelo je 8 članica Sokolskog društva Zagreb IV. — 3) »Sonata«, sastav br. M. Jankoviča, izvelo 9 članova Sokolskog društva Đenović. — 4) »Valse triste«, sastav br. J. Krameršeka, u-veli članovi, njih 3, i članice, njih Sokolskog društva Zagreb II. ' »Panta rei«, sastav br. I. Kovača, izvelo 9 mornara ratne mornarice. — 6) »Profet«, sastav br. inž. St. Hana, izvelo 9 članova Sokolskog društva Zagreb II. — 7) »Pesma i igre«, sastav br. M. Jankoviča, izvelo 18 članova’ članica Sokolskog društva Zagreb IV* Sve tačke programa ove akade* mije, koja se sastojala — osim jedne — iz tačaka reprezentativne akademije, održane pre podne posle svečane sokolske povorke u Narodnom _kaza-lištu, bile su odlično izvedene i P0^ pračene oduševljenim odobravanjem 1 pljeskom svih gledalaca. Akademiju su vodili ’br. 1 ^!an Jankovič i brat Josip Krameršek. Aka* demija je završila u 11 sati. Svečani raui u banskim dvorima Na završetku jubilarnog sleta, de® 5 o. m. naveče u 9.30 sati, priredio i ban Savske banovine brat dr. Ivo " rovič s gospodom u počast pretstav* nika slovenskog Sokolstva svečani rau u banskim dvorima. Uz izaslanika N j. Vel. Kralja bra; ta admirala Pricu te uz veliki broj ostalih odličnih uzvanika, rautu su u ime Sokolstva učestvovali: od češk°" slovačkog Sokolstva: potstarosta br' Truhlarž, načelnik br. dr. Klinger, n.4' čelnica s. Provaznikova, br. Havel, b,r; Keol; tajnik Saveza SS br. Štjepan® * od poljskog Sokolstva starešina 0 • Zamojski; od bugarskih Junaka šina br. Lazov, načelnik br. Bureš, &*• Hristov i br. Minev; od ruskog Sokolstva br. Drajling i br. Artamonov 1 od jugoslovenskog potstarešine ^' Gangl, br. Paunkovič, br. Križ, s mnogim članovima savezne uprave, čina sleta starešina br. dr. Gavranci i načelnik br. dr. Pihler, mnogi člano sletskog odbora, starešine svih sok0' skih župa i druga brača i sestre. Zaklfučak sleia i odlazak Sokolstva U ponoči izmedu 5 i 6 o. m. larni slet u Zagrebu bio je svečah zaključen sviranjem sokolskih fanta; ra, koje su obišle .zagrebačke ulico najavile zaključak sletskih svečano® ' Odmah nakon završene druge jav' ne vežbe počelo je Sokolstvo da ^ pušta Zagreb, Do 7 o. m. u noči greb je bio skoro potpuno evakuisa od sokolske vojs-ke. IiUredmisiva Da bi doneli jubilarni slet u grebu u nepretrgnutoj celini i naje^j nom, to smo, iznimno, spojili naš broj (33) koji je imao da izide dne 10 o. SJ* s narednim brojem (34) od 17. o. to* Jj ovaj dvobroj. — Sledeči broj пабев® lista izlazi redovito — dne 24. o. n*« — II NAŠIH 2UPA DHUSTAVAiCETA Župa Maribor DOLNJA LENDAVA. — To dni slavimo 15 letnico, odkar se je zemlja ogrskih Slovencev po svetovni vojni združila z materno zemljo. Preobširno bi bilo pisati o predvojni dobi Prekmurja. Jugoslovansko misel so med drugim širili tudi vračajoči se vojaki v letaki, ki jih je odpravljal v Prekmurje štajer. nar. svet. Ko se je 3. nov. raz- < glasila Jugoslavija v Ljutomeru, so sp pripeljali tja na okrašenih vozovih tudi Prekmurci. Posledico duha, ki so ga prinesli iz Ljutomera, so takoj občutili grofi in drugi izžemalci naših ljudi. A vendar so ostali Madžari gospodarji položaja. Do svobode je bilo šc daleč. Na Stefanovo, 26. decembra je bil v Radgoni velik shod, na katerem je govoril pok. general R. Maister, dr. Slavič in današnji lendavski dekan Jerič. Tu so določili, kako bi gen. Maister vkorakal v Prekmurje. Medtem so Hrvati zasedli Medimurje pod poveljstvom podpolkovnika Perka, Prekmurje pa so zasedle tri kolone pod poveljstvom kapetana Jurišiča in to kolona Hrvatov in Slovencev, kolo- na mornarjev in kolona Slavoncev, decembra je bila zasedena Lendav ' Sobota, Črcnšovci in Beltinci. 1 Notranji nemiri v državi so žare prisilili, da so Prekmurcem jali lastno županijo, katere pa ofu Q so hoteli sprejeti. Med tem časonj ^ naši ljudje — med temi dr. Slavic z vso močjo delali na mirovni koi> ^ renči za določitev meje glede na v j(i murje. Nas so podpirali dr. Bene«, ^ je posredoval pri japonski delegac j francoski pisatelj Beguen in amer’ delegat prof. Johnson. Dne 20. so bili zaslišani od glavne komisije P.* predsedstvom Tardieuja dr. Trum Žolgcr, Vcsnič in Cvijič. Dne 9. julija je vrhovni sve nril„ torice, sestoječ iz franc., amer., & j. ital. in japonskega delegata pod Pyzel sedstvom Clemenceauja šc enkrat naš predlog v pretres. Težavo je 1 Monošter, ki je statistično izk>lZ. ^ neslovansko večino. A vse to ni nI^eje* leglo. Določene o bile današnje 1 . Dne 10. julija je naša dclega^p poslala Clemenceauju prošnjo,fe]e rovna delegacija blagovoli clIPi0ĆC> pooblastiti kraljevino SHS, da ne mejo vojaško zasede. Dne 1. avgusta jo vrhovni svet ugodil naši delegaciji. Istega dne se je zrušil boljševizem v Pešti. S tem je bil diplomatski boj za Prekmurje končan. Dne 12. avgusta (to je najvažnejši datum) so od Radgone prišle čete iz Maribora pod poveljstvom polkovnika Uzorinca. Temu so sledili še ljubljanski in zagrebški oddelki. Odpora ■madžarskih boljševikov ni bilo. Rešitelji so bili povsod od Slovencev sprejeti izredno slovesno. Dne 17. avgusta Je bil velik ljudski tabor v Beltincih, kjer je po stoletjih zasužnjeni naš narod prisegel zvestobo Jugoslaviji. To je kratek opis najvažnejših dogodkov pred 15 timi leti v Prekmurju. Da se proslavi dostojno 'ta datum, s° se združila vsa nacionalna društva v Lendavi. Sokolsko društvo bo imelo (i septembra svoj redni letni nastop. Na predvečer se bo vršila bakljada po Hjestu, nato pa na gradu predstava fGeljski grofi«. 9. septembra zjutraj ?0 budnica. Pri obeh vlakih bo sprejem gostov. Ob 11. uri bo svečana seja vseh društev v hotelu »Krona«. Popoldne bo povorka, nato javni nastop. Po nastopu pa bo na novo urejenem -uivj/u j J tl L/ liti Ill/VU UHjeuvui letnem telovadišču Sokola veselica. Igrali bosta 2 godbi. Občinstvo naprošamo, da s svo-l’m Posetom iz najoddaljenejših kra-Jev pokaže, da ve ceniti ta del naše domovine, ki je toliko trpel pod tu-Jim gospodstvom. Sedaj ima priliko sPoznati za kratek čas ta narod in to zemljo in prepričani smo, da jih bo ‘Jinogo, ki se bodo še vedno radi vra-Fa», da preživijo nekaj lepih trenut-'°v med brati v Prekmurskih goricah. Vsa društva pa naprošamo, da “pojejo velik pomen te proslave in Pošljejo čim več delegatov dne 8. in • septembra v Lendavo. Župa Osijek „ .OSIJEK. — Lakoatletska takmi-!\eaja Sokolske župe Osijek. U nedelu 15 jula o. g. priredila je Sokolska 2dPa Osijek na letnjem vežbalištu kornjogradskog Sokolskog društva svo-Д. ^ lakoatletsko takmičenje, koje je »o ujedrio i pregled takmičara za akoatletsko takmičenje Saveza SKJ u •Magrebu. ,v Takmičenju pristupilo je 26 tak-■Pjeara i 10 takmičarki iz društva Osi-lek G. G., Osijek D. G„ Belišče, Po-, ega, Dakovo, Sl. Brod, Vukovar, Vinici, Borovo i Striživojna. , Rezultati pojedinih takmičenja su bedeči: Desetoboj članova (dva tak- - lcara) 1. Salinger Zlatko iz Sl. Po-2cSe sa 4.271.3 tačaka, 2 Pavlovič Vla-p ’ Psiiek G. G., sa 4.239.40 tačaka. etoboj članova tri takmičara: 1) Jankovič Oto, Osijek G. G., sa 1.752.26 ,aoaka- 2) Bertalan Josip iz Belišča sa ^4.34 tačaka i Brodič Rudolf, Beli-teB’ S-a k341.82 tačaka. Rezultati desete) i peteroboja računati su po tabli-:a7?a. Jug. lakoatletskog saveza. U po-m’m granama: Skok u visinu sa za-.1 °ro, 3 takmičara: 1) Pavlovič Vla-7i’ , sijek G. G., 160 cm 2) Salinger Ri.a i Požega, i Bognar Karlo, Sl. tn ,^0 cm. Skok u daljinu sa zale-* P* takmičara: 1) Sajfert J., Bo- ii 580 cm, 2) Bognar Karlo, Sl. 558 565 cm’ 3) Urbanck J-, SL Brod, Skok u visinu s motkom 4 tak-Cm ar®: D Bognar Karlo, Sl. Brod, 260 can klriberski Zvonko 250 em. Ba-7laff kopija, 4 takmičara: 1) Salinger 36 la?’ Požega, 38.35, 2) Šulc Josip Ca‘ . 1 3) Pavlovič Vlado 32.80 oboji-tat!5.PsBeka G. G. Bacanje kugle, 6 10лл1Cara' D Brodič Rudolf, Belišče, 1039’ ■ ' 3ankovič Oto, Osijek G. G., 10 20 Salinger Zlatko, SL Požega, Jam’ .acanJe diska, 6 takmičara: 1) BrorP °to- °siK’k G. G., 30.67, 2) C^Rodolf. Belišče. 28.94 i 3) Pav-eanii Iado’ Osijek G. G., 28.71. Tr-Па 1P0 metara, 6 takmičara: 1) •StrSm иКаЉ’ Si: Hrod' 12-6 sek- 2) ■z Vi.u Mladen, Vinkovci i Spajič Gra o °ya,ra Trčanje na 200 me-ВеОГ,-, fakmičara: 1) Bertalam Josip, tara a’ Л’5 Aek- Т^апје na 400 me-Osij’r.7 takmičara: 1) Pavlovič Vlado, ^a j Sfiri G-, 1 min. 0.7 sek. Treanje danov; • oVetara. 10 takmičara: 1) Čo-Josin o .lavko 5 min. 26.6 sek. 2) Sulc 3) TL°SlAek G. G., 5 min. 28 sek. 5 min. 3) JahiT Aek G. G., 5 min. 28 29 aVkov]c °to, Osijek G. G., sek. slede^11!*,3*'] takmičenja članica ou takmu-A i . k u visinu sa zaletom 6 jek r; 1 Д) Pavoševič Marija, Osi-i°k G n’ 130 cm, 2) Jung Josipa, Osi-Suhančt- 7. ?cm’ 3) Tomič Kajka i Skok n П .Спка Osijek D. G. 110 cm. earl «. alJinu sa zaletom, 3 takmi-413 cm it Josipa, Osijek G. G., 9111- Baoo, • ,sir|ger Elsa Đakovo 410 tenka ri Ve, °plja: D Stojanovič Sto-diska-’ 1 i V/ M 22.54 m. Bacanje 2) Sa, Ve.Singer Elsa, Đakovo, 17.45 G., 15,4 ad!novič Kovinka, Osijek G. 'Mčarki• n' frčanje na 60 m, 6 tak-S- G. c 7^ Pavoševič Marija, Osijek G-. 9.i m’vG -Jung Josipa, Osijek G. 1) J„Jai?je na 200 m 3 takmičar- 2) Sn« wSipa' °sijek G. G., 33 s.ek- Takm,- M-aca- Osijek G. G., 33.2 d°bre rezi.iCfei!JC °Peenito pokazalo ego reziilf f- u veeini grana bolje 0 Па laknJn \ t?°stt£nuti prošle godi- K°atletskom mitingu Sok.'dru- štva Osijek G. G. Uspeh je konačno i u tome, što su takmičari bili iz 10 sokolskih jedinica. (Lani iz 3.) KI. DARDA. — Sokolsko društvo Dar-da priredilo je 8 jula o. g. svoj prvi ovogodišnji slet u Bilje, na obaiu Stare Drave, koje je mesto udaljeno od Dar-de oko 7 km. Učestvovalo je 29 vež-bača. Polazak je bio u 6 sati ujutro od sokolane. Vežbači su sa sobom poneli sprave za laku atletiku, mrežu za od-bojku i tambure. Pre pod/ne od 8 do 9 s. odmor i postavljanje mreže za odbojku; 9 do 10 s. jutarnje vežbe; 10 do 11 s. laka atletika: bacanje kopija, diska, kugle i trčanje; 11 do 11.45 s‘. utakmica u odboj ci izmedu članova i naraštaja. U podne ručak i odmor do 14 s. Od 14 do 17 s. ku panje (plivanje), razne igre, kao i ples. U 17 s. počelo je spremainje za povratak, kamo se stiglo u 19 s. Za celo vreme izleta vladalo je medu učesnicima naročito vedro ras-položenje, a osobito je veselje nastalo posle podne za vreme kupanja, igara i plesa. (S) PODRAVSKA SLATINA. — O-kruž.je slatinsko održalo je u nedelju 22 jula u Podr. Slatini takmičenja u opčoj telovežbi i finalno takmičenje u odbojci za prvenstvo okružja. Tom je prilikom S. d. Podr. Slatina održalo i svoj javni čas. Župa Splii MAKARSKA. — Proslava četrde-setgodišnjice Sokolskog društva. Raz-viče i posveta bar jaka, Otkriče poprsja br. Miroslava Tirša. Okružni slet ma-karslcog sokolskog okružja. Dana 15 jula tek. god. naše je društvo proslavilo 40-godišnjicu svoga opstanka, razvilo i posvetilo novi bar jak, otkrilo poprsje br. Tirša i obavilo veoma uspeli okružni slet. Odmah izjutra, oko 7 sati, bio je nastup pred društvenim Domom, odakle se pošlo na gradsko groblje, da se oda pošta i pokloni senama umrlih neimara i velikana sokolskih, koji su radili u ovom društvu i umirali uz sokolsku misao i sokolski osmeh na usnama. Obavljeno je polaganje vena-ca i kita cveča na grobove takvih prvaka, a naročito se zastalo na grobu mučenika br. dra V. Vranjicana, koji je sagorio kao žrtva u austrijskoj tamnici i čiji je sokolski rad medu Sokolima i nesokolima nadaleko poznat, lza toga se položio venac na spomenik Starca Milovana fra Andrije Kačiča-Miošiča, preteče i protagoniste slovenske misli i uzajamnosti, tvorca »Razgovora ugod-nog naroda slovinskoga«. Iza toga sc iščekivalo goste sve do 9 sati, no ovi su pristizavali i u toku celoga dana. Tako su učestvovali ovoj našo j retkoj proslavi: Baškavoda, Tučepi, Podgora, Igrane, Vrgorac, Ljubuški, Imotski, Lovreč, Trii j, Šestanovac, Split, Kašte-la, Korčula, Šibenik, Dugi Rat, Omiš, Sučuraj, Bogomolje, Gdinj, Komiža, Vis, Hvar, Starigrad, Jelša, te izasla-nici Sinja; dakle pretežni deo srednje Dalmacije. Bilo je 6 glazba, večinom sokolskih, 12 sbkolskih barjaka, dok je inače ceo grad i slctiše bilo okičeno slavolucima i jugosfovenskim zastavama. Učesnika je bilo preko 6000, dok inače samih Sokola oko 3000 (članstva oko 1300, naraštaja 450, dece 360, seo-skih četa oho 580), ostalo drugih učesnika, medu njima veliki broj sombor-skih skauta, koji sti veoma simpatično nastupili u povorci u svojim zelenim odorama. Izmedu 9 i 11 sati vršene su po-kusne vežbe, a u tom meduvremenu obavio se i doček bana brata dra Josipa Jablanoviča i narodnog zastupnika Ante Mastroviča, koji je zastupao pokrovitelja proslave brata ministra Grgu Andelinoviča, jer ovaj, službeno za-prečen, 'nije lično pristupio. U 11 i po sati krenula je povorka sa sletišta kroz grad, pa je pred su-stolnicom sv. Marka obavljena posveta i razviče novog barjaka. Posvetu je iz-vršio don N. Delič, a kumovao je ban brat dr. Jablanovič, koji je društvu barjak i darovao. Tom svečanom činu bile su prisutne svo sokolske kategorije, a uz brata Jablanoviča i Mastroviča nalazila su se još brača dr. Mirko Buič, župski starešina, Locki, župski Takmičenja su trpela na tome, što je datum bio vrlo nezgodan. U opčem se je takmičenju natecalo ukupno 14 vrsta i to: 7 vrsta članova, jedinice Podr. Slatina, Vočin, Sopje Vranešev-ci - Noskovci, Gornji Miholjac i Ćera-lije, 1 vrsta mušlcog naraštaja Podr. Slatina, 3 vrste muške dece starije. Podravska Slatina, Noskovci i Vočin, 1 vrsta muške dece mlade, Podr. Slatina, 1 vrsta ženske dece starije, Podr. Slatina. U odbojci nastupile su 3 vrste članova društva Gornji Miholjac, Sopje i Vočin, kao pobednici semifinalnih u-takmica. Pobedila je vrsta iz Gornjeg Miholjca. Popodnevna javna vežba, održana pokraj novogradnje lepog prostranog Sokolskog doma, počela je zakašnje-njem. Program se je odvijao dobro i brzo. Vežbe je pratila fanfara S. d. Virovitica. Sakupljeni vežbači sviju kategorija otpevali su na početku držav-nu himnu i pretsednik gradevinskog odbora Mg. ph. brat Bek održao je prigodan govor. U programu naročito su se istaklc sokolske čete (39 vežbača) lepim i skladnim nastupom, vežbe dece S. č. Gornji Miholjac s grabljama i kosama, i deca S. č. Oeralije s vežbama na narodne pesme, ritmički dobro zamišljeni. Javnim je časom rukovodio načelnik okružja brat Đ. Radinovič, s mnogo truda i požrtvovnosti. KI. 1 načelnik, sreski načelnik K. Uroševič, opeinski načelnik M. Barbieri, preko dvadest i pet živučih veterana osniva-ča, medu kojima se nalazio i prvi društveni starešina Mate Karstulovič, te don Niko Ribičič. S ovima se brat Jablanovič rukovao i ljubio, jer je ovo bila njihova slava u duhu i misli, Istin-ski slovenski sokolski osečaji doveli su na ovu proslavil i brata Truhlarža, pot-starešinu ČOS, Miladu Malu, zamenicu načelnice ČOS i generala Pcšiča, pret-sednika kolonije Jadranske straže, koji su se našli na letovanju u Makarskoj. Svi su ovi bili puni zanosa i odušev-ljcnja, jer je proslava veoma lepo tekla, dok su inače, naročito veterani, s užitkom pritili i posvečenje barjaka i celu proslavil. Odmah u početku brat potstare-šina Jure Pavlinovič otvarajuči proslavil pročitao je pozdravne brzojave Nj. Veličanstvu Kralju, starešini Nj. Visočanstvu Prestolonasledniku Petru, bratskoj Saveznoj upravi i pokrovitelju proslave bratu ministru dru Grgi Andelinoviču, što je bilo popračeno jednodušnim aplauzom i klicanjem Kralju i Jugoslaviji. Na proslavi su govorila ova brača: društveni potstarešina Jure Pavlinovič, prosvetar R. Radovanovič, ban dr. Josip Jablanovič, a naročito temperamen-tan- govor održao je brat Truhlarž i brat dr. M. Buič. Tu sc evociralo po-stanak, razvitak i život Sokolstva, na-pose ovoga društva, u prošlosti. Istaklo se ciljeve, borbe i žrtve, a napose obnovilo uspomenu iz 1904 god. kada je 4 septembra na ovom istom mestu bila posvečena prva društvena sokolska zastava. Pri tom se brat potstarešina naročito zahvalio bratu Jablanoviču i Andelinoviču, kao nekadašnjim članovima ovoga društva, a prvome i kao sinu Makarske, na njihovoj iskrcnoj sokol-skoj pažnji prema ovome društvu i na podarenju dragocenog barjaka od Strane brata Jablanoviča, te simpatijama i priznanjem što jc makarsko Sokolstvo neokaljano i časno stupalo čistom so-kolskom i nacionalnoni stazom, pa na tom putu dalo i dve nezaboravljene i svetle žrtve brata Vranjicana i Jožu Antunoviča. Brat Truhlarž istakao je u vrlo živom osečanju onu čvrstu duhovnu vezu medu jednokrvnhn Slove-nima, one nesalomljive sokolske verige što spajaju sve nas, ono bratstvo i pu-ritansku sokolsku vem u bolje dane i srečniju budučnost, dok snaga i mišica naša treba da je vazda rukovodena energijom visokih sokolskih ciljeva, a sokolsko oko da bude vazda budno i bistro, jer sokolski neprijatelji crno vrebaju da salome naša krila. Finale njegova govora ispoljio se zagrljajem i poljupcem brata bana Jablanoviča. Isto tako uvcrljivo i snažno istakao je i brat dr. M. Buič ulogu Sokolstva u nacionalnoj izgradnji, pozvao sve na požrtvovan rad u tom pravcu i zamolio mmm ■ h % . Ш ? ‘L ( A 1 ? чsi' S okružnog sleta makarskog sokolskog okružja u Makarskoj dne 15 jula o. g* da se slede stope pregalnika makarskog primorja; Kačiča i Pavlinoviča, a da se nikad ne zaboravi ni na žrtve mučene naše brače Vranjicana i Antunoviča, kao ni ostalih mnogobrojoih sokolskih velikana. Za vreme cele proslave učesnici su zanosno klicali Sokolstvu, Kralju i Jugoslaviji, a gradska glazba je svojim zvucima živo izazivala u srcima prisut-nih najlepše nacionalne i sokolske ose-čaje. Posle toga dela proslave povorka je prodefilovala ispred sokolskih barjaka i pošla u Sokolski dom, gde je ot-kriveno poprsje brata M. Tirša (dar brata prof. Pavla Baškoviča, a rad brata Orlandinija) uz kratki govor brata dra K. Puhariča, našto je otsvirana sve-siovenska himna, dok sc stara društvena zastava s leve, a nova s desne stranc klanjala neumrloj seni velikega učitelja. Pri tom je jedan brat Čehoslovak zanosno obavio poprsje vrpcom češko-slovačke zastave, što je naročito poja-ealo sveslovensko raspoloženjc. Time je bio završen prepodnevni program. U 17 sati proslava jc nastavljena na sletištu i trajala je sve do 19 i po sati. Tu su vršene vežbe i natecanja i nema sumnje tehnička strana bila jc na doličnoj višini, jer jc sve bilo izvedeno lepo, dostojanstveno i harmonično. To vredi skoro za sve kategorije koje su u tome učcstvovalc. Naročito je bio živ momenat kada su Sokolske čete Bogomlje i Tučepi prevlačile ko-nop, gdc je konačno Bogomolje pobe-dilo. Nije potreba naročito se osvrtati na prikaz pojedinih kategorija, jer su sve bile na mestu. Vežbe su bile pračene sokolskom glazbom Split i Korčula, te gradskom glazbom Makarska. Posle proslave na sletištu jedno-dušno i intimno ovladao je zanos svi-ma, pa se uz konccrat gradske glazbe, vatromet i rasvetu na obali razvila zabava, dok je taj finale bio prekinut prolomom oblaka, pa su učesnici sa stranc več u 21 sat morali putovati i tako bili ispračeni. Ovom pro.slavom se još jednom pokazalo i dokazalo da jc Makarska i njezino primorje ostalo verno svojim velikim precima Kačiču, Despotu, Pav-Iinoviču, Ivičeviču, naročito pak žrtvama iz najranijih ratnih dana Vranjicana i Antunoviča koji položiše i svoje živote na oltar sokolske nacionalne misli i time daše svima nama živi primer visokog samopregora i sokolske čistote. Jer: Makarski Soko bio je medu prvim pobornicima nacionalne misli u bivšo j Dalmaciji, pa če i dalje da visoko drži zastavu Jugoslovcnstva, po-vercnu mu od prvoboraca junačkog makarskog primorja i sinova Makarske. MAKARSKA. — Brat ministar dr. G. Anđelinović medu Sokolima. Dana 30 jula t. g. došao je 11 Makarsku brat dr. G. Andelinovič, ministar za fizički uzgoj naroda. Prva stvar mu je bila da stupi u dodir sa Sokolima i da s njima izmeni misli. Navečcr jc bilo okupljc-110 takoreči celo makarsko Sokolstvo 11 Sokolskom domu, odnosno na vežbalištu. Tu je brat društveni starešina pozdravio brata ministra. Nato je brat ministar u sokolskom tonu i na sokolski način pozdravio makarske Sokole, te im se naročito zahvalio na časti pokrovitelja naše nedavne proslave četr-desetgodišnjice. Pri tom se čisto sokolski izvinuo, što nije mogao istoj proslavi lično pristupiti, jer je bio zvanič-no zaprečen. Istakao je, da ga za naše društvo i rnakarske Sokole vežu stare sokolske veze i najranije uspomene iz detinjstva, koje je provodio delom i u našem društvu. Naročito se zahvalio koli društvenoj upravi toli članstvu, naraštaju i deci što su ostali verni sokolsko) misli, i što su zaista samoprc-gornim radom kroz ovih 40 godina opstanka postigli onako lep moralan i tehnički uspeh na nedavnoj proslavi. Konačno se brat ministar interesi-rao za stanje u društvu sa svih strana. U nevezanem razgovoru interesirao sc za daljnje potrebe društva, za rad društva u raznim staležima. naročito o životu, ciljevima i radu obližnjih sokolskih četa. Preporučio je i molio, da se Sokolstvu 11a selu zaista posveti do-lična pažnja i sa stranc starije brače i celoga društva, baš onako kako to na-stoje i starija brača u nekim krajevima van našeg primorja. Ž.upa Sušak - Kijeka OMIŠ ALJ. — Sokolsko društvo Omišalj priredilo je dana 29 jula u 9 s. u veče sa svim svojim kategorijama sokolsku akademiju, koja je kako u tehničkom pogledu tako i moralnom uspela. Ovoj je akademiji prisustvovao pored članova Sokolskog društva veliki broj stranaca, koji sc nalaze na letovanju u mestu, a tako isto i mnogo-brojno naše gradanstvo, koje je naše Sokole kod svake vežbe dugo i burno aplaudiralo. Svečanost počela je govorom br. starešine, koji je u kratkim potezima prikazao naš sokolski rad pre rata podvlačeči raniji rad Sokola u na-šoj Istri čiji jc sastavni deo bio i naš otok. U našem se mestu nalaze več uzastopce dve godine bb. Sokoli iz Osijeka-Gornji grad, koji stalno dolaze na naše more i u naše mesto, 'te su tom prilikom i njihovi vežbači i vežbačicc nastupili, živo pozdravljeni od prisut- nih, Prošle j‘e godine.naše društvo, društvu Osijek-Gornji grad predalo po časnu diplomu, pa je na ovoj našoj akademiji za uzvrat primilo od njih »Album grada Osijeka«, koji je na svečan način predat. Tom je zgodom u vrlo lepom govoru pozdravio sve prisutne br. Marinič, prosvetar društva Osijek, a kasnije br. Dingi, koji se obo-jica nalaze sa svojim Sokolima ovde, na čemu im je ponova zahvalio br. starešina. Sokole iz Osijeka predvodila jc s. Kovaljska, načelnica društva, koja je i ovom prilikom dokazala svoju vi-soku spremu i disciplinovanost u rc-dovima svojih Sokola. Akademija je cavršila igrankom. Iza igrankc svi su se prisutni sa zadovoljstvom razišli svojim kučama, prepričavajuei u tom večernjem zadovoljstvu, koje im pruža naše Sokolsko društvo i njihove skladne i lepe vežbe. Župa Šibenik - Zadar SIVERIĆ. — Sokolsko društvo Si-verie, uz pripomoč i susretljivost uprave ovdašnjeg rudnika, kao i rudarskog lečnika dr. Grubišiča, zaključilo je dati jednu seriju predavanja o prvoj pomoči kod ponesrečenja, funkcijama čovečjeg organizma, kao i opčenito c higijeni tela. - ' Prvo predavanje iz te serije je bilo dana 29 jula t. g. od 9 do 12 sati, gdc je predavač dr. Grubišič prikazao pri-sutnim članovima praktičkim primeri-ma davanje prve pomoči kod onesveš-čenih i ponesrečenih. U ovom predavanju dotakao se takoder i higijene rana, preloma kostiju, funkcije srca i cirkulacijo krvi. Predavanje je bilo brojčano vrlo dobro posedeno, a odazvali su se, osim članova društva, mesni rudari, zanat-lijc i scljaci. 1 Upravi rudnika i g. dr. Grubišiču najlepše zahvaljujemo, a članovima i posetiocima želimo da iz ovih predavanja crpe što više znanja za svoju dobrobit. _ _. JH Župa Tuxla SKUGRIĆ. — Na 29 jula održana je javna vežba na tradicionalnom mestu zvanom Duga njiva, gdc je 1858 g. bila buna izmedu Srba i Turaka. Svake godine u nedelju pred Ilinu drži se na tome mestu crkveni zbor i opclo palim u toj borbi. Iako jc put do toga mesta vrlo težak i nezgodan, a pokraj toga jc i udaljena te treba četiri do pet sati hoda ipak pokraj svega toga narod ovih krajeva odušcvljen za prošlost toga mesta ne žali truda. Naročito otkada postoje po sclima sokolske čete vidi sc još veče interesovanje za taj dan. Posle održanog bogosluženja, koji su vršila pet sveštenika, prireden jc zajednički ručak. Iza toga počco je javni čas, na kojem su vcžbalc sledeče čete: Koprivna, Vranjak, Kožuhe, Srp. Grapska - Bušlctič, Osječani, Skugrič, Sjcnina i Tolisa. Vežbaio sc je veoma lepoisklad.no na isveopče zadovoljstvo. Na kraju kad su članovi, njih 82, od-vežbali sarajevske vežbe, te završili skupinom otpevana je državna himna. Iza toga održao jc lep i dirljiv govor ondašnji sveštenik agilni radnik Savo Božič. Govorio jc o značenju toga dana i o Sokolstvu, pozdravio je Nj. Vel. Kralja; pozivao jc prisutne da u što večem broju stupe u sokolske redove i da uvek imaju pred očima našeg dič-nog starešinu N j. Vel. Prestolonaslednika Petra. > Na koncu zahvalio se je prisut-nima. . e , Župa Varaždin ZBELAVA-KUĆAN. — 22 jula o g. održala je ova četa u mestu Kučan svoju godišriju javnu vežbu s ovitn rasporedom: 1) M. i ž. deca Zbelava-Kučan (49) proste vežbe. ’2) M. deca Kaštelancc (10) neobvezatne vežbe. 3) Članice (6) proste vežbe. 4) 2. deca (15) Zbelava - Kučan, vežbe s vencima. ■ 5) Članovi (37) zagrebačke vežbe. 6) _M. dcca (24) proste vežbe. 7) M. naraštaj Kaštelancc (11) proste vežbe. 8) M. naraštaj Zbelava - Kučan (12) neobvezatne vežbe. 9) 2. deca (9) Zbelava - Kučan vežbe s pevanjem. 10) Skupine Ka-štelanec (62). 11) Konjiča Varaždin (9) karusel. Sudelovalc su jedinice: Varaždin, Jalžabet, Kaštelancc, Kneginec, Sv. Ilija i Trnovec. Pre vežbe pozdravio je sve prisutne brat Novak, a zahvalio mu jc brat dr. Slavnič iz Varaždina. Posle vežbe govorio je izaslanik župe i matičnog društva brat Novakovič. Načelnik va-raždinskog okružja, brat Kovačič, prisustvovao je takoder nastupu. Naroda bilo je vrlo mnogo i nastup je u svakom pogledu uspeo, Župa Zagreb LEKENIK. — f Brat Milan Valentič. Dne 28 jula 1934 umro je naš prosvetar brat Milan Valentič, rodom iz Ivanca. r л.. - . > Največi uspeh imao je s našom dc-com, kojoj je svakom žgodom tumačio, pričao, učio ju pevati, i t. d. Da je u istihu bio opče obljubljen, pa makar se nikad nigde nije isticao posvedočio je najbolje lepi sprovod kojim smo mu odali zadnju počast. Započeli smo sa izradom sokolskih pelerina Ove su pelerine izradjene po propisanom kroju iz našeg poznatog patentiranog nepromočivog hubertus sukna. U sporazumu sa Savezom Sokola Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, dajemo svakome članu Sokola kod kupnje ove pelerine u našim prodavaonicama 10% popusta. Da uzmognemo ovaj popust obračunati s našim prodavaonicama, izdali smo posebne rabatne karte, koje se imadu kod kupnje izručiti poslovodji prodavaonice. Umoljavamo najuljudnije cij. sokolska društva i čete za obavijest, koliko rabatnih karata potrebuju za njihove članove, da ih uzmognemo odmah po prijemu obavijesti priposlati. TIVAR ODIJELA Tekstilna Industrija d. d. Varaždin Izdale Savez Sokola Krallevine Jugoslavije (E. Gangl) • Glavni I odgovorni urednik Sijepan Celar • Ureduje Redakcijski oleek • Tiska Učiteljska liskama (prelslavnik Franc« štrukelj); svl u 1 Jub5)01'1 U CRl^VENICI nabavite razglednice, papir, uspomene, sav kane. pribor u knjižari i papirnici »LIBURNIA« VINKO ŠKARICA 232—4 Preporučamo ivrtke, koje oglašuju u »Sokolskom glasniku«! KSJOIMACV-DEU TRGOVACKA TiSKARA V. G. &RALJETA SUŠAK Strosmajerova ulica S f TELEFON BROJ 2-22 2':g-33 Vse tiskovine za sokolska društva, potrebne knjige za sokolske knjižnice, vabila, letake, lepake za sokolske prireditve Vam izdela Učiteljska tiskarna. Tiska šolske, mladinske, leposlovne in znanstvene knjige, časopise, revije, vizitke, bloke, račune, jedilne liste, posmrtnice in mladinske liste. Ilustrira knjige v eno- in večbarvnem tisku. / Lastna tvor-nica šolskih zvezkov. Knjigoveznica. Oddelek za učila z veliko zalogo slik naših velmož KNJIGARNA ШШШШШ V LJUBLJANI НВЈШ! PODRUŽNICA ШШ V MARIBORU Шј^тШц Tyrševa ulica štev. 44 UČITELJSKA TISKARNA L V LJUBLJANI, FRANČIŠKANSKA 6 JADRANSKA PLOVIDBA D. D. SUŠAK ■Redovita parobrodskaslužba u svim pravcima jugoslavenskog primorja i Jadranskog Mora, za Dalmaciju, Albaniju i Grčku 3EVTINA TURISTIČKA POTOVANJA 10-11 dana za Dalmaciju i Grčku 6 dana za Dalmaciju Uključiv hranu i krevet na brodu udobni putnički parobrodi — dobra kuhinja — prvoklasna podvorba Tražite prospe kte! Upute daje Jadranska plovidba u Sušaku, sve njezine agencije i svi veči putnički uredi u tu- i inozemstvu Sokoli i SokoUcc! 230-16 Nabavljajte svečane i vježbaće potrepštine za sletove, uz najjevtinije dnevne cijene kod brata G. HORVATE K, dobavljača Saveza S. K. J. Zagreb, Frankopanska ulica 9 LIDLOVi INSTRUMENTI 228-5 Usled pada češkoslovačke krune možete kod nas da kupujete vrlo jevtino. Sada imate najveću priliku da nabavite prvorazredni Lidlov instrumenat. Javite mi za koji se instrumenat zanimate, i odmah ću Vam javiti tačnu njegovu cenu u dinarima uračunavši ujedno i troškove šiljanja. TVORNICA GLAZBENIH INSTRUMENATA JOSIP LIDL, BRNO, ČSR Tv rt k a je 1933 godine odlikovana na svetskoj izložbi u ČIKAGU s najvišim odlikovanjem. Hotel »Jadran« Sušak — Pečina Prekrasan položaj na moru. — Sunčanje, kupanje — šport — glazba — ples itd. Veliko kupaližfe sa plazom — najomlljellje ixletište~stiranaca JUGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICAa^HH^H u Ljubljani °Pskrbliuie u smisiu či. 2 svojih . , . pravila sve sokolske organizacije rtgisfrovana zadruga s * 1 ograničenim jamstvom u zemlji sa svim potrepštinama, koje su potrebne za izvadjanje programa i za postignuće ciljeva našega Sokolstva. Izdaje i raspa-čava tiskanice, knjige i brošure sokolsko-programatskog, uzgojnog i propagandističkog sadržaja, plakate, diplome, značke, legitimaci-cije i muzikalije 225-33 Prodaja odora svifu kategorija Naslov: Jugoslovenska sokolska matica, Ljubljana, Narodni dom Poštansko čekovni račun Ljubljana: 13.831 Telefon broj 25-43 Zahtevajte cenik! Sirite SoTkolsku šžaimpu »SofcolsKi glasnifc«, »SoKo«, »S&lcolslzu prosveta«, »Solcol&lco selo«, »SoKolić« i »Našu radost« - Sir. 1#