RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
ANN017 1983 FASC. 2 
PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE 
LJUBLJANA 
UDC 616-073.75+615.849+616-006-07/-08:621.039.8(05) (497.1) 

Radiol. lugosl. GODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X 

LJUBLJANA, TRG OSVOBODITVE 2 
Telefon: n.c.214 451,. 214500, 214504 2iro racun: 50100-601-10500 
Telex: 31240 YU KEFO 
p.p.:270 

delovna organizacija za promet s fotografskim in laboratorijskim blagom s proda­jalnami: 
Cankarjeva 7, tel. 210 060 Gradišce 4, tel. 221 981 
Titova 40 -Atrij, tel. 315 981 Trg osvoboditve 2, tel. 214 471 

nudi iz širokega asortimana blaga domacega, inozemskega porekla za laboratorije v bolnišnicah, ostalih zdravstvenih ustanovah in inštitutih po blagovnih skupinah: 
-kemikalije vseh cistoc, reagensi in radiofarmacevtiki domacih in tujih proizva­
jalcev, 
-laboratorijska oprema in pohištvo, 

-laboratorijsko steklo, plastika, porcelan, 
-filter papir in ves laboratorijski pribor, ki se uporablja v. laboratorijih, 
-blago za fotografijo,, 

-proizvodnja blaga v sodelovanju z malim gospodarstvom za laboratorije, medi­cino in fotografijo, 
-prek poslovne skupnosti »IRIS« posredovanje zunanjetrgovinskih storitev. 
Dostava blaga kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. 




RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE 
LJUBLJANA 
ANNO 17 1983 FASC. 2 
Redakcijski odbor -Edito rial Board: 
Xh. Bajraktari, Priština -M. Bekerus, Beograd -E. Bic;aku, Priština -F. cengic, Sarajevo -M. Dedic, Novi Sad -J. 0ordevic, Sarajevo -S. Hernja, Ljubljana -D. lvanicevic, Zagreb -B. Karanfilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -S. Ledic, Beograd -A. Lovrincevic, Sarajevo -B. Mark, Za­greb -N. Martincic, Zagreb -J. Novak, Skopje -l. Obrez, Ljubljana -F. Pe­trovcic, Zagreb -S. Popovic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir, Sremska Kamenica -G. Šestakov, Skopje -J. Škrk, Ljubljana -V. šobic, Beograd ­š. špaventi, Zagreb -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana 
Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: 
S. Plesnicar, Ljubljana 
Tehnicki urednik -Technical Editor: 
T. Benulic, Ljubljana 
Urednici -Editors: 
F. Guna, Ljubljana -Z. Rudolf, Ljubljana 
UDC 616-073.75 +615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) 
Radiol. lugosl. GODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X 
lzdavacki savet -Editorial Council: 

M. Antic, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -D. Bilenjki, Sarajevo -K. Granic, Beograd -N. lvovic, Titograd -N. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Ku­bovic, Zagreb -L. Lincender, Sarajevo -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Merkaš, Beograd -P. Milutinovic, Beograd -J. Novak, Skopje ­
P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesnicar, Ljubljana -L. Popovic, Novi Sad -M. Porenta, Ljubljana -R. Stankovic, Priština -V. Stijovic, Titograd -l. šimonovic, Zagreb ­
J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana 
lzdavaci -Publishers: 

Udruženje za radiologiju nuklearnu medicinu Jugoslavije Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije 
Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: 
prof. dr. Stojan Plesnicar, Ljubljana 
Tajnica redakcije -Secretary: 
Milica Harisch, Ljubljana 
Adresa redakcije -Address of Edito rial Board: 
Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana 

UDC: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani 
RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 

Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju i onkologiju, nuklearnu medicinu, ra­diofiziku, radiobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review for radiology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology, radiation pro­tection. 
lzlazi cetiri puta godišnje -Published quarterly 
Pretplata -za ustanove 2.000 din, za pojedince 500 din. Subscription rale -for institutions 40 US$, individual 20 US$. 
Primerak 200 din -Single issue 10 US$ 

Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-000-32000-10-5130/6 
LB -Ljubljanska banka -Ljubljana 

Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: 
BIOMEDICINA SLOVENICA, CHEMICAL ABSTRACS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmBH, PHYSICS IN MEDICINE ANO BIOLOGY 
Tiskala -Printed by: 
Tiskarna Slovenija, Ljubljana 

lzdavanje revije potpomaže Raziskovalna skupnost Slovenije u svoje ime i u ime istraživackih zajednica svih drugih republika i pokrajina u SFRJ -The publication of the review is subsidized by ali Yugoslav Assemblies of the Research Communites through the Assembly of the Research Community of Slovenia 
Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contributions of the insti­tutions on the basis of the self-managing agreements: 
-Inštitut za rentgenologijo, UKC Ljubljana 
-KBC -Zavod za nuklearnu medicinu, Zagreb 
-KBC -Zavod za rendgenologiju, Zagreb 
-Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana 
-Onkološki inštitut, Ljubljana 

-Zdravstvena skupnost Slovenije, Ljubljana 
Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: 
-ALKALOID, Skopje  -LEK, Ljubljana  
-BAYER PHARMA, Ljubljana  -MEDEX, Ljubljana  
-CILAG-CHEMIE, Schaffhausen  -SALUS, Ljubljana  
ELEKTRONSKA  INDUSTRIJA Niš  -SANOLABOR, Ljubljana  
FOTOKEMIKA, Zagreb  -SIEMENS, Erlangen  
INTERIMPEX, Skopje  -SLOVENIJALES, Ljubljana  
KRKA, Novo mesto  -TOSAMA, Domžale  
KEMOSERVIS-FOTOMATERIAL,  
Ljubljana  


UPUTSTVA AUTORIMA 

Radiologia lugoslavica objavljuje original­ne strucne i naucne radove te kratke osvrte sa podrucja rendgendijagnostike, radiotera­pije, onkologije, nuklearne medicine, radio­fizike, radiobiologije, zaštite od jonizirajucih zracenja i srodnih podrucja. 
Radove upucivati redakciji preporuceno u 

3 primeraka na naslov: Redakcija revije »Ra­
diologia lugoslavica«, Onkološki inštitut, Vra­
zov trg 4, 61000 Ljubljana. Radovi se objav­
ljuju na jednom od jezika naroda i narodnosti 
SFRJ i engleskom jeziku. 
Rukopisi, koji nisu napisani prema uputa­ma bice odmah vraceni autorima radi isprav­ke. Svi primljeni radovi šalju se na recen­ziju. 
Redakcija si pridržava pravo, da traži od autora dopune i izmene sadržaja, te jezicne i stilske ispravke. Sve troškove dodatne ob­rade rada (prevodenje, lektorisanje, dodatna obrada grafickog materijala, posebne želje autora) snosi autor rada. 
Izbor i redosled objavljivanja su iskljucivo pravo redakcionog odbora uz suradnju izda­vackog saveta revije_ 
Autorima se preporucuje upotreba doma­cih izraza, osim za pojmove koji su nepre­vodivi. Skracenice u tekstu nisu dozvoljene, ukoliko nisu zvanicne i tekstom objašnjene. Svi tehnicki podaci moraju biti navedeni pre­ma SI sistemu. 
Za sve navode u svojim radovima odgova­raju autori. 
Radovi ne smeju biti duži od 10 mašinom pisanih stranica, sa proredom broj 2 (ukup­no sa grafickim materijalom i literaturam), levi rub mora biti 40 mm, gornji i donji rubovi 40 mm, desni rub 25 mm. Sve strane moraju biti numerisane arapskim brojevima. 
Prva strana sadrži naziv ustanove i radne jedinice, naslov rada, imena autora, sažetak (do 200 reci) i tekuci naslov (running title). Redosled i oblik prve strane je prikazan na primeru: 
UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR 
SARAJEVO 
RO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU 
1 ONKOLOGIJU 
SEMINOMA -DIJAGNOSTlcKI 1 TERAPIJSKI PRISTUP 

Kostic-Radovic F., Karišik M., Dordevic J. 
Sažetak: Analizirali smo slucajeve pacijena­ta hospitaliziranih na našem institutu u pe­rijodu od 1 O godi na. Prikazali smo starost­nu ... 
UDC i deskriptore odreduje redakcija. 
Tekst podeliti na: Uvod, Materija! i metode, Rezultati, Diskusija, Zakljucak, Abstract (na engleskom), Literatura 
Graficki materija! (slike, tabele, grafikoni) slati u 2 primerka. Slike moraju biti ciste i kontrastne, tekst u slikama mora biti vidljiv 
_ 

1 razumlJ1v I kod smanjenja na polovinu ve­
licine. Na poledini mora biti olovkom ozna­cen arapski broj, prezime prvog autora i pr­ve dve recenice naslova rada te okomitom strelicom oznacen gornji rub. Tabele oba­vezno kucati na mašini bez vertikalnih lini­ja. Grafikone i crteže crtati na belom teh­nickom papiru formata A4 i jednako kao slike oznaciti na poledini. Na grafickom materija­lu nisu dozvoljene naknadne popravke. Tekst uz slike i graficki materija! pisati na poseb­nom listu dvojezicno, na jeziku rada i na en­gleskom. Isto tako mora biti dvojezicno ispi­san i tekst u grafickom materijalu. Sav gra­ficki materija! (slike, tabele, grafikoni) nosi redni arapski broj, a tekst mora objasniti pri­kazane pojedinosti. 
Abstract obuhvata kod radova na našim je­zicima naslov rada, autora i tekst na engles­kom jeziku. U sažetku i abstract-u (koji su identicni) moraju biti navedeni svi podaci, koji u dovoljnoj meri prikazuju glavne nava­de rada. Literaturu otkucati na posebnom li­stu prema abecednom redu prvog autora. U tekstu citirati autore sa spiska literature sa arapskim brojem u zagradi. 
-Za citat iz revije: 
1. 
Dent R. G. , Cole P.: In vitro maturation of monocytes in squamous carcinoma of the lung. Br. J. Cancer 43 : 486-495, 1981. 

-Za poglavlje iz knjige: 

2. 
Evans R., Alexander P.: Mechanisms of extracellular killin1g of nucleated mammalian cells by macrophages. U: lmmunobiology of macrophage (Nelson D. S., ed.), Academic Press, New York, 1976 (45-74). 

-Za citat iz knjige: 

3. 
Buli J., McKissock W.: An atlas of posi­tive contrast myelography. Gri.ine & Stratton, New York, 1962 (23-41). 


Referati se ne citiraju. Iz radova koji se odnose na klinicka istra­živanja mora biti razvidno, da su se autori pridržavali Kodeksa etike zdravstvenih radnika Jugoslavije i Deklaracije Helsinki-Tokio. Poslani radovi moraju biti potpisani od stra­ne prvog autora. Revija objavljuje samo ori­ginalne radove, koji nisu publikovani ili u pri­premi za tisk u bilo kojem drugom casopisu. Objavljeni radovi ili njihovi delovi mo1gu biti objavljeni u drugim revijama ili knjigama samo sa pismenom dozvolom redakcije. 
Rukopisa i grafickog materijala ne vracamo. 
Redakcija revije »RADIOLOGIA IUGOSLAVICA« 



RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
FASC. 2 ANNO 17 1983 

SADRžAJ 
Rendgenska dijagnostika 
Indikacije za limfografijo pri Hodgkinovih in ne-Hodgkinovih limfomih -­Slovenski limfološki sestanek 
Uvod 118 
-Luning M., Benda K., Bujar H., Zyb A. F., Hliniakowa J., Kiszka Gy., Us J. 119 -Benda K., Bruna J., Chmel J., Kabela J., Zidkova H. 121 -lstinic V. 122 Brencic E. 123 Benda K. 125 Fidler-Jenko M. 126 Us J. 128 -Luning M., Kruger H. G. 129 
Sindrom desne ovarijalne vene 

Smolkovic J., Trnski D., Bašic M., Temmer B., Bosnar M. 135 
Prirodena arahnoidalna cista stražnje lubanjske jame i ependimom postranicne moždane klijetke 
Kogler A., Nutrizio V., Marinšek-Cicin-šain V., Bešenski N. 139 
Prilog angiografskoj dijagnostici thrombangitis obliterans Hebrang A., Vidakovic Z., Bregant K. 143 
Enteritis regionalis (Mb. Crohn) -prikaz slucajeva Bregant K. 149 

Kompjuterizirana tomografija 
Mogucnosti i granice kompjuterizirane tomografije orbite u transverzalnim frontalnim presjecima 
Marotti M., Kalousek M., Krolo l., Lovrencic M., Klaric R., Padovan S., Petric v., Jelicic l. 
UDC 616-073.75+615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) 
Radio!. lugosl. GODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X 
Kompjuterizirana tomografija u diferencijalnoj dijagnostici cerebralnih vaskularnih malformacija Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek-Cicin-šain V., Šimuni6 S., Petruši6 l.  161  
Ullrazvucna dijagnostika  
Sonografska dijagnostika policisticne bolesti jetre Kauzlari6 D., Petrali C.  167  
Nuklearna medicina Kontrola kvaliteta eluata 99Mo-99mTc generatora proizvedenog u Institutu za radioizotope u Vinci Jovanovi6 V., Memedovi6 T., Maksin T., Bzeni6 J., Solarevi6 Z., Terzi6 N. Dijagnosticko znacenje 51Cr-eritrocita u idiopatskoj plu6noj hemosiderozi Buriti A., švarcer V., Krpan-Antonin N. Razvoj i primena 99mrc generatora Milenkovi6 S. M., Vucina J. L., Ja6imovi6 Lj. M., Memedovi6 T. V., Karanfilov E. S.  171 177 181  
Radioterapija i onkologija  
Progress in management of advanced nonseminomatous germ celi testis cancer -a review Vugrin D.  187  
Prognostic value of the CEA slope angle calculation in patients with colorectal cancer Serša G., Rudolf Z., Plesnicar S.  193  
Registracija i automatska obrada podataka bolesnika le6enih zracenjem na Onkološkom institutu u Ljubljani Kuhelj J., Marolt F., Pompe-Kirn V., Škrk J.  197  
Adrenal cortical carcinoma -a review Rudolf Z.  201  
Radiobiologija  
Radiation sensitivity of foetal mammalian brain to neutrons delivered in utero Vogel H. H., Antal S.  205  
Varia  



RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
FASC. 2 ANNO 17 1983 

TABLE OF CONTENTS 
Diagnostic radiology 
'

lndications for lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas ­Slovene Lymphologic Meeting 
118 Foreword 

Li.ining M., Benda K., Bujar H., Zyb A. F., Hliniakowa J., Kiszka Gy., Us J. 119 
Benda K., Bruna J., Chmel J., Kabela J., Zidkova H. 121 -lstinic V. 122 
-Brencic E. 123 
-Benda K. 125 Fidler-Jenko M. 126 
Us J. 128 
Li.ining M., Kri.iger H. G. 129 
The right ovarian vein syndrome 

Smolkovic J., Trnski D., Bašic M., Temmer B., Bosnar M. 135 
Congenital arachnoid cyst of posterior skull groove and ependymoma 
of side brain ventricle Kogler A., Nutrizio V., Marinšek cicin-šain V., Bešenski N. 139 
Contribution to angiographic diagnostics of thrombangitis obliterans 
Hebrang A., Vidakovic Z., Bregant K. 143 
Enteritis regionalis (Mb Crohn) -case report 
Bregant K. 

Computerized tomography 
The value of computerized tomography of the orbits 
Marotti M., Kalousek M., Krolo l., Lovrencic M., Klaric R., Padovan S., 
153 Petric v., Jelicic l. 

UDC 616-073.75 +615.849 +616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) 
Radio\. lugosl. CODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X 
Computerized tomography as a tool in differential diagnosis of cerebral malformations 
Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek Cicin-šain V., Šimuni6 S., Petruši6 l. 161 
Ultrasound 
Ultrasonic evaluation of polycistic !iver disease Kauzlari6 D., Petrali C. 167 

Nuclear medicine ·
99Mo-99mTc generator produced at Institute tor radioisotopes -Vinca ­eluate quality control 
Jovanovi6 V., Memedovi6 T., Maksin T., Bzeni6 J., Solarevi6 Z., 
171 Terzi6 N. 

Diagnostic value of 51Cr-erythrocytes in idiopathic pulmonary 
hemosiderosis 

Buri6 A., švarcer V., Krpan-Antonin N. 177 
Development and application of 99mTc generator 
Milenkovi6 S. M., Vucina J. L., Ja6imovi6 Lj. M., Memedovi6 T. V., 
181 Karanfilov E. S. 


Radiotherapy and oncology 
'

Progress in management of advanced nonseminomatous germ ce!I testis cancer -a review 
Vugrin D. 187 
Prognostic value of the CEA slope angle calculation in patients with colorectal cancer 
Serša G., Rudolf Z., Plesnicar S. 193 
Registration and automatic data processing of patients irradiated at the Institute of Oncology in Ljubljana 
Kuhelj J., Marolt F., Pompe-Kirn V., Škrk J. 197 
Adrenal cortical carcinoma -a review Rudolf Z. 201 

Radiobiology 
Radiation sensitivity of foetal mammalian brain to neutrons delivered in utero Vogel H. H., Antal S. 205 
Varia 

THE INSTITUTE OF ONCOLOGY, LJUBLJANA INSTITUTE OF RENTGENOLOGY AND HEMATOLOGICAL GLINIC OF UNIVERSITY CLINICAL CENTER, LJUBLJANA 


lndications for lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
Slovene Lymphologic Meeting in collaboration with CMEA * countries 
December 10-11, 1982, Ljubljana, Yugoslavia 
ONKOLOŠKI INŠTITUT, LJUBLJANA 
INŠTITUT ZA RENTGENOLOGIJO IN HEMATOLOŠKA KLINIKA UNIVERZITETNEGA KLINICNEGA CENTRA V LJUBLJANI 

Indikacije za limfografijo 
. 


pri Hodgkinovih in ne-Hodgkinovih limfomih 
Slovenski limfološki sestanek v sodelovanju s strokovnjaki dežel SEV-a 
December 10-11, 1982, Ljubljana, Jugoslavija 
* Council for Mutual Economic Assistance 

FOREWORD 
Slovene lymphologic meeting organized in collaboration with relevant coordinators and experts from CMEA countries was held from 10-11 December 1982 in Ljubljana, Yugoslavia. A group of Slovene experts tog­ether with participants in the mutual rese­arch project CMEA "Malignant Neoplasms" studied the problems of radiological dia­gnostics in Hodgkin and non-Hodgkin lym­phomas. The indications for different ima­ging methods, such as computed tomogra­phy, ultrasonography and lymphography, in and evaluating the extent of the disease with reference to morphological picture, ty­pe of malignant lymphoma were discussed. The participants accepted and confirmed their mutual standpoints relating to the in­dications for lymphography, ultrasonogra­phy and computed tomography in malignant lymphomas. The accepted conclusions re­present the doctrine that should be consi­dered in daily routine of radiological dia­gnostics on one side, and on the other, they can be considered as a reflection of the present stage in the development of lym­phology. 
UVOD 

Skupina slovenskih strokovnjakov je v sodelovanju s koordinatorji projekta SEV »Maligne neoplazme« razpravljala o vlogi in problemih radiološke diagnostike pri malig­nih limfomih. Ugotavljali so pomen razlicnih preiskavnih metod (racunalniška tomogra­fija, ultrazvok in limfografija) za evaluacijo razširjenosti obolenja glede na morfološko sliko in vrsto malignega limfoma. Sprejete indikacije za omenjene preiskavne metode predstavljajo doktrino za rutinsko diagno­stiko, rezultati srecanja pa odsevajo tudi trenutno stanje v razvoju limfologije. 
lndications tor lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
EMPFEHLUNGEN ZUR INDIKATION VON LYMPHOGRAPHIE UND ANDEREN BILDGEBENDEN VERFAHREN BEi HODGKIN-UND NON-HODGKIN LYMPHOMEN 
Erarbeitet durch die Arbeitsgruppe des Themes 4.5.2. »lndikationen zur Lymphographie« d3, RGW-Komplex-Problems »Spezialle Methoden der Diagnostik bosartiger Geschwi.ilste«. 
f<oordinatoren: M. Li.ining (Berlin), K. Benda (Olomouc), H. Bujar (Bukarest), A. F. Zyb (Obninsk), J. Hliniakowa (Gliwice), Gy. Liszka (Budapest), J. Us (Ljubljana). 
Unter Mitarbeit einer Expertengruppe aus der DOR (Berlin), der SFR Jugoslawien (Ljub­ljana) und der Ungarischen VR (Szekesfehervar): J. Bohinjec, E. Brencic, H. J. Gi.itz, 
A. Gogl, M. Jenko, B. Pirc-Marjanovic, Z. Than. 
Vom 10.-11. December 1982 fand in Ljubljana eine Sitzung nationaler Koordina­toren der RGW-Staaten und einer Experten­gruppe aus DOR, Jugoslawien und Ungarn zum obengenannten Thema statt. Die er­arbeiteten Unterlagen wurden mit nicht an­wesenden nationalen Koordinatoren nach­triiglich abgestimmt. 
Als Basis der Vereinbarungen dienten Ausarbeitungen der Arbeitsgemeinschaft Lymphographie der Gesellschaft fi.ir Medi­zinische Radiologie der DOR (H_ Becker et al., 1976) sowie Ergebnisberichte der 2. Lymphographischen Arbeitstagung in Ber­lin 1980 (R. lhle, 1981, G. Liess, 1981). 
Die Diskussion konzentrierte sich auf die Erganzung der dort behandelten Thematik durch den derzeitigen Stanci der Erkennt­nisse auf dem Gebiet bildgebender Ver­fahren fi.ir die Lymphknotendiagnostik. 
Divergierende Auffassungen, in Form eines Variantenvorschlages unterbreitet (s. Punkt 2), erklarten sich aus teilweise unter­schiedlichen Therapiekonzeptionen, dem unterschiedlichen Erfahrungsstand mit Ultraschalltomographie und Computertomo­graphie sowie der allgemein bekannten Problematik bei der Einschatzung der mit ihnen zu erzielenden diagnostischen Treff­sicherheit. 
Unter dem Aspekt der unterschiedlich verfi.igbaren geratetechnischen Ausstattung wurden lndikationen, einerseits fi.ir die Lymphographie als einzige einzusetzende Methode, andererseits fi.ir Lymphographie in Kombination mit Ultraschalltomographie und Computertomographie erarbeitet. 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 
Definition der lndikation zur Lymphogra­phie (lhle, 1981): 
Absolute: Wenn das lymphographische Ergebnis grundsatzliche Erkenntnisse i.iber das Vorliegen krankhafter Lymphsystem­veranderungen und deren Ausmass erbringt sowie relevante Entscheindungen i.iber die Therapieplanung erm6glicht. 
Relative: Wenn die Lymphographie ledig­lich zusatzliche lnformationen erwarten lasst, die moglicherweise therapeutische Konsequenzen haben k6nnen. 
1. lndikationen zur Lymphographie 
1.1. Mb. Hodgkin 
Bei den klinischen Stadien 1-111 A ist die Lymphographie abso'indiziert. Bezi.iglich 
lut 
des Stadium III B gibt es eine abweichende Meinung zur Vorlage von R. lhle, in der die Lymphographie ebenfalls als absolut indi­ziert angegeben wird. Genau wie im Sta­dium IV solite die Lymphographie beim Stadium III B fi.ir relativ indiziert erachtet werden, da das Verfahren lediglich bei Pa­tienten einzusetzen ist, bei denen fi.ir strahlentherapeutischen Vorgehen eine Be­stimmung des Bestrahlungsfeldes erforder­lich erscheint. 
1.2. Non-Hodgkin-Lymphome 
In Obereinstimmung mit den Ergebnissen der 2. Lymphographischen Arbeitstagung in Berlin ist der Entscheid relative-absolute lndikation zur Lymphographie bei Non­Hodgkin-Lymphomen (NHL) entsprechend ihres Malignitatsgrades vorzunehmen (je hoher der Malignitatsgrad der NHL, desto 

lndications for lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
seltener der Prozentsatz eines retroperito­nealen Lymphknotenbefalls bei Diagnose­stellung). Die Grenze zwischen hoherem und niedrigerem Malignitatsgrad stellt da­hir das zentrozytisch-zentroplastische NHL entsprechend der Kiel-Klassifikation nach Lennert dar. Daraus ergibt zich die abso­lute lndikation zur Lymphographie fur die NHL hoherer Malignitat {bei negativem bi­optischen Knochenmarksbefund), die rela­tive lndikation fi.ir die der niedrigeren Ma­lignitat (im Falle geplanter zusatzlicher Strahlentherapie). 
2. lndikationen zu Lymphographie, Com­putertomographie und Ultraschalltomogra­phie 
Bei den aus okonomisch-medizinischen Gri.inden im folgenden angefi.ihrten zwei Strategievarianten gilt als selbstverstand­liche Voraussetzung eine suffiziente appa­rativ-technische Ausstattung sowie ent­sprechende Erfahrungen der Untersucher. 
Bei der Wahl der einzusetzenden Ver­fahren wird neben okonomischen Aspekten von folgenden Var-und Nachteilen der Methoden ausgegangen: 
Lymphographie 
Vorteile: 
-Erkennbarkeit ven Strukturveriinde­rungen auch an nichtvergrosserten Lymph­knoten; 
-unafwendige Kontrollmoglichkeit im 
K ran kheitsverlauf. 
Nachteile: 
-invasives Verfahren; 
-Nichterfassbarkeit bestimmter Lymph-knoten-Gruppen (z. B. mesenteriale, media­stinale) und extranodaler Regionen; 
-Strahlenbelastung. 

Computertomographie 
-nichtinvasives Verfahren. 
Vorteile: 
Darstellbarkeit samtlicher interes­sierender Lymphknoten-Grupper (auch lymphographisch nicht erfassbarer) sowie der extranodalen Region (insbesondere Skelett, Lunge-Mediastinum, Milz, Leber). 
Nachteile: 
-Lymphknoten sind erst ab einer Grosse von etwa 1-1,5 cm als pathologisch anzusehen. Die Diagnostik ist unspezifisch, da Verwechslungsgefahr mit Grossenvari­anten und reaktivhyperplastischen Veriin­derungen gegeben ist. Pathologische Ver­anderungen bei nicht vergrosserten Lymph­noten entziehen sich damit der Diagnostik; 
-hohe apparative Kosten; 
-Strahlenbelastung. 

Ultraschalltomographie 
-nichtinvasives Verfahren. 
Vorteile: 
-Darstellbarkeit auch lymphographisch nicht erfassbarer viszeraler Lymphknoten­Gruppen des abdominellen Bereiches sowie der extranodalen Regionen (Leber, Milz); 
-keine Strahlenbelastung; 
-unaufwendige Kontrollmoglichkeit im Krankheitsverlauf. 
Nachteile: 
-Lymphknoten sind erst ab einer Grosse von etwa 2 cm nachweisbar (und gelten dann als pathologischr Struktur­veranderungen nicht vergrosserter Lymph­knoten entziehen sich der Diagnostik; 
-hohe lumbale und iliakale Lymph­knoten sind nur begrenzt, mediastinale nicht beurteilbar; 
-Darmgasi.iberlagerungen erschweren bzw. verhindern eine Beurteilung. 
2.1. Mb. Hodgkin 
Nachfolgende Varianten gelten fi.ir Hodg­kin-und Non-Hodgkin-Lymphome. 

Variante 1 
Wenn der Einsatz eines bildgebenden Verfahrens indiziert ist (s. Punkt 1.) wird initial die Ultraschalltomographie bzw. Computertomographie durchgefi.ihrt. Bei ausreichender lnformation fi.ir die Therapie­planung ist die nachfolqende Lymphoqra­phie nicht erforderlich. Sie solite lediqlich bei negativem bzw. fraglichem CT-Befund eingesetzt werden. 
Radio!. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications far lyrnphography in Hodgkin and non-Hodgkin lyrnphornas 
Variante 2 

Um samtliche lnformationsmi:iglichkeiten auszuschi:ipfen (s. Vor-und Nachteile), wer­den im Gegensatz zu Variante 1 stets Lymphographie und Computertomographie eingesetz. Dabei empfiehlt es sich, die Com­putertomographie nach der Lymphographie durchzufi.ihren, um die Kontrastierung des Lymphknotens fur die Diagnosefindung zu nutzen. 
Bei beiden Varianten ist nicht nur von den geratetechnischen Mi:iglichkeiten, son­dern besonders auch von den individuellen Gegebenheiten des Patienten (allgemeine Syrnptomatik, Alter u. a.). 
Zweifelhafte Lymphknotenbefunde sollten durch perkutane Feinnadel-Biopsie mit Lo­kalisationshilfe eines der erwiihnten Unter­suchungsverfahren abgekliirt werden. Die gezie:te Biopsie empfiehl sich ebenfalls zur Objektivierung durch Ultraschalltomogra­phie bzw. Computertomographie erhobener verdiichtiger Befunde extranodaler Lokalisa­tion (z. B. Milz, Leber, Skelett). 
Korrespondenz: 

Dr. J. Us, Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana, Yugoslavia. 



LYMPHOGRAPHY IN MALIGNANT LYMPHOMAS : PRESENT STATE 
Fina! report on partial research project of CMEA corntries, No. 4.5.2., which was car­ried out by a group of Czech authors, presented at the Lymphologic Meeting in Ljubljana, December 1982 
Authors: Benda K., Bruna J., Chmel J., Kabela J., Zidkova H., Czechoslovakia 
Coordinator: Benda K. 

The modern conception of malignant lymphomas -as a nosological entity ­does not consider them to be a systemic sui generis, bl'.Jt locally originating involve­ments. Lymphography, in the clinical pro­blems of this disease, i. e. diagnostics, treatment strategy, therapeutic results etc., plays an important role and is generally regarded as a significant part of the rou­tine diagnostic programme tor the following reasons: 
-it proves or excludes pathological changes in the lymphatic system, deter­mines their nature and extent, presents the structure of lymphatic nodes; 
-it states the clinical stage of the di­sease according to current classification schemes; 
-in this way it decides about the the­rapeutic plan and enables precise delimi­tation of the fields to be irradiated; 
-promotes continuous checking of the therapeutic results; 
-excludes or confirms the involvement of retroperitoneal nodes by a malignant lymphoma, when there is clinical or para­clinical suspicion tor this disease (without its demonstration in peripheral nodes); 
-enables target biopsy. 

From these points of view we consider lymphography to be absolutely indicated in all cases of the primary malignant invol­vement of lymphatic nodes (malignant lym­
IVth 

phomas). Excepted are cases of the stage of the disease, evident involvement of extralymphatic organs, where lympho­graphy is indicated relatively, dependent on the basic criterion, i. e. contribution of the examination deciding about further treatment. 
Relative indication is represented by cases in which the lymphography provides only a supplementary information, e. g. in 
Radio!. lugosl. 17: 119-133, 1983 
lndications for lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
secondary involvements of the lymphatic system in some hematologicla diseases (hemoblastoses, chronic lymphatic leu­kemia, plasmocytoma, M. Waldenstrbm, iso­lated tumors of the spleen), as a supple­mentary examination. 
Lymphographic examination is limited by the fact that not all the node groups are presentable (the mesenteric area, interna! iliac group, nodes over the c. chyli, and others), and that within the lymphographic image the single types of lymphomas can­not be sa:ely differentiated. 
There is no need to emphasize the fact that the above mentioned conclusions can be demonstrated on a number of case re­ports. Nevertheless, because of the supe­rior qualification of this audito-rium, which is familiar with the appropriate lymphogra­phic features of the disease in question, we don't see any necessity of their presen­tation. But let us point out a problem which is gaining more and more importance in clinical practice. The dominant position of lymphography in the diagnostics of malig­nant lymphomas has recently been very much influenced by the use of new exami­nation methods, primarily by computerized tomography, radionuclide lymphography (67 Ga and 198 Au) and sonography. Ac­cording .to our opinion these diagnostic procedures are most decidedly far from competing with lymphography, -on the contrary, they supplement it by making it more precise, particularly with respect to the possibilities of evaluating those lym­phatic node groups not presented by stan­dard lymphography. Of primary importance for clinical practice in this connection is the determination of a rational diagnostic procedure -algorithm of the examination process. In our opin1on, lymphography should be preceded by computerized tomo­graphy, or ultrasonography (as noninvasive procedures), which in case of positive find­ing of lymphatic nodes enlargement sup­plies the fina! diagnostic answer. A nega­tive finding should be followed preferably by the combination of radionuclide 67 Ga and 198 Au lymphography. In this sequence lymphography event. combined with target biopsy can be regarded as a roof examina­tion (if omitting probatory laparotomy) which is the only one allowing morphologic eva­luation of the lymphatic system, including the structure of lymphatic nodes. Never­theless, in view of the so far restricted availability of new examination methods, we suppose, tor the tirne being in the ma­jority of working places lymphography con­tinues to be the routine clinical examination in the diagnostics of malignant lymphomas. 
INŠTITUT ZA RENTGENOLOGIJO, UKC LJUBLJANA 


ULTRAZVOK PRI MALIGNIH LIMFOMIH 
lstinic V. 
Ocena sprememb v retroperitonealnem prostoru je bila za radiologe pred odkrit­jem ultrazvocne tomografije s sivo skalo ter kompjuterske tomografije problema­ticna. 
Klasicna rtg preiskava, limfografija, je primerna za oceno limfomskih sprememb v parakavalnem in paraaortalnem podrocju, ni pa uspešna pri odkrivanju obolenja v mezentericnem in perisplenicnem podrocju. 
Tu se pojavljajo pozitivne bezgavke v 12 % pri Hodgkinovem obolenju in v 40 % v non­Hodkin-u. 
Ultrazvocno preiskavo motijo crevesni plini ter slaba transonicnost bolnika, ven­dar lahko v vecini primerov pregledamo zgoraj našteta podrocja, jetra, vranico in pankreas. 
Razni avtorji ocenjujejo, da je mogoce z ultrazvokom odkriti retroperitonealni no-
Radiol. lugosl. 17: 119-133. 1983 

lndications lor lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
dal ni limfom z 80-90 % zanesljivostjo, še posebno, ce so bezgavke vecje od 1,5 do 2 cm v premeru. 
Brascho poroca o 98 % uspehu. Pogoji za tako dobre rezultate so velike izkušnje in dobra tehnicna oprema. 
Ultrazvocna preiskava je zato v precej­šni meri nadomestila klasicne rtg preiska­ve: limfografijo, kavografijo, i. v. urografijo, še posebno, ker je hitreje izvedljiva, nein­vazivna, neboleca, neškodljiva in poceni. Istocasno lahko pregledamo celotni abdo­men. Sumljive spremembe lahko tudi punk­tiramo in damo material v oceno citologom. 
Z ultrazvocno preiskavo lahko ugotovimo povecanje bezgavk, ne moremo pa doka­zati znotraj njih ev. manjših infiltratov. Te pa dobro prikaže limfografija. Zato je po­trebno pri negativnem ultrazvocnem izvidu napraviti še limfografijo. 
S ponovnimi ultrazvocnimi pregledi lahko uspešno spremljamo dinamiko obolenja po terapiji. Za merilo nam je velikost bezgavk, ne pa transonicnost. 
Povecanje vranice in povecanje njene transonicnosti je sumljivo za obolenje organa. Pri obolenju jeter vidimo infiltrate vecje kot 5 mm kot hiposonicne oziroma cistoidne fokalne parenhimske defekte. V manj kot 3 % so podobno prizadeta tudi ledvica. 
V 15 % zajame non-Hodgkin limfom ga­strointestinalni trakt in se manifestira kot relativno hiposonicna masa s centralno zgostitvijo. V 10 % je prizadet pankreas. 
Povecanje paraaortalnih bezgavk izgleda v vecini primerov kot dobro omejena poli­ciklicna ekspanzivna formacija z veliko transonicnostjo. Zato je tudi meja z aorto in veno cavo inferior zabrisana. Lahko pa so žile tudi dislocirane. Znacilna je dislo­kacija arterije mezenterike superior na­vzpred. 
Metastaze malignih obolenj v retroperi­tonealnih bezgavkah se ultrazvocno skoraj ne dajo lociti od infiltratov malignega lim­fama. Metastaze tumorja moda, ovarija, uterusa in prostate dajejo v nekaterih pri­merih le nekoliko intenzivnejše odboje ultrazvoka kot maligni limfom. 
Perkutana aspiracijska biopsija pod kon­trolo ultrazvoka uspešno razjasni etiologijo sprememb. 
Patološki procesi, ki dajejo v retroperito­nealnem prostoru podobne uitrazvocne sli­ke so primarni retroperitonealni tumorji, hematomi, aortne anevrizme, abscesi, lim­fokele in retroperitonealna fibroza. Zaradi majhnega števila pregledanih bolnikov z malignim limfomom ne moremo tocno oce­niti uspešnosti ultrazvocne preiskave pri nas, vendar izgleda, da se približujemo vrednostim, kot jih navajajo v literaturi. 
THE INSTITUTE OF RENTGENOLOGY, UNIVERSITY CLINICAL CENTER LJUBLJANA 
DIAGNOSTICS OF MALIGNANT LYMPHOMAS -COMPUTED TOMOGRAPHY 
Brencic E. 
lntroducing of CT as a diagnostic proce­dure for evaluation of the retroperitoneal lymph nodes, as well as for establishing changes in other organs, not only improved the detection and evaluation of Hodgkin, non-Hodgkin and other lymphomas, but also promoted therapy planning and asses­sing of treatment response. 
By the help of this examination modality ali normal and alterated lymph nodes of the whole abdomen can be presented, as well as the size, shape and interna! struc­ture of organs (liver, spleen, kidneys) de­termined. 
The lymph nodes up to 1 cm of size are considered to be normal, however, this does not exclude false-negative findings, particularly in the mesenteric area. CT is regarded as a less invasive diagnostic pro­cedure, but nevertheless, it shouldn't be 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 
lndications far lyrnphography in Hodgkin and non-Hodgkin lyrnphomaš 
neglected that it implies the use of X-rays, as well as i. v. and oral contrast media (1, 2). 
The Institute of Rentgenology of the Uni­versity Clinical Center disposes of Siemens' Somatom 2 device. The thickness of sec­tions is usually 8 mm, with advance of 16 mm from the diaphragm to symphysis. Examinations of retroperitoneal lymph nodes imply the use of oral contrast media. Patient takes the contrast medium 60-90 minutes before the examination; This ex­cludes the possibility of misinterpreting the intestinal loops for possible enlarged lymph nodes. In some cases an i. v. injection of contrast medium is administered additio­nally, in order to locate the aorta, vena cava inferior and azygos vein, as well as to present !iver and spleen parenchyma. 
The liver, spleen and upper paraaortic lymph nodes up to the cysterne chyli can­not be presented by classical radiographic methods and lymphography. AII these ana­tomic structures, as well as eventual changes in them, can be evaluated by CT examination of the abdomen. 
Poorly developed interorganic tat, spe­cially retroperitoneal, makes the early diagn diagnosis of lymph nodes more dif­ficults. The lymph nodes aresituated along the aorta and iliacal veins, on the side of the vena cava inf., upper mesenteric veins and tripus caliacus. The vena cava inf. and aorta are clearly visible because of the re­troperitoneal tat up to the bifurcation. Often it can be observed that the angle between the aorta and left psoas muscle is not clear; in such case not only enlarged lymph nodes but also a part of duodenuum or small in­testine may be presented. 
Enlarged paraaortic lymph nodes are imaged as discrete solitary or conglomerate masses which can present also: empty bowel loops, retroperitoneal hematoma, left-sided vena cava inf., crura of the dia­phragm, re:roperitoneal fibrosis. 
Enlarged lymph nodes between the sto­mach and aorta, i. e. celiac, peripancreatic and all lymph nodes in the hili, represent a special problem due to their location. Even more difficult is the localization of enlarged lymph nodes in the pelvic region. 
Dim contour of iliopsoas muscle and asy­metric density of the tissue along the iliac veins together with reduced fat tissue can be interpreted as enlarged pelvic or obtu­ratory lymph nodes. 
lnfiltration of the mesenteric lymph nodes can be observed more often in non­Hodgkin than in Hodgkin lymphomas. Small mesenteric lymph nodes cannot be imaged by CT. The size of mesenteric lymph nodes ranges from discrete to large lesions. 
CT examination may exclude an involve­ment of the !iver and spleen. The late is imaged as a solitary or difuse infiltration of parenchime, with deformation and en­largement of the involved organ. 
Very often the enlarged spleen does not evidence a presence of lymphoma. On the other hand, spleens of normal size may exhibit alterated parenchime with inlets of malignant tissue. CT examination of the abdomen does not enable distinguishing between the lymph nodes enlarged due to lymphadenitis and malignantly alterated lymph nodes. 
Can CT substitute for lymphography? 
CT represents an alternative in cases when lymphography is contraindicated either because of the difficulties associated with its technical performance, or due to an obstruction caused by a large tumor. 
Our experiences with CT are relatively poor, as this method has been used in our Institute for one and a half years only. 
Examined were 25 patients. Enlarged re­troperitoneal lymph nodes were found in 10 of them. Enlarged and alterated spleen was established in 1 patient. Fifteen examina­tions gave negative results. One patient had a tumor of the liver detected. 
References 

1. Castellino R. A., Marglin S., Blank N.: 
Hodgkin Disease, the non-Hodgkin Lymphomas, and the Leukemias in the Retroperitoneum. Semin. in Roentgenol. Vol. XV, No 4, (1980), 288-301. 
2. Castellino R. A., Marglin S., Carrol B., Young S., Harell G., Blank N.: The radiographic evaluation of abdominal and pelvic lymph nodes in oncologic practice. Cancer Treat. Rev. 3, 7, (1980), 153-160. 
Radio!. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications far lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
INSTITUTE OF RADIOLOGY, MEDICAL SCHOOL PALACKY UNIVERSITY, OLOMOUC, CZECHOSLOVAKIA 


INDICATIONS FOR LYMPHOGRAPHY IN LYMPHEDEMA: NEW ASPECTS 
Benda K_ 
There is a must in clinical practice -to respect the principle of rational diagnostic approach requiring simple, non-invasive procedures to achieve exact enough dia­gnosis enabling adequate treatment, if pos­sible_ This rule must be considered in dia­gnosing a lymphedema of the extremities, too. 
The effort for rational diagnosis supplies the clinical practice of lymphedema with new aspects of the indications for lympho­graphy. Nevertheless, this is the only exa­mination method allowing the evaluation of both the morphology and function of the lymphatic system, and that is why the dia­gnosis of lymphedema is based on it in many centres (5). But when deciding about its indication it must be born in mind that it is an invasive examination requiring lym­phatics preparation and application of oil contrast medium into the lymphatic bed ­which can, particularly in cases of primary lymphedema (due to the maldevelopment of the lymphatic system) impair the clinical state of the extremity. In a complex, general view, the basic criterion for the indication of lymphography is its contribution to the treatment planning (and the rule »primum non nocere«). In practice this includes cases in which the choice of the right treat­ment depends on the assessment of the morphological picture of the lymphatic sy­stem (Table 1). 
Lymphography cannot be indicated, if tile examination is only to supplement or make more precise the clinical picture or answer questions about the prognosis, the­rapeutic results, etc. 
In current clinical practice the diagnosis of a lymphedema of the extremities is based on the data on patient's history, physical examination of the extremity and coloured (visual) lymphography. These basic, non­invasive examinations can be used to prave the existence of lymphedema safely, and also to determine its primary or secondary nature. Coloured lymphography with its presentation of pathological diffusion of the dye and nonvisualization of subcutaneous lymphatics, confirms the basic (or asso­ciated) cause of the edema to be insuffici­ency of the lymphatic circulation. In most cases the mentioned examination will suf­fice for basic diagnostic as well as thera­peutic orientation (1 ). Supplementary and more precise information, important prima­rily from the therapeutic-preventive aspect, can be provided by some other non-inva­sive measures recently gaining more and more ground in clinical practice. They in­clude xeroradiography, tissue tonometry, radionuclide lymphography (by means of 198 Au and 99 Te isotopes), thermography and others (2, 3, 4, 6). 
In conclusion let us point out that a ra­tional diagnosis of lymphedema of the extremities should in clinical practice rely on non-invasive procedures, specially on patient's history, physical examination and coloured lymphography. Lymphography is 

Basic principle: necessity of finding for treatment planning 
-secondary lymphedema of unknown origin (malignancy?) Oil -lymphedema following oncological treatment (suspected recurrence) l contrast medium -secondary lymphedema -before surgery (L-V shunts or »bridging« (Lipiodol UF) 
operations) 

-»swollen limb« of unknown origin (differential diagnosis) water-soluble -primary lymphedema -before surgery (L-V shunts or »bridging«} contrast medium operations by cases proximal hypoplasia) (lopamidol) 
Table 1 -lndications of lymphography in clinical diagnosis of lymphedema of the extremities 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications tor lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
indicated only in clean-cut cases when the assessment ot the morphological picture ot the lymphatic system is necessary to de­cide about treatment strategy. 
Literature 

1. Benda K., Barinka L.: Lymfedem koncetin. 
Avicenum, Praha, 1981. 
2. Bruna J.: Xeroradiography of Lymphedema. In: Progress in Lymphology (Weissleder H. et al., eds.). Avicenum, Prague, 1981, pp 223-226. 
3. 
Chudacek Z.: Medical thermography. Acta Jniv. Carol., 1977. 

4. 
Clodius L., Deak l. and p;11er N. B.: A new instrument for evaluation of tissue tonicity in lymphedema. Lymphology 9: 1-5, 1976. 

5. 
Kinmoth J. B.: The lymphatics, surgery, lymphography and diseases of the chyle and lymph syste:11. Arnold, London, 1982. 

6. 
Zum Winkel K.: Lymphology mit Radionu::­liden. B. Hoffmann, Berlin, 1972. 


THE INSTITUTE OF ONCOLOGY, LJUBLJANA 
CLINICS OF MALIGNANT L YMPHOMAS 
Fidler-Jenko M. 
Malignant lymphomas are conditions ot the lymphoreticular system. As to their par­ticular clinical characteristics they are di­vided in two groups: Hodgkin disease, and malignant lymphomas ot non-Hodgkin type. 
According to the data from Cancer Re­gistry ot Slovenia, the trend ot the yearly incidence ot patients with Hodgkin's dise­ase is stable. The mean incidence amounts to 20 men and 14 women per year. The in­cidence ot patients with non-Hodgkin ma­lignant iymphomas is moderately increas­ing. According to the data tor the years 1972-1978 it amounts to 28 men and 20 women per year. 
Hodgkin's disease affects mostly younger people: the highest percentage corres­ponds to the age ot 20-40 years, essen­tial ly smaller number ot cases is tound in the group between 60-70 years ot age, ho­wover children are not excepted. The ratio between men and women is 1/4. 
Malignant lymphoma ot non-Hodgkin type usually affects older people. Halt ot the cases are tound in the age group 60-70 years. Nevertheless, neither children nor adolescents are excepted, though they are affected by the condition much less otten as compared to Hodgkin's disease. The ratio between male and temale patients is 1/4. 
Clinical picture. -In Hodgkin's disease typical clinical picture is characterized by an enlarged painless lymph node with or without common signs (body temperature above 38° C, sweating, reducing ot body weight tor 1 O O/o, in 6 months); asi de from this, also prognostically less signiticant symptoms, such as pruritus and general weakness may appear. Most otten the di­sease emerges in the lymph nodes ot the neck, -according to our data, in 80 %, more otten in the supraclavicular area than in other parts ot the neck, and also more otten on the left side. Less common is the beginning ot the disease in the me­diastinum, armpit, pubic region, retroperi­toneum and parenchimal organs. A pati­ent with Hodgkin disease is affected by disorder in cellular immune response, theretore, he more often suffers from vira! intections, when untreated. 
Except tor some particularities, the clini­cal picture ot malignant non-Hodgkin lym­phomas tollows the pattern ot Hodgkin's lymphoma. So this type ot malignant lym­phomas otten affect oropharingeal lympha­tic tissue, what is rarely the case with Hodgkin disease. Malignant lymphomas ot the stomach, intestine, bones and skin also demonstrate a particular clinical picture. Clinically unexpected intiltration ot the 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications far lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
bone marrow is in non-Hodgkin malignant lymphomas quite common. Leukemic trans­formation with marked lymphacytosis in the peripheral blood is present in approxima­tely 15 % of malignant lymphomas of the lymphocytic tissue. Autoimmune Coombs­positive anemia is more common with non­Hodgkin malignant lymphomas than with Hodgkin disease. Non-Hodgkin lymphomas are associated with increased susceptibi­lity to bacterial infections, which is entail­ed by primarily depressed humoral immu­nity. 
Treatment strategy in the patients with Hodgkin disease is determined primarily according to the stage of the disease, while in the patients with non-Hodgkin ma­li,gnant lymphomas the choise of treatment is based primarily on the histopatologic nature of the malignant lymphoma. 
At evaluating the extent of Hodgkin di­sease the pedal lymphography is consi­dered to be indispensable. According to the data promoted by the study of big se­ries, lymphography succeeded to detect the presence of pathologic retroperitoneal lymph nodes in clinical I A stage of the di­sease in 30 %, in stage II A in 31 %, and in stage II B in 88 %. 
In our 80 cases of patohistologically con­
firmed stage of the disease, lymphography 
findings were correct in 70 %·, false-posi­
tive in 20 %, and false negative in 10 %; •
positive nodes unassessable by lympho­
graphy were found in 10 % of cases. 
Lesser is the importance of pedal lym­
phography at determining the stage of the 
disease in malignant lymphomas of non­
Hodgkin type, due to the already men­
tioned clinical particularities. Considering 
that the patients are mostly older people, 
and that lymphography may entail certain complications, intravenous urography seems to be more appropriate examination method; in malignant lymphomas of non­Hodgkin type, which are characterized by large retroperitoneal tumor growths, this method can often evaluate the involvement of these lymph nodes, and simultaneously provide the information on condition of the urinary tract, which is essential for treat­ment strategy. Other diagnostic procedures, such as CT and US, are used only faculta­tively, because of the lack of suitable equipment. 

References 
1. Bakemeier R. F., R. A. Cooper, Jr., P. Ru­bin: The malignant lymphomas, multiple myelo­ma, and macroglobulinemia. V: P. Rubin (ed): 
Clinical oncology for medical students and phy­sicians. 5. ed. The University of Rochester, Ro­chester 1978, 228-244. 
2. Bremer K., G. Brittinger: Maligne lymphome: 
l. Histologische Klassifikation, Stadieneinteilung und Prinzipien der Therapie bei Morbus Hodg­kin und Non-Hodgkin-Lymphomen. lnternistische Welt 5 (1980), 180-230. 
3. 
Brunner K. W., G. A. Nagel (eds.): lnternisti­sche Krebstherapie. 2. Aufl. Springer, Berlin 1979. 

4. 
Bucalossi P. et al.: 1 linfomi maligni. Casa Editrice Ambrosiana, Milano 1974. 

5. 
Kaplan H. S.: Hodgkin's disease: unfolding concepts concerning its nature, management and prognosis. Cancer 45 (1980), 2439-2474. 

6. 
Kaplan H. S.: Hodgkin's disease. 2. ed. Har­vard University Press, Cambridge 1980. 

7. 
Plecnikov memorial 1976 -Simpozij o ma­lignih limfomih. Zdrav. Vestn. 46 (1977), 407-492. 

8. 
Vincent T. De Vita, l. R. Samuel Hellmen: Hodgkin's Disease and the Non Hodgkin's Lym­phomas. V: V. T. De Vita et al. (eds.): Cancer principles and practice of oncology. Lippincott, Philadelphia -Toronto 1982. 

9. 
Gianni Bonadonna: Linfomi maligni. V: G. 


Bonadonna-G. Robustelli della Cura e Coli.: Ma­nuale Di Oncologia Medica. Masson ltalia Edi­tori Milano 1981, 725-750. 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications far lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
THE INSTITUTE OF ONCOLOGY IN LJUBLJANA, YUGOSLAVIA 

OUR EXPERIENCES WITH LYMPHOGRAPHY, Ga-67, COMPUTED TOMOGRAPHY, UL TRASONOGRAPHY AND PERCUTANEOUS ASPIRATION BIOPSY IN THE DIAGNOSTICS OF MALIGNANT LYMPHOMAS 
Us J. 

The diagnostic procedure for evaluating the extent of malignant disease must be as far as possible: (a) fast, (b) accurate, (c) non-invasive, (d) rational (1, 6). 
Apart from non-invasive methods like computed tomography (CT) and ultrasono­graphy (US), ali other diagnostic proce­dures such as lymphography (LG), studies with radionuciide Ga-67, and percutaneous aspiration biopsy of the retroperitoneal lymph nodes (AB), are considered to be more or less invasive since their perform­ance is associated with entering the pati­ent's body. 
Although LG cannot present ali ret; ope­ritoneal lymph nodes, and also not the nodes which are expected to be possible sites of malignant lymphomas, it is stili be­lieved to be the method most widely em­ployed to assess spread of the disease (2, 3). Malignant lymphomas mostly affect also the nodes that can be imaged on LG. The method is diagnostic, intended for thera­peutic purposes, however, it is not suitable for intranodular irradiation by addition of radioactive isotopes. The isotope added to the contrast medium at lymphography is taken up in the parenchymal organs (lung, liver), as a result of lymphatic-venous fi­stules; therefore, as much as up to 64 % of the radioactive material can be found out­side the retroperitoneal lymph nodes (4). Dosimetry of irradiated nodes cannot be performed. Moreover, the tissue irradiated is mostly the healthy parenchyma of the node and not the malignant lymphoma. 
Our experiences with lymphography in­dicate accuracy of 80 %, sensitivity of 
77.8 °/o and specificity of 81.8 %. 
Ga-67 is presently considered to be a »tumorotrophic element« having the po­tential of uptake in the tissue of malignant lymphomas. lts uptake in a human orga­nism can be followed-up by corresponding collectors, and thus localizations of malig­nant lymphomas can be detected. Never­theless, according to our experiences, the method with Ga-67 is considered rather unreliable for evaluating the extent of ma­lignant lymphomas in the subdiaphragmatic region. This imaging modality indicates an accuracy of 52.9 %, sensitivity of 42.9 %, and specificity of 60 %. 
AB is a method which can relatively easily supplement the findings obtained by LG. 
On LG imaged lymph nodes cannot al­ways be reliably assessed as stili normal, or already pathologically alterated. In ali suspicious cases, or rather in ali cases where on lymphography presented lymph­node conditions cannot be finally explain­ed, the aspiration biopsy of the affected nodes is performed. For this purpose we use a fine needle Chiba (5). Our experi­ences confirm this method to be safe, fast and rational. Out of 10 such examinations performed in patients with malignant lym­phoma, in 9 cases the relevant diagnostic material was successfully obtained, i. e. only in 1 case the material could not be provided. 
US and CT are non-invasive methods which have the po:ential of demonstrating, besides the retroperitoneal lymph nodes, also the conditions in mesenteric and other lymph nodes that cannot be assessed by LG. These two imaging modalities also enable the evaluation of parenchymal or­gans (!iver, spleen, kidney, pancreas). 
We cons:der proper sequencing of ali above mentioned diagnostic tests most sui­table for evaluating the extent of malignant lymphomas. 
The examination should be started with non-invas:ve methods such as US and CT. lf these two modalities fail to detect the di­sease in subdiaphragmatic region, they 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications far lyrnphography in Hodgkin and non-Hodgkin lyrnphornas 
should be followed first by LG and subse­quently by AB. However, LG is considered to be the method of choice in cases when non-invasive procedures cannot be per­formed, or when these would delay the obtaining of fina! diagnosis for too long. Findings obtained by LG that seem to be suspicious should be additionally verified by AB. The method with Ga-67 is consi­dered to be unreliable in evaluating of the retroperitoneal and intraabdominal localiza­tions of malignant lymphomas. 
Literature 
1. Anacker. H., Gullotta U., Rupp N.: Algorith­men in der rontgenologischen Maliqnomdiagno­stik. Fortschr. Rontgenstr. 130, 2, (1979), 231-233. 
2. Castellino R. A., Marglin S., Blank N.: 
Hodgkin Disease, the non-Hodgkin Lymphomas, and the Leukemias in the Retroperitoneum. Semin. in Roentgenol. Vol. XV, No 4, (1980), 288-301. 
3. 
Castellino R. A., Marglin S., Carrol 8., Young S., Harell G., Blank N.: The radiographic evaluation of abdominal and pelvic lymph nodes in oncologic practice. Cancer Treat. Rev. 3, 7, (1980), 153-160. 

4. 
Erjavec M., Auersperg M., Obrez l., Habic M.: lntraarterialna radioterapia. Koncno poro­cilo, elaborat, Xerox, Onkol. inšt. 1971. 

5. 
Gothlin J., Hoiem L.: Percutaneous trans­peritoneal fine needle biopsy of normal looking lymph nodes and small lesions at lymphography: a preliminary report. Ural. Radio!. 1: 237-239, 1979/80. 

6. 
Margulis A.: Radiologic lmaging: Changing Costs, Greater BenefitsAm. J. Roentg. 136, 4, 


. (1981), 657-665. 

Aus der Rontgenabteilung Neubau (Leiler: Prof. Dr. se. med. M. Luning) des lnstituts fur Rontgendiagnostik (Direktor: OMR Prof. Dr. se. med. G. LieB) des Bereiches Medizin (Charite) der Humboldt-Uniyersitat zu Berlin 
ERFAHRUNGEN MIT DER PERKUTANEN NADEL-BIOPSIE ZUR LYMPHKNOTEN-DIAGNOSTIK IN ERG.NZUNG ZU BILDGEBENDEN VERFAHREN 
Luning M. und Kruger H.-G. 
Eines der gri:iBten Probleme bei der Dia­gnostik von Lymphknoten-malignomen durch bildgebende Systeme (Ri:intgennativ­aufnahmen, Lymphographie, Ultraschall­tomographie, Computertomographie) stellt der differentialdiagnostische Entscheid zwi­schen degenerativen Veranderungen, reak­tiven Hyperplasien, Gri:iBenvarianten und neoplastischen Veranderungen dar. Eine definitive Diagnose laBt sich in diesen Fallen durch die perkutane Nadelbiopsie erzielen (Gi:ithlin und Hi:ilem). 
Als Lokalisations-bzw. Fuhrungshilfe ki:innen dabei einfache Ri:intgenaufnahmen, Bildverstarker-Fernsehdu rchleuchtung, Ul­traschalltomog raphie und Computertomo­graohie dienen (Luning et al.). 
Eine der durchleuchtungsgezielten Bio­psiemi:iglichkeiten wurde bereits 1968 von Ruttimann vorgestellt. Seinem Vorschlag 
Radio!. !ugasi. 17: 119-133. 1983 
zum paravaskularen Zugang folgte unsere Arbeitsgruppe und untersuchte 150 Pati­enten mit einer von uns modifizierten Tech­nik und einem speziell dafur entwickelten Biopsieinstrument (Luning). Eine Analyse der Ergebnisse dieser Untersuchungen soli im folgenden dargestellt werden. Zudem wird liber erste Erfahrungen mit der durch­leuchtungsgezielten transperitonealen (DL.­B.) sowie der Computertomographie-qe­stutzten Feinnadel-Biopsie (CT.-B.) berich­tet. 
Material und Methode -Die Biopsien mediastinaler, iliakaler, lumbaler bzw. in­guinaler Lymphknoten wurde an Patienten mit fraglichem lymphographischen oder computertomographischen Befunden bzw. bei klinischen Symptomen eines neoplasti­schen Prozesses unbekannten Ursprungs durchgefuhrt. 

lndications for lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 

Abb. 1 Paravaskulii.re Biopsie. Suspekter ili­akaler externer Lymphknoten links bei Zervix­karzinom Stad. II. Zytologie: Metastase 

Abb. 2 -Paravaskulii.re Biopsie. Suspekter in­guinaler Lymphknoten links bei Zervixkarzinom­rezidiv. Differentialdiagnostisch wurde Metastase bzw. degenerative Verii.nderungen erwogen. Zy­
tologie: Fibrolipomatose Abb. 3 -Durchleuchtungsgezielte Biopsie. Me­tastasenverdii.chtiger lumbaler Lymphknoten bei Ovarialkarzinom. Zytologie: Metastase 


Bei der paravaskularen Biopsie waren es 96 Patienten mit Karzinomen der Cervix uteri, der Harnblase oder Prostata. 41 Pa­tienten wiesen ein Hodgkin-oder Non­Hodgkin-Lymphom auf und bei 13 Patien­ten handelte es sich um unbekannte Primi:ir­tumoren. 
Mit der DL.-B. untersuchten wir 21 Pati­0:1ten. Es handelte sich 14mal um Patien­ten mit Urogenitalmalignomen und 7mal um Patienten mit Hodgkin-bzw. Non-Hodgkin­Lymphomen. 
Die CT.-B. wurde 25mal eingesetzt, 1Omal bei unklarem Primi:irtumor, bei Lymphom­verdacht 8mal sowie bei Urogenitalkarzi­nomen und zwei unklaren Mediastinallym­phomen. 
In Abhi:ingigkeit von der Lokalisation des kontrastmittelgeH.illten Lymphknotens wer­den bei der paravaskuli:iren Biopsie 1-2 
3 

cmLokalani:isthetikum subkutan Liber der 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications for lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 
Vena oder Arteria femoralis injiziert und eine etwa 5 mm lange lnzision in Hbhe des Ligamentum inguinale vorgenommen. Unter Durchleuchtung in einer Ebene wird uber diesen Z·Jgang eine 15 cm lange Ani:isthe­sie-Kanule mit einem AuBendurchmesser von 0,6 mm eingebracht und entlang den Femoral-und lliakalgefaBen bis zum inte­ressierenden (kontrastierten) Lymphknoten gefuhrt. 
Das zur Biopsie verwendete Besteck be­steht aus Nadel, Mandrin und einem Man­drin mit Schneide-und Hakenvorrichtung. Die Biopsienadel ist 20 cm lang und weist einen AuBendurchmesser von 1,7 mm auf. Sie wird mit dem Mandrin parallel zur lie­genden Anasthesiekanule bis in den Lymph­knoten vorgeschoben. Bei exakter Posi­tion der Nadelspitze erfolgt der Austausch des Mandrins gegen den Haken-Schneiden­Mandrin. Bei Belassung der Biopsienadel kann eine beliebig oft wiederholbare Mate­rialentnahme erfolgen (Luning und Roma­niuk). 
Bei der DL.-8. wird die Hbhe des interes­sierenden kontrastierten Lymphknotens unter Durchleuchtung auf der Haut mar­kiert. Hier setzt man die Lokalanasthesie ein. Mit einer einfachen Ani:isthesie-Kanule (15-20 cm Lange, 0,6-0,7 mm AuBen­durchmesser) wird dann auf direktem Weg unter Durchleuchtungskontrolle der Lymph­knoten punktiert. Zur Kontrolle der ex­akten Kanulenposition wird der Patient in die 1. bzw. 2. Schri:iglage gebracht. Der Lymphknoten salte eine 0bertragung der Ka­nulenbewegung erkennen lassen. Leichtes Hin-und Hergleiten der Kanule innerhalb des Lymphknotens unter Sag li:iBt dann Zellmaterial gewinnen. 
lm Prinzip entspricht das untersuchungs­technische Vorgehen der CT.-8. dem der DL.-B. 
Die Mar:.ierung der Hbhe von nichtkon­trastierten oder kontrastierten Lymphkno­ten erfolgt mit einem auch tur die Biopsie anderer Organstrukturen entwickelten Git­ter aus CT-schattengebenden Katheterma­terial (Luning und Neuser, 1981 ). Dieses Gitter erlaubt durch orgelpfeifenartige An­ordnung der Katheter in 1 cm Abstanden eine Bestimmung des Zuganges in zwei 

Abb. 4 -Durchleuchtungsgezielte Biopsie. Me­tastasenverdi:ichtige iliakale externe und kom­mune Lymphknoten bei Prostatakarzinom. Zyto­
logie: Reaktiv hyperplastische Veri:inderungen 
Achsen. Die Distanz zwischen Kbrperober­fli:iche und Zielobjekt laBt sich am CT-Bild ablesen. Dadurch ist eine sehr gezielte Punktion vorzunehmen. Wegen der abge­bildeten Strukturen des abdominellen bzw. pelvinen Bereiches kann zudem ein Transit 
z. B. durch grbBere GefaBe vermieden wer­den. Die Penetration von Gastrointestinal­strukturen und parenchymatosen Organen ist mit DL.-B. und CT.-B. zuweilen nicht vermeidbar, stellt aber bei den verwendeten Feinnadeln keine Gefahr dar. 
Radio!. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications tor lymphography in Hodgkin and non-Hodgkin lymphomas 

Abb. 5 CT-gezielte Biopsie .. GroBes Lymph­knotenkonglemerat lumbal mit Einbeziehung von Aorta und V. cava bei vor 8 Jahren operiertem Teratom. Zytologie: Amorphes nekroseartiges Material. Kein Anhalt fOr Malignomzellen. Offen­bar nekrobiotische Umwandlung von Metastasen 
Die zytologische Untersuchung erfolgt nach bekannter Technik (Zajicek). 
Ergebnisse -Die Untersuchungsergeb­nisse wurden bestatigt durch Operations­oder Autopsiebefunde bzw. durch lympho­graphische oder computertomographische Verlaufsuntersuchungen. 
Bei 55 (37 %) der 150 mit paravaskuliirer Biopsie untersuchten Patienten fand sich ein maligner Lymphknotenbefund (33 Pat. mit Karzinom, 16 mit primar malignen Lymphomen und 6 mit unbekanntem Primar­tumor). Ein negativer Biopsiebefund (nor­male Zellen oder gutartige Veranderungen) wurde bei 70 Patienten (47 %) registriert (Abb.1-2). 
Es gab keinen falsch positiven und in 8 % (12 Patienten) einen falsch negativen Befund. Bei 13 Patienten (9 O/o,) war die Bio­psie ohne Erfolg (nicht erreichbare Lymph­knoten, starke Adipositas oder Adhasionen im Bereich des Lymphknotens). Damit lag die globale Treffsicherheit der Methode bei 83 %, wenn die erfolglosen Biopsien mit einbezogen werden, bei Beri.icksichtigung nur der gelungenen Biopsien bei 92 %. 
Bei 21 Patienten wurde die DL.-B. durch­gefi.ihrt. 8mal (38 %) fand sich zytologisch ein maligner LymphknotenprozeB (5mal Karzinommetastasen, 3mal primare maligne Lymphome). Ein unauffalliger Lymphkno­tenbefund wurde 5mal (24 %) erhoben (Abb. 3-4). 2mal ergab sich eine falsch negative (9 %), in keinem Fali eine falsch positive Diagnose. 
Bei den 6 erfolglosen Biopsien (kein bzw. unzureichendes Material) handelte es sich 3mal um histologisch verifizierte Lymph­knotenmalignome, 3mal um durch Verlaufs­kontrollen bestatigte unauffallige Lymph­l<noten. 
Unter Einbezug der erfolglosen Biopsien betragt die Treffsicherheit 61 %. 
Mit der CT.-B. konnten bei 11 (44 %) von 25 Patienten zytologisch maligne Veran­derungen (5 Urogenitalkarzinome, 2 media­stinale Metastasen, 4 pnmare maligne Lymphome), bei 7 Patienten (28 %) ein unaffalliger Lymphknotenbefund nachge­wiesen werden (Abb. 5-6). Jeweils ein falsch positives und falsch negatives Resul­tat fi.ihrten bei 5 (20 %) erfolglosen Biopsien zu einer globalen Treffsicherheit von 72 %. 

Abb. 6 -CT-gezielte Biopsie. VergrciBerter, nach Lymphographie kontrastierter Lymphknoten ili­akal extern ohne Zeichen der Strukturverander­ung. Zustand nach supraklavikular bestrahltem 
M. Brill-Symmers vor 10 Jahren. Zytologie: 
Lymphoblastisches Lymphom 

Bei keinen der drei Untersuchungstech­niken kam es zu einer ernsthaften Kompli­kation. Lediglich bei einem Patienten wurde die Untersuchung wegen leichter Kollaps­erscheinungen unterbrochen. 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 

lndications far lyrnphography in Hodgkin and non-Hodgkin lyrnphornas 
Zuweilen traten leichte venbse Blutungen aus der Prnktionskanule auf, die jedoch keine klinischen Symptome zur Folge hat­ten. 
Diskussion -Die Begrenzung der von uns in den Jahren 1968-1978 angewand­ten paravaskularen Biopsietechnik liegt ganz offensichtlich in der Erreichbarkeit nur der iliakalen Lymphknoten. Mit Ein­fuhrung der transperitonealen DL.-8. durch Gbthlin wurde ein eleganteres, unaufwen­digeres und ungefahrlicheres (Verwendung der Feinnadel !) Verfahren verfugbar_ Die paravaskulare Biopsie solite demzufolge nur noch tur schwer zugangige iliakale Lymphknoten eingesetzt werden_ Mit der CT.-8. sind einerseits exakter kleinere La­sionen kontrastierter Lymphknoten, ander­erseits auch nichtkontrastierte Lymphkno­tenareale erfolgreich zu punktieren. Daraus ergeben sich zweifellos die lndikationen zum Einsatz der jeweiligen Technik. 
Wir befurworten die perkutane Biopsie zur Diagnosefindung bei unklaren Befun­den, da mit ihrer Hilfe schwerwiegende Therapieentscheidungen verli:iBlich getrof­fen und diagnostische Laparotomien redu­ziert werden kbnnen. 
Mit der Ultraschalltomographie-gestutz­ten Feinnadelbiopsie verfugen wir liber keine eigenen Erfahrungen. Entsprechend der sonographischen Nachweisbarkeits­grenze der Lymphknoten von etwa 2 cm erscheint uns dieses Verfahren nur tur aus­gepragtere Lymphknotenalterationen erfol­greich einsetzbar zu sein. Die relativ ge­ringe Anzahl mit DL.-8. und CT.B. durch­gefuhrter Untersuchungen gestattet noch keinen exakten Vergleich der diagnosti­schen Treffsicherheiten. Unserem klinischen Partner empfehlen wir, nur die zytologi­schen Befunde mit Malignomzellennach­weis als verlaBlich anzusehen_ 
Zusammenfassung 
Bericht uber drei Techniken der Biopsie me­diastinaler, lumbaler, iliakaler und inguinaler Lymphknoten. 
Mit der paravaskularen Biopsie (150 Patienten) sind nur iliakale Lymphknoten (Treffsicherheit: 83 %) erreichbar. 
Die transperitoneale Biopsie unter Durch­leuchtungskontrolle (21 Patienten) ist unaufwen­diger und gestattet die Lymphknotenbiopsie aller genanter Regionen. 
A!s wesentlicher Vorteil der Computertomo­graphie-gestutzten Biopsie (25 Patienten) wird die M6glichkeit angesehen, auch nichtkontrast­ierte Lymphknoten zu punktieren. Dariiber hin­aus gelingt es, mit einer hohen Prazision auch kleine verdachtige Areale zu erreichen. 
Literatur 
G6thlin, J. H.: Post-lymphographic percutane­ous fine needle biopsy of lymph nodes guided by fluoroscopy. Radiology 120 (1976) 205. 
Gothi in, J. H. and L. H61en: Percutaneous fine­needle biopsy of radiographically normal lymph nodes in the staging of prostatic carcinoma. Radiology 141 (1981) 351. 
Luning, M.: Twelve years of experience with percutaneous pravascular biopsy of pelvic lymph nodes. Europ. J. Radiol. 1 (1981) 123. 
Luning, M. und P. A. Romaniuk: Technik d'"r paravasalen Punktion kontrastierter iliakalAr Lymphknoten nach Ruttimann. Radiol. diagn. 1 O (1969) 361. 
Luning, M. und D. Neuser: Computertomogra­phie-gestutzte Feinnadelpunktion. Radiol. diagn_ 22 (1981) 1187. 
Liining, M., J_ G6thlin, F. Jensen, D_ Neuser: 
Diagnostische perkutane Feinnadel-Aspirations­biopsien_ In: Bildgebende Diagnostik abdomi­naler Erkrankungen. (Hrsg.: M. Liining und G. LieB). VEB Georg Thieme, Leipzig. lm Druc1.. 
Adresse: Prof. Dr. se. med. M. Luning, Institut fiir R6ntgendiagnostik, R6ntgenabteilung im Cha­rite-Neubau, 1040 Berlin, Schumannstr_ 20/21. 
Radiol. lugosl. 17: 119-133, 1983 
SIEMENS 





MOBILETT 

Korak naprijed na podrucju pokretnih rentgen aparata 
Jednostavan transport bez motornog pogona 
Novi težinski ujednacen rucni sistem za brzo i jednostavno rukovanje Visokofrekventni generator za višepulsni visoki napon za optimalno doziranje Mikroprocesorom postiže se visoka tocnost odabranog faktora osvetljenja Prema higijenskim zahtjevima prilagoden desen 
Vrlo lagan i postiže najvišu snagu na svakoj uticnici -220 V 
do 30 kW do 400 mA 

) kod samo 230 kg 

Zastupstvo  u  Jugoslaviji:  
BANEX  BANEX  BANEX/MEDITEHNA  
Tr,g Sportova 11  Jurija Gagarina 216, Blok 61  Belasica BB/Rajon 40  
41000 Zagreb  11070 Beograd  91000  Skopje  

KLINlcKA BOLNICA »DR M. STOJANOVI<'.:«, ZAGREB ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU 


SINDROM DESNE OVARIJALNE VENE 
Smolkovic J., Trnski D., Bašic M., Temmer B., Bosnar M. 
Sažetak -U razdoblju od 1978. do 1982. godine, postavili smo sumnju na sin­drom desne ovarijalne vene ti. obstrukcionu uropatiju distalnog dijela desnog uretera u 5 bolesnica, na osnovu ekskrecione urografije i klinickog nalaza. U dvije bolesnice pretraga je dopunjena retrogradnom pijelografijom, a kod jedne bolesnice dijagnoza je potvrdena operativno. Prikazani su anatomsko­topografski odnosi uretera i ovarijalne vene, s ,
mogucnostima etiologije sin­droma, te simptomatologija i rendgenska dijagnostika. Ukazuje se, da je eks­kreciona urografija najvažnija pretraga pri postavljanju dijagnoze sindroma desne ovarijalne vene, a preporuca se cesto dopuniti pretragu i retrogradnom pjjelografijom ili flebografijom. 
UDC: 616.617-007.272:616.146.7 

Key words -ureteral obstruction, right ovarian vein 
Radio!. lugosl. 17: 135-138, 1983 
Uvod -Impresije lumena uretera sa po­sledicnom obstrukcijam, ponekad vidljive na ekskrecionoj urografiji, mogu biti uzro­kovane retroperitonealnom fibrozom, limf­nim cvorovima, tumorom ili kolateralnom va­skularnom cirkulacijam zbog arterijalne ili venozne patologije (1 ). 
Prvi slucajevi obstrukcije distalnog dijela uretera aberantnim krvnim žilama prikazani su 1929. g. (2), a Clark je prvi 1964. godine ukazao na povezanost patoloških stanja de­sne ovarijalne vene i uretera, i nazvao ovu obstrukcionu uropatiju, lokaliziranu gotovo iskljucivo na desnoj strani, »sindrom desne ovarijalne vene« (3). On smatra, da obstruk­ciju uretera u visini prvog sakralnog (S/1) kralješka, ili oko 14 cm od ureterovezikalnog ušca, uzrokuje aberantna desna ovarijal­na vena, odnosno proširena desna ovari­jalna vena, za vrijeme graviditeta. Simptomi u obliku bolova se javljaju kod vecine bo­lesnica u cetvrtom ili petom mjesecu tru­dnoce, a mogu perzistirati i nakon trudno­ce ako ne dode do involucije dilatirane vene. U samo dvije bolesnice utvrdena je obstrukcija desnog uretera, koje nikada nisu bile trudne. Isti autor navodi samo 
Rad primljen: 2. 3.1983. 
u jednom slucaju lokalizaciju sindroma na lijevoj strani, iako se kasnije opisuje i obo­strana lokalizacija kao »bilateralni sindrom ovarijalne vene« (4, 5). Najmlada bolesnica kod koje se opisuje sindrom ovarijalne vene, bila je stara 10 godina (6). 
Ovarijalna vena polazi od ovarijalnog pleksusa koji anastomozira sa venama tube i uterusa. U najvecem broju slucajeva radi se o pojedinacnim venama obostrano, iako se na lijevoj strani pojavljuje dvostruka vena u 10 % slucajeva. Desna ovarijalna vena križa desni ureter u visini S/1 kralje­ška i ulijeva se u venu kavu inferior (slika 1). Lijeva ovarijalna vena leži naprotiv late­ralno od uretera u njegovom lumbalnom dijelu i križa proksimalni dio uretera ulaze­ci u lijevu renalnu venu (1). Aberantna ova­rijalna vena cesto formira pleksus sa 3 do 8 odvajenih ogranaka. Obicno vena pošto križa ureter, polazi prema kranijalno i me­dijalno od uretera, komunicirajuci brojnim ograncima i venom kavom. U visini donjeg pola bubrega ovarijalne vene se ponekad dijele, tako da se prazne preko jedne gra­ne u venu kavu, a preko druge u renalnu venu (3). 

Smolkovic J., Trnski D., Bašic M., Temmer B., Bosna, M. 
,, --­


,, ' ' 
I \ 
J ' 

/' I 

/ I 
1 „ 
1 
1 /\ 
/ ' 1 \"', 1 

1 l 1 1 
/ 1 1 \. 

..._ I ,,;' I 
__ ..,,, I I 
1 _, 
' 1 


\ ' \ ' 
\ \ 

Ureter Ovorion Vein ond Lic;ioted Bronch 

.,,,.,, .•... 

Slika 1 -Prikaz anatomskih odnosa desnog uretera i ovarijalne vene (iz Emmett's Clinical 
Urography) 

Fig. 1 -Anatomy of right ureter and right ova­rian vein (from Emmett's Clinical Urography) 
Simptomi bolesti se obicno manifestiraju u vidu bolova u leclima i abdomenu, sa ši­renjem duž uretera prema medijalnoj strani bedra. Bolovi se cesto pojacavaju izmeclu ovulacije i pocetka menstruacije. Sekun­darno, kao posljedica zastoja u kanalnom sistemu bubrega, dosta cesto javljaju se kontinuirane ili intermitentne atake pijelo­nefritisa uz mogucnost pojave i konkreme­nata (3, 4, 6). 
Materija! i metode -U razdoblju od 1978. do 1982. godine u 5 bolesnica postavili smo sumnju na dijagnozu sindroma desne ova­rijalne vene, na osnovu nalaza ekskrecione urografije i klinicke slike. Dob naših bole­snica je bila izmeclu 23 i 46 godina. U svim slucajevima radilo se o bolesnicama koje su jednom ili više puta rodile. Anamnestic­ki su navodile jace ili slabije izraženu bol u abdomenu a u 3 t:olesnice su bili prisut­ni znaci i infekcije urinarnog trakta. 
Kako je klinicka slika sindroma desne ovarijalne vene cesto varijabilna i nekarak­teristicna (5), dijagnozu smo postavili na osnovu radioloških metoda pretrage i to uglavnom ekskrecionom urografijom i re­trogradnom pijelografijom. Promjene na ka­nalnom sistemu bubrega ovise o jacini i du­žini trajanja obstrukcije uretera. 1 u naših bolesnica bio je ureter obicno u visini S/1 kralješka na mjestu križanja sa ovarijalnom venom komprimiran, u obliku kosog ureza glatkih kontura, a kanalni sistem slabije ili jace ektatican. Proksimalni dio uretera po­nekad je torturozan, uz vidljivu perzistira­jucu dilataciju srednjeg dijela uretera. Kod retrogradne pijelografije s kateterom po Che­vass-u, komprimirano mjesto uretera i dalje ostaje izraženo, unatoc povišenog tlaka u ureteru za vrijeme injiciranja kontrasta. cesto je korisno uciniti polukose slike, kao i sliku u uspravnom položaju kod sumnje na ptozu bubrega (3, 7). 
Pretraga se može dopuniti, prikazom ova­rijalnih vena, transuterinom flebografijom (8), ili selektivnom flebografijom renalne i ovarijalne vene preko vene kave, Seldin­gerovom tehnikom (9). 
Rezultati -U naših bolesnica, kod kojih smo postavili sumnju na sindrom desne ova­rijalne vene, utvrdili smo na ekstrecionoj urografiji kompresiju desnog uretera u obli­ku kosog ureza, u visini S/1 kralješka, uz istodobno proširenje lumena proksimalnog dijela uretera, i ektaziju kanalnog sistema bubrega (slika 2). Diferencijalno dijagno­sticki, zbog nekarakteristicne klinicke slike, u dvije bolesnice smo pretragu dopunili i retrogradnem pijelografijom. 
U jedne bolesnice gdje se radilo o naj­markantnijim promjenama desnog uretera i kanalnog sistema bubrega, s izraženim znacima kronicne infekcije urinarnog trak­ta, dijagnoza je potvrclena operativno (slika 3 a. 3 b). Pri operaciji utvrdili smo križanje i kompresiju desnog uretera spletom vari­kozno proširenih vena, koje se mobiliziraju i reseciraju. Postoperativni tok je bio ure­dan. 
Ptozu desnog bubrega nismo opazili ni u jednom našem slucaju. 
Diskusija -U pogledu etiologije sindro­ma desne ovarijalne vene, mišljenja pojedi­nih klinicara se razilaze. Mnogima se cinila 
Radio!. lugosl. 17: 135-138, 1983 

Sindrom desne ovarijalne vene 


Slika 2 -Eks:creciona uro;irafija, po'.rnzuje kom­presiju lumena desnog uretera u obliku koso:i ureza u visini S/1 kralješka, sa proširenjem pro­ksimalnog dijela uretera i lakše izraženu ektaziju 
kana!nog sistema bubrega 

Fig. 2 -Excretion urography showing compres­sion of right ureter 
nevjerojatnom Ciark-ova teza kompresije desnog uretera aberantnom ovarijalnom ve­nam s posljedicnom ektazijom kanalnog si­stema bubrega (10). 
Razlog za obstrukciju uretera s prošire­nom ovarijalnom venom, Dijkhuizen i Ro­berts navade postajanje vezivnog omotaca, koji obuhvaca ureter i ovarijalnu venu na ulazu u zdjelicu (11 ). S tirne u vezi treba napomenuti, da u Clark-ovoj seriji operira­nih bolesnica, nije bila samo resecirana aberantna ovarijalna ven9, vec je izvedena temeljita ureteroliza (3). 
Postporodajna tromboza i tromboflebitis je cesta komplikacijja same ovarijalne vene, ili zajedno s venama zdjelice (12). Ovakova stanja mogu uzrokovati obstrukciju desnog uretera na mjestu križanja sa ovarijalnom venom. Pojava bolova kod nekih bolesnica neposredno prije menstruacije, pobudila je 
Slika 3 a -Ekskreciona urografija, sa vidljivom obstrukcijam desnog uretera u visini S/1 kralje­ška i proširenjem proksimalnog dijela uretera 
sa pijelektazijom. Kosa projekcija 

Fi,g. 3 a -Excretion urography showing obstruc­tion of right ureter 

Slika 3 b -Retrogradna pijelografija kod iste bolesnice, pokazuje kompresiju i suženje lumena desnog uretera u visini S/1 kralješka, sa proši­renjem proksimalnog dijela uretera i kanalnog 
· 
sistema bubrega 

Fig 3 b -Retrograde pyelography showing com­pression of right ureter 
Radio!. lugosl. 17: 135-138, 1983 
S molkovic J., Trnski D., Bašic M., Temmer B., Bosnar M. 
predpostavku, da hormonalno djelovanje može pojacati obstrukciju. Medutim, Hum­ber nije opazio kod svojih bolesnica nikakvo pogoršanje simptoma nakon davanja oralnih kontraceptiva (6). 
Desna ovarijalna vena može biti dilatira­na i zbog pomanjkanja valvula, inkopetenci­je valvula izazvane razlicitim uzrocima, ob­strukcijom vene kave, ili zbog retrogradnog punjenja lijeve ovarijalne vene (1). Posljed­nje se zbiva u pacijenata sa bilateralnim sindromom ovarijalne vene, u kojih se dila­tirana lijeva ovarijalna vena puni retrograd­no iz lijeve renalne vene, a zatim se prazni preko dilatiranih zdjelicnih vena i dilatirane desne ovarijalne vene u venu kavu (4). 
Bez obzira koje je od ovih tumacenja ispravno, treba imati na umu Clark-ovu predpostavku o povezanosti sindroma de­sne ovarijalne vene sa hidronefrozom i pi­jelonefritisom u trudno6i, koji se iskljucivo javljaju na desnoj strani (3). 
Zakljucak -Sindrom desne ovarijalne vene javlja se gotovo iskljucivo na desnoj strani, uglavnom za vrijeme trudnoce ili ne­posredno nakon poroda, i može biti uzro­kom obstrukcione uropatije. 
Klinicka slika je varijabilna i nekarakte­risticna, ovisna o stupnju kompresije ure­tera i eventualnih komplikacija obstrukcije. Ekskreciona urografija obicno dopunjena retrogradnom pijelografijom, je metoda iz­bora za postavljanje dijagnoze. Diferencijal­no dijagnosticki, imaju6i u vidu i neke dru­ge patološke procese u ovoj regiji sa slic­nom simptomatologijom, pretrage se mogu dopuniti i flebografijom, koja potvrduje obstrukciju uretera ovarijalnom venom. 
Stoga autori preporucuju u nejasnoj kli­nickoj slici i bolovima u desnom donjem abdomenu, uvijek kod bolesnica u diferen­cijalnom dijagnostickom pogledu, misliti i na sindrom desne ovarjalne vene u sluca­jevima obstrukcione uropatije. 
Abstract 
THE RIGHT OVARIAN VEIN SYNDROME 

Smolkovic J., Trnski D., Bašic M., Temmer B., Bosnar M. 
In the period from 1978 do 1982 we suspected the right ovarian vein syndrome i. e. obstructive uropathy of the distal part of the right ureter in five patients, on the basis of excretory uro­graphy and clinical findings. In two patients cli­nical findings were completed by retro,grade pyelography, and in one patient the diagnosis was confirmed surgically. In our paper we pre­sent the anatomical and topographical relationes between ureter and ovarian vein, with possible etiology of the syndrome as well as the sympto­matology and rentgen diagnostic. We point out that the excretory urography is one of the most important method in diagnosing the right ovarian vein syndrome, but as the retrograde pyelography and phlebography ,give additional information they should be also recommended. 
Literatura 

1. 
Coolsaet B. L. R. A.: Ureteric pathology in re­lation to right and left gonadal veins. Urology 12 (1): 40, 1978. 

2. 
Hyams J. A.: Aberrant blood vessels as a factor in lower ureteral obstruction; preliminary report. Surg. Gynecol. Obstet. 48: 474, 1929. 

3. 
Clark J. C.: The right ovarian vein syndrome. 


In: Emmett's Clinical Urography: an Atlas and Textbook of Roentgenologic Diagnosis. Saunders, Philadelphia-London, 1964 (1227). 
4. 
Melnick G. S., Bramwit D. N.: Bilateral ova­rian vein syndrome Am. J. Roentgenol. 113: 509, 1971. 

5. 
Pol se S., Bobo E.: Bilateral ureteral ob­struction secondary to enlarged ovarian veins. J. Ural. 102: 305, 1969. 

6. 
Hubmer G.: The ovarian vein syndrome. Eur. 


Ural. 4: 263, 1978. 
7. 
Novak R., Agbaba M.: Sindrom desne ova­rijalne vene. Acta Chir. lugosl_ 17: 155, 1970. 

8. 
Guilheim P., Baux R., Voisin R., Paille J.: La phlebographie pelvienne par voie uterine. Buli. Fed. Soc. Gynecol. Obstet. Franc. 3: 709, 1951. 

9. 
Seldinger S. l.: Catheter replacement of ne­edle in percutaneous arteriography: a new te­chnique. Acta Radiol. 39: 368, 1953. 

10. 
Witten D. M., Myers G. H., Utz D. C.: Right ovarian vein syndrome. In: Emmett's Clinical Uro­graphy: an Atlas and Textbook of Roentgenologic Diagnosis. Saunders, Philadelphia-London-Toron­to, 1977 (2149). 

11. 
Dijkhuizen R. F., Roberts J. A.: The ovarian vein syndrome. Surg. Gynecol. Obstet. 130: 443, 1970. 

12. 
Josey W. E., Cook C. C.: Septic pelvic thrombophlebitis. Obstet. Gynec. 35: 891, 1970. 


Adresa autora: Dr Smolkovic Josip, Zavod za radiologiju i onkologiju »Klinicke bolnice Dr M. Stojanovic«, Zagreb, Vinogradska c. 29, 41000 Zagreb. 
Radiol. lugosl. 17: 135-138, 1983 

KLINICKI BOLNICKI CENTAR U ZAGREBU, NEUROKIRURŠKA KLINIKA I ZAVOD ZA RADIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUCILIŠTA U ZAGREBU 

PRIRODENA ARAHNOIDALNA CISTA STRAžNJE LUBANJSKE JAME I EPENDIMOM POSTRANlcNE MOžDANE KLIJETKE 
Kogler A., Nutrizio V., Marinšek-Cicin-šain V., Bešenski N. 
Sažetak -Prikazan je rijedak nalaz primarne prirodene arahnoidalne ciste stražnje lubanjske jame združene s tumorom. Bolesnik je potanko obraden kraniogramom, serijskem cerebralnem an,giografijom i kompjuteriziranom to­mografijom kranijuma. Operativno i patohistološki dokazan je primarni -pri­rodeni postanak arahnoidalne ciste koja je postojala neovisno o tumoru u postranicnoj moždanoj klijetki. 
UDC: 616.831.93-006.2 :616.714.35 

Key words -arachnoid, cysts, cranial fossa posterior, ependymoma 
Radio!. lugosl. 17: 139-142, 1983 

Uvod -lntrakranijalne arahnoidalne ciste možemo podijeliti na dvije etiološke skupi­ne: primarne prirodene ciste u kojih se ne može utvrditi etiologija i sekundarne stece­ne s traumatološkom etiologijom ili nakon upalnih procesa i tumora. Vrlo mali broj arahnoidalnih cista u stražnoj lubanjskoj jami opisanih u literaturi pripada skupini primarnih cista (1). Osobito rijetko se pri­marne arahnoidalne ciste stražnje lubanj­ske jame javljaju udružene s tumorom gdje se u tijeku operacije i patohistološki mo­gla dokazati potpuna neovisnost obaju pro­cesa (2, 4). 
Materija! i metode -U naših operiranih bolesnika s intrakranijalnim arahnoidalnim cistama u tijeku poslednjih 10 godina nije bilo bolesnika s primarnem arahnoidalnom cistern stražnje lubanjske jame udruženom s tumorom. Zbog toga prikazujemo našeg bolesnika u kojeg smo operativno i histo­loški mogli dokazati potpunu neovisnost obaju procesa. Naš bolesnik potanko je radiološki obraden prikazom kraniograma, serijskem cerebralnem angiografijom i kompjuteriziranom tomografijom kranijuma. 
Prii<az bolesnika -Djecak, B. B., 11 go­dina. Iz anamneze: mjesec dana prije pri­jema na kliniku javljaju se intenzivne gla­vobolje uz povracanje i malo potom postup­no slabljenje vida. Prigodom prijema na kliniku u opcem tjelesnom statusu nema odstupanja od normale. Oftalmološki posto­jala je obostrano zastojna papila vidnog živca od 2,0 Dpt. Uvriježene laboratorijske pretrage u granicama su normale. Kranio­gram na anterio-posteriornoj snimci (slika 
1) prikazuje stanjenje zatiljne kosti koja je prema tjemenoj kosti okružena malo gušcim rubom. Na profilnoj snimci kraniograma (slika 2) vidljivo je izbocenje i stanjenje za­tiljne kosti uz brisanje strukture lamine in­terne -naduv kosti. Takav nalaz dosta je karakteristican za postojanje arahnoidalne ciste (1, 6, 7). Lijevostrana serijska angio­grafija unutrašnje karotidne arterije u arte­rijskoj fazi na profil noj snimci (slika 3) poka­zala je potpuno vaskularnu prazninu u pod­rucju stražnje lubanjske jame sa izrazitim lucnim potisnucem prema napred prednje i srednje cerebralne arterije. U venoznoj fazi serijske cerebralne angiografije tako­der je vidljiva potpuna vaskularna praznina 
Rad primljen: 31.1.1983. 
Kogler A., Nutrizio V., Marinšek-cicin-šain V., Bešenski N. 


Slika 1 -Kraniogram na AP snimci pokazuje stanjenje zatiljne kosti koja je prema tjemenoj 
kosti ogranicena malo gušcim rubom 

Fig. 1 -AP projection of skull x-ray exhibits some rarefications of the occipital bone, which is confined from the parietal bone with a little dense margi11 
Slika 3 -Arterijska faza cerebralne angiografije na profilnoj snimci prikazuje veliku avaskularnu 
zonu u stražnjoj lubanjskoj jami Fig. 3 -In the profile projection the arterial phase of cerebral angiography proves a large avascular zone within the posterior skull groove 


Slika 2 -Profilna snimka kraniograma pokazuje naduv zatiljne kosti uz brisanje strukture lamine interne 
Fig. 2 -The profile picture of skull x-ray shows a swelling of the occipital bone with a rubbing out the interna! laminate structure 
u zatiljnom podrucju uz dobro vidljiv naduv kosti kao i na kraniogramu {slika 4). U ti­jeku serijske cerebralne angiografije nismo mogli utvrditi postojanja patološke vasku­larizacije ili aneurizmatskih tvorbi. Kompju­terizirana tomografija prikazala je, u po­drucju trigonoma i stražnjeg dijela lijeve postranicne moždane klijetke veliku tumo­roznu tvorbu gustine vapna sa središnjim dijelom koji pokazuje smanjeni koeficijent apsorpcije {slika 5 a i b). Vrlo dobro je vid­ljiva cerebelomedularna cisterna i vrlo do­bro se prikazuje Magendi-jev otvor. cetvrta 
Slika 4 -U venoznoj fazi cerebralne angiogra­fije postoji takoder avaskularna zona u stražnjoj lubanjskoj jami 
Fig. 4 -The venous phase of cerebral angio­graphy demonstrates the same avascular region within the posterior slrnll groove 
moždana klijetka normalno je položena i primjerno je velika. lnfratentorijalno postoji veliko podrucje smanjenog koeficijenta ap­sorpcije koje je rubno oštro ograniceno od okolnog moždanog parenhirria {slika 6). Radiološki smo smatrali da je rijec o tumo­ru postranicne moždane klijetke, cisticnoj tvorbi smještenoj infratentorijalno uz karak­teristican naduv kosti vidljiv na kraniogra­mu i serijskoj cerebralnoj ,angiografiji (3). 
Neurokirurški zahvat ucinjen je 27. listo­pada 1982 -putem lijevostrane osteopla­sticke parijetookcipitalne kraniotomije. Pro-
Radio!. lugosl. 17: 139-142, 1983 

Priroclena arahnoidalna cista stražnje lubanjske' jame i ependimom postranicne moždane ki ijetke 

Slika 5, a i b -Kompjuterizirana tomografija pri­
,
kaže u podrucju trigonuma lijeve postranicne moždane klijetke tumoroznu tvorbu velicine 5 X 5 cm. Vrlo dobro vidljiva je cerebelomedu· larna cisterna i prikazuje se Magendijev otvor. 
IV klijetka bez patoloških promjena 
_ 
Fig. 5 a and b -The computerized skull tomo­graphy exhibits in left trigonum of side ventricle a tumorous bulk 5 x 5 cm in size. The cerebello­medullar cystern as well as the Magendie's aper­ture are clearly visible. There is no pathology 
concerning the fourth ventricle 
našli smo tumor velicine manje mandarin­ke koji polazi iz podrucja trigonuma lijeve postranicne moždane klijetke i uspjeli smo cijeli tumor odstraniti. Slijedila je subokci­pitalna kraniotomija uz otvaranje stijenke cisticne tvorbe. Tok poslije operacije bio je uredan. Patohistološki nalaz bio je: epen­dimom i arahnoidalna membrana. 
Zakljucak -Primarne arahnoidalne pri­rodene ciste u stražnoj lubanjskoj jami vrlo su rijedak nalaz. Osobitu iznimku cini udru-­ženo postajanje tumora i arahnoidalne cis­te gdje se operativno i patohistološki može dokazati potpuna neovisnost obaju procesa. Naduv kosti na kraniogramu indikativan je znak postajanja arahnoidalne ciste. 

Slika 6 -lntratemorijalno postoji velika zona sniženog koeficijenta apsorpcije oštro ogranice­na od okolnog moždanog parenhima 
Fig. 6 -Below the tentorium there is a large zone of reduced coefficient of absorption, sharp­ly limited from the surrnunding brain tissue 
Abstract 
C0NGENITAL ARACHN0ID CYST 0F P0STERI0R SKULL GR00VE AND EPENDYM0MA 0F SIDE BRAIN VENTRICLE 
Kogler A., Nutrizio V., Marinšek Cicin-šain V., Bešenskl N. 
A rare case of primary congenital arachnoid cyst of posterior skull groove with tumor is pre­sented. The diagnosis was accomplished by skull x-ray, serial cerebral angiography and com­puterized skull tomography. Surgery as well as biopsy proved the development of an arachnoid cyst which existed independably from a tumor found in the side brain ventricle. 
Liter atur a 
1. Stancic-Rokotov F., šurdonja P., Nutrizio V.: 
Arahnoidalna cista Silvijeve fisure. Lij. Vjes. 92: 475-478, 1970. 
2. 
Lenzi M., Salvolini U.: Neuroradiologia. Mi­nerva Medica, Modena, 1978. 

3. 
Gonzales C. F., Grossman B. C., Palacios E.: 


Computed Brain and 0rbital Tomo,graphy. John Wiley et Sons, New York, 1978. 
Radiol. lugosl. 17: 139-142, 1983 

Kogler A., Nutrizio V., Marinšek-cicin-šain V., Bešenski N. 
4. 
Salamon G., Fischgold H., Metzger J.: Traite de radiodiagnostique. XIV, Masson et Cie, Paris, 1975. 

5. 
Anderson F. M., Landing B. H.: Cerebral arachnoid cysts in infants. J. Pediat. 69: 88-96, 1966. 

6. 
Decker K.: Neuroradiologia Glinica. Piccin, Padova, 1968. 


7. Wackenheim A., Escudero L.: Neuroradiolo­gie. Doin-Deren, Paris, 1969. 
Adresa autora: Prim. dr Vedran Nutrizio, Zavod za, radiologiju klinike Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. 








TOSAMA 
Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: 
Komprese vseh vrst 
Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje 
Virfix mrežo 
Micropore obliže 
Obliže vseh vrst 

Gypsona in mavcene ovoje Snnitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke 
Radiol. lugosl. 17: 139-142, 1983 

KLINICKA BOLNICA »DR OZREN NOVOSEL«, ZAGREB, MEDICINSKI FAKULTET ZAGREB 
PRILOG ANGIOGRAFSKOJ DIJAGNOSTICI TROMBANGITIS OBLITERANS 
Hebrang A., Vidakovic: Z., Bregant K. 
Sažetak -Vršena je analiza patoloških promjena na angiogramima kod 17 bolesnika koji su imali klinicku sliku obliterirajuc:eg trombangitisa. Patolo­ške promjene nadene su najcešc:e na arterijama srednje velicine. Kod 13 bolesnika promjene su utvrdene na donjim ekstremitetima, a kod 4 bolesnika na donjim i gornjim ekstremitetima istovremeno. Kod 11 bolesnika kolateralna cirkulacija je bila karakteristicna za ovu bolest. Reducirane muskularne grane nadene su kod manje od polovine bolesnika. Spazmi arterija kao i rekana­lizacija bili su prisutni cešc:e nego kod arterioskleroze. Ovi angiografski zna­kovi, kao i njihova kombinacija, veoma su važni za donošenje konacne di­jagnoze bolesti. 
UDC: 616.13-002.18-073.75 

Key words -thrombangitis obliterans, angiography 
Radio l. lugosl. 17: 143-148, 1983 

Uvod -U medicinskoj literaturi postav­ljalo se cešce pitanje da li je obliterirajuci trombangitis posebna bolest ili samo rani oblik drugih poznatih patoloških promjena na arterijama. Ovakova pitanja posljedica su razlicite simptomatologije i lokalizacije bolesti. Tek detaljne klinicke, histološke i epidemiološke studije sa sigurnošcu su iz­dvojile obliterirajuci trombangitis kao po­seban entitet (1) koji z bog teških posljedica, najcešce kod mladih ljudi, zaslužuje poseb­nu pažnju kako u dijagnostickom, tako i u terapijskom pogledu. 
Sjedište patoloških promjena kod oblite­rirajuceg trombangitisa je arterijalna sti­jenka. U dijagnostickom pristupu najvažnije je odrediti lokalizaciju i rasprostranjenost procesa. Angiografija je metoda izbora, jer najobjektivnije procjenjuje rasprostranjenost procesa i pruža niz važnih podataka koji opravdavaju ili iskljucuju postavljanje dija­gnoze obliterirajuceg trombangtisa. 
Angiografska simptomatologija ove bolesti je raznolika, a obuhvaca morfološke i funk­cionalne promjene na arterijama. Osim pro­mjena na srednjim i malim arterijama važ­na je i analiza kolateralne cirkulacije. Da­nas je prihvaceno mišljenje da je za oprav­dano postavljanje dijagnoze bolesti nužno prisustvo nekih karakteristicnih angiograf­skih simptoma. Zato je za angiografsku ana­lizu ove bolesti od važnosti poznavanje ucestalosti pojedinih patoloških promjena, njihove kombinacije te lokalizacije procesa. 
Tipicne angiografske promjene obliterira­juceg trombangitisa nisu uvijek prisutne kod svakog bolesnika. Za donošenje dija­gnostickih zakljucaka potrebno je procije­niti njihovu ucestalost kao i kombinacije angiografskih promjena. Cilj je ovog rada odredivanje ucestalosti pojedinih angiograf­skih znakova, kao i ucestalost pojave više razlicitih angiografskih promjena kod istog bolesnika. Rezultati takovog ispitivanja tre­baju doprinijeti procjeni vrijednosti angio­grafskih promjena za postavljanje dijagno­ze obliterirajuceg trombangitisa. 
Materija! i metode -lspitivali smo angio­grame 17 bolesnika ciji su klinicki simptomi upucivali na obliterirajuci trombangitis. Svi su bolesnici bili pušaci, mladi od 35 godina, a na angiografiju su bili upuceni zbog ishe­micke boli donjih ili gornjih ekstremiteta. 
Rad primljen: 24. 3.1983. 
______ _ _ H_eb_r_an.g_A_._, _Vidakovic Z., Bregant K. 
U pretekle 2 godine, na ukupno 800 izvede­nih perifernih angiografija, 17 bolesnika je zadovoljilo navedene kriterije. Na njihovim angiogramima analizirali smo lokalizaciju obliterativnih promjena, izgled kolaterala, stanje muskularnih ogranaka, te pojavu 

+ + + 
+ + + 
+ + + 

13 + + 
+ + 

spazma ili rekanalizacije na mjestu trom­
1 

boze. 
2 

3 Rezultati -U skupini naših 17 analizira­4 nih bolesnika sve arterije, od abdominalne 5 aorte do potkoljenicnih grana, pokazivale su 6 
7 
glatke konture koje karakteriziraju odsut­
8 
nost arterioskleroticnih plakova (slika 1 ). 9 
Obliterirane arterije Ekstremitet 
(l) -"' 
(l) > 
+  +  
+  +  +  
+  +  +  
+  +  
+  +  
+  +  
+  +  
+  +  +  
+  +  +  



Slika 1 -Obliterirana arterija bez znakova arte­rioskleroze 
Fig. 1 -The obliterated artery without the signs of arteriosclerosis 
Obliteracija je najcešce zahvacala potko­ljenicne arterije srednjeg kalibra (tabela 1 ). Kod arterija gornjih ekstremiteta, najcešce su bile zahvacene male arterije šake i prsti­ju (slika 2). Kod jednog bolesnika pronašli smo stenozu glatkih rubova na brahijalnoj arteriji. Kod 6 bolesnika kolaterale nisu imale patološki izgled, ali u preostalih 11 
15 + + 
16 + + 
17 + + 
u:,upno 5 9 6 4 17 
Tabela 1 -Velicina i lokalizacija arteria zahva­
cenih  promjena  koje  upucuju  na  trombangitis  
obliterans  
Table  1  -The size  and localisation of arteries  

with changes indicates the trombangitis oblite­rans 
bile su karakteristicno promijenjene. lzgled vadicepa vidljiv je na 6 angiograma (tabela 
2) na kolateralama smještenim u muskula­turi ili u onima koje nastavljaju smjerom obliterirane arterije 'a pripadaju sistemu va­skularizacije stijenke krvnih žila (vasa va­sorum), (slika 3). Po ucestalosti iza njih sli­jede kolaterale koje imaju ravne, kaudalno usmjerene i slabo razgranate arterijalne gra­ne. One izgledom podsjecaju na korjen bilj­ki (slika 4). 
Reducirane muskularne ogranke našli smo u manje od polovine bolesnika (tabela 3). Potrebno je napomenuli da se smanjenje broja muskularnih ogranaka može sa sigur­
nošcu utvrditi samo u optimalnoj fazi kon­trastnog punjenja angiograma (slika 5). U suprotnom slucaju bi nedovoljno punjenje manjih ogranaka moglo dovesti do pogrješ­nog zakljucka. Spazmi arterija primjeceni su kod 4 bolesnika, a od toga su kod tro­jice spazmi imali izgled krunice. Ovdje ni­smo ubrajali spazme koji nastaju kao pos­ljedica punkcije za vrijeme angiografskog zahvata. 
Radiol. lugosl. 17: 143-148, 1983 

Prilog angiografskoj dijagnostici trombangitis obliterans 


Slika 3 -Kolaterale tipa vadicepa 

Slika 2 -Obliterirane male arterije šake i prstiju Fig. 3 -The corkscrew colaterals 
F·'g. 2 -The obliterated srna!! arteries of the fist Muskularni ogranci Rekanalizacija and fingers 
C1l 
E C 
. ·c 
. C1l 
Ol 
o cii E 
() 
N ·;: 
:::, § C1l 

!zgled kolaterala ·o·oi -o 2 
. C o Q. Broj (l) C1l . C (/) ro 
oblik oblik nekarakte­angiograma vadi cepa korjena risticne 1 + 

2 + + 
+ 3 + + 
2 + 
4 + ­
3 ..j... 
5 + 
4 + 
6 + + 
5 + 
7 + + 
6 + 
8 + + 
7 + 
9 + 
8 + 

10 + + 
9 + 

11 + + 
10 + 12 + 

11 + 13 + 

12 + 14 + 

13 + 15 + 
14 + 

16 
15 + 

17 + + 
16 + Ukupno 6 11 4 6 

17 + Ukupno 6 5 6 Tabela 3 Promjene na glavnim arterijama i 
na muskularnim granama 
Tabela 2 -Vrsta kolateralne cirkulacije Table 3 -The changes of the main arteries and 

Table 2 -The kind of colateral circulation muscular b-ranches 
Radio!. lugosl. 17: 143-148, 1983 
145 

Hebrang A., Vidakovic Z., Bregant K. 


Fig. 5 -The reduced muscular branches Fig. 5 -The reduced muscular branches 

oblika. Kolaterale terminalnog tipa koje po­laze od samog mjesta obliteracije, mogu biti potpuno ravnog tijeka i stvaraju poznatu sliku »paukovih nogu« ili »korjena drveta«. Drugi oblik su kolaterale poput vadicepa koje se mogu razviti i iz ogranaka koje va­skuliziraju stijenku krvnih žila (vasa vaso­rum). Ovaj oblik mogu imati proširene mi;i$­kularne grane, a isto tako i rekanalizirane _ arterije. Pojedini autori navade pojavu sta­cioniranih valova, koji na angiogramu daju izgled krunice (3, 4). 
Obliterirajuci proces se prema literaturi najcešce javlja na malim arterijama (1 ). U našim rezultatima ovu tvrdnju nismo mo­gli potvrditi, jer su arterije malog kalibra na našim slucajevima bile najrjede zahva­cene procesom. Treba naglasiti, da je mo­gucnost angiografskog prikazivanja malih arterija na tzv. preglednim angiogramima, koji prikazuju cijelo arterijelno stablo obih donjih ekstremiteta odjednom, veoma ogra­nicena. Kod takovih angiograma u male 
Radiol. lugosl. 17: 143-148, 1983 
J 
Slika 4 -Ravne kolaterale poput korena Fig. 4 -The straight colaterale like a root 
Rekanalizaciju trombozirane arterije smo 

našli kod 6 bolesnika. Ovakova ucestalost, što znaci gotovo 1 /3 promatranih bo lesnika, veca je nego kod arterioskleroze. 
Sve navedene promjene cešce smo vicijeli na donjim (13 bolesnika), nego na gornjim (4 bolesnika) ekstremitetima. 
Diskusija -Odsutnost arteriosklerotickih plakova na stenoziranim ili obliteriranim arterijama je osnovni preduvjet za postav­ljanje dijagnoze obliterirajuceg trombangi­tisa. Obliterirane arterije imaju glatke sti­jenke i pravilan lumen sve do mjesta obli­teracije. Ponekad je vidljiva pojava djelo­micne ili potpune rekanalizacije zahvacene arterije, a karakteristicna je po jednoliko suženom lumenu koji je glatkih rubova (5). Ovakove promjene vide se na arterijama ekstremiteta, kao i na visceralnim granama 
(2). 
Kolateralna cirkulacija kod obliterirajuceg trombangitisa pokazuje nekoliko razlicitih 
Prilog angiografskoj dijagnostici trombangitis obliterans 
arterijalne ogranke dolazi mala kolicina kontrastnog sredstva, koja je nedovoljna za njihov prikaz. Kod selektivnih angiografija pojedinih arterija, prikaz malih arterija je znatno bolji. Zato u donošenju konacnog zakljucka treba uzimati u obzir i metodu prikazivanja malih arterija. Ova razmatranja potkrepljuje i cinjenica, iznešena u rezul­tatima, da su na našim angiogramima male arterije bile najcešce zahvacene na gornjim ekstremitetima. Angiografije gornjih ekstre­miteta izvedimo uvijek selektivnem kateteri­zacijom subklavijalnih arterija, pri cemu ka­teter uvedimo duboko u nadlakticnu arteriju. Tako arterijelne grane podrucja šake dobi­vaju relativno vecu kolicinu kontrastnog sredstva. 
Zastupljenost obliterativnih promjena na gornjim ekstremitetima (4 bolesnika ili 23 %) je veca nego kod arterioskleroze. U ovoj skupini bolesnika promjene su samo jednom IJile na velikim arterijama (a. brachialis'. Ni jednom nisu primjeceni spazmi, iako smo angiografiju izvodili tehnikom kateterizacije. Isto tako u ovom podrucju nismo ni jednom zabilježili redukciju muskularnih ogranaka. 
Prema našim rezultatima tri vrsti kolate­rala (nespecificne, poput korjena i poput vadicepa) zastupljene su jednako, svaka u približno jednoj trecini slucajeva. Ovaj podatak u vrijedovanju izgleda kolateralnog optoka može imati odredeno znacenje. Smatramo da odsutnost karakteristicnih ko­laterala iskljucuje angiografsku dijagnostiku obliterirajuceg trombangitisa. Kolateralnu cirkulaciju preko ogranaka koji vaskularizi­raju stijenke krvnih žila (vasa vasorum) na­šli smo samo jednom, iako se u literaturi spominju kao cešce mogucnosti. Treba na­pomenuti da utvrdivanje takovog kolateral­nog puta nije uvijek jednostavno, jer ga mogu imitirati i muskularne kolaterale. 
U našoj skupini bolesnika uocljiva je uce­stalost spazama koji imaju izgled krunice (3 do 17 bolesnika). Kod sve trojice boles­nika ovakovi spazmi bili su smješteni prok­simalno od mjesta obliteracije. Vecina auto­ra smatra da se radi o stacionarnim valovima, povremeno prisutnim kod obliteri­rajuceg trombangitisa (3, 4). Njihovo pri­sustvo nije rijetko ni kod ostalih patoloških stanja arterijelne stijenke, ciji uzrok nije arterioskleroza. Danas prevladava mišljenje da ovi valovi nastaju zbog skracenja arte­1 iJe, a javljaju sa kod arteritisa, em!}olije vecih ogranaka, ali i kao jedina promjena na i,1ac0 zdravim arterijama. Konacno pi­tanje mehanizma ovih valova ipak još nije riješeno, a njihova ucestalost kod obliteri­rajuceg trombangitisa veca je nego kod arterioskleroze. 
Rekanalizaciju, kao jednu od karakteris­ticnih prom;ena za ovu bolest, na angio­gramu možemo ponekad zamijeniti trombo­zom koja zahvaca cirkularno dulji odsjecak neke arterije. Prema torne, ni ovaj znak sam za sebe nema veliko dijagnosticko znacenje ako nije kombiniran s ostalim spomenutim promjenama. 
Zakljucak -Pojedinacni angiografski znakovi nisu karakteristicni niti dovoljni za postavljanje angiografske dijagnoze oblite­rirajuceg trombangitisa. Ovu dijagnozu mo­guce je postaviti tek u kombinaciji s kli­nickim, histološkim i epidemiološkim poda­cima. lpak više promjena na angiogramu daju opravdanje za postavljanje angiograf­ske dijagnoze s velikem dozom sigurnosti. Pri torne treba voditi racuna o lokalizaciji tromboze, odsustvu arterioskleroticnih pla­kova, izgledu kolaterala i muskularnih ogra­naka te prisustvu spazma ili rekanalizacije lumena arterije. Prema našim rezultatima u 1/3 slucajeva kolaterale nisu karakteris­ticne, što ipak ne iskljucuje angiografsku dijagnostiku. S oprezom treba analizirati muskularne ogranke kao i velicinu zahvace­nih arterija, jer nalaz može oyisiti i o angio­grafskoj tehnici. Vodeci brigu o tim cinje­nicama, u vecini slucajeva moguce je postaviti angiografsku dijagnozu bolesti. 

Abstract 
CONTRIBUTION TO ANGIOGRAPHIC DIAGNOSTICS OF THROMBANGITIS OBLITERANS 
Hebrang A., Vidakovic Z., Bregant K. 
We analysed the pathological changes on angiograms in 11 patients with clinical picture of thrombangitis obliterans. We found the pa­thological changes most frequently on the arte­ries of medium size, in 13 patients on arteries of legs, and in 4 patients on arteries of legs and hands at the same tirne. The collateral circulation 
Radiol. lugosl. 17: 143-148, 1983 

Hebrang A., Vidakovic Z., Bregant K. 
was characteristic in 11 patients. The reduced muscular branches were found in less than half of the patients. There were more spasms and recanalisations of the arteries than in patients with arteriosclerosis. The angiographic signs and their combinations are very important tor the final diagnosis of the disease. 
Li teratura 

1. 
Me Kusick V., Harris W., Ottesen O., Good­man R., Shelley W., Bloodwell R.: Bueriger's di­sease: A distinct clinical and pathological entity. JAMA 181 : 5, 1962. 

2. 
So bel R., Ruebner B.; Buerger's disease in­volving the celiac artery. Hum. Patol. 10: 112, 1979. 



3. 
Theander G.: Arteriog raphic demonstration of stationary arterial waves. Acta Radiol. 53: 417, 1960. 

4. 
Wickbom l., Barley O.: Arterial »spasm« in peripheral arteriography using the catheter me­thod. Acta Radiol. 47: 433, 1957. 

5. 
Williams G.: Recent views on Buerger's di­sease. J. Ciin. Path. 22: 573, 1969. 


Adresa autora: Dr Andrija Hebrang, Klinicka bolnica »Dr Ozren Novosel«, Zajceva ul. 19, 41000 Zagreb. 
Uiitek 
huišania 



z naravo 
nizkoenergetska hrana za shujševalne diete energetska vrednost enega 
obroka: 407 kJ (97, 1 kcal) 
okusi -banane, maline, jagode 
Radiol. lugosl. 17: 143-148, 1983 

DOM ZDRAVLJA »MAKSIMIR«, KABINET ZA RADIOLOGIJU, ZAGREB 
ENTERITIS REGIONALIS 
(MB. CROHN) -PRIKAZ SLUCAJEVA 
Bregant K. 
Sažetak -Kod sumnje na regionalni enteritis (Mb. Crohn) uz svakako najmje­rodavniju rendgensku metodu frakcionirane pasaže tankog crijeva, preporuca se uciniti i rendgensku pretragu debelog crijeva, a ako je moguce primjeniti i metodu dvostrukog kontrasta, te pregled želuca i dvanajstnika. laka je ta bolest rijetka, ipak se na nju pomišlja i sa relativno skromnim dijagno­stickim mogucnostima u stanju smo postaviti ispravnu dijagnozu. Tako smo i svjedoci sve cešceg otkrivanja ove bolesti uz primarnu važnost rend,genske dijagnostike, za razliku od do nedavno opisanih slucajeva, koji su uglavnom dijagnosticirani prilikam laparatomije. 
UDC: 616.344-002-031.84:616.34-073.755.4 
Key words -Crohn disease, intestines-radiography, contrast media 
Radiol. lugosl.17: 149-151, 1983 
Uvod -Od kako je 1932 g. Crohn opisao simptome i znakove bolesti, koja je kasnije nazvana njegovim imenom, postignut je mali napredak u razjašnjavanju etiologije i terapije, ali je obogaceno naše poznavanje patologije i dijagnoze. Iz literature, a i pre­ma vlastitim opažanjima, izgleda da je uce­stalost ove bolesti u porastu (2, 4, 8) 
Etiologija -Nema dokaza o bakterijal­nom porijeklu bolesti. Najcešce se javlja izmedu 20 i 40 g. života. Neki smatraju da je bolest cešca kod žena, dok drugi sma­traju da spol ne igra nikakovu ulogu. Postoji i mišljenje da je bolest izrazito cesta kod Židova. Prema novijim ispitivanjima uzrokom bolesti smatra se reakcija preosjetljivosti i psihicki stres. lpak etiologija za sada još nije pouzdano dokazana (7). 
Anatomija -Tanko crijevo (intestinum tenue) je dio probavne cijevi izmedu želuca i debelog crijeva. Dužina mu je oko 6 me­tara, a dijeli se na duodenum, jejunum i ileum. Duodenum se proteže od pilorusa do fleksure duodenojejunalis. Jejunum i ile­um niso oštro razgraniceni, osim što su za prvi karakteristicni Kerkringovi nabori, koji imaju zadacu da povecavaju povrsmu sluznice i usporavaju prolaz crijevnog sa­držaja, pa tako produže resorpciju, dok je u ileumu sluznica glatka i u njoj se nalaze Peyerove ploce, koje predstavljaju naku­pine limfnog tkiva. Jejunum i ileum imaju slobodan mezenterij, pa su za razliku od duodenuma pokretni. Jejunum je nešto ši­rijeg lumena i deblje stijenke od ileuma. lleum završava sa ostium ileocoecale (val­vula Bauchini), na koju se nastavlja debelo crijevo (intestinum crassum). 

Patologija -Proces najcešce pogada terminalni dio ileuma, katkada i colon (10­20 O/o slucajeva), a vrlo rijetko želudac i dva­najstnik. Duljina lezije (3) je od nekoliko centimetara do jednog metra (najcešce 10 do 20 cm). 
U akutnem stadiju proces je oštro ogra­nicen, a prevladava slika upalnog edema (otok limfnih folikula) i po koja ulceracija. 
U subakutnom stadiju crijevo je deblje i cvršce, edem je manji, a postoje i znakovi stenoze crijeva. 
Rad primljen: 27.2.1983. 

Bregant K. 
U kronicnom stadiju stijenka odeblja (do 
4 cm) uslijed umnažanja veziva, postaje 
fibrozna i sklerozirana, a lumen je znatno 
sužen. Mogu nastati fistule i perforacije, 
a karakteristicni su infiltrati u obliku tuber­
kula. ceste su i adhezije. 
Bolest se manifestira na više nacina, a ce­
ste su remisije i recidivi,. pa stanje može biti 
više godina stacionarno. U akutnom stadiju 
daje sliku akutnog abdomena, kasnije se 
javljaju kolike i krvavi proljevi, a na kraju 
prevladavaju znakovi stenoze crijeva. 
Rendgenski pregled -Zbog dužine eri­jeva pregled traje relativno dugo (4-5 sati u prosjeku). Najcešce koristimo dvije me­tode i to: 
1. 
Kad se pregled nadovezuje na pre­gled želuca i dvanajstnika, a kontrastno sredstvo se popije odjednom, pa se u odre­denim vremenskim razmacima prati putova­nje kontrastnog sredstva (pasaža crijeva). Nezgodno je što baš zbog tih vremenskih intervala i individualne brzine probave, mo­žemo propustiti prikaz odredenog dijela cri­jeva. 

2. 
Kad se kontrastno sredstvo uzima u manjim kolicinama svakih 30 minuta, a pregled se vrši svakih 60 minuta (frakcio­nirana pasaža crijeva). Na taj nacin nakon 4-6 sati uz kontrastom ispunjen ileum, imamo prikazan citav aboralni dio probav­


nog trakta. 
Rendgenski znakovi -Sasvim rane, po­cetne stadije bolesti nije moguce rendgen­ski dijagnosticirati (1, 5, 6). 
Prvi rendgenski znakovi su zadebljanje sluznickih nabora, neravnost kontura, suže­nje lumena i rigiditet. U nekim slucajevima unatoc suženja lumena, peristaltika može biti održana. 
lza toga se javljaju ulceracije i polipozni reljef, odnosno, promjene u obliku »rigidne vrpce« (Kantorov znak), a mogu se javiti i fi­stule. 
Kasnije se nalaze stenoze s prestenotic­kim dilatacijama i atonijom crijeva, te brojne adhezije. 
Diferencijalna dijagnoza -Najcešce i u prvom redu treba pomišljati na tuberkulozu crijeva (bakteriološki nalaz), a zatim dolaze 
150 
u obzir apendicitis, amebijaza, aktinomiko­za, tumor ovarija i ileus. U vecini slucajeva tocna dijagnoza se može postaviti tek na­kon laparatomije. 
Vlastiti slucajevi -Pacijent A. K., 31 g. star, upucen na pregled i snimanje želuca, dvanajstnika i pasažu crijeva, zbog bolova u ileocekalnoj regiji i simptomatologije kro­nicnog ileusa. Palpatorni nalaz u podrucju ileocekalne regije odgovara rezistenciji valj­kastog oblika, velicine cca 8 X 4 cm. Rend­genski pregled i snimka želuca i dvanajstni­ka su u granicama normale. Kod frakcioni­rane pasaže jejunum je bez osobitosti, a 4 h. p. c. ileum je u cijelosti prikazan. Ato­nican je, u pocetku nešto proširen a pred valvulom Bauchini sužen na širinu olovke (slika 1). U tom podrucju reljef i peristaltika 

Slika 1 -Frakcionirana pasaža tankog crijeva Fig. 1 -Fractional passage of small intestine 
se ne mogu izdiferencirati, pa nalaz govori u prilog lokaliziranog sklerozirajuceg ente­ritisa (Mb. Crohn). Preporuca se uciniti re­trogradno punjenje debelog crijeva uz snim­ke na kojima se utvrduje izraziti rigiditet valvule Bauchini, tako da se nije dobio re­fluks u terminalni ileum, dok je ostali nalaz debelog crijeva u granicama normale. 
Pacijentica M. T., 42 g. stara, dolazi zbog višemjesecnih bolova lokaliziranih u desnoj 
Radio!. lugosl. 17: 149-151, 1983 

Enteritis regionalis (Mb. Crohn) 

Slika 2 -Frakcionirana pasaža tankog crijeva Fig. 2 -Fractional passage of small intestine 
bocnoj udubini, pod sumnjom kronicnog apendicitisa. Palpatorno moguce je ustano­viti bolnu osjetljivost, a pacijentica je upu­cena na irigografiju. Prilikam pregleda kao i na snimci nakon pražnjenja kontrasta, do­bije se refluks u ileum, koji je suspektan (nazubljen, bolan, sužen, rigidan). Prepo­ruca se uciniti frakcioniranu pasažu tankog crijeva i na snimci 5 h. p. c. prikaže se vrpcasta forma ileuma, bez motiliteta, na­reckane konture (ulceracije), dok se reljef ne može uopce izdiferencirati (slika 2), pa nalaz govori u prilog regionalnog enteritisa (Mb. Crohn). Ostale vijuge tankog crijeva su bez osobitosti. 
Abstract 
ENTERITIS REGIONALIS (MB CROHN) CASE REPORT 
Bregant K. 
lf doubted on enteritis regionalis (Crohn's di­sease) in addition to certainly the most com­petent radiological method -fractional passage of the small intestine, it is recommended to per­form an X-ray examination of the large intestine and also, if possible, the double contrasting method and examination of the stomach and duodenum. Though being a rather rare disease, enteritis regionalis could be detected even when diagnostic conditions are not sufficient. We are witnesses of more frequent discoveries of this illness with the use of radiological diagnostics, in distinction from in past described cases where the diagnosis was performed mostly at laparo­tomy. 
Literatura 
1. 
Schinz H. R., Baensch W. E.: Lehrbuch der Rontgendiagnostik, Band 5, Stuttgart 1965. 

2. 
Harvey R. F. et al.: A simple index of Crohn's disease activity. Lancet 8: 514, 1980. 

3. 
Buli M. D. et al: Crohn's disease of the co­l on. Gastroenterology 76: 607-621, 1979. 

4. 
Best W. R. et al.: Development of a Crohn's disease activity index. Gastroenterology 70: 439-444, 1976. 

5. 
Hildell J. et al.: Radiographic appearances in Crohn's disease. Acta Radio!. (Diagn.) 21: 221-229, 1980. 

6. 
Haenisch G. F., Holthusen H.: Einfuhrung in die Rontgenologie. Stuttgart 1951 (192-218). 

7. 
Petrovcic F., Bregant K.: Rendgen anatomija covjeka za medicinske radiološke tehnicare, Za­greb 1978 (52-57). 

8. 
Medicinska enciklopedija 2, Zagreb, 1961 (578-581 i 613-614). 


Adresa autora: Dr Karlo Bre,41000 
gant, Za­
greb, Jagiceva 25. 
Radio!. lugosl. 17: 149-151, 1983 



Znana kombinacija 
antibiotikov 
neomicina in bacitracina odslej v preparatu 
pršilo 
prašek 
mazilo 



kapljice 
IZDELUJE 
TOVARNA FARMACEVTSKIH 
IN KEMICNIH 

LE K l.B.t7f,;',/ sol 0 

TOZD FARMACIJA 





l?!.!PYri 
izjemno širok spekter povzrociteljev infekcij kože in sluznice 
ter uspešno zdravi in preprecuje infekcije v: 

O dermatologiji, 
O kirurgiji, 
O otorinolaringologiji, O oftalmologiji. 
Kombinacija neomicina in bacitracina pri lokalni uporabi ni toksicna, ker se zdravilo prakticno ne resorbira. Preobcutljivost nastane zelo redko. 
ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU, 
KLINICKE BOLNICE »DR MLADEN STOJANOVI<>, ZAGREB 
MOGUCNOSTI I GRANICE KOMPJUTERIZIRANE TOMOGRAFIJE ORBITE U TRANSVERZALNIM I FRONTALNIM PRESJECIMA 
Marotti M., Kalousek M., Krolo l., Lovrencic M., Klaric R., Padovan S., 
Petric V., Jelicic l. 
Sažetak -!spitana je vrijednost kompjuterizirane tomografije orbite u 140 bo­lesnika. Dat je tabelarni prikaz vlastitih slucajeva, a na pojedin-im bolesnicima prikazana je patologija i mogucnost obrade kompjuteriziranom tomografijom. Posebno je istaknuta vrijednost frontalnih presjeka u ocijeni lokalizacije intra­orbitalnih procesa. 
UDC: 617.76-006-073.756.8:681.3.06 

Key words -orbita! neoplasms, tomography x-ray computed 
Radio l. lugosl. 17: 153-160, 1983 

Uvod-Kompjuterizirana tomografija pos­tala je metodom izbora u dijagnostici in­traorbitalnih procesa (1-15). 
Zahvaljuju6i obilnom masnom tkivu ana-, tomske strukture te patološke intraorbitalne promijene prikazuju se na transverzalnim slojevima i u presjecima ucinjenim u fron-• talnoj ravnini. 
Orbitalni prostor može biti zahvacen pa­tološkim promijenama okolnih anatomskih struktura. Upalni i tumorozni procesi etmoid­nih sinusa i intrakranijalnih struktura šire se intraorbitalno. 
Prvi radovi o dijagnostickim mogucnosti­ma kompjuterizirane tomografije kod intra­orbitalnih promijena javljaju se ve6 1974 godine (16-17), odmah nakon uvodenja aparata za kompjuteriziranu tomografiju u klinicku praksu. 
U našoj zemlji su takoder opisane mo­gu6nosti kompjuterizirane tomografije pri intraorbitalnim procesima (33-34). 
Razvitkom aparature za kompjuteriziranu tomografiju bitno se poboljšala mo6 razlu­6ivanja što je dovelo do velikog dijagnostic­kog napretka u procijeni naravi i prošire­nosti patoloških intraorbitalnih promijena. 

Materija! i metode -U vremenskom raz­doblju od tri godine upuceno je na kompju­ter.iranu tomografiju orbite 140 bolesnika. 
Indikacije za kompjuteriziranu tomografiju orbite bile su: egzoftalmus jednog ili oba oka, primarni i sekundarni tumori orbite, atrofija optickog živca, traume u podrucju orbite, solidna ablacija retine te pareze III, IV i VI moždanog živca (6). 
Nalazi kompjuterizirane tomografije uspo­redivani su s klinickom slikom. Nejasne slu­cajeve dopunili smo orbitalnom angiografi­jom i flebografijom. Nalaze smo verificirali operacijom s patohistološkom dijagnozom. 
Snimali smo aparatom za kompjuterizira­nu tomografiju tvrtke Siemens, Somatomom, koji omogu6uje snimanje programom za visoku rezoluciju. Vrijeme snimanja iznosi 5 sekundi. Aparat sadrži 520 solidnih detek­tora, upotrebljava za snimanje lepezasti snop rentgenskih zraka kolimiranih na širinu od 4 milimetra koliko iznosi i debljina snim­ljenog sloja. Rekonstrukcija slike vršila se na matriksu velicine 256 X 256. Slika se re­producirala na Evaluoskopu, sa magnetskog diska (20). 
Rad primljen: 26.2.1983. 

Marotti M., Kalousek M., Krolo l., Lovrencic M., Klaric R., Padovan S., Petric V., Jelicic l. 
Transverzalni slojevi snimani su u polo­žaju na ledima sa pocetnim slojem na do­njem rubu orbite. Presjeci su paralelni sa linijam koja spaja donji rub orbite sa vanj­skim slušnim hodnikom. Sedam slojeva po­kriva cijelo podrucje orbite. U slucajevima pozitivnog nalaza nastajali smo uciniti di­rektne frontalne slojeve. 
Slojevi u frontalnoj ravnini ucinjeni su na bolesnicima u položaju na trbuhu, radi ma­njih aretefakata od zubi nego u položaju na ledima, sa maksimalnom retrofleksijom gla­ve te nagibom kucišta aparata za 30 stup­njeva u obrnutom smjeru u odnosu na re­troflektiranu glavu (21). Na taj nacin dobiva se sloj u frontalnoj ravnini koji je paralelan sa koronarnom suturom. S cetiri sloja obu­hva,ili smo željene strukture odnosno pato­loški supstrat unutar orbite. 
U patološkim slucajevima primjenjena je intravenozna injekcija u rotropnog kontra­stnog sredstva u kolicini od 60 mililitara i ponovljeno je snimanje u transverzalnom smjeru. 
U transverzalnom sloju tik ispod krova orbite vide se m. rectus superior i m. obliqus superior koji se prikazuju u vidu dugoljaste mišicne ploce širine 5-7 milimetara (sli­ka 1 a). 
U slijedecem sloju vidi se poput slova S vijugava tanka struktura koja odgovara veni ophtalmici (slika 1 b). 
Transverzalni sloj kroz sredinu orbite pri­kazuje u cijelosti tok ocnog živca, koji se prati od stražnjeg dijela ocne jabucice do ulaska u foramen opticum. Debljina ocnog živca iznosi 4-5 milimetara. U istom sloju vide se takoder m. rectus lateralis i medialis koji se prate od hvatišta na ocnom bulbusu, te uzduž lateralnog i medijalnog zida orbite. Tik iza prednje ocne komorice vidi se oval­na hiperdenzna struktura lece (slika 1 c). 
Sloj uz donji rub orbite prikazuje podrucje 
m. rectusa inferiora, koji se kao i m. rectus superior prikazuje u vidu dugoljaste mišicne ploce. 
Sve opisane strukture vide se zahvaljujuci masnom intraorbitalnom tkivu cije niske apsorpcione vrijednosti cine veliku kontra­stnu razliku prema mišicima i živcu što omogucuje razlucivanje potonjih. 
154 
Sloj u frontalnoj ravnini ucinjen ispred stražnjeg zida orbite pokazuje obilno retro­bulbarno masno tkivo u kojem se dobro prikazuju presjeceni m. rectus medialis i m. rectus lateralis uz medijalni i lateralni košta­ni zid orbite, te m. rectus superior i m. le­vator palpebrae koji se ne mogu medusob­no diferencirati. M. rectus inferior smješten je uz donji rub orbite. Na ovom presjeku opisane mišicne strukture imaju ovalan oblik i pokazuju apsorpcione koeficijente solidnog tkiva. Na istom sloju u sredini orbite vidi se okrugla struktura koja odgovara frontalno presjecenom ocnom živcu (slika 1 d). 

Slika 1 -Transverzalni presjek -a -Mišicna ploca m. rectusa superior i oblikvusa superior; b -Vena ophtalmica; c -M. rectus lateralis, m rectus medialis, bulbus oculi, n. opticus. Fron­talni presjek -d -Stražnji dio orbite sa cen­tralno položenim n. opticusom. Frontalni prikaz rectusa lateralisa, medialisa te rectusa superiora 
Frontalni sloj kroz srednji dio orbite pri­kazuje ocnu jabucicu kao okruglu strukturu oštro ocrtanog ruba uz prikaz prije opisanih ocnih mišica. U lateralnom gornjom kvad­rantu izmedu ocnog bulbusa i lateralnog koštanog zida orbite vidi se kako na fron-
Radiol. lugosl. 17: 153-160. 1983 

Mogucnosti i granice kompjuterizirane tomografije orbite u transverzalnim i frontalnim presjecima 
talnim  tako  i  na  transverzalnim  slojevima  
struktura lakrimalne žlijezde.  
Rezultati  -Od  140 izvršenih  pregleda  

patološke promijene ustanovljene su u 93 bolesnika (tabela 1). Od toga u 74 slucaja radilo se o intraorbitalnim procesima sui generis, a u 19 slucajeva o intraorbitalnom širenju ekstraorbitalnih promijena (tabela 2). 
Benignih tumora bilo je 32 (tabela 3). Gliomi optickog živca u naših 8 slucajeva pokazivali su u 6 bolesnika kuglasto zadeb­ljanje, a u dva vretenasto formiran opticus. 
CT orbi te 
140 
Tabela 1 Table 1 

lntraorbitalno širenje ekstraorbitalnih promijena 
Karci nom maksile 7 
Karcinom etmoida 1 
Karcinom epi farinksa 1 
Karci nom vi jedje 1 
Mali gni l imfom 2 Osteom 2 
Etmoi di ti s 2 
Mukokela 1 
Osteogeni sarkom 1 
Fibrozna di spl azija 1 
19 Ukupno 

Tabela 2 Table 2 

Beni gni tumori 
Osteomi 2 Fi bromi 2 Neurofi bromi 2 Gli omi 8 Hemangiomi 4 Limfangi omi 1 
Svi su pokazivali oštro ocrtane pravilne !'.onture a opticki živac se nije mogao izdi­ferencirati. U jednom slucaju tumor je pro­širio podrucje foramen opticuma (slika 2). 

2 -Gliom opticusa -a -transverzalni 

presjek: vretenasto proširenje živca i foramen 
opti cusa; b -frontal ni presjek: opsežno zadeb-
Ne ur o fibrom je pokazao visoke apsorpcio­ne vrijednosti, zauzimao je gotovo cijeli re­trobulbarni prostor uzrokujuci opsežni eg­zoftalmus. Struktura mu je bila homogena a konture oštro ocrtane pravilne (slika 3). 

Sli ka 3 -Neurofi brom -a -transverzalni sloj: opsežni retrobulbarni tumor. Egzoftalmus l ijevog oka; b -frontalni sloj kroz stražnji di o orbi te: postoperati vni koštani defekt krova orbite. Reci -
di vni tumor 

Hega;1giomi (4 slucaja) su pokazivali oštro ograniceni srednje veliki tumor koji se mogao odijeliti od optickog živca što je obicno dobro vidljivo na frontalnim presje­cima (slika 4). 
Meningeomi planurn sfenoideuma Menigeomi opti ckog živca 

Ukupno 32 
Tabela 3 Table 3 

Tumori su bili solidnih apsorpcionih vrijed­nosti a nakon aplikacije kontrastnog sred­stva pokazivali su manji porast gustoce. Dva bolesnika su pokazivala neurofibromatosis Recklinghausen. Tumori su nadeni u djece i mladih osoba do dvadesete godine života. 
Radio!. lugosl.17: 153-160, 1983 
Marolti M., Kalousek M., Krolo l., Lovrencic 

Fibromi su ustanovljeni u dva bolesnika. 
U jednog od njih tumor je bio smješten u dnu orbite, pokazivao je visoke apsorpcio­ne vrijednosti i jako se bojadisao nakon aplikacije kontrastnog sredstva. 
Limfangiom (jedan bolesnik) je bio dije­lom solidne, dijelom cisticne grade smje­šten iznad bulbusa oka i straga, bolje se prikazao na frontalnom sloju. Tumor je ne­pravilnih rubova neoštrih kontura (slika 5). 

Slika 5 -Limfani,giom -a -transverzalni sloj: prikaz solidnog dijela tumora. Sprijeda vidljiva cisticna komponenta; b -frontalni sloj: cisticna komponenta tumora 
Meningeomi ovojnice optickog živca (dva slucaja) pokazivali su u oba bolesnika ku­glasti retrobulbarni tumor koji se nije mo­gao odijeliti od optickog živca, sa apsorp­cionim koeficijentima solidnog tkiva uz oštro ocrtane glatke konture. Nakon aplika­cije kontrastnog sredstva tumor se dobro obojadisao. 
U grupi malignih tumora orbite (tabela 4), u našem materijalu najcešce su metastaze karcinoma susjednih paranasalnih šupljina. Radilo se o opsežnim solidnim tumorima koji su destruirali koštane djelove orbite, infiltrirali intraorbitalne anatomske strukture uzrokujuci egzoftalmus. Neki su pokazivali i mješovite apsorpcione koeficijente što je ovisilo o stupnju nekroze pojedinih djelova tumora. Konture su im nepravilne i neoštro ogranicene (slika 6). 
Maligni tumori 
Karcinom paranasalnih šup/ji na  metastaze  1 O  
Retinoblastom  2  
Maligni limfomi  2  
Melanomi  5  
Osteogeni sarkom  1  

Ukupno 20 
Tabela 4 
Table 4 

M., Klaric R., Padovan S., Petric V., Jelicic l. 

Slika 6 -Karcinom etmoida -a -transver­zalni sloj: prodor tu mora retrobulbarno. Razdor koštanog medija/nog zida orbite. Tumor je dje­lomicno kalcificiran; b -transverzalni sloj: tumor infiltrira m. rectus lateralis i zahvaca la-
krimalnu žlijezdu 

Metastaze malignog limfoma našli smo u dva slucaja. U oba slucaja radilo se o solid­nim tumorima koji su uzrokovali dislokaciju intraorbitalnih struktura, uz infiltraciju ocnih mišica. 
Melanomi (5 bolesnika) pokazivali su u dva slucaja ekstrabulbarni prodor tumora. U jednog bolesnika širenje tumora izvan ocne jabucice bilo je vidljivo tek na frontal­nom sloju u podrucju donjeg lateralnog kvadranta (slika 7). Svi tumori su bili visokih apsorpcionih vrijednosti, neoštrih kontura. 

Slika 7 -Melanom -a -transverzalni sloj: hiperdenzni tumor u stražnjem dijelu ocne jabu­cice; b -frontalni presek: prodor tumora izvan 
bu/busa 

Od dva retinoblastoma u našem materi­jalu, jedan je bio smješten intrabulbarno i pokazivao je zrnate kalcifikacije te neoštre rubove (slika 8 a). Drugi se širio izvan ocne jabucice, i zauzeo gotovo cijeli retrobulbarni prostor. U potonjem slucaju radilo se o re­cidivu (slika 8 b). 
Granulomi (6 slucajeva) su pokazivali ne­oštre konture, mješovite apsorpcione vrijed­nosti. U dva slucaja pokazali su popratno zadebljanje sklere. Morfologija im je bila raznolika. U nekih bolesnika ispunjavali su cijeli retrobulbarni prostor {slika 9). Egzof­talmus i dislokacija ostalih intraorbitalnih struktura bila je prisutna u vecini slucajeva. 
Radio!. lugosl. 17: 153-160, 1983 

Mogucnosti i granice kompjuterizirane tomografije orbite u transverzalnim i frontalnim presjecima 


Aneurizma  1  
Vari kozitet  1  
A-V malformacija  2  
Mukokela  1  
Etmoiditis  2  
Granulom  6  
Hematom  3  
Strano tijelo  3  
Karotis-kavernosus fistula  3  
Endokrini egzoftalmus  5  
Fib-rozna displazija  1  
Neriješeni slucajevi  13  
Ukupno  41  
Tabela 5  
Table 5  

Mukokela etmoidnog sinusa (1 bolesnik) pokazivala je intraorbitalno širenje poput tu mora. 
Diskusija -Vecina patoloških intraorbi­talnih procesa klinicki se manifestira izra­ženim egzoftalmusom, bilo da su tumorske ili upalne naravi. 
Meningeome optickog živca i gliome optickog živca gotovo je nemoguce izdife­rencirati zbog velike morfološke slicnosti. Obicno imaju izgled kuglastog ili vretena­stog zadebljanja optickog živca, sa približno istim apsorpcionim vrijednostima, koje se 
Radio!. lugosl. 17: 153-160, 1983 

bitno ne razlikuju niti nakan primjene uro­tropnog kontrastnog sredstva. Gliomi se uglavnom javljaju u mladoj dobi. lzazivaju proširenje foramen opticusa, uz vecu uce­stalost u neurofibromatozi. 
Do uvodenja kompjuterizirane tomogra­fije metastatski intraorbitalni procesi su se dijagnosticirali radiološki ukoliko je posta­jala koštana destrukcija orbitalnog zida, an­giografijom ili orbitalnom flebografijom. Metastaze u podrucju optickog živca izrazito su rijetke (28). Obicno su srednje visokih apsorpcionih koeficijenata, neravnih kontu­ra i slabo se boje kontrastom. Morfološki se teško razlikuju od granuloma, koji cine takozvane pseudotumore orbite, a u stvari se radi o upalnim promijenama. 
Melanomi su najcešci primarni maligni in.rnbulbarni tumori, hiperdenzni su pa ih se ne smije zamijeniti sa intrabulbarnim krva­renjem koje daje slican izgled (29). 
Kavernozni hemangiomi, A-V malformacije i varikoziteti pokazuju oštro ocrtane glatke rubove, srednje su visokih apsorpcionih vrijednosti, koje se bitno ne razlikuju od ostalih patoloških promijena, a nakan apli­kacije kontrastnog sredstva pokazuju izra­zito dobru homogenu imbibiciju procesa. U bolesnika sa orijaškim retrobulbarnim ekspanzivnim procesom utvrdenim na kom­pjuteriziranoj tomografiji nije se mogla po­bliže odrediti narav patološke promijene. Angiografija je takoder bila negativna, tek orbitalnom flebografijom dokazni su opsežni vari kozi teti. 

Endokrini egzoftalmus karakteriziran je odebljanjem ocne muskulature {26, 27). Naj­cešce su zahvaceni mišici oba oka. Trans­

Marotti M., l(alousek M., Krolo l., Lovrencic M., Klaric R., Padovan S., Petric V., Jelicic l. 
verzalni slojevi dobro prikazuju medijalni i lateralni ocni mišic, dok se podrucje m. rectusa superiora i inferiora teže prikazuje. 
Direktnim frontalnim slojevima uspjeli smo bolje prikazati podrucje donjeg i gor­njeg ocnog mišica što je važno obzirom da u endokrinih egzoftalmusa može postojati njihovo izolirano uvecanje bez promijena u podrucju m. rectusa medijalisa i m. rectu­sa lateralisa (slika 11). 

tusa superior i inferior 

Frontalnim slojevima omogucena je bolja prostorna orijentacija o intraorbitalnim pro­mijenama (22, 23). 
Benigni tumori uzrokuju cesto periostalnu reakciju orbitalnih koštanih struktura, što se ocekuje u zadebljanju kosti, dislokacijom mekih cesti orbite uz posljedicni egzoftal­mus. Najcešce se radi o meningeomima i osteomima srednje lubanjske jame lokali­ziranih u podrucju planum sfenoideuma koji se lako razlikuju od meningeoma ovojnice optickog živca 
lntraorbitalno širenje ekstraorbitalnih pa­toloških promijena najcešce potjece iz su­sjednih anatomskih struktura, prvenstveno maksilarnih i etmoidalnih sinusa. Uglavnom se radi o malignim procesima koji se per­kontinuitatem šire u podrucje orbite pri tom razarajuci koštane strukture ili se šire po­stojecim anatomskim komunikacijama. 
lznimno i dugotrajne upalne promijene mogu dovesti do osteolize koštanog orbi­talnog zida uz istovremeni intraorbitalni pro­dor (mukokela). 
Strana tijela kao i traumatske promijene orbite dobro se prikazuju kompjuteriziranom tomografijom. Mogucnost otkrivanja stranog tijela CT-om veca je u odnosu na klasicne radiološke snimke. 

dijalnom kvadrantu 

U slucajevima edema papile uzrokovanih upalnim procesom živca ili povecanim in­trakranijalnim pritiskom vide se zadebljali tortuoticni opticki živci (30, 31 ). 
Aparati visoke rezolucije sa mogucnošcu snimanja sloja debljine svega 4 mm una­predili su dijagnostiku patoloških intraorbi­,alnih promijena. Nažalost ovaj dijagnostic­ki napredak »placa se« povecanom :dozorn zracenja koju prima leca u toku pregleda, koja nije zanemariva, tako da odredivanje pregleda orbitalnih struktura kompjuterizi­ranom tomografijom mora biti strogo indici­rano. 
Zakljucak -Kompjuteriziranom tomogra­fijom moguce je prikazati patološke intra­orbitalne promijene u cijelosti, odrediti nji­hovu lokalizaciju i ishodište te ocijeniti stu­panj proširenosti. 
Transverzalne slojeve treba uvijek kom­binirati sa slojevima u frontalnoj ravnini, tako se dobiva bolja prostorna orijentacija 
o patološkim intraorbitalnim procesima, nji­hova tocna lokalizacija i procijena velicine same promijene. 
Unatoc izvanrednog prikaza lokalizacije patološkog intraorbitalnog procesa kompju­terizirana tomografija u vecini slucajeva nije pouzdana u utvrdivanju patološkog sup­strata. 
Abstract 
THE VALUE OF COMPUTERIZED TOMOGRAPHY OF THE ORBITS 

Marolti lil., K2lousek M., Kro'.o l., Lovrencic M., Klaric R., Padovan S., Petric V., Jelicic l. 
The value of computerized tomography of the orbits in 140 patients have been examined. The cases are summarised on tables. In selected 
Radio!. lugosl. 17: 153-160, 1983 

Mogucnosti i granice kornpjuterizirane tomografije orbite u transverzalnim i frontalnim presjecirna 
cases the pathology and possibilities of compu­terized tomography have been shown. The value of coronal slices in localization of intraorbital processes has been pointed out. 
Literatura 

1. 
Moder U., Friedman G., Gode A.: Compu­tertomographie der Orbita Rontgen BI. 32: 457, 1979 

2. 
·Zilkha A.: Multiplanar reconstruction in com­puted tomography of the orbit. Computerized Radiol. 6: 57, 1982. 

3. 
Wende S., Aulich A., Schindler E.: CT dia­gnosis of diseases in orbital region. Computer Axial Tomography. Bories J. Springer Berlin, 1978. 

4. 
Wende S., Aulich A., Lanksch W., Schmitt



E. J.: Computerized tomography in diseases ofthe orbital regional. U: Cranial Comput. Tomo­graphy (Lanksch W., Kazner E. eds.) Springer Berlin, 1976.
5. Ostertag Ch. B., Kusoeld R., Mundinger F.: 

Computerized tomography in neuro-ophtalmology. 
U: Cranical Computer. Tomography (Lanksch W., Karner E_ eds.) Springer Berlin, 1976. 
6. 
Lovrencic M., Vesely V., Marolti M., Car D., Padovan S., štriga M., Ribaric K., Stipetic S., Jelicic l.: Kompjuterizirana tomografija u dijagno­stici patoloških procesa orbite-mogucnosti i gra­nice. Lij. vjes. 103: 24, 1981. 

7. 
Lloyd G. A., Ambrose J. A. E.: An evaluationof CAT in the diagnosis of orbital space-occupy­in1g lesions. U: Comput. Axial Tomogr. Ciin Pract. (du Boulay G. H., Moseley l. F. eds.) Springer Berlin, 1977. 

8. 
Lloyd G. A. S.: CT scanning in the diagnosis of orbital disease. Computer. Tomograph. 3: 227, 1979. 

9. 
Morteilmans L. L., Baler:aux-Waha D., Du­pont M_ G., Jeanmart L., Potvliege R.: Neurooph­talmology. U: Clinical Computer. Tomograph. (Baert A., Jeanmart L., Wackenheim A. eds.) Springer Berlin, 1978. 

10. 
Weisberg L. A., Nice Ch., Katz M.: Cere­bral computed tomography. Philadelphia, Saun­ders, 1978. 

11. 
Moseley l. F., Sanders L. E., Claveria M. D.: 



Diagnostic limitations of computerised tomogra­phic examination of the orbit. U: Diagnostic Li­mitation of Com. Axial. Tom. (Bories J. ed.) Springer Berltn, 1978. 
12. 
Wackenheim A., van Damme W., Kosma­nu P., Bittinghofer B.: Computed Tom.graphy in ophtalmology. Neuroradiology 13: 135, 1977. 

13. 
Grove A. S.: Orbital trauma evaluation by computed tomo,


graphy. Computer. Tomograph. 3: 267, 1979. 
14. Wende S., Aulich A., Nover A., Lanksch W.,Kazner E., Steinhoff H., Messe W., Lange S., Grumme T., Computed tomography of orbital le­sions. Neuroradiology 13: 123, 1977. 
15. Gyldensted C., Lester J., Fledelius A.: Computed tomography of orbital lesions. Neuro­radiology 13: 141, 1977. 
16. Ambrose J. A. E., Lloyd G. A. S., Wright 

J. E.: A preliminary evaluation of fine matrix computerized tomography in the d iagnosis of 
_ 
_ 

orbital space-occupying lesions. Brit. J. Rad10I. 47: 747, 1974. 
17. 
Momose K. J., New P. F. J., Grove A. S., Scott W. R.: The use of computed tomography in ophtalmology. Radiology 115: 361, 1975. 

18. 
Dubois R. J., Kennerdell J. S., Rosenbaum 



A. E.: Advantages of fourth generation CT scan­ner in management of patients with orbital masslesions_ Computer. Tomograph. 3: 279, 1979.
19. 
Guibert-Tranier F., Piton J., Calabert A., Caille J. M.: Orbital syndromes-CT analysis of 100 cases. Computer. Tomograph. 3: 241, 1979. 

20. 
Marolti M., Mlinaric 0., Klaric R., Kovace­vic D., Vesely V.: Evaluoskop u prosudbi nalaza kompjutorizirane tomografije. II. znan. skup. ra­diologa SRH, Plitvice, 7-10. X. 1979_ 

21. 
Rothman-Stephen L. G., Allen William E.,Simeone Joseph F.: Direct coronal computerised tomography. Computeri. Tomograph. 1: 157, 1977. 

22. 
Citrin Ch. M.: Direct coronal computed to­mography of the orbits employing a dedicated head scanner. Computer. Tomograph. 3: 291, 1979. 

23. 
Vignaud J., Aubin M. L.: Coronal sectionsin computerised tomography of the orbit. J. Neu­roradiol. 5: 161, 1978. 

24. 
Forbes S. G., Franklin E., Waller R. R.: Com­puted tomography of orbital tumors, including 


_ 

late-generation scanning technrques. Rad1ology 142: 387 1982. 
25. 
B.rnardino M. E., Zimmermann R. D., Citrin Ch. M., Davis D. O.: Scleral thickening: a CT sign of orbital pseudotumor. Am. J. Roentg. 129: 703, 1977. 

26. 
Enzman D. R., Donaldson S. S., Kriss J. P.:



Appearance of Graves' disease on orbital com­puted tomography. 
J. Comput. Tomograph. 3: 815, 1979. 

27. 
Wing-Douglas S., N. Hunsaker Jesse N.,Anderson Robert E., Van Dyk Henry J. L., Osborn Anne G.: Direct Sagittal Computed Tomography in Graves' Ophtalmopathy_ J. Comput. Tomo­graph. 3: 820, 1979. 

28. 
Hesselink John R., Davies Kenneth R., Weber Alfred L., Davis James M, Taveras Juan M.: Radiological Evaluation of Orbital Metastases, with Emphasis on Computed Tomography. Rad10­logy 137: 363, 1980. 

29. 
Bernardino M. E., Danzinger J., Young S. E., Wallace S.: Computed tomography in ocular neo­plastic disease. Am. J. Roentg. 131: 111, 1978. 

30. 
Salvolini U., Cabanis E. A., Rodallec A., Menicelli F., Pasquini U., lba-Zizen M. T.: Com­puted Tomography of the Optic Nerve: Part l. Normal Results. J. Comput. Tomograph. 2: 141, 1978. 

31. 
Cabanis E. A., Salvolini U., Rodallec A., Menichelli F., Pasquini U., Bonnin P.: Computed Tomography of the Optic Nerve: Part II. Size and 


Radio!. lugosl. 17: 153-160, 1983 
Marotti M., Kalousek M., Krolo l., Lovrencic M., Klaric R., Padovan S., Petric V., Jelicic l. 
Shape Modifications in Papilledema. J. Comput. Tomograph_ 2: 150, 1978. 
32. Kadir S., Aro nov Saul, Davies Kennet R.: 
The use of computerized tomography in the de­tection of intra-orbital foreign bodies. Computer. Tomograph. 1: 151, 1977. 
33. 
Gvozdanovic V., šrenger t., Nutrizio V., ši­munic S., Papa J., Marinšek-Cicin-šain V., Crkve­nac t..: Kompjuterizirana tomografija u analizi ekspanzivnih procesa u orbiti. Libri on col. 5 (1): 5, 1976. 

34. 
Lovrencic M., Gjurin B., Kargacin M.: Kom­pjuterizirana tomografija pri intraorbitalnim pro-


cesima. Oftalmološki dani, Zagreb, 21-23. V. 1980. 
35. Marolti M., Kalousek M., Lovrencic M., Kla­ric R., Padovan S., Ribaric K.: Mogucnosti i gra­nice kompjuterizirane tomografije orbite u trans­verzalnim i koronarnim presjecima. IV. znan. skup radiologa SRH, Osijek, 23-26. IX. 1982. 
Adresa autora: Marotti M., Zavod za radiologiju i onkologiju, Klinicka bolnica »Dr. Mladen Stoja­novic«, 41000 Zagreb. 
® 



epi prostat in 
APIPROSTATIN lajša tebJye pri hi­pertrofiji prostate 


APIPROSTATIN priporocamo mo­škim pri tei,ayah pri uriniranju, ki jih poyzroca poYecana prostata in nebak­terilna melja prostate 
. 
ljubljena: jugc>9lavlja 
Radio!. lugosl. 17: 153-150, 1983 

KLINICKI BOLNICKI CENTAR U ZAGREBU, 
NASTAVNA BAZA MEDICINSKOG FAKULTETA -ZAGREB, 
ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I NEUROKIRURŠKA KLINIKA 
KOMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA U DIFERENCIJALNOJ DIJAGNOSTICI CEREBRALNIH VASKULARNIH MALFORMACIJA 
Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek cicin-šain V., šimunic S., Petrušic l. 
Sažetak -U 58 odabranih bolesnika u kojih je metodom kompjuterizirane to­mografije postavljena dijagnosticka mogucnost cerebralne vaskularne malfor­macije, postavljena je ispravna dijagnoza cerebralne vaskularne malformacije u 21 bolesnika. Svi su bolesnici angiografski kontrolirani, 12 bolesnika s nala­zom cerebralne vaskularne malformacije je operiran,. Tijekom kompjuterizirane tomografije obavezno je primjenjeno kontrastno sredstvo. Autori se kriticki osvrcu na granice dijagnostickih mogucnosti kompjuterizirane tomografije u dijagnozi cerebralne vaskularne malformacije, te razmatraju mogucnosti nastanka pogreške tijekom kompjuterizirane tomografije. Osobito razlažu po­teškoce u dijagnostici cerebralnih vaskularnih malformacija prema eventual­nom cerebralnom vaskularnom inzultu, odnosno tumoru primjenom metode kompjuterizirane tomografije, eveluirajuci vrijednost kompjuterizirane tomogra­fije u odnosu na angiografiju. 
UDC: 616.133.33-007 .24 :616.831-073. 756.8 :681.3.06 
Key words -cerebral arteriovenous malformations, tomography x-ray com­
puted 

Radiol. lugosl.17: 161-165, 1983 

Uvod -lako kompjuterizirana tomogra­fija pruža velike mogucnosti u dijagnostici cerebralnih vaskularnih malformacija (2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10) ispravnu dijagnozu mal­formacije ipak nije moguce uvijek samo njo­me postaviti. To se posebice odnosi na spontane intracerebralne hematome gdje je u etiološkom raz1asn1enju i nadalje preostala neosporna vrijednost cerebralne angiografije. Dobro poznati kriteriji kompju­terizirane tomografije (4, 6, 8, 1 O, 11) u di­jagnostici cerebralnih vaskularnih malfor­macija nisu patognomski znak malformacije, s obzirom da one ponekad mogu simulirati spacio-kompresivni sindrom, pa je zbog raz­jašnjenja dijagnoze takoder potrebno uci­niti angiografiju. !spravna dijagnoza cere­bralne vaskularne malformacije kompjuteri­ziranom tomografijom ovisi o velicini mal­formacije, eventualnoj njenoj djelomicnoj trombozi, kao i pojavi tipicnih punktiformnih kalcifikacija. Zbog poremecenih hemodi­namskih odnosa unutar malformacije, što rezultira pojavom lokalne atrofije, cerebral­ne je vaskularne malformacije ponekad te­ško diferencirati i od vaskularnog inzulta ovisno o njegovom klinickom stadiju. 
Materija! i metode -Obradena je grupa od 58 biranih bolesnika u kojih je kompju­teriziranom tomografijom postavljena dife­rencijalno dijagnosticka mogucnost even­tualne cerebralne vaskularne malformacije, a u odnosu prema tumorskom procesu, ce­rebro vaskularnom inzultu, te etiološkom momentu u nastanku spontanog intracere­bralnog hematoma. U svih je bolesnika radi postavljanja definitivne dijagnoze ucinjena corebralna angiografija. Cerebralnom angio­grafijom postavljena je dijagnoza cerebral­ne vaskularne malformacije u 21 bolesnika. Nakon definitivne dijagnoze cerebrovasku­larne malformacije kompjuteriziranom to­mografijom i angiografijom 12 je bolesnika operirano. Tijekom kompjuterizirane tomo­grafije primjenjeno je intravenski 60 % kon­trastno sredstvo u kolicini od 1 ml na 1 kg tjelesne težine kao bolus ili u obliku infu­zije. 
Rezultati -Rezultati obradenih bolesni­ka metodom kompjuterizirane tomografije i angiografije prikazani su na tabeli 1 i 2. Me­todom kompjuterizirane tomografije isprav­no smo dijagnosticirali 11 angioma, 4 intra-
Rad primljen: 18.10.1982. 
Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek cicin-šain V., šimunic S., Petrušic l. 
Oboljenje Broj bolesnika Disease No of patients 
1. 
Tumor -Tumor 5 

2. 
Cerebralna vaskularna mal'formacija -Cerebral vascular malformations 21 

3. 
Hemoragija -lntracerebral hemorrhage 25 

4. 
Cerebralni vaskularni inzult -Cerebral vascular insult 7 


Ukupno -Tota! 58 
Tabela 1 -Prikazan je broj bolesnika obrade­nih kompjuteriziranom tomografijam i angiogra­fijom kod razlicitih oboljenja 
Table 1 -The number of patients underwent the computerized tomography and cerebral an­.giography in various disease 
Lokalizacija procesa Broj bolesnika Localisation of processes No of patients 
1. 
Paraselarno -Paraselar 3 

2. 
Frontalno -Fronta! 6 

3. 
Temporalno -Temporal 9 

4. 
Parijetalno -Parietal 23 

5. 
Okcipitalno -Occipital 4 

6. 
Bazalni gangliji -Baza! ganglia 11 

7. 
Stražnja lubanjska jama -Posterior skull groove 2 


Ukupno -Tota! 58 
Tabela 2 -Broj bolesnika po lokalizaciji pro­cesa 
Table 2 -The number of patients according to the localization of processes 
cerebralna hematoma, 4 aneurizme, 1 slucaj aneurizme vene magne Galeni te 1 slucaj megasinusa što ukupno cini grupu od 21 bolesnika sa cerebralnim vaskularnim mal­fo_rmacijama. U 5 slucajeva dijagnoza tumo­ra bila je nesigurna, pa je diferencijalno di­jagnosticki postavljena mogucnost angioma koji je angiografski zatim iskljucen (slika 1). Od ukupno 58 bolesnika dijagnoza intra­cerebralnog hematoma postavljena je me­todam kompjuterizirane tomografije u 29 bolesnika od cega je naknadnom angiogra­fijom u 4 bolesnika naden vrlo maleni an­giom, dok se u 25 slucajeva radilo o spon­tanom intracerebralnom hematomu. Na na­šem materijalu našli smo jednu kalcificiranu, dijelom tromboziranu aneurizmu arterije ka­rotis interne (slika 2), koja na kompjuterizi­ranoj tomografiji nije predstavljala dijagno­sticke poteškoce. Medutim, u slucaju di-

Slika 1 -Kompjuterizirana tomografija prikazll]e arteriovenoznu malformaciju u podrucju meze_n­
cefalona, a angiografski radilo se o tumoru · 

Figure 1 -Computerized tomography exibits an arteriovenous malformation within mesenchepha­lon, while the cerebral angiography proved 
a brain tumor 

vovske trombozirane aneurizme, kompjute­riziranom tomografijam je postavljena po­grešna dijagnoza tumora (slika 3)_ Pogrešna dijagnoza aneurizme kompjuteriziranom to­mografijam postavljena je i u slucaju ope­rativno i patohistološki verificiranog kromo­fobnog adenoma hipofize pri cemu je angio­grafija ukazala na supraselarni tumorski 
Radio!. lugosl. 17: 161-16·5, 1983 

Kompjuterizirana tomografija u diferencijalnoj dijagnostici cerebralnih vaskularnih malformacija 


Slika 3 -Tokom kompjuterizirane tomografije prikazan centralno smješteni tumor, angiografski radilo se o djelomicno tromboziranoj divovskoj 
aneurizmi 
Figure 3 -A medialy situated brain tumor is presented by computerized tomography, but using the cerebral angiography a giant aneurysm 
partly tromboses is found out 
proces (slika 4). Dijagnoza cerebralne va­skularne malformacije postavljena je u 7 slucajeva u diferencijalnoj dijagnozi prema inzultu (slike 5 i 6). 
Radiol. luuosl. 17: 161-165, 1983 

Slika 4 -Suspektna aneurizma tokom kompju­terizirane tomografije, angiografski supraselarni 
tumor. Patohistološki kromofobni adenom 
Figure 4 -A suspected aneurysm was disco­vered by computerizeci tomography. Cerebral angiography revealed a supraselar brain tumor. 
Histology proved a chromophobe adenoma 
Diskusija -Kompjuterizirana tomografija omogucuje direktan dokaz intrakranijalne hemoragije i informira nas o velicini, polo­žaju i ekspanzivnom djelovanju hematoma. Za objašnjenje etiologije hemoragije potreb­no je na temelju anamneze i klinickih po­dataka uciniti i angiografiju. Uzrok hemora­gije u naših bolesnika angiografski smo utvrdili samo u 13 %, a sigurna dijagnoza intrakranijalne hemoragije kompjuterizira­nom tomografijam bila je postavljena u 100 odsto slucajeva, što metodu kompjuterizira­ne tomografije cini superiornem u odnosu na angiografiju u dijagnostici intrakranijal­ne hemoragije. Jedina dodatna informacija koju pruža angiografija je uvid u stanje krv­nih žila, odnosno utvrdivanje eventualnog spazma. S druge strane kompjuterizirana tomografija razlikuje subarahnoidalnu he­moragiju od intracerebralne i eventualnog intraventrikularnog krvarenja. Diferencijalno dijagnosticke poteškoce izmedu cerebralnih vaskularnih malformacija i tumora mogu nastati, ukoliko se, a to je ponekad mogu­6e, malformacije ponašaju kao spacio kom­

Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek Cicin-šain V., šimunic S., Petrušic l. 

Slika 5 -Kompjuterizirana tomografija prikaže vaskularnu malformaciju desno u podrucju tala­musa. Angiografski isti bolesnik -tromboza desne arterije perikaloze sa razvojem koletaralne 
cirkulacije 

Figure 5 -Computerized tomography exibits a vascular malformation within right thalamus. Cerebral angiography revealed but a right-side trombosis of arteria pericalosa with a colateral 
circulation in progress 

presivni proces. Poteškoce cine i krvarenja unutar tumora (glioblastoma apoplektikum, metastaze) pa u takvim su prilikama i angio­grafija i klinicka slika od velike važnosti u donošenju ispravne dijagnoze. Tromboze unutar velikih malformacija, prvenstveno di­vovskih aneurizmi, stvaraju osnovu za po­stavljanje pogrešne dijagnoze samo na te­melju kompjuterizirane tomografije. Pogreš­na dijagnoza angioma moguca je i u sluca­jevima infarkta (1, 6) kada zbog poremece­ne hematoencefelne barijere nakon aplika­cije kontrastnog sredstva dode do intenziv­ne inhomogene imbibicije, odnosno pojave tzv. »fogging« efekta (1) uz mogucnost po­stajanja blagog kompresivnog efekta uvje­tovanog postajanjem edema u infarciranom podrucju. U jednom našem slucaju (slika 
5) postajali su osim toga i znaci lokalne atrofije, šta nas je navelo na postavljanje pogrešne dijagnoze malformacije. !spravna dijagnoza postavljena je angiografijom. U slucajevima infarkta pravilna dijagnoza je moguca i kontrolnem kompjuteriziranom to­mografijam kao i pracenjem klinickog toka. 
Zakljucak -Kompjuterizirana tomografi­ja predstavlja superiornu dijagnosticku me­todu u odnosu na angiografiju u dijagnosti­ci intrakranijalne hemoragije. Medutim u di­jagnostici cerebralnih vaskularnih malfor­macija kompjuterizirana tomografija pred­stavlja komplementarnu metodu cerebralnim angiografijama, bilo da se radi o malenim angiomima ili velikim trombozi ranim aneuriz­mama koje mogu simulirati postajanje tu­mora. Ponekad je nemoguce samo na temel­ju kompjuterizirane tomografije postaviti di­jagnozu ishemicnog inzulta te je u i tim slu­cajevima potrebno naciniti angiografiju. 
Abstract 

COMPUTERIZED TOMOGRAPHY AS A TOOL 
IN DIFFERENTIAL DIAGNOSIS 
OF CEREBRAL MALFORMATIONS 

Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek Cicin-Šain V., šimunic S., Petrušic l. 
From group of 58 patients with suspected dif­ferential diagnosis of cerebral vascular malfor­mation using computerized tomography method, correct cerebral vascular malformations diagno­sis was proved for 21 patients. Ali of the pa­tients were angiographically controlled while 12 were admited to surgical treatment. During com­puterized tomography contrast media were ge­nerally used. The authors discuss diagnostic li­mits of computerized tomography method , in cerebral vascular malformations as well as the possibility of incorect interpretation of computer­ized tomography. They particularly consider p.ro­blems of differential diagnosis of cerebral vascu­lar malformations, compared, to possible cerebral vascular insult or tumor, usinq computerized to­mography method and evaluating validity of com­puterized tomography with angiography. 
Literatura 

1. Becker H., Desch A., Hacker H., Pencz A.: 
CT Fogging effect with ischemic cerebral in­farcts. Neuroradiology 18: 185-192, 1979. 
2. 
Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek Cicin-Šain V., Šimunic S., Petrušic l.: Dijagnoza cerebralnih vaskularnih malformacija kompjuteriziranom to­mografijam i angiografijom. Acta medica lugosl. (u tisku). 

3. 
Dosch J. C.: Arterial and arteriovenous mal­formations. In: Clinical computer tomography 


Radio!. lugosl. 17: 161-165, 1983 

Kompjuterizirana tomografija u diferencijalnoj dijagnostici cerebralnih vaskularnih malformacija 
(Beart A., L. A. Jenmart, ed.). Springer, Berlin, Heidelberg, New York, 1973. 
4. Kida D. K., Le May M., Han S. S., Stranci R.: 

Diagnosis of cranial asymmetries in cerebral arte­riovenous malformations. J. Comp. Assist. Tomogr. 3: 221, 1979. 
5. Kretzschnar K., Grum me Th., Kazner E.: 

Moglichkeiten und Grenzer der Computer-Tomo­graphie und Angiographie in der Diagnostik ce­rebraler Gefasmisbildungen. Radiologe 20: 105­112, 1980. 
6. Lukin R. R., Chambers A. A., Tomsick T. A.: 

Cerebral vascular lesions: lnfartcion, hemorha,ge, aneurysms and arterovenous malformation. Se­min. Roentgenol. 12: 77, 1977. 
7. 
Maehara T., Tasaka A.: Cerebral venous an­gioma: Computerized tomography and angio­grafic diagnosis. Neuroradiology 16: 296, 1978. 

8. 
Meese W., Aulich A., Kazner E., Wulenwer R.: CT-findings in angiomas and aneurysms. In: 



Cranial computerized tomography (Lanksch W., 
E. Kazner, ed.}. Springer, Berlin, Heidelberg, New York, 1976. 
9. Michels L. G., Betson J., Winter J.: Com­puted tomo,graphy of cerebral venous angiomas. 
J. Comput. Assist. Tomogr. 1, 149, 1977. 
10. 
Schumacher M., Stoeter P., Voigt K.: Com­putertomographische Diagnose und Differential diagnose cerebraler Gefasmisbildungen. Radiolo­ge 20: 91-104, 1980. 

11. 
Terbruge K., Scotti G., Ethier R., Melan­con D., Tchang St., Milner C.: Computed tomo­graphy in intracranial arteriovenous malforma­tions. Radiology 122: 703, 1977. 


Adresa autora: Mr. dr. sci. Nada Bešenski, Za­vod za radiologiju, Klinicki bolnicki centar -Rebro, 41000 Zagreb, Kišpaticeva 12. 
Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije, Sekcija za nuklearnu medicinu srbskog lekarskog društva i Medicinski centar u Zajecaru 
organizuju: 




XVIII Jugoslovenski sastanak za nuklearnu medicinu 
Donji Milanovac, 21.-24. septembra 1983 
Teme: 

nuklearna endokrinologija, nuklearna onkologija, 
primena racunara u nuklearnoj medicini, slobodne teme 

Sastanak tehnicara: 
-slobodne teme 
Radove prijaviti do 1. februara 1983, a rad pripremljen za štampanje poslati do 
15. maja 1983. štampace se samo radovi in extenso. 
Prijave i radove slati na adresu: Medicinski centar, Služba za nuklearnu medicinu, 19000 Zajecar. 
Radiol. lugosl. 17: 101-105, 1983 

Ovije doze po 120 mg na dan 


Garamycin* 
gentamicin injekcije 120 mg/1,5 ml 
Kada je otežana trokratna pnmiena, Garamycin se može dati u dvije doze po 120 mg na dan (na 12 sati). 
Lijecenje Garamycinom svakih 12 sati: 
-smanjuje rizik za bolesnika pri iv. primjeni jer je srna­njen broj injekcija u jednom danu -za trecinu smanjuje posao medicinskog osoblja 
-za tre6inu smanjuje potrošnju šprica i igala 
za injiciranje 

• 
Visoko djelotvoran u lijecenju sistemskih lokaliziranih 

infekcija 


• 
Sigurnost lijecenja uz pravilnu primjenu 

• 
20-godišnje klinicko iskustvo 

• 
30 medunarodnih simpozija 

• 
10 tisu6a i više publiciranih klinickih izvještaja 

• 
40 miliona i više lijecenih bolesnika 


Oprema 

10 ampula po 20 mg/2 ml 10 ampula po 80 mg/2 ml 
10 ampula po 120 mg/1,5 ml 
Za detaljnije informacije i literaturu obratite se proizvo­dacu. 
* zaštiC:eno ime 

KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., KRKA Novo mesto 
BOLNICA »LA CARITA«, ODJEL ZA RADIOLOGIJU, LOCARNO 
SONOGRAFSKA DIJAGNOSTIKA POLICISTlcNE BOLESTI JETRE 
Kauzlaric D., Petrali C. 
Sažetak -Autori op1su1u upotrebu ultrazvuka kod policisticne bolesti jetre. Obzirom na mehanizam postanka, hepaticne ciste mažemo podeliti u 2 glavne grupe -kongenitalne i slecene. Kongenitalne ciste pojavljuju se cešce u obliku solitarnih i multiplih policisticnih pramena. Slecene ciste se mogu pojaviti posle prethodne traume, upale ii; parazitske infekcije. Prateci znakovi su u najviše slucajeva -hepatomegalija, palpabilne mase u trbuhu i abdo­minalna bol, a ponekad i žutica. U diferencijalnoj dijs,gnozi mora se misliti i na apscese jetre, Carolijevu bolest, ciste parazita i nekroticne metastaze u jetrenom parenhimu. Ako se otkriju intrahepaticne ciste, znacajno je, da se evaluira i stanje bubrega i pankreasa zbog eventualnog prisustva policis­ticne bolesti, pošto se to stanje javlja istovremeno u razlicitim organima. 
UDC: 616.36-006.38-073 :534-8 Key words -polycystic liver-diagnosis, ultrasonics Radio!. lugosl. 17: 167-170, 1983 
Uvod -Policisticnu bolest jetre uzrokuje poremecaj u embrionalnom razvitku, a ana­logna je policisticnoj bolesti bubrega. U stvari, mogucnost simultane patologije je velika. 
U kratkom historijskom uvodu važno je spomenuti Bristoe-a (1), kao prvog koji je 1896. godine, opisao ciste jetre koje nisu prouzrokovane parazitima. Ovaj autor je povezanost bubrežnih sa jetrenim cistama oznacio kao slucajnost. 
Nakon toga, kroz dulji vremenski period, ciste jetre nisu više spominjane u literaturi. 
Godine 1955 pojavila se važna publikacija Melnicka (2), koji razmatra rezultate auto­psija izvršenih u vremenskom razdoblju od 37 godina. Iz tog rada proizlazi da su ciste jetre rijetke i da se pojavljuju kao 1 /687 autopsija. 
lstovremeno Henson (3) u jednoj retro­spektivnoj studiji za period od 47 godina iznosi prisutnost svega 47 nosilaca polici­sticne bolesti jetre, od kojih je samo 11 imalo smetnje. 
Rijetku pojavu jetrenih cista na klinici potvrdio je i Sanfelippo (4), 17 slucajeva na 
10.000 eksploracija trbušne šupljine. 
Ove nalaze ne može se smatrati definitiv­nim iz jednostavnog razloga što je veci dio jetrenih cista unutar parenhima i tako prak­ticki sakriven ispod glatke površine. 
U poslednjem desetljecu široka klinicka upotreba modernih aparatura, kao kompju­terizirane aksijalne tomografije i ultrasono­grafije omogucila je mnogo cešce dijagno­sticiranje policisticne bolesti jetre. Od kad je uveden »Gray-Scale 8-Scan«, ultrazvucni aparat kao rutinski instrument, otkrivanje i analiza pseudotumoroznih ekspanzivnih procesa jetre postala je tekucom praksorn. 

U jetri se mogu naci solitarne ili višestru­ke ciste kongenitalnog podrijekla (poznate su i stecene ciste) nastale aberantnim in­terlobularnim vodovima: ovu verziju iznio je Mosencowitz (5) 1906. godine i otada je pri­hvacena. 
Ciste koje su primarno parenhimatozne mogu biti prave, što znaci prekrivene epi­telom, ili prikrivene, ako je njihov rub okru­žen fibroznim tkivom. 
Solitarne ciste, koje su cešce, razlikuju se po svojoj dimenziji i imaju promjer koji varira od nekoliko centimetara pa sve do 
Rad primljen: 15.3.1983. 

l<auzlaric D., Petrali C. 
1. Kongenitalne:
a) parenhimatozne 
1. 
solitarne (slika 1)

2. 
po/icisticne (slika 2)



b) duktalne
1. 
dilatacija lokalizirana u kolendohusu (slika 3)

2. 
višestruke dilatacije u bilijarnim intrahe­paticnim duktusima (Caro/i's disease). 



2. Slecene: 
a) 
traumatske 

b) 
upa/ne (oarazitarne), (slika 4)

c) 
neoplasticne (slika 5) 


Tabela 1 -Klasifikacija cista jetre Table 1 -Classification of /iver cysts 


Slika 1 -Transverzalni rez kroz desni gornji kva­drant prikazuje veliki cisticni proces desnog rež­nja jetre Fig. 1 -Tranverse scan through the ri,ght upper 
q.adrant showinga giant simp_!r ...
, -ali? .t.;,, 
0 




, ... ,;,-:.;,;•, ; ·'",!''·,)fl;·! .. i'",,,\;.i.f!.,-. 

20 cm, a mogu biti locirane u obim režnje­vima jetre (slika 1). 
\/išes·rnke ciste jetre predstavljaju rjedi nalaz i prema literaturi, prate policisticnu bolest bubrega u 20 do 30 % slucajeva. Zbog toga kod svakog pacijenta kod kojeg se zna za policisticnu bolest bubrega i kod kojeg je nadena hepatomegalija, treba po­sumnjati u policisticnu bolest jetre (slika 2). 
Osim cista jetre poznate su i ciste pan­kreasa, slezene i pluca. 
Brown je 1951. prvi opisao povezanost policisticne bolesti bubrega i drugih organa sa intracerebralnim aneurizmama. U polici­sticnoj bolesti jetre broj cista varira kao što varira i njihova dimenzija. 
U clanku opisujemo ukratko ovaj rijetki sindrom na temelju slucajeva koje smo našli i promatrali kao i na temelju našeg iskustva sa ultrazvukom. 

Slika 2 -Transverzalni sonogram kroz jetru pri­kazuje brojne sfericne tekucinom ispunjene šup­ljine koje odgovaraju policisticnoj jetri Fig. 2 -Transverse sonogram through the /iver demonstrates numerous rounded fluid-filled le­sions corresponding to polycystic /iver disease 
Materija! i metode -Tkivo koje okružuje jetru je normalno i obicno nema alteracija u laboratorijskim nalazima. Opisanu bolest se prakticki otkriva upotrebom aparature ultrazvuka. U koliko se radi o pravim cista­ma naš sud cemo donijeti na temelju po­dataka pretrage ultrazvukom, zahvaljujuci kojima se ekspanzivni proces jetre može definirati kao cista: To su: 
1. 
cisticna zona mora bti bez odjeka, to jest mora oznacavati da ne postoji interna struktura, 

2. 
mora imati dobro oivicene i glatke ru­bove i jaki odjek stražnje stijenke, 

3. 
mora se pojavljivati kao okrugla ili ovalna i 

4. 
mora pokazivati relativno smanjenje odjeka u zoni do ciste. 


Pretrage na našem institutu vrše se bilo staticnim aparatom bilo tako zvanim »Real tirne« sa transduktorom od 2,5 i 3,5 MHz. 
Serija longitudinalnih i transverzalnih pre­sjeka u tzv. »Gross section« vrši se u inter­valima od 1 cm. 
»A Mode« se može upotrebiti u svrhu potvrde da se radi o ekspanzivnom proce­su bez odjeka. 
Rezultati -Naši pacijenti, cije slike pri­kazujemo, imaju tipicni nalaz policisticne 
Radio 1. lugosl. 17: 167-170, 1983 

Sonografska dijagnostika policisticne bolesti jetre 




njeg kvadranta prikazuje veliku sonolucentnu le­
_ 

ziju desnog režnja i nepravilnu sonolucentnu s.p­ljinu lijevog lobusa sa znakovima internog odJe­ka. Ovaj sonografski nalaz potvrduje multipli ne­
kroticni metastatski proces jetre 

Fig. 5 -Transverse sonogram of the right upper quadrant showing large sonolucent mass in n.ht lobe and irregular sonolucent mass occuping left lobe with a few interna! echoes. This pro­cedure confirmed the presence of a necrotic me­
tastatic mass 


Slika 6 -Transverzalni rez gornjeg abdomena. 
Policisticni desni bubreg 
Fig. 6 -Multiple cysts within right kidney 

bolesti jetre povezan sa policisticnom bole­sti bubrega (slika 6). 
Laboratorijske pretrage u pogledu jetre su u granicama normale. Iz literature su poznati pacijenti koji su prakticki bez sim­
Kauzlaric D., Petrali C. 
ptoma, a samo rijetko opisuju se komplika­cije kao što je bol u epigastriju, infekcija, krvarenje, ruptura, ikterus. 
Cisticne lezije jetre mogu ponekad dovesti do zabune pri diferencijalnoj dijagnozi. Di­ferencijalna dijagnoza ultrazvucnih procesa katkada sadrži apsces, hematom, dilatirane intrahepaticne žile, aneurizme, intrahepa­ticku žucnu kesicu, Carolijeva bolest ehino­kokne ciste, nekroticne metastaze i primar­ne tumore (slika 3, 4, 5, 6). 
mskusija -U vecini slucajeva 6e brižlji­va analiza klinickog statusa povezana sa detaljiziranom sonografskom slikom pomoci da se razaznaju i razlikuju razlicite patolo­gije. 
Stecene ciste u pravilu nisu okrugle, ima­ju stijenku nepravilne gustoce, a tekuca zona nije homogena (koaguli, nekroticni ili parazitarni materija!). 
Do stanovitih teškoca može doci kod pa­cijenata sa znakovima hepatomegalije i cis­tickih lezija u koliko je u isto vrijeme po­znata jedna .opratna lezija ili maligni tumor. 
U koliko dijagnoza ultrazvukom nije po­stavljena, indicirana je punkcija tankom iglom i aspiracija za citološku pretragu, tirne da se prethodno iskljuci postojanje parazitarne ciste. 
Zakljucak -Policisticna bolest jetre po­stavlja razne dijagnosticke probleme ukoli­ko se pretrage vrše konvencionalnim meto­dama. Radioizotopna pretraga je korisna kao »screening« tehnika dok angiografija ostaje elektivna pretraga samo za potvrdu dijagnoze u slucaju kad su ostale pretrage nepodudarne. Dijagnoza policisticne bolesti jetre postavlja se jednostavnom sonograf­skom pretragom pa tu, još jednom, treba podsjetiti da se radi o tehnici kojom se izbjegavaju složene, skupe i invazivne pre­trage. 
Abstract 

UL TRASONIC EVALUATION OF POL YCYSTIC LIVER DISEASE 
Kauzlaric D., Petrali C. 

The incidence of hepatic cysts findings was estimated as 17 cases per 10.000 abdominal exa­minations. Concerning their mechanism of origin, the hepatic cysts could be divided in two major groups, namely, in those congenital and, secon­dly, the acquired hepatic cysts. Congenital cysts are predominating in frequency and they appear prevalently composed by multiple simple cysts or as a diffuse polycystic liver disease. Acquired hepatic cysts could develope as the consequence of previous trauma, inflammations or parasitic infestations. The most common symptoms con­sist of palpable abdominal mases, hepatome­galy, occasional jaundice and abdominal pain. 
In the differential diagnosis liver abscesses, Caroli disease, parasitic cysts and necrotic liver metastases should be considered. In the case that intrahepatic cysts are diagnosed, it is impor­tant to examine also the kidneys and pancreas for the presence of polycystic disease, since these conditions could frequently appear in se­verni organs simultaneously. 
Literatura 

1. 
Longmire W. P., Jr. et al.: Conigenital cystic disease of the liver and biliary system. Ann. Surg. 174: 711-726, 1971. 

2. 
Melnick P. J.: Polycistic liver. Arch. Path. 59: 162-172, 1955. 

3. 
Henson S. W., Jr.: Benign tumors of the liver 


III. Solitary cysts. Surg. Gynec. Obstet. 103: 607­612, 1956. 
4. Sanfelippo P. M.: Cystic disease of the liver. 
Ann. Surg. 179: 922-925, 1974. 
5. 
Moschowitz E.: Non-parasitic cyst (congeni­tal) of the liver with a study of aberrant bile duet. Am. J. Med. Sci. 131: 674-699, 1906. 

6. 
Ergiin H., Wolf B. H., Hissong S. L.: Obstruc­tive jaundice caused by polycystic !iver disease. Radiology 136: 435-436, 1980. 

7. 
Ralph M. W., Jr.: Gray scale ultrasonogra­phic evaluation of hepatic cystic disease. Am. J. Roentgenol. 130: 849-852, 1978. 


Adresa autora: Dr Dražen Kauzlaric, Ospedale Distrettuale di Locarno (La Carita), Reparto di Radiologia, 6600 Locarno, Switzerland. 
Radio!. !ugasi. 17: 167-170, 1983 

RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« -VINCA 
OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« 
KONTROLA KVALITETA ELUATA 99Mo-99mTc GENERATORA PROIZVEDENOG U INSTITUTU ZA RADIOIZOTOPE U VINCI 
Jovanovic V., Memedovic T., Maksin T., Bzenic J., Solarevic Z., Terzic N. 
Sažetak-Opisane su radionuklid ne, hemijske i radiohemijske metode kontro·, 99mTc eluata dobijenog od 99Mo-99mTc 1generatora domace proizvodnje. Svi ispi­tani parametri zadovoljavaju opšte prihvacene kriterijume kontrole kvaliteta za 99mTc-pertehnetat. 
UDC: 539.163.039.56 

Key words -radioisotopes, technetium, quality control Radiol. lugosl. 17: 171-175, 1983 
Uvod -široka dijagnosticka primena teh­necijuma-99m kao radiofarmaceutika, bilo u obliku pertehnetata ili u obliku raznih organ­skih obeleženih jedinjenja uslovila je proiz­vodnju domaceg 99mTc generatora na bazi fisionog 99Mo. 
Odredivanje radionuklidnih necistoca u eluata Mo-Tc generatora uslovljeno je cinje­nicom da i veoma male koncentracije, prak­ticno tragovi, pojedinih elemenata mogu biti veoma štetni ako dospiju u ljudski organi­zam. 
Za odredivanje radionuklidnih necistoca koristi se gama spektrometrijska metoda, uz korišcenje Geli-detektora i višekanalnih analizatora (5). 
Proucavajuci hemiju 99mTc Richards i Steig­man utvrdili su da se tehnecijum javlja u više valentnih oblika od sedmovalentno po­zitivnog do jednovalentno negativnog. Nje­gov najstabilniji oblik u vodenom rastvo­ru je sedmovalentno pozitivan pertehnetat (99mTcO4-), koji se dobija pri eluiranju 99Mo-99mTc generatora (3). Za razdvajanje valentnih oblika Shukla je prvi opisao analiticke metode separacije 99mTc(IV) od 99mTc{V) i 99mTc(VII) (4). 
Uobicajenim metodama kontrole radio­hemijske cistoce postiže se razdvajanje 99mTCO4-od 99mTc hidrolizata. Za ovu sepa­raciju Svetska zdravstvena organizacija pro­pisuje papirnu hromatografiju, primenom mobilne faze acetona i 2 N HCI u volum­nom odnosu 80 : 20 (4). Prema propisima USP farmakopeje kao mobilna faza navodil se metanol i voda (85 : 15 v/v) (6). 
Vinberg i Kristensen radiohemijsku cisto­cu 99mTc eluata odreduju prema norveškoj farmakopeji primenom TLC na celulozi uz korišcenje 90 % metanola (8). 
Od hemijskih necistoca u 99mTc eluatu najcešce se susre6e Al+3, koji u izvesnim preparatima može izazvati pramenu biolo­ških osobina. Takode 99mTco4-sa niskom koncentracijam Al+3 (5 µg/ml) može uticati na aglutinaciju eritrocita kod »in vitro« obe­ležavanja. Od ostalih hemijskih necistoca mogu biti prisutne ugljenik i di-izooktil fitat, koji se oslobadaju od plasticnih delava ge­neratora, zatim razni aditivi u prvom redu oksidansi H2O2 i hipohlorit. NaNOJ koji se dodaje za sprecavanje efekta radiolize može naknadno ucestvovati u sporednim hemij­skih reakcijama (1 ). 
Rad primljen: 21.12.1982. 
Jovanovic V., Mernedovic T., Maksin T., Bzenic J., Solarevic Z., Terzic N. 
Cilj ovog rada je bio da se ispita kvalitet pojedinih delava generatorskog sistema, kao i detaljna kontrola kvaliteta 99mTc eluata. 
Materijali i metode -l. 1 s p i t i v a n j e 
kvaliteta silikonizirane gume 
Silikonizirana guma koja se ugraduje u generatorski sistem analizirana je prema jugoslovenskom standardu (JUS GFI 040, 1981) koji se odnosi na gumu za medicin­sku i farmaceutsku primenu. 
a) Pripremanje autoklavata 
Za ispitivanje bioloških uslova kvaliteta gume autoklavat je pripremljen na sledeci nacin: na 250 cm2 površine gume, koja je prethodno oprana dva puta vodom za in­jekcije, dodata je 500 ml sterilnog apiroge­nog i izotonicnog rastvora NaCl. Ovako pri­premljeni uzorak sterilisan je u autoklavu paralelno sa slepom probom (rastvor bez gume). Nakon sterilizacije rastvor je dekan­tovan i korišcen u toku 24 sata za ispitiva­nja. 
b) Akutna sistemska podnošljivost 
U eksperimentu su korišceni beli miševi istog legla i telesne težine 20 ± 2 g. Intra­venozno je injicirano svakom mišu po 1 ml autoklavata gume brzinom od 1 ml/min. Na isti nacin injicirana je i slepa proba. Životi­nje su posmatrane u toku akutnog perioda od 24 do 96 sati. 
c) Osmotska rezistencija eritrocita 
U seriji od devet epruveta odmerene su razne koncentracije od 0,7 do 0,3 % NaCl. Na isti nacin pripremljena su i razblaženja autoklavata. U svaku epruvetu dodate su dve kapi sveže venske krvi, dobro su pro­muckane i ostavljene da stoji jedan sat na sobnoj temperaturi posle cega je ocitavan rezultat na hemolizu. !spitana je i aglutina­cija eritrocita tako što se na spot-test plo­cicu dodaju dve kapi autoklavata i dve kapi sveže krvi i posmatra pojava aglutinacije eritrocita. 
1 l. 1 s p i t i v a n j e k v a I i t e t a 99111 T C eluata 
a) Kontrola sterilnosti 
lspitivanje sterilnosti vršeno je aseptickom tehnikom rada, metodam direktne inokula­cije hranljivih podloga sa 99111Tc eluatom. 
b) lspitivanje izoosmoticnosti 
Za merenje izoosmoticnosti eluensa i elu­ata korišcen je Knauer-ov Semi microosmo­metar. Postupak rada je izveden prema pri­loženom uputstvu uz instrument. 
c) Hemijska cistoca 
Buduci da generator ne sadrži razne adi­tive u eluatu odredivan je sadržaj Al+3 spot­test reakcijam. Na hromatografsku hartiju, koja je prethodno tretirana sa quinalizari­nom naneta je kap ispitivanog rastvora 99111TcQ4-_ Zatim je bojena reakcija izazivana izlaganju mrlje uzorka parama amonijaka i sircetne kiseline. Paralelno spot-test me­todam razvijani su i standardni rastvori Al+3 , koji služe za uporedivanje sa ispitivanim rastvorom. 
d) Radionuklidna cistoca 
Prvi korak u analizi je kalibracija spektro­metra i provera njegove linearnosti u odno­su na gama linije više radioaktivnih izotopa (Cs-137, Co-60, Mn-54, Na-22 i dr.). 
Sledeci korak je identifikacija gama linija po energijama iz uzorka eluata zatim se identifikuju radioaktivni izotopi kojima pri­padaju gama linije odredenih energija. 
Kvantitativno odredivanje elemenata vrši se metodam standarda, uz korišcenje odno­sa površina fotopika za standard i za uzo­rak cija se analiza vrši. 
Najcešce primese, radionuklidne neci­stoce, poticu od Mo-99, J-131, Ru-103, Sr-90 i dr. 
Vrste izotopa u eluatu Mo-Tc generatora zavise od nacina dobijanja Mo-99. Danas se Mo-99 dobija ili ozracivanjem obogace­nog Mo-99 u reaktorima ili kao fisioni pro­dukt dobijen raspadom ozracenog urana. 
e) Radiohemijska cistoca 
Za odredivanje radiohemijske cistoce 99111Tc eluata primenjene su oficinelne hro­matografske metode, propisane od USP XIX (1975) i WHO (1976). Korišcene SLI Whatman Nol trake, cije su dimenzije izno­sile 2 X 25 cm. Kao mobilna faza korišcen je 85 % metanol, aceton: 2N HCI (80: 20) i 0,3 N HCI. Vreme razvijanja hromatograma iznosilo je oko tri sata. Zatim su trake su­šene na vazduhu i merena je raspodela radioaktivnosti odsecaka od po 1 cm. Pro­cenat pojedinih frakcija izracunat je iz od­nosa na ukupnu aktivnost trake. 
f) Biodistribucija 
Radiol. lugosl. 17: 171-175, 1983 

Kontrola kvaliteta eluata "Mo-""'Tc generatora proizvedenog u Institutu za radioizotope u Vinci 
U eksperimentu su korišceni wistar pa­covi, mužjaci (200-250 gr), kojima je u dor­zalnu repnu venu injicirano 37 KBq 99mTcQ4­u zapremini od 0,1 ml. životinje su žrtvo­vane u raznim vremenskim intervalima od 3 do 240 min. nakon injiciranja. Merena je raspodela aktivnosti po pojedinim organima i dobijene vrednosti uporeaivane su sa standardnim rastvorom 99mTcQ4-_ 
Rezultati i diskusija -Posmatranjem re­zultata dobijenih injiciranjem autoklavata silikonizirane gume u dozi od 50ml/kg u ispitivanom periodu opservacije oglednih ži_votinja nije zapaženo uginuce, niti vidljivi klinicki simptomi intoksikacije. Ovako do­bijeni rezultati ukazuju na neškodljivost ispitivanog uzorka. 
Na osmotsku rezistenciju eritrocita ispi­tan je autoklavat i 99mTc eluat komparativno sa NaCl. Dobijeni rezultati prikazani su u tabeli 1. 
lspitivani Razblaženja rastvora (%) 
uzorci 0,70 0,65 0,60 0,55 0,50 0,45 0,40 0,35 0,30 
NaCl o ++ 
Autoklavat 
gume o ++ 
Na 99mTc04 ­
(19/82) o ++ 
O delimicna hemoliza eritrocita 
+ potpuna hemoliza eritrocita 
-ne hemolizirani eritrociti 
Tabela 1 -Osmotska rezistencija eritrocita 
Table 1 -Osmotic resistance of erythrocytes 
Dobijeni rezultati ukazuju na negativan 

rezultat hemolize eritrocita u koncentraciji 
vecoj od 0,40 % NaCl. Na osnovu ovakvih 
rezultata može se zakljuciti da ispitivani 
autoklavat i 99mTc eluat ne sadrže supstan­
cije koje štetno deluju na osmotsku rezi­
stenciju eritrocita. Test aglutinacije eritro­
cita dao je negativan rezultat. 
Kontrola bakteriološke cistoce vršena je 

vizuelnim posmatranjem inokulisanih hrar,:ji­
vih podloga u toku inkubacionog perioda. 

Svi do sada na sterilnost ispitivani eluati 
99Mo-99mTc generatora dali su negativan 
rezultat na prisustvo mikroorganizma. 
Merene vrednosti izoosmoticnosti eluen­
sa i eluata krecu se u granicama od 280 
do 300 mOsmol/kg. 

Na slici 1 prikazan je spektar eluata Mo-Tc generatora na kome su izražene gama linije 140 kev, 181 kev, 366 kev, 739 kev, 777 kev i 960 kev. 
.. 
.. 

,. 

Slika 1 -Gama spektar 99Mo-99mTc generatora Fig. 1 -Gamma spectrum of 99Mo-99mTc gene­rator 
Iz šeme raspada i tabele (2) vidi se da ove gama linije pripadaju radionuklidu Mo-99. 
Analiza je vršena na spektrometru koji se sastoji od detektora Geli -firme »Ortec« i 4096 kontrolnom analizatoru fir­me »Carberra«. 
U toku proizvodnje sadržaj molibdena se meri pomocu »Dose calibratora« firme »Nu­clear Chicago« i pomocu spektrometra koji se sastoji od 800 kanalnog analizatora firme »Sein« sa Nal (TI) 3" x 3" kristalom. Ova ispitivanja se vrše u cilju odreaivanja even­tualnog proboja molibdena kroz kolonu i nije bilo nijedan slucaj proboja, što govori 
o dobrom kvalitetu kolona. 
Prema UPS-XIX utvraene su maksimalne kolicine pojedinih radionuklida koji mogu biti sadržani u eluatu Mo-Tc generatora. Ove vrednosti date su u tabeli 2. 
Mo99 < 10·2 % J131 < 10·5 % Ru103 < 10·4 % Zn9s < 10·5 % Nb9s < 10-s % Sr9o < 10·7 % a (total} < 10·7 % 
Tabela 2 -Dozvoljeni sadržaj radionuklidnih 
necistoca 
Table 2 -The allowed quantity of radiochemi­
cal impurities 
Radiol. lugosl. 17: 171-175, 1983 

Jovanovic V., Memedovic T., Maksin T., Bzenic J., Solarevic z., Terzic N. 
_ 
_ 
% od ukupne 
Vreme Rt-vrednost 

Metoda Mobilna i stacionarna faza aktivnosti 
uasatimaa99mTcO4­
99mTcO4­

PC 
85 % metanol 97,9 ± 1,2 0,50-0,60 
Whatman Na° 1a
O 3 NHCI PC 

2,0 99,4 ± 0,3 0,70-0,75 Whatman Na° 3 MMa
Aceton 2 N HCl 

PC 
lTLC 
2,0 99,7 ± 0,1 0,85-0,90 Whatman Na° 1a
SO% metanol 
lTLC (SG) 1,5 99,5 ± 0,2 0,90-0,95 

Tabela 3 -Radiohemijska cistoca 99rnTcO4-u zavisnosti od primenjene metodeaTable 3 -Radiochemical purity of 99rnTcO4-depending on the method applieda
lspitivanjem eluata 20 serija Mo-Tc, utvrdeno je da je sadržaj Mo-99 i do 20 puta manji od gore dozvoljenog. 
Vrednosti u tabeli 2 odnose se na aktiv­nost Tc-99m. 
Na tabeli 3 prikazani su rezultati ispitiva­nja radiohemijske cisto6e 99mTcQ4-sa višeahromatografskih sistema. 
Iz prikazanih rezultata u tabeli, vidi se da je 99mTc eluat visoke radiohemijske ci­sto6e. Sadržaj pertehnetata kre6e se od 97 % do 99 %, u zavisnosti od pri men jene metode. Na pokretljivost pertehnetatnog jona utice izbor mobilne faze, najniže Rf­vrednosti dobijaju se sa 85 °/a metanolom, a najveca pokretljivost 99mTco4-sa Rf 0,90­0,95 postiže se primenom 90 % metanola. 
Rezultati biodistribucije dobijeni na oglednim životinjama prikazani su u ta­beli 4. 
Dobijeni rezu.l:ati prikazuju da se maksi­mum aktivnosti postiže u tireoideji 1,2 °/a, dvadeset minuta nakon aplikacije 99mTcO4-.a
Vreme žrtvovanja životinja min. 

Organi  3  20  60  124  240  
Tireoideja Srce  0,6 0,1  1,2 0,2  1,0 0,1  0,6 0,1  0,6 0,09  

Procenat fiksacije u želucu pove6ava se sa vremenom zadržavanja 99,,,TcO4-u orga­nizmu do jed nog sata i iznosi 29,3 %, a za­tim opada i pove6ava se u crevima. Aktiv­nost u ostalim organima: plu6ima, jetri, sle­zini i bubrezima smanjuje se sa vremenom zadržavanja 99mTcQ4-u organizmu oglednihaživotinja. 
U Institutu za radioizotope u Vinci 99rnTcaeluat koristi se redovno za kontrolu radio­hemijske cisto6e 99rnTc obeleženih prepa­rata od TcP-1 do TcP-14, pri cemu nije za­pažen nepovoljan efekat 99rnTc eluata naaprinos obeležavanja i radiohemijsku cisto6u ovih preparata. 
Zakljucak -Dobijeni rezultati ispitivanja radionuklidne, hemijske i radio hemijske cistoce uradeni su na oko 200 generatora i pokazuju zadovoljavaju6e vrednosti kva­liteta, kako za primenu u obliku 99mTcQ4­tako i za obeležavanje 99rnTc-preparata.a
Abstract 
99Mo-99mTc GENERATOR PRODUCED 
1,0 1,0 
2,6 0,8 0,3 AT INSTITUTE FOR RADIOISOTOPES -VINCA: 

Pluca 
2,0 ELUATE OUALITY CONTROL Jetra 6,7 
Slezina Bub rezi želudac Greva  0,5 2,2 4,3 2,6  0,3 0,2 2,0 2,0 23,2 29,3 23,1 2,8 2,8  0,1 0,1 1,0 1, 1 15,0 6,0 12,5  
Tabela  4  Rezultati  biodistribucije  99mTco4­ 

uafukciji vremena žrtvovanja životinja (%/organu)aTable 4 -Results of 99mTcO4-biodistributionain the function of tirne sacrifying animals (% per 
organ) 
Jovanovic V., Memedovic T., Maksin T., Bzenic J., Solarevic Z., Terzic N. 

In this work the radionuclidic, chemical and radiochemical quality control methods of 99mTc eluate obtained by 99Mo-99mTc generator of do­mestic production is presented. AII the para­meters studied are in compliance with gene­rally adopted quality control criteria for 
99111Tc pertechnetate. 
Radiol. lugosl. 17: 171-175, 1983 

Kontrola kvaliteta eluata "Mo-"mTc generatora proizvedenog u Institutu za radioizotope u Vinci 
Li teratura 

1. 
Boyd R. B.: Molibdenun-99 Teehnetium­99m Generator. Radioehem. Aeta 30: 123, 1982. 

2. 
Lederer: Table of lsotopes. Vl-edition. New York. 1967 and 1973. 

3. 
Riehards P., Steigman J.: Chemistry of Teehnetium as Applied to Radiopharmaeeutieals. Radiopharmaeeutieals (Ed. Subramanian, Rho­des, Cooper, Sodd), Soeiety of Nuel. Med., INC, New York 1970, (23). 

4. 
Shukla S. K.: Ion exehange paper ehroma­tography of Te (IV), Te (V) and Te (VII) in hydro­ehlorie aeid. J. Chromatog. 21: 92, 1966. 

5. 
Siegbahn K.: Alpha, Beta and Gamma ray Speetroseopy_ Vol 1, Atomizdat, Moskva, 1969. 


6. 
The United States Pharmaeopeia (XIX) USP Convention lne. Roekville, Med. 1975., (463). 

7. 
Natrii Perteehnetatis (99mTe) lnjeetio Te­



N ° 

ehnieal Report. The WHO Series 567: 65, Geneva, 1975. 
8. Vinberg N., Kristensen K.: Comparative Eva­luation of 99mTe-Generators. Eur. J. NuelMed. 1: 
. 219, 1976. 
Adresa autora: Jovanovi6 Vera, Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« Vinca, OOUR Institut za radioizotope, 11000 Beograd, p. f. 522. 
Udruženje kancerologa Jugoslavije 
Sekcija za Kancerologi,ja na SR Makedonija 
organizira 
VI Kongres 


kancerologa Jugoslavije 
Skopje, 4-7. oktobra 1983. godine 
Glavne teme kongresa: 
1. 
Kancer u našoj praksi 

2. 
Kancer i društvo 

3. 
Perspektive u borbi protiv raka 


Rok prijavljivanja ucešca i naslov rada: 30 april 1982 Rok dostave rezimea: 30. novembra 1982. 
KoHzac•

iJa: do 30 marta 1983 godine 3.000 dinara, nakon tog datuma 4.500 dinara. 

Adresa: 

Orga,nizacioni odbor VI Kongresa kancerologa Jugoslavije, Ivan Dimcev, predsednik 
Sojuz na združenijata na lekarite od SR Makedonija UI. Dame Gruev br. 3 91000 Skopje 
Tel.: 09-1/232 577 

liro racun: 40100-678-835 za VI Kongres kancerologa Jugoslavije 
Radio!. lugosl. 17: 171-175, 1983 

PLA TIXAN* (cisplatin) 
injekcije iv 
u lijecenju 

metaslatskih tumora sjemenika metastatskih tumora jajnika 
karcinoma mokracnog mjehura planocelularnih karcinoma glave i vrnta odmaklih tumora prostate inoperabilnih karcinoma bronha 
Primjena: 

Primjenjuje se kao '.agana infuzija, u toku 6-8 sati. 

Kontraindikacije: 

Oštecenje bJbrežne funkcije, slušni poremecaji i supresija koštane srži su relativne kontraindikacije. 
Kontraindiciran je kod pacijenata koji su alergicni 
na platinu i njezine spojeve. 
Za detaljnije informacije obratite se proizvodacu. 
* zašticeno ime 




KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o. Novo mesto 
BOLNICKI CENTAR RIJEKA, 
ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU, KLINIKA ZA DJECJE BOLESTI 
DIJAGNOSTICKO ZNACENJE 51Cr-ERITROCITA U IDIOPATSKOJ PLUCNOJ HEMOSIDEROZI 
Buric A., švarcer V., Krpan-Antonin N. 
Sadržaj -Odredivali smo r;oluživot eritrocita s 51 Cr djecaku s izraženom ane­mijam i sumnjom na idiopatsku plucnu hemosiderozu. Rezultati vanjskih mje­renja su pokazali neuobicajene vrijednosti. Aktivnost nad srcem nije pratila pad aktivnosti u krvi; pokazivala je lagani porast. Prilikam ponovljene pre­trage, nakan cetiri mjeseca, osim uobicajenih vanjskih mjerenja, odredivali smo i aktivnost nad dva podrucja pluca. Predpostavljali smo da se kod vanj­skih mjerenja nad srcem registrirala i aktivnost iz dijela pluca. Zbog toga smo rezultate vanjskih mjerenja normirali na in vitro mjerenja aktivnosti u krvi. Za citavo vrijeme mjerenja (30 dana) utvrdili smo znacajno nakupljanje aktivnosti obilježenih eritrocita u plucima. Ovo smo nakupljanje i scintigrafski vizualizirali. 
Pojacana akumulacija i scintigrafska vizualizacija 51 Cr-eritrocita u plucima su znacajni podaci za dijagnosticiranje idiopatske plucne hemosideroze. 
UDC: 616.24-003.829.1 :616.155.08 

Key words -lung diseases, hemosiderosis-diagnosis, erythrocytes, chromium radioisotopes 
Radiol. lugosl.17: 177-180, 1983 
Uvod -ldiopatska plucna hemosideroza je rijetka bolest, koja se osim toga u atipic­nim oblicima teško prepoznaje. Jedan od vodecih simptoma je anemija, ciji nacin nastanka nije sasvim jasan. Smatra se da je uzrol< anemije gubitak krvi i pojacana se­kvestracija u plucima (1, 4, 8). Udružena je najcešce s upornim kašljem, hemoptizama, dispnejom, cijanozom, povišenom tempera­turom i tahikardijam. Ovi su simptomi oso­bito izraženi u razdobljima naglog pogorša­nja, kada bolesnika mažemo i izgubiti sa znacima jako izražene respiratorne insufici­jencije. 
Dugo vremena je biopsija pluca bio jedini siguran dijagnosticki pokazatelj. Na žalost ne radi se o bezopasnom zahvatu, osobito ne u razdobljima respiratorne insuficijen­cije i opceg teškog stanja bolesnika. Nalaz siderofaga u ispljuvku ili želucanom soku je nepouzdan dijagnosticki kriterij. Nesigur­nost u prepoznavanju i loša prognoza ove bolesti zahtijevaju pouzdaniju dijagnostiku, jer samo pravovremeno prepoznavanje omogucava jedino djelotvornu terapiju imu­nosupresivima (2). 

Literaturni podaci o neinvazivnoj dijagno­stici ove bolesti su prilicno oskudni. Ne­kolicina autora je pokazala da se pomocu radioaktivnog kroma i željeza mogu dobiti dijagnosticki podaci, koji prema njihovom mišljenju mogu cak zamijeniti biopsiju pluca, osobito u fazama pogoršanja (1, 6). Naravno da je neinvazivnost prednost koja u ovakvih bolesnika postaje vrlo drago­cjena. 
Prikaz bolesnika -U Kliniku za djecje· bolesti primljen je cetverogodišnji djecak 

(P. Ž.) s izraženom anemijam, slabog op­ceg stanja. Na rendgenogramu pluca nije nadeno znacajnijih promjena. Odredivanje poluživota eritrocita s 51 Cr je izvodeno na uobicajeni nacin (5). Našli smo skracen poluživot eritrocita od 11 dana. Vanjska mjerenja su medutim bila neuobicajena. Aktivnost nad srcem nije pratila pad aktiv­nosti u krvi, dapace nešto je porasla. Mje­renja nad jetrom i slezenom nisu pokazala znacajno nakupljanje aktivnosti obilježenih eritrocita u tim organima. Porast aktivnosti nad srcem tog casa nismo mogli razjasniti, ali nam je tok bolesti u torne pomogao. 
Rc:d primljsn: 18. 2. 1983. 

Buric A., švarcer V., Krpan-Antonin N. 
U bolesnika je došlo do naglog pogoršanja sa znacima akutne respiratorne insuficijen­cije, karakteristicnim rtg promjenama na pluc':ima, hemoptizom i padom hemoglo­bina. Postavljena je sumnja na idiopatsku pluc':nu hemosiderozu. Tako smo, naknad­no, mogli pretpostaviti da je detektor nad srcem najvjerojatnije mjerio i aktivnost u pluc':ima, a ona cini se nakupljaju obilje­žene eritrocite. 
Bolesnik je pracen i u fazi slijedeceg po­goršanja, nakon cetiri mjeseca. Ponovno je odreden poluživot eritrocita s 51 Cr. Sada je bio još više skrac':en, 7 dana. Ovog smo puta, osim nad jetrom i slezenom, pratili i akumulaciju u pluc':ima. Detektor je postav­ljen nad podrµcja pluc':a, na kojima su po­stojali rendgenološki znaci infiltracije. Do­bivene podatke -broj impulsa izmjeren nad jetrom, slezenom i plucima -nismo obradivali na uobicajeni nacin. Zbog pret­hodno nejasnog nalaza nad srcem podatke smo normirali na in vitro dobivene rezultate mjerenja krvi. 
Nad slezenom nije nadena pojacana akumulacija, ali je zato vidljivo vrlo izra­ženo nakupljanje obilježenih eritrocita u oba mjerena podrucja pluc':a u toku svih 30 dana. Naznaceno pojacano nakupljanje nad podrucjem jetre možemo objasniti doprino­som aktivnosti iz pluc':a, koja su u vidnom polju detektora pri mjerenju jetre (slika 1). 
Osim vanjskih mjerenja ucinili smo i scin­tigram pluca s istom, ranije danom aktiv-
VANJSKA M.JEREN_,1/,, "Cr-ERITROCITA 


Slika -Rezultati mjerenja aktivnosti 51 Cr-eri­trocita nad slezenom, jetrom i dva podrucja pluca 
Fig_ 1 -Measurement of activity of 51 Cr-eritro­cytes over the spleen, liver and two regions of lungs 
nošcu 51 Cr, koju smo koristili za odrediva­nje poluživota eritrocita. Scintigrami su ucinjeni u raznim vremenskim razmacima: 12., 19. i 27. dan, od davanja aktivnosti. Na svima je nadeno poJacano nakupljanje aktivnosti eritrocita obilježenih s 51 Cr. 
Scintigram pluc':a, ucinjen 27. dana od davanja aktivnosti 2,96 MBq 51 Cr-eritrocita, jasno pokazuje podrucja pojacanog nakup­ljanja obilježenih eritrocita (slika 2 a). Ova podrucja položajem odgovaraju infiltrativ­nim promjenama videnim na rtg snimci plu­c':a (slika 2 b). 


Slika 2 b -Na rendgenogramu pluca vidljive su infiltrativne promjene u podrucjima gdje je scin­tigramom utvrdeno nakupljanje 51 Cr-eritrocita 
Fig. 2 b -X-ray picture shows infiltrative chang­es in the regions where accumulation of 51 Cr­eritrocytes on the scintigram was found 
Radio!. lugosl. 17: 177-180, 19.33 

Dijagnosticko znacenje "Cr-eritrocita u idiopatskoj plucnoj hemosiderozi 
Diskusija -U našeg smo bolesnika u dva navrata utvrdili skracen poluživot eri­trocita. Pojacana sekvestracija kod idiopat­ske plucne hemosideroze je ekstrakorpu­skularnog porijekla (6). Iz ucinjenih se pre­traga može zakljuciti da ekstrakorpuskular­ni faktor u našeg bolesnika nije slezena, jer u njoj u dva navrata nismo našli poja­canu akumulaciju obilježenih eritrocita. Vla­stitim nacinom obrade rezultata -normi­ranjem na in vitro dobivene rezultate mje­renja krvi -otklonili smo izvor pogreške pri mjerenju aktivnosti nad srcem (nepo­željan doprinos aktivnosti nakupljenih eri­trocita u plucima), što je, uz klinicku sliku, dovoljno pouzdan podatak za dijagnostici­ranje idiopatske plucne hemosideroze. 
Primjeceno je da u remisijama opisane pretrage mogu dati normalne rezultate, dok su u fazi pogoršanja nalazi vrlo pouzdani (1, 3). 1 mi smo u fazi izrazitijeg pogorša­nja bolesti našli znacajnije skracen polu­život eritrocita. 
Do sada opisana mjerenja nad plucima nisu trajala duže od 15 dana. Obzirom na prirodu bolesti bilo je za ocekivati da ce pojacana akumulacija u plucima za vrijeme egzarcebacije biti stalna. Zato smo naša mjerenja produžili na 30 dana, što je ovu pretpostavku potvrdilo. 
Pojacanu akumulaciju 51Cr-eritrocita u plucima nije moguce vizualizirati, osim u iz­nimnim slucajevima (7). U naših bolesnika, u kojih je odredivan poluživot eritrocita s 51Cr zbog hemolize druge etiologije, nikada nismo scintigrafski mogli prikazati obilje­žene eritrocite u plucima. U ovog smo bo­lesnika to ucinili, što može biti dodatni podatak za sigurnije prepoznavanje ove bolesti. 
Zakljucak -Vanjska mjerenja aktivnosti eritrocita obilježenih s 51Cr nad plucima su vrlo korisna za pouzdanu dijagnozu idio­patske plucne hemosideroze. Kod uobica­jenih vanjskih mjerenja se može dogoditi da detektor, kojim se mjeri aktivnost u srcu, dijelom mjeri i aktivnost u plucima. Zato se rezultati vanjskih mjerenja ne mogu obra­divati na uobicajeni nacin. Pokazali smo da je normiranje na in vitro mjerenja aktiv­nosti u krvi zadovoljavajuce. Vanjska mje­renja nad odgovarajucim podrucjima pluca pokazuju nakupljanje obilježenih eritrocita u cijelom toku mjerenja (30 dana). Nakup­ljanje 51Cr-eritrocita u plucima je moguce i scintigrafski vizualizirati. 

Abstract 

DIAGNOSTIC VALUE OF 51Cr-ERYTHROCYTES IN IDIOPATIC PULMONARY HEMOSIDEROSIS 
Buric A., švarcer V., Krpan-Antonin N. 

The halflife of 51Cr-erithrocytes was performed on the boy with marked anaemia. Results of external measurements were peculiar. Counts over the heart did not follow decrement of the activity in the blood, moreover they showed a small increment. After four months repeated examination was performed. In addition to con­ventional external measurements evaluation over two regions of lungs was performed. We as­sumed that peculiar results over the heart which had been registrated by the probe had been caused by the activity in lungs. Results of ex­ternal measurements in the repeated evaluation have been normalized on in vitro measurements of the blood. Over the whole period of measu­rements (30 days) remarkable accumulation of erythrocytes in lungs was found. These findings have been scintigraphically visualized. The scin­tigram revealed the localisation and extensive accumulation of 51Cr-erythrocytes more clearly than the chest x-rays. 
Accumulation of 51Cr-erythrocytes and their scintigraphic visualization in lungs are signifi­cant contribution in the diagnostics of the idio­patic pulmonary hemosiderosis. 
Literatura 

1. 
Apt L., Pollycove M., Ross J. F., Pratt M., Sullivan J., Donovan J.: ldiopathic pulmonary hemosiderosis. A study of the anaemia and iron distribution using radioiron and radiochromium. 

J. Ciin. lnvest. 36: 1150-1159, 1957. 

2. 
Byrd R. B., Gracey D. R.: ldiopathic Pulmo­nary Hemosiderosis. JAMA 226: 458-459, 1973. 

3. 
Don lan C. J., Srodes C. H., Duffy F. D.: ldio­pathic Pulmonary Hemosiderosis. Electron Mi­croscopic, lmmunofluorescent, and lron Kinetic Studies. Chest 68: 577-580, 1975. 

4. 
Gilly R., Farouz S., Mamelle J. C.: Hemo­siderose pulmonaire idiopathique de l'enfant. (Apport de l'exploration isotopique au fer 59 et de la microscopie electronique). Lyon Med. 227: 1095-1104, 1972. 

5. 
lnternational Commitee tor Standardization in Haematology: Recommended Method tor Ra­dioisotope Red-Celi Survival Studies. Brit. J. Haematol. 45: 659-666, 1980. 


Radio!. lugosl. 17: 177-180, 1983 

Buric A., švarcer V., Krpan-Antonin N, 
6. 
Orsini A., Stahl A., Sansot M., Giraud F., Perrimond H., Bernard P. J., Beusquet Y., Tara­masco H.: Hemosiderose pulmonaire chez un enfant de 9 ans porteur d'une trisomie 18. Pe­diatrie 24: 339-349, 1969. 

7. 
Rikushi M., lkekubo K., lto H., Mori T., Ha­mamoto K., Torizuka K.: Lung Scintigraphy with 51Cr-Erythrocytes in Goodpasture's Syndrome: 


Case Report. J. Nucl. Med. 17: 702-703, 1976. 
8. Soergel, K. H., Sommers s. C.: ldiopathic pulmonary hemosiderosis and related syndromes. Am. J. Med. 32: 499-511, 1962. 
Adresa autora: Doc. dr Anton Buric, Zavod za nuklearnu medicinu, Bolnicki centar, 51000 Ri­jeka, D. Tucovica 15. 





EiRLUEi 
DELOVNA ORGANIZACIJA ZA PROMET 
S FARMACEVTSKIMI, MEDICINSKIMI, 
VETERINARSKIMI IN DRUGIMI PROIZVODI 
Sedež: Ljubljana, Kamniška c. 20 
Osnovna dejavnost »SALUSA« je: 

oskrba lekarn, bolnišnic, zdravstvenih domov 
in drugih delovnih organizacij s farmacevtskimi, medicinskimi, veterinarskimi in drugimi proizvodi tako domacih kot tujih proizvajalcev. 
Prodajna in dostavna služba posluje vsak dan neprekinjeno od 7. do 19. ure in v sobotah od 7. do 12. ure. 
Telefon: n. c. 312 744, 320 751 
direktor: 311 942 
Telex: YU 31336 
žiro racun: 50102-601-20860 Poštni predal: 278 
Prehodni racun: 50102-833-32106 
Radiol. lugosl. 17: 177-180, 19.83 

RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« -VINCA OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« 
RAZVOJ I PRIMENA 99mTc GENERATORA 
Milenkovic S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Memedovic T. V., 
Karanfilov E. S. 
Sažetak -Razvijen je domaci univerzalni 99mTc generator za dobijanje natri­jum 99mTc pertehnetata za primenu u nuklearnoj medicini. Generator se sastojiiz kolone sa specijalno pripremljenim adsorbensom Al2O3 na kome se adsor­buje fisioni 99Mo. Kolona je povezana sa sistemom elucionih igala i smeštena je u olovnom zaštitnom kontejneru. Eluiranje 99mTc se vrši sa fiziološkim ra­stvorom NaCl pomocu vakuumiranih bocica. Prinosi eluiranja se krecu u opsegu od 85 ± 5 %. 99mTc pertehnetat se dobija u sterilnom, apirogenom i izotonicnom rastvoru 0,15 mol/lit NaCl. Dobijeni 99mTc eluat ima veliku radionuklidnu, radiohemijsku i hemijsku cistocu i ne sadrži oksidanse tako da je pogodan za sve oblike primene. Razvijena je proizvodnja generatoraaktivnosti 3,7 do 30 GBq koji se redovno isporucuju korisnicima krajem ne­delje i kalibrisani su na prvi sledeci ponedeljak u 10.00, odnosno na sredu u 10.00. Uz generatore se isporucuje i odgovarajuci komplet pribora za 1 O eluiranja. 
UDC: 621.039.573:539.163 

Key words -radionuclide generators, technetiu:il 
Radiol. lugosl.17: 181-185, 1983 
Uvod -Radioizotop 99mTc predstavlja za primenu u nuklearnoj medicini skoro ide­alan izbor. Povoljne nuklearne karakteri­stike -kratko vreme poluraspada od 6 casova, niska, ali za identifikaciju dovoljna gama energija od 140 keV, zatim mali fizi­ološki rizik i visoka specificnost za poje­dine organe cije ovaj radioizotop skoro nezamenjivim za nuklearnu medicinu. 
Razvoj 99mTc generatora znatno je dopri­neo ovako širokoj primeni ovog radioizo­topa. Narociti znacaj ima uvodenje u pri­menu generatora na bazi fisionog 99Mo koji omogucavaju dobijanje vrlo velikih aktiv­nosti 99mTc (2, 8). 
Medutim, poznata je iz prakse da u slu­caJu 99mTc generatora velikih aktivnosti može doci do vrlo velikog smanjenja pri­nosa eluiranja 99mTc. Ti prinosi mogu biti tako niski (do 10 °/a) da generator postaje neupotrebljiv. lspitivanja raznih autora (1, 3) ukazuju da se u osnovi ove pojave nalaze složeni fizicko-hemijski i radijaciono-hemij­ski fenomeni koji se odigravaju u genera­toru. lako se mehanizam ove pojave još ne poznaje u potpunosti verovatna je predpo­
stavka da pod uticajem .-zracenja dolazi do redukcije sedmovalentnog tehnecijuma u niža valentna stanja koja se ne mogu eluirati sa kolone. Predpostavlja se da do ove redukcije dolazi pod dejstvom hidrati-­sanih elektrona koji dejstvom .-zracenja u H20 nastaju u generatoru. Postaji neko­liko nacina da se ova pojava redukcijEJ prevazide i obezbede konstantno visoki prinosi eluiranja 99mTc i iz generatora sa velikim aktivnostima. Treba napomenuti da je najveci broj ovih rešenja zašticen pa­tentnim pravima. Mogu se naci rešenja koja ukljucuju dodavanje raznih oksidacionih sredstava u eluens -fiziološki rastvor ili u adsorbens. To mogu biti jaka oksida-­ciona sredstva ciji je zadatak da reduko·· vani tehnecijum ponovo oksiduju u sedmo­valentni oblik ili pak oksidaciona sredstvc1 (electron scavengers) ciji je zadatak da' reakcijam sa hidratisanim elektronima spre­ce redukciju pertehnetata. Jedan od pri·· stupa rešavanju ovog problema je i pripre­manje modifikovanog adsorbensa koji se dobija dodavanjem silika gela adsorbensu Al203 (9, 11, 12). Ovo rešenje primenjeno je u domacem univerzalnom 99mTc genera-
Rad primljen: 15. 2. 1983. 

Milenkovic S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Memedovic T. V., Karanfilov E. S. 
toru cije su karakteristike prikazane u ovom radu. 
Opis generatora, nacin rada i kontrola kvaliteta -Domaci univerzalni 99mTc gene­rator se zasniva na adsorpciji fisionog 99Mo na specijalnom modifikovanom adsorbensu. 99mTc koji nastaje radioaktivnim raspadom 99Mo u odredenim vremenskim intervalima se eluira sa kolone pomocu eluensa fi­ziološkog rastvora koji se pomocu vakuumi­ranih bocica propušta kroz kolonu. Ceo postupak proizvodnje generatora se odvija po aseptickom postopku. Radioaktivna kon­centracija 99mTc u eluatu se podešava ili izborom generatora odgovarajuce aktivno­sti ili podešavanjem potrebne zapremine eluensa. 
K o I o n a g e n e r a to r a -Kao kolona univerzalnog 99mTc generatora koristi se plasticni špric zapremine 2 ml. Disk od poroznog polietilena služi kao nosac punje­nja i za pokrivanje sloja adsorbensa. Adsorpcija 99Mo u adsorbensu se izvodi tako da se obezbede optimalni uslovi ad­sorpcije koji obezbeduju visok prinos i ci­stocu eluata 99mTc (10). 
O p i s g e n e r a to r a -Glavni deo generatora je kolona u kojoj se nalazi ad­sorbens sa adsorbovanim 99Mo. Kolona koja se nalazi u olovnom kontejneru je pomocu cevi od nerdajuceg celika i silikonskih cre­va povezana sa sistemom elucionih igala koje se nalaze u otvorima na poklopcu ge­neratora. Ceo sklop generatora se nalazi u plasticnom kucištu koje omogucava jednostavan rad i rukovanje generatorom. Poprecni presek univerzalnog 99mTc gene­ratora prikazan je na slici 1. 
E I u i r a n j e g e n e r a t o r a -99mT c generator se postavlja na odgovarajuce mesto u aseptickom boksu. Po potrebi se može pesta.viti dopL·n::i1 :a r-.'ovna wštil--:1 Pre prvog eluiranja se uklanjaju transportni štitnici igala. Eluiranje generatora se vrši po sledecem redosledu: 
-bocica sa eluensom iz kompleta se pažljivo i do kraja nabode na igle koje se nalaze u užem otvoru poklopca koji je ozna­cen brojem 1. 
182 

5 3 
4 
6 
2 

Slika 1 -Poprecni presek univerzalnog 99mTc generatora 1 -kolona generatora, 2 -olovni kontejner, 3 -bocica sa eluensom, 4 -vakuumirana bo­cica, 5 -zaštitni olovni kontejner, 6 -filter 
za sterilizaciju 

Figure 1 -Cross-section of the universal 99mTc generator 1 -generator column, 2 -lead container, 3 -eluent vial, 4 -evacuated vial, 5 -protective lead shield, 6 -sterilizing filter 
Vakuumirana bocica iz kompleta se postavi u zaštitni olovni kontejner koji se isporucuje korisnicima pri prvoj isporuci generatora. Zatim se pažljivo i do kraja na­bode na iglu koja se nalazi u širem otvoru poklopca i oznacen je brojem 2. 
Eluiranje je završeno posle približno 60 sekundi i prepoznaje se po prestanku bar-
Radio!. lugosl. 17: 181-185, 1983 

Razvoj i primena 99mTc generatora 
botiranja vazduha. Bocica se zajedno sa olovnom zaštitom skida sa igle radi mere­nja aktivnosti 99mTc. Do sledeceg eluiranja ova igla se zašticuje pomocu nove zaštitne bocice. Igle u užem otvoru poklopca se štite tako da na njima ostaje bocica iz koje je istekao fiziološki rastvor. Pri svakom sle­decem eluiranju redosled postopka je isti -najpre se u uži otvor poklopca postavlja bocica sa eluensom, a zatim u širi otvor poklopca vakuumirana bocica u njenoj olovnoj zaštiti. 
Analize i kontrola kvaliteta -Eluat koji sadrži 99mTc je analiziran radi odredivanja njegove radionuklidne, radio­hemijske i hemijske cistoce, sterilnosti i apirogenosti. Radionuklidna cistoca je odredivana gama-spektrometrijski na sa­držaj 99Mo (»proboj« molibdena). Korišceni su višekanalni analizator (Zoomax, Sein) sa NaJ (TI) i Ge (Li) kristalima kao dete,(tori­ma. Radiohemijska cistoca je pracena uzlaznom hromatografijom na papiru What­man No 1. u raznim sistemima rastvaraca. Sa­držaj aluminijuma u eluatu je odredivan spot test reakcijam sa papirom impregniranim sa hinalizarinom (6). Sterilnost eluata 99mTc odredivana je metodam direktne inokulacije hranjivih podloga eluatom 99mTc. Prinos i profil eluiranja 99mTc odredivani su tako što su generatori eluirani malim porcijama eluensa. Merenjem aktivnosti 99mTc u frakci­jama eluata i uporedivanjem sa ukupnom aktivnošcu 99mTc prema aktivnosti adsorbo­vanog 99Mo, odredivani su prinos i profil eluiranja 99mTc. 
Analize kvalitete eluata 9901Tc vršene su od strane samog proizvodaca kao i od ovla­scenog odeljenja za hemijske, fizicke i biološke kontrole Instituta za radioizotope. 
9901Tc 
P r i bo r -Uz svaki generator isporucuje se komplet pribora koji je ko­risniku potreban za 10 eluiranja generatora. Komplet se sastoji od odgovarajuceg broja bocica sa po 10 odnosno 5 ml sterilnog, apirogenog i izotonicnog fiziološkog rastvo­ra, vakuumiranih i zaštitnih sterilnih i api­rogenih bocica, etiketa za eluat i uputstva za rukovanje. 
Rezultati i diskusija -Rezultati i iskustva steceni tokom izvršenih hemijsko-tehno­loških istraživanja prošireni su tokom prob­ne proizvodnje generatora pocev od juna 1982. godine. U toku ovog vremena ispita­no je preko 500 generatora pojedinacnih aktivnosti od 3,7 do 30 GBq (100-800 mCi). Do sada steceno iskustvo pokazuje da uni­verzalni 99mTc generator ima sve potrebne kvalitete za rutinsko korišcenje u nuklearno medicinskim ustanovama. Jednostavan je za rukovanje, pouzdan i siguran pri radu i obezbeduje eluat 99mTc koji ima visoku radionuklidnu, radiohemijsku i hemijsku ci­stocu. 
Karakteristike univerzalnog 99"'Tc gene­ratora date su u tabeli 1. 
Podaci u tabeli 1 pokazuju da je problem smanjivanja prinosa eluiranja 99mTc pod dejstvom hidratisanih elektrona rešen u uni­verzalnem 99mTc generatoru na zadovolja­vajuci nacin. To pokazuju podaci o prino­sima eluiranja 99mTc kao i dobijeni profil eluiranja. Prinosi eluiranja su konstantni i visoki i kod generatora visokih aktivnosti se krecu u rasponu od 85 ± 5 ľ. Profil eluiranja 99mTc je takode vrlo povaljan. Sa 10 ml eluensa se eluira preko 98 ľ aktivnosti 99mTc od cega se u prvih 5 ml nalazi oko 90 ľ. Podaci o adsorpciji 99Mo pokazuju da se pod datim eksperimentalnim 
Prinos eluiranja 
Elution yield 

pH kolone ---------­
pH rastvora Adsorpcija 99Mo (%) 
pH of the uprvih 5 ml
pH of 99Mo solution 99Mo adsorption (%) 10 ml eluensa (%) 
column eluensa (%) 
with 10 ml 
in the first 5 ml 
eluence (%) 
of eluence (%) 

3,1 ____________ __________..c..)__90 
3_,_0 _ 99--'-,_9 ___ 8_5_±_5-'--(0____ 
Tabela 1 -Karakteristike univerzalnog 99mTc generatora Table 1 -The characteristics of the universal 99mTc generator 
Racliol. lugosl. 17: 181-185, 1983 

Milenkovic S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Memedovic T. V., Karantilov E. S. 
uslovima prakticno sav radioaktivni molib­den adsorbuje u koloni generatora. 
Podaci u tabeli 2 prikazuju karakteristike eluata 99mTc dobijenog iz univerzalnog 
m generatora. Uporedivanjem ovih poda­taka može se zakljuciti da eluat zadovo­ljava sve postavljene kriterijume u vezi ra­diohemijske, radionuklidne i hemijske ci­stoce. Sve eventualne necistoce se nalaze ispod dovoljenih odnosno merljivih gra­nica. 
Radionuklidna cistoca: 
A'203 i prema torne izazvati povecanu koli­cinu aluminijuma u eluatu. Poznata je na primer da kod dobijanja sumpor koloida obeleženog sa 99mTc i najmanje kolicine aluminijuma negativno uticu na obeležava­nje. Poreci toga se ova oksidaciona sredstva koja se zbog postepenog razlaganja u ko­loni moraju dodavati u povecanim kolicina­ma, mogu pojaviti i u eluatu. S obzirom na to da obeležavanje raznih jedinjenja sa 99mTc zahteva prethodnu redukciju sedmo­valentnog tehnecijuma u niža valentna sta­nja, jasno je kakve posledice izaziva pojava 
Radionuclidic purity: oksidacionih sredstava u eluatu. 
Sadržaj 99Mo 0,05 (%) 99Mo content 
Radiohemijska cistoca: 
Radiochemical purity: 
Sadržaj 99m Te pertehnetata 95 %, nor. 98 % 99mTc pertechnetate content 
Hemijska cistoca: 
Chemical purity: 
Sadržaj aluminijuma 5 ug/ml Al+3 content 
pH eluata 
4,5-7 

pH of the eluate 
Tabela 2 -Karakteristike eluata 99mTc iz uni­verzalnog 99mTc generatora Table 2 -The characteristics of 99mTc eluate obtained from the universal 99mTc generator 
Univerzalni 99mTc generator se proizvodi po aseptickom postopku. To ukljucuje kori­šcenje sterilnih materijala i komponenti. šaržiranje generatora sa 99Mo i ispiranje vrši se takode u uslovima aseptickog rada. Na taj nacin, pod uslovom da se eluiranje generatora vrši na prepisani nacin, obezbe­dena je sterilnost eluata 99mTc. 
Rešenje problema smanjivanja prinosa eluiranja 99mTc primenjeno kod univerzalnog 99mTc generatora pruža znatne prednosti nad rešenjima koja se najcešce srecu u praksi. Naime, poboljšavanje prinosa eluiranja se najcešce obezbeduje korišce­njem raznih oksidacionih sredstava, koja se ili dodaju u eluens -fiziološki rastvor ili se sa njima na odredeni nacin tretira adsorbens pre adsorpcije 99Mo. Ova sred­stva mogu medutim imati i znatne nedo­statke. Ona mogu uticati na rastvaranje Svi ovi nedostaci su izbegnuti kod uni­
verzalnog 99mTc generatora, i u torne se 
ogleda prednost ovog generatora. Spe­
cijalno tretirani adsorbens obezbeduje 
visoke prinose i kod generatora visokih 
aktivnosti. Pošto ne sadrži oksidanse eluat 
99mTc se može univerzalno primenjivati za 
sve predvidene svrhe. 
Univerzalni 99mTc generator se može prakticno koristiti do 1 O dana. Posle toga zaostaje oko 5 % aktivnosti. 
Zakljucak -Rezultati i iskustva stecena tokom hemijsko-tehnoloških istraživanja i redovne proizvodnje pokazuju da se uni­verzalni 99mTc generator može koristiti za dobijanje 99m Te za humanu primenu. Kon­strukcija i sklop omogucavaju jednostavan, siguran i efikasan rad generatora. U kon­tinualnom radu generator obezbeduje vi­soke prinose eluiranja 99mTc i visok kvalitet eluata u pogledu radionuklidne, radiohemij­ske i hemijske cistoce kao i sterilnosti i apirogenosti. Eluat 99mTc ne sadrži oksi­danse i može se univerzalno primenjivati za sve predvidene svrhe. 
Abstract 
DEVELOPMENT ANO APPLICATION OF 99mTc GENERATOR 

Milenkovic S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Memedovic T. V., Karanfilov E. S. 
9999

The Yugoslav universal mTc generator was developed for production of sodium mTc-per­technetate for use in nuclear medicine. The ge­nerator contains a column with specially pre­treated alumina on which 99Mo (F. P.) is adsor­bed. The column is placed in a lead container 
Radio!. lugosl. 17: 181-185, 1983 

Razvoj i primena 99mTc generatora 
and connected with the system of elution need­les. Elution of 99mTc is achieved by means of evacuated vials. The elution yields of 99mTc are in the range of 85 ± 5 %. 99mTc-pertechnetate is obtained in sterile, pyrogen-free and isotonic solution of 0.15 mol/lit NaCl. The obtained 99mTc eluate is of high radionuclidic, radiochemi­cal and chemical purity_ It does not contain oxidizing agents and is suitable for ali uses. The generators, with activities ranging from 3.7 to 30 GBq are in production, regularly shipped to the users at the end of the week and are calibrated on the first coming Monday at 10.00. 

a. m. A set of accesories for ten elutions is de­livered with each generator. 
Literatura 

1. Abraskin S., Heller-Grossman L., Shaffer­man A., Davis M. A.: 99mTc Generators: the In­fluence of the Radiation Dose on the Elution Yield. lnt. J. Appl. Radiat. lsotopes 29: 395-399, 1978. 
2. 
Ari no H., Kramer H. H.: Fission Product 99•nTc Generatora. lnt. J_ Appl. Radiat. lsotopes 26: 301-303, 1975. 

3. 
Boyd R. E.: Molybdenum-99: Technetium­99m Generator_ Radiochim. Acta 30: 123-145, 1982. 

4. 
Cilka J., Vesely P.: Some Factors lnfluencin;i the Elution of Technetium-99m Generators. Ra­diochim. Acta 16: 30-35, 1971. 

5. 
Doyd R. E.: Recent Developments in Gene­rators of 99rnTc. Radiopharmaceuticals and La-


belled Compounds, Proc, Symp. Copenhagen, 1973, Vol. 1: 3-26, IAEA, 1973 Vienna. 
6. 
Feigl F.: Spot Tests. lnorganic Applications, Elsevier, Amsterdam, 1954. 

7. 
Heller-Grossman L., Abraskin S., Shaffer­man A., Davis M. A.: 99111Tc Generators-11. Physi­cochemical Factors in the Radiolytic Reduction of Pertechnetate_ lnt. J. Appl. Radiat. lsotopes 31: 501-506, 1981. 

8. 
Milenkovic S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj_ M., Karanfilov E. S., Memedovic T. V.: Uni­verzalni 99mTc generator za llumanu pri,11 ;_-u. 


III. Jug. kongres za nukl. med., Skopje, 3-J. juni 1982_ 
9. 
Milenkovic S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Karanfilov E. S., Memedovic T. V.: Uni­versal 99mTc Generator for Human Use. lsotopen­praxis 3: 85-87, 1983. 

10. 
Jacimovic Lj. M., Milenkovic s. M., Vuci­na J. L.: Chromatographic Separation of 99mTc from 99Mo on Alumina, (rad pripremljen za štampu). 

11. 
Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Karanfi­lov E. S., Milenkovic S. M.: A. Modified Sorbent for 99m Te Generator. IV lnt_ Symp. on Radio­pharmaceutical Chemistry, Julich 23-27 august 1982, ( abstrakt). 

12. 
Vucina J. L., 'Jacimovic Lj. M., Milenko­vic S M.: A Modified Sorbent for 99mTc Gene­rator,· (rad pripremljen za štampu). 


Adresa autora: Dr Slavko M. Milenkov'ic, RO Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric«, Vin­ca, OOUR Institut za radioizotope »RI«, 11001 Beograd, p. p. 522. 
IX Kongres 



reumatologa Jugoslavije 
Deveti kongres reumatologa Jugoslavije održat ce se od 19. do 23. septembra 1984. godine u Zagrebu, šubiceva b. b. (nova zgrada INA­Naftaplin). 
Program obuhvaca slijedece teme: 
1. 
Reumatske bolesti i udruženi rad 

2. 
Rehabilitacija reumatskih bolesnika 

3. 
Dijagnostika i terapija reumatskih bolesti 

4. 
Tematska diskusija oko okruglog stola 

5. 
Slobodne teme 



Predvida se i društveni program s razgledavanjem Zagreba njegove okoli ne. 
Informacije: 

Prof. dr sci. Ivo Jajic, Lovcenska 100, 41000 Zagreb 
Radiol. lugosl. 17: 181-185, 1983 

Hipertenzija bolniku skrajšuje življenje 


Baycaron (mefruzid) deluje znacilno antihipertenzivno ter ne mo,ti bolnikovega dnevnega ritma in spanja z mocno in protrahirano diurezo. 
o Znacilno antihipertenzivno 

delovanje Delovanje Baycarona in drugih diuretikov 
o Koncentrirano izlocanje furosemid 

Baycaron 
Na+ 
o 
Zelo zadovoljiv Na +/K+ 

koeficient 

o 
Enostavno doziranje 

1 tableta zjutraj 

o 
Normalni dnevni ritem 


Trajanje ure 6 
bolnika 


Indikacije: 
Esencialna in sekundarna hipertenzija, edemi in izlivi razlicne geneze. 
Prenesljivost in previdnostni ukrepi: 

Baycaron se zelo dobro prenaša. V redkih primerih se pojavijo želodcne motnje in sla­bost. 
Previdnost je potrebna pri jetrni cirozi, tubu­larnih ledvicnih motnjah, socasnem zdravljenju 
z glikozidi digitalisa kakor tudi pri sladkorni 
pac,cnlov 

bolezni. pre, 197/110 potem 174/97 Kontraindikacije: (Ki.ihns) 
(Janocha) 

Težja renalna insuficienca, težka hipokaliemi­ja, hepaticna koma, preobcutljivost na sulfo­. 
namide. 

pacu:mlov 
prcJ 
177/113 
potem 
143;93 
(Losel) 
$151 
pac1cn1ov p.1c,en1ov pac1cn1ov 
pre1 preJ prcr 
194;99 2101110 1671112 
potem po1em """"' 
177192 158/8<1 159196 (Fink) (Borowsk1) (Aller!•LCC) 
. 
fliasl 


@= zašc. ime BA YER-PHARMA JUGOSLAVIJA Bayer Leverkusen 
Ljubljana 

SOLID TUMOR SERVICE, DEPARTMENT OF MEDICINE MEMORIAL SLOAN-KETTERING CANCER CENTER, NEW YORK, N .V., AND DIVISION HEMATOLOGY-ONCOLOGY, DEPARTMENT OF MEDICINE DUKE UNIVERSITY COMPREHENSIVE CANCER CENTER, DURHAM, 
N. C., 27710., USA 
PROGRESS IN MANAGEMENT OF THE ADVANCED NONSEMINOMATOUS GERM CELL TESTIS CANCER* -a review 
Vugrin D. 
Abstract -With the VAB-6 program about 90 % (54/59) of patients with stage III and bulky stage 11 disease achieved complete remission and eighty percent remain free of disease. Patients with mini­mal metastatic disease can usually be treated successfully with chemotherapy alone, while patients with advanced disease frequently required combined treatment with chemotherapy and surgery in order to achieve complete remission. Most patients without a teratomatous component in the testis tumor will achieve complete remission with chemotherapy alone, whereas patients with a teratoma­tous component are more likely to require the combined approach of chemotherapy and surgery to achieve disease free status. Pure seminoma was apparently the most responsive and pure chorio­carcinoma the least responsive histologic type of testis tumor to the combination chemotherapy. The incidence of mature teratoma in the resected specimen has increased with the improved efficacy of chemotherapy. High complete remission rates and a short duration of treatment ensure rapid return of afflicted individuals to productive life, thus, fulfilling a most important goal of treatment. 
UDC: 616.68-006.884-08 
Key words -testicular neoplasms, dysgerminoma-therapy, prognosis 
Radio!. lugosl.17: 187-191, 1983 
Malignant germ celi tumors of the testis although rare, represented until recently, one of the most common causes of cancer death in the 19-34 year age group, and thus produced a significant social, econo­mic and psychologic impact (1). In this re­port, progress achieved in the chemothe­rapy of these neoplasms at Memorial Sloan­Kettering Cancer Center is summarized. 
Nonseminomatous germ celi tumors of the testis (NSGCTT) account for approxi­mately 60 °/rJ of germ celi tumors and have always represented a greater therapeutic challenge than seminomas (1, 2). Analysis of newly diagnosed patients with NSGCTT presenting at MSKCC between 1975 and 1978 revealed that malignancy was clinically confined to the testis in 38 % (79/208) (sta­ge 1), to the testis and retroperitoneal lymph nodes in 41 % (86/208) (stage II). and be­yond the retroperitoneal lymph nodes in 21 % (43/208) (stage III) (3). Treatment in stages I and II in the USA has been pri­marily surgical and has achieved cure rates 
* Supported in party by grant CA-05826 from NIH, and private fund from E. and L. Serkin. 
of 85 % and 50-60 %, respectively (4). Although hope for cure of disseminated germ celi tumors was raised by chemo­therapy in 1960 (5), a dramatic improvement in survival in stage III disease was not seen until the incorporation of cis diammine dichloroplatinum (11) (cis platinum, CDDP), vinblastine, and bleomycin into chemo­therapy combinations in the mid seventies. 
The goal of chemotherapy is cure with­out intolerable toxicity and production of complete remission (CR) is an essential first step. In pursuit of this goal, since 1972, at MSKCC, six consecutive combination chemotherapy regimens were evaluated in the treatment of disseminated nonsemino­matous germ celi tumors of the testis (6­13). In the first three programs, with a suc­cessive and rational incorporation of an increasing number of individually active drugs and changes in the drug schedules, complete remission rates increased from 15 %, with VAB-1 (three drugs: vinblastine, actinomycin D, bleomycin) to 60 % with the VAB-3 (seven drug combination: vinbla­stine, actinomycin D, bleomycin, cis diam-
Accepted: 15. 2. 1983. 
Vugrin D. 
minedichloroplatinum, cyclophosphamide, adriamycin, chlorambucil) (6-8). This ex­perience determined that induction incor­porating cyclophosphamide, actinomycin D, vinblastine, bleomycin infusion, and high dose cis platinum was the most effective part of the VAB chemotherapy regimen. Therefore, after VAB-3, qualitatively similar inductions have been given at progressively shorter intervals (8-13). Although the ap­parent initial CR rates to the subsequent chemotherapy regimens have been similar (60 %) repeated inductions at shortened intervals have resulted in more effective sterilization of maligant elements. This enabled an additional 20-30 % of patients, primarily those with bulky metastatic depo­sits at the beginning of chemotherapy, to become free of disease after resection of residual tumor and additional chemothe­rapy (9-16). Until late 1978, patients were treated with the VAB-4 and VAB-5 proto­cols far 2 1/2 years (9, 10). However, the increased effectiveness of induction regi­mens diminished the importance of pro­longed maintenance chemotherapy and led to the development of the VAB-6 regimen (11-13). VAB-6 consists of 3-4 successive chemotherapy inductions given 3-4 weeks apart (Table 1). Each induction requires 4 days of chemotherapy giving cyclophospha­mide, vinblastine, bleomycin and actino­mycin D by intravenous push on the first day, followed immediately by 3 days of con­tinuous bleomycin infusion, and high dose 
lndu ction  
Day  1:  Cyclophospha­600 mg/m2 IV mide Vinblastine 4 mg/m2 IV Actinomycin D 1 mg/m2 IV Bleomycin* 30 mg IV push  
Day  1-3:  Bleomycin*  20 mg/m2/day by 24 hr_ infusion X 3 days.  
Day  4:  Cis-Platinum  120 mg/m2 IV with Mannitol  
induced diuresis.  
Every 3-4 weeks  
X3  

* Third induction without bleomycin. 
Table 1 -VAB-6 Without Maintenance 

cisplatinum over 20-30 min. with Mannitol induced diuresis on the fourth day. lncom­plete responders after 3 inductions or those with initially bulky retroperitoneal meta­stases are explored one month after the 3rd induction with intent to resect residual disease. lf the resected tumor contains ma­lignant elements, an additional 2 inductions are given. Complete responders to the first 3 chemotherapy inductions and those in whom only mature teratoma is found in re­sected residual tissue receive no additional inductions. The first 25 patients so treated received a brief maintenance to complete 1 year of chemotherapy. Complete remis­sion was achieved in 23 of 25 (92 %) of evaluable patients, 80 %, of whom remain in remission with a median follow up of 36+ months (11). Because of the excellent results of the VAB-6 regimen and the lack of an increased relapse rate with the re­duction of maintenance in the latter expe­rience, maintenance has been omitted com­pletely in subsequent experience (12). Thirty one of 34 (91 %) evaluable patients achieved complete remission and 28 re­main free of disease with median follow up of 24+ months (13). Thus with the VAB-6 program about 90 °/o (54/59) of patients achieved complete remission, roughly 60 % (35/59) with chemotherapy alone and 30 % (19/59) with combined chemotherapy and surgery. In patients who achieved complete remission with combined chemotherapy and surgery the resected specimen con­sisted of mature teratoma in two thirds and of malignant elements in the one third. Eighty percent of patients treated with the VAB-6 regimen remain continuously free of disease with median follow up of over two and half years. 
Patients with minimal metastatic disease can usually be treated successfully with chemotherapy alone, while patients with advanced disease frequently require com­bined treatment with chemotherapy and surgery in order to achieve complete re­mission (11, 13). Of 22 patients with mi­nimal metastatic deposits who were treated with the VAB-6 program, 18 (82 %) achiev­ed complete remission with chemotherapy alone, and an additional 4 patients after 
Radio!. lugosl. 17: 187-191, 1983 

Progress in management of the advanced nonseminomatous germ cell testis cancer -a review 
resection of residual disease (total CR 100 %). Of patients with advanced disease, 16 (43 %) achieved CR with chemotherapy alone, and an additional 15 (41 %) became 
free of disease after resection of residual 
disease (total CR 84 %). Patients having 
only pulmonary metastases had higher CR rates subsequent to chemotherapy alone, than patients with concomitant pulmonary 
and retroperitoneal disease. The reason 
for this is not clear but the often bulkier 
nature of metastases in the retroperito­
neum may be one of the reasons. 
Pure seminoma was apparently the most 

responsive (CR 6/6) histologic type of germ celi tumor to the VAB-6 regimen despite the fact that such patients had massive metastatic deposits (11-13, 17). Lower 
complete remission rates with chemothe­
rapy alone were observed in patients with 
equaliy bulky nonseminomatous disease . (CR seminoma vs NSGCT = 100 °/0 vs .'. 
a teratomatous component in the primary 1 
tumor will achieve CR with chemotherapy alone, whereas patients with a teratoma­tous component are more likely to require the combined approach of chemotherapy and surgery to achieve disease free status 
(11, 13). Embryonal carcinoma shows high 
CR rates to chemotherapy alone (8-13). 
Pure choriocarcinoma remains the least 
responsive histologic type of gonadal germ 
celi tumor and 30 of 32 patients with pure 
choriocarcinoma seen at MSKCC during 
the last 3 decades were dead within a me­
dian of 4 months despite various forms of 
chemotherapy (18). 80 % of patients with 
pure choriocarcinoma develop brain meta­
stases (19). However, choriocarcinoma oc­
curing in association with other germ celi 
elements has a better prognosis. Chorio­
carcinoma elements were present in 24 % 
(28/118) of patients with stage 111 o r bu I ky 
stage II disease in whom VAB-4, VAB-5, or 
VAB-6 was the first chemotherapy. CR was 
achieved in 21/28 with and in 74/88 without 
choriocarcinoma elements, and 21 (76 %) 
and 66 (75 %), respectively, remain in CR. 
Over the past few years progressively 

larger numbers of patients with stage III or 
bulky stage II neoplasms have entered complete remission with the help of ad­junct surgery after initial chemotherapy (8-16). Response to chemotherapy, proper timing of surgery, and complete resection 
of residual tumor are essential for success. 
Surgical resection of a tumor that is pro­
gressing inspite of chemotherapy is usu­ally unsuccessful due to inability to resect tumor completely, or due to the emergence 
of metastases in other locations. Patients 
in whom residual malignant disease is com­
pletely resected are the major beneficiaries 
of the combined approach. Six of the 9 
VAB-6 patients in whom malignant elements 
were completely resected remain free of 
disease. Ali received an additional two VAB-6 inductions to prevent the recurrence associated with prior programs. Ali these 
patients would have relapsed without re­
section and, indeed, the disease progress­
ed in those who had no resection or who had incomplete resection of residual ma­
Pulmonary metastases have a high CR 

rate to chemotherapy alone (CR 75-90 %) and thoracotomy will render an additional 10 %, free of disease after resection of re­sidual neoplasm (9-13, 20). Up to one half of patients achieving CR of thoracic meta­
stases with chemotherapy will have residual 
retroperitoneal tumor (20). The outcome of 
treatment of such patients will be influenc­
ed by the response of retroperitoneal meta­
stases to chemotherapy and the ability to 
resect residual deposits completely. 
The indications for retroperitoneal lymph 

node dissection foliowing chemotherapy 
tor stage 111 disease in those without prior 
lymphadenectomy have not been clearly 
defined. Our limited experience suggests 
that most patients with clinically minimal 
retroperitoneal lymph node metastases 
achieve CR with chemotherapy alone (16). 
However, CR of retroperitoneal deposits 
with chemotherapy alone was achieved in 
only 24 %, (12/49) of patients with bulky 
nonseminomatous retroperitoneal metastas­
es. An additional 43 % (21/49) became free 
of disease foliowing resection of residual 
metastases (16). The resected tissue was 
mature teratoma in 60 % and malignant 
tumor in 40 % of these patients. We re-
Radio!. lugosl. 17: 187-191, 1983 
Vugrin D. 
commend that patients with bulky retro­peritoneal metastases have RPLND after 3 chemotherapy inductions because of the low CR with chemotherapy alone, because resection of teratoma and of malignant ele­ments can convert an incomplete response to a CR, and because the pathologic fin­dings help determine the need for further chemotherapy. 
The incidence of mature teratoma in the resected specimen has increased with the improved efficacy of chemotherapy (6-13). The role of chemotherapy in "inducing" evolution of less differentiated tumors to mature teratoma is not clear. The possibi­lities are that chemotherapy destroys the malignant stem celi (embryonal carcinoma) leaving only mature differentiated elements, or that chemotherapy itself induces diffe­rentiation of undifferentaited tissues, or that chemotherapy promotes patient sur­vival permitting "spontaneous differentia­tion". The natural history of chemotherapy associated mature teratoma without resec­tion is not clearly defined because the hi­stologic diagnosis can only be made on resected tissue. 
Serum tumor markers, alpha teto-protein (AFP) and human chorionic gonadotrophin (HCG), in conjuction with other clinical eva­luations, are useful in staging, in planning therapy and in prognos:s (21 ). Patients with stage III tumors and elevated AFP alone or in association with HCG had lower CR rates (40 %,) with chemotherapy alone although significant number (15/30) became free of disease following resection of residual di­sease (11, 13). Very high (>1000 ng/ml) se­rum concentrations of AFP or HCG were associated with especially poor complete responses to chemotherapy, possibly be­cause of large tumor burdens (21 ). 
Serum tumor markers during treatment generally parallel the response to chemo­therapy and become normal in those who achieve CR. However, in patients receiving intensive chemotherapy, tumor marker ab­normalities may resolve despite clinical or radiographic evidence of residual tumor and despite negative serum tumor markers, 11 /38 (29 %) patients operated after che­motherapy had residual malignant tissue (14). In fact, serum tumor markers were negative after initial chemotherapy in 55 % (11/20) of ali patients with documented re­sidual malignancy. The absence of elevated serum tumor markers was associated with high complete resection rates (14). Ali pa­tients with elevated serum tumor markers, preoperatively, had residual malignant di­sease and in only 1/11 was complete resec­tion possible. Thus, persistent marker ele­va,ion constitutes a re:2.tivo con.raindicatio:i to exploration and the patient with such a finding should be reinduced or treated with a new program. 
Potentially serious and life threatening side effects may occur following induction. Myelosuppression has been the most com­mon potentially serious side effect. Roughly 15 % of the VAB-6 patients received broad spectrum antibiotics when they developed fever during mye;osupprnssion. No pajen, treated with VAB-6 experienced serious acute or chronic renal toxicity. Nausea and vomiting from cis platinum and actino­mycin D can be successfully treated with repeated injections of combined pentobar­bital (100 mg IM) and chlorpromazine (25 mg IM). Mucositis, a major debilitating to­xicity with prior VAB regimens did not occur with the VAB-6 regimen or was mild. Pulmonary fibrosis was not observed. 
The experience with the VAB-6 regimen suggests that about 90 O/o, of patients with advanced disease will achieve complete remission and that maintenance may not be necessary. High CR rates and a short duration of treatment ensure rapid return of afflicted individuals to productive life, thus, fulfilling a most important goal of treatment. 
References 

1. 
Cancer Patient Survival. Repo rt No. NIH: 77-992, U. S. Department of Health, Education, and Welfare, Washington, D. C. 1976. 

2. 
Balata M. A., Unal A.: The role of radiation therapy in relation to stage and histology of testicular cancer. Semin. Oncol. 6: 69-81, 1979. 


3. Bredael J. J., Vugrin D., Whitmore W. F., Jr.: Selected Experience With Surgery and Chemo­therapy in the Treatment of Nonseminomatous Testis Tumors. J. Ural. (in press). 
Radio!. lugosl.17: 187-191, 1983 

Progress in management of the advanced nonseminomatous germ cel I testis cancer -a review 
4. 
Whitmore W. F., Jr.: Surgical treatment of adult germinal testis tumors. Semin. One. 6: 55­68, 1979_ 

5. 
Li M. C., Whitmore W. F., Golbey R. B., et al.: Effects of combined drug therapy on meta­static cancer of testis. J . Amer. Med. Assoc. 174: 1291-1299, 1960. 

6. 
Wittes R. E., Yagoda A., Silvay O., et al.: 



Chemotherapy of germ celi tumors of the testis. 
1. lnduction of remission with vinblastine, acti­nomycin D, and bleomycin. Cancer. 37: 637­645, 1976. 
7. Cheng E., Cvitkovic E., Wittes R. E., et al.: 

Germ celi tumors (II): VAB II in metastatic testi­cular cancer. Cancer 42: 2162-2168, 1978. 
8. Reynolds T. F., Vugrin D., Cvitkovic E., Cheng E., Braun D. W., O'Heir M. A., Dukeman 
M. E., Whitmore W. F., Jr., Golbey R. B.: VAB-3 Combination Chemotherapy of Metastatic Testi­cular Cancer. Cancer 48: 888-898, 1981. 
9. 
Vugrin D., Cvitkovic E., Whitmore W. F., Jr., Cheng E., Golbey R. B.: VAB-4 Combination Chemotherapy in the Treatment of Metastatic Testis Tumors. Cancer 47: 833-839, 1981_ 

10. 
Vugrin D., Whitmore W. F., Jr., Golbey R. 



B.: VAB-5 Combination Chemotherapy in Pro­gnostically Poor Risk Patients With Germ Celi Tumors_ Cancer (in press). 
11. 
Vugrin D., Herr H. W., Whitmore W. F., Jr., Sogani P. C., Golbey R. B.: VAB-6 Combination Chemotherapy in Disseminated Cancer of the Testis. Annals lnt. Med. 95: 59-61, 1981. 

12. 
Vugrin D., Herr H., Sogani P., Whitmore W., Golbey R.: VAB-6 Without Maintenance: Pro­gress in Chemotherapy of Testicular Germ Celi Tumors (GCT). Proc. Amer. Soc. Ciin. Oncol. 22: 474, 1981. 

13. 
Vugrin D., Whitmore W. F., Jr., Golbey R. 



B.: VAB-6 Combination Chemotherapy Without Maintenance in Treatment of Disseminated Can­cer of the Testis. Cancer (in press). 
14. Vugrin D., Whitmore W. F., Jr., Sogani P. 

C., Bains M., Herr H. W., Golbey R. B.: Com­bined Chemotherapy and Surgery in Treatment of Advanced Germ Celi Tumors Cancer 47: 2228-2231, 1981. 
15. Vugrin D., Whitmore W. F., Golbey R. B.: 

Effect of Shorter lnduction lntervals on Com­plete Remission (CR) Rates in Advanced Non­seminomatous Germ Celi Tumors of Testis (NSGCTT). Proc_ Amer. Assoc. Cancer Res. 23: 148, 1982. 
16. 
Vugrin D., Whitmore W. F., Jr., Herr H., Sogani P., Golbey R. B.: lndication for Retro­peritoneal Lymph Node Dissection (RPLND) After Chemotherapy for Advanced Nonsemino­matous Germ Celi Testis Cancer (NSGCT). Proc. Amer. Soc. Ciin_ Oncol. 1: 113, 1982. 

17. 
Vugrin D., Whitmore W., Ochoa M., Golbey R.: Cis diamminedichloroplatinum (II) (CDDP) in combination chemotherapy of metastatic semi­noma. Proc. Amer. Assoc. Gane. Res. (Gane. Res.) 22: 166, 1981. 

18. 
Whitmore W. F., Jr., Vugrin D., Golbey R.: Prognostic Significance of Choriocarcinoma Ele-



Radiol. lugosl. 17: 187-191, 1983 

ments in Testis Cancer_ Proc. Amer. Soc. Ciin. Oncol. 1: 115, 1982. 
19. 
Vugrin D., Cvitkovic E., Posner J., Hajdu S., Golbey R. B.: Neurological Complications of Malignant Germ Celi Tumors of the Testis: Bio­logy of Brain Metastases. Cancer 44: 2349-2353, 1979. 

20. 
Vugrin D., Whitmore W. F., Jr., Bains M., Golbey R. B.: Role of Chemotherapy and Surgery in the Treatment of Thoracic Metastases from Nonseminomatous Germ Celi Testis Tumors. Cancer (in press). 

21. 
Friedman A., Vugrin D., Nisselbaum J., Golbey R.: Prognostic Significance of Serum Tumor Biomarkers (TM), Alpha Feto Protein (AFP), Beta Subunit of Human Chorionic Gona­dotrophin (bHCG), and Lactate Dehydrogenase (LDH) in Nonseminomatous Germ Celi Tumors (NSGCT). Proc. Amer. Soc. Ciin. One. 21: 323, 1980. 


Author's address: Davor Vugrin, M. D., Asso­ciate Professor of Medicine, Duke University Comprehensive Cancer Center, Durham, N. C., 27710, USA. 
AMIPAQUE® 
METRIZAMID 

RENTGENSKO KONTRASTNO SREDSTVO ZA SUBARAHNOIDALNO PODRUcJE 
lndikacijsko podrucje 
LUMBALNA MIJELOGRAFIJA TORAKALNA MIJELOGRAFIJA 
CERVIKALNA MIJELOGRAFIJA VENTRIKULOGRAFIJA 
Pakovanje 

kutija od 5 kompleta sadrži 
-bocice sa 3,75 g. suve substance metrizamida 
i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje 
(natriumbikarbonat otopina 50 ppm) 
Kutija od 5 kompleta sadrži 
-bocice sa 6,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natrium bikarbonat otopina 50 ppm) 
•CI LAG-CH EMI E AG -8201 Schaffhaušen/Schweiz 
Zastupništvo za Jugoslaviju: 
AGROPROGRES -Ljubljana, Gradišce 13 Predstavništvo: Beograd, Narodnog Fronta 72 
THE INSTITUTE OF ONCOLOGY LJUBLJANA 
PROGNOSTIC VALUE OF CEA SLOPE ANGLE CALCULATION IN PATIENTS WITH COLORECTAL CANCER* 
Serša G., Rudolf Z., Plesnicar S. 
Abstract -In the present study 58 patients with colorectal adenocarcinoma were included. Carcinoembryonic antigen (CEA) levels were routinely per­formed, and slope angles calculated from serial CEA values in the follow-up. According to the clinical manifestation of the disease the patients were di­vided into three groups. In the group of 14 patients without recurrence of the 
7° 

disease the mean slope angle was ± 13° , in 15 patients with local recur­rence 390 ± 180 and in the group of 29 disseminated patients 82° ± 15° . Si­milar slope angle values were further calculated 4 months before clinical manifestation of the disease. Then, in patients with local recurrence the mean value of 250 ± 190 was found, and in disseminated patients 72° ± 15° . The results of the preliminary study indicate that the slope angle calculation may be helpful in predicting recurrence of the disease, as can be clearly seen from angles calculated 4 months before clinical confirmation of the recurrence. Slope angles in patients with distant metastases were steeper than in patients with local recurrence (p = 0.001). 
UDC: 616.348-006-097 + 616.351-006-097 

Key words -colonic neoplasms, rectal neoplasms, carcinoembryonic antigen, prognosis 
Radio!. lugosl. 17: 193-196, 1983 

lntroduction -The most important use of the carcinoembryonic antigen (CEA) test is as an adjunct in clinical and pathological staging methods (2, 9, 11 ), and far monitor­ing the response to the treatment (4, 5, 6). Elevated CEA levels should return to normal following complete surgical removal of the colorectal cancer (1). In the con­trast, persistent elevated levels suggest re­sidual tumor mass in the body (3, 4, 8). 
Elevated levels in the follow-up often precede the recurrence of the disease (3). Slowly rising levels are indicative far local recurrence. Rapidly increasing values (usu­ally above 20 ng/ml) are often accompa­nied with hepatic and bone metastases (4, 10, 12). Some authors introduced the slope calculation from serial CEA levels (7, 10). The value of the slope in follow-up in pa­tients after surgical removal of the colon carcinoma could help to discriminate bet­
ween  local  recurrence  and  dissemination  
(3, 8, 1 O).  
* Presented  in  part on  Second  lnternational  

Meeting Alpe-Adria -Oncologia, November 1981, Ljubljana. 
The purpose of the study was to evaluate prognostic value of slope angles, which were calculated from the serial CEA levels. Therefore, slope angles were calculated at the tirne of the clinical manifestation of the recurrence, and four months before that. 
Material and methods -In the study 58 patients (26 male, 32 female) with histolo­gically praven adenocarcinoma were in­cluded. In 55 patients (95 %) primary tumor was surgically removed, while in 3 cases (5 %) the tumor was unresectable. 
After surgical removal of the tumor the patients were consecutively treated with radiotherapy (21 cases), chemotherapy (18 cases), combination of chemo-and radio­therapy (8 cases), with "second look" sur­gery (2 cases). In 9 patients no treatment was applied. 
The patients were divided into three groups according to the clinical presenta­tion of the disease. In the first group were 14 patients (median age 62 years) without recurrence, in the second group were 15 patients (59 years) with local recurrence, 
Accepted: 15. 2.1983. 

Serša G „ Rudolf Z., Plesnicar S. 
and in the third group 29 patients (55 levels were determined every 4 months by years) with distant metastases. Abbott CEA-RIA kit. The slope was calcu­Carcinoembryonic antigen (CEA) serum lated from the formula of Koch (7): 
Follow-up CEA leve! (ng/ml) -Baseline CEA leve! (ng/ml) 
S=---------------------­
lnterval in months 
Each slope started with that value of CEA preceding its increase. 
Angle, which is more illustrative, was calculated simply by trigonometric inver­sion (a = are tg S). 
Slope angles were also calculated from the CEA levels 4 months before clinical manifestation of the disease for the pos­sible prediction of recurrence before cli­nical demonstration of the disease. 
Results -·1n the group of patients with­out recurrence CEA levels were in the range up to 20 ng/ml (mean value 5 ± 4 ng/ml), in patients with the local recur­rence CEA levels were in the range up to 40 ng/ml (mean value 15 ± 9 ng/ml), and in the patients with distant metastases the CEA values were exceeding 5 ng/ml up to 6000 ng/ml in some cases (Table 1 ). 
The values of the calculated slope angles were divided into five ranges from -20 ° to more than 80° (Table 2). Patients without recurrence had angles from -20° to 40° , patients with local recurrence from -20° to 80° , concentrated in the range from 40° to 60° . In the disseminated patients the angles were mostly over 80° , with one ex­ception where the CEA angle was fiat. The difference between mean slope angle va­lues in patients without and with recur­rence (7° ± 13° , 39° ± 18° respectively) was significant, p = 0.001, as well as the diffe­rence between patients with local recur­rence and patients with distant metastases (39° ± 18° and 82° ± 15° respectively), p = 
= 0.001. 
Follow-up CEA leve! (ng/ml) 
Range 

0-5 5-10 10-30 30-400 > 400 A. M. ± 1. S. D. 
Glinica! status ng/ml ng/ml ng/ml ng/ml ng/ml ng/ml 
Without recurrence 
N ° 10 3 1 
of patients 

Local recurrence 
° 4 9 15 ± 9 
N of patients Distant metastases 
N ° 2 16 10 1172 ± 2091 
of patients 

Table 1 -Follow-up CEA levels of patients divi ded into three groups according to the clinical manifestation of the disease 
Tabela 1 -CEA koncentracije pacijenata pode !jenih u tri grupe s obzirom na klinicku manife­staciju bolesti 
CEA slope angle (a) -range 
> 80 ° 

Glinica! status (-20)0-20 ° 20 ° -40 ° 40 ° -60 ° 60 ° -80 ° A. M. ± 1. S. D. 
Without recurrence 7° 
° 12 2 ± 13 ° 
N of patients 
Local recurrence ° 
° 2 4 8 39 ± 18 ° 
N of patients 
Distant metastases 82 ° 
4 23 ± 15 ° N ° of patients 

Table 2 -Comparison of CEA slope angles and activity of the disease in patients with colorectal adenocarcinoma 
Tabela 2 -Usporedba uglova nagiba CEA i klinicke manifestacije bolesti 
Radiol. lugosl. 17: 193-196, 19G3 

Prognostic value of CEA slope angle calculation in patients with colorectal cancer 
Beside the calculation of slope angles at the tirne of the clinical manifestation of the disease, we calculated angles 4 months before that. The patients who subsequently developed local recurrence had moderate angles, mostly in the range up to 40 ° . In the contrary, the patients with dissemina­tion (mostly in the liver and bones) had similar angles even 4 months before clinical manifestation of the disease. Majority of the 
Clinical status 
(-20)0-20° 20°-40° 

4 months before 
Without recurrence ° N of patients  14  
Local recurrence ° N of patients  6  3  
Distant metastases N ° of patients  2  3  

patients had slope angles from 60 ° to more than 80 ° (Table 3). 
When mean values of the slope angles 4 months before, and at the tirne of clinical confirmation were compared, a distinct prognostic value was found, especially in disseminated patients (25 ° ± 19 ° versus 39° ± 18 ° in patients with local recurrence, and 72 ° ± 25 ° versus 82 ° ± 15 ° in patients with distant metastases), (Table 4). 
CEA slope angle (o:) -range 

40°-60° 60°-80° >80° A.M.±1.S.D. 
30 
± 80 
25° 
3 ± 19° 
72° 
5 18 ± 25° 

Table 3 -Comparison of CEA slope angles 4 months before manifestation of the disease Tabela 3 -Usporedba uglova nagiba CEA 4 meseca prije klinicke manifestacije bolesti 
Clinical manifestation of the disease  CEA slope angle (o:) 4 months before  Confirmed  
________ ____Local recurrence  N_0 _o_f.p_at _ie_n _ts ___15  ____ A_._M_. + 1. S. D. ___25° + 19°  A_._M_. ± 1. S. D__ . 39° + 18°  
Distant metastases  29  72° ± 25°  82° ± 15°  

Table 4 -Mean values of CEA slope angles related to clinical status Tabela 4 -Usporedba prosecnih uglova nagiba CEA i klinickog statusa 
Discussion -Serial CEA determinations are useful as an adjunct to the clinical ma­nagement of patients with CEA producing tumors, particularly in early detection of re­currence or metastases (3, 8, 10, 12). In order to normalize intervals in which CEA plasma samples are obtained, CEA slopes rather than single plasma levels are com­pared (1 O), or as in our study slope angles. 
Because of little practical value of the single CEA determination the slope angle determinations were introduced. From our and other results (10), calculation of CEA slope angles represents a prognostic tool for the prediction of subsequent course of the disease. The predictive value was con­firmed by the calculations of slope angles 4 months before clinical presentation of the disease. 
Radiol. lugosl. 17: 193-196, 1983 
In patients with metastases we often observed a steady rising levels regardless of the therapy used. The CEA levels may be in these patients an indicator of the pro­gressing disease and failure of the treat­ment. 
Conclusion -On the basis of our results it can be concluded that calculation of CEA slope angles should be introduced in the follow-up procedures since it could be useful for early detection of tumor recurren­ce and/or dissemination. Of course, steep angle is not by itself verification of the re­currence, but represents an early warning tor more careful follow-up examinations. 
Serša G., Rudolf Z., Plesnicar S. 
Sažetak 
PROGNOSTICKA VREDNOST IZRACUNAVANJA UGLA NAGIBA CEA KONCENTRACIJA U SERUMU BOLESNIKA SA KOLOREKTALNIM KARCINOMOM 
Serša G., Rudolf Z., Plesnicar S. 

Analizirali smo 58 slucajeva pacijenata sa ko­lorektalnim adenokarcinomom kojima su bile periodicno odredivane koncentracije karcino­embrionaln?g antigena (CEA). Za vreme prace­nJa bolesnika (follow-up) odredivali smo ugao nagiba iz periodicnih koncentracija CEA. S obzi­rom na klinicku manifestaciju bolesti, pacijente smo podelili na tri grupe. U prvoj grupi od 14 pacijenata bez recidiva prosecna vrednost na­giba bila je 7° ± 13° , u grupi 15 pacijenata sa lokalnim recidivima 39° ± 18° i u trecoj grupi 29 pacijenata sa diseminacijom 82° + 150 _ Slicne nagibe izracunali smo i cetiri meseca pre ma­nifestacije bolesti. Pacijenti sa lokalnim recidi­vima imali su prosecnu vrednost uglova 250 ± 19°, dok pacijenti sa diseminacijom 72o + 150 _ 
Rezultati ove preliminarne studije pokazuju, da može izracunavanje uglova nagiba poslužiti za predvidanje recidiva i diseminacije bolesti, kao što se može videti uz uglova izracunatih 4 meseca prije klinicki ustanovljenog recidiva ili metastaza. Uglovi nagiba kod pacijenata sa metastazama bili su veci od uglova kod pacije­nata sa lokalnim recidivima (p = 0,001). 
References 

1. Alsabti E.: Carcinoembryonic antigen (CEA) as prognostic marker in colonic cancer. J Surg. Oncol. 12: 127-129, 1979. 
2. 
Arnaud J. P., Koehl C., Adloff M.: Carcino­em.ryonic antigen (CEA) in diagnosis and prog­nos1s of colorectal carcinoma. Dis. Colon Rectum 23 (3): 141-144, 1980. 

3. 
Attiyeh F. F., and Stearns M. W.: Second­look laparotomy based on CEA elevations in co­lorectal cancer. Cancer 47: 2119-2125, 1981. 

4. 
Conference Statement: Carcinoembryonic antigen: its role as a marker in the management of cancer-National lnstitutes of Health Consen­sus Development. Cancer Res. 41 (5): 2017­2018, 1981. 

5. 
Goldenberg D. M.: Carcinoembryonic anti­gen in the management of colorectal cancer. Acta Hepato-Gastroenterol. 26: 1-3, 1979. 

6. 
lchiki A. T., Krauss S., lsraelsen K. L., So­noda T., and Collmann l. R.: Sequential carcino­embryonic antigen levels. Oncology 38: 27-30, 1981. 

7. 
Koch M., Paterson A. H. G., and McPherson 


T. A.: Slope analysis of plasma carcinoembryonic antigen levels in monitoring response to treat­ment in patients with metastatic carcinoma of the breast. Clinical Oncology 6: 323-327, 1980.
8. Lavin P. T., Day J., Holyoke E. D., Mittel­man A., and Chu T. M.: A statistical evaluation 
196 
of baseline and follow-up carcinoembryonic antigen in patients with resectable colorectal carcinoma. Cancer 47: 823-826, 1981. 
9. 
Plesnicar S., Rudolf Z., Bercic l.: Klinicna vrednost dolocanja karcinoembronicnega anti­gena (CEA) v serumu bolnikov z gastrointestinal­nimi_ malignomi. Zdrav. Vesin. 46: 677-680, 1977 

10. 
Staab H. J., Anderer F. A., Stumpf E., Fi. scher R.: Slope analysis of the postoperative CEA tirne courses and its possible application as an aid in diagnosis of disease progression in gastro­intestinal cancer. Am. J. Surg. 136 (3): 322-327, 1978_ 

11. 
Staab H. J., Anderer F. A., Brummendorf T., Stumpf E., and Fischer R.: Prognostic value of preoperative serum CEA leve! compared to cli­nical staging. Br. J. Cancer 44: 652-662, 1981. 

12. 
Staab H. J., Anderer F. A., Hornung A.,Stumpf E., and Fischer R.: Doubling tirne of cir­culating CEA and its relation to survival of pa­tients with recurrent colorectal cancer. Br. J. Cancer 46: 773-781, 1982. 


Author's address: Serša G., The Institute of Oncology, Zaloška 2, 61000 Ljubljana. 
Radio!. lugosl. 17: 193-196, 1983 

ONKOLOŠKI INŠTITUT V LJUBLJANI 
REGISTRACIJA I AUTOMATSKA OBRADA PODATAKA BOLESNIKA 
LIJEcENIH ZRACENJEM NA ONKOLOšKOM INSTITUTU 
U LJUBLJANI 
Kuhelj J., Marolt F., Pompe-Kirn V., Škrk J. 
Sadržaj -Svrha našeg nacina registracije i automatske obrade podataka bo­lesnika lijecenih zracenjem na Onkološkom institutu u Ljubljani su bolji re­zultati lijecenja tih bolesnika. To ce nam omoguciti redovita registracija i automatska obrada svih bitnih podataka o lijecenju i redovita automatska kontrola preživljavanja zracenjem lijecenih bolesnika, koju nam omogucuje suradnja s Registrom raka SR Slovenije. Uvodenjem slicnog nacina registra­cije i automatske obrade podataka za druge vrste lijecenja onkoloških bo­lesnika i proširenjem suradnje i na druge onkološke centre u Jugoslaviji, omogucili bismo brže pronalaženje najadekvatnijih nacina onkološkog lijece­nja i formiranje zajednickih stavova kod detekcije, dijagnostike i terapije onkoloških bolesnika. 
UDC: 616-006.02:615.849 :681.3.06 

Key words -neoplasms-radiotherapy, automatic dala processing, registries, Slovenia 
Radio!. lugosl. 17: 197-200, 1983 
Uvod -Na Onkološkom institutu u Ljub­ljani smo do 1976. godine registrirali zra­cene bolesnike kronološki, bez obzira na klinicku dijagnozu, zraceno podrucje ili svrhu zracenja. Ovako zabilježeni podaci nisu omogu6avali odgovaraju6i nacin izbo­ra za studije prikladnih bolesnika, jer nisu bili svrstani ni prema dijagnozi niti prema nekim drugim, za uspjeh lijecenja bitnim, parametrima. 
Postoje6i bolnicki registar našeg instituta svrstavao je onkološke bolesnike prema klinickoj dijagnozi i bio nam je u pomo6 kod izbora bolesnika za studije, ali nije sa­državao dovoljno specificnih podataka 
o 
zracenju. Zbog toga smo proucili litera­turu u kojoj autori, kao što su Fayos (3), Wheeler i sur. (6), Pompe-Kirn i sur. (4), Eberhardt i Lochmann (2), Ribat i Oerle­mans (5) i Clark (1) iznose svoja iskustva 

o 
registraciji i automatskoj obradi podata­ka onkoloških bolesnika. 


Ni jedan opisani nacin nije nam u pot­punosti odgovarao. Ve6ina upotrebljenih protokola bila je preopširna. Takav nacin bilježenja zahtijevao bi preveliko admini­strativno opterecenje medicinskog kadra i zbog toga ga nismo mogli prihvatiti. Odlu­cili smo da pokušamo na6i vlastiti, jedno­stavniji nacin registracije i obrade podataka naših zracenjem lijecenih bolesnika. 

Materija! i metode -U septembru 1976. godine zapoceli smo na Onkološkom insti­tutu u Ljubljani s bilježenjem znacajnijih podataka svih bolesnika lijecenih radio­terapijam. lzradili smo posebnu registracij­sku karticu prikladnu za rucnu obradu (sli­ka 1 ). Na njoj smo registrirali slijede6e podatke: prezime, ime i identifikacijski broj bolesnika, klinicku dijagnozu, histološku i citološku dijagnozu, stadij bolesti, podatke zracenja i uslove zracenja. S brojem na rubu kartice oznacili smo: lokalizaciju ma­lignoma, zracenje zbog nemalignog obolje­nja, zraceno podrucje i svrhu zracenja, eventualnu drugu istovremenu terapiju, pla­nirano zracenje, ambulantno zracenje i po­novno zracenje odredenog podrucja. Ozna­cili smo i radioterapeuta, koji je odredio zracenje. Razlicite boje kartica oznacavale su razlicite aparature. Svaka kartica je pred­stavljala zracenje jednog odredenog po­drucja, podatke su upisivali rendgenski 
Rad primljen: 25.2.1983. 
Kuhelj J., Marolt F., Pompe-Kirn V., škrk J. 
_ 
_ 

................ 
1 1 > • • ,, , .. 1J O, , ,1 1' 11 
h«l,·111':uJ.! '"•IIGOAli.r,.!1,k. 
D,,cJr,co,,1 

.'. 
l,nelnp,lirnck 
e· št.polf 
.! " ., " ,, <\ " .. <, ,,1 <.> SJ lJ ,t •' 


................... 

Slika 1 -Uzorak kartice za registraciju i rucnu obradu podataka zracenjem lijecenih bolesnika u razdoblju od 1976-1980 
tehnicari  i  administrator,  a  kod  završetka  
zracenja radioterapeut.  
Ovaj  oblik  registracije  zadržali  smo  do  

kraja 1978. godine. Analizom našeg dota­dašnjeg rada ustanovili smo da je bio broj zabilježenih podataka preopširan, pa je zbog toga bilo ispisivanje kartica cesto ne­potpuno i nisu bili zabilježeni svi bitni po­daci. lstovremeno smo ustanovili da je zbog velikog broja godišnje zracenih bolesnika, potrebno što brže preci s rucne na auto­matsku obradu podataka. Zbog želje po re­dovitoj automatskoj kontroli uspješnosti zracenja naših bolesnika, odlucili smo se za suradnju s Registrom raka SR Slovenije, koji izmedu ostalog vodi i evidenciju pre­življavanja rakavih bolesnika. Naše nove registracijske kartice prilagodili smo karti­cama Registra raka tako, da smo uz pomoc posebnog programa racunara mogli uklju­citi naše podatke u podatke Registra raka SR Slovenije i tako dobiti, osim ispisa po­dataka zracenjem lijecenih bolesnika, i nji­hovo preživljavanje. 
Buduci da su automatsko obradeni po­daci o preživljavanju, koje sakuplja Registar raka, u dvogodišnjem zakašnjenju, željeli smo zadržati i mogucnost rucne obrade podataka. 
Nova kartica (slika 2) omogucava auto­matsku i rucnu obradu podataka, pa je zbog toga izradena u duplikatu. Original služi za prenos podataka u memoriju racu­nara, a kopija za tekucu rucnu obradu po­dataka. Na kartici smo zadržali podatke 
o identifikaciji bolesnika, dijagnozi, stadiju bolesti, verifikaciji tumora i zracenju boles­nika. Proširili smo oznake za zraceno po­drucje, dodali smo podatke o eventualnoj usporednoj brahiradioterapiji. Ukoliko je 
ONKOLOŠKI INSTITUT LJUBLJANA. 
ll..LO..i...L.L...L.J ""•••11•••11. 1 1 1 1 1 1 1 1 

,...·-· Lu...L.L...L.J 
Zapor...• !leil11.• ob•...,•nl LLL...i......i. 


o ... ru1,1 RoJsrv... L.. 5l'Ol' M CII l 0 o (jJ • YmLJ 
. ..J 

KLINICHADDN.:_ •--· TNM Ali flOO: LL.J...j HISTOlOSUOh\ONOU; o ... [!] H(Q I0lNIK'IKUVCOIVITU0IJ0: DA O HE0 
CllOlOll(AOIA(IHOZA: DA0 HE0 U OZNAKA ITUOIJI: l...L._j 
[!) fl(GIONARNEIUG_.,VK( 


@ l'UI.UIVlN II] 000 ... UlHEIUQAVKE 
(!] l'IIEOl'EAATIV[N [!) K0SlN[MUOTAZl 
l!J l'OSlOl•UtATIV(H m ,,_.,VCNEAMUASTA.u: 
lil 05TAtO lii ,,_C1'UlA.Z(VOLAVI 
LJ EJ OSTALO 
ffi ,0110VIIO IOLIIIK l"AHIOTE.AHVTSKI; OA 0 IIE 0 U 
C!: OSTALO vz,o.EDHO ZD"AVLJlHJ,: KI. 0 KOi O IMU O 110. 0 LJ 

Slika 2 -Uzorak kartona za registraciju, rucnu i racunarsku obradu podataka zracenjem lijece­nih bolesnika od 1980. godine dalje 
bio bolesnik ukljucen u neko istraživanje, to smo oznacili u posebnoj rubrici. 
Zbog još uvijek velikog broja registriranih podataka, ovu registracijsku karticu smo uskladili u potpunosti s kartonom zracenja bolesnika, koji je sastavni dio mape povi­jesti bolesti. Na taj smo nacin pojednostavili registraciju podataka do te mjere, da za ispisivanje naših kartica nisu više bili po­trebni lijecnici, vec su te podatke mogli prenijeti s kartona zracenja na našu regi­stracijsku karticu radioterapeutski tehnicari uz pomoc administratora. Time smo raste­retili lijecnike i postigli jedinstveno ispisi­vanje kartona zracenja. 
Automatsku obradu ovih podataka vršimo na racunaru IBM 370/35, na koje se obra­duju podaci Registra raka SR Slovenije. 
Rezultati -Rezultati našeg rada su sli­jedeci: 
1. 
Rucnom obradom podataka s registra­cijskih kartica možemo bez poteškoca usta­noviti broj u odredenom razdoblju zracenih bolesnika, nacine lijecenja, rane komplika­cije i rezultate lijecenja kod svih zracenih lokalizacija. 

2. 
Automatskom obradom podataka za sada dobivamo dva ispisa, koji su rezultat povezivanja podataka s podrucja radiotera­pije s podacima Registra raka SR Slovenije. 


Prvi ispis prikazuje bolesnike, zracene u odredenom vremenskom intervalu, po­dijeljene prema primarnoj lokalizaciji raka. Poreci oznake primarne lokalizacije ispis sadrži identifikaciju bolesnika, stadij bolesti, 
Radio!. lugosl. 17: 197-200, 1983 

Registracija i automatska obrada podataka bolesnika lijecenih zracenjem na O'nkološkom institutu u Ljubljani 
citološku ili histološku verifikaciju i sva do­sadašnja zracenja, navedena kronološkim redom. 
lspis sadrži podatak, da li je to jedini karcinom, i u kojoj je ustanovi bio otkriven. Kod zracene lokalizacije su navedeni svi podaci o zracenju, datumu zadnje kontrole bolesnika ili njegovoj smrti. Navedena je i eventualna ostala usporedna terapija. 
U drugom ispisu bolesnici su razvrstani prema svrsi zracenja, a u okviru toga po primarnoj lokalizaciji i stadiju bolesti. Svi ostali podaci o zracenju i uspjehu zracenja su slicni podacima u prethodnom ispisu. 
Diskusija i zakljucak -Naš nacin regi­stracije i automatske obrade podataka bo­lesnika lijecenih zracenjem, predstavlja po­kušaj unapredenja lijecenja naših boles­nika. Taj bi nacin trebao omoguciti redo­vitu, automatsku evaluaciju našeg lijecenja i njegove uspješnosti. 
Mogucnosti korištenja naše metode regi­stracije podataka zasad su uglavnom slije­dece: 
1. 
Omogucuje redovitu automatsku kon­trolu preživljavanja zracenih bolesnika. 

2. 
Tekuce ocenjivanje uspjeha terapije i prema potrebi adekvatnu promjenu nacina lijecenja. 

3. 
Brži i lakši izbor bolesnika, podesnih za razlicite studije. 

4. 
Omogucuje planiranje rada osoblja, opreme i racionalnije iskorištavanje naših teleradioterapeutskih aparatura. 


Registracijom podataka svih onkoloških bolesnika, lijecenih ne samo radioterapi­jom, vec i drugim vrstama onkološke tera­pije i povezivanjem tih podataka s poda­cima Registra raka SR Slovenije, dobili bismo mogucnost pregleda uspješnosti onkološkog lijecenja naših bolesnika. Ova­ko sakupljene podatke mogli bismo medu­sobno usporedivati i tako pronaci najbolju vrstu terapije za odredenu grupu bolesnika. 

U buducnosti bismo mogli ukljuciti u sli­can sistem registracije i obrade podataka više onkoloških institucija u zemlji i na taj nacin formirati zametak jugoslavenskog in­formativnog sistema. To bi omogucilo za­jednicko planiranje i sprovodenje najade-
Radio!. lugosl. 17: 197-200, 1983 
kvatnije detekcije, dijagnostike i terapije 
tih bolesnika. 
Svjesni smo cinjenice, da naš nacin re­gistracije i obrade podataka još uvijek nije potpun i nadamo se da cemo ga u buduc­nosti usavršiti. 
Abstract 
REGISTRATION AND AUTOMATIC 
DATA PROCESSING OF PATIENTS 
IRRADIATED AT THE INSTITUTE 
OF ONCOLOGY IN LJUBLJANA 
Kuhelj J., Marolt F., Pompe-Kirn V., Škrk J. 
The authors describe a system of registration and automatic data processing of the patients irradiated at the Institute of Oncology in Ljub­ljana which was aimed to improve the radio­therapeutic treatment. 
This improvement would be obtained by re­gular qualitative and quantitative evaluation of our work. The evaluation of ali important data of the patients, including their survival, will be facilitated by correlation with the data from the Cancer Registry of Slovenia. 
Registration and evaluation of the data in such a way, for all kinds of diagnostic and therapeutic modalities in oncology will enable us to collaborate with other oncological centers in Yugoslavia and abroad in carrying out retro­spective studies and clinical trials. This repre­sents a good base for an on-line system to be used at clinical work in near future, building up a kind of hospital information system. 
Literatura 

1. 
Clark R. E.: The lnternational cancer pati­ent data exchange system. UICC Cancer Buli. 18: 8, 1980. 

2. 
Eberhardt H.-J., Lochmann U.: Erhohung der Effektivitat der epikritischen Dokumentation und lnformation durch Anwendung der elektro­nischen Rechnentechnik auf dem Gebiet der Strahlentherapie. Radiobiol. Radiother. 18: 25­31, 1977. 

3. 
Fayos J. V.: Computerized radiation therapy data. Cancer 37: 2736-2745, 1976. 

4. 
Pompe-Kirn V., Bergant F., Kmet J., Pom­pe J., Ravnihar B., Slabe D.: Izdelava metodolo­gije avtomatske obdelave podatkov v Registru raka za SR Slovenijo -uporaba racunalnika. Onkološki inštitut, Ljubljana 1976. 

5. 
Ribot J., Oerlemans J.: Tumour registry for a radiation therapy department. Medicamundi 24: 135-138, 1979. 


199 

Kuhelj J., Marolt F., Pompe-Kirn V., škrk J. 
6. Wheeler T. K.,  Rubery E. D.,  Haybittle J. L.:  Adresa  autora:  Doc. dr. Janez  Kuhelj,  Onkolo­ 
A  computerbased  radiotherapy  clinical  record  ški inštitut, Zaloška 2, 61000 Ljubljana.  
system using marksense forms. Br. J. Radio!. 49:  
863-867, 1976.  

UNION INTERNATIONALE CONTRE LE CANCER 
UICC 

INTERNATIONAL UNION AGAINST CANCER 
Postgraduate Course on Clinical Cancer Chemotherapy 
13-18 June 1983, The Institute of Oncology, Ljubljana, Yugoslavia 
Organized by: 

Slovenian Cancer Union, Ljubljana, Alpe-Adria Oncologia Ljubljana and Triesete, and The Institute of Oncology, Ljubljana, Yugoslavia 
lnternational Faculty Members: 

l. 
Krakoff (USA), L. G. Koss (USA), S. Kerpel-Fronius (Hungary), S. Tannenberger (GOR). 

l. 
Koza (Czechoslovakia), K. Brunner (Switzerland), G. Mustacchi (ltaly), B. Jereb (USA), 

S. 
Monfardini (ltaly), M. Mott (UK), A. Scanni (ltaly), S. Eckhard (Hungary), D. Reed (Switzer­land) 


National Faculty Members: 

F. Lukic (Lj), S. Plesnicar (Lj), l. Roth (Zg), J. Lindtner (Lj), K. Kolaric (Zg), Z. Rudolf (Lj), 
B. Ravnihar (Lj), S. Milani (Ts), J. cervek (Lj), R. Tomin (Bg), M. Auersperg (Lj), M. Budihna (Lj) 
-The Course consists of a series of individual lectures followed by case presentations as well as by comments and discussion of Faculty members and participants. 
-The Course has been desi,gned to provide a range of fundamental information on clinical practice of cancer chemotherapy tor physicians of different specialization in oncology. A Course manual will be distributed to the registered participants. A certificate will be awarded to the participants after the closure of the Course. 
-Registration Fee: 50 USA$ for foreign participants and 3.500 Din for Yugoslav partici­
pants will be paid at the arrival. 

Organizing Committee: S. Plesnicar, F. Lukic, G. Serša, T. Benulic, B. Jancar Secretary: M. Birsa (Mrs.) 
For further information, please, contact: 

Mrs. M. Birsa, Institute of Oncology, Zaloška 2, 61000 Ljubljana, Yugoslavia Phone: 061 /316 490 
Official Trave! Agency: "KOMPAS" Miklošiceva 11, Ljubljana, Yugoslavia Phone: 061 /327 252 
Official Language: English 
Attendence: 60 registered persons 

Location: Institute of Oncology, Zaloška 2, and University Glinica! Center, Zaloška 7, Ljub­ljana, Yugoslavia 
Radiol. lugosl. 17: 197-200, 1983 

THE INSTITUTE OF ONCOLOGY LJUBLJANA 
ADRENAL CORTICAL CARCINOMA -a review 
Rudolf Z 
Abstract -The author presents a short review of rare malignant disease ­adrenal cortical carcinoma illustrated with a case report of metastatic adrenal cortical carcinoma in a 31 years old male patient. A large left adrenal cor­tical carcinoma was surgically removed, and soon after operation local recur­rence and remote lesions appeared. Consequently chemotherapeutic treat­ment with mitotane (o,p'-DDD) was introduced. Lesions regressed and le­vels of urinary 17-ketosteroids and hydroxycorticoids decreased. Mitotane was applied in escalating schedule for two months up to 4 g/day, and after­wards the dose was gradually diminished to 1 g/day. Since this treatment the patient has been maintained on 1 g/day for 1 year without steroid repla­cement therapy. Ali signs and symptoms of the disease have dissappeared and urinary keto-and hydroxycorticoids as well as serum cortisol levels were found to be within normal limits_ After 5 years the patient is stili in the state of complete remission, without any evidence of adrenal insufficiency. 
UDC: 616.453-006.02 

Key words -adrenal cortex neoplasms 
Radiol. lugosl. 17: 201-204, 1983 
lntroduction -The adrenal gland is di­vided into two portions, the cortex and the medulla, which have separate embryologic origins and distinct physiological functions, and which can be considered as two diffe­rent organs. Consequently, malignant pro­cesses affecting either portion of the gland differ totally in their pathological and func­tional aspects. The intention of this paper is to present the carcinomas of the adrenal cortex. 
Ep i d e m i o I o g y Adrenocortical 
carcinoma is a highly malignant tumor, and one of the rarer cancer in human (11). lts annual incidence is reported to be 2 per million population per year, and this neo­plasm accounts for only 0.2 % of all deaths from cancer. In the period from 1976 to 1978, one case every year was registered in SR Slovenia (20). Tumors originate equ­ally in the left and right adrenals, and me­tastases appear primarily in the adjacent structures, especially the kidney (14). Fa­mily occurence of adrenocortical tumors has been reported, and adrenal tumor can be the only manifestation (5) in the familial syndrome. 

C I i n i c a I as p e c t s Although 

rare, the adrenal cortical carcinoma has a metastatic potential and consecutively overt endocrine manifestations that make it susceptible to study by clinical and bio­chemical methods (8). Glinica! signs mainly depend on whether the tumor secretes ac­tive steroids or not. In the first instance the presenting complaints are those asso­ciated with a variety of endocrine syn­dromes depending on the type of steroid secreted and also on the sex and age of the patient, while in patients without endo­crine syndromes, abdominal discomfort, pain and distension, and prolonged fever are the most common complaints. Secret­ing tumors can produce hyperaldostero­nism, feminization, virilization, hyperten­sion, Cushing's syndrome, precocious pu­berty, or combination of these, as reported in excellent review by Dazord (5). At times, the endocrine manifestations are not re­lated to steroid secretion by the tumor but rather, to secretions of ectopic hormones. 
Accepted: 15. 2. 1983. 

Rudolf Z. 
As indicated above, the major complaints of patients with non-functioning tumors in­clude abdominal pain and distension, and fever; the most common objective signs are abdominal mass and metastases. Other nonspecific complaints associated with these tumors are anorexia, weight loss, and generalized weakness. It is interesting that non-functioning adrenocortical carcinomas occur much more often in males than in females, and are associated with poor pa­tient survival (13). An endocrine work-up aims at defining which are the main ste­roids secreted by the tumors, and eventu­ally, the localization of the tumor. The uri­nary excretion of 17-ketosteroids is incre­ased in practically all cases of virilizing adrenal carcinoma. A 17-ketosteroid uri­nary excretion higher than 100 mg/day is suggestive of adrenal cortical carcinoma. The second group of steroids produced by adrenal tumors is 17-hydroxycorticoids. The excretion may be very high, but it is usu­ally less than that of 17-ketosteroids. In the particular cases of feminization, virilization, and Cushing's syndroma increased values of urinary deoxycorticosterone and estro­gens, as well as plasma cortisol and testo­steron levels could be detected (3, 7, 10, 16). 
D i a g no si s -Radiologic techniques remain of primary importance for demon­strating both the localization and extent of the tumors. Calcifications in the adrenal area should be suspicious of adrenal car­cinoma. lntravenous urography can very often delineate a suprarenal mass and dis­placement of the kidney downwards, with­out distortion of the urinary system. Angio­grams and venograms are indicated when intravenous pyelography has not permitted a diagnosis. In the last few years, ultraso­nography, computed tomography and radio­nucleotide seans have been developed for the localization of adrenal tumors. 
Pat ho I o g y -The histological dia­gnosis of the malignancy of an adrenocor­tical tumor is often, as for other tumors of endocrine glands, a difficult task. The only unequivocal criterion is the demonstration of distant metastases (17, 19). Tumors could be divided in two groups -diffe­rentiated adrenocortical carcinomas and anaplastic adrenocortical carcinomas. 
The most common remote sites are the lungs, liver, abdomen, lymph nodes, and bone (1 O). Metastases of the brain are un­usual as well as cutaneous metastases which are seen only in patients with ana­plastic adrenocortical carcinoma. 
Tre a t men t -The main drug used in treating patients with adrenocortical car­cinoma has been o,p'-DDD (1,1-dichloro-2,2-bis p(chlorophenyl) ethane), mitotane. The observation of the damage to the adrenal cortex following the administration of the insecticide DDD (dichlorodiphenyl­dichloroethane) led to the studies which showed that the ortho-para derivative, a minor component of the commercial insec­ticide was responsible for this effect (4). Since early sixties a significant regression in patients with adrenal cortical carcinoma treated with o,p'-DDD were reported (1, 2, 5, 6, 7, 8, 9). The selective adrenolytic ef­fect of o,p'-DDD affords a unique example of an agent active against tissue and its secretory activity. Lasting remissions after cessating mitotane therapy have also been described (16). The starting doses usually vary from 1 g/day to 6 g/day in divided doses, with a progressive increase until to­xicity becomes evident. Unfortunately, the anaplastic variety is refractory to this treat­ment. The rationale for increasing doses of mitotane has been questioned, however, for seve ral reasons (5, 1 O), and it has been suggested that the maximal doses should be Iower than 6 g/day. Moreover, since long-term therapy produces gluco-and mi­neralocorticoid deficiency, tuli glucocorti­coid and mineralocorticoid (in some in­stances) replacement is necessary. 
Methods and materials -The o,p'-DDD (mito:ane) was Sc!pplied by Calbiochem, La Jolla, California 92037, as Lysodren in the form of 500 mg tablets. Measu­rable disease was detected clinically or with radiologic and scintigraphic examina­tions as well as with laboratory tests. 
Radio!. lugosl. 17: 201-204, 1983 

Adrenai cortical carcinoma -a short review 
During the first six months of therapy uri­nary excretion of 17-ketosteroids and 17­hydroxycorticoids was measured once a month. Complete blood count and blood chemistry were performed at each admis­sion to the hospital. 
Case report -At the end of January 1978, 31 years old male patient was re­ferred to surgeon because of vomiting and unbearable pain in the left hypochond­rial region. A tumor mass was detected on intravenous urography. The patient was operated and a bulky tumor of the left adrenal gland was removed. Histological findings revealed adrenal cortical carci­noma. Soon after surgical intervention the patient experienced weight loss, night dys­pnea, vomiting and pain in the left lumbar region. The tumor recurrence as well as remote lesions in the lungs and the bones were observed. 
Because of the recurrence and remote lesions the patient started with mitotane treatment according to an escalating schedule, from 1 g/day up to 4 g/day (from 2 tbl/day to 8 tbl/day). After 3 months of such treatment the daily dose was gradu­ally diminished to 1 g/day and maintained for 1 year. Examinations after 1 year treat­ment period revealed no evidence of ac­tive disease. Urinary 17-ketosteroids were slightly elevated at the start of treatment and soon fell below the normal limits (Fig. 1), while after diminished maintenance dose the values returned within normal li­mits. The primary adverse reactions ob­served were gastrointestinal in the form of nausea and occasional vomiting and diar­rhea. Among other adverse effects slight 
-,---t y I od,. n 
--(1bVday) ---,,. 
6 ' 
.... l-'-+---1-1---t----l----+---­
--1-· ­
f--\-------i--.-­
17•k.,a r,o,mol r<•. 
"uoid, 

Fig. 1 -Levels of urinary 17-Ketosteroids in the patient with metastatic adrenal cortical carcino­ma treated with Lysodren (o,p'-DDD, mitotane). 

letargy and somnolence, as well as weak­ness were noted. Laboratory examinations revealed elevated levels of serum alkaline phosphatase and r-GT. After cessation of Lysodren both tests became normal. Whole blood count revealed no side effects of the treatment. The patient has taken approxi­mately 700 g of Lysodren during 20 months treatment period. In April 1980 the patient had small residual tumor removed surgi­cally from the lungs, and the histological findings confirmed that it was adrenal cor­tical carcinoma with large necrotic areas. Simultaneously with Lysodren the patient was treated with glucocorticoid replace­ment, though only during the one month of escalating schedule. The steroid repla­cement was ceased in the course of main­tenance therapy. No clinically manifest adre­nal insufficiency of the (right) functioning gland could be detected. At the first admis­sion to the hospital the patient suffered from severe acne and furunculosis, which, ho­wever, dissappeared after 1 month of the treatment. At last control in February 1983 the patient was found to be in an excellent condition, without any signs of disease acti­vity. No clinically evident insufficiency of the adrenal gland could be detected and the values of urinary 17-ketosteroids and 17-hydroxycorticoids were found to be within normal limits. The leve! of serum cortisole was found to be normal as well. 
Comments -Adequate information on survival of untreated patients, as well on survival of patients receiving mitotane the­rapy, is limited for obvious reasons. In a study of patients treated with mitotane (14), 54 % of the patients responded to the therapy applied, though, those were exclu­sively inoperable patients. A substantial percentage of patients expressed the signs of adrenal insufficiency during the course of continuous mitotane treatment, so the use of steroid replacement was unavoidable. In our case this procedure was applied only during the treatment with escalating doses, while in the course of one year maintenance therapy the substitution was unnecessary, probably due to the low doses applied. It must be pointed out that no clinical sign 
Radiol. lugosl. 17: 201-204, 1983 

Rudolf Z. 
of adrenal failure could be detected in our patient, so the substitution of steroids in the escalating schedule was administered only prophylactically because of the de­creasing values of urinary 17-ketosteroids. In comparison with previously mentioned studies the doses applied were relatively low already at the start of treatment as well as during the maintenance therapy. 
Conclusions -Adrenocortical carcino­mas produce clinical and biological sym­ptoms which depend on the tumor spread and/or biochemical alterations in the trans­formed tissue. They occur at any age and in either sex, non-functioning carcinomas being most frequent in males. Various endo­crine syndromes can be produced by fun­ctioning tumors, while in non-functioning ones, local symptoms are related to the tumor mass. The best treatment for adreno­cortical carcinoma is surgery, though mito­tane therapy, due to its selective adrenolytic activity, promotes an opportunity for treat­ment of the patients suffering from this rather rare disease, especially in cases with remote lesions. The use of mitotane should be included in the combined modality treat­ment, i. e. in combination with surgery, as it was the case in our patient. In spite of the necessity of the steroid replacement, some authors reported that the toxic mani­festations of therapy with o,p'-DDD have proved to be highly variable in degree and unrelated to dose. It seems that prophy­lactic use of mitotane should be considered following surgery when there is uncertainty as to whether metastatic seeding has occur­ed or not. 
References 

1. 
Bergenstal D. M., Lipsett M. B., Hertz R., Moy R. H.: Chemotherapy of adrenocortical can­cer with o,p'-DDD. Ann. lntern. Med. 52: 672­674, 1960 

2. 
Brown D., Schumacher O. P.: Adjuvant the­rapy, o,p'-DDD treatment of metastatic adrenal cortical carcinoma. In: Proceedings of the Vlth lnternational Congress on Endocrinology, Sydney, 1980 (290). 

3. 
Bulger A. R., Correa R. J.: Experience with adrenal cortical carcinoma. Urology 10: 12-18, 1977. 


4. Cueto C., Brown J. H., Richardson A P.: 
Biological studies on an adrenocorticolytic a·gent and the isolation of active components. Endo­crinology 62: 334-339, 1958. 
5. 
Dazord A., Tell G. P. E., Saez J. M.: Hu­man and experimental adrenocortical tumors (Nagasawa H., Abe K., eds). Japan Scientific Press, Tokyo, Springer Verlag, Berlin, 1981 (55-83). 

6. 
Downing W., Eule J., Huseby R. A.: Regres­sion of an adrenal cortical carcinoma and its neovascular bed following mitotane therapy ­a case report. Cancer 34: 1882-1887, 1974. 

7. 
Hajjar R. A., Hickey R. C., Samoan N. A.: 


Adrenal cortical carcinoma -a study of 32 pa­tients. Cancer 35: 549-554, 1975. 
8. Helson L., Wollner N., Murphy M. L., Schwartz 
M. K.: Metastatic adrenal cortical carcinoma ­biochemical changes accompanying clinical re­gression during therapy with o,p'-DDD. Clinical Chemistry 17 (12): 1191-1193, 1971. 
9. Hogan T. F., Citrin D. L., Johnson B. M., Nakamura S., Davis T. E., Berden E. C.: O,p'­DDD (mitotane) therapy of adrenal cortical car­cinoma. Cancer 42: 2177-2179, 1978. 
1 O. Hogan T. F., Gilchrist K. W., Westring 
D. W., Citrin D. L.: A clinical and pathological study of andrenocortical carcinoma. Cancer 45: 2880-2883, 1980. 
11. 
Hutter A. M., Kayhoe D. E.: Adrenal cor­tical carcinoma -clinical features of 138 pa­tients. Am. J. Med. 41: 572-580, 1966. 

12. 
Huvos A. G., Hajdu S. l., Brasfield R. D., Foote F. W.: Adrenal cortical carcinoma -cli­nicopathological study of 34 cases. Cancer 25: 354-361, 1970. 

13. 
Lewinsky B. S., Grigor K. M., Symington T., Neville A. M.: The clinical and pathological features of »non-hormonal« adrenocortical tu­mors. Cancer 33: 788-790, 1974. 

14. 
Lubitz J. A., Freeman L., Okun R.: Mitota­ne use in inoperable adrenal cortical carcinoma. JAMA 223: 1109-1112, 1973. 

15. 
Sharma R. K., Criss W. E.: Endocrine con­trol of neoplasia. Raven Press, New York, 1978 (13-52). 

16. 
Slooten H., Seters A. P., Smeeng D., Moo­lenaar A. J.: O,p'-DDD (mitotane) levels in plas­ma and tissues during chemotherapy and at autopsy. Cancer Chemother. Pharmacol. 9: 85­88, 1982. 


17. Sullivan M., Bioleau M., Hodges C. V.: Adrenal cortical carcinoma. J. Uro!. 120: 660­665, 1978. 
18. 
Symington T. S.: Functional pathology of the human adrenal gland. E. & S. Livingstone, Edinburgh, 1969. 

19. 
Tang C. K., Gray G. F.: Adrenocortical neoplasms -prognosis and morphology_ Uro­logy 5: 691-695, 1975. 

20. 
Cancer Registry of Slovenia, 1983 (unpu­blished dala). 


Author's adciress: Z. Rudolf M. D., The Insti­tute of Oncology, Zaloška 2, 61000 Ljubljana. 
Radiol. lugosl. 17: 201-204, 1983 

FREDERIC JOLIOT-CURIE NATIONAL RESEARCH INSTITUTE FOR RADIOBIOLOGV ANO RADIOHVGIENE, BUDAPEST 
RADIATION SENSITIVITY OF THE FOETAL MAMMALIAN BRAIN TO NEUTRONS DELIVERED IN UTERO** 
Vogel H. H.* and Antal S. 
Abstract -Pregnant temale C 57 /B 16 mice were irradiated with a single wholebody dose of 0.5 Gy neutrons. The F 1 hybrid embryos were exposed in utero on day 17 ± 2 of gestation. 178/439 (40.6 %) of the irradiated fetuses and 26/217 (12.0 %) of the control mice died within 2 weeks after birth. Most deaths occurred within 72 hrs. There was no significant difference in the number of living young born per litter (7.2) between the neutron-irradiated mothers and their unirradiated controls. On the first day after birth the body weights of mice irradiated in utero averaged only 85 % of controls. Body weights did not reach control levels until 6 months after birth. The brain weight of 21-day-old, neutron-irradiated animals was 30-35 % less than controls. The weight loss of the brain was an absolute one, based on brain weight/body weight ratios. Histological analysis of the brain showed pycnotic nuclei, inhibition of mitosis in neuroblasts, and celi death. The weight reduction of the brain was not due to water loss. Our hypothesis is that the early mortality after birth is relat­ed to the killing of the radiation-sensitive neuroblasts. When newborn mice, days 1-7, are irra­diated in vivo, with the same neutron dose, 0.5 Gy, neither the reduction in brain weight nor the early mortality was observed. The early deaths of the neutron-irradiated mouse embryos does not appear 
to be caused by either the hematological or by the gastro-intestinal radiation syndrome. 
UDC: 616.831-001.26-G53.13-092.9 
Key words -fetus, radiation tolerance, brain-radiation effects, mice 
Radio!. lugosl. 17: 205-211, 1983 
lntroduction -A large amount of expe­rimental work has been carried out on the effects of radiation on the mammalian em­bryo. In 1977 the United Nations Scientific Committee on the Effects of Atomic Radia­tion summarized the developmental effects of irradiation in utero (1). That same year Brent (2), in the Handbook of Teratology, emphasized the "critical periods of organo­genesis". Most of the radiation experiments of the past have been undertaken during the early parts of embryology when the va­rious organ systems are developing. Thus, the period from approximately day 8 to day 13, in the small rodents, produces many congenital anomalies following embryonic irradiation (1, 2). The majority of these are found to involve the central nervous sy­stem, since this is one of the first organ systems to develop in the mammal. Rugh has pointed out that almost every conge­nital anomaly produced in the mouse has 
* Professor Emeritus, Radiology/Radiobiolo­gy/, University of Tennessee Center for the Health Sciences, Memphis, Tennessee, USA. 
** Co-sponsored by the American and Hunga­rian National Academies of Sciences. 

also been reported for man, usually at the correlative tirne of development between the two species (3). Thus the first trimester of the human gestation may be particularly sensitive to radiation or to other toxic ma­terials. 
Very few investigations have used neu­trons to study the effects of high LET ra­diations on the late stages of embryonic development in the mammal (4). The pur­pose of the present studies was to irradiate mice in utero, with neutrons, during the late gestation period, and to study the bio­logical effects on the surviving mice. 
Materials and Methods -The first bio­logical irradiation facility at the Hungarian Research Reactor (Central Research Insti­tute of Physics) was built in 1963 in front of a horizontal channel (5). A new and im­proved device was developed for the homo­geneous irradiation of small biological ob­jects, primarily mice, with variable neutron (gamma dose rates) (6). 
Mice are irradiated in a cavity at a di­

stance of 140 cm from the core. The main 
part of the biological irradiation facility is 
Accepted: 15. 2. 1983 
2{)5 

Vogel H. H., and Antal S. 
a cylindrical jacket (18 X 39 cms) rotating coaxially with the beam. Fig. 1 shows this cylinder and the rotating equipment, with a cage constructed to hold mice for neutron exposures. The rotation of the cage allows for more homogeneous irradiation of the mice. The cage is rotated, 5-6 rev/min., in the vertical plane perpendicularly to the rotation axis. The animals are placed in the cage symmetrically, with their heads to­ward the axis. 

Fig. 1 -Biological irradiation cavity with mouse cage and rotation equipment 
In order to control the dose rate and the n/Y ratio, a filter holder was installed and various thicknesses of bismuth filters were tried. For these experiments, a filter of 145 mm Bi was used, together with 10 mm B4C, to absorb thermal neutrons. 
Animals -The mice used in these expe­riments were F, hybrids produced by ma­ting male DBA2 with female Cs1B1/6 strains. The mice were obtained as inbred strains from the animal breeding house (LATI). 
AII mating was carried out in the animal facilities of the "Frederic Joliot-Curie" Na­tional Research Institute for Radiobiology and Radiohygiene. In each of four expo­sures, pregnant Cs1B1/6 mice were irradiat­ed with a single whole-body dose of 0.5 Gy neutrons. The mouse embryos were bet­ween 15 and 19 days in age when irradiated in utero. 
Mating Procedures -Three Cs1B1/6 fe­male mice were placed together in a small plastic mouse breeding cage with a single male DBA2. After 4 days the male mouse was removed from the cage. The females were weighed at regular intervals, and, when determined to be pregnant, were iso­lated. Each mouse was individually identi­fied with numbered ear elips. The day of mating was day zero. Day 1 was the first day after mating. Since all the pregnant females were irradiated on one day, the age of the embryos in utero at the tirne of irradiation was 17 ± 2 days. 
Dosimetry -Whenever neutrons are produced at a reactor, there will invariably be some contaminating gamma radiation. At the applied reactor the neutron dose was accompanied by approximately one third gamma rays. Thus, when we irradiated moLse embryos with a nominal dose of 0.5 Gy of neutrons, they received approxima­tely 0.18 Gy of gamma rays also. The source of the neutrons was fission in ura­nium (by irradiation with thermal neutrons). The fission neutrons used in these irra­diations were fission spectrum neutrons, modified by the light water moderator, by reflectors and shielding materials in and around the reactor. The neutron spectrum at this reactor showed a peak of neutrons with a mean energy below 1 MeV (Fig. 2). 
Y (E) E 
n/cm2 
I 10• I 
B / 
I 
I 
I 
I 
I 

10' I 

I 
I 

A / I I 10• I 

Fig. 2 -Neutron spectrum at Research Reactor of Hungarian Academy of Sciences WWR-SM Budapest 
A . . ....................... Calculated spectrum 
B .... .. Measured spectrum 

The neutron dose was measured at the animal exposure position with fission track detectors for fast neutrons (depleted ura­nium and 232Th), as well as by track detec­tors using (n, a reactions) (LiF and Li2B4O1) for thermal and intermediate neutrons. 
Radiol. lugosl. 17: 205-211, 1983 

Radiation sensitivity of the foetal mammalian brain to, neutrons delivered in utero 
'

Gamma-ray dosimetry was performed by 7LiF (Harshow), TLD's. The dosimetry for the four replicate experiments was as fol­lows: 
Gamma Neutron dose + dose 

Exposure 1 4/10/80 0.49/Gy/ 0.18 Exposure 2 5/6 /80 0.51 0.18 Exposure 3 6/3 /80 0.51 0.18/Gy/ Exposure 4 6/24/80 0.51 0.18 
--------· ·--------­

The similarity of doses in the four expo­sures was confirmed by biological as well as physical dosimetry: Male mice were ex­posed at each run and testis weight loss measured 28 days after each irradiation. 
Results -There is no significant diffe­rence in the number of living young born per litter between the irradiated and the non-irradiated mothers: Both groups pro­duced an average of 7.2 live young per lit­ter. 
However, it was evident that the young from the irradiated mothers were conside­rably smaller in weight than their compa­rable controls. After birth the young of both groups were weighed daily. On the first day after birth the body weight of the mice irra­diated in utero averaged 85 %, of their con­trols. Body weights did not reach control values until 6 months after birth. 
Not only did the mice lose weight, but 

shortly after birth, they showed a signifi­
cantly increased mortality (Fig. 3). Most of 
the post-natal deaths (98 %) occur within 
the first three days. In both neutron-irra­
diated and control mice, the maximum 
number of mice dying takes place on the 
second day after birth. In the four replicate 
neutron exposures, 178 mice, out of 439 
irradiated in utero, died within two weeks 
after birth (40.6 '%), whereas only 12.0 % 
(26/217) of the controls died in the same 

period. 
In addition to weighing the young mice, many were sacrificed at regular intervals and severa! of the body organs were com­pared in both control and irradiated mice. Data for spleen weights show no significant difference between the two groups; this 

:,... 
.... 

::t: 
110 
100 
90 
80 
70 
60 
so 
1/0 
JO 
20 
10 178/1/39 (J,0.6°/o) 

0/lD W/TJIIN mttr 
rwo WllKt 
f Z J 'i S 6 7 8 9 10 lffZ IJ /1115 
DAYI AfT{!{ 8/HTII 
MOHTALITY O{ UNIRRAPIATfP fJONTHOL MIC{: 


Z6 / 217 ( 12,0 %) PllO WITIIIN FIIUT TWO WElKf 
1 Z 3 4 S 6 1 8 9 10 11 IZ 131415 PAYI AfT[R BIRTII 

Fig. 3 -Mortality of neutron-irradiated mice, 0,5 Gy neutrons in utero, day 15-19 of gesta­tion, and their unirradiated controls 
same result was seen in the weights of the thymus glands. There was a slight reduc­tion, probably not significant, in the weights of livers and kidneys of mice irra­diated in utero, when compared with con­trols. The testis of 84-day-old male mice was reduced in weight by 25 %. 
A marked and significant decrease in the weight of the brains of the neutron-irradiat­ed mice is compared with controls (Table 1). The brain weights of 21-day-old animals was 30-35 % less than in control animals. This significant difference is seen for at least 6 months after birth. This reduction in brain size is not only relative, but is an absolute decrease in weight -when brain weight to body weight ratios are considered (7)
. 
Radiol. lugosl. 17: 205-211, 1983 

Vogel H. H., and Antal S. 
Brain weights 

Age Body weights Brain weights 
Treatment (%) 
Body weights 

(days) (g) (mg) 
(mg/mg) 

u 1.43 + 0.09 87 + 10 0.061 100 
1 
1.37 ± 0.10 81 ± 7 0.059 u 3.51 + 0.05 238 + 12 0.068 

1 
3.20 ± 0.12 172 ± 18 0.054 

u 5.06 + 0.25 349 + 25 0.069 

1 
4.62 ± 0.15 235 ± 19 0.051 u 5.93 + 0.30 379 ± 33 0.064 

1 
5.06 ± 0.23 242 ± 11 0.048 u 6.54 + 0.19 396 + 38 0.061 

1 
5.62 ± 0.28 250 ± 25 0.044 72 u 11.70 + 0.56 420 + 43 0.036 100 

1 
9.20 + 0.77 264 + 21 0.029 81 


100 
100 

Table 1 -Brain weight and body weight data in neutron-irradiated mice (1) and their unirradiated controls (U)* 
* (10-14 mice in each group) 
This death after neutron irradiation of the late mouse embryo is not due to the usual hematological syndrome of the adult mam­mal. No observed difference was found in 
the  hematological  parameters  (leukocyte  
numbers or hematocrit).  
N e u t r o n  i r r a d i a t i o n  o f  n e w­ 
b o r n  mice  in  vivo  
When newborn mice, aged 1  to  7 days,  

were irradiated in vivo with 0.5 Gy neu­trons, no reduction of brain size was evi­dent, nor was the early 1-3 day mortality observed. This mortality, following 0.5 Gy neutrons delivered to the late mouse em­bryos in utero appears to be related to the damage to the central nervous system. 
During two irradiations a total of 53 new­born mice were exposed to a single dose of 0.5 Gy of neutrons as shown below: 
Age 
Number 

at irradiation 
of mice irradiated 

(days) 
1 6 
post-natal young. Only two mice (3.8 %) died, one on the first and one on the tenth day after irradiation. 
Nor was the brain weight significantly decreased after the newborn young were irradiated. The brains of these mice did not show the weight decrease of those mice irradiated in utero during days 15-19, although the neutron dose was the same, 
0.5 Gy, in each case. 
The body weights of the mice irradiated during the first week after birth showed a steady and progressive weight gain. From approximately 1 g at birth, the majority of these irradiated mice reached a body weight of 6.2-6.7 g within 3 weeks after irradiation. 
These is no evidence that the early post­natal mortality is a hematological type of radiation death, nor does it seem to be associated with the gastro-intestinal syn­drome, commonly described in adult ro­dents following neutron irradiation. 
Discussion -It is clear from these re­
3 8 5 8 6 7 7 9 
Unlike the neutron results after in utero exposure in late gestation, there was no high mortality after these exposures of su lts that there is significant damage to the central nervous system when the late (17 ± 2 day) mouse embryo is irradiated in utero with neutron doses of 0.5 Gy. The weight loss of the brain, 30-35 %, when compared with controls, persists for many months after birth. Even though the body 
Radiol. lugosl. 17: 205-211, 1983 

Radiation sensitivity of the foetal mammalian brain to ne'utrons delivered in utero 
size of the irradiated mice is significantly reduced, the brain weight reduction is not only a relative loss, but is an absolute de­crease. 
Our hypothesis is that this weight reduc­tion in the brain is due to celi killing. Hi­stological studies show considerable nu­clear pycnosis and mitotic inhibition. There are many neuroblasts present in the brain of the late mouse fetus. It is known that the stem celis of the mammalian central ner­vous system, the neuroblasts, are very sen­sitive to radiation (3). lf many cells are killed, one would expect a loss of weight of the whole organ, as found experimen­tally. It is possible that irradiation might change permeability of celi membranes and perhaps weight loss might be explained by water loss from the brain. However, an ex­periment with wet and dry weights of brains showed that the irradiated brains did not loose significantly more water than the control brains: In both groups the dry weights averaged about 20 ľ, of the wet weights. Celi killing can be tested by esta­blishing mitotic indices in the brain tissue by the use of tritiated thymidine and radio­autography. Such studies are under way. 
One of the remarkable results of these experiments is the fact that irradiation in vivo of the newborn young, within the first week postnatally, with the same dose, 0.5 Gy of fission neutrons, produces no signi­ficant weight loss of the brain. 
There is no evidence from our work that the postnatal mortality is caused by the well-known hematological or gastro-intesti­nal syndromes of the adult mammal after high doses of radiation. The blood para­meters we measured showed no significant difference from the blood picture in the controls. Nor was there any evident gastro­intestinal damage observed in these irra­diated mice. The early mortality was pro­bably related to the damage to the central nervous system directly. It may, however, also be related indirectly, to materna! da­mage, although at the dose of 0.5 Gy of neutrons we did not observe direct evi­dence of this materna! effect. In fact, in the irradiated litters, there was no significant reduction of living young per litter, between the irradiated and the unexposed controls: 
7.2 living young litter in each. 
It is possible that there might be a ma­terna! effect through insufficient lactation, inadequate suckling of young, or some other indirect effect of nutrition. However, we attempted severa! times to raise litters of irradiated young by foster mothers who had not been irradiated, as well as the re­verse procedure. In these cases we did not find any difference in early mortality rate, that could be related to indirect effects of radiation on the mother: It seemed that the early mortality of the irradiated young was a direct effect and not abscopal. 
Because of the significant loss of brain weight, biochemical work were undertaken in the brain at 2, 3, and 52 weeks. DNA content of 1 mg wet tissue weight did not change (9). The DNA content of the whole brain, however, decreased, parallel with the decrease of brain weight. The protein con­tent of the whole brain decreased by 10 °/o on weeks 2 and 3. We have also clearly demonstrated that the ability of amino-acy­lation of tRNA decreased, both in liver and brain of irradiated mice, the brain exhibit­ing a much lower capacity than the !iver (8). 
We did not find a significant increase in congenital anomalies in the neutron-irra­diated mice; however, the tirne of irradia­tion (between days 15 and 19) is late in ge­station -normal length 20 days -and organogenesis is virtually complete. The one exception may be the neuroblasts of the central nervous system. Therefore, one would not expect to find many anomalies associated with the "critical periods of organogenesis" (1 O, 11, 12). 
After irradiation with 0.5 Gy neutrons, approximately 40 ľ, of fetuses irradiated on day 17 ± 2 of gestation die within two weeks of birth. We estimate the LD 50/14 to be 60-75 rads. Our previous work with the rat embryo established a similar LD 50 of approximately 75 rads (4). 
We have recently begun a study using 6°Co gamma irradiation at similar times in the gestation period. There is little post­natal mortality after doses up 300 rads of gamma rays. Then the lethality rises sharp-
Rarliol. IUQOSI. 17: 205-211. 1983 
Vogel H. H., and Antal S. 
ly: the LD 50/3 days is approximately 400 
rads. Ali gamma-irradiated mice will die 
within 72 hours after a gamma dose of 600 
rads in utero on day 18. Thus the RBE (re­
lative biological effectiveness) of gamma/ 
neutrons for 3-day post-natal death seems 
to be approximately 4 or 5. 
Such studies on brain damage after neu­tron-irradiation of mammalian fetuses in utero have relevance for similar data in man: In 1976 Miller and Mulvihill summa­rized the human data on "microcephaly" in Japanese irradiated in utero at Hiro­shima. Although the exact neutron per­centage is stili in question in that city, there is no doubt that the neutron com­ponent was significant biologicaliy. Foliow­ing a dose of 50 rads in utero more than 50 '%, showed "microcephaly". Mole has recently stated that these, by rigid defini­tion, are not truly microcephalics (17). 
In 1973 Blot and Miller (13) summarized 1601 human cases of "severe mental retar­dation". 525 were irradiated in utero and 1076 were unirradiated matched controls. Severe mental retardation was carefully defined as: " can not perform simple calcu­lations or make conversation, or care for self; completely unmanageable, or has been institutionalized". After 250 rads in utero, 25 'O/o, were mentally retarded; when the dose reched 400 rads more than half were so classified. 
However, it should be emphasized that the "microcephaly" and severe mental re­tardation reported from Hiroshima, were observed in cases in which the neutron irradiation took place relatively early in human gestation (8-25 weeks of preg­nancy) and not during the last trimester of gestation which would correspond to days 15-19 of mouse development. There was little retardation reported from Nagasaki where the dose was largely gamma rays. 
The effects of neutron irradiation of the mammalian brain in utero should help us to understand and interpret the limited human data, from the atomic bomb tests and from radiotherapy (14). Our more re­cent experiments, stili unpublished, show clearly that the 15th and 13th days are even more senzitive than the 18th day of in utero irradiation. In these earlier periods the LD 50/3 days decreases to only 35-40 rads of neutrons. 
There appears to be a close correlation between the timing of the period of major radiation sensitivity in man to the induction of severe mental retardation and the timing of neuroblast celi divisions in the human brain (10-18 weeks of pregnancy). These stem cells provide the neurons for the fu­ture cerebral hemispheres. It seems, there­fore, that in both the human and murine embryo and fetus the most vulnerable pe­riod after neutron exposure is the tirne of neuroblast proliferation (14, 15, 16, 17, 18). 
References 

[1]. United Nations Scientific Committee on 
the Effects of Atomic Radiation: Sources and 
Effects of lonizing Radiation, Annex J, Develop­
mental Effects of lrradiation »in utero«, United 
Nations, New York, 1977 (655-725). 
[2]. Brent R. L.: Radiations and other physical 
agents. In: Handbook of Teratology. (J. G. Wilson 
and F. C. Fraser, eds). Vol. 1. Plenum, New York, 
1977 (153-223). 
[3]. Rugh R. and Wohlfromm, M.: Prenatal X­
lrradiation and Postnatal mortality. Radiat. Res. 
26: 493-506, 1965. 
[4]. Vogel Jr. H. H.: Neutron irradiation of rat 
embryos in utero. Developmental Toxicology of 
Energy-related Pollutants. Conf. 771017. Oct. 17­
19, 1977. Richland, Washington, 1978 (267-280). 
[5]. Makra S., Zarand P., Sztanyik L. B., and Muzsnay L.: A Biological lrradiating Facility at the Hungarian WWR-SM Reactor. Publication of the Central Research Institute for Physics, Hung_ Acad. Sci., Budapest, Hungary, No. KFKl-70-5­HP, 1970. 
[6]. Cziko R., Deme S., Makra S., Sztanyik L. 
B.: Eine biologische Bestrahlungseinrichtung zu dem Ungarischen Versuchsreaktor. Tagung der Ungarischen Gesellschaft fur Radiologie, Bp. 1664. Abst. Magyar Radiologie 16 (3): 191, 1964. 
[7]. Kobayashi T.: Brain-to-body ratio and tirne of maturation of the mouse brain. Am. J. Physiol. 204 (2): 343-346, 1963. 
[8]. Holland J., Korosi L., Antal S., Fonagy A., Hidvegi E., and Vogel H. H.: The effect of fission neutron irradiation in mice embryos. II. Changes of cell-free protein synthesizing system isolated from the brain and l'Annual meeting of 
iver. 16th the European Society of Radiation Biology, Ja­giellonian University, Krakow, Polanci Abstracts, 1981 (78). 
[9]. Fonagy A., Antal S., Holland J., Korosi L., Hidvegi E., and Vogel H. H.: Decrease in protein synthesis in brain of mice irradiated with fission 
Radiol. lugosl.17: 205-211, 1983 

Radiation sensitivity of the foetal mammalian brain to neutrons 'delivered in utero 
neutrons in utero. Celi differentiation Confe­rence. Athens, April, 1982. 
[10]. Russell L. H.: Effects of low doses of X­rays on embryonic development in the mouse. Proc. Soc. Exp. Biol. Med. 95: 174-178, 1957. 
[11 ]. Rugh R., Duhamel L., Osborne A. W., and Varma A.: Persistant stunting following X-irradia­tion of the fetus. Am. J. Anat. 115: 187-197, 1964. 
[12]. Hicks S. P., and D'Amato C. J.: Effects of ionizing radiations on mammalian development. In: Advances in Teratology, (D. H. M. Woollam, ed) Logos Press, London, 1966 (195-250). 
[13]. Blot W. S., and Miller R. W.: Mental re­tardation following in utero exposure to the Ato­mic Bomb of Hiroshima and Nagasaki. Radiology 100: 617-619, 1973. 
[14]. Dekaban A. S.: Abnormalities in children exposed to X-radiation during various stages of gestation: Tentative timetable of radiation in­jury to the human fetus. J. Nucl. Med. 9: 471­477, 1968. 
[15]. Dobbing J. and Sands J.: Quantitative growth and development of the human brain. Archives of Disease in Childhood 48: 757-767, 1973. 
[16]. Mole R. H.: Radiation effects on pre-natal development and their radiological significance. Brit. J. Radio!. 52: 89-101, 1979. 
[17]. Mole R. H.: Consequences of pre-natal radiation exposure for post-natal development. lnt. J. Rad. Biol. (1982). 
[18]. Otake M., Schull W. J.: Relationship of gamma rays and neutrons to mental retardation in children exposed in utero to the atomic bombs Hiroshima and Nagasaki. Radiation Ef­fects Research Foundation Report in preparation (1980). 
Author's address: Prof. H. H. Vogel, of Tennessee Center for the Health Memphis, Tennessee, USA.  University Sciences,  
Radiol. lugosl. 17: 205-211. 1983  211  


delovna organizac1Ja slovenijales-trgovina ljubljana 

Izvozna dejavnost DO Slovenijales-trgovina vkljucuje polfinalne izdelke: žagan les in eleme'nte listavcev, žagan les iglavcev, lesne plošce, furnir, gozdne proizvode, lesene gradbene ele­mente in konstrukcije, celulozo, papir, kemicne surovine In repromaterial. Med finalnimi izdelki so najpomembnejši izvozni artikli kolonialno in rustikalno pohištvo iz masivnega lesa, moderno ploskovno pohištvo, športni artikli, kemicni izdelki in stroji ter naprave za lesno industrijo. Velik razvoj je dosegel izvoz Inženiringa objektov in opre'me, predvsem hotelskih, turi­sticnih in drugih gospodarskih objektov. Uvozna dejavnost ob­sega proizvode kemicne, bazne in finalne industrije, repromate­riale za lesno industrijo in druge industrijske veje, papir in celulozo, lesno obdelovalne in gradbene stroje ter orodja. V 
okviru uvozne dejavnosti so organizirana zastopstva in kon­signacijska prodaja repromaterialov, orodij, strojev in avdio­vizualnih programov. 
Na notranjem trgu prodaja delovna organizacija Slovenijales­trgovina stanovanjsko opremo, ki vkljucuje pohištvo, belo teh­niko, svetila, talne In zidne obloge' ter ostalo notranjo de­koracijo. Ustrezno širok asortiment, gosta mreža prodajnih lokalov in sodobna skladišca omogocajo ob podpori racunalnika uvajanje družinskega inženiringa in zadovoljujejo najzahtevnejše kupce, Poleg stanovanjske opreme za Izgradnjo In flnailzacljo stanovanjskih In drugih objektov nudi delovna organizacija Slo­venijales-trgovina veliko Izbiro žaganega lesa, lesnih tvorlv, stavbnega pohištva, osnovnih gradbenih In Instalacijskih mate­rialov, sanitarne keramike ter izolacijskih materialov. Izvajal­cem gradbenih del DO Slovenijales-trgovina posreduje dobavo vseh gradbenih elementov In oskrbuje lesno Industrijo s suro­vinami In repromaterljall. Na podrucju opreme In Inženiringa, ki vkljucuje kompletne hotelske in poslovne objekte, šole in vrtce, bolnišnice, banke ter športne In kulturne objekte delovna organizacija Slovenijales-trgovina nudi Investitorjem svetovanje, projektiranje, celotno organizacijo, montažo In tehnicni prevzem. 
Delovna organizacija Slovenijales-trgovina oskrbuje jugoslovan­sko tržišce s hlodovino, žaganim lesom, furnlrje'm in drugimi elementi iz tropskih drevesnih vrst. Del tropskega lesa Izvira iz mešanega podjetja Slovenla Bols, ki ga Je 1971. leta usta­novila delovna organizacija Slovenijales-trgovina v CAR. Poleg gozdne proizvodnje (secnja In izvoz hlodovine) se podjetje od leta 1978, ko je bila zgrajena sodobna žagalnica In furnirnica z lastno energetsko postajo, ukvarja s proizvodnjo žaganega lesa in furnirja. Precejšen del uvožene tropske' hlodovine se razžaga v sodobnem obratu, ki Je bil v ta namen ustanovljen v Kopru v neposredni bližini mednarodnega pristanišca. 
Varia -saopštenja 
111 JUGOSLOVENSKI KONGRES NUKLEARNE MEDICINE 
Skopje, 3-6. jun 1982 

U organizaciji Udruženja za nuklearnu medi­cinu Jugoslav:je a pod pokroviteljstvom Socija­listicke Republike Makedonije u Skopju je od 
3. do 6. juna 1982. godine održan III Jugosloven­ski kongres nuklearne medicine. 
U radu Kongresa ucestvovalo je više od 200 saradnika svih jugoslovenskih nuklearno-medicin­skih ustanova. Pored njih Kongresu je prisustvo­vao veci broj poznatih strucnjaka nuklearne me­dicine iz inostranstva medu kojima i prof. dr. Wagner iz Baltimora, dr. Britton iz Londona i dr. Cox iz Rotterdama. 
Na Kongresu je podneto 160 referata i 30 po­stera. 
Glavne teme kongresa su bile: radioa.tivni izotopi u eksp:oraciji kardiovaskularnog sistema i primena radioaktivnih izotopa u ispitivanju ko­štanog sistema. 
Prvoj temi su bile posvecene tri sesije kon­gresa sa ukupno 35 referata. Uvodne referate su podneli dr. V. Bošnjakovic iz Beograda, prof. dr. 
H. Wagner iz Baltimora i dr. D. lvancevic iz Za­greba. U podnetim referatima izneta su iskustva mnogih autora u radionukleidnoj ventrikulografiji, angiografiji srcanih grešaka, odredivanju krvnog protoka kroz bubreg i mozak, primeni Tl-201 u scintigrafiji miokarda kod shemicne bolesti srca, odredivanju istisne frakcije leve srcane komore i dr. 
Primeni radioaktivnih izotopa u ispitivanju ko­štanog sistema bilo je posveceno 24 referata. Uvodna izlaga:ija na ovu temu podneli su dr. 
P. H. Cox iz Rotterdama i prof. dr. M. Erjavec iz Ljubljane. U ostalim referatima tretirana je vred­nost skenografije kod primarnih malignih tumora kostiju, u otkrivanju koštanih metastaza kod kar­cinoma dojki i neoplazijata tireoidne žlezde, klinicki znacaj skenografije skeleta kod obolelih od karcinoma prostate, u ranoj dijagnostici reumatoidnog artritisa, u proceni funkcionalnog stanja proteze femura i druga. 
Posebna sesija Kongresa bila je posvecena 

nuklearnoj nefroligiji na kojoj su podneta 12 re­
ferata u odredivanju ukupnog i separatnog kli­
rensa, ispitivanju dinamike mikcije, funkcional­
nom ispitivanju mobilnih i transplantiranih bu­
brega i dr. 
U posebnim sesijama Kongresa obradena je 

primena radioaktivnih izotopa u gastroenterolo­
giji, u eksploraciji tireoidne žlezde, radioimuno­
loškim metodama i njihovoj primeni u endokrino­
logiji, instrumentaciji dozimetriji a takode 
i slobodnim temama. 
U okviru Kongresa takode su ogranizovane 

panel diskusije o mogucnostima za sopstvenu 
proizvodnju radiofarmaka u nuklearno-medicin­
skim laboratorijama i nuklearna kardiologija 
u praksi nuklearne medicine i klinicke kardiolo­
gije. 
Trideset referata prikazano je na Kongresu 
u vidu postera. 

Uporedno sa Kongresom održavao se je i strucni sastanak medicinskih tehnicara na kome je prezentirano 27 referata. 
U okviru Kongresa takode je organizovana izložba nuklearno medicinske opreme i radio­farmaka na kojoj su svoje proizvode prikazali Institut za nuklearna istraživanja »Boris Kidric« iz Vince i mnogi drugi izlagaci iz inostranstva. 
Održana je skupština Udruženja za nu:dearnu medicinu Jugoslavije kojoj je bio podnet izveštaj 
o radu Udruženja u proteklih cetiri godina. Rad Udruženja skupština je veoma pozitivno ocenila. lzabrano je novo predsedništvo Udruženja cije ce sedište narednih cetiri godina biti u Beogradu. 
Za predsednika Udruženja izabran je dr. Petar Milutinovic a za sekretara dr. Nikola 0ordevi6. 
Skupština je u znak priznanja za zasluge u raz­

voju Nuklearne medicine Jugoslavije ovog puta po treci put dodelio diplome svojim clanovima: prim. dr. Cvijeti Margetic, prim. dr. Stjepanu Me­seku, dr. Veri Lukic, dr. Nikoli 0ordevicu, mag. ing. Silvestru Kladniku, prim. dr. Francu Fazarin­cu, dr. Janošu Lembergeru, mag. Nadi 0urovi6, doc. dr. Branislavi Georgievskoj. doc. dr. Nini Si­movoj i reviji »Radiologia lugoslavica«. 
Prof. dr. B. Karanfilski 
REPUBLlcKIM I POKRAJINSKIM 
SEKCIJAMA ZA RADIOLOGIJU 
NUKLEARNU MEDICINU TE R/P SEKCIJAMI 
ZA NUKLEARNU MEDICINU 

Redakcija revije »Radiologia lugoslavica« umo­ljava sve gore pomenute sekcije: 
1. da joj u pocetku svake godine šalju tacan spisak svih svojih clanova, njihove titule i tacne adrese, odnosno da svoj spisak dopune tirne da crtaju otišle cl2nove, unose imena novih clanova, korigiraju njihove titule i promenjene adrese. 
Na osnovu primljenih zakljucaka na sednicama uprave Udruženja za radiologiju i nuklearnu me­dicinu SFRJ u Sarajevu te uprave Udruženja za nuklearnu medicinu u Rijeci svi clanovi tih sek­cija, tj. radiolozi i strucnjaci iz nuklearne medi­cine, morali bi obavezno biti pretplatnici revije. Ti zakljucci bili su donešeni sa nameram da se prihodima od pretplate potpomogne izdavanje casopisa. Redakcija revije bori se naime velikim finansijskim poteškocama koje prouzrokuju u prvom redu stabilizacijski poduhvati i naglo di­zanje troškova štampanja revije. štamparski tro­škovi porasli su u periodu 1976-1982 za 511 °le, a subvencija Saveza R/P SIZ za naucni rad u SFRJ jedva za 231 %. 
Prihodi od pretplate predstavljaju znacajan fi­nansijski izvor. Godišnja cena revije, koja iznosi za pretplatnike-pojedince 500 dinara a za usta­nove 2.000 dinara, svakako je vrlo niska, zbog toga za pretplatnike ne predstavlja nikakav teret, a za opstanak revije prihodi od pretplata od ve­likog su znacaja. 
Varia -saopštenja 
Iz gore pomenutih razloga redakciji su potrebni tacni spisci clanova pojedinih R/P sekcija. Re­vija se u principu šalje na osnovu primljenih za­kljucaka po spiscima svim clanovima, osim oni­ma koji narudžbu revije otkažu. 
2. da joj šalju spisak svih zdravstvenih usta­nova na teritoriji njihove republike odnosno po­krajine u kojima rade radiolozi i strucnjaci iz nuklearne medicine. 
Redakcija revije predložit ce svim takvim podrucnim institucijama 
-da sklapanjem samoupravnih sporazuma 
o sufinansiranju revije potpomažu njeno izla­ženje; 
-da se pretplate na reviju ako još nisu pret­platnici i barem na takav nacin sufinansiraju njeno dalje izlaženje. 
3. 
da jave redakciji revije ime svog predsed­nika i sekretara kao i ime te adresu osobe na koju redakcija može da se redovno obraca po svim pitanjima u vezi sa revijam. 

4. 
da clanove svoje sekcije na jednom od sa­stanka opomene na redovno uplacivanje pret­platnog iznosa. 


Na osnovu evidence izvršenih uplata redakcija revije utvrdila je da jedva 1/3 svih onih kojima se revija šalje redovno vrši placanje pretplate, iako im se svi racuni za dugujucu pretplatu šalju 
redovno svake godine. 
Redakcija revije 
RAK -SISTEMSKA BOLEZEN 
Ljubljana, 5. marec 1983 

Prvi (enodnevni) izobraževalni dan na Onko­loškem inštitutu je bil pripravljen z namenom, da seznanimo zdravnike slovenskih bolnišnic in zdravstvenih domov s sodobno obravnavo raka­vega bolnika, zlasti z novejšimi dognanji, zaradi katerih se je mocno spremenila klinicna obrav­nava. Poudarili smo pomen diagnosticno tera­pevtskega postopka pri zacetnem zdravljenju za izvid in prognozo bolezni ter seznanili udele­žence z indikacijami za adjuvanto terapijo in z njenim namenom. teleli smo tudi poglobiti in urediti sodelovanje z zdravniki vseh slovenskih bolnišnic in zdravstvenih domov ter s tem ra­cionalizirati zdravljenje in oskrbo rakavih bolni­kov. Udeležba je presegla vsa pricakovanja. Pre­davalnica Onkološkega inštituta je bila skoraj premajhna. 
V uvodu je vodja seminarja poudaril osrednjo 
misel, da neuspehi radikalnega oziroma super­
radikalnega lokalnega zdravljenja kažejo na to, 
da rak ni bolezen, ki je omejena samo na en 
organ, temvec je bolezen celotnega organizma. 
Razvoj in potek rakave bolezni je odvisen od 
tipa tumorja in od odzivnosti organizma-gostitelja. 
Klinicni vidiki invazivnosti primarnega tumorja, 
nacini metastaziranja in odnos tumor-gostitelj 
so osnove za razumevanje sistemskega pote­
ka rakave bolezni. Osemdeset odstotkov bol­
nikov ima ob zacetku zdravljenja oddaljene metastaze, ki jih kljub številnim preiskavam ne moremo ugotoviti. To spoznanje predstavlja zasnovo sodobnega kombiniranega zdravljenja raka. Kirurgiji in radioterapiji se je pridružila do­datna sistemska terapija, to je predvsem adju­vantna kemoterapija, ki je za prognozo in izid zdravljenja izredno pomembna. Adjuvantna ke­moterapija je tista, ki neposredno sledi lokalni terapiji. Z njo skušamo uniciti obstojece mikro­metastaze. Koncni cilj pa je ozdravitev. Zavedati se moramo, da z odstranitvijo tumorja z maso 1 g, torej klinicno komaj zaznavnega tumorja, od­stranimo le 103 celic in da v organizmu ostane 106 celic, od katerih lahko vsaka izzove nastanek metastaz. cas med lokalnim zdravljenjem in uvedbo dodatnega sistemskega zdravljenja naj bo cim krajši, ker je uspešnost tega zdravljenja obratno sorazmerna z velikostjo tumorja. šte­vilne klinicke študije v svetu in pri nas dokazu­jejo, da z dodatno sistemsko terapijo dosežemo vec kompletnih remisij in petletnih preživetij. Ob pravilnem izboru bolnikov, ob dolocanju prognosticnih faktorjev, ob zadostnem .znanju onkologije eticna dilema, ali naj dajemo kemo­
terapijo bolniku, ki nima ocitnih znakov bolezni, odpade. 
Zaradi razlicnih vrst raka, razlicnih nacinov metastaziranja in številnih terapevtskih možnosti je za posameznega bolnika in njegovo rakavo bolezen potrebno dobiti veliko število informacij, preden se odlocimo za najbolj primeren nacin zdravljenja. Pomagamo si s pravilno klasifikacijo maligne bolezni in z ugotavljanjem prognosticnih faktorjev. Vsaka lokalizacija rakave bolezni ima svojo klasifikacijo. Nauciti se moramo uporabljati ne samo TNM klasifikacijo, temvec tudi novejše, popolnejše, ki so dopolnjene s histopatološkimi, kirurškimi in drugimi informacijami. Dobra klasi­fikacija maligne bolezni nam ne pomaga samo pri nacrtovanju zdravljenja in postavljanju prognoze, temvec tudi pri nadaljnjem spremljanju rakave bolezni. To nam olajša tudi izmenjavo informacij med onkološkimi centri in drugimi ustanovami. Pomen prognosticnih faktorjev, ki so vezani na tumor (histologija, tumorska masa itd.) in gostitelja (starost, spol, stanje zmogljivosti itd.) pri razlicnih lokalizacijah tumorja ni enaka. Ne­sporen je pomen biokemicnih tumorskih marker­jev (onkofetalni antigeni, ektoticni hormoni, en­cimi in produkti tumorskega ali gostiteljevega metabolizma) za zgodnje odkrivanje metastaz ali recidivov, za izbiro bo:nikov za dodatno terapijo, za pravilno vrednotenje zdravljenja in tudi za prognozo poteka bolezni. Zaradi pogosto lažno pozitivnih in lažno negativnih rezultatov pa so neuporabni pri množicnem odkrivanju maligno­mov pri navidezno zdravi populaciji. 
Zaradi hitrega razvoja medicine, posebej pa 
onkologije, ter zaradi heterogenosti malignih 
obolenj posameznik težko obvlada spoznanje 
o tem, katero zdravljenje je za dolocenega bol­nika optimalno. Multidisciplinarna obravnava bolnika z maligno boleznijo naj bo pravilo in ne izjema. V multidisciplinarnem timu so kirurg, 
Varia -saopštenja -recenzije 
radioterapevt, internist, patolog in drugi, ki se ukvarjajo predvsem z zdravljenjem raka. Zaradi tega so bili predavatelji na seminarju iz razlicnih strok. Le tim, v katerem so onkologi razlicnih strok, bo pravilno multidisciplinarno obravnaval bolezen. Onkolog-kirurg ne opravlja samo radi­kalnih in paliativnih operacij, temvec sodeluje tudi v diagnostiki, pri inplantaciji radioaktivnih izvorov, pri ekstrakorporealnih perfuzijah cito­statikov, pri rekonstruktivni kirurgiji. Spoznavanje kombiniranega zdravljenja v onkologiji omogoca, da opravljamo manj obsežne, manj mutilantne operacije v primerih, ko s kombiniranimi nacini zdravljenja lahko dosežemo enak ali celo boljši ucinek. Vloga radioterapevta ni samo obsevanje lokalno napredovalih karcinomov in paliativno obsevanje oddaljenih metastaz, ampak tudi do­datno obsevanje po radikalnih operacijah. Popol­noma jasno in razumljivo je njegovo sodelo­vanje pri zdravljenju radiosenzibilnih in zmerno radiosenzibilnih tumorjev. Naloga internista-onko­loga je zdravljenje s hormoni in kemoterapevtiki. 
Izrednega pomena je njegovo delo pri diagno­stiki malignomov, pri uvajanju novih nacinov zdravljenja s citostatiki in pri intenzivni kemo­terapiji. Onkološkega tirna si danes brez pato­loga ne moremo predstavljati. Patolog natancno klasificira vrsto malignoma, doloci stopnjo malig­nosti, mitotski indeks itd. Ocenjuje tudi spre­membe v tumorskih celicah po radijski ali kemo­terapiji in s tem posredno ovrednoti terapijo. Pri postavljanju patološke diagnoze nujno potrebuje številne klinicke podatke. 
V nadaljnjih predavanjih so bili prikazani prak­

ticni primeri zdravljenja rakavega bolnika. Prikaz 
bolnic z operabilnim malignomom dojke, ki se 
zdravijo na našem inštitutu, je jasno pokazal 
pomen TNM klasifikacije, prognosticnih faktorjev, 
patološke morfologije primarnega tumorja in 
pazdušnih bezgavk, pomen dolocanja hormonskih 
receptorjev in pomen multidisciplinarne obrav­
nave. Prosti interval in petletno preživetje bolnic 
z operabilnim malignomom dojke, ki so preje­
male adjuvantno terapijo, se znacilno razlikuje 
od tistih, ki so bile zdravljene samo lokalno. 
Pomen klinicnega stadija, hitro postavljanje 
diagnoze, adekvatnega zdravljenja in pojmova­
nje raka kot sistemske bolezni so bili prikazani 
na primerih karcinoma jajcnika in karcinoma 
maternicnega vratu. Pomembnost ugotavljanja 
biokemicnih tumorskih markerjev pri bolniku brez 
klinicnih znakov bolezni je bila prikazana pri 
bolniku z malignomom širokega crevesa. Nujnost, 
da se redke vrste malignih obolenj zdravijo na 
Onkološkem inštitutu, je potrdil tudi primer ma­
lignega limfama s primarno lokalizacijo v šcit­
nici. 
V odmoru med predavanji so se udeleženci seminarja seznanili z delom knjižnice in INDOK službe na Onkološkem inštitutu ter z jugoslovan­skim INDOK centrom za onkologijo. Spoznali so možnost uporabe informacij iz mednarodne banke podatkov -CANCERNET in vkljucevanje jugoslovanske onkološke literature v ta sistem. 

Prvi izobraževalni dan »Rak -sistemska bole­zen«, namenjen slovenskim zdravnikom, je stro­kovno in organizacijsko uspel. 
Anketa, namenjena kriticni oceni podiplom­skega izobraževalnega dne, je pokazala, da slo­venski zdravniki želijo: 
-nove formularje za prijavo raka in boljše sodelovanje z Registrom raka, 
-redno obvešcanje o strokovnih seminarjih, sestankih in podobnem na Onkološkem inštitutu, 
-navodila za delo z onkološkim bolnikom v osnovni zdravstveni službi pri odkrivanju raka­vih bolezni, med zdravljenjem in v terminalnih stadijih bolezni, 
-da so seminarji najmanj dvakrat letno. 
Borut štabuc 
UL TRASCHALLDIAGNOSTIK INTRAABDOMINELLER GEFASSVERANDERUNGEN 
Wulf -Peter Brockmann 

Georg Thieme Verlag, Stuttgart -New York 1983, 83 slik, 4 tabele, 67 strani 
Avtor je zbral rezu'tate ultrazvocnih pregledov abdominalnih žil pri 2500 pacientih. Zaradi boljše preglednosti razpravlja posebej o arterijah, venah in portalnem žilnem sistemu, intraparenhimske žilne spremembe pa so omejene na jetra. Na arterijah je našel v 16 primerih anevrizme, v 17 primerih dilatacije lumna in v 18 primerih ste­noze. V dokaj visokem številu (51) so bile zajete variante žilnega sistema: akcesorne jeterne arte­rije ter dvojni ledvicni arteriji. 
Pri venah je bila najpogosteje najdena razši­

ritev jeternih ven kot sekundarni znak insufi­
cience desnega srca. Tudi pri stenozah so na 
prvem mestu spremembe jeternih ven (pri ciro­
zah), 8 primerov stenoze venae cavae inferior 
pa je bilo posledica ekspanzivnega procesa 
v sosešcini (tumor, cista, limfam). 
Venske tromboze v celotnem materialu pred­

stavljajo le neznaten delež. 
V patologiji portalnega ožilja je najvec pozi­

tivnih izvidov posledica jeterne ciroze. Pozornost 
zaslužijo pravilno ugotovljene rekanalizacije um­
bilikalne vene (5 primerov) pri portalni hiper­
tenziji. 
Vecina ultrazvocno ugotovljenih sprememb je 

bila potrjena angiografsko ali z racunalniško to­
mografijo. Zato postavlja avtor ultrazvocno pre­
iskovalno metodo takoj za angiografsko, v pri­
merih, ko pa je slednja neizvedljiva, ostaja ultra­
zvok edina -in sploh ne slaba -diagnosticka 
možnost. 
Prednost knjige je v njenem odlicnem slikov­

nem delu, medtem ko je teksta malo. To pa po­
stavlja tudi omejitev, saj bo po njej koristno 
segel le, kdor se z ultrazvocno diagnostiko že 
ukvarja. 
Marko Demšar 
Varia ­
DAS RONTGENBILD 
Roland Felix-Bernd Ramm 

2. predelana in razširjena izdaja. Georg Thieme Verlag, Stuttgart -New York 1982, 173 slik, 19 tabel, 371 strani. Cena 29,80 DM 
Cetudi avtorja v predgovoru ne bi posebej opo­zorila, da je pricujoca druga izdaja (prva leta 1979) precej izpopolnjena, to že pri bežni pri­merjavi obeh ne more ostati skrito: popolnoma nova poglavja dajejo knjigi žepne izdaje velik format. 
Rutinska uporaba novih tehnologij v medicini zdravnika ne pelje vedno k izvorom fizikalnih zakonitosti, ki so podlaga novih diagnostickih postopkov. Cas izbriše nekatera znanja in ce je potrebno odpihniti prah pozabe, je ta knjiga kot nalašc: in to ne samo za rentgenologa! 
Dobra polovica knjige je namenjena rentgeno­logiji: v desetih poglavjih je smotrno razpore­jeno vse, kar je tehnicno pomembno za to vejo medicine. Avtorja pricenjata s fizikalnimi osnova­mi nastanka rentgenskih žarkov (vendar že s po­mocjo in v luci najnovejših spoznanj na podrocju atomske fizike), nadaljujeta z opisom in jedrnato razlago delovanja delov rentgenskega aparata in poglobljeno obdelata nastanek rentgenske slike. Ne izogneta se opisu rentgenskega pribora, težišce pa dasta poglavju o rentgenskih tehnikah pri vseh danes uporabljenih preiskovalnih me­todah. Cetudi so taka poglavja nujen sestavni del vseh osnovnih ucbenikov rentgenolog'
ije, pa so le malokje napisana tako jasno, razumljivo, brez nepotrebnih zavajanj na stranpota. 
Racunalniška tomografija (CT) in ultrazvok sta opisani le bolj v grobem, a kljub temu ostajata v okviru dobre informacije. Avtorja sta izkoristila narašcajoce zanimanje za nove metode: razcle­nita že digitalno radiografijo (razvito posebej za potrebe angiografije) in jedrsko magnetno reso­nanco (NMR). 
Sledijo si poglavja o osnovah nuklearne medi­cine, fizikalnih osnovah dozimetrije in zašc!ti pred ionizirajocim sevanjem. škodljivo delovanJe sevanja je opisano posebej in upošteva najnovej­ša spoznanja na tem podrocju. Zakonodaja, ki se na to navezuje, pa -razumljivo -velja le za ZR Nemcijo. Z opisom delovanja in vrst dozi­metrov je razpon knjižice zakljucen. 
Velja: to ni monografija, ki bi jo bralec brez predaha precita!. Med poglavji potrebuje premor in pri vsa!<em od njih nekaj vec razmišljanja. 
Vendar: za vsako od danes uporabljenih sli­kovnih metod bo naše\ odlicno razlago! V tem pa je prakticna in nadpovprecna vrednost knjige. 
Marko Demšar 

recenzije 
BANBURY REPORT 12 
Nitrosamines and Human Cancer, 580 str. 
BANBURY REPORT 13 
lndicators of Genotoxic Exposure, 599 str. 

Cold Spring Harbor Laboratory 1982, New York, 
ZDA 
Publikacije »Banbury Report« predstavljajo za­pise porocil in dokaj ostrih razprav znanih raziskovalcev, ki se v zvezi s to ali ono aktualno problematiko s podrocja bazicnih in epidemio­loških raziskav raka zbero na konferenci v Ban­bury Center, Cold Spring Harbor Laboratory, New York, ZDA. 
Dvanajsta publikacija priobcuje razmišljanja in dognanja o vlogi n it roza m i no v n a na­s ta n e k i n razvoj raka p r i c I o ve k u. V eksperimentu se nitrozamini že dlje casa upo­rabljajo kot mocni karcinogeni. Kot karcinogeni so se izkazali tudi v kulturi cloveških celic in organov. Pri ljudeh zastrupljenih z dimetilnitroza­mini (NDMA) so našli podobne patološke spre­membe kot pri eksperimentalnih živalih, pri eni kronicni izpostavljeni osebi pa so opisali pato­loške spremembe v jetrih kot preneoplasticne. Humane celice so v kulturi sposobne spremeniti NDMA v metilirajoce vmesne snovi, ki potem ucinkujejo z DNA. Z natacnimi spektrometricnimi meritvami so uspeli potrditi prisotnost nizkih koncentracij NDMA tudi pri nekaterih ljudeh. 2ivalski poskusi pa napeljujejo k domnevi, da bi prisotnost alkohola lahko povišala koncen­tracijo endogeno stvorjenih nitrozaminov v ekstra­hepaticnih organih, ce bi bila funkcija jeter za­radi alkohola okrnjena. Na voljo imamo zelo obcutljive in zanesljive metode za merjenje ni­trozaminov v hrani in tobacnem dimu. V eksperi­mentu je endogena tvorba nitrozaminov iz pred­hodnikov aminov in nitritov dobro raziskana. Takšno endogeno reakcijo nitrozacije pa je Bartsch uspel pokazati tudi pri cloveku z doka­zovanjem tvorne nekarcinogene spojine N-nitro­zoprolina, ki se skoraj v celoti izloca z urinom. Ta ugotovitev je izredno pomembna, saj koncno omogoca dokazovanje endogene tvorbe nitroza­minov pri cloveku, ki je izpostavljen nitrozirajo­cim aminom. Pri cloveku pa je zelo pomemben tudi encimsko vezan proces »popravljanja DNA«, tj. odstranjevanje alkilnih skupin, ki so jih v DNA vnesli nitrozamini. Ti encimi so v cloveških jetrih aktivnejši kot v podganjih in lahko predstavljajo obrambo pred indukcijo raka zaradi nitrozospo­jin. Epidemiološke študije o vlogi vsepovsod pri­sotnih nitrozaminov pri nastanku humanega raka je težko nacrtovati in izvajati. Pretekle raziskave so nakazale vzrocno vlogo nitrozaminov pri na­stanku raka secnega mehurja ob prisotnosti bil­harziaze, epifaringea\nega raka v Hong Kongu, raka požiralnika v severni Kitajski in želodcnega raka v nekaterih deželah sveta. Zelena luc tem raziskavam pa se morda odpira prav z merjenjem nekarcinogenega nitrozoprolina med prebival­stvom najbolj prizadetih obmocij. 
Trinajsta publikacija je knjiga zapisov Konfe­rence o i n d i k a t o r j i h g e n o to k s i c n e 
Varia -rece'nzije 
izpostavljenosti. Konferenca je bila sklicana, da bi sodobna dognanja bazicnih raziskav in anali­ticne epidemiologije raka združila v novi vedi: m o I e k u I a r n i e p i d e m i o I o g i j i. Pomanj­kljivost klasicnih bazicnih raziskav je v pomanj­kanju ustreznih metod za ekstrapolacijo rezul­tatov živalskih poskusov in in vitro testov na cloveka, posebej še pri dolocevanju kvantitativ­nega tveganja. Omejitve konvencionalnih epide­mioloških raziskav pa so v tem, da so dolgo­trajne, ne prevec obcutljive in obicajno retro­spektivne. Ko nakazujejo neko povezanost, po­gostokrat ne morejo dati tudi neposrednega do­kaza o vzrocni povezanosti. _Molekularna epi­demiologija raka pa naj bi omogocala ugotav­ljanje endogenih in eksogenih dejavnikov, vple­tenih v human o karcinogenezo na biokemicnem in molekularnem nivoju s pomocjo uporabe naj­sodobnejših laboratorijskih metod v epidemio­loških raziskavah. Te laboratorijske metode naj bi vkljucevale: tehnike za ugotavljanje tistih spe­cificnih endogenih dejavnikov cloveka, ki vplivajo na sprejmljivost za karcinogene, poskuse ugo­tavljanja karcinogenov v cloveških celicah, tkivih ali tekocinah, poskuse ugotavljanja biološko efektivne doze karcinogena v celicah in metode merjenja zgodnjega b:ološkega in biokemicnega odgovora cloveka na karcinogene dejavnike. Na konferenci so bili predstavljeni novi in ocenjeni stari pristopi za dolocevanje biološko signifi­kantnih doz in markerjev tistih genetskih okvar, ki so za oceno tveganja potrebni. Med preiska­vami markerjev genetsl<ega odgovora pri cloveku in živalih je bila kot nova predstavljena metoda štetja ' mikronukleov za oceno kromosomske okvare pri razlicnih vrstah celic. Med preiskavami sperme je bilo kot novo poudarjeno poglobljeno morfološko opazovanje spermijev. Problem po­vezovanja laboratorijsl<ih doz in genets!<ih odgo­vorov s podatki o incidenci raka tudi na tej kon­ferenci še niso uspeli rešiti. Najbolj žgoc prob­lem ostaja na podrocju promocije raka. Nekateri mutageni karcinogeni so skorajda samo ini­ciatorji, drugi t. i. kompletni karcinogeni pa so tudi promotorji. Kakršnakoli korelacija mutage­nosti in vivo z incidenco raka je lahko zaradi pomanjkanja znanja o tem, kakšno je stanje pro­mocije proucevane živalske kolonije ali humane populacije, popolnoma razvrednotena. Hipoteze, ki jih raziskovalci testirajo in vsa preverjanja (kalibriranja) v okviru ene živa!s',e vrste se nam­rec nanašajo na mutageno in s tem inicirajoce delovanje. Razlike v stanju promocije pa lahko zlahka zabrišejo dejanske korelacije na nivoju mutacije in iniciacije. Dogajanja v fazi promo­cije so pri nastajanju raka zelo pomembna, pri nekaterih lokalizacijah raka pa so odlocilna za dolocevanje tveganja zbolevanja. 
Publikaciji ponujata vec novosti bazicnim ra­ziskovalcem kot epidemiologom, ostrina izmenja­ve mnenj in izkušenj pa utegne koristiti vsem, ki jih taka ali drugacna raziskovanja zanimajo. 
Vera Pompe-Kirn 

lzveštaj i obracun za godinu 1982 
IZVEŠTAJ I OBRACUN ZA GODINU 1982 
Redakcija revije »Radiologia lugoslavica« za­kljucila je poslovnu godinu 1982 pozitivnom bi­lancam. Ostatak finansijskih sredstava je mini­malan ( + 67.718,42 din) te nije dovoljan ni za pokrice troškova štampanja broja 1/1983. Zbog toga redakcija revije bila je prinudena zamoliti za avans Zajednicu za istraživacki rad SR Slo­venije, preko koje sufinansiraju reviju republicke i pokrajinske SIZ za naucni rad, a Fond za iz­gradnju i nabavu opreme Onkološkog instituta u Ljubljani zamolila je za beskamatni zajam u visini od 200.000 dinara. 
Redakcija revije »Radiologia lugoslavica« bori se vec godinama velikim finansijskim poteško­cama koje prouzrokuju u prvom redu stabilizacij­ski poduhvati i naglo dizanje troškova izdavanja 
revije. 
Troškovi štampanja podigli su se u periodu 1976-1982 za 511 %, a uporedno porasli su i drugi troškovi oko izdavanja casopisa. 
FINANSIJSKI IZVEšTAJ 
Prihodi se uvecavaju mnogo sporije. Finansij­ska pomoc sa strane Saveza R/P SIZ za naucni rad u SFRJ podigla se u razdoblju 1976-1982 za 231 %. U 1982. godini iznosila je jedva 337.000 din ara te nije dovolj na ni za pokrice 1 /6 ukupnih troškova izdavanja. Prihodi od objavljivanja re­klamnih oglasa zbog stabilizacijskih poduhvata opadaju. Jedva 1/3 pretplatnika-pojedinaca re­dovno uplacuje pretplatu. 
Znacajan izvor prihoda u godini 1982 pred­stavljala su takode sredstva, dobijena na osnovu samoupravnih dogovora o sufinansiranju revije sa strane podrucnih institucija. Kao u prošlim godinama, tako je i u 1982. godini ucešce u sufi­nansiranju bilo najvece u SR Sloveniji. Finansij­sku pomoc pružile su još podrucne institucije iz SR BiH, SR Hrvatske, AP Kosova, SR Make­donije i AP Vojvodine, a SR Crna gora i SR Srbi­ja u sufinansiranju nisu ucestvovale. 
Ukupni troškovi izdavanja 2,181.460,27 din 
Od toga 
-troškovi štampanja 
-broj 1 /1982 = 289.800,00 
-broj 2/1982 = 465.141,70 
-broj 3/1982 = 304.514,00 
-broj 4/1982 = 533.204,00 
Materijalni troškovi 
-proizvodne i neproizvodne usluge drugih (honorari 
na osnovu ugovora o radu i autorski honorari) 

-izdaci za reprezentaciju 
-amortizacija 
-drugi materijalni troškovi (kancelarijski materija!, 
PTT usluge) -štampanje formulara (popratni listovi za clanke, 
kuverte i papir sa adresom redakcije revije) 

Drugi troškovi 
-uzvrat zajma UKC Ljubljana 
-provizija banke i usluge SDK 
-dnevnice za zvanicna putovanja 
-uzvrat prevoznih troškova za zvanicna putovanja 
Prihodi -ukupno 
Od toga 
-iz R/P sufinansiranja (doznake u 1982. godini 
-nije obuhvacen razlike koji dolazi u placanje 
u 1983. godini) 

-od pretplata (P* = 256.230,00 + u•• = 248.220,00) 
-od reklamnih oglasa 302.700,00 504.450,00 427.000,00 
1,592.260,00 din  
332.514,32 din  
213.382,20  
8.928,00  
3.038,12  
77.166,00  
30.000,00  
256.285,95 din  
200.000,00  
2.923,10  
23.745,65  
29.617,20  
2,249.178,69 din  


lzvještaj i obracun za godinu 1982 
-ostalo:  
-samoupravni dogovori  900.000,00  
-dotacija Zdravstvene zajednice SR Slovenije  50.000,00  
-drugi prihodi  64.524,75  
-sredstva za žiro racunu  31.12.1981  503,94  

•= pretplatnici-posameznici •• + pretplatnici-ustanove 
Redakcija revije 

Saldo 31.12.1982. godine iznosio je, uzimajuci u obzir troškove štampanja broja 4/1982 lwji su bili podmireni tek u 1983. godi ni, + 67.718,42 din. 

PRETPLATNICIMA ODNOSNO PRIMAOCIMA REVIJE Pretplatnike odnosno primaoce revije uctivo pozivamo na redovito uplacivanje godišnje pretplate. Umoljavamo sve, da nam jave eventualne pramene svojih adresa. Godišnja pretplata iznosi za pojedince 500.-dinara, tako da za pretplatnike ne znaci nikakav teret, a za redakciju revije predstavljaju prihodi od pretplata znacajan finansij­ski izvor. Reviju šaljemo po spiscirna clanova republickih i pokra­jinskih sekcija za radiologiju i nuklearnu medicinu, zato molimo one clanove, koji ne žele biti pretplatnici, da nam to jave, a istovrerneno i vrate sve primljene primerke našeg casopisa na adresu redakcije. Redakcija revije  

I\J 
I\J 
o 1983 
25-27 April 
Atlanta, GA USA
26-28 April 
Geneva,Switzerland
27-29 April 
Amsterdam,Netherlands
1-4 May
Perth,Australia 

1-4 May
Denver, CO 
USA
2-7 May 
Sao Paulo, Brazil 
4-6 MayBudapest,Hungary
8-13 May
Ottawa, Canada
8-13 May
Tiberias, lsrael 
Annual Meeting of the American Association for Thoracic Surgery 
2nd lnt'I Association of Biological Standardization Symposium 
(Open) 
Biological substances in diagnosis & treatment ot malignancies (Open) 
3rd Breast Cancer Working Conference Biology, receptors, epidemiology, 
European Organization tor Research 
on Treatment ot Cancer 
Annual Meeting of the Gastroenterological Society of Australia 

Joint Meeting of the Society of Surg•ical Oncology and the Society of Head & Neck Surgeons 
diagnosis, psychosocial aspects, 
adjuvant therapy, markers, 
prol iterative lesions, conservative therapy, therapy ot advanced disease (Open) 
Scientitic aspects ot gastroenterology & !iver disease with a particular emphasis on bile acids & current advances in endoscopy (Open) 

Oncology; head & neck surgery (Open) 
UICC Advanced Cancer Chemotherapy (Open) 
Course 
Fundac;:ao Antonio Prudente 
12th Meeting of European Study Group for Cell Proliferation 
Hungarian Society tor Oncology 
10th World Congress on the Prevention of Occupational Accidents and Diseases 
Bat Sheva Seminar on Tumour Metastasis : Control Mechanisms 
Weizman Institute ot Science Malignant and normal celi proliteration 
(Open) 
Sessions on occupational carcinogens (Open) 
Tumour-cell diversity, metastatic potency, dissemination, celi-cel! recognition, organ speciticity ot metastases, growth control ot metastases (Open) W. Maloney, American Assn.tor Thoracic Surgery, 13 
Elm. St., POB 1565, Manchester,MA 01944-0865, USA
W. Hennessen, Willadingweg 37,3006 Bern, Switzerland
J. van Dongen, Congress
Bureau, Oudesijds Achterburgwa,199, 1012 DK Amsterdam,
Netherlands 
T. Bolin, G. E. Soc. otAustralia, 145 Macquarie St.,Sydney NSW 2000, Australia

W. Maloney, Soc. ot SurgicalOne., 13 Elm St., Manchester,MA 01944, USA 
R. Possik Fundac;;ao A.Prudente, P. O. Box 5271,Sao Paulo, Brazil
MOTESZ Congress Bureau, 
POB 32, 1361 Budapest 
Hungary 
Canadian Centre tor Occupational Health, 500-300 Slater St., Ottawa, Ont. 
K1 P 6A6, Canada 
A. Raz, Dept. of Celi Biology, Weizmann lnst. ot Science,Rehovot 76100, lsrael 
< 
" 
8 

::, 
"' 
"'· 
9-12 May Annual ClinicaI1 Meeting of the Sessions devoted to gynaecological ACOG, No. 300, 600 Maryland 
Atlanta, GA American College of Obslelricians tumours Ave. S. W., Washington, 
USA & Gynaecol'ogisls (Open) DC 20024, USA 
16-18 May ISymposium on the Role of (Open) M. Bi:irzsi:inyi, Nat. lnst. 
Budapest, Cocarcinogens & Promoters in of Hygiene, Gyali ut 2-6, Hungary Human Experimenlal Carcinogenesis 1966 Budapest, Hungary 
Hungarian Cancer Society & lnt'I. 
Agency for Research on Cancer 
19-21 May 7th Annual Congress of the Review of !atest developments in C. Yabro, 2604 Luan Court, San Diego, CA Oncology Nursing Society oncological nursing Columbia, Ml 65201, USA 
USA (Open) 
22-24 May 19th Annual Meeting of the Clinical cancer studies American society of Clinical 
San Diego, CA American Society of Clinical (Open) One. 435 N. Michigan Ave., 
USA Oncology Ste 1717, Chicago, 1 L 60611 
USA 
23-26 May 6th Congress of the European Sessions on urological malignancies Spadille Gong. Serv., Copenhagen, Association of Urology (Open) Sommervej 3, 3100 Hornbaek, < Denmark Denmark .­
"' 

24-27 May Annual Meeting of the European Clinical applications, instrumentation, P. Blockx, Brussels Jut'P. 1 Brussels, Nuclear Medicine Society patient management, radioassay Trade Fair, Pare des Belgium methods, radiobiology, radiopharma-Expositions, 1020 Brussels, :, . 
" 
u, 
ceuticals (Open) Belgium 
25-29 May 74th Annual Meeling of the Significant observations in cancer F. Philips, American Association 
San Diego, CA American Association tor research and other phenomena of for Cancer Research, USA Cancer Research growth 1275 York Ave., New York, (Open) NY 10021, USA 
29 May-2 June Annual Meeting of the American (Open) M. Huckmann, Dept. of 
San Francisco, CA Society of Neuroradiology Diagnostic Rad., Rush USA Presbyterian, St. Luke's Med. 
Center, 1753 W. Congress 
Parkway, Chicago, IL 60612, 
USA 
1-4 June Meeting of the Eastern Cooperalive (Open) ECOG Op. Off., Med. Sciences 
Minneapolis, MN Oncology Group Ctr., Rm. 4765, 420 N. 
USA Charter St., Madison, WI 
53706, USA 
13-18 June UICC Postgraduate Course on Basic course on cancer patient S. Plesnicar, Onkološki 
. Ljubljana, Clinical Cancer Chemotherapy management and chemotherapy 1 nštitut, Zaloška 2, 61000 
...... Yugoslavia Ljubljana Institute of Oncology (Open) Ljubljana, Yugoslavia 

1\) 1\) 1\) 
1983 
14-17 June 
Brno, Czechoslovakia 
1S-23 June 
Quebec City, PQ Canada 
19-23 June 
Montreal, PO Canada 
22-24 June 
Burlington, VT 
USA 
23-24 June 
Padua, ltaly 
24-25 June 
Montreal, PG Canada 
3-8 July 
Amsterdam, 
Netherlands 
3-8 July 
Cambridge, 
United Kingdom 
6-9 July 
Paris, 
France 
lnt'I Orthopaedic Congress 
46th Annual Meeting of the Canadian Association of Radiologists 
8th lnt'I Congress of Cytology 
lnt'I Academy of Cytology 
4th lnt'I Symposium on Platinum 
Coordination Compl·exes in Cancer 
Symposium on Treatment of Advanced Gastrointestinal Cancer 

European Organization for Research on the Treatment of Cancer (EORTC) 
4th lnt'I Conference on Automation 
of Cancer Cytology & Celi lmage 
Analysis 
lnt'I Academy of Cytology 
7th lnt'I-Congress of Radiation 
Research 
11th Symposium of the lnt'I 
Association for Comparative Research diseases in man & animals 
Bone tumours (Open) 
Recent advances in diagnostic & therapeutic rad iology 
(Open) 
Recent advances in ali fields of diagnostic & investigative cancer cytology (Open) 
Biology, chemistry, pharmacodynamics, toxicology and clinical aspects of platinum and other metal complexes 
in cancer chemotherapy (Open) 
To evaluate current modalities available for the treatment of advanced tumours of the gastrointestinal tract 

(Open) 
Early cancer detection by auto:77ated 
cytologic systems & devices 
(Open) 
Fundamental studies on physical, 
chemical & biological aspects of 
radiation action, carcinogenesis, 
tumour radiobiology, radiotherapy, 
radioprotection, etc. (Open) 
Advances in leukaemia & related 
on Leukaemia & Related Diseasas 
Standardization in the Production and Use of Monoclonal Antibodies 
lnt'I Association of Biological Standardization of Monocional Antibodies 
(Open) 
(Open) 
Orthopadische Univ. Klinik, Pekarska 53, 656 91 Brno, Czechoslovakia 
Can. Assn. of Radiol., 1440 St. Catherine St. W., Ste. 806, Montreal PO H3G 1 R8, Canada 
A. Meisels, 1050 Ch. Ste-Foy, Quebec, PQ G1S 4L8, Canada 
l. Krakoff, Vermont Reg. Ca. Center, Vermont Univ., 1 S. Prospect St., Burlington, VT 05401, USA 
< 
.;· 
D. Eeckhoudt, EORTC Data 
Center, 1, rue Heger-Bordet, 1000 Brussels, Belgium ,C 
o ::, 

(1) u, 
P. Bartels, Chicago Univ., 5841 Maryland Ave., Chicago, IL 60637, USA 
J. Broerse, Radiobiological lnst. TNO, POB 5815, 2280 HV Rijswij k, Netherlands 
D. Yohn, Suite 302, 410 W. 
12th Ave., Columbus, OH 43210, USA 
M. Barme, Institut Pasteur, 25 rue du Dr. Roux, 
75015 Paris, France 

10-15 July 3rd lnl'I Conference on Oxygen (Open) Kongresswesen der GSF, Munich, Radicals in Chemistry & Biology 1 ngolstiidter Landstr. 1, Fed. Rep. Germany Gesellschaft tur Strahlen-und 8042 Neuherberg/Post Umweltforschung mbH Oberschleissheim, Fed. Rep. Germany 
10-15 July 5th World Conference on Smoking AII aspects of the harmful effects K. Baumgartner, Can. Council Winnipeg, & Health of smoking and smo!.ing control on Smoking & Health, 725 Canada (Open) Churchill Ave., Ottawa, ONT. K1Z 5G7, Canada 
11-15 July Meeting on lmmunocytochemistry Practical aspects of immuno-histo­Royal Microscopical Society, London, Royal Microscopical Society chemical staining o/ tissue sections 37 /38 St. Clements, Oxford United Kingdom and cytological smears (Open) OX4 1AJ, UK 
20-22 July lnt'I Conference on Predictive Drug In vitro drug sensitivity testing V. Hofmann, One. Div., Univ. Zurich, Testing on Human Tumour Cells (Open but limited attendance) Hosp., 8091 Zurich, Switzerland University Hospital of Zurich Switzerland 
21-27 August 5th lnl'I Congress of lmmunology lm;nunogenetics, immunocytology, Japanese Soc. for lmmunology, 
< 
Kyoto, lnt'I Union of lmmunological tucnour immunology, clinical lnst. of Virus Res., Kyoto 
Japan Societies: Japanese Society for immunology, immunochernistry Univ., Kawaracho Shogoin, '" lmmunology (Open) Sakyo-ku, Kyoto 606, Japan 
,,. 
o 

28 Aug.-2 Sept. 13th lnl'I Congress of Chemotherapy (Open) H. Rainer, Wiener Medizinische ,g Vienna, Austrian Society of Chemotherapy Akademie, Alser Str. 4, 1090 cil .­Austria Vienna, Austria 
28 Aug.-3 Sept. 29th Congress of the lnt'I Union (Open) Australian Academy of Science, Sydney, of Physiological Sciences POB 783, Canberra City, ACT Australia 2601, Australia 
3-6 September European Congress ol Radiotherapy Radiotherapy, chemotherapy, P. Richaud, Fond. Bergonie, Bordeaux, radiophysics 180 rue St-Genes, 33076 France (Open) Bordeaux Cedex, France 
4-9 September 8th lnt'I Meet-ing on N-N,itroso AII aspEcts relevant to carcinogenesis, N-Nitroso Meeting, lnt'I Banff, Compounds : Occurence & Biological including environmental analysis, Agency for Research on Cancer, Canada Effects chemistry & biochemistry, carcino­152 cours Albert-Thomas, lnt'I Agency for Research on Cancer genesis & genotoxicity, epidemiology 69372 Lyon Cedex 08, France (IARC) (Open) 
5-8 September 2nd lnl't Workshop on the Design & Limb-salvage surgery, biological Secretariat, 2nd lnt'I Vienna, Application of Tumour Prostheses tor fixation, comm::ncial prostheses & new Workshop on Tumour Prostheses 1\) Austria Bone & Joint Reconstruction designs, adverse biological effects Wiener Med. Akademie, Alserstr. 1\) 
(;) (Open) 4, 1090 Vienna, Austria 
1\) 
1\) .i:,. 1983 
11-15 September 
Stockholm, Sweden 
18-22 September 
Lima, 
Peru 
18-23 September 
Monaco, Monte-Carlo 
19-21 September 
Copenhagen, 

Denmark 
Held in conjunction with: 
22-23 September 
Copenhagen, 
Denmark 
19-24 September 
Hamburg, 
Fed. Rep. Germany 
21-24 September 
Heidelberg, 
Fed. Rep. Germany 
22-26 September 
Yokohama, 
Japan 
23-24 September 
Liverpool, 

United Kingdom 
11th Annual Meeting of the lnt'I Society for Oncodevelopmental Biology & Medicine 
UICC Latin American Conference on CJ,inical Oncology 
2nd Inn Congress on Hormones & Cancer 
7th Meeting of the European 
Association for Cancer Research 
Modifiers of carcinogenesis 
9th European Congress of Pathology 
European Society of Pathology German Society of Pathology 
10th lnt'I Congress of Preventive & Social Medicine 
4th Asian & Australian Conference of 
the lnt'I Society of Radiographers 
& Rad1iological Technicians 
Joint Autumn Meeting of the Royal 
College of Radiologists 
Recent advances in basic research on oncofoetal proteins & their clinical applications as tumour & foetal diagnostic markers (Open) 
(Open) 
New therapeutic approaches : breast cancer endometrial cancer, leukaemia & lymphoma 
(Open) 
Chemical carcinogenesis (Open) 
(Open) 
Sessions on tumour markers, endocrine factors of tumour growth, dysplasia & atypia 
(Open) 
Preventive & social aspects of primary health care 
(Open) 
Exchange of current information on 
radiological technology 
(Open) 
(Open) ISOBM Congress, c/o RESO Congress Serv., 105 24 Stockholm, Sweden 
E. Caceres, lnst. Nacional de Enfermedades Neoplasicas, Av. Alfonso Ugarte 825, 
Lima, Peru 
S. lacobelli, Lab. di Endocrinologia Moleculare Univ. Cattolica del S. Coure, Largo A. Gemeli 8, 00168 Rome, lta!y 
J. Kieler, Lab. of Environ. 
< 
Carcinogenesis, Ndr. 
j, 
"' 

Frihavnsgade 70, 2100 
Copenhagen, Denmark 
,C 
o 
=> 
J. Kieler, Lab. of Environ. Carcinogenesis, Ndr. .-Frihavnsgade 70, 2100 Copenhagen, Denmark 
Hamburg Messe und Congress GmbH, Cong. Orgn., 9th Euro. Gong. of Pathology, Postfach 30 23 60, 2000 Hamburg 36, Fed. Rep. Germany 
U. Laaser, Bergheimerstr. 147, 6900 Heidelberg 1, Fed. Rep. Germany 
L. Morimoto, Japan Assn. of Rad. Techn., 1-26-7 Shinkawa Chuo-Ku, Tokyo 104, Japan 
British lnst. of Radiology, 

36 Portland Place, London W1N 3DG, UK 
23-27 September 
Las Vegas, NV 
USA 
26-29 September 
Denver, CO 
USA 
26-30 September 
Glasgow, 
United Kingdom 
27-29 September 
Cambridge, 
United Kingdom 
4-7 October 
Skopje, 
Yugoslavia 
9-14 October 

Los Angeles, CA 
USA 
10-12 October 
Neuherberg, 
Fed. Rep. Germany 
10-14 October 
Tokyo, 
Japan 
16-21 October 
Kobe, 
Japan 
19-21 October 
Venice, 
ltaly 

65th Annual Scientific Session of the American Association of Oral & Maxillofacial Surgeons 
American College of Radiology Annual Meeting 
1Diagnosis 
Electron Microscopy in Pathological 
Haematological Histochemistry 
Meeting 
Royal Microscopical Society 
6th Congress of the Vugoslav Cancer Society 

25th Annual Meeting of the Society of Therapeutic Radiologists 
Meeting of the Sooiety of Biophysics 
Gesellschaft tor Strahlen-und 
Umweltforschung mbH 
12th World Congress of Pathology 
World Association of Societies of Pathology 
8th lnt'I Conference on Calcium Regulating Hormone 
lnt'I BristoI· Myers Symposium on Clinical Trials in Cancer Medicine Past Achievements & Future Prospects 

Sessions an head and neck malignancies 
(Closed} 
Courses held on 2 days 
(Open) 
Providing a grounding in the princi ples & practice of ultrastructural pathology, largely with reference to human disease 
(lnviation) 
Cytochemistry of haematopoeitic & lymphoid cells, immunocytochemistry, 
ultrastructural cytochemistry 
(Open) B. Degen, American Assoc. of Oral & Maxillofacial Surgeons, 211 E. Chicago Ave., Ste 930, Chicago, IL 60611, USA 

S. Aubin, ACR, 20 N. Wacker Drive, Rm. 1660, Chicago, 
1 L 60606, USA 
Royal Microscopical Soc., 37 /38 St. Clements, Oxford OX4 1AJ, UK 
Royal Microscopical Soc., 37 /38 St. Clements, Oxford OX4 1AJ, UK 
Glinica! approaches to cancer ; cancer l. Dimcev, Yugoslav Cancer & society ; future prospects for cancer Soc., Congress Off., 91000 
control 
(Open) 

Therapeutic radiology 
(Open) 
Aspects of biophysics in medicine 
& research 
(Open) 
Anatomic pathology clinical pathology, laboratory medicine for human health 
(Open) 
(Open) 
Critical review of design & results of major therapeutic trials on malignant 
diseases over last 2 decades 
(Open) Skopje, ul. Dame Gruev 3, 
Yugoslavia 

S. Aubin, ASTR, 20 N. Wacker Drive, Rm. 1660, Chicago, 
IL 60606, USA 
Prof. Hagen, lnst. of Biology, GSF, lngolstadter Landstr. 
1, 8042 Neuherberg, Fed. Rep. Germany 
T. Kawai, Dept. of Ciin. Pathology, Juntendo Univ. Sch. of Med., 1-1 Hongo, 2-chome, Bunkyo-ku, Tokyo 113, Japan 
T. Fujita, 3rd Div., Dept. of Med., Kobe Univ., 7-13 Kusunoki-cho, lkuta-Ku, Kobe 650, Japan 
R. Polacco, Trident, Gran Viale 2, Lido di Venezia 30126, ltaly 
"' 

8 
:, 
"' 
u, 

1\.) 
1\.) 1983 
O) 
27 Nov.-3 Dec. 68th Scientific Annual Meeting of (Open) Radiological Soc. of N. Chicago, IL the Radiologica(1 Society of North America, 1415 W 22 St., Ste USA America 1150, Oak Brook, 1 L 60521, USA 
30 Nov.-2 Dec. Annual Scientific Meeting on (Open) Ciin. One. Soc. of Australia, Brisbane, OLD Clinical Oncology POB 4708 GPO, Sydney NSW, Australia Clinical Oncology Society of 2001 Australia 
Australia 
15-17 December 4th NCI-EORTC Symposium on New Drug pharmacology with investigational M. Rozencweig, EORTC Dala 
Brussels, Drugs in Cancer Therapy anticancer agents Center, 1 rue Heger-Bordet, 
Belgium (Open) 1000 Brussels, Belgium 
< 
1984 .. 
" 
23-28 January 

Panama City, Rep. of Panama 
23-28 January Panama City, Rep. of Panama 
23-28 January 
Panama City, Rep. of Panama 
23-28 January 
Panama City, Rep. of Panama 
23-28 January 
Panama City, Rep. of Panama 
8th Latin-American Cancer Congress 
2nd Latin-American Cancer Nursing 
Seminar 
5th Central-American & Panamerican 
Cancer Congress 
5th Latin-American Meeting of 
Cancer Control Volunteers 
8th Latin-American Cancer Chemotherapy Congress 

Cancer as a problem of public health in Latin-America 
(Open) 
(Open) 
(Open) 
(Open) 
(Open) 
" 

E. Aviles E., lnst. One. o Nacional, Apto. Postal 6-108, ::, 
" 
EI Dorado, Panama, .­
Rep. of Panama 
E. Aviles E., lnst. One. Nacional, Apto. Postal 6-108, EI Dorado, Panama, 
Rep. of Panama 
E. Aviles E., lnst. One. Nacional, Apto. Postal 6-108, EI Dorado, Panama, 
Rep. of Panama 
E. Aviles E., lnst. One. Nacional, Apto. Postal 6-108, EI Dorado, Panama, 
Rep. of Panama 
E. Aviles E., lnst. One. Nacional, Apto. Postal 6-108, EI Dorado, Panama, 
Rep. of Panama 
March 
Paris, France 
7-12 March 
Strasbourg, France 
18-23 March 
Melbourne, Australia 
13-16 June Lugano, Switzerland 
17-21 June 
Vancouver, Canada 

1-6 April 
St.-Louis, USA 
April 
Neuherberg, 
Fed. Rep. Germany 
Symposium on the Results of 
Adjuvant Cancer Chemotherapy 
5th European Congress on Ultrasonics in Med1icine 
3rd lnt'I Conference on Cancer Nursing 
Royal Melbourne Hospital ; Peter McCallum Cancer Institute 
2nd lnt'I Conference on Malignant Lymphoma 
47th Annual Meeting of the Canadian 
Association of Radiologists 

Annual Meeting of the Federation of American Sooieties tor ExperimentaI1 Biology 
3rd lnt'I Workshop on Trace Element Analytical Chemistry in Medicine & 
Biology Gesellschaft tur Strahlen 
und Umweltforschung mbH (Open) 
Ultrasound physics, technology, 
biology, clinical applications 
(Open) 
Scope of cancer nursing, developments in education and clinical practice, the team concept, people as individuals 
(Open) 
Diagnosis & treatment of Hodgkin's & 
Non-Hodgkin lymphoma in children & 
adults (Open) 
Diagnostic radiology, therapy, 
ultrasound, nuclear medicine, etc. 
(Open) 

Physiology, biochemistry, 
pharmacology, pathology, nutrition 
& immunology (Open) 
(Open) Assn. Fran9aise pour l'etude du cancer, 26 rue d'Ulm, 
75231 Paris Cedex 05, France 
F. Weill, Dept. de Radiologie Viscerale, C. H. U., 2 Place St-Jacques, 25000 Besan9on, France 
3rd lnt'I Conf. on Cancer 
Nursing POB 29, Parkville, VIC, 3052 Australia 
F. Cavalli, Head, Div. of 
One., Ospedale San Giovanni, 6500 Bellinzona, Switzerland 
Canadian Assn. of Radiolo­gists, Ste. 806, 1440 St. 
< 
Catherine St. W., Montreal, 
j. 
PO, H3G 1 R8, Canada "' 

FASEB, OSM, 9650 Rockville " 
o 
Pike, Bethesda, MD 20814, ::, USA Kongresswesen der GSF, 
1 ngolstiidter Landstr. 1, 8042 Neuherberg, Fed. Rep. Germany 
Vir -UICC Calendar, Spring 1983, Geneve. 
I\J I\J '-1 
" 

DIJAGNOSTICKI 
REN.DGEN STATIV 

UNDISTAT 3 

UNDISTAT 3 sa automatskim uredajem za ciljano snimanje je ekonomican dijagnosticki rendgen uredaj sa mnogost.anim mogucnostima primene. Undistat 3 je narocita pogodan za opremanje ordinadja radiologa i internista. Uredaj za ciljano snimanje može da bude po želj1i isporucen sa ekranom 'ili sa rendgenskim pojacavacem slike i TV lancem. Takode je predvidena mogucnost montaže ,i korišcenja kamera pojacavaca sHke sistema SIRCAM 70 ili SIRCAM 100 za tehniku indirektnog snimanja. Mnogobrojne mogucnosti kombinacije i nadgradnje, kao npr. za tele-snimanja i snimanja iznad stola pomocu rastera, pr.oširuje opseg pnimene ovog uredaja. Pomocu motornog pogona, zadnji zid Undistata 3 mo-že da se dovode u položaj do 15 ste­peni trendelenburg. Pokretna placa za pacijenta se, pomocu mo1ornog pogona, mo·že po­kretati podužno za ±40 cm i poprecno za ±10 cm. 
UN-DISTAT 3 se može isporuciti i kao tele-sta.tiv sa jednim ili dva rendgen zracnika, sa stub­nim ili platonskim stativom za nošenje rendgen zracnika. 
ELEKTRONSKA INDUSTRIJA 
FABRIKA RENDGEN APARATA -Niš JUGOSLAVIJA 


FOTOMATERIJALI 
Za brzu i tocnu dijagnostiku 
-medicinski rendgen film »SANIX R-90,,, za brzu strojnu obradu 
-medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu 
-medicinski rendgen film za mamografiju »SANIX M« za rucnu obradu 
-medicinski rendgen film -zubni »SANIX super D-10« 
-medicinski rendgen film za panoramska snimanja 
celjusti »STATUS« 

-film za koronarografiju KB 21 a 61 m -kemikalije za strojnu i rucnu obradu filmova 
Za potrebe medicinske dokumentacije 
Diapozitiv film u boji 
EFKECHROME 100 


TVORNICA FILMOVA I FOTO-PAPIRA ZAGREB, HONDLOVA 2 



,.. 
Krkina kontrastna sredstva za angiografiju, urografiju, kompjutorsku tomografiju, holegrafiju i druge pretrage 
UROTRAST*60° /0 U.OTRAST*750/o (diatrizoat) 
ampule, boce 

trijodno uroangiografsko kontrastno sredstvo -rezultat Krkine sinteze 
• dugogodišnja iskustva u domacim i stranim dijagnostickim centrima 
IODAMID*300, IODAMID*380 IODAMID*420, IODAMID*36°/o (iodamidl 
ampule, boce, bocice, boca za infuziiu 

trijodno kontrastno sredstvo za angiografiju, urografiju i druge 
pretrage 

• odgovara zahtjevima suvremene radiologije 
EN DOBI L * (j.odoksamska kiselina) 
ampule, bocice, boca za infuziiu 

heksajodno kontrastno sredstvo za parenteralne holegrafske 
pretrage 

• velike dijagnosticke mogucnosti -minimalne popratne 
pojave 

HO LEVI D * (jQpanoicna kiselina) 
tablete 

trijodno kontrastno sredstvo za oralne holegrafske pretrage 
• j,ednostavna primjena -dobro podnošenje 
• zašticeno ime 

Za detaljnije informacije obratite se proizvodacu. 

Krka, tovarna zdravil, n. sol. o. Novo mesto 

m 
__ -----JHS9Q _ _ 
MEDICINSKI STANDARDNI RENDGEN FILMOV! 
garantirani rendgen snimci 
sa najboljim kvalitetam slike 
sa dobrim detaljnim ponavljanjem 
. • 1 1 li a 
RIi 1 • . . 1 1 1 
II a . . • li • 
o;, ... 
E'! o;, . II "' . IS 
. II 
-

111'1 l'j . . 
-

--. . ,, " ,i . a 
1,-;: ·. 
.., .. ..... "' 
l!!:iiill 

li.'!I i.'! l'I,i . II!':. 
.· 1,-;:!1 . ­
1 
"' "' ""' 
1,-;:!1 

l!'ill l'I,i . .., 
-

111!:i III'!."' 11':.i ...... ..,.,. -=.o! 
1111!:ii . 
-
a . ,:j . . . -III 
. . . 
-

Plill ,:.. . 
-

1111 II a . . II 111 
· li 1 1 . . 1 • 1 
lil 1 1 II III 
Pro1zvodac: Izvoznik: ORWO-EXPORT-IMPORT VEB FOTOCHENISCHE WERKE, BERLIN VE Aussenhandelsbetneb der DDR Betrieb im Betneb 1m 
VEB Fotochemisches Kombinat Wolfen VEB Fotochem1sches Kombinat Wolfen DOR -1170 Berlin, Friedichshagener Strasse 9 DDR -1055 Berlin. Storkwer Strasse 133 
Generalni zastupnik za SFRJ: INTERIMPEX-PROMET, Skopje