ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
primljeno: 2003-10-23	929 Grabovac F.:351.751 (497.5 Dalmacija)"17"
"KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA (1697.-1749.)
Lovorka ČORALIC Hrvatski institut za povijest, HR-10000 Zagreb, Opatička 10 e-mail: lovorka@isp.hr
IZVLEČEK
Filip Grabovac (1698-1749) — dalmatinski frančiškan, vojni kurat in pisatelj — sodi med pomembnejša dalmatinska književna imena v prvi polovici 18. stoletja. Prav njemu in malce mlajšemu frančiškanskemu pisatelju Andriji Kačicu Miošicu gre zahvala, da je v književnem ustvarjanju nastalo novo območje — Dalmatinska Zagora - prostor, ki je v bil v obdobju nekaj stoletij vkleščen med spopadi beneško-turške vojne vihre. Grabovac se je imel kot vojni kurat hrvaške konjenice (Compagnia de Croati a cavallo) priložnost spoznati z vojaki dalmatinskega rodu, ki so bili stacionirani na vsem območju beneške terraferme. Osrednja tema Grabovčevega dela "Esortazione amorosa di un zelante Dalmatino in verso ilirico..." in "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga" so kritika dalmatinskih vojakov, posebno častnikov, ki so se zaradi kariere in napredovanja odpovedali domovinskemu poreklu in narodni zavesti, negativna ocena beneške uprave v Dalmaciji in prikaz povsem konkretnih oseb, lokalnih uglednežev v dalmatinskih krajih, v izrazito negativni luči.
V njegovem lastnem okolju (dalmatinskem Sinju) so začeli gonjo proti njemu, in Grabovčeva dela so se skupaj s pisateljem samim kmalu znašla pred beneško magistraturo Inquisitori di Stato. V sodnem procesu so bila Grabovčeva dela označena kot knjige nevarnih namer, pogubne za stabilnost beneške oblasti v Dalmaciji, in v veliki večini so bile tudi javno sežgane. Grabovac je umrl februarja leta 1749, konfiniran v frančiškanskem samostanu na otočku Santo Spirito. Osrednja tema tega dela so njegove življenjske poti, delovanje, usoda in tudi njegova dela, ki so — čeprav brez konkretnih zločinov in žrtev — sprožila učinkovito, za pisatelja pa pogubno reakcijo državnih magistratur Beneške Republike.
Ključne besede: Dalmacija, Beneška Republika, Filip Grabovac, zgodovina, zgodovina književnosti, beneško-turške vojne, Inquisitori di Stato
251
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
"LIBRI DAGLI INTENTI PERICOLOSI" DELLO SCRITTORE DALMATA FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749)
SINTESI
Il francescano dalmata Filip Grabovac (1698-1749) - cappellano militare e scrittore - fa parte degli autori di spicco della letteratura dalmata della prima metà del Settecento e, assieme al più giovane scrittore Andrija Kačic Miosic, pure lui francescano, ha il merito di avere inserito in campo letterario un argomento nuovo -la Dalmazia interna (Dalmatinska zagora), una regione che per alcuni secoli rappresentd il confine lungo il quale si combatterono veneziani e Turchi. Cappellano della cavalleria croata (Compagnia de Croati a cavallo), Grabovac ebbe l'opportu-nità di conoscere direttamente i soldati di origine croata di stanza negli stati di terraferma. La critica dei soldati dalmati, specie degli ufficiali, che per la carriera rinnegavano le loro origini e la loro coscienza nazionale, la valutazione negativa dell'amministrazione veneziana in Dalmazia e la collocazione di personaggi con-creti, come i notabili locali, in un contesto decisamente negativo, sono i temi dominanti delle sue opere "Esortazione amorosa di un zelante Dalmatino in verso ilirico..." e "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga". Proprio dai suoi luoghi natii (Signo-Sinj) partí una denuncia e, ben presto, le sue opere e lui stesso si trovarono a comparire al cospetto degli Inquisitori di Stato, a Venezia. Nel processo i libri di Grabovac furono giudicati opere pericolose e deleterie per la stabilità del potere veneziano in Dalmazia e, come tali, dati in massima parte al rogo. Grabovac fu rinchiuso nel monastero francescano dell'isoletta di Santo Spirito, dove morí nel febbraio del 1749. I temi centrali di questo lavoro sono la vita dello scrittore, la sua attività, la sua sorte e le sue opere che - per quanto non contenenti ne crimini concreti ne vittime - provocarono una dura reazione da parte della magistratura veneziana, deleteria, soprattutto, per l'autore stesso.
Parole chiave: Dalmazia, Repubblica di Venezia, Filip Grabovac, storia, storia della letteratura, guerre turco-veneziane, Inquisitori di Stato
Razdoblje od sredine XVII. do 1720-ih godina na prostoru Dalmacije obilježio je niz gotovo uzastopnih mletačko-turskih ratova. Okončanjem Kandijskog (16481669.), Morejskog (1684.-1699.) i tzv. Dugog rata (1714.-1718.), Požarevačkim je mirom (1718.) za stoljeca unaprijed odredena prirodna granica Dalmacije (Zrmanja, Dinara, Neretva). Jos tijekom Kandijskoga rata započele su masovne, od mletačkih vlasti poticane seobe stanovnistva koje se sa sireg područja dalmatinskog zaleda i iz Hercegovine useljava na dalmatinske otoke te u vece priobalne gradove. U tim nemirnim, turbulentnim vremenima, razvijaju se gradici-varosi ispod vojno-strateski i
252
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
gospodarski važnih utvrda Knin, Sinj, Imotski, Vrgorac, Skradin, Drniš i Benkovac. U njima, uz nemale poticaje mletačke uprave, s vremenom se stvara jezgra gradan-stva, ponajprije trgovaca, državnih službenika, ali i bogatijih zemljoposjednika i časnika. Sinovi za Mlečane zaslužnih vojnika i časnika (serdara i harambaša) tada se cesto upucuju na daljnje školovanje u Italiju, a mnogi od njih postaju mletački časnički kadar diljem terraferme. U takvim okolnostima, u povijesnom ozračju koje je, nakon niza desetljeca neprekinutih ratnih sučeljavanja i pustošenja, najavljivalo razdoblje mira i gospodarskog prosperiteta za širi prostor Dalmacije (Divnic, 1986; Kapitanovic, 1984; Novak, 2001; Stanojevic, 1958; 1962; 1970; Jačov, 1991; Traljic, 1965; Jurišic, 1972; Soldo, 1983), odvijala se životna putanja dalmatinskog fratra, propovjednika, vojnog kapelana i pisca Filipa Grabovca.1
Najranije razdoblje iz Grabovčeva životopisa nije dovoljno poznato. Odvjetak je obitelji koja se tijekom Morejskoga rata doselila iz Ravnih Kotara u vrlički kraj, gdje je njegov otac Matija dobio od kninskog providura 1691. godine zemljište u Pod-osoju na obradivanje. Prema kasnijim podacima razvidno je da se Filip Grabovac ondje i rodio 1697. ili početkom 1698. godine. Osnovno obrazovanje vjerojatno je stekao od mjesnog župnika u Podosoju, a potom školovanje nastavlja na otočicu Vi-sovac na Krki i u samostanu Zaostrog, gdje je 1718. godine pristupio franjevačkom redu i godinu dana potom primio redovničke zavjete. Pretpostavlja se da je studij filozofije i teologije izučavao na nekom talijanskom učilištu. Od 1726. godine djeluje kao propovjednik i "lektor", da bi 1729. godine bio imenovan kapelanom hrvatskih konjanika na mletačkoj terrafermi (Compagnia de Croati a cavallo, Regimento della cavalleria croata). Grabovčeva dušebrižnička služba zahvacala je široko područje mletačkog kopnenog zaleda (od Udina do Brescie), sa sjedištem u veronskom samostanu sv. Bernardina. Putovanja diljem terraferme iziskivala su znatan napor, a česta izbijanja zaraze nisu tijekom toga vremene poštedila ni samog Grabovca za kojega onodobna svjedočanstva kazuju kako je s velikim samoprijegorom i revnošcu obnašao ovu zahtjevnu službu. Ne mogavši s placom vojnog kapelana pokriti niti najosnovnije životne troškove, Grabovac je u dva navrata mletačkoj upravi upucivao molbe za povečanje nadoknade, ističuci kako želi "da mu se povisi placa bar kao običnom konjaniku". Nakon ponovljenih molbi placa mu je povišena sa pet na deset dukata (Jurišic, 1983, 81). Redovničko je starješinstvo cijenilo svecenički rad fra Filipa Grabovca, posebice njegovu potporu siromašnijim samostanima u domovini, te ga je na zboru održanom na Visovcu 26. srpnja 1747. godine uvrstilo medu "očeve provincije" (Reflettendo alle beneficenze del P. Filippo Grabovaz fatte a diversi conventi piu bisognosi della Provincia... ha aggregato fra i Padri dela Provincia) (Eterovic, 1927, 25-26; Jurišic, 1983, 79-82; Grabovac, 1951, 6; 1986, 10-12).
1 O životnom putu i književnom djelu Filipa Grabovca usporedi: Grabovac, 1951; 1986; Eterovic, 1927; Botica, 1990. Usporedi i radove u Zborniku Kačic, sv. XV, Split 1983. i XVI, 1984., u cjelosti posvecene životu i djelu fra Filipa Grabovca.
253
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
Prvi javni nastup fra Filipa Grabovca zbio se 1729. godine, dakle nedugo poslije preuzimanja dužnosti vojnog kapelana medu hrvatskim vojnicima na mletačkoj terra-fermi. Riječ je o nevelikoj deseteračkoj pjesmi s dugim talijanskim naslovom Esort-azione amorosa di un zelante Dalmatino in verso ilirico sopra il vestir abusivo pra-ticato da molti officiali della stessa nazione illirica, omettendo l'antico uso eroico delli loro segnalati antenati appresso la Sereniss. Republica.2 Pjesma je s urednim dopu-štenjem svjetovnih i duhovnih vlasti tiskana u Mlecima te potom razaslana (u formi letka) diljem Dalmacije i medu hrvatske vojnike na mletačkom kopnenom području. U pjesmi je Grabovac, kako je to razvidno več i iz samoga naslova, izvrgnuo snažnoj kritici časnike iz svoje domovine koji su, po dolasku na talijansko područje Mletačke Republike, odbacivali svoj jezik, narodne običaje i prepoznatljivu nošnju.3 Zanimljivo je napomenuti kako je iste, 1729. godine, objavljena i duždeva odredba kojom se časnicima "preko mora" zabranjuje da nose ikoju drugu odječu osim svoje vlastite narodne, pod prijetnjom kazne gubitka službe bez obzira na čin koji su dotad imali. S obzirom na činjenicu da Grabovac na kraju pjesme moli upravo dužda da njegove zemljake "na hrvacku obuče", dodajuči da ih "rastavi s kruhom" (Grabovac, 1951, 9, 281) ukoliko se ogluše na taj apel, može se stvoriti pretpostavka kako je pjesma vrličkog fratra prethodila duždevoj odredbi. Medutim, a to i večina Grabovčevih živo-topisaca drži vjerojatnim, s velikom se vjerojatnošču može držati da se preodijevanje dalmatinskih vojnika i vojnih zapovjednika nije svidalo ni samim mletačkim vlastima. Pritom su motivi za apel (Grabovac) odnosno donošenje službene odluke državnih vlasti, ipak bili različiti. Grabovac je u odijevanju svojih zemljaka "po talijansku" po-glavito vidio prvi korak u odnarodivanju i gubitku nacionalnog i domovinskog identiteta hrvatskih časnika u mletačkoj službi, dočim je mletačka vlast unifikaciju odora doživljavala kao stanovit gubitak nadzora nad vlastitim časnicima, dotad prepoznat-ljivim i dobro znanim po slikovitoj i pomalo egzotičnoj odječi. Nije nam pobliže po-znato kakav je odjek imao ovaj, po brojne hrvatske časnike, nimalo povoljan kritički proglas dalmatinskoga fratra. Ipak, činjenica da je 1738. godine autor pjesme bio suspendiran sa službe i upučen u Split u svoj matični franjevački samostan, otvara pret-postavku da je do reakcije od strane povrijedenih hrvatskih časnika ipak došlo, iako s više godina zakašnjenja. Odlukom dužda Grabovac je vračen medu hrvatske postrojbe sa svim zaostalim plačama, što je očit znak da je spor za njega ovoga puta bio rješen
2	Pjesmu je Grabovac otisnuo i u "Cvitu razgovora" s talijanskim joj natpisom, no na kraju knjige u pregledu sadržaja dao je pjesmi naslov "Od kolunela kneza Antuna Kumbata", čijom pohvalom ratničkoj vještini i junaštvu i započinje pjesma (Grabovac, 1951, 8).
3	"Odvrgoše lipe čorde britke, pripasaše tupe ražnje vitke; da bi bili najbolji junaci, kad ji vide ne boje se Turci".
Ukratko, prema Grabovcu "Učine se oni Talijaši ter govore: Mi nijesmo naši" (Grabovac, 1951, 9, 281)
254
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
povoljnim ishodom. Drugu je neugodnost Grabovac doživio 1742. godine, kada mu je, ne po prvi puta, obustavljena plača radi privremene odsutnosti. I ovoga je puta odluka državnih vlasti bila u prilog fra Filipa Grabovca te je nakon službenog dekreta ponovo vračen medu hrvatske konjanike na mletačkoj terrafermi (Grabovac, 1986, 12-14).
Sasvim je drugačiji rasplet nastupio osamnaest godina poslije objave letka Esort-azione amorosa, kada je (1747. godine) Grabovac tiskao u Mlecima svoju knjigu Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga, u koju je uvrstio i svoju prvu pjesmu. Sama je knjiga, nastala po uzorima na srednjovjekovna nabožna djela (Lucidar i sl.), organizirana prema prastarom principu pitanja i odgovora (mladič ili učenik pita, a starac ili učitelj odgovara). Prvi dio Cvita sadržava duhovni razgovor, pouku u vjeri na nešto manje pojednostavljen način nego što je to inače u katekizmima. Drugi je dio zamišljen kao pouka svjetovne naravi, težeči čitatelju pražiti i neka druga znanja. U tome dijelu vrlički pisac čitateljima nudi podatke iz svjetske povijesti, podijeljene na šest "odsika", izlažuči dogadanja prema Bibliji Staroga i Novoga zavjeta te (šesti dio) prema onovremenim priručnicima svjetske povijesti. Vjerojatno na osnovi podataka iz djela Mavra Orbinija O Kraljevstvu Slavena, Grabovac u svoje djelo uklapa i povijesna zbivanja na hrvatskom prostoru, posebice se zadržavajuči na protuturskim ratovima. U okvir posljednjih vojnih dogadanja na tlu Dalmacije autor uklapa i karakterizaciju svojih zemljaka, prije svega onih s področja sinjske i vrličke krajine, ali i onih koji su kao mletački plačenici ratovali diljem europskih bojišnica. Nastavljajuči se razmišljanjem na prije osamnaest godina započetu kritiku dalmatinskih časnika, problem odnarodivanja i gubitka domovinske svijesti, Grabovac ovoga puta, na znatno večem broju stranica, neprikriveno i otvoreno, upučuje i jasnu, prepoznatljivu kritiku mletačkoj upravi. U pjesmi naslovljenoj "Slava Dalmacije" zorno progovara pisčevo razmišljanje o trenutnom stanju njegove pokrajine, ali i o onima koji su - prema njegovom mišljenju - glavni krivci za nevoljan položaj nekoč slavne pokrajine:
Dalmacijo, kruno svita, eto spavašpuno lita: Mnogi vrsni biše ljudi, da te nitko ne probudi, več Grabovac kasno dode, buditi te on sam pode. Nut ustani malo gori ter ti sa mnom progovori... Što si tako doli pala, u zemlju se ukopala ? Kamo tvoja stara sila? kakva jesiprija bila?
255
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
Nevirnici sad te gaze, što si bila, to ne paze... Na sto tužna danas spade, osičena ka ostade! Kamo tvoja prva slava, gdi bijaše majka lava? U sužanjstvu Bosna osta, tog i tebi ima dosta... Sad te svaka rda gazi, pak jos ode ter te mrazi. Sad si puna svake rde, a jos posli biče grde. (Grabovac, 1986, 260-266)
Svu nevolju svoga naroda pripisuje Grabovac njegovoj neslozi i rascjepkanosti: Hrvati se posvuda bore i prolijevaju krv, a drugi potom ubiru plodove. Takva misao jasno je sadržana u pjesmi "Od naravi i čudi rvacke" (Grabovac, 1986, 276-280):
Da b'Rvati skladni bili, ne b'ovako žalost pili: reko, da bi sklad imali, svim bi svitom ti vladali. Na oružju junak vrli, svaki kralj ji zato grli i na službi svojoj drže, pak s'medu se oni prže. Kad kralj oče da kog srve, tad Rvate meče prve, a dobitak kad se dili, tadpitaju: "Gdi ste bili?"... Gdi postanu godi rati, svaki kralj ji zove brati,
a kada se oni smire, nikakve su, vele, vire...
Dalmaciju, personificiranu kao zemlju u grobu, sada, drži Grabovac i iskazuje stihovima, gaze "nevirnici", ne mareči nimalo sto je njezina nekdasnja slava bila veča nego ono sokolova (Austrijsko Carstvo), zmajeva (Osmansko Carstvo) i lavova (Mletačka Republika). Tvrdeči kako je njegova zemlja nekoč bila slavnija od močnih sila koje sada vladaju ovim i susjednim prostorima, ocijenjujuči sadasnju mletačku
256
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
vlast kao "rdu" od koje može samo biti jos gore te - naposljetku - otvoreno pozi-vajuci Hrvate da se slože i ujedine jer bi tada mogli "svim svitom vladati", Grabovac je mletačkoj vlasti izravno pružio podosta povoda za učinkovitu i ostru reakciju.
Kritički stavovi Filipa Grabovca nisu se, medutim, obrusili samo na sredisnju mletačku vlast. Izravno, bez uvijanja i spominjanjem konkretnih područja, gradova i osoba, Grabovac je dao nemalog povoda da se protiv njega okrenu i brojni njegovi zemljaci. Posebno se to odnosi na Sinjane, čija je vojnička karakterizacija očrtana u pjesmi "Od Vrljike", komponiranoj u obliku pitanja i odgovora. Mali lokalni anta-gonizmi, zavadenost dviju susjednih varosica, toliko poznati i karakteristični za usku dalmatinsku sredinu, ovdje su, pretočeni u Grabovčeve stihove, dosli do svog punog izražaja. Grabovac, najprije, Sinjanima odriče junaštvo u ratu sa Osmanlijama, suprotstavljajuci sinjskom kukavičluku hrabrost i ratne podvige žitelja Vrlike. Navodeci usputno kako je zbog izdaje Sinjana bio zarobljen neki mletački vojni za-povjednik ("kolunel Pelegrin"), Grabovac kao svjedoke svojih karakterizacija ratnih dogadanja na sinjsko-vrličkom području navodi konkretna imena iz Sinja ("Zanko ispod Sinja") i Livna ("Kalabic Ahmet") (Grabovac, 1986, 294-296).
Ni o gradu Omišu i Omišanima Grabovac nije imao povoljno mišljenje, a svoje stavove nije - kao i inače - iskazao na diskretan i prikriven način (Grabovac, 1986, 296). Navodeci kako su Omisani održavali prijateljske veze sa Skradinjanima i Senjanima, te se poput njih isticali vojnim akcijama i po kopnu i po moru, Grabovac ističe da su ih sada "Mlečani poskopise, da ne kradu tako vise" (Grabovac, 1986, 296). Za kraj dalje od Neretve do Bojane "ljudi jesu saroviti, a svaka je živina sarovita lipa viditi, ma ne čovika" (Grabovac, 1986, 297). Svakako da niti s te strane nije moglo biti simpatija za Grabovčev pjesnički uradak. Ipak, ovdje treba naglasiti da dalmatinski pisac, optužujuci svoje zemljake za razna nedjela, ne propusta kazati kako su to naučili od drugih.
U nastavku djela, predstavljajuci povijest pojedinih naroda, Grabovac ne iskazuje previse sustavnosti. Nesto je sadržajniji i sustavniji opis Ugarske i Madara, iako su mu njihovi povijesni početci obavijeni tamom i nepoznavanjem. Autor njihovu najstariju proslost vidi u čudnom spoju "žena čarovnica i vračalica", koje je njihov kralj gole protjerao u planinu, i takoder mističnih stanovnika Skitije (Grabovac, 1986, 313). Posljednji povijesni prikaz odnosi se na Osmanlije i početak njihove ekspanzije, a podosta prostora poklanja i počecima islama (Grabovac, 1986, 344347, 352-362). Franjevački pisac vec i u dijelovima u kojima se bavi krscanima ne uspjeva prikriti antipatije i osude nepocudnih mu osoba ili krajeva. Kada je, medutim, riječ o Osmanlijama, njegova netolerantnost jos je drastičnije iskazana. Odraz je to povijesnoga naslijeda, vjekovnog suprotstavljanja krscana i muslimana na graničnom dalmatinskom pojasu u zaledu, dug tradiciji koja nije stedila neprijatelje predstaviti u najgorem mogucem svijetlu (Grabovac, 1986, 28).
Cvit razgovora fra Filipa Grabovca zasigurno ne možemo držati klasičnim knji-
257
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
ževnim uradkom, več djelom kojemu je osnovna svrha poduka, iskazana na granici književnoga izričaja. U cjelosti angažirano i neprikriveno usmjereno djelo, ono je i zamišljeno i izvedeno kao štivo za puk, običan svijet - kako za težake diljem dalmatinske obale, tako i za našijence (ponajprije vojnike) iseljene i nastanjene diljem mletačkih stečevina. Za razliku od Marka Maruliča koji svoju glasovituJuditu piše u trenutku kada je osmanlijska opasnost prijetila zatorom njegove domovine i naroda, Grabovac svoje djelo osmišljava u povijesnom ozračju netom okončane protuturske epopeje, još isuviše bolno svježe u svijesti i pamčenju naroda sa graničnih područja. Iz ovih činjenica, povijesnoga vremena koje se neminovno kretalo prema razdjelnici i novom dobu, ali i nemogučnosti od otrgnuča nedavnoj prošlosti, izraslo je djelo Filipa Grabovca, višestruko angažirano i smišljeno upravljeno, "knjiga opasnih namje-ra" koja če reakcij om okoline i središnje državne vlasti odrediti sudbinu tog dalma-tinskog fratra i vojnog kapelana.4
Grabovčev Cvit razgovora tiskan je u Mlecima uz pomoč uglednog knjižara Simona Occhija, spomenutog u naslovu djela. Čini se da je podmirivanje troškova tiskanja, kao i nalaženje prikladnog izdavača, preuzeo na sebe več spomenuti časnik Antun Kumbat, jedan od izrazito hvaljenih likova Grabovčeva letka Esortazione amorosa. Occhiju je isplačeno 130 cekina, a zauzvrat se mletački knjižar obvezao Grabovcu predati 700 primjeraka knjige. Djelo je moralo biti u tiskari potpuno spremno najdalje u rujnu 1747. godine, jer se več prvih dana listopada u Dalmaciji čuju odjeci povodom njezina izlaska (Eterovič, 1927, 47-49). Od dobivenih 700 primjeraka Grabovac je dalmatinskom trgovcu Ivanu Biliču predao 200 komada kako bi ih ovaj otpremio u Split i ondje pustio u prodaj u. Isti je broj primjeraka povjeren zadarskom kanoniku Cecantiju, koji je trebao obaviti distribucij u knjige u Zadru. Oko stotinu primjeraka povjereno je mletačkom knjižaru Bartolu Datiju koji je na Rivi degli Schiavoni držao knjižnu "botegu", često upravo i s djelima hrvatskih autora. Kod samoga Grabovca ostalo je oko 170 primjeraka knjige, od kojih su neke ubrzo po izlasku podijeljene medu hrvatskim časnicima i vojnicima na terrafermi (Eterovič, 1927, 49-50). Knjige odaslane brodovima u Dalmaciju tek su se djelo-mično započele rasprčavati. Njihov sustavniji i obimniji prodor medu dalmatinsko čitateljstvo naglo če i učinkovito sprij ečiti nastupajuči dogadaji.
Početak istrage bio je naznačen dolaskom nekolicine Sinjana (Ivan Bilič, Petar Markovič, Nikola Lovrič, Ivan Vuleta, Simun Crnovidovič i Petar Nikolič) pred čla-
4 Vrijedno je napomenuti da je, uz sav rečeni sadržaj teksta, Grabovac dobio dopuštenje za tiskanje svoga djela, a nakon što je fra Paolo Tommaso Manuelli, inkvizitor Svetoga oficija u Mlecima, izjavio da knjiga ne sadržava ništa protivno Katoličkoj vjeri, a Michel Angelo Marino, segretario delli Reformatori dello Studio di Padova posvjedočio da u njoj nema ništa "contro prencipi e buoni costumi" (Grabovac, 1951, 21). Kasnije, kada je započela istraga u svezi Grabovčeve knjige, logičan upit istražitelja odnosio se na okolnost da su dva cenzora pregledavala knjigu napisanu na jeziku koji ne poznaju. Grabovac je tu okolnost pravdao podatkom o boravku jednog dubrovačkog dominikanca u mletačkom samostanu S. Domenico, za kojega drži da je za cenzore načinio izvjesce o sadržaju knjige.
258
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
nove mletačke magistrature za cenzuru knjiga (Refformatori dello Studio di Padova). Predstavnici Sinjana sa sobom su donijeli primjerak Grabovčeve knjige te več sročeni tekst prijave protiv njezinoga autora. U uvodu prijave stoji kako je dužnost svake države da ostro kazni pisce klevetničkih knjižica, posebice u slučaju kada se usude vrijedati vrhovnu vlast. Naglasavajuči kako se takvo sto usudio upravo fra Filip Grabovac, koji je tijekom tekuče godine, a uz pomoč nekih zlobnika, dao tiskati knjigu koja pod krinkom prikaza povijesti "ilirskih" krajeva, neprikriveno vrijeda sredisnju državnu vlast te predstavnike njezine vlasti u nekim dijelovima Dalmacije (Sinjska krajina). Sinjani napominju da knjiga jest objavljena uz pristanak vlasti i nadležnih cenzora koji su vjesto prevareni od strane pisca te koji nisu mogli - ne poznajuči dovoljno dobro jezik - prepoznati otrovne poruke koje djelo donosi. Kao primjer smišljene zlonamjernosti knjige autori prijave donose u prilogu izvatke, prevedene na talijanski jezik, onih dijelova knjige koje drže posebno nepočudnim i zlonamjernim. Zeleči da se ispravi nepravda nanesena njima samima, ali i svoukup-nom stanovnistvu Sinjske krajine, potpisnici od mletačke vlade traže obustavu prodaje i rasparčavanja knjige (posredstvom odredbe generalnog providura Dalmacije) i njezino (primjera drugima radi) javno spaljivanje (Eterovič, 1927, 72-74). Kao posebno osjetljive, sporne dijelove knjige, Sinjani ističu sljedeče navode: da stih "Nevirnici sad te gaze" (Grabovac, 1986, 261) nužnu upučuje na aluziju da nije riječ
0	Osmanlijama, več o Mletačkoj Republici; da je mletački časnik Grgur Nakič optužen za izdajstvo odnosno da nije želio zauzeti Glamoč ("Od Drnisa", Grabovac, 1986, 275) te da su u usporedbi Vrličana i Sinjana potonji prikazani kao kukavice i izdajice ("Od Vrljike", Grabovac, 1986, 294-296). Sporne dijelove teksta preveo je (proširivši prijevod i na širi tekst knjige) zadarski patricij Nadal Nassi kako bi magistratura Riformatora imala izravan uvid u sporni, prema podnositeljima prijeva veleizdajnički dio Grabovčeva spjeva. Nassijev prijevod dodatno su, radi objaktiv-nosti, pregledali i njegovu točnost posvjedočili Nikola Cambi, Franjo i Jeronim Fanfogna te dva franjevca koji su tada boravili u mletačkom franjevačkom samostanu S. Francesco della Vigna (o. Jerko iz Sinja i o. Marko iz Bosne).5
Iz prethodnoga je razvidno da je osnovni povod optužbi i pokretanju istrage protiv dalmatinskog pisca fra Filipa Grabovca u osnovi bila osobna povrijedenost, konkretno prepoznavanje niza osoba spomenutih u djelu. Grgur Nakič, odvjetak ugledne drniske serdarske obitelji, zatim sveukupno žiteljstvo i ratnici sinjskoga kraja (koje stolječima njeguje tradiciju o junaštvu i ratničkoj srčanosti), nužno su se u netaktično i neprikriveno otvorenim stihovima Filipa Grabovca nasli povrijedeni. Tome je dodatno doprinosili i Grabovčevo zavičajno "navijanje" za Vrliku, Vrličane
1	vrlički kraj koji je - u usporedbi sa Sinjskom krajinom i Sinjanima - predstavljen u
5 Eterovič u prijepisu donosi usporedni tekst spornih Grabovčevih stihova i Nassijevog prijevoda na talijanski istih dijelova (Eterovič, 1927, 77-83). Cjelokupan tekst procesa, zajedno sa spomenutim citatima i prijevodima, pohranjen je u Archivio di Stato di Venezia (ASV, 1).
259
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
najboljem mogučem svijetlu. Optužba je ipak, kako bi dobila na težini i postigla kod mletačkih vlasti sto povoljniji učinak, sadržavala i navode o mnogo težim, vele-izdajničkim, buntovničkim namjerama koji se naziru iz spjeva. Aluzije na nekoč slavnu Dalmaciju i njezino žalosno stanje u najnovije vrijeme, neprikrivene osude mletačke uprave i njezinih državnih činovnika, ali i ne bas skriveno pozivanje na slogu dalmatinskoga življa i promjenu položaja, osnovica su na kojoj se mogla graditi teska optužba za veleizdaju. Knjiga namijenjena puku, pisana u obliku jednostavnog, pučkim izričajem sročenog razgovora izmedu učenog starca i mladiča-učenika, time je - od knjige pregleda proslosti "ilirskih" zemalja - postala u punom smislu riječi visestruko opasnim djelom, "knjigom opasnih namjera". Prijedlog da se njezino rasparčavanje spriječi, da se svi primjerci zaplijene i pohrane kod nadležnih mletačkih vlasti te da se - kao primjer drugima - dio naklade javno spali - samo su logična posljedica okolnosti, vremena i razmišljanja unutar kojih nije bilo mjesta za toleranciju i ravnopravna sučeljavanja perom.
Koncem studenog, dana 29. XI. 1747. godine, mletački državni inkvizitori uputili su naredbu generalnom providuru Dalmacije u Zadru (Jacopo Boldu) da se pobrine kako bi se Grabovčeva knjiga, odaslana u Zadar i Split preko kanonika Cecantija i trgovca Ivana Biliča, sakupile na jednome mjestu i potom spalile na javnome mjestu. Čini se da su službenici generalnog providura učinkovito izvrsili naredbu te se več u providurovu izvjesču od 18. II. 1748. godine navodi kako su sporne knjige sakup-ljene (202 primjerka u Zadru, 190 u Splitu te više primjeraka kod pojedinaca diljem Cetinske krajine) i javno spaljene. Na taj je način velik dio naklade trajno unisten, tako da danas raspolažemo s relativno malim brojem izvornih primjeraka (Eterovič, 1927, 51-52).
Ubrzo po odluci o zabrani sirenja knjige uslijedilo je i uhičenje fTa Filipa Gra-bovca. Dana 24. XI. 1747. godine državni su inkvizitori naredili kapetanu u Veroni, gradu u kojem se nalazilo sjedište vojnog kapelana, da uhiti Grabovca, zaplijeni njegovu osobnu imovinu (posebice knjige i rukopise) te ga uz pratnju straže dovede u Mletke. Brod s uhičenikom krenuo je iz Verone 27. XI. te uplovio u mletačku luku 30. istog mjeseca 1747. godine (Grabovac, 1951, 16). Pred povjerenike državnih in-kvizitora Grabovac je izveden nakon tri sedmice, 17. XII. 1747. godine. Izvorni zapisnik ispitivanja sačuvan je i pohranjen u sklopu istog istražnog procesa. Uz uobičajena pitanja o osobnim podacima optuženika (ime, prezime, dob, zanimanje, boraviste), zapisnik ne sadrži, kako bi se to moglo očekivati s obzirom na težinu i pozadinu cijeloga slučaja, velik broj upita. Sudac-istražitelj poglavito se bavi raz-lozima Grabovčeva sastavljanja knjige, postupcima i cijenom tiskanja, brojem primjeraka knjige i načinom njihova rasparčavanja, utvrdivanjem mogučih poticatelja pisanja knjige, kao i onih koji su pomagali njezino izlaženje te - naposljetku -ciljevima knjige i postojanjem namjere da se njezinom sadržajem i tekstom nanese uvreda. Kratki upiti i jednako tako sažeti odgovori optuženog fratra upučuju kako je
260
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
cjelokupan tijek istrage, nakon sto je rasparčavanje knjige več bilo obustavljeno, a prikupljeni primjerci spremni za lomaču, bila tek jedna formalnost, dio nužne procedure u sklopu procesa u kojemu je konačni ishod bio unaprijed odreden. Iz nekih kasnijih spisa i jednog Grabovčevog pisma može se naslutiti da je pisac "knjige opasnih namjera" bio saslušavan u više navrata. Prema dosadašnjim spoznaj ama zapisnici sa tih, naknadnih saslušanja, nisu sačuvani te nam je j edini primjer izravnog sučeljavanja Filipa Grabovca s predstavnicima magistrature Inquisitori di Stato zapisnik voden 17. XII. 1747. godine (Eterovič, 1927, 87). Sama konačna presuda, barem prema raspoloživim arhivskim materij alnima, nikada nije donesena.
Nakon saslušanja Grabovac je vračen u tamnicu "Sotto i piombi". Več otprije bolestan, tijekom zimskih mjeseci dodatno je obolio te službenici državnih inkvizitora upučuju nalog gradskom kapetanu u Veroni da iz Grabovčevih kovčega pohranjenih u samostanu S. Bernardo preuzmu topliju, zimsku odječu i otpreme je u Mletke. Napokon, nakon dva i pol mjeseca provedenih u zloglasnoj državnoj tamnici, Grabovac je 10. veljače 1748. godine premješten u franjevački samostan na otočiču S. Spirito u mletačkoj laguni, svoje posljednje životno odredište. Konfiniranje na otočič koji je do dolaska francuske uprave pripadao franjevačkom redu, donekle je popravilo teške životne uvjete fra Filipa Grabovca, ali nije značilo i njegovo oslo-bodenje. U pismu upučenom državnoj vlasti, početkom studenog 1748. godine, Grabovac napominje kako se nada da je sud uvidio zlonamjernost optužbi radi kojih je osuden te da če pravednost časno ga suda ublažiti njegov položaj, posebno otežan u zdrav stvenom smislu poradi nezdravih (vlaga) uvjeta življenja na otoku Lagune. Na kraju molbe napominje kako bi za njegovo sve narušenije zdravlje prikladno rješenje bio smještaj u pogodnijoj i zdravijoj Veroni, u okrilju samostana S. Bernardino (Eterovič, 1927, 93-94). Koncem iste godine poduzete su i mjere za prijenos ostatka Grabovčeve ostavštine iz Verone u Mletke odnosno na otočič S. Spirito. Koliko je osobnih stvari, a medu njima i knjiga odnosno rukopisa, trajno ostalo u franjevačkom samostanu u Veroni, danas je teško utvrditi.
Teško zdravstveno stanje i sve očitiji gubitak nade da če središnja mletačka vlast donijeti po njega povoljnu odluku, doprinijeli su skončanju dalmatinskog fratra. Posljednji pokušaj poboljšanja Grabovčeva položaja učinio je predstojnik samostana S. Spirito, fra Antonio Scutari, u svojoj molbi s kraja siječnja ili početka veljače 1749. godine. Obračajuči se državnim inkvizitorima, Scutari ponavlja nevoljno stanje dalmatinskog subrata te od predstavnika vlasti moli dopuštenje za njegov premještaj u neki drugi, zdravstvenim prilikama bolje prikladan samostan. Kao i u prethodnim slučajevima, i ova je molba ostala neuslišana (Eterovič, 1927, 95-96). Na naličju molbe naknadno je, kao epilog "slučaja Grabovac", ubilježena opaska inkvizitora: 1748. 20 Febraro / Morse esso Padre, e pero cessa qualunque inspetione sopra di lui. Poner in libro al margine. Nadnevak 20. II. označava pritom datum kada je po-datak o Grabovčevoj smrti unesen u registar, a cijeli slučaj faktično zaključen. Točan
261
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
datum smrti jest 13. II. 1749. godine, a posmrtni ostaci rano preminulog vrlickog pisca pokopani su, u skladu sa obicajima reda, na otocicu S. Spirito, posljednjem utocistu pisca "knjige opasnih namjera" (Eterovic, 1927, 96-97).
U trenutku kada je pisao svoj letak Esortazione amorosa i djelo Cvit razgovora dalmatinski pisac fra Filip Grabovac (1697.-1749.) zasigurno nije mogao slutiti kakva ce sudbina zadesiti njegova djela, kao niti da ce posljednje godine života pro-vesti kao osudenik na mletackom otocicu S. Spirito. Djela namijenjena puku, pisana nezgrapnim i ne odvise biranim književnim izricajem, imala su za temeljni cilj podučiti njegove sunarodnjake, Hrvate iz Dalmacije, ponajprije one koji su ratovali pod stijegom Prevedre Republike, o prošlosti njihove zemlje, ali i upozoriti ih na ne baš idealno stanje u njihovoj domovini. Nevjest vrsnom književnom govoru, prikrivenim aluzijama i tekstu koji se cita tek izmedu gustih slojeva redaka, Grabovac je naposljetku nacinio djela koja, uglavnom otvoreno, izravno optužuju sredisnju mletacku vlast i njezine upravitelje na prekojadranskim stecevinama, za zaostalost, neimastinu i zapustenost nekoc slavne i mocne pokrajine Dalmacije. Jos izravnije, dovodeci u upit junaštvo i ratnicku vještinu kao stoljecima temeljne vrijednosti ži-telja s dijela protuturske granice, Grabovac je spomenom konkretnih krajeva (Sinjska krajina), gradova (Sinj, Drnis) i osoba u negativnom kontekstu, potaknuo brz i ucin-kovit odgovor povrijedene strane. Usporedivsi junastvo rodnoga, vrlickoga kraja, s kukaviclukom i nepouzdanoscu Sinjana, pisac je - naglasenom polarizacijom vjeko-vima suparnickih susjednih sredina - dodatno zaostrio i onako tesko optužujuce sti-hove oba svoja djela. Kao vojni kapelan odlicno upoznat i osvjedocen o životu hrvatskih vojnika smjestenih na mletackoj terrafermi, Filip je Grabovac poglavito uocio sve izrazitiji proces odnarodivanja, gubitka nacionalne i domovinske svijesti casnika pod stijegom Svetoga Marka, prigovarajuci im - ne bez posljedica - karije-rizam, podaništvo i sluganski mentalitet. Reakcije na svaki od ovih spornih, otvo-renih, neprikriveno prijekornih i pocesto napadackih stihova Grabovcevih djela, nisu mogle izostati. U sredini koja je doslovno do jucer ratovala sa Osmanlijama, u kojoj su stoljecima odgajana pokoljenja ratnika, hajduka i ljudi vicnih iskljucivo vojnoj vjestini, u krajevima u kojima se junastvo mjerilo brojem odsjecenih osmanlijskih glava, izravno zadiranje u njihove neupitne vrijednosti predstavljalo je najgoru uvre-du. Aluzije na nepravednost sustava Mletacke Republike, na njezine propuste, suprotstavljanje nekdašnje "slave Dalmacije" s nevoljnim stanjem u njegovo doba, samo su bile dodatni, ali ne glavni i poticajni motiv za optužbu koja je vodila brzom raspletu i okoncanju "knjiga opasnih namjera". Kada su tocke optužbe, pomno srocene na nacin da se ne odnose samo na lokalnu povrijedenost i sukobljavanja unutar male dalmatinske sredine, dospjele pred sud mletackih državnih inkvizitora, proces i njegov epilog nisu se više mogli zaustaviti. Iz tijeka istage, poznatog na osnovi zapisnika sa saslusavanja fra Filipa Grabovca, ali i iz kronologije dogadanja u svezi "slucaja Grabovac", razvidno je kako su posljednji cin (dovodenje pred sud i
262
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
zatvorska kazna), bili več unaprijed odredeni. I prije okončanja sudskog postupka Grabovčeve su knjige u največem dijelu prikupljene i javno - kao opomena nekim budučim majstorima pera - spaljene na lomačama Zadra i Splita, a svako njihovo daljnje rasparčavanje, uporaba i tiskanje, najstrože je zabranjeno. Istražni postupak, proveden neočekivano brzo, bez zadiranja u pojedinosti i pomnu rasčlambu inkrimi-nirajučeg teksta, bez dovodenja svjedoka koji bi mogli posvjedočiti vrličkom fratru u prilog, stoga je, naglasimo to još jednom, predstavljao završni dio jednog, suvre-menim jezikom kazano montiranog procesa. Bez donosenja konačne presude, pisac zapravo i nije bio pravno osuden, a njegovom skorom internacijom na franjevački otočič S. Spirito pokazalo se da sam Filip Grabovac zapravo i vise nije najbitniji dio istrage i provedbe postupka. Knjiga koja je uzbudila toliko lokalnih duhova, spaljena je i zabranjena i to i jest bio glavni, sredisnji cilj pokretača postupka. Bez njezina sirenja medu puk Grabovčeve riječi o sinjskim kolunelima, drniskim serdarima i vrličkim harabmasama, o desetcima dobro ili lose predstavljenih sudionika mletačko-turskih ratova u Dalmaciji, vise nisu imale nikakvu težinu niti su predstavljale opasnost za njihov ugled. Na kraju, moguče je postaviti upit koji se nužno i sam nameče - sto je zapravo bilo presudno da državni inkvizitori, i pored činjenice da su oba Grabovčeva djela dobila dopustenje za tisak od magistrature Refformatori dello Studio di Padova, ovako drastično kazne i pisca i njegove uratke. Da li je riječ o stvarnoj, vidljivoj opasnosti po sredisnje ustanove državne vlasti u Dalmaciji, očitoj veleizdaji koja zaslužuje najstrožu kaznu, potencijalnoj opasnosti da niz očitih aluzija dovede do eventualne pobune protiv mletačke vlasti? Tesko je, ma koliko se pod-nositelji optužbe trudili da iz Grabovčevih stihova izvuku inkriminirajuče dijelove teksta, da je njezin sveukupni sadržaj (u osnovi ne bas sustavan pregled povijesti poučnoga, pučkog obilježja) mogao predstavljati opasnost prvoga reda za stolječima izgradivane sustave državne vlasti i uprave (makar u neumitnom hodu prema svome povijesnome kraju) jos uvijek močne Serenissime. Stihovima kakvima je protkana Grabovčeva knjiga uistinu je, prethodno je rečeno, moguče pripisati i protudržavne namjere. Medutim, takvih djela bilo je i prije Grabovčeva uratka (Jeronim Kavanjin, Povijest vandeoska), ali su ona, pisana iz pera vještijih stihotvoraca, uvijena u redovite pohvale "kreljuti slavnoga, zlatnoga i pravednoga lava" (Petar Zoranič, Planine), ostajala izvan domašaja magistrata za zastitu temeljnih državnih interesa. Netaktični, nespretni i do vlastite propasti iskreni Grabovac, nije stedio riječi, a one su najvise pogadale njegove sunarodnjake istoga zavičajnoga podrijetla. I upravo su oni, s gorčinom i osječajem nanesene nepravde, povrijedenog ugleda koji se može prenositi i na njihova pokoljenja, povukli prvi potez. Ugledni članovi svoje male zajednice, ratnici, zaslužnici za Mletačku Republiku, nosioci časničkih činova i viteških naslova, ovi su pojedinci bili mnogo više od jednog, ipak zamjenjivog voj-nog kapelana, potrebni za stabilnost još uvijek napete, nesigurne i stoga pomnosti vrijedne granice prema Osmanskome Carstvu. Njihovo nezadovoljstvo, u koje se
263
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
odlično uklopila i optužba za veleizdaju sveukupnog državnog poretka, stoga su dva sloja, u konačnici podjednako optužujuca i porazna po dalmatinskoga pisca. Zavr-setak je poznat. Zaboravljen, razočaran, svjestan činjenice da je njegov trud umjesto u kucama žitelja Dalmacije zavrsio u plamenu lomače, Grabovac nije poslije raspleta procesa proživio vise od nekoliko godina. Ipak, sačuvani primjerci knjige, koja vje-rojatno bez sudskog procesa i njegovog okončanja nikada ne bi imala ovoliko zna-čenje, nisu život i djelo dalmatinskog fratra ostavili u anonimnosti. Kritički objavljena izdanja (Tome Matica, 1951.; Franje Sveleca, 1986), cijeli niz knjiga, studija, rasprava, popularnih i preglednih članaka, znanstvenih skupova, radio i TV-emisija, učinili su, iako stoljecima nakon njegova skončanja, Grabovčevu sudbinu privlačnom za istraživačke pokusaje i promisljaje. U stoljecima kada je Mletačka Republika vec odavno bila proslost naroda sa istočne obale Jadrana, kada su neka nova i iz korijena drugačija vremena namrijela nemile epizode u hrvatsko-talijanskim odnosima, lik i djelo fra Filipa Grabovca dobili su dodatnu, mučeničku aureolu, personificirajuci "vjekovnu podložnost Hrvata tudinskoj vlasti". Knjiga opasnih namjera spaljena je, sačuvani primjerci postali su iznimno vrijedan raritet, a sudbina vrličkog fratra postala je svojevrsnim simbolom, često koristenim i u svrhe koje su imale sve manje veze sa stvarnim povijesnim dogadanjima. Time je književni opus, njegova recepcija, put od osude do prihvacanja, okončao svoj puni krug. "Zločinac" - pisac nepocudne knjige - na kraju je toga ciklusa postao nacionalni junak, a njegovo djelo steklo zapaženo mjesto u hrvatskoj literaturi XVIII. stoljeca.
BOOKS WITH DANGEROUS INTENTIONS: DALMATIAN WRITER FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749)
Lovorka CORALIC Croatian Institute for History, HR-10000 Zagreb, Opatička 10 e-mail: lovorka@isp.hr
SUMMARY
Filip Grabovac (1698-1749) - a Dalmatian Franciscan, war chaplain and writer - can be considered among the most outstanding literary figures in Dalmatia in the first half of the 18th century. Together with the slightly younger Franciscan writer Andrija Kačic Miosic, he introduced a new territory into the field of literary vision -Dalmatian Zagora - an area that centuries of Ottoman-Venetian wars had been dividing. A chaplain in the Croatian cavalry (Compagnia de Croati a cavallo), Grabovac intimately knew soldiers of Croatian origin stationed along the entire territory of the Venetian terraferma. Criticism of Dalmatian soldiers, above all officers, who renounced their identity and national awareness in exchange for career
264
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
advantages or promotion, and a generally negative evaluation of the Venetian administration in Dalmatia, are the central topics of Grabovac's works "Esortazione amorosa di un zelante Dalmatino in verso ilirico..." and "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga". He was denounced by somebody from his home Dalmatian milieu and soon his works and Grabovac himself were faced with the Venetian magistracy Inquisitori di Stato. After a lengthy trial, his works were declared to have dangerous intentions that posed a threat to the stability of Venetian rule in Dalmatia. Grabovac found refuge in a Franciscan monastery on the small island of Santo Spirito, where he died in February, 1749. His travels, activities and faith as well as his works - which provoked an efficient and fatal (for the writer) reaction by the Venetian magistracy despite the inexistence of concrete crimes and victims - represent the main topic of the present contribution.
Key words: Dalmatia, Venetian Republic, Filip Grabovac, history, history of literature, Ottoman-Venetian wars, Inquisitori di Stato
IZVORI I LITERATURA
ASV, 1 - Archivio di Stato di Venezia (ASV), Inquisitori di Stato, b. 1060. Botica, S. (1990): Filip Grabovac. Zagreb, Zavod za znanost o književnosti. Divnic, F. (1986): Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Split, Književni krug. Eterovic, K. (1927): Fra Filip Grabovac: buditelj i mucenik narodne misli u prvoj
polovici XVIII. vij. (Njegov život, rad i stradanje). Split, Nova revija. Grabovac, F. (1951): Cvit razgovora naroda i jezika ilirickoga aliti rvackoga. Stari
pisci hrvatski, 30. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Grabovac, F. (1986): Cvit razgovora. Split, Književni krug. Jačov, M. (1991): Le guerre Veneto-Turche del XVII secolo in Dalmazia. Atti e
meomorie della Societa Dalmata di Archeologia e Storia Patria, 22. Venezia. Jurisic, H. G. (1983): Fra Filip Grabovac - život i djelo (1697.-1749.). U: Kacič: Zbornik Franjevacke provincije Presvetoga Otkupitelja, XV. Split, Franjevacki Provincijalat Presvetoga Otkupitelja, 79-92. Jurisic, K. (1972): Katolicka crkva na Biokovsko-neretvanskom podrucju u doba
turske vladavine. Zagreb, Krščanska sadašnjost. Kapitanovic, V. (1984): Franjevci kao vojni kapelani u mletackoj vojsci. U: Kacič: Zbornik Franjevacke provincije Presvetoga Otkupitelja, XV. Split, Franjevacki Provincijalat Presvetoga Otkupitelja, 161-191. Novak, G. (2001): Prošlost Dalmacije. Zagreb, Golden marketing. Soldo, J. A. (1983): "Bosanski franjevci" u povijesnoj prekretnici Dalmacije pri kraju XVII. i u prvoj polovici XVIII. stolječa. U: Kacič: Zbornik Franjevacke provincije Presvetoga Otkupitelja, XV. Split, Franjevacki Provincijalat Presve-toga Otkupitelja, 15-36.
265
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Lovorka CORALIC: "KNJIGE OPASNIH NAMJERA" DALMATINSKOG PISCA FRA FILIPA GRABOVCA, 251-266
Stanojevic, G. (1958): Dalmacija u doba Kandijskog rata (1645-1669). Vestnik Voj-
nog muzeja JNA, 5/II. Beograd, 93-182. Stanojevic, G. (1962): Dalmacija u doba Morejskog rata 1684-1699. Beograd, Vojno delo.
Stanojevic, G. (1970): Jugoslovenske zemlje u mletacko-turskim ratovima XVI-
XVIII vijeka. Beograd, Istorijski inštitut. Traljic, S. M. (1965): Zadar i turska pozadina od XV. do potkraj XIX. stoljeca. Radovi Instituta JAZU u Zadru, XI-XII. Zadar, Institut JAZU, 203-227.
266