- tl— * 12 ('[iKiiiKii. jc,tnu Kum. 12 svczaka, jedna knjiga. 12 zvezkov, ena knjiga. roji;. L 1868. CBe3. 2. God. I. 1868. Svezak 2. Leto I. 1868. Zvez. 2. Na godinu 6 stot. PlitviČka jezera 4 *, liepa velika slika, u vriednosti od 3 stot. dostavkom 12. svezka. Sa svakim svezkom 3 slike iz „Slav. juga 44 za okvir lAIiAlilKMIII.VIIIA KlblirA ca CJIHKaMH. ZABAVNO-POUCNA KNJIGA sa slikami. ZABAVNO-PODUČNA KNJIGA s podobami. Izdaje i uredjuje: G-juro IKLlctrič? Ciena 50 novč. po svezku. 11 Karlovcu. %- Ot-'*/ Tisak Dragutina Pokami u Zagrebu. Molimo, da se uvaži! Našim vriednim čitateljem! Poraladjeno lice „Slav. juga M urnah ovim drugim svezkom dokazom je, da čvrsto stojimo na temelju, na kom se može i mora podignuti veliko, za danas prvo, največimi troškovi u našoj književnosti spojeno djelo. U koliko smo pogodili žicu štov. občinstva, dokazom su nam mnogobrojni vriedni čitatelji; u koliko nam je pošao za rukom izbor gradiva, eno dokaza u javnih listovi, pa su nam prevedene stvari iz „SlaV. juga“ u maloruski jezik (u „Pravdi“) i u slovenski. (Trojednica če biti tiskana u slov. jeziku.) Obično je, kad se jedna stvar dovrši, opaža se na njoj ili šta suvišna il manjkava. Tako uvidjesmo i mi, kad-no dotis- kasmo „Slav. jug“: što bi mu se dalo preinačiji i dodati. Najprije opazismo, da nam svakako treba 2000 predbrojnika, da pokrijemo savkoliki trošak, što ga imademo kod svakoga svezka, buduči da nam trpšak za drvoreze, papir i tisak pojedinoga svezka iznosi do 600 st.; slike, što jih na dar dajemo, do 100 st., poštarina do 80 st. (mi plačamo poštarine 6 novč. po komad, dočim ostali listovi po 1 novč. samo, osim što nas veče pošiljke dodju liješto jeftinije) a razni postotci knjižarom do 150 st.; što ukupno sačinjava ogromnu svotu od 930 st. Neračunajuč ovamo nagradu njekojih pisaca, ni poštarinu, nosimo mi na svakom svezku toliki trošak, kojim poveči nedjeljni zabavni listovi sva¬ kako pol godine, a manji skoro čitavu godinu proživjeti mogu. Nu kako nam je šahiranje predbrojnika doscle za rukom išlo, nadamo se, da čemo svakako 2000 domašiti, pošto več sada brojimo na 1400, medju kojimi vrlo malo Srba, jer nam izdavatelj dolnje Strane, pa ni našu Ilrvatsku dalje od Zagreba, proputovao nije, (što če svakako učiniti). Doista bi sramota bila po naš narod, kad nebi Hrvati, Slavonci, Dalmatinci , Srbiji, ukupni Slovenci , recimo u obče svi južni Slaveni u stanju bili uzdržati časopis sa 2000 pred¬ brojnika, gdje bi moglo biti i 10.000, da nije nemara i nehajstva! Svakako dakle možemo i bez najmanjega straha naše vriedne čila - teljc uvjeriti, da če „ Slav . jug u dalje poživiti nego si mnogi misle! Naši su ljudi čudne čudi! Isti se Niemci čude, da je moguče u nas izdavati sličnu knjigu, dočim ni u Boču, u koliko mi znademo, za sada barem, neizlazi sličan časopis u svezcih, a nesječamo se te vrsti zabavnika u našoj carevini, osim českoga „Kvčta“ i „Svčtozora ft , dakle Praga i Karlovca (il Zagreba.) Slična djela tiskaju se večinom u prvih gradovih Njemačke, a mi eto kuburirao, pa ga izdajerao u Karlovcu, (da, al žrtvami, kojili nitko neuvidja), a ljudi bi još rado od nas bog zna što. Njeki prigovaraju onim slikam, što jih dajemo sa svakim svezkom po tri na dar, a nepomisle, da dosta jeftino dajemo (po 50 novč.) s&me svezke, dočim imademo dvaput toliko troška, koliko ini izdavatelji u Berlinu, Leipzigu i Stutgartu, te da je sam onaj papir naša težka žrtva. Ta i Niemci nedaju više, nego jednu poštenu sliku na dar za čitavu godinu; naši bi pako njekoji ljudi htjeli svakim svezkom tri, ili najmanie jednu finu sliku, od koj ih svaka stoji naj manj e 2 stot. To če svaki uman čovjek uvidjeti, daneide! Mi smo voljni, u koliko nam je največma moguče, da zadovoljimo rodoljubivo občinstvo i s toga čemo izdavanje „blav. juga“ tako udesiti, da bude svakomu koristno. Nudjamo dakle našim vried. predbrojnikom na izbor sljedečc nagrade za dar : 1. uz svaki svezak tri slike onih muževa, koje če donieti „Slav. jug“, kao što smo počeli davati; 2. „Plitvička jezera/ prekrasno iz rad jenu sliku veleznamenitih jezera iz naše krajine, koju čemo o svom trošku dati snimiti na licu mjesta i poslat čemo ju s dvanajstim svezkom. JP8P Ova sama slika doči če na 3 stot. To dakako možemo učiniti samo onda, ako nam se najmanje 500 glasova prijavi za ovu koju ponudu, jer se nemože za- lilievati, da se za volju desetorice, pa ni pedesetorice, odvažimo na toliki trošak, koj bi nam lasno obuspješio izdavanje „Slav. juga u . S toga šaljemo ovaj svezak bez onih slika, moleči, da nam vriedni naši predbrojnici ili pismom ili putem onih prijatelja, u kojili se predbrojiše (a ove molimo uljudno, da svakoga upitaju) dojaviti izvole, za koju li je koj od pomenutih nagrada, da netrošimo novce uzalud, a nismo ni osvjedočeni, da zadovoljujemo čitajuče občinstvo. *) *) Milim našim Slovencem, ki nas morebiti nevtegnejo dobro v tej točki razumiti, naznanjamo tukaj v slovenskem jeziku našo željo: naj namreč naši vredni predbrojniki izvolijo do prihodnjega tretjega zvezka javiti (največ za mesec dni), ktero od ponu¬ jenih darili želč prejeti: a) 3 podobe z vsacim zvezkom, kakor doslej, ali God. I. 1868. Svezak 1. To«. I. 1868. CBe3. 1. Leto I. 1868. Zvez. 1. .^_a*asan prediel sve krasote, Rajski vrtalj zemlje ove — Što naravi čar sav otč, Slavjanski se naš jug zove. Slavne zemlje slavan krug: Slayjanski je to naš jug. Od jadranskog sinjeg mora Ponosnoga do Dunava, Od balkanskih strmnih gora Orijaškog do Triglava: To je prostran, širok, dug, Slavjanski naš mili jug. Gdje Hrvati, Srbiji stari, Gdje Slovenci, Črnogorci, Gdje Bošnjaci i Bugari, Hercegovci ratoborci — Gdje j’ svoj svome brat i drug: Slavjanski je to naš jug. Gdje Dušanu, Krešimiru, Obilici), Zrinjskom slavnom I još mnogim — več u miru — Pom bijaše dobom davnom — Gdje je slava, a ne rug: Slavjanski je to naš jug. Gdje Kosovo krvno polje, Gdje je Grobnik strašan dosti, Gdje pepela još je dolje Od junaških mrtvih kosti — Gdje još krvi nadje plug: Slavjanski je to naš jug. 2 Roman po L. Mtihlbach-ovoj. (Ljubica H.va.) Prijatelj. a mostu, kojno spaja Budim sa posestrimom Peštom, vidimo eno dva mladica, gdje stoje ja- mačno udubljeni u misli. Naslonjen o tendu motri jedan valove i tek Dunava; klonuo je glavom, da mu nevidiš ni lica — dočim drugi veselim nje- kako licem — tako se barma čini — gleda za zapada- jučim suncem. Svjetina vrvi preko mosta, al ova dva nemare za to, kad^jim valjda u duši silnija vreva misli? čuvstva, slika iz prošlosti, a možda jim i potrese srcem njeka bojazan rad budučnosti. Oba bijahu odjevena narodnim odjelom. Onaj, kojno podigao ruku nad oči, a3 jjraaHKe Cpdiije po/jiio ce y Kpary- Jp jcBijy 4./16. cenTeMČpnja 1823. o# Mnaoina Kii>a3an ? KH>eniH>e Jby6nqe ; Te je HacTynno cpeTno BjiaAaibe I cpčcKora Hapo^a iiocjoe>c cmpth OTija ch Mnaoina , 14. cenTeMčpnja 1860. ripBe ro^HHe skhbota npeBeo je KibaaceBCKH chh y IIoHcapeBi^y h ibeniTO y KparyjeBijy, iioa na^3opoM 6pnxc- ^>HBe CBoje Majice, Koja My nocTaBii, Kao ^o6pa OArojn- Te^»Hna, tcmcjij Hao6paHceir>y. Kao /yeuaK čnjaine iciba3 Bpjio hchb h Beceo, pa3- roBopaH, Jby6e3aH h cjiočoAan; najyroAHnja 3a6aBa 6n- jame i>iy jaxan>e, yc;meA ueca je necio h y onac- hoct ^icnBOTa ^ouio. UoKpaj jaxan>a čiijame iviy jom MHjia 3aoaBa rHMHacTuuico Bjencčame, a Kadimo n no Koja napmja maxa. /l,o6pofiyAHa Ayma 6 h jame KH>a3 o# noueTKa cBora aciiBOBaiba, Te ce je jmeiniM HamrnoM Riorjio y n,era ciie aa^očiiTn; ycynpoT naKO, KaA 6h My tko nenpaB/jy yHHiniTn xTjeo, oimpao 6 h ce jaBiio, iie- caivio pneHMH, nero n hhhom. HaočpaacenocT KibaaceBa cJiyxcn na uacT cpčcno- Me napo#y. Oa HapaBH 6ncTpiiM na^apeH Ay x0M 11 ouiTpoyivioiu, npoyuno je Kibaa, uito y jaBHHx 3 aBOAH ? bito oiict npnBaTHo, cbc BHinje nayice, a roBopii cpčcnn, paime 3 KOM je 3 HKy, na je AOipmje npeBCACHO h Ha epčcnn, nonaaao je Kiba 3 Mnxan.T a 11- njioMaTHUKy CBojy, na n jniTepapny BjeiiiTiiny, KojoM ce mohcc oh h uHTaBa Cpčnja iioiiochth. Mnoro je Kibaa Mnxan;i n nyTOBao, Te Mo^cemo pehu, A a nponyTOBao CBy nHBHJiH 3 Hpaiiy EBpony. 1843., KcUA 6 h CBora TaAa y Beuy $KHByhera oTija no- cjcTuo, oAnyTOBao je Mjeceipi HOBeMČpnja y Ecpjinn^ rije ce je. p,o APy re rOAHHe Hayun čaBno. 1844./5. oa- nyTiio ce y IBeiviaHKy, Xo.iaHAnjy, Be^rnjy, CBy MTa.injy, XejiBecHjy, MajiTy n PpqKy. 1846./7. npoBeoje CTpanoM na cbom Ao 6 py y B.iauiKoj, CTpaHOM nponyTOBao je : CaKcoiiHjy, Kiba^eBime THpiinrcice, BaBapnjy h Cajiij- oyp^KKy. 1847./8. npaMa 3 hivih 6 ho je y BapmaBH, lle- TporpaAy n Mockbii, rije ra koa napcKora A^opa cbii pyCKH OflJIHHH>aiJH H BeJIHKaHH flOCTOjllO O^JIHKOBaxy. 1849./50. 3aBpmno je CBoje ijyTOBan>e no EBporm, no- xoamb jorn iiajn3o6pa^ceiiHje eaponejcne #p:acaBe: AHOnjy h <4>paHi^Hjy. Tpn ro^Hiie floipraje, no ^OBpuieHy nyTOBaH>y, 3. ayrycTa 1853. oaceiiHO ce je ca JyjmoM ? polenom rpo- $>hijom Xyiba^H. U Ito ce H3Bair>cKora o6jiHKa rane, npnna^a Kiba3 Mirnimi y jnieny CTpyKy Jby^n. Bhcok je ? bhtuk, npn- ja3He cnojbauiHOCTH; Kopaija no6p3o, Ji>yjbajyB ce no Ma- jio, a cTyna ^octoJ aH ctbgho . Ilorjie# My je oniTap, a yMHJbaT My nocMHex mhhh ra fuarHM. Bncoica rjraBa ^aje My BejiHHaHCTBeHy cjiHKy ? KpynaH rjiac aoKa3 My je My^ceBHe 3pHe;iocTH 7 ay»iaH h jacaHroBop, CBje#OK i\iy je #y6oKe y i ieHOCTH. H #an ^anac jame Bpjio pa^o, flo- 6po h jnieno, h 6nje y HHman H3BpcTHO; Ha ca6jbn, y TpKH, CKaKamy ? xpBaH>y h #H3an>y niajio My je napa. Ilope^ CBHyX HyTpH>HX H BaibCKHX TIJieMeHHTlIX MHxaHJi fflMoni 06peHOBHh III. HsBopan ^pnopea no CBjeTJioroiCHoj cjihi^h #pa. Xanfla. — Pncao 4>. KpHexy6ep.‘ — Pe3ao <3>paibO Eapxeji. CBojcTBa h noKpaj cbc Jby6aim y bcjihkom ^He^y Cp- 6nje, HMao je KH>a3 Mnxanji, iipem/ja o#Ma iio o#jia3Ky cBora OTi^a H3 Cp6nje h iiocjbe cmprn cTapnjera en 6paTa KH>a3a Mrniana, no3Ban Ha nacjbe^cTBO, 30 era HenpHJiHKe h 6op6e, #ok je c6mba cjerypno n cxa.iHo 3acjeo KH>a3KCBCKy CTOjmcy. Y o6!ie HHH>axy iipncTame Kapa^op^eBnBa jom 3a Bjia^ama KH>a3a Musoma, o^a, cbc Moryfie cmbeTKe y 3 cmjlh ? ^ok HanoKOH Mujičih r. 1839. HeMopa^e ocTaBHTH Cp6njy h othBh y BjianiKy. Ten iiukoh ^eBeTHaecTO-ro^nmibe 6op6e ? Koja je CpČHjn ^ocTa npoy3po i m. 7 ia urreTe, no3BaHH 6y#y OtipeHoimfin Hapo^HOM cKymiiTHHOM oneT y Cp6Hjy, h KJba3 Mmiorn nocTa^e HaHOBO rjiaBOM cp6cicora Hapo^a, a noejbe cMpm meroBe HacTynn ra Mnxanji ? chh, Kao mTO rope penocMO ro^HHe 1860. OftTafla na cBe^o ca/jacBa je £>y6aB iye^oKynHora cpticKora Hapofla npnoHyjia y3 KH>a 3 a MHxaiuia, Kojy j jby6aB je on CBojHM MyapHM Bjia/jaibeM y no,miyHoj Mjepu h 3aBpneflHO. Kfba 3 y MnxaHjiy n iberoBoj MyApocTH m>ia^e Cp- 6 nja 3 axBajiHTH, Te ce je 6 aui jbctoc, Ka^Ho joj KH>a 3 iviaBOM ii3 Hapurpa/pi #ohho cyjiTanoB epMan, ocjio- fioflHJia KpBOJiOMiiora TypcKora japMa. Cbc cp6cKe TBp- l)a3y MnxaHJiy. JKiibho kh> 33 MnxaHJi Miuioni HI.! JI. B. € p 6 lij a 6 > o a KocoBCKe 6 htkc na Aanac. (Majiopaa ByKiih) y-£rr - Q y Kora je hojic #yuie 11 cpija, Mopa #a ce ra HCvro^HO koch 6 MHcao, Ka r noMHCJiH Ha ropKy cypfimy 9 noja TO JI H JbyTO HeCMHJbCHO ocy^H Hapo# Cp6cKH, IbCKa^ HajBetle, na h aanac cjkibho iuieivie Hajyry, jeflHOKpB- ho 6paTHHCKo njieMe CTapnx XpBaTa, Kojn ce Tanoljep 6o- jbOM cy/j6HHOM, HcajiH6o$Ke, noxBajiHTii HCMory. Chjiho ibCKa r T; ijapcTBO npeiBopn ce y Mfuiy KH»a- MceBHHy, He6pojeHO 6jiaro h tioraTCTBO npeTBopi ce eno OKpyTHOM pyKOM 6e3flyuiHHex CHjnuiKa y roMHJiy ne- cHocHiiex ja#a, a bcjihk h CHaacan Hapo# cp6ckn pa3- ^hojih ce Ha cbc cTpane, #a je^aa 6paT 6paia H03Haje. Oj ^ymaHe ? #a ycTaHeui H3 Taivrna th rpo6a ; na ^a bh^hih paaipieiiKano chjiho noToivicTBo CBoje, h ji (ni Tp3Hyo Man y pyny, ^a nortne/piui Bpara, tc #a npo6y- ^Hiii cBoje cTapo i^apcTBO, h ji 6 h, yBii/piB /ja to MOHC#a mohcho imjc, oa Tyre h tfcajiocTii HaTpar y rpo6 jierao, npoKJimbajyll Hecjiory pyHcny h H3^ajcTB0 kjicto #o BiieKa. Tko HC3Ha H>eKa#auiH>y BejiHHHHy Hapo#a cp6cKO- ra, ulito ra cje^HibCHa y bcjiiikom ijapcTBy ocTaBH H3a civipTH CBoje ijap SyuiaH ohjihh, kojno npeMHHy ro^ime 1358. t BcjiiiKa h iipocTpaira apacaBa ,^ymaHOBa 6y#e pa3- ujienKana na bhihc CTpana, jep je cšaicoM norjia- bhhji noje noKpajHHe noflHejiHo HacjiOB KpajbeBCKH, Kao h. u.: Jyry, HRMjecTHHkj o# AKapHannjeH Mahe^OHHje? ByKauiHHy 0 , 0 , Ilpnapeiia, OTn,y KpajbeBHlia Mapica h J[ asapy rpe6jbaHOBHfiy. Hecjiora to je o# Bajna^a npoKjieTCTBO, noje ne- 3Haiao pa# Meča oia/je ribyciiH cBOft iiomiihhk Me$y CjiaBjaHH y o6tie, ^a noKBapH n 0 Tpyje najfioJbe hoivihcjih, HajHCKpeHHja nanejia n ;\jejia, na thko 6njanie h Mel;y naivijecTHiiijH h Hacjnie/^iiiupi ^yniaHOBHMH pa3#op h ne- cjiora, na »cajiocT h mTCTy cp6cKOMe Hapo#y. UapnqH Jcjichii, yA<>Bii flyuiaHOBoj, CTOJiyjyfioj y UpH3pcHy, ČHjame o^ npaBe Hj^c^e Bajbana no^nopa ocTajmx HaMjecTHHKa, Hy obh o^peKome joj cBy noKop- hoct, Te ce CBal)axy Mel)y co 6 om, ^ok naiiOKOH Byna- UIHH Henoryon Vpouia, cjia6amna n nejanKa o^ujcTKa /tymanoBa, c KojiiM ce jmihiuth kojbcho HeiviaHnlia. llpoKJieTii Tyj)ipi, koJh yBHCK 3a^HpKHBaxy y MHpHO xpncTjancTBO npcBa.iHuie y EBpony, FpMKii pa- pcBH, y »ijecTo ^a npenpHene TypcKOM 6jecHHJiy nyT ; oTBopnme Tvpa^ii HecMOTpeHO yjia3 y oapcTBO CBoje. a ce ne6y^y Tpipi OflBHme vimpajiH y cboj TBp^u Hapn- rpafl, Jiacno 6h 6hjih TypKOM npeupiiCMiiTH motjih 113 - jih3 ii3 A3iije, jep 3a oho Bpneme 6njia je y Tpna BcjiiiKa cnjia na MOpy. Hy Kano ce cimKa HecMOTpeiiocT ^ocko- po ocjeTH n noKaje, Taico 3anpneTH 3a KpaTKo apiicMe iiorudejb h HecMOTpeHHM Fjikom; Mopa^ome ce 6o k 6pallH Cp6oM 3a noirfoli yTeFm. Cp6n yBHCK cnpoMiui ii))y^KiiTii noMofinv pyny 6jni/Kibeiviy cbomc, OAasBaine ce TOMe no3HBy. Jyr, JIa3ap h ByicamHH noxiiTiniie ca 3HaTHOM BojcKOM y iioMoti FpjcoM, aji y 3ao nac, jep hx H3Hciia^a ^oMcna pap Ai>iypaT, na j hm ko^ Taran- pOKa KaMCTOM II0TyMC B()jCKy. Jvr h By Hamu h ocTa^ome ^cpTBOM rpMKe hccmo- TpeHOCTH y KpBaiiy 6ojy, a JIa3ap ce cnacu, tc 6y#e iiMCHOBan cpoeKiiM papeM. >KajniBo^ce neipipeBa JIa 3 ap 3a ^yro Miipno; je#Ba 6o naBpuiHB 18. roAHHy lpipeBaiba CBora, 6y^e Haiia^nyT y narpa#y, ihto je TpKOM y iiomoIi npiiTeKao, hcthm AMypaTOM, kojh je ype^HB 6ojbe CBoje cTaibe y Aanjii, cH.my BojcKy iipeno Mopa na CBpo- nejcKe o6ajie H3Kp4ao 6ho. Typmn 3axTjeBaxy y C])6a- Jsa hcmjbch xapan, npneTeliii jiiM chjihom bojckom. U,ap JTa 3 ap iiomiic.ihb ^a je 6ojue iipii3BaTii iiomoIi, nero ocjiohhth ce chmo Ha CBoje cii.tc y 6ojy HanpaM yribe- TaTejby xpHCTjaHCKe Bjepe, iioTjia^CH iiomoH na cbc črpa¬ ne, aji -My je hhtko Heiij)y^cn. McIjjthm cKyim ibcuito Aji6aiie3a h Byrapnna, c^pj^cn nx ca cbojom motom, tc CTa^e Ha o6j>aHy cp6cK0ra po^a CBora h MacTHora KpCTa. Xpa6pa (oljarne cp6cKa Bojcica iio/^ xpa6pHM bo- J)om i^apeM JIa3aj)OM, na #a ne6yAC KJieTe necjiore h i(3flajcTBa, caTpjia 6 h 6njia mohc^i aa yBiieK naKJiciia Bpara, tc 6ii h ^ari ciajajio iio6jeAOHOcno oapcTBO cp6c*K0. Aji Hecjiora, ribycHa necjiora h KyKaBHO na^aj- ctbo ynponaciH chjiho ii bcjihko oapcTBo! H3Me^y j\\nx 3CTa JIa3apoBa, Miuioina 06njniha n ByKa BpaHKOBnlla, #ea HajcHJinuja BHTesa h BojBO^e, nopo^n ce ocenama 3a Bojby paanpa Ha rojieMy Hecpcliy CBCKOJiHKora CpOcTBa. KyKaBHii,a Byiv, nyH mpocibe h ocbctc, noTBopu Mujiouia H3flajcTBOM, Te cnopa3yMHB ce ca cyjiTanoM ocBa^H h oKJieBCTa ra y TacTa, caMO ra iieBima oi^pim. Mh- jioiny yKopaBaibe napa JIa3apa, koju ^iiHcame ByKOBy KjieBCTy miictom hcthhom, h oh HepeMC mio nero: „Biil)eT Ficmo tko je Bjepa, tko jih HCBjcpa! u JyHaMKO cpi^e Miliouicbo Tjia^cnjio y h, era ^a ocBjeTJia ceCu jiin^e, a nacmube Mpa3 Ha o6pa3 8 if3flajnnqK0My Byjcy. HoBjy y^a^>H ce iiOTajHO H3 cp6- CKora Taoopa ca cBoja A Ba noy3^aHa #pyra, npeBapn TypcKe npe^H*© CTpaace A a je ycKOK, A° B y^c ce a° iioa cy^TaHOB rnaTop h npo6oAe cy;iTaHa HOEceM. CspimiB jynaMKo cBoje Ajc.ro, KOMy y noBjecTHHijH npmvijepa HeiiMa, A a AC ce y 6ner, tc nory6H 6paiielin ce MHore TypKe, AOK ra HanoKOH Hepa3KOMaAame na ca6jbe. CBe to 6h- jamc oa Majic KopHCTii, jep BojcKa MiuioiiieBa, 3-10 yny- fiena 3JIHMH rjiacoBH o cbom boJboa«, H3ry6n cbc iio- y3Aair>e ii CBy cnary. JfeAajHi^a ByK EpaiiKOBuli npelje y oa^hiiom nacy ca CBojoM bojckom Ha Typcicy cTpa- Hy; i^ap Jlanap 6opeliii ce Ayro xpa6po h nocTojaHO nopyT jurna, AO Iia A e paHa h ao1)c y Ay™iancKe pyKe. CyjiTaH Eaja3eT, chh AMypaTOB, pa3japeH paA nory6e CBora OTija n 6paTa, A a ce ocbcth HaA ijapoM JIa3apoM A«Ae ra nocjefin, h Kpaj mera nycTH OApy6HTH r;iaBy BjepnoM cjiyrn ijapa JIa3apa, Kojn jenpocTpB CBojy Ka- 6aHHi^y A a npiiMH r;iaBy MHJiora rocnoAapa CBOra, ace- Jbeo, A a Kpaj H>era riaAHe. Tano naAe na KocoBy ijap Jlaaap h meroBO chjiho ijapcTBO, TaKO yrH>e3AHjia ce KpBOJiOHHa TypaA Ha CTpax n TpeneT xpHCTjancTBy y EBpoiiH, Taico pa3KOMaAao ce MHoro6pojHii napoA cp6cKH, Tano OBjeKOBjemmo ce KpB- ho Kocobo hojbc, noje je no3o6a.ro cnjaceT HeAyncHe KpBH, Koja he iipoKJiHH>aTH Typice h H3Aajnijy ByKa, aok Bc 6hth CBHeia h Biieiva. Poeme cmpTH JIa3apoBe noK^omi cyjiTan Baja3CT cmiy H>eroBy CTjenaHy jeAaH aho othcbhx nocjeAOBaiba c na* cjiobom ACcnoTa, a Byna HarpaAH ApyrHM ahcjiom, npeM- A a ce iipeBapno H3Aajnipi ByK, jep je mhcjiho, A a Ke Ao6hth nHe^y Cp6Hjy. TypaA«ja npey3e 3a KpaTKo BpiieMe Max y EBponn, a xpHCTjaHCKii BJiaAapH, y MjecTO A a P a AC o H36aBH xpncTjana H3 kpbhhhkhx maKa, MHiu;baxy caMO na CBojy KopucT, Te Cm iiOAynHpa;m caA CojiHMaHa, caA Mycy HTA. HcTOM Ce nOJIOBHHOM 15. BIieKa IIOMHCJIHJIO O H3- 6hbh Cp6ama, icaAHO ce HacTojaibeM KanncTpaHOBHM ožiKyriHjio 6jeme ibcuito xpHCTjancKe Bojcne A a yA a P H iioa EeorpaAOM na Typice, rije hx cSnma h no6Hje. rieMHjia cMpT yrpa6n rjiacoBHTora HBaHa KaiiHCTpaHa, n Cp6mH H3ry6Huie CBany A a;BH y npHnoivioli. ToAHHe 1459. noABprome ce cbh MoryIiH 11 oajihhhh Jbyj\n y cp6cKoj 3eMmn, AP a roBOJbHO cy^TaHy. CaA Ten A03^orpAH^o je A<>6poj fiyAH Cp6ama He- HOBjenHo xapaneibe h yribeTaBaibe TypaKa, Roju OAMax nocme kocobckc 6iiTKe 6njaxy iioboaom Mnorotfpojna iiBcemema cp6cKiix o6htc^h Ha cbc KpajeBe, a oco6hto y YrapcKy. O a to ro () a npe^ancaxy Cp6mn cbo to bh- me y yrapcKe npeAHejie, BamiT, CpneM, EpAe^> hta., na h y XpBaTCKy h C;iaBOHHjy. Hy obo Hnje noneTan Hace^eFby Cp6a^a y yrapcKoj, jep je no3HaTO, A a cy Mal)apn, KOHi^eM IX. CTOJbefia ACmaBum noA ApnaAOM y A aBa inH,e yrapcKe npeAHe^e, tbmo A^CTa Cp6a^,a 3aTeKJiH. OATyAa A a AC ce pa3a6paTH A a cy Cp6^n y "VII. BHCKy Kpo3 CjiOBaHKy npo^a3eIiH, A a nacTaHe rop- Fby Mncnjy, A a « a niH,y Cp6njy, 3aibCK0 BpneMe yYrap. enoj cjeAHJiH, h Tano MHoro cBojHx noTOMana TaMo 3a- ocTaBH^Lii. To AOKa3yjy »mora no napoAHOM cp6cKOM nMeny iianMeHOBami MjecTa y YrapcKoj Kao 11. n, Cp6mje, Cep6, Cep6emT, CepCacna, Cp6o- Be, Cep6e^:eH ? Cep6aja hta. EuTKa na KocoBy (1389.) AOcyAHjia je MHOrHM 0611- Te^bHM i^apcTBa /^maiiOBa skhbot H 3BaH Cp6nje. Tano nacejiHme Cp6jbH, A a ce OTMy TypcnoMy yribeTaBaiby 7 Me^y roA* 1390. h 1437., noA Kpa^>eivi IIInuiMaHOM, ocTpoB L Iene^>; nan 3a BpneMe Maraje Kopnima (1458. AO 1490) bhahmo MHore o6htc^,h, r^e cy npeiiiJie na HHC CTpaHC. Chjihh A aK ^ e napoA, Kojn 6 h, A a H c6yAC KJieTe TypcKe pyKe, Morao h Aan A aHac cannibaBaTH jeAHiiy h i^nejiy 7 BCJiHKy h jaKy c^aBeHCKy AP^ aB y? pa3iiiTpKao ce oa HCMHjia a° »CApara, h cto Cp6a^>a na a^cko no mnpoKy cBHCTy, a oco6hto bcjihk 6poj y aycTpnj- CKoj i^apeBHHH, noHMeime y YrapcKoj, XpBaTCKoj ? CjiaBOinijn h /JajiMaijHjH, r ^ e HajHOBHje BpHeme y^cn- Bajy paimoiipaBHOCT h cjio6oAy, Kao h cbh octhjih ^ch- TCJbH u;apeBHHe. ^anamiba cp6cna Kiba^ceBHiia, 3CM^>a a° 1000 neTBopHHX MHJba iiOBpiiniHe, ca 1,100.000 ^cHTejba, ype^eHa 110 o6;iHKy caMOCTa^HHx AP^ aBa ? H»iajyli CBojy Ao6po ypel)eHy BojcKy (y mhpho Ao6a 25.000, a y paTiio jom j CAHOM TOJIHKO) Ca KOJOM CTOTHIIOM HajHOBHjHX H Haj6ojbHx TonoBa h aobojmihm 6pojeM nymaKa (Aanane Krjieibana), canHibana ocTaTaK 3ymanoBa i^apcTBa iioa cpeTHHM cbojhm B^aAaoi^eM, Kiba30M MnxaHJiOM 06pe- HOBHReM III. Usa ,3ymaHa h JIa3apa njiCTpajejia je Cp6nja TOJIHKO ropKHX pana, A a j«M hhth 6poja neiiMa. IIIto FB 03ACH0M pyKOM npHTHCHyTa, jep 3aBHCHa OA MHJIOCTH h hcmhjiocth TypcKora iiaAHine, mTo oneT aomhIiom ne- CJioroM y3HCMHpHBaHa, HeMorauie hhkhko A a ynBpcTH nojiOMcaj cBoj, tc A a 6jiaroc;iOBHO paAH o nanpeAKy cbomc. IIpeiiiAa je To6osKibHM BCjieAymjeM cyjiTanoBHM, y3 roAHiuibH A a ^aK oa 2,300.000 rporna h y3 o6iie3y, A a y cjryHajy paTa nocTaBH 12.000 MOMaKa y TypcKy Boj- CKy, HMajia CBoje rocnoAape, mTo hx je OAnpnje CBaKe # roAHHe, a AOipinje cBaKHX ceAaM roAHHa noTBp^HBajia IIopTa, HiiaK HeMorame Cp6nja Bajbano UBacTH, bcK je CBe a° HajnoBiijera BpHeMena cbc BellMa TaMibejia h na- Aajia, jep ihto joj rol) ibe3HHH rocnoAapu A°6pa naMje- pnme, to joj 3 jio6iih TypcKH name noKBapnme. BeorpaA Snjame oa BajKaAa HajyAo6mije CTOBa- pnmTe 3a noAyHaBCKy TproBHiiy, aji oa Koje My čujaiiie KopncTH, KaA oneT c Apy re CTpaHC MopaAe 6 hth KpB- IIHM 6ojHIIITCM BCJIHKHX 6op6a MC^y CBpOIiejCKHM H3- tokom h 3anaA0M, Me^y nacTHHM kpctom h nojiyMjecei^OM. C Tora h Ha3Bame ra Typu;H ,,/taBoji A^ HXa A u (Kyfia Bjepo3aKOHCKora paTa). JBenoTa BeorpaAa, KojajencTora iviacoBHTora EAy. EpoBii’ca (1660) y nyAO saimejia, 6 h- jame ce paA mhothx HenoroAa CBe ac roA-1717.—1720. 9 TaKO H3ry6H.ia, tc joj HeCnjame hh Tpara. IlpiiHijHii EBreimj, cjiaBHH no6je/jHTe;b Bapa/jHHCKH, KojHje5. ayr. 1716. ca 60.000 Bojcne iio6ho 150.000 Typaica, nocjeTHB Beorpa/j, 3anaibH ce BH/jeR /ja HeHMa ramra /jpyro y ibem /jo jih pymeBHHa nponajiora cjaja h 6oraTCTBa. TaKO CBe BeRa HeBOJba Ha/j hcbojlom npHTHCKHBa- rne Cp6njy, c;iaBHy KOJbeBKy cjiaBHHex jyHaKa, rok ce y Bkuicbijh nepoln rjiacoBHT jyHaK Kapaljoplje, o kom ce y cp6cKOMe Hapo/jy MHoro npHna, Kao h. n. /ja je join y MajMHHoj yTpo6w nporoBopno h 3aK.ieo ce, /ja lie 6hth iviaBiiHM HeiipnjaTejbeM TypaKa, pa/j una ce ra h 6ojaxy Typu,H BeRMa nero .ih Bpara. KapalJopl)e (I)opl)e lleTpoBHR, ca cipaxa, ihto ra je 3a/jaBao TypKOM, na- 3BaH „npHHM I)opI)eM u , uiTO 3HaHH Kapaljoplje) HajBehH je 3a MujiomeM 06hjihRcm Ha rjiacy BojBo/ja h jynaK cp6cKH, Kojn je J)eHepajiy JIay/jOHy y aycTpnjcKHX one- paijnja o Beorpa/jy or BejiHKe yc;iyre 6ho. Oh je /jy- moM h thcjiom 6ho Cp6nH, Te je y CBe cHjie HacTojao /ja ocjio6o/jh Cp6njy. Mhoto je hhhho, Hy MHoro bhihc mhcjiho; na aKO h Hnje Morao /ja H3Be/je cBoje Bejraice mhcjih, to je 3aBpne3KHO /jyx cBoj y cBa cpija cp6cKa, h KaKO oh TaKO Teacame cbo ^khbo 3a ocjiočolJeibeM h 3a no/jnyHOM cjio6o/jom. HajKacimje Mopa/je Kapaljoplje pa/j KojeKaKOBHX ciubeTaKa ocTaBHTH Cp6njy, na Ka/j 6h ce nocjbe ilcko /jo6a Bpaino 6ho, norHHe, KaKO BeJie, iipnjeBapoM o/j no/jn;iaReHHX y6ojnija. Ca/j OBa ca/j ona Bjia/ja — ocoChto aycTpnjcKa h pycKa — 3ay3HMajia ce 3a Cp6njy, /ja joj ojiaKina ro- jicm6 ja/je, HaneuieHe joj HenoBjenHHM npHTHCKHBaibeM ca CTpaHe TypcKe Bjia/je. IBene nojiaKmuije joj c6n;ba h H3BojeBaiue, aji jy jom yBiieK ocTaBJbajy mhjiocth h HeMHJiocTH cyjmina. YroBop ivrapa, cKJionjbeH Mel)y IIop- tom h PycnjoM 2./14. cenTeMČpnja 1829. y 3pHHonoJby OKopHCTHO je CpCnjy y tojihko, Ra ch je noTojHa iipn- /jpacajia npaBO 3auiTHTe na HCTy y cjiyHajy KaKOBe hc- npaB/je o/j TypaKa, Te joj je H3nocjiOBajia yrjejiOB^>eH>e o/jKHHyTHX rnecT OKpy^cja, no HMeny: Kpajun, Thmok, llapaKHH, KpymoBaij, CTapoBjianiKa h ^pnna. To/jHHe 1830. 6y/je Hapo/jnoM cKynniTHiiOM cp6cKora Hapo/ja o6/jp- ^caBaHOM 4—7 ^»e6pyapnja je/jHorjiacHO H3a6pan Mhjioiu Teo/jopoBnR 06peHOBHR Bjia/jajyRHM KH>a30M Cp6nje, c HacjiOBOM „0Taij 0Tan6HHe a , Koj H36op npe/jjioHceH 6h noTBp/je pa/jH na/jHmn thm /jo/jaTKOM, /ja no/jje/jno no- tbp/jh h npaBO nacjbe/jcTBa KibaaceBoj nopo/jmjH, ihto na/jHiua CBojHM xaTHiuepH0M c 6 ux>a h noTBp/jn. Ochm Tora 3a/jo6n;ia je Cp6nja H36opoM MnjiomeBHM cjio(5o/jy y mpKBH h npaBO H36opa /jOMaRnx o6^acTH H3 cpne/jane N CBora napoja, h to y3 to^huiilh ^anaK, kojh ce HHKa^ nOBHCHTH HCCMIlje. Ilope^ CBHyx yroBopa h oCeRaina OTe3ao je Typ- hhh yTjeJioB^ > en > eM noMenyTHx mecT 0Kpy^Kja Tano ^yro, /jok cim Cp6nja iien;iaHy jkhbhm iijihmom h ca csojiiM Kiba30M Mh^oiiicm Heycra/je na opy^cje, Te Ha jypnni otmc TypKOM jom h Hhto/jhii (14. Maja 1833.) IIoHOB^>eH HeMHp y HyTpn>oj 3eM^H ycTaHK0M Cpoa^»a ro^. 1839. npucHJiH KH>a3a Maloma ocTaBH Cp6njy, Te Ra ce o/jpeKHe B.TaAama Ha kophct CBora HajcTapnjera cnna Mn.iaHa (13. Maja). Mn^an npecTaBH ce /jocKopo (7. jy^inja) y BjeuHii ^chbot, a nocjbe cmpth meroBe 6y/je H3aflpaH ca/jamu Kma3 MnxaH.i 3a rocno- /japa Cp6nje. Mhjioih ce ^yro npoTHBHO TOMe caMOBOJb- HOMe H36opy CBora CHHa, 3a ^a upn^pncH caM ce6n H3- ry6^»eHy nacT, ho HanoKOH ra oneT nycTH, Te 26. ok- TOM6pnja HCTe ro/jHHe o/jnyTyje pa^H HHBecTHType y Hapurpa^. Y ll,apHrpa^y 6y^e MJia/jn KH>a3 cjiaBHO o^- .THKOBaH, Te Ao6nje iipBH H3Mel)y xpncTjaHa MyumpcKO /JOCTOjaHCTBO, H IjapCKH HHmail H4)THXap 6yR0 I10TBpJ)eH. ok je Kiba3 y U,apHrpa/jy 6opaBHO, 6y^y oco6u- thm 6epaTOM upoTHBa ycTaBy HaHMenoBana Rua KH>a- HceBCKa caBjeTHHKa, Koje My ch^om xTje/jome ^a ypHHy y B.iaAy. 3eM^>a finjame h OHano y3HeMHpeHa, jep o/jMax no MiuiomeBy o/jjia3Ky y B.iamKy, iiopo^H ce H3Mel)y Kiba^ceBe BJiaRe h HaMjecTHimTBa jaBna paanpa, Kojy ^Ba BJiaHa iiaMjecTHHHTBa, Kao HenpnjaTe.T>H nopo/jnije 06peHOBnRa, cbc to Biime 3aMpmaBaxy. Kpoa KojeKano. Be iio/jiiJiaReuHKC HacTojajio ce o tom, Ra ce no/jH^ce mj>- 5KH>a h He3a/j0B0^>cTB0 upoTiiB iiopo/jnije OdpeHOBiilla, a Ha KopucT KapaJ)op^eBiiRa. Ka/j je /jaKjie mjih^h Kiba3, npaRen He/jHM-E^en- /jnjoM (15. MapTa 1840.) CTHrao y Beorpa/j, HexTje^e cKynmTHHa /ja npH3Ha/je rope noMCHyTH CepaT h THMe ce jom BeRMa pa3iia.TH h y3HeMHpn /jyx no6yH»emix napTaja. HopTa nomajbe jom HCTe ro^ime KOMecapa, rjiaBOM Mycy EeH/jHjy, ^a yMiipH /jyxoBC, ajm ne ca- mo /ja OBaj HHje ycnjeo, nero je, npo6y/jiiB jom BeRy Hec.iory, Mopao ca 40 Hajr^aBinijiix HCMHpmaKa ocTa- BHTH Cp6njy. Ca/j je KH>aa MnxaH^ Morao lbeno BpneMe cjioCo^- Hnje ^je.TOBaTH no 3CMjby. Y Beorpa/jy no/jHime ce npa- bocjiobhh <&aKyjrreT, ycTaHOBH ce yneHO /jpy>KTBO, ype/je ce CBe cy/jCTBeHe h nojiHTiniKe ynpaBe, yBe/jy ce Ha- po/jHC mKOJie; je^HOM pHenjy ynpaBHJie ce CBe cnjie /ja ce y Hapo/jy npo6y/jn BHinje nao^pa^ceibe, Te /ja My ce noMorne /jo cpeRoHOCHe npocBjeTe. CBe to rjie/jao je Hapo/j pa/jo h o/joopaBao, a.i my hh HajMame He6njame no bo^>h iiOBiiceibe nope3a o/j neT Ha mecT TajiHpa; npeM/ja je to y i iHH>eno c o/jo6pe- H»eM Hapo/ja, Koje ch je Kiba3 nyTyjyR no napo/jy npn- 6aBHO. KpoTHBHHijH Kiba3a HacTojame cbom cHaroM, /ja /jOKa^cy Hapo/jy, Te je nope3 iiOBiiceH Ha KopucT hhhob- hhkh, npCM/ja je CBaKH yMaH noBjeK yBH^eTH Morao, /ja je na KopHCT h pa3BHTaK napo/ja. CBe je to Tano Cimajio, a HopTa miBa^HBa.ia je HenpecTano, /ja ce 6jeryHijHMa/j03B0. 7 iH noBpaTaK y Cp- 6njy, hito ce npojbeReM 1842. c6n;ba h /jo3bojih. Mhc.th.to ce 6o, /ja obh, 3aBjepHBiun ce /ja Re MnpoBaTH, neRe /jH3aTH hobc rpaje, a.i je/jBa na/join^H cTany o/jMax ch- .ihth KH>a3a /ja ibCKoje o/j CBojnx nonenHTe^a o/jnycTH, 2 10 ihto OBaj, oc;iaibajytiH ce Ha ycTaB acMajbCKii n na cBoje npaBO, hhth xTje^e hhth Morarne y4HiiiiTii. Typipi, ko- jHM 6njame necjiora Cpčajba y npHjior, ynoTpe6e xy croAy, tc no^nrHy 6yHy. He3aA0B0JbHHipi pasiiy ce iio 3Cmje>h j paaHOcefin jiancjbiiBe iviacoBe, A a nonenHTejbH 4ii hc c kh>h30m ihto j hm AP ar o, hc6hjih THMe rio^Hrny- jih napoA npoTiiBa KH>a3y. W KparyjcBp;y nai* e Ay boJhh- Ke CBaKojaKHM o6eRaibeM na npeKpiuaj saimeTBe, aano- Bje/jHHK Ton^Hcuja iipiicTynii k ibiiMa, h 6yHa 6njauie roTOBa. Kibaa nol)e 19. aBrycTa 1842. c H>eniTo joui Bjep- ne BojcKe, 6e3 TonoBa, 6yHTOBiiHi^iiMa y cycpei. Ha no- 4CTKa 4iiH>auie My ce no#y3elie kophctho, a;m ^oi^inijc Mopa^e koa KparyjeBija ii iia 7Ka6apnMa chjiii ycTyiniTH, jep iipoTHBHHipi My iiMaxy cbc TonoBe, a oh hh A a 6 h je#nora. Ka/t Biilje Kibas, ^ara CBjia^ame H3^aj ctbom h HCB jepoM, BpaTH ce 6p30 y Tonan^epe, na HexTjeBinii iio caBjeiy ibeKHX KOH3yjia A a ii^e iioa aauiTiiTy Typcice y BeorpaA (Tiip^y) ? upe^e 27. aiirycTa y 3eMyn ; y AycTpnjy. 1 1iim ce o^MaKiie KH>aa MnxaHji na BeorpaAa, no- CTaBH ce Ha BjiaAy npHBpeMeiio ynpaBHTCJbCTBO. 14. ceri- TeM6])iija 6y^e caasana iviaBHa cKyniiiTHHa, 'KO j a ma3a MHxaiijia CBpme h u,ne^y nopo^imy 06peHOBiiHa 3axa- ko pefin iiporHa H3 Cptinje. Cp6cKHM KH>a30M 6y^e oie- HOBaH AjieKcaiiAep Kapal)opI)eBHli, HCTpAeceT-roAHuiibH chh cp6cKora jynaKa KapalJ opije, ihto ra npiije boTi cnoMeHycMo. IlopTa iiotbpah Taj H36op, ny 6y^yliii A a pvc- Ka BjiaAa Hctiiijame 06 na6opy ofiaBjeurreHa, tc nexTjeAe iipnaHaTH HOBy BjiaAy, neocTa Kapa1)op^eBiiKy hho, h ero A a iiojioskh nacT. MeljyTHM 3aKOHHTHM iiaiSopOM 27. jy- jinja 1843. 6y#e oneTOBano H3a6paH KapaljopljeBiiti, Te ra ca#a iipHaHa^e h PycKa aaKOHHTHM Bjia^apoM. 3,0 roAHiie 1858. BJia^auie Kapaljopljeimli. Ha Kpajy hctc roAHiie 6y^y oneT 06peHOBiillH HapoAHOM cKyn- ihthhom ii03BaHH y Cp6njy, h KH>a3 Mhjiohi 6y#e ohct HMCHOB aH „0TijeM 0Ta46iiiie. u 3a KpaTKo BpiieMe (14. ceiiTeM6pHja 1860.) H3iiycTH Mhjioiii CBojy njiei>ieHHTy Ayuiy, h nocjbe cmpth iteroBe A°ijo Mnxaiui Mhjiohi ITI. ca^aiBn KH>aa, Ha cp6cK0 lipnecTOJbe. IIoa Kiba30M MnxaHjioM najiaaHMo y HOBiijoj cp6- cKoj iiOBjecTH 3a6H^e^cen je^aH oa HajBaHCHiijiix aoio- Ijaja, a to je OHaj BapsapcKH 6oM6apACMeiiT y jmniby 1862. MHoro6pojHe, HapoAHHM AyxoM onojeHe 4eTe ca- KyiiHuie ce TaAa Ha neiipiijaTejbCKH nsaaiiB TypaKa oko CBora KH>a3a y BeorpaAy. Y3 oho 8000 ype^ene BojcKe y BeorpaAy h rpa^aHCKe neTe ca 40 toiiobb iipHApy^KH ce ao 20.000 xpa6pnx jyHana Ha o6paHy CBora onbHinra, noja cn/ia ce cbhkhm a&hom 6yrapcKH- mh Ao6poBO^»AH 3HarHO yMHO^caBajia. lIoKpaj CBera Tora iipii3Ba Kiba3 MnxaH^o nocpe- AOBaibe 3auiTHTHiix BjiacTH, a^ ce pHeuin iiHTaibe rjiaB- Hora My rpaAa npnjaTe^cKHM naraHOM, Te a^ My ce Ao KOiianHora [iHeiueiba to^ii Bancuora miTaiba npy^cn AObo^bho jaMCTBO ivieAe MoryIiHx hobhx BapBapcKiix iiarpeAa. KaTacTpo4>a oa 17. ^iiinta AjcJiOBajia je y Beorpa- Ay BeoMa uiTeTOHOCiio no TproBiiiiy; jep khkbo jiii jaM- ctbo h Moraxy npyHCiiTH 6corpaACKH TproBAH CBojnM njHijaTCJbCM y Bc4y, TpcTy hta. aa ibhxobo a°^P°? Ka A HM je CBC H>HXOBO 3aBHCHJIO OA CaMOBOJbe KaKO- Ba cyjiyAa TypcKora name h H>eroBHx TonoBa! H oho M ajio iioraJKCHe HaiBaxnocTH niiane snaMCHHTe TproBime y BeorpaAy iipeTBopiuio ce jeAHHM mhxom y noAiiyno MpTBH.io. JcAiina BojiniHKa ya6yna na 6apHKaAaMH, je- Ahhc Tpy6jbe n 6y6ii>CBii o>KiiBiiuie khauito nycie yjiii4e rjiaBHora Ki^a^ccBCKora rpaAa. 3a iipeAycpeTiie A a ^ IIHM H3rpeAOM ? 0Aa3Ba;ia je IlopTa nainy CBora Auinpa H3 BeorpaAa. A A a ce to cjerypiiiije nojiy4H 7 iioAynpHeuie upaBHM noHcpTBOBaibCM <*pi1cKy BJiaAy paimc3KH h enrjie3Kii KOH3yjiaTH ; aohhm je ii p b n yiipa,Bo y TBptju, a Apy rH HeiiocpeAHO na Melpi KajinMej^any ciioj CTan 3ay3eo h cBaKH CBojy neiio- Bpne^HBy :iacTaBy naAa cthii aancao. Oimj hhh, ya Be- ^iiKy vMjopeiiocT BjiaAe cpficKe iipeiipiieaHo je RiiJbiie ii.irpeAO. HpouiJio je AOAyn ic j 0lu H>eKOjiiiKo Mjeceipi, a ji ce Hlfje HHUITa H3BjeCTHa 3IiaJI0 O KOHaHHOj OAJiyAH IIopTe rAeAe pneuiciba tojih aiiaMCUHTa iiHTaiba, ihto ra 3a CBojy cjerypiioCT 6aui o36hjbho 3aMCTHy cp6cKa bjihah. IIocpeAOBaibeM BCJieBJiacTH iioAiiHcame HiiaK Hanoii Ay- roTpajHa Biieliaiba y IJ,apHrpaAy (ivijeceAa ceiiTeM6pnja 1862.) yroBop ? , ycjineA Kojera MopaAome cbii i^h- BIUIHH TypCKH CTailOBHIIAH II3CCJIHTII Ce H3 CBIiyX TBp- l)aBa y Cp6Hjn 7 na h H 3 rjiaBHora rpaAa BeorpaAa. Cpfinja je thmc Miioro Roftujia, aji joj joui yBneK ii])iieTHjia norH6ejb oa iianepeHHX npaMa rpaAy TypcKiix TonoBa. IIoAHTHHKa paajapenocT iieMorauie ce oa toa* 1862. yTaA0HCHTH. y cranaK y Kan Anj«, nojn je TypcKoj B.1HAH A°cTa iieniiHAHKe aaAao, y4iiHH BejieiuiacTii no- sopiie na 04HT0 opy5Kaibe Cp6nje h Ha oneTOBano aa- xTjeBan.e y II,apHrpaAy, A a IlopTa Beli jeAHOM ohhcth cp6cKe TB|)l)aBe. He caMo pycKa, nero h aycTpnjcKa B^iaAa noAyiiHpajia je y U,apnrpaAy iipaBeAiio 3axTiie- Baibe cp6cKe BjiaAe. HaKon MHOra 6e3KopncTHa OAiiopa H3iiynn IlopTa ^KCJby cp6cKora napoAa. BeanpoB yna3 oa 3 . MapTa o. r. o6jaBHO je Cprtnja paA0CTHy BnecT, A a joj je 3axTHeB H3iiyiben. OAMax aaTHM (30. MapTa) OAiiyTH ce Kiba3 Miminji rjiaBOM y U,apHrpaA, A a npHMH H3 pyny A6AyJi- Aanaa epMaH, nojn cBenano H3jaBJbyje, A a ce 6eorpaA- cna h CBe ocTajie TBpI)aBe y Cp6Hjn onncTe oa Typcne Bojcne h TonoBa. Tano je H3a cnopo noAiiyHHX neT cTOJbelia jeABa h oiict cTyiiHjia Cp6Hja Ha upar c;io6oAHa pasBHTKa h BejiHKe 6yAytinocTH CBoje. Hcthiih je npaBa, A a Ha oMjia- Ahhh cbhct ocTaje, na Kano je cp6cKa OMJiaAHHa naj- HOBHje AO^a y3iiJiaMTHJia HapoAHHM iiohocom, ihto aoo- 3yje najHOBiija oMJiaAHHCKa CKyimiTiiHa y Beori)aAy 7 11 MosKeivio civije;io peBn, Re Cp6iija tioHcjoM noMofijy h napo^HOM caMOCBHeiiiRy ? ;jok ce caMo je^HOM piieiini y#ec TyncHe BocHe h XeprjeroBnne, no^ynp r ra chb^khom h MBpcTOM By.irapnjo]>i, ^ociaT CBojy c r rapy Be^nBHHy na e.iaBy n urct bhchohom c.iaBjaHCKOM Hapo#y. y to ni>ie noMorao jy Bor! Risao F. Kriehufoor. — Rezao Franjo Bartol. 1 Izvoran drvorez po svjetlopipnoj elici L. Angerera. — 6^1 oVNeima takova skoro u kakovu narodu muza, koji bi y si toliku slavu stekao, a bez puške i mača, kao sto si j ju stekao mccenat hrvatski, prvi sin naše domovine Josip, Jur a j Strosmajer, biskup djakovački, sriemski i bosanski, po sve Slavenstvo u obče, a po jugoslavenski narod napose. „Sve za vjeru i domovinu“ — to je načelo, koje si je izabrao muz uzorita značaja i duboka znanja, kao odli- čan dostojanstvenik rimske crkve u trojednoj kraljevini, pa je, držeč se toga načela, zavriedio veliku slavu i šjovanje. Biskup Strosmajer rodio se u Osieku, glavnom gradu Slavonije ravne, 4. veljače 1815. Več u djetinstvu bijaše dobar, revan i umiljat, te je znao zadobiti ljubav siromaš¬ nih si roditelja i okoličnih susjeda, a osobito bogoljubna majka njegovaše ga brižno, kao oko u glavi. Prvi korak do nauka bijaše mu tim lasniji, što je u Osieku imao gimnaziju, do koje mu pomogoše vriedni njekoji prijatelji, koje on ni danas nezaboravlja, kao što nezaboravl ni osiečku gimnaziju, 2 * 12 kojoj pokloni kao uzdarje za prvi užitak svojih nauka sve, o svom trošku nabavljene fizikalne Strojeve. Svršiv najboljim uspjehom gimnazijalne nauke, bude primijen u sjeraenište u Djakovo. Ovdje se kao i na gim¬ naziji odlikovao nada svimi učenici, pa ga stoga poslašc na sveučilište u Peštu, da sluša bogoslovna predavanja. Godine 1838., četiri godine iza kako bi došo na sveučilište, vrati se doktorom mudro- i bogoslovja u Djakovo. Mladomu doktoru bijaše jedva 23 godina, i več ga držabu punim pravom najučenijim čovjekom u domovini. Jednu godinu bi¬ jaše pomočnikom, a zatim postane učiteljem u sjemeništu. Za malo godina dopre slava njegove učenosti i rodo¬ ljubne plemenitosti ča do carske priestolnice, te ga pozvaše u Beč, da bude predstojnikom zavoda, gdje se izvrstniji mladi svečenici naobrazuju za učiteljske stolice. U to dodje i po naš narod nezaboraviva, d& cieloj Evropi u uspomeni sačuvana godina 1848. Prijašnji biskup djakovački, Josip Kukovič, odrekne se biskupije. Jedva se oglasi biskupova ostavka, koju ovaj rad svoje bolesti iz- dadč, al se po svoj domovini raznio glas, da če nasliedit biskupsku stolicu u Djakovu, mlad godinami, nu star mu- drošču i znanjem Josip Juraj Strosmajer. Sva djakovačka biskupija, sva domovina, odlično i prosto, malo i veliko klicaše od radosti. Sad mu tek prilika nastane, da krasne svoje misli, kojim mu obilavalo plemenito srce, sjajnim dokazom bezpri- mjerna rodoljubija oživotvori. Prva briga bijaše mu valjano uredjenje pučkih učiona, bez kojih neima ni narodne pro- svjete, pa je i sbilja novim biskupom nastao nov život toli u crkvi i učioni, koli u občem pučkom životu: život ljepši i blagoslovniji. Vjera i domovina, to su one dvie svetinje, koje srce biskupovo največma njeguje; vjera i domovina imade u bi- skupu Strosmajeru vjerna i čvrsta zatočnika, kakovih i či- tav sviet malo imade. Što li je sve za vjeru učinio, živi su mu svjedoci mnogi i mnogi svečenici, koji jedinom podpo- rom blage ruke njegove dodjoše do toga, da mogu slaviti i širiti rieč božju; dokazom mu je mnogobrojna omladina bosanska, koja biskupu iza boga hvali za sreču, te može raditi ob obstanku vjere Isusove, u tužnoj svojoj, turskim jarmom potištenoj domovini; najnovijom sjajnom potvrdom mu je krasan novi hram prvostolni u Djakovu, štono se di- že nastojanjem njegovim na čast bogu, a za vječnu uspo- menu bogoljubnu narodu. A što je za domovinu učinio, stoji eno napisano u temelju dvajuh najvažnijih učevnih zavoda u Zagrebu, Jugoslavenske akademije 4 * i „sveuči- lišta,* odkuda če ne samo sinovi trojedne kraljevine, ne¬ go i sinovi čitave Jugoslavije korist crpiti. Dovoljno bi preuzvišenomu pokrovitelju Jugoslavenske akademije, K koja je jur u život stupila, slavu uzvisilo samo ime utemelji¬ telja toli važnih zavoda, od kojih je svakomu sa 50.000 st. temelj položio, pa i nebilo mu nikakovih drugih zasluga. Ali gdje su ini velesjajni čini, što ih počini slavni dobro- tvor na sve Strane, gdje i jedna diše slavjanska duša? Glje je znatna svota u sbornom kapitolu sv. Jerolima u Rimu? Gdje je ono 10.000 stot. za izdavanje spomenika iz povje- sti jugoslavjanske? Gdje su mnogi dragocieni darovi akade¬ miji i muzeju u naravi? Gdje znamenite podpore po 1000 st. glagolskomu sjemeništu u Omišu; senjskoj, riečkoj i inim gimnazijam; Českoj, ovoj i onoj matici; različitim čitaonicam itd.? Sve to obdarila je zlatna ruka biskupa Strosmajera, koja neka bi se posvetila! Politička načela biskupova bijahu uviek čista, pleme¬ nita, koristna i po narod spasonosna. Kad je u Austriji propao nesrečni sustav ministra Bach-a, bio je takodjer i Strosmajer pozvan u državno vieče, gdje se je ne samo za pravo svoga naroda, nego u obče za narodna prava sviuh Slavena svojski zauzimao. Kad se je ono god. 1861. uka¬ zala bila ona sjena prijašnjega ustava, imenovan bi velikim županom virovitičkim, pa je kroz njeko vrieme tu čast sduš- no i pravedno obavljao, ostavljajuč veliko-župansku svoju plaču dobrotvornim svrham. Na saboru trojedne kraljevine 1861. i 1865—6. sjalo je rodoljublje biskupovo kao jarko sunašce, tre je ogrievalo mnoge rodoljube, koji za njim ko- racahu kao za svjetiljkom svojorn u radu o boljku domovine. Kao član regnikolarne dČputacije u Pešti, pokazao je biskup Strosmajer, da je vjeran bogu, kralju i narodu svomu. Naj- posliednji saborski sastanak obavljen je bez vrla zaštitnika našega, jer mu bijaše, neznamo kojim povodom, u Pariz poči, odkuda se je po razpuštenom saboru sretno vratio u svoju biskupiju. Koliko još uviek, ne samo hrvatsko-srbski, nego i sav ostali slavenski narod štuje, ljubi i slavi dobročinitelja svoga, vjernoga sina domovine, biskupa Strosmajera, najboljim je dokazom ono slavljc i odlikovanje, kojim susrečaše ponos naroda našega u sviuh gradovi, gdje je iole Slavjana, a osobito u Beču, Pragu itd.; pa ona vruča ljubav, kojom svakoip prigodom primaju ljubimca svoga u Zagrebu, i kojom ga primiše otvorenjem akademije, u ovo političkoga prevrata najnovije doba. Slava Strosmajeru! —Č. -rv^N/V\AAA/\/lAAAfVA/ , V>- G) .*) Izvirna novelica. IVdo ni še slišal pripovedovati o krasoti slovan¬ ske Prage? Kdo ni čul o lepih ulicah, krasnih zidovjih, umetno sezidanih cerkvah, o velicih šolah, Melodram za krasnoslovlje uz pjevanje i glasbu.*) (Gjuro Klarič.) Lica? Majka domovina. (Trojednica.) Troj edini sinci. (Hrvat, Slavonac i Dalmatinac.) (Pozorište predstavlja trg Jelačiča bana u Zagrebu, ili prosto polje.) Prizor -jpirvt. Majka domovina (tutno i g&mito) užna majka koja mliekom Sto ga daje njena grud — Djecu goji, i još viekom Svoj ulaže za nju trud — Ak joj djeca — žalost koja Neizkažu dužan bar, I sried danka i pokoja Svoj djetinski do nje mar! RIhao Dni«. Svobodii. Ro/.uo Frunjo Bartol. Do tri sinka jedne krvi, Po kim ime ima dom, Od vremena imam prvi’ I zovem je djecom svom, A srce mi tuga para, Što medj njima sloge ni — Več s nesloge i nemara Napredak im posve spi. Prvi sinak Hrvat mi je, Tad Slavonac, Dalmatin, I svak’ po se mio mi je K6 rodjeni pravi sin. 0 da jednom vidjet mogu Da se ljube, slože svi — Tad bi rekla dragom bogu: Bože mili hvala ti! (čuje se pjevati u aboru poznata pjosma „Ljepa nafia domovino!) (Daljo porogljivo.) Licpa pjesma, ak iskrena Baš iz srca ona vri — Al su — znadem raztužena — Nesložna mi sinka tri. Nije dosta sa jezika U vjetarce šiljat poj, U svoj radnji — to je dika — Treba držat složan goj. Na jeziku čvora nije 1 gibašan on je dost, Kosti neima, a umije I u grobu lamat kost. Zato, što jezici sbore, Najviše je himben glas —* Sinci majci ak ne dvore Činom samo ma za vlas! (Čuje bo pjovati u sboro poznata j »j osma „Trojedinci bračo mila. u ) Sa-^tavitelj ovoga stihotvora pobrinuo so za sastavak glasbo u pratnju krasnoslovlja, pa ako bi so igdjo žoljelo ukazati ovaj prizor u podpunoj cioloati, no- ka so i/.vob za glasbu oblatiti na ur«qk6 kmernibe. „Jaox 6o»e!^ oneiOBa ^o cto y nyTa c uy^a h yHcaca. „HiiKa^a nemi/pi minic Pycnje cbctc ! Ha aKO rocnoflap yi>ipc ? Oj rocno^apm^e Miuia, npoMHCJin na iiito ce oABaaeH, CMHJiyj ce caMoj ce6n, M.ia^ocTH c b oj oj, KpacoTn cBojoj. Upormiiia, upo¬ ru ana aa yBiieKe — maj ko CBda KaaaHCKa, #a HOBjoK iieno^y^ii, A a m Y cpije c 6 ojiii nenyKHe!“ Cjiy^caBKa ee 6au,u Hiranje npeA rociio^apni^y, camije pyKe cBoje oko H>e3iiHHx Kocena, Te jy CTa^e TU KO MOJIHTH, A a 6ll C6 HC6o OTBOpIIJIO,, HCKa 6ll o#y- CTaaa o a naKaHe CBoje. „YcTaH’ /^jcbojKo, ycTaiin!“ he yi>iax Kibernma. „PneuH 6 h Me Tiioje, A a mh Hiije OAJiyKa ^ocTa nnpcTa, jomTe h 6ojbe yuupcTii;ie! IIporoHCTBO M0xce noMpnaTii yM HOBjeKy, Moace My pa3nyKHyTH cpije c 6 ojih — a.i Aa ja cynpyra CBora y c^BojnocTii 3anycTHM? w Kapyija flojypn ao npaTa najiane. Kmerinta norjie^a Kp03 np03op h oria3ii poAHic^e CBoje. yiwax ce o^npami miiMa y cycpneT, #a jnx A 0lJCKa Ha npeKpacHHM Map- MOpHHM, AP ar OHjeHHMII nep 31 ljCKHMH CarOBH 06 jI 0 HCeiIIIM CTy6aMa. „I],ap H3Aa yKa3, kojhm — u „ 3 naAeM, 0 Tne,“ npeKime CTapgy pneu M;iaAa ro- cnoja, „aji Me Hehe hh Taj yKaa y 3 Ko;ie 6 aTu y Mojoj iiaMjepn.^ MajKa joj 3aA])XTa — A aKJie j°j 6njame H3ry6imi jeAmio AHCTe aa yBiieK? CiapHija ce Mopa/je y3Ap^caTii na uo3JialieHOM 0CTy6jby, j ep joj ce aaMarjinjio npeA OUIIMa. IBchcho jy 3arpjm MJia^a Kiberaiba, tc jy oabcac T j omeli jy y co6y. IDiauyli 6aipi joj ce CTapinja oko B]) aTa, 3aKJiHH>yK jy, A a ce ue6aija caMa y tojih rpo3Hy i necpeliy; otuij joj CTa^e H36pajaTH CBe HCBOJbe n hciio- ! ro^e, tc cjniKaTii TaMHHM dojaMa 6yAyhnocT, Kojy en caMa o^adpajia. Cpije ce cieaajio Mjia^axnoj rocnojn y ; rpyAH; moj ce 6njame ahcjiiitu oa miijihx ch poAHTejba, Amc^iitii aa yBHCK, OHa lle 3aAam n>HMa jbyTy hch3juic- ; i niBy pany. Hy cb. iiiicmo Kirne: ahcjhith ce ^cenn oa ( OTija n majice, to npnoHyTH ya Myaea CBora. C^hcacII i cynpyra en CBora, cjiymajia je cumo rjiac HapaBH, r;iac 24 #yHtHocm Ta o a BajKa^a pa3ciaBJbaxy ce KfiepKe c po^HTe^bHMa CBojHMa, 3a A a noJ)y c HOBjeKOM cboJhm, a Moneta ^a ce mucama BHine neBH^e. HeBOJbe, HenoroAe, Te ch rocnoja Mjia^a Oflatfpa caMa, ano n 6Hjame ca^a Hayniia na CBe yro^HocTH h yAo6nocTii OBora HCHBOTa. „Kaa ce je Kiba3y OApefin CBaKe yAo6HOCTH, 3a- iuto A a ce jiix ja OApefin He6nx Morjia? Hcmhcjih lano cjiatfo o MeHH h o rocnojaivia y o6fie, jby6e3HH oTne. By^n yBjepen, A a cmo arajrae, MOHCAa jouiTe h CTajmnje y Hecpefin, oa Bač MyacKapaija, CTajmnje, KaA y3Tpe6a TpnjeTH. IIIto Tpy6eijKOH noAnama, sap A a ja no^na- niaTH iiCMory?“ „IIpaBHe^HOCT My OAcyAH Kxmy\ Ll pene paajapen IIOHOCHTH Pyc. „A TH - “ „Ja caM My cynpyra! u o^roBopn Kfiep AOCTojancT- BeHo. „ IIIto carpnemn, A a ji’ carpneinH, — to OBaMO Hecna^a. Meirn je a° Mojera npaBa, Kojera mh hhtko onpaB^aTH Hefie hhth HecMHje, ^o npaBa, ahcjihth y^ec ca cynpyroM CBojHM. Ilira mh je #o Tora, A a ji lly ce cMjeTH noBpaTHTH y Pycnjy? Ta ja Tora hh HeTpaacHM, cacMa je ype#HO h npaBO, A a je to 3a6pan>eHO, CTano- b h ih Te 6o cynpyroBO, napaBaH je 3aBnnaj cynpy3H. — yMHpHTe ce, jby6e3HH mojh! By^HTe yBjepeHH, A a fiy TaMO MHoro Man>e TpnjeTH, TaMO, y3 H>era, Tjeuieli ra, BHAajyfi my paHe h ^yuieBHe h TjejiecHe; Man>e liy, peKOx, TpnjeTH TaMO, Hero ji OBl)e.“ „Ako yMpe?“ ynHTacTapa rocnoja cy3HHM ohhmh, Kao iuto jy npnje cnpoMaumo ono /yeBojne miTajio. HecTa^e pyMenHjia c jiHna MJia^oj rocnojn. Hy HacKopo no^nrue jrneno CBoje oko h pene oflpjeniHTo: „Tora Hefie, hcmo^kc 6or ^onycTHTH ! — Ha y3Me jih mh ra iniaK — u a o^a thxjlhm rjiacoM: „OH^a Re h MeHe 3aje^Ho, hji Re mh ^ani janocTH, A a ce no^aM He^oKy i iHBoj bojbh H>eroBoj. — Ta jouiTe hchbh, a A a He^o^eM npcKacno, Tpe6a A a ce no$KypHM. u Bnine cy nyTa Befi noKyuiaBajiH poahtcjlh, npn- jaTCJBH h po^aipi, na h Bjepna cjiyacHHHaA, A a jy oa- B]>aTe oa HaKane, nofin 3a npornanHM cbojhm eynpyroM y Cn6HpHjy. Hcth jy yna3 ijapen, kojhm oapcah, A a ce rocnoje npaTefie cynpyre CBoje y nporoHCTBO miKaAa BHine HecMnjy BpaTHTH y cboj saBHnaj, Hey3KOJie6a y HBpcToj ibeaimoj OAJiynn. H Ha to cTaBJtaxy HaAy po¬ kami joj, a** ce BajLAa Hefie caMa npomaTH sa yBHeKe. Hy ko uito npnje, CBe jHM 6 hjio 6aAaBa, cbh npnroBo- pn h MOji6e 6njaxy 6e3ycnjeuiHe — KaA yBHAHuie, A a je HHuiTa ranyTH Hefie, 0AycTaiue hctom oa y3ajiyAna HacTojaH>a. Huje chmo Jby6aB h cicpo poljana h upnjaTejba HacTojajia o tom, A a jy y3Apivia y MBpcToj ibe3HHoj mi- Mjepn. MjiaAH ijap AjieKcaHAep čnjarne TaKO oropnen npoTHB ypoTHHi^HMa, k oj h My y3iieMHpHme npny Aotiy BJiaAaiba, A a jHM nuje XTjeo hh yTjexe aosbojihth, Kojy npy5Ka IipOrHaHHKy IipHCyTHOCT HajMHJIHjHX CBOjHX. KH>erniba ce Tpy6ei^KOH CTapajia Beli oa Ay^c BpeMeHa y3ajiyA, A a Aočnje A03BOJiy hRh y nporoiiTCBO 3a cynpy- roM CBojHM. BefieM A H ejiy nporiiaHHKa 6je AoaBOJbemi Ta yTjexa — cjio6oaho 6Hjame o6iiTejbHMa npHApy^cHTH ce ibHMa npnje Hero 6h nponuin rpaHimy Meljy EBpo- noM h A3HjoM. MHane 6Hjaiue c OBHMa ypoTHHr[HMa, — yKa3 koJh je rocno^aM cJiHeAefinM cynpyre CBoje y npo- roHCTBO y Cn6HpHjy 6paiino iiOBpaTaK y ACMOBnny, HMao je njiauiHTH rocnoje, ^cejiefie nocjeTHTH cynpyre CBoje y nporoHCTBy. CBaTKO ce hchb nyAHO OAJiy i mocTH KiberHH>e Tpy- /)Ch,koh. — IIo i iHTaBy IIeTporpaAy He6Hjame ima pas- roBopa, A^KaKO y noTajn, Hero o jyHanTBy h jby6aBii MjiaAe rocnoje. Kojn HaMjepy joj HeoAo6paBaxy, kojh jy KOjiHuie, cTe3axy paMemi, HeTpe6axy Tora mhiihth y noTajn. He6Hjaiue A<>Ayuie TaKOBHX MHoro. Kn>erHH>a ce ouiafla He6pHHyjia hhth 3a Tajny noxBajiy h cyfiyT; KojoM npaTHaxy BejiHKOAyiHHy H>e3HHy naKaHy, a hhth aa Ha3jio6 iioajihx ABopjaHHKa, npncnoAa6jbajyfiHx npn- janiH>y bhcoct KibiwKeBy, a caAamibe noHHSKeibe Ha po6a. Mojinjia je iihcmcho h ycTMeHo, Tpancnjia noAnopy y ohhx, Kojn y noTajn 0 A 06 paBaxy HaMjepy H>e3HHy, mh- THJia ohc noAJie Aynie, kojhm je HOBai^ 6or, Te^cnjia aa CBojoM CBpx0M HeyTpyAJbHBo, neyMopno. He6pojene joj ce cynpoTCTaBHine Te^cKofie, aji „3anpneKe HCHMa ohomc, kojh xofie. u KaA rocnoja OAJiy i iH y njioroHCTBO nofin ca cynpyroM CBojHM, tc^cko fiem jy OABpaTHTH oa Tora, na h ano, ne aa yBneK. HacT h upeAy6oKo niTOBaibe OBaKOBoj cynpy3H, Koja uiTyje ony Hepa3pneiuHBy cBesy, Kojoj joniTe Ay^HOCT AnejiHTH ca cynpyroM ch h Bece- Jbe h paAOCT, a Tyry h ^chjioct'; 6hth KibernibOM aok cynpyr Kiberyje, a hcto TaKO po6KiiibOM KaA cynpyr po6yje. HanoKOH 6yAC KibernibH cTaBJbeHO na BOJby nofin 3a cynpyroM ch y nporoHCTBO. Aji th caA 6njaine cpneA 3HMe — pycKe, cn6HpcKe 3HMe! Tncyfiy joj 6iijaine npOBajiHTH MHjba! Cbh ce npenaHy, 3anyB, A a jc OAJiy- HHJia, yMax ce oAiipaBHTH Ha nyT; oneT ce 6ai^n Ma- iHHHKa npeA Hore joj, MOJiefi jy 3aKjiHibajyfi jy, A a no- ncKa 6apMa a° npojtefia, A a ce ne6ana caMa y .norn- 6ejbn, c koJhx fic tc^cko ciuicht nciiBy rjiaBy. Majina npojincBajia ropKe cy3e, a OTan joj njienoBHeAa OAnpa- bhth ce yMax na nyT. Cynpyra HecnaAa BHine noA B.iacT poAHTejba cBojnx, na ce hc6h 3aT0 na Ty iipeno- bhca hh ocBpfiajia, Beli 6h majiefi ce OAroBopnjia: „Kiba3 je npoBajuio nyT oa 1029 BepcTa ao Hep- miHCKa ca necpeTiiHMii CBojiiMH Apyroini aa ipHAeceT AaHa - Huje A aK ^c nyT TaKO A aJI CK, na fiy h nenoro- Ae JiacHO iioahhcth. Ta miioth nyTyje roAHiie h roAime — ja fiy TpeoaT caMO Mjece4 A aHa - BpiieMe je A a KaKo neyroAHO, pyHCiio, aji fiy aaTO na caona opacnje, na mh irnje cnjie OApefin ce CBaKe yA 06 H 0 CTH, Ta sa hobba M oli fiy CBaniTa. Cynpyr Moj h ocTajin My Apy3H mopa- Aorne ce CBera OApefin, na jnx eno Ha MjecTy. He6ojTe ce 3a Me — KasaT fiy BaM, A a hhcbm TaKO ibe^KHa, ko bito bh MiicjinTe, A a pycKa KfiepKa cBJiaAaT mohcc 25 BHjaBHije h cBe rpo30Te pycne amne, ko uito je pycKii cuii 11,11 CBJia^aT Mopajy. lllia A a oirameMO nano ce onpocTajia c poAHTCJba, poljaijH, npHjaiejbH h 3aaaipi, c Kyhom n KyfiamTeM h c mhjihm ch 3aBHMajeM ? To Ka^pii hhcmo. Ilperopaejia je Mjiafla rocnoja 60.1 oa pascTaaKa, jep ce na^ajia, a& Se oneia bh^cth oHora, Koja joj 03 ca#a Hivia 6hth cbc Ha CBaeTy, KOMy ce 3a BOJby CBera OApeKJia. CTpae;iu- MHIje JICTe KOlbH, CBC Bella ()HBU npOCTOp MCA H>OM H hobom npaecTOJiHHijoivi upocTpane PycHje. IIycTom ce uiHpn c npe^a c .laeBa, ^ecHa, ny^a okom CBpaein, cbc to pelje bhahui aoBjena, c*Be to cnpomauinaja cejia n rpa/pillH, Hojama iipojia3Hm; caA th ce aoKamce KaKOBO cejio, a Mo^K^a 3a noja caT hctom Apyio. Caone 6njaxy Beoma yAo6ao ypdjeae; nuje Tpe6ajio merama apcHo- i iHBaTii Ha nocTaja CBe to peljax, capoMamHajHX acuu- cthx, caMO 6a ce npojvrneHiiJiH kob>h, na xaj j\c flajbe. Haje joj Tpe6a.io dopaaaTa aa nocTaja, kua mo- raiue iipeHofiaTa a y caoaa, camo kua aeoa 6ajia KOiba apanpaBaa TpeCajio 6a aerami ao Koja caT. Tano Ta apacriaje aa ao^aoacje oaax ropa, bito ao Aaejie EBpony oa Asaje. PycTe je iayMe aoKpaBajy. Ma CHaeroM 3acTpTa ce rpMa aaay CTparaaa iviac — rjia^aa ByK 3aBaja. C oae cTpaae hcctc o^roBopa Apyia, a aa caoHama aycTa ce uuTaB aouop OTBopeaam parama- HeycyAame ce aanacTa caoaa, a.i ce aa He^a^oaie o^a- raaTa. CaMO ^a ce koh> no^CpjLa, caivio naae, eTo Ta 'laiaBa aoaopa; ae6a Chjio Ty caaca bht koibcm a 6oMe aaTa nyTaaKOM. Koma ocjeaaxy aora6e^>; CTpae- .flamaije Jiehaxy npeno yTBp r ^ayjia caaera, cBaKOM ce a aajcjiadajem Tj)3ajy y3^e noKopauie, ^a ae.iyae o naa>, o KaMea, ^aceyray japny. IIothh, ajeaacTam mcBajiama Aqjype aanoKOH ao orpaljeae nocTaje, rije ce ByuaA aa Majio oAama, OKpy:*cyjyti aeupecTaaue crpa r ^y. banano, ^a je a meraa>y cnona^ao CTpax a ymcac, cJiyniajySy rpo30BHTo to 3aBajaH>e, aji je 110- lbcaiTO aa to a iipaBaK.Ta 6ajia oa apajaniibHX cBojax ayTOBaa>a. \ T obiix je nycTax aycTapa ByK jom nora- dcjbanja, apoHCApJbaBiijn, aero .1 1 y Apyrax Hauy i ieaax aoKpajaaa, tc ce maoru aanyTao Kpo3 Ty myMy, a.i joj AO Kpaja cTaro naje. y3iipK0C Toj 6oja3aa aacTaaa lajia^a rocnoja uyT CBoj, aa uito ce cperao aamanjia npBoj noradejba, o- xpa6pajio jy, A a xpjia ueliaivia y cycpaeT. Ta MOBjen aaBaKao aora6e^>a, bht aeocjefia, zja ce y a,oj najiaiia. HeyroAaa 6ajame Byqja lipama, ay joaiT aeyroA- aaje, Mjia^oj, pa3H>eaceaoj rocnoja najame iiomau>Kaa>e cbukc aoABop6e. HaKOMe oa c;iyra ajia aocjiy5KKaiba, Aa hhth Bjepaoj MamaaKa nertajame A03BO.Zbeao, npaTHTa rocaoAapai^y CBojy. Ha cnaua ce ibeBaa Mar aasa^o y OTaeBHX A B() poBa, caAa A a ce ca»ia c;iy^ca, caMa A a 6pnry boam aa cae. Mapao ce y3Aa mieMeHara Ayaia y cyA6aay ci^ojy; Ta aacaM mmie, pene y ce6a, Kiberaa>a Tpy6enKoa, Bell Hceaa Ty^caa aecpcTaaKa, na mu ce Jiacao OApelia aocjieae c;iy^caiiMaAH, MopaT Ry ce oa- peha a Bame Tora. Tko a»°P» Kaesa? 3auiTO A a ^yA^‘ iboj3a, aa hcm oa CTpaAa? Mel;yTaM HOBai^a fiajame AocTa, a Taivie ca aoBjea a Maory yAo6aooT npa6aBii, rl)e 6a 6e3 a»ax cTpaAao. Caarlje Ka^io npacaje, 6ajame noaiTeaax Ay ma , noje a h P**^ n.iei>ieaiiTa aaKaaa Bacone rocnoje. B^aroliyAHii Pyca, aajnaae 6oraTH TproBipi 110 rpaAOBH a MjecTa y3 uecTy cn(>apcKy o6aaafiajy ca6a- paTa iioBaija, a ji aj)y^Ke nec])eTiiaKOM Kojy aapy, ae6a jih j um Tyacan ao^ioMcaj 0JiaxK0Ta.ia. KaMO jiu je caAa ra- ny y cpny »LiaAa BacoKOpo^eaa rocnoja, 0Aa6paBaia ca caMa cBojeBOjiiiio nporoacTBO, c jby6aBa npawa cynpyry CBOMe. Cbc tu ce jarma.™, joj KaaoBy y(\iyry yaa- aa, acTii joj ce npanpocTa, 6paAaTa Koaana K.iaibaxy Ay6oKai>i oaaivi uiTOBaibem, nora ce y^caBa.ia sa BpaeMe cpetie a 6jiarocTaiba! IIoma.10 ce npay i iH a aa to, A a ca 6yAe čarna noc;iy>KKna>oivi, uaico ce ii|)ayaa.ia By*ijoj apariba a rpoaaoM 3aBajaa,y. (HACT<1 BRK CJIIIO^H.) Slike iz jugoslavjanskoga naroda.*) 1 . Efrvatsk© rrQŠn]e E (Slika na str. 26.) 6 \ f Veliki narod slavjanski u obče. a napose naš ju- goslavjanski, razciepkan je žalibože tako, da sejed- va o jedinstvu srodnih mu plemena i pomisliti može, što nam svakako težku zadaje ranu. I naše je pradjedove pratila ista nesreča razdora i nesloge, pa s toga eto i nas razdieljenih na toliko večih i manj ih grana, kako sami o svom blagostanju vrlo slabo djelovati možemo. Slavjani bijaliu uviek značajni i pošteni. Njima nebijaše do krvoločna osvajanja, več jedino do obrane *) Pod ovim naslovom naumjeli smo donašati narodne nošnje jugoslavenskoga naroda u koliko godj točnije i ljepše uzmognemo. Molimo indi prijatelje naroda našega, do kojih naš časopis stiže, da nam budu u toj dobroj namjeri od pomoči, te da nam ša- Iju sa sviuh strana svjetlopisnih ili dobro narisanih slika, koje čemo rado i platiti. Ured. »Slav. juga." 4 Hrvatske nošnje. IzrOran drvorez ro ivjetlopisnih slika Fickerta i Pomera. — Risao^Kalzlcr •— Rezao Franjo Bartol, 27 imufitva svoga i narodne slobode, pa se za to borijahu poput biesnih lavova, za svetinje svoje. Svaki Slavjanin treba da se ponosi svojim imenom, koje proiztiče iz toli slavnoga naroda, kojemu i najpri- stranija poviestnica priznati mora junačku slavu. Da ne- bude slavnih naših pradjedova, jamačno bi ljuta Turad Evropu poplavila bila, pa možda današnji naši učitelji prosvjete, koji su se medjutim, dok su naši starci krvcu prolievali, svojom knjigom i naobraženošču bavili, nebi danas sa tolike višine, kako oni misle, na nas gledali, več bi tek crnu koprenu sa sebe snimali, kao što smo ju pored sviuh nepogoda i mi tek snimati počeli. A da se možemo ponositi svojim imenom i pleme¬ nom, treba da se upoznamo sa svojom bračom, treba da znademo, kakov li sve narod živi na jugu, a tomu čemo doskočiti, ako proučimo nošnje i običaje Jugosla- i veha, po kojih čemo uvidjeti, da je Hrvat, Slavonac, Dalmatin, Srbin, Bošnjak, H ercegovac, Cr- nogorac, Bugarin, Kranjac, Štajerac, Ko¬ ru šča n ilstrijanac jedno te isto po rodu i jeziku pleme, koje se razlikuje samo stranom po nariečju i pismu, stranom po crkvi i vjeri. Naša slika na str. 2G. predočuje nam Hrvate iz j vojničke krajine i iz provincijala. Slike krajišnika snim- Ijene su stranom u banskoj prvoj i drugoj, a stranom u slunjskoj pukovniji; slike seljaka pako stranom u okolici jastrebarskoj, stranom u zagrebačkoj i sisačkoj, u Posa¬ vini i Pokupju. Krajišniei u ovih strana noše obično ljeti i zimi opanke ili vojničke čizmice, zatiem ljeti gače, košulju i prsljuk, crvenu kapu ili šešir od slame ili pusta; zimi pako darovčane*) biele hlače sa zelenimi ili žuto-crnimi | gajtanf, pa onda kožuh ili po vojničku urezanu kabanicu; premila mnogi i po največem vručku noše krznom na polje okrenut hožuh, a i kabanicu. Šerežanin poznat je našemu narodu dovoljno, a poznat je od godine 1848. i ostalim narodom. On imade čizmice, liepo uvezene na- vlačke (čarape), modre čakšire, (poput dimljija), crljenu I ječermu, (prsluk nakičen mnogobrojnimi kadšto i sre¬ brnimi puceti), crljen čurak, obšiven lisičjim krznom i crvenu kapu (fes.) Oko sebe imade pojas, o kom sumu dvie male puške (kubure), handžar, kearin, harbin i rida. Na ramenu mu je dugačka puška, tako zvana diljka ili „crnogorka. u U ostalom riedko češ nači krajišnika, po- čam od desetogodišnjega dječačiča, bez kakova oružja: ili nož u rožnih korica, ili handžar, ili samokres mora dajeuza-nj. Torba ili bisage nesmiju manjkati, ma samo za pedalj puta koračio. Ženske su obično ljepše odjevene, jer si večim dielom svu svoju odječu, osim kabanice, koju u dučanu kupuju, same dogotavljaju i upredu i utku i utipsaju. Na ženskoj vidiš obično čistu liepu košulju, gdje finiju, gdje prostiju bielu suknju (roklju), +) Darovac, debelo sukno, što si ga ljudi večim dielom simi tku od ovčije vune. prekrasno srmom i žicom (šikom) izvezenu pregaču, na po urezani prsluk, a na glavi finu pamučnu ili u četiri niti tkanu povezaču. O vratu noše struku grdana, a na grudi mjesto kopče po koju špiodu (t. j. nakičenu iglu). Za noge služe jim običnom obučom opanci. Djevojke su večim dielom gologlave, ili imadu mjesto povezače na isti način ovezan liep, šareno-crven rubac. Djevojke se kite, kao i svuda, najljepšimi i najfinijimi stvarmi; osobito na grudi i oko vrata urešene su one po moguč- nosti ukučara, sa srebrnim, kadšto i zlatnim novcem baš krasno i bogato. Svega toga se dakako novije doba po manje vidi; jer neima ni papira, a kamo li zlata i srebra. Graničarke odlikuju se osobito ručnim djelom; kako bo rekosrao, večim si dielom priredjuju krasno svoje i do- sta bogato odjelo same. Tko je imao priliku vidjeti prvu hrvatsku izložbu, mogao se je osvjedočiti, što su kadre proizvesti ruke drugarica naših slavnih junaka. Graničari su u obče ljudi žestoki, nu žestoki trimo, gdje treba, a inače dobročudnijega naroda neima. Kad u kuču našega graničara dodješ, nači češ doduše ponaj- više neprijazan izgled njegova stanja, jer neprestana misao na oružje, komu je podčinjen, uzrokom mu je ličnosti i nehajstvu. Podvorio bi te rado, al nežna kako ni čim: bi li jaja, sira, ili pečene bravine? Ako ti ništo neosladjuje puta po krajini, to se naužiješ miline jezika. Divne li krasote, kako graničari naški sborel Svi črni glasovi koji se zlom namjerom često raznašaju o naj- vjernijih branitelji austrijskoga carstva, piika su izmiš¬ ljotina; jer neima ovdje u istini ni stoti dio onih opa- čina, koje mu se kao svojstva pripisuju; a da smo popustljivi, „zločini u sbivaju se i po glavnih gradovi, kamo li nebi u ovoj pustaril Da pako krajišniei i u obrazovanosti napreduju, dokazom jest, što svaki poje¬ dini skoro govori po dva jezika: hrvatski i njemački, a nači češ izsluženih vojnika, koji če ti i talijanski i kako zaželiš odgovoriti. Njemački dakako moraju ljudi učiti, buduči da jim je sva uprava njemačka, pa ako če samo vrajtoih (poddesetnikom) postati, mora da znade bar njekoliko njemački. Često moraš se i smijati, graničaru sborečemu njemački, nu zato su oni hvalevriedni, što pored sve njemačke kulture ipak održaše svoju narod¬ nost i svoj toli čisti i sladki jezik, te bi se naši tako zvani nadridomorodci, koji dvie tri godine u Beču ili Pešti škole uče, pa hrvatski zaborave, u nje doista ugledati mogli. U provincijalu, gdje se njekako opaža veče blago¬ stanje, najkarakterističnija je odječa u Posavini, u luovupilju i (kolo Siska; naročito oko posljednjega mjesta noše se ženske vrlo liepo. Seljak oko Jaške, sv. Ane i skoro svake vinske okolice nosi obično visoke čizme, modre suknene ili biele darovčane uzke hlače, crnu ili bielu darovčanu, crljenim suknom i trakom na¬ kičenu surinu, kučmu kapu ili šešir od pusta. Turopo- ljac pako imade takodjer visoke čizme, biele darovčane, crljenimi gajtani ošivene uzke hlače, skrozi ošivenu i 4 * 28 crljeno nakičenu surinu, zatim do koljena dugačku dru- gu surinu, t. j. kabanieu, koja je ponajviše otraga sva „nacifrana,“ pa napokon šešir od slame ili pusta. Torba mora da je svakako i jednom i drugom o ramenu, i ta mora biti liepa, s crvenimi resicami ošivena, pa na ši- roku remenu, na kom je opet sa uzkih remenaca pre¬ pleteno ili sv. ime Isusovo ili ime.dotičnika, ili godina ili što takova. Osobito u jeseni valja torba i jednomu i drugomu, j er ovaj nosi u njoj vina ili rakije za pokus na prodaju, onaj pako kakove hrane, ili crljenca luka (kapule). Kicoš*) iz okolice sisačke, odkuda jp* ponajviše ladjara i kormanuša, imade takodjer visoke čizme sa sarama, črne ili modre uzke, sa črnimi ili modrimi gaj- tani ošivene, ili pako skrozi široke biele hlače, prsluk sa velikimi okruglimi, kadšto i*srebrnimi puceti (dug- meti), crnu ili modru haljicu (kaputič — reklič — špen- zerl) sa debelim gajtanom (žnorom) oko vrata i šešir po- put čikoša. U ovoj okolici vidiš torbu samo na pristaru kučegospodaru ili pastiru itd.; ovi, koji se ladjarstvom bave, nenose torbe, več liepo izvezen bieli rubac udže- pu, ili o prsluku privezan, da mu skoro sav iz njega visi. To je njihov ponos! Ženske u okolici jastrebarskoj i draganičkoj neimaju baš liepa odjela, pa nam nije o njih za sada ni govoriti, jer ih na slici neimamo. Njim čemo zadovoljiti drugom prigodom. Nu svakako nam je napomenuti, da se ženske iz ove okolice razlikuju nači¬ nom češljanja od onih u sisačkoj ili zagrebačkoj okolici. A najčudnovatije je, da Draganičanke u sried najstro- žije zime imadu ruke samo košuljom pokrite, dočim su joj rukavi od inače topla darovčana zobunca otrag pri- kopčeni. Mnogo njih nosi ovdje visoke težke čizme po- put mužkaraca, a inače male nizke čizinice (cokule). Najljepše je u ovoin kraju svakako odjelo, što ga noše posavkinje i pokupkinje. Turopoljke razlikuju se Od siščanka velikom svojom narešenom kabanicom i nješto drugčije uredjenom glavom; u ostaloj tkanini, kao da imadu, s maloin iznimkom, jednu vrst tvoriva. Posavkinja imade svoje kečke (vlasi) liepo složene i poculicom učvrščene; zatim imade „peču a na glavi i to finu, kao rubac; košulju (rubaču) ili iz domačega, ili iz kupljena fina platna, oplečak, koji dosiže samo do pasa, te služi mjesto košulje, a dugačka košulja slu¬ ži mnogoj mjesto suknje, premda imadu i svoje biele suknje (kiklje); zimi imadu biele ili modre suknene dugačke zobune bez rukava; imučnije noše kacabajke od fina sukna, baršuna ili svile; zimi i krznene binjuše. Oko vrata imadu 5—-G niza gjungja, ili tako zvani pri- vezalek, na kom se nadje po koji dukat ili škuda. Na nogu imadu biele crvene ili modre čarape i kožnate, ili fine baršunaste cipele. Starije ženske običavaju si tako¬ djer noge sa suknenimi okrajci ovijati. Inače imadu liepe biele zastore i fine biele rubce. Mlade djevice ne¬ nose poculica ni peča na glavi, več si spuste upletene vlasi nuz ramena, pa si jih na kraju okite sa crvenimi kitnjaci. Mlada, koja je na udaji, nosi na glavi partu, bogato nakičenu umjetnim cviečem i šikom, koja naliči formalnoj kruni. Naš je narod u obče vesele čudi, pa mu je uviek jedina vesela čud bila utielioin u groznih vremeni, kad je dosta gorkih rana pretrpjeti imao. Vesela čud tieši naš narod i danas, kad ga nesretni stiže vaj, i s toga nadješ svakim blagdanom u svakom selu sakupljena na¬ roda, gdje se mužko i žensko, staro i mlado ugodno zabavlja plešuč kolo i pjevajuč svoje davorije. Naš je narod po naravi dosta i muzikalan; svakom bo prigodom nadješ u krajini ljudi, koji ti na svoju sviralicu, dip- lje i javorove gusle liepo sviraju, a družba pokraj njih pjeva o Kraljeviču Marku, o Musi Kesedjiji, o Zrin- skom i Jelačiču banu. U provincijalu, osobito oko Siska, nadješ ih dosta, koji sve umjetne glasbotvore od vlastita nauka dosta dobro na gusla gude, a tamburica, ta ugodna drugarica i domačica, nadje se u svakoj kolibici. Dapače bilo je prigoda gdje bi 5—6 tamburaša na plesu u Sisku o tanahne žice udaralo, i to skladoglasnije i milijo nego li koja tobožnja muzika. Gostoljublja, kakova u našega naroda nadješ, na- daleko u nijednoga drugoga naroda neima. U našoj krajini, kao što prije več rekosmo, rado te gospodar prima i podvori, dakako s onim, što mu je kraj ruke; ali kad dodješ k poštenu, dobrostoječemu seljaku, vina- ru, taj te, brate, baš gospodski dvori. Tu ti najmladja u kuči najprije opere noge, pa onda te domačina, go¬ spodar pošteno napoji izvrstnim vinom i dobrim jelom, ponajviše kiselim zeljem i slaninom, a kadšto i guskom s mlinci ili puranom s krumpirovom šalatom, sirom itd. To sve biva bez ikakove plače, dapače bez ikakove pare, osim, ako si darežljiv, da dječicu sa njekoliko novčiča nagradiš. Kad mi sastaneš pravoga Hrvata, treba da ga pozdraviš sa „kvaljen Isus!“, »hvaljen bog! u , „kume zdravo!“, »dobar dan!“ itd.; jer te i on tako nazdravlja, a odzdravlja sa „na sve vieke!“, »bog daj!“, „zdravo!“ itd. »Sluga! a , »moj naklon!" i slična nova iznašašča neimaju tu mjesta. Običaja imade u našem narodu vrlo krasnih; oso¬ bito znameniti i karakteristični su pirni običaji, kakono se djevojka izprosi, kako se po osam i više dana piruje itd. Sve to čemo u budučem svežčiču opisati, jer nam je obširan rukopis o pirnih običaji u ruku, nu prostor nam nedopušča, da ovaj put dublje zavirimo u domače si običaje, kao živu uspomenu slavnih našili pradjedova. Kicoš vele mladu „Stutzcr.“ čovjeku, gizdelinu, komu kažu Njemei 29 K a r 1 O V a C. (Vidi str. 33.) Izvorau rtrvorez po svjctlopisnoj siki H. Šopa. — Risao Julio Marak. — Rezao Franjo Barki, 30 Umjetne pjesme. 'Budnica.) Bubanj buba, trublja trubi, Mačeva se čuje zvck — Za slobod’ sve u boj snubi, Jer slobodu taj če viek. Hajd u boj na bojni glas: S krvi raste rodu spas! Barjaci se naški viju Što imaju boje tri, Trobojnice srca griju, Da nam krvca uprav vri. Hajd u boj na bojni glas: S krvi raste rodu spas! Koujaniku, slobodnjaku Ratoborni igra bat, A vojniku i pješaku Ncče puška mira dat. Hajd u boj na bojni glas: S krvi raste rodu spas! Več se puška eno pali, I več britki sječe mač — Koga tane neopali, Tog če mač il kundak nač’! Hajd u boj na bojni glas: S krvi raste rodu spas! Krv več teče poput rieke, Plovio bi po njoj brod . . . Neka! neka! jer za vieke Slobodan če biti rod, Hajd u boj na bojni glas: S krvi raste rodu spas! Pobjeda je naša sbilja!... Spašen namje rod i dom! Prosti bo smo od nasilja: Dušmanina ubi grom! Slava krvi svaki čas : S krvi raste rodu spas! Gjuro glarič. KOCOBJ. - cD Oj KoCOBO, KpBHO IKM&e, ^ Ha kom ivipcTBo cpčcKo na#e! ITyiio Kpnn o# iioKo:&e — flocT mh ja#a Cp(>cTBy #a#e ! Cbbkh iipamaK aeM.^e TBoje Joiu O# KpBH HMa 3HUKa, Jep y Kpnjio xjia#no cBoje MHoror cpynui th jyHaKa. Ha Te6n mh Jlaaap na#e, Chjiiih i^ape h BojBo#a; flyuiaHOBO ipipcTBo na#e, CjiaBiio n,apcTBo cptfcKor po#a. Ha Teču mh po# H3#a#e BpaHKOBiihy ByK npoKJieTH! KyKaBnna, rH>ycim ra#e, Kor Tie Cp6cTBo bhckom kacth! Cp6nja he oneT ( 5 hth, Ko je mena# cjianHa 6 na a — Jep6o hcth 6 or jy iuthtii H jyna»iKa cnaMcna cnjia. A th hhku# iiefiem i^BacTH, , 3 [ok ocBery neHaBpuiHiu — floK He#onpem #o Te uacTii: /3,a Bepiire počcKe ckpuihiu! Mh.iobhh IlaBHft (Sonet.) 0) Po njivi plodnej kmetič se sprehaja, ^9 I vidi, da lep6 pšenica rase, Da kmalo bo imela zrele klase; Zato veselja mu se srce taja. Pa sem ter tje na ljuliko nahaja, Molečo k višku svoje strupne lase, Ki se po sili sred pšenice pase; Izruje, potepta jo, kakor zmaja. Tako pri nas je tudi nekaj strupa, Al zadnja že mu iskra vgaša upa, — Pretekel čas nekdanje je veljave! Na noge! za svoj rod bojuj se brate! Pa vrnil čas se bo svobode zlate — I slavo boš dočakal majke — Slave! JAir. Turk ('oAAm) 31 Narodne pjesme. iOifc (Iz sbirke L. Marjanoviča.) uodila se za gorom divojka, O) Njojzi nema neg tri bila dana, Več se smije i s maj kom divani. Kad to čulo i vidilo sunce, Ode sunce bogu putujuči: »Mili bože, čuda golemoga! »Rodila se za gorom divojka, »Njojzi nema neg tri bila dana, »Več se smije i s majkom divani: »Hoču-li je, bože, priplanuti? —“ »Nemoj mi je moje sunce žarko! „To je dika širokoga svita.“ ■h y T l KM K TBI. (Ha ByrcoBHx njecaMa.) mi, /tparanc: ica# ce KyHHjame, Ka^ th pyKa Ha moj Ijep^an 6jeme, H ČoHejy mh Bjepy 3a^aname: „y:ieliy Te, npenapHT tc neliy.“ Cafl en Mene npeBapiio flparn! Bona Teče iipeiipTajia Majica O/t MiiTpoBa #o 3)ypl)CBa #ainca! /(paru ch mii, ne Mory tc kjioth. IIa Teče je aeaciia flojiaMa, A° ro/jHiie aoM^BHi^a h ipaBa! lla Teče je trnje.!a capyKa, /(o ro^Hiie CTy^ena CTHjeHa! /(liani ch m h, hc Mory Te kjicth. Ilc floueK’o I)ypl)eBora ^am;a, A MpTBa tc gejiHBajia Majna! /(pa m ch mh, ne Mory tc kcicth. (Iz sbirke M. Cigaleta.) f G) Kadar ni bilo sveta s početka, Takrat ni bilo neba ni zemlje — ” Samo le morje sinje je bilo, Ino sred morja javor zeleni, Na javoričku tri golobice. Tri golobice se posvetvale, Se posvetvale, svet osnovale: »Dajmo spustimo se na dno mčrja, Tfi naberimo drobnega pčska, — PesČek predrobni bomo pos’jale, Pa nam postane črna zemljica; Tu mi dobimo zlato kamenje, Zlati mč kamen bčmo pos’jalc, Pa nam postane nebo prijazno, Nebo prijazno, solnčice svitlo, Solnčice svitlo, meseček čisti, Meseček čisti, zarja rumena, Zarja rumena, drobne zvezdice! V ftaiftel p® Jugoslaviji. (Gjuro Klarič.) neče podvojiti, da ima veče naslade od one, kad čovjek rmade priliku razgledati se po svojoj zemlji, po onih krasnih predieli, gdje mu iJJ) stanuje jedokrvan rod. Riedko tko je toli sretan, Y da može uživati nasladu naravna domogleda, a i komu je to milost božja dopustila, blago si ga njemu! Nije prava slast, kad bogat čovjek projuri vilovi- tom parom po ovoin ili onom predielu svoje zemlje, da mu sve izpred očiu izčezava poput maglenih slika; več je u pravom smislu slast putovanja onda, kad čovjek ima- de priliku, te sve točno promotri, kad može duboko zaviriti u običaje srodnih si naroda, pa kad riečju i slikom može pripovjedati, što je vidio i čuo. Izdavanjem »Slav. juga“ pruži mi se evo liepa prilika, da proputujem čitav slavjanski jug, da razvidim aie samo našu milu domovinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, nego i susjednu zemlju Slovensku, Srbiju, Bosnu, Hercegovini!, Crnu goru itd. To činim iz tri važna razloga: prvo: da postavim temelj sjegurnomu obstanku „Slav. juga“, drugo: da nakupim gradiva za svoje vriedne čitatelje, predstavljajuči jim pred oči pravu sliku našega krasnoga juga i treče: da se upoznam sa spisatelji i prijatelji knjige sviuh srodnih nam plemena, koji če mi u mom poduzeču od gotove koiisti biti. Biti če u mojoj bilježci sjegurno ugodna pa i ne¬ ugodna, al če sve biti vjerno i istinito. — Komu nije moguče, da u naravi motri krasotu mile naše domovine neka nežali truda na tihano razgledati se po Jugoslaviji, imajuč pred sobom »Slav. jug“, u kom če nači dosta liepih slika i zanimivih prizora. Velik i krasan, bogat i romantičan je naš slavjan¬ ski jug! Čovjek borami nežna, s koje bi ga strane po- čeo slikati, o kojoj bi strani najpre počeo pripovjedati. Svakako mislimo, da čemo najboljom stazom udariti po- čimajučikod rodna mjesta »Slav. juga. tt Neka se znade i vidi ono gnjezdo, u kom je ponikao! 32 Izvoran drvorez. — Risao Jos. Brunner. — Rezao Franjo Bartel. 33 1 . Karlo v a c*) (slika na str. 29.) grad u Hrvatskoj, na dočetku slunjske pukovnije, leži medju Kupom i Ko¬ ranom, s kojima se nedaleko sastaju potoči: Mriežnica i Dobra. Okružen sa dosta slabimi zidinami i obkopi, vrstnimi za obranu proti starimi turskimi, kako-no vele, »drvenimi" topovi, dieli se u grad (tvrdjavu) i predgra- dje. Prvi su mu i najbliži susjedi: občina Banija, preko kupskoga mosta, i pod vojničku Krajinu spadajuči Ra- kovac, gdje ponajviše stanuju c. k. krajišnički častnici u miru. Dubovac, na kojega gori sa zapado-južne Strane, na najvišjem rtu još i dan danas ponosno stoji stari grad D u b o v a c **) sa njekadašnjim hramom sv. Mihajla, (slika na str. 32.) što-no je sada svojiriom grofa Nižana (Nugenta), pripada karlovačkomu predgradju. Iz nutrnjega grada vode tri izlaza preko tvrdjavnih mostova u pred- gradje, naime »glavna-"* „nova-“ i »riečka-" ili tako zvana »sliepa vrata w , a preko podugačka, dosta slaba drvena mosta, ide se na Baniju. Okolica karlovačka vrlo je romantična i liepa. Prostrana plodonosna ravnina, okružena najprije dubo- vačkimi, zatim sve po malo milja odaljenimi raznovrst¬ nimi vino- i drvorodnimi gorami, čini ga u svako doba ugodnim boravištem. Osobito dobre, svježe i zdrave vode imade u gradu i cieloj mu okolici, dočim se čistoča grada, osobito iza vojnice (kasarne) ni najmanje pohva¬ liti nemože. U Karlovcu živi nješto preko 5000 žitelja, najviše, dakako katolika, zatim velik broj pravoslavnih (Srbalja) i dosta Izraeličana. Katoličkih crkva imade 6, od kojih je največa i najljepša samostanska crkva sv. Trojice u nutrnjem gradu, koja služi župuom crkvom u tvrdjavi, pod upravom čč. oo. Franjevaca. Prama ovoj stoji liepa pravoslavna crkva sv. Nikole. Ovdje bi imao stolovati i episkop karlovačke pravoslavne eparhije, no on sjedi obično u Plaškom, gdje je i bogoslovni zavod. Karlo- vački pravoslavni goje neprestano zelju i nastoje, te jim dodje u sredinu vladika, ali dvojimo, da bi se ova, inače dosta pravedna želja, naskoro izpunila. Karlovac, kao tvrdjava i što je neposredno na granici, imade obično 3 gjenerala (zapovjednika divizije, brigade i tvrdjave), zatim je sjedište zapovjedničtva c. k. slunjske graničarske pukovnije br. 4. s glasbom i posadne čete, koja je smještena u Vojniči (kasarni.) U Karlovcu obstoji mala gimnazija, smještena u franjevačkom samostanu; četverorazredna mužka i žen¬ ska gradska gl. učiona ***); občinska početna srbska i izraelitička škola. Pokraj ovih su još dva sukromna dje- vojačka zavoda. U Rakovcu je c. k. višja realka i c. k. glavna učiona za djecu iz vojničke krajine, što jih po- lazi mnogo karlovačke omladine. Hrvatski se jezik goji tu, kao pastorče u bezbrižne majke. — Svakako služi Karlovcu na čest, što imade naj- stariju čitaonicu u Hrvatskoj, koja obstoji več gotovo 29 godina, te imade u knjižnici do 650 slavenskih, 1110 njemačkih i 140 latinskih knjiga. Osim toga drži do 20 slavenskih i 14 njemačkih časopisa na godinu. U *) Tko želi da znade postanak grada Karlovca, upučujemo ga na „Karlovački viestnik 44 od god. 1861. br. 1—2. i na škol- sko izviešče kari. gl. učione od god. 1867. **) Vidi poviestnicu ovoga grada u „Leptiru C( od god. 1862. ***) Upravo se sada radi o tom, de se svi karlovački školski zavodi, „in spe“ takodjer „roalna gimnazija 4 *, srnje st e u jednu sgradu, koja bi se imala več u prolječu na mjestu sadanje djevojačke gl. učione u tu s vrhu prirediti. — Slu¬ žilo bi doista na diku našemu gradu l zimno doba i pokladno vrieme daje ova čitaonica svo¬ jim članovom vrlo ugodne zabave s tombolom i plesom, od kojih se največma odlikuje »šaljiva tombola, tt što ju uredjuju svake godine pokladnoga ponedjelka. Ravna¬ teljstvo i odbor ove čitaonice obično se najviše zauzim- lje oko toga, da se uzdrži ovdje stari mljetački običaj na pokladni utorak, tako zvani »corso". Pokraj čitaonice imade i inili družtva, kao što u svakom povečem gradu, naime: „pjevačko- u , „strieljačko w družtvo itd., nu u nijednom neima takova reda i sloge, kao što je u čitaonici. Javnih trgova imade Karlovac četiri: »glavni trg," (gdje se prodaje zelenina i živad), »Josipov trg," (gdje se prodaju drva), »žitni trg," (gdje se prodaje hrana) i „m ar v inski trg," (gdje se pazari s blagom). Ulice su dosta pravilno uredjene, ali neimade nijedna napisana svoga imena, pa se zato neznade nijed- noj za ime, do-li „gjeneralske ulice" (Generalgasse) iza vojnice. Večinom su ulice dosta nečiste, tako, da bi na mjestih i o Petrovu kihavicu dobio. Kuča neima osobito liepih i velikih. Najprva naje¬ sta zauzimlju carske sgrade: oružnica, vojnica, gjenera- lijc, pukovnija, pekarna, bolnica itd. Od civilnih sgrada najljepša je srbska škola (kuča pravosl. občestva); za¬ tim kuča ravnateljstva Luizinske ceste i još njekoje pri¬ vatne inogu se k njima pribrojiti, a ostala večina sači- njava gomilu drvenih koliba. Prilično je velika i nova kuča u predgradju, što ju zovu „Bundeshaus“, jer je u njoj do kakovih 20 gospodara, a oni silni dučančiči čine ju pravim „Markthallom." Novosagradjene kuče na lanjskom požarištu, gdje-no se upepeli do 20 kuča, baš u mjesecu listopadu, prilično su liepe, samo šteta, da je svaki gospodar upotriebio svoju »modu", samo da se tobože znade, koja je čija. Medju veče kuče pripada još gradsko sirotište put Dubovca, koje se pohvalnom brigom njeguje sa strane občinstva. Spomenika neima Karlovac nikakovih, do-li male kamenite spomenice majke božje pred samostanom i utemeljiteljna kamena (piramide) na Šranjgi, gdje po- čimlje Jozefinska cesta. Na katoličkom groblju u Du- bovcu, koje je podosta prostrano, no vrlo slabo ogradje- no, imade po gdjekoji dosta liep spomenik; ljudi bo u takove stvari i ovdje rado novce troše kao i svuda. Na istem groblju počeše još pred dvie godine zidati crkvicu, koja je rad pomanjkanja novčanih sriedstva u dogotov- ljenju zapela. Isto tako imade i na pravoslavnom, ži- dovskom i vojničkom groblju po koji liep spomenik, nu ništa vanredna. Svratišta su samo tri: v »k zlatnomu sidru" u gradu, „ka gradu Rieci" na Šranjgi i »k ugarskoj krti¬ ni" na Baniji. U sva tri je podvorba dobra, uz nepre- čeranu cienu. Gostiona, vinotočja itd. kao i dučana imade bez broja. Večim dielom toče se hrvatska vina od Sv. Ane i Okiča. Dvorana za obdržavanje plesovnih zabava, siela itd. imade samo jedna, i tu drži kod njekadašnjega '»grada Zagreba" u najmu čitaoničko družtvo. Kavane, gdje se jedino kava pije i karte igraju, dvie su samo, i te su uredjene po načinu siromašna grada. — Liekarna imade tri. Tvornica neima u cieloj okolici, preroda je dosta prikladna, rad tolikih voda, za svaku tvornicu, nijedne, do-li 5—6 velikih mlima sve u bližini Karlovca, kako¬ vih malo gdje ima ne samo u Austriji, nego i na široku svietu tako na blizu poredanih. Izmedju sviuh največi je kraj Karlovca, na Korani ležeči prvi hrvatski mlin vrtaljkami, vlastničtvo veletržaca Pongraca i Bleiveisa. 3f Ovaj mlin, sagradjen pod osobnim rukovodstvom gospodina Valentina Bleiveisa, sastoji se iz 2 ve¬ like vrtaljke, (Turbine), uskupnoj jakosti do 100 konja; 8 kamenitih tečaja s francezkoga i 2 s njemačkoga kamenja, sa 2 kamena za finu i proštu jačmenovu kašu. Na godinu samelje preko 100.000 centi brašna i kašice, i to se večim dielom prodaje u domovini, a šalje se ča i u Braziliju, Francezku, Englezku itd. Tko bi imao pri- liku da posjeti ovaj mlin, neka nepropusti, da se lie- popne do krova, pod troboj niču zastavu, odakle se samo d i viti može krasoti izgleda. Položaj grada Karlovca u obče mora se svakomu dopasti. Prekrasno šetalište na okolo grada, mnogi go- stionički vrtovi sve u bližini, liepa šetnja do Dubovca i Borja, (Borlina), gdje izvire izvrstna voda, pa opet do tako zvana „Brttndla“ izvan Rakovca, to sve služi Kar- lovčanom užitkom radosti i naravne slasti.— U Karlovcu bijaše njekad znamenita trgovina i vrlo jevtin život. Brodonosnom Kupom doplovilo je ova- mo vrlo mnogo tumbasa i ladja sa silinom hrane i hra¬ stovih duga, što se opet odavle po kopnu odpremalo do mora. Dobro je stajao trgovac, ladjar, obrtnik, krčmar, kirijaš itd.; živjelo se tu jevtino i dobro: 1 funt mesa 3—4 stara krajcara, 1 polič vina stari groš, 5 starih krajcara itd. Ali čim je otvorena željeznička pruga od Siska do Trsta, prestade ovdje sva trgovina, te nasta očita oskudica. Ovaj ogranak južne željeznice od Zagreba ovamo, sa kukavnom postajom na Baniji, nepomaže Karlovcu ni zere. Ako je več taj komadič željezna puta komu od koristi, to je samomu družtvu, koje se vrlo Prvi hrvatski mlin Izvoran drvorez po svjetlopisnoj slici H. Šopa. čigrami na Korani. — Kisao Julio Mafak — Kozao Franjo Uartcl. malo obazire, da zadovolji zahtjevom občinstva; jerprvo: razsvjetljenje jim je toli siromašno, (premda se ni grad Karlovac boljim pohvaliti nemože), (la bi čovjek u po- mrčini i nos skrhati mogao; a drugo: imadu i takovih kola (vagona), u kojim se neka čovjek u kišovitu vre¬ menu bez kišobrana nevozi, jer če, duše mi, pokisnuti. Ako je željeznica Karlovcu što doniela, to je skupoču: dvoje piliča 50—GO novč., polič (liolba) vina 20 novč., 1 funt mesa 16—17 novč. itd. Danas se sva trgovina oslanja na jedini petak, nedjeljni sajam, koji je tako znamenit, kao što drugdje godišnji sajmovi. U petak pretvori se karlovačko mrtvilo u trgovačku živahnost: tu je silina svieta iz krajine i provincijala; tu je lesa, drva, živadi, brane svake vrsti, zelenine, povrča, voča, ma što god zaželiš. Mnogi izvanjski trgovci kupuju ov¬ dje žitak, (što ga Krajišnici stranoin od svoje ljetine, stranom iz Bosne naprodaju dovoze); blago, svinje, ži- vad itd. Osobito rogata blaga odgoni se odavle mnogo u Trst, a jaradi ča u Tirolsku. U Karlovcu je u ostalom veselje kod kuče. Svako veče nadješ sad ovdje, sad ondje, gdje je godj dobra vina, sakupljenih gradjana, „purgara“, gdje nazdravljaju, čašami kucaju, piju i pjevaju po običaju starih svojih djedova. Najmilije su jim pjesme : b To su prava istinita Prijateljstva vozila —“ pa onda: „Ni na svetu lepšega, Niti veselešega —“ a kadšto se odrapi i koja novija. Visokih političara, kao što u nijeduom trgovačkom gradu, tako neitna ni ovdje. Karlovčani rado dobro jedu i piju, a za ostalo se malo brine. Za knjigu oskudjeva- mo zauzetih ljudi, jer su „zla vremena" — premda 35 bi čovjek raorao od zubi odkinuti, pa za knjigu dati — ali tako daleko nisu po svoj priliti nigdje u našoj do¬ movini dosele još dospjeli! Vikača nadjc se i ovdje, a iraade i vanrednih »eksemplara", kojim bi Latinac reko »unica", koji po krčma razvijaju svoju tobožnju politiku, te su sad Njemci il Švabe, sad Magjari il Magjaroni, sad pako ljutiti Hrvati, kako to njihov »duh vremena" — ili trbuh — zahtieva. Ta- kovi nadri-učenjaci, niti nam mogu što pokvariti, nit nas čim okoristiti, pa su nam zato — deveta briga! Karlovčani su ljudi dobre čudi: veseli, prijazni i gostoljubivi. Imade jih, koji vrlo rado sbijaju i slušaju šale, nu riedki su Saphiru u rodu. Čim šala prostija, tim se njekim našim šaljivdjijam bolje dopada! Osobito su u njekih nadrimudraca obljubljeni ljudi, koji igraju ulogu tako zvanih »tausendkiinstlera", tesun. p. »uči¬ telj i-risari, a slikari, krčmari, muzi kaši, pjevači, humoriste, žviždjaši, šalivdjije, lakrdijaši itd. sve u jednoj osobi. Ljudi, koji se »odviše" knjigom bave, nedopadaju se njekim k tobož- njoj »inteligenciji" spadajučim muževom, jer su ludi — a najkasnije tko neima novaca, skoro da nije ni čovjek! Ime »najnarodnijega grada", što ga sa rodoljubne svoje prošlosti uživa grad Karlovac, čini se, kao da se danas neima na što osnivati. — Prije se rado podupi- rala svaka narodna stvar, a sada — kao da je obratno. — Prijašnjih godina znalo se sakupiti družtvance ka- zalištnih dobrovoljaca, koji su različite krasne prizore predstavljali našim milim jezikom, al toga više neima! Sto nepravedna zahtjevanja, što nepotrebita ruganja i kritike, jer je ovdje sviet odviše kritičan, uzrokom su narodnomu mrtvilu. — »Domoljubni w mladi Karlovčani kao da se vježbaju, kako bi svoj jezik zaboravili, a »do¬ morodne" mlade Karlovčanke nenalaze slasti u mate- rinjem jeziku, „weil die Sprache nicht genug zart ist"! Upravo sada nalazi se ovdje njemački »theater", što ga predstavlja njekakovo siromaško družtvance u štali — magazinu, što li je — u carskoj kuči divizionskoga gje- nerala, pa ti tu hrli sve unutra kao sliepo. — Čujem kako je isto družtvo zahtievalo od odbora dvoranu »na¬ rodne čitaonice" za svoja predstavljanja, i buduči da odbor nehtjede promicati »narodnu prosvjetu" i umjet- nost, diže se valovita graja, te množina »domorodaca" ide uzprkos u »štalu," da se nasladjuje teutonskimi zabavami. Rodoljubni grade! Svrati pogledom na grobove slavnih predja svojih, sjeti se slavna rodoljubna imena svoga, stavi ruku na griešnu svoju grud, pa, ako se je koja riečca kosnula tvojih živaca, nekrivi pisca — posimi svoga, — nego se pokaj’, a odsele budi pravi naslied- nik svojih pradjedova, vjeran sin slavske zemlje, iz koje si pronikao! Mili štioče! Mislim, da sani ti Karlo vac, rodno mjesto »Slav. juga", i slikom i riečju tako predočio, kao da si se sa mnom kroza-nj prošetao. Odavle kre- nuti ču najprije u glavni nam grad Zagreb, pa ču u budučem i ostalih brojevi nastaviti svoj putopis, te ču ga popratiti zanimivijimi slikami iz sviuli povečih gra¬ dova. Vesela čud moja i prijateljstvo, koje ču nasto- jati da svigdje zadobijem , bit če mi na ruku, da što točnije i vjernije opišem, što sam čuo i vidio, a nadani se, da češ se s mojim putopisom zabavljati i nasladji- vati. — Za sada s Bogom! SVA8TIČAR Jugoslavenska akademija u Zagrebu. Pravi akademici jugoslavenske akademije pod pokrovitelj¬ stvom preuzvišenoga joj utemeljitelja biskupa Strosmajera: dr. Rački (predsjednikk dr. Bleiveis, M. Bogovič, Gj. Daničič (tajnik), Vatr. Jagič, dr. Slosser, dr. Subotič, dr. Suliaj, Lj. Vukotinovič, Ad. Veber, Jos Torbar, Mat. Mesič, dr. Matkovič ( dr. Bogišič, Iv. Brčič, v Frau Kurelac, Janko Jurkovič, dr. v Božidar Petranovič, Bog. Šulek, Sime Ljubič, dr. Pav. Muhič i Živko Vukasovič. Dopisujuči u I. razredu : August Bielowski u Lavovu, Er¬ nest Dtimmler u Halli, Martin Hattala u Pragu, Aleksander Hil- ferding u Petrogradu, Josip Jireček u Beču, Vinko Pacel u Za¬ grebu, Sergije Solovijev u Petrogradu, Vaclav V. Tomek u Pragu, dr. Janko Šafarik u Biogradu. Dopisujuči u II. razredu: Matija Ban u Beogradu, Herme- negild Jiriček u Beču, Miloš Popovič u Biogradu, Medo Pucič u Florenciji i Gustav Wenzel u Pošti. Dopisujuči u III. razredu: dr. Josip Pančič u Biogradu, Dionisije Štur u Beču i dr. Šimun Šubič u Gradcu. Počastni: Jovan Gavrilovič u Biogradu, Vaclav Maciejow- ski u Varšavi, Fr. Miklošič u Beču, Franjo Palaeky u Pragu, M. P. Pogodih u Moskvi, J. E. Purkyne u Pragu, Ismail J. Srez- nevski u Petrogradu i August Schleichor u Jeni. Književnost. Godine 1867. izlazili su sliedeči časopisi: a) h r v a t s k i: »Pozor* u Zagrebu, (prestao); »Novi Pozor* u Beču (ugušen); »Narodne novine* u Zagrebu; »Putnik* u Karlovcu, (prestao); »Na¬ rodni list* i »Objavite!j dalmatinski* u Zadru, kao politički li- stovi. — Znanstvena časopisa bijalm dva: »Književnik* (prestao, jer prelazi u ruke akademije) i »Arkiv za jugosl. poviestnicu* u Zagrebu. — Za zabavu bijahu sliedeči: »Danica ilirska", »Dra- goljub tt , »Bosiljak*, »vila sinjega morja* u Zagrebu i »Putnikova vila* u Karlovcu.— Crkvu zastupao je »Katolički list*; školarstvo »Napredak*; trgovinu »Sidro* (na novo) u Zagrebu. Pučku pouku »Pučki prijatelj* u Varaždinu; gospodarstvo »Gospodarski list*; a humoristiku »Zvekan* u Zagrebu. — Za ovu godinu izišao je na novo naš »Slavjanski jug*, a pripre- ma se i jedan novi politički list pod imenom »Hrvatske novine.* — 6) c p 6 c K h : »BocancKH BHecTiiHK* h »Bochr* y Capajesv ; »Bn/pm/pm*, CneTomi/i*, »Boctok*, »CpdcKe Homme* h *Cp6nja* y Beorpa^y ; »CpdodpaH* h »BacTana* y HoBOMcagy; „/(yHaH u y PymhyKy u »IJapurpa/jcKH nnecTHHK* y RapHrpa^y, Kan iiojmtipikh jihctobii. — 3a aa6aBy 6njaxy c.iHe^ehH: „Ilanpe^aK u , »/taHHi^a* n „He- ^CTBiiu jihct* (iipaMa Konuy) y HoBOMca^y; »Biuia*, »Pyaca“ h „H;iyoTpoBaHH cbmct* (^bb nyTa y ro^nuH) y Beorpa/iy. — 4pKBy noueo je iipaMa Koiuty 3acTynaTH : »IlacrHp* y Beorpa^y; 3HHHOCT H yMjeTHOCT : »PjiaCIIHK Cp6cKO CJIOBeCTHOCTH*; UIKO- jiapcTBo: »IIIko^ckh hhct* y CoMraipv; rocno^apcTBo: »(kvtaK* y HoBOMca/iy; bojhhhtbo »Bojnii* y Beorpa^y; a xyMopHc*THKy: »3Maj* y IleuiTii h »Pen* y HoBOMca^y. c) slovenski: »Novice* v Ljubljani; »Slovenec* v Celovcu, (nehal izha¬ jati); »Primorec* v Trstu i »Domovina* v Gorici — politički časopisi. — v Zabavni bili so ti le: »Slovenski glasnik* i »Cvetje* v Celovcu, »Čitalnica* v Gradcu; crkveni: »Slovenski prijatel* v Celovcu i »Zgodnja Danica* v Ljubljani; paedagogičko-didatički: »Učiteljski tovarš* v Ljubljani; a gospodarski »Slovenski gospo¬ dar* v Mariboru. — 5 * 36 Iste godine izišle su medju inimi sliedeče važnije knjige: а) hrvatske: »Dubrovnik**, zabavnik narodne čitaonice dubrovačke; »Ko¬ rist i gojenje šuma osobito u trojednoj kraljevini 1 * od Bogoslava Šuleka; »Imena vlastita i splošna domačih životin u Hrvatov a ponekle i Srbalj“ od Frane Kurelca; »Pravni običaji u Slovena u od dra. Bogišiča; »Gojitba** od Stjepana Novotnoga; »Katoličko ženitbeno pravo obzirom na gradjanski zakon u Austriji** od dra. Julija Ljuboeviča; »Zemljopis svieta** od Vjenc. Marika; »Bogo¬ mili, crkva bosanska i krščani** od dra. Božidara Petranoviča; »Prirodopis za mladež'* od Ljudevita Modeca; »Prirodopis bilin- stva i rudstva od Vjenc. Marika; »Rieka prama Ilrvatskoj** od dr. Franje Račkoga; „Priegled hrvatske poviesti** od Sime Ljubiča; „Najstarija poviest o biskupiji osorskoj, rabskoj, krčkoj, senjskoj, i krbavskoj od dra. Ivana Črnčiča; „Poturica“ drama u 4 čina od Ivana Kukuljeviča Sakcinskoga; „Pučke pripoviedke 1 * Mijata Sto¬ janoviča; Deželičevi prievodi: „Knez Skopili Šujski,** »Silvin Pe- liko i »Moje tamnovanje;** »Historija književnosti naroda hrvat- skoga i srbskoga** od V. Jagiča. I. Staro doba. i »Pjesnici hrvat- ski XVI. vieka** od Ivana Kukuljeviča Sakcinskoga. — б) c p 6 c k e: „IIcTopna CBHCTa 3 a Hapofl n inKOJiy** o# CTojaua Eouiko- Biiha; »Hflujijia ipipa Jocn«i»a II.** o# H. njiwioBHha; „rajie6oBH“ njecHHUKa fljejia Oljen. Bjiafl. KauancKora; »IIpHnoBHCflKe Aaeic- can^pa AH^pnha; »Hpnjior :ia no;ufaBaH>e ca^aminera dama cp<5- CKe rpaMaTHKe** o# linami BouikobjiIbi; »Cjianonojica 50-rofliim- H>oj cBeTKOBHHH** o# garanje 3opKe PamKOBiiheBe; „#amma“, KOHiiepsai^Hona nrpa; „BejiHKaja KaTanacnja,** njeHnja npKOBiiaja 03 flpuiT. IIoiiOBuha; „I)eHeT*‘ 03 Alje IIonoBMiia; „I)ypI}e Civie- ^epeBac 11 Hcena My Jeprna** o# EMHjia HaKpe; „Cbcto iihcmo** npeB. I}ype ^annuiiha; „Cp 6 cKii naMTiimieK** o# CpeTena Mejien- Tnjeiniha; »HcTopnja cpCcKe KmnaceBiiocTH** o# CTojama HoBa- KOBnha h „MeMoapn iipoie Marnje HeiiaftOBulia** o# II. Heiia- flOBHfia. — c) slovenske: »Štirje letni časi**, po Rossmiislerji predelal J. Tušek; »Rudninoslovje ali mineralogija za više gimnazije in realke** po Fellockerji spisal Fr. Erjavec; »Slovnica češkega jezika**, napisal F. Marn; »Letopis matice slovenske za leto 1868.**; »življenje svetnikov in svetnic božjih**; »slovenska večernica**; »Fabiola**; »utopljenici ali potovanje na Ostrovid** od Poženčana; „Sadjereja v pogovorih od J. Tomšiča; „Umni vinorejec** od F. Jančarja; „ Cvetje iz domačih in tujih lugov,“ ki ga nabira slavni pisatelj A. Janežič v Celovcu; „Kolcdarček*‘ od M. Vilhara; „Jezičnik, ali poraenci o slov. pisanji** od J. Marna; „Slovenci kaj čemo?“ od dra. J. Voši\jaka; ,,Zakonska sol u , kratkočasna igra od dra. M. Preloga; „Kustoca in Vis “od J. Alešovca; „Berilo za sloven¬ sko mladino,“ vredil A. Janežič, II. del; „Kratki nauki za sad- jerejo** od dr. llipšla; „Ruska slovnica za Slovence** od M. Ma- jara in „Oblast in opravki, ktere imajo občine in župani z občin¬ skimi odborniki vred.** „Matica ilirska,** »Matica dalmatinska** »Matica srbska** i »Ma¬ tica slovenska,“ zatim slovenska „družba sv. Mohora,** radila je svaka u svom području izdavanjem knjiga dosta uspješno. — Najnovije dramatičko družtvo, što ga netom osnovaše u Ljubljani, biti če od velike koristi slovenskoj književnosti. — Nebi li se i 11 nas učenačke i rodoljubne duše zauzele za to. da nam osnuju družtvo poput sv. Mohora il dramatičkoga družtva! Umjetnost. Umjetnost nije se u nas još, žalibože, u toliko razvila, kao što se je u drugih zemlja, jer nam manjkaju ona sredstva, koja inim narodom kraj ruke stoje, te mogu lasnije u umjetnosti na¬ predovati nego li mi. — No u koliko vidimo, da nam je u našem narodu izvrstnih talenata, nadamo se, da če s vremenom i naša umjetnost stupiti na bogom sudjen joj stepen. Kad su se Rimljani, Talijani i Njemci mogli ponositi s našimi starimi umjetnici, zašto da nam nebude toli slavnih uma i u novijem vieku! Ovdje nam je pomenuti umjetno djelo našega poviestna sli- kara J. Miicke-a u Zagrebu, kojijepočeo izdavati poviestne slike iz našega naroda. Prvu sliku „Dolazak Hrvata u današnju našu domovinu** snimismo umaljenu, s dozvolom pomenutoga umjetnika slikara, na drvo, te ju stavismo u ovaj svezak „Slav. juga.** Djelo je prekrasno, te zaslužuje svaku rodoljubnu podporu! Takovih slika iziči če ukupno 12, te če predstavljati: II. Ljutovida, kako čini savez sa Slovenci proti Frankom g. 819. (več je izišla); III. Kako Hrvati razjareni nad gospodstvom franačkim smaknu Lju- tomišla 826.; IV. Kako se Petru Krešimiru IV. pokori grad i bi- skupija Spljetska, pa i biskupRabski 1051.; V. Krunisanje kralja Zvonimira g. 1076.; VI. Smrt kralja Stiepana II. posliednjega iz porodice Držislaviča g. 1090. itd. sve do smrti Petra Zrinjskoga. Svaka slika imade 25 palača dužine a 17 palača višine. Ciena je svakoj slici 1 stot.; tko plati unapried 10 stot. dobije svih dva- naest slika. Glasbenih sastavaka dobili smo i mi Hrvati i Srbiji, a oso¬ bito Slovenci godine 1867. nje koliko vrlo liepih. — Svakom pri- godom, kad se razpiše koja nagrada, vidimo, da se nadje i u na- šoj domovini vještih glasbenika, koji su u stanju što složiti, kao n. p. Zrinjskove poputnice itd., pa bi trebalo nastojati o tom, da se više puta pruži prilika našim umjetnikom, da razviju duh svoj ! Slovenci imadu liep muzikalni list što ga u Pragu iz¬ daje J. Gerbič pod imenom ,,Lira sionska;** „Učiteljski tovarš** donosi natisnutih krasnih napjeva, a isto tako i srbska „Danica*‘ imade dosta puta po koju pjesmu notami natisnutu ; mi pako ne- imamo u glavnom gradu Zagrebu ni tiska za to, več ako bi ka- menotis. — Neka bi naši skladatelji ponudili svoje sastavke za- grebačkim tiskarom za tiskanje, ovaj nješto — onaj nješto — pa bi se možda koj odvažio, da naruči muzikalni tisak, koji bi nam na slavu služio! Dvostrnki konjičev skok.*) (Zagonetka.) Uljudna molba našim vriednim suradnikom i inim prijate- em: Sva pisma i gradivanamienjena „Slav. jugu**, neka se šalju a uredničtvo u Karlovac. — Ako izdavatelja i urednika 1 nije od kuče, primati če se pisma i gradiva svejedno, pa če se 1 po- tarina rado plačati. — Sl. uredničtvu „Zukunfta“ u Beču: Mi emo našu dužnost učiniti u budučem broju; jer nam ovdje nedo- pušča prostor. — Uredničtvo „Slav. juga.“ *) Tko od p. n. predbrojnika prvi valjano rieši ovaj konjičev skok i zagonetku, dobije dvie srebrne škude. Prvi od gosp. nepredbrojnika dobije prvih 6 brojeva »Slav. juga;** ostala imena čemo pohvalno priobčiti. _ Izdaje i uredjuje GJuro Klarič u Karlovcu. — Tisak Dragutiua Bokaua u Zagrebu.