S t j e p a n I vsič 
O Z N A Č E N J U P R I J E D L O G A 5Ъ 
S A K U Z A T I V O M U S L A V E N S K I M J E Z I C I M A 
1. Za prijedlog s'b, koji je u današnjim slavenskim jezicima običan s genitivom 
i instrumentalom, znamo, da je u starije doba dolazio češče i s akuzativom. 
Za hrvatskosrpski se jezik uči da u njemu prijedlog s s akuzativom dolazi samo 
uz imenicu strana, koja u tom slučaju mora biti združena s kojom pokretnom riječju 
(v. Maretič, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika2, 1931, 
§ 547 g). Pri tom treba reči, da se s primjerima kao s ovu stranu (za oznaku mjesta) 
ne smiju miješati primjeri kao sa stotinu ljudi, s polovicu muke i dr., gdje pri-
jedlog s sa obamrlim akuzativom ima službu, koju ima inače s instrumentalom. 
Broz-Ivekovičev Rj. u članku o prijedlogu 5, sa i ne ističe napose njegovo slaganje 
s akuzativom; u njemu se pod I, 6) veli samo: jpokazuje mjesto na pitanje gdje? — 
S ove ili s one strane n. p. Save (a i: s ovu ili s onu stranu) . . . Rj. On je bio s onu 
stranu vode, ja sam bila vodi s ove strane. Here. 145. Upravitelj s ovu stranu 
rijeke, . . . upravitelj s one strane rijeke. Jezdr. 5, 3.6.«. Više takvih primjera navodi 
Daničič u »Srbskoj sintaksi» (1858), i to primjere s akuzativom stranu na str. 416 
i s genitivom strane na str. 304/5, od kojih ču ovdje spomenuti samo dva iz narodnih 
pjesama: Pa natoči tuluminu vina, objesi je o sedlo Sarinu, s drugu stranu topuzinu 
tešku — Objesi ga Sarcu s desne strane, a s lijeve tešku topuzinu. 
Da se pored primjera kao: sjedni s one strane (ili s onu stranu) govori i: 
mahni se s ove strane, t. j. da se genitiv strane s prijedlogom s uzima za udaljivanje, 
to je jasno samo sobom prema običnoj upolrebi prijedloga s (nekoliko primjera ima 
i Daničič na str. 300/1). No koliko bi se s ovu ili 5 onu stranu moglo uzeti i za 
udaljivanje, na pr. otiii s lijevu stranu na desnu, ne kazuje ni Daničič ni Maretič; 
u takom značenju mogao bi se izmedu Daničičevih primjera na str. 416 shvatiti pri-
mjer: S drugu stranu na don ju kapiju izliječe Bakal Milosave (isp. dalje na kraju 
ovoga odjeljka staroruski primjer sa s uz akuzativ duala na pitanje odakle?). 
U današnjem hs. književnom jeziku sveže kao s ovu stranu Save sve su rjede; 
Ristič- Kangrga ima samo s ove strane Save. 
Akuzativ imenice strana uz prijedlog 5 dolazi gdješto i u drugim slavenskim 
jezicima (v. u Miklošiča, Syntax 443). Potvrde za stariji ruski jezik donosi Srez-
njevski (v. Materialy dl ja slovarja drevnerusskago jazyka III 638). Šahmatov navodi 
za noviji osim poslovice: S odnu storonu Čeremisa, s druguju beregisja (iz Dalja) 
samo jedan primjer iz »Pisarna« Petra Vel.: (Бъ) storonu Švedy, z druguju Poljaki 
(v. Sintaksis russkogo jazyka I, 1925, 385). Ušakovljev Tolkovyj slovar' russkogo 
jazyka IV, 1940 s. v. s nema ni jedne takve potvrde, pa prema tome vidimo, da se 
staro slaganje i u ruskom jeziku gubi. 
Za slaganje akuzativa imenice strana s prijedlogom s može se reči da nije 
iskonsko: ono se razvilo, pošto je nekadašnji akuzativ cilja stranu obamr'o. Iz sla-
venske je gramatike poznato, da je sam akuzativ nekih imenica poslije glagola kre-
tanja služio za izricanje cilja na pitanje kamo? gdje? (v. Miklošič, Syntax 391 
i Vondrâk, Vergl. slav. Gram. II5, 271). 
Kao što mi danas govorimo na pr. stati ili stajati kraj rijeke, gdje je prijedlog 
kraj upravo akuzativ i m e n i c e kraj, tako se nekad govorio i akuzativ imenice 
strana; potvrdu imamo i u staroslov. primjeru: Strang sëvera oh, grada obrešteta 
tëla mojego izvrbžena na suho. Suprasal. zb. (izd. Sever.) 154 23—24. A kao što se 
dijalektički govori ovkraj ili onkraj rijeke, onkraj groba (u ARj. bez primjera), 
tako se i nekadašnje ovg ili ong Strang u primjerima kao: stati i sto jati ovg ili orig 
Strang rèky u prvoj službi s vremenom toliko slabije osječalo, da se onda mjesto 
sintaktički normalnoga : stati s ove ili s one strane rijeke (kao stati s ovo ga ili onoga 
kraja) moglo razviti: stati s ovu ili s ona stranu rijeke. 
Nekad se mjesto ova ili ona strana rijeke govorilo i ov ili on pol rijeke, a kako 
su u rijeke dvije obale, to je često bilo prilike i za upotrebu akuzativa duala obè 
strane ili oba poly u značenju akuzativa cilja, kako imamo u staroruskom primjeru: 
staša oba poly rëky Buga. Chron. Nestor, (ed. Miklosich) 88, 16. U starom hs. 
jeziku imamo stare duale obi strani i oba poly sačuvane i u obličju objestran (obi-
stran) i obapol, gdje je krajnje -i otpalo, kako često i drugdje otpada. Za obapol, 
u značenju »sa obje strane«, koje se ne tumači potpuno, ima ARj. VIII, 307-1 dva 
primjera, jedan iz Koluničeva zbornika (iz g. 1486), a drugi iz pisma Krištofa 
Frankapana (iz god. 1526), koji (ovdje upotpunjen) glasi: Otijuči car obleči Budin, 
mora svoju vojsku razdvojiti na dvoje obapol Dunaja. 
Za objestran (obistran), koje postaje otpadanjem krajnjega vokala od duala 
obi strani, ima ARj VIII, 371W372» više primjera, ali sâmo obličje nije u njemu 
protumačeno; pogrešno je uzeto kao adverb prema adjektivu objestran (na pr. pečat, 
mač, obečanje). U ARj. ni adj. objestran ni adv. objestran nemaju akcenta, a da se 
danas govori jedno i drugo, adjektiv bi imao akcenat objèstran, a adverb objeslrCtn. 
Primjeri su u ARj. iz Maruliča, S. Menčetiča i Veiraniča. Ovdje navodim dva pri-
mjera, i to iz Maruličeve »Judite« III, 72 prema izdanju iz god. 1521: To rekši 
i suzam ustaviv izvora, pričaše obistram (tako mjesto obistran radi rime sa suzam) 
tišit Akiora; — iz Menčetiča: Nosi dva pramena objestran (t. j. na jednoj i drugoj 
strani, s jedne i s druge strane) od zlata. 
Prema primjerima kao s ovu stranu, s drugu stranu mogao je i ispred duala 
oba poly doči prijedlog s. Tako Miklošič navodi iz jednoga srpskoslov. mineja: 
sh oba poli i sb oba polh (v. Lex. palaeslov. s. v. si), a u Sreznjevskoga nalazimo 
za staroruski jezik i primjer: sb obe polovinè (g. 1375) za oznaku mjesta na pitanje 
gdje? (v. Materialy III 638). U ARj. VIII, 372» ima i primjer iz Hektorovičeva 
»Ribanja« (1556): Vali ju (t. j. plav) busahu nemilo s obistran. Za taj primjer veli 
urednik da je u njemu »valjada griješkom uzet pred adverb još prijedlog s«. Da je 
ta napomena nepotrebna, t. j. da tu prijedlog s može po smislu pristati, pokazuje 
pored drugih i ovaj staroruski primjer: roby i bčgleci vydati яъ obè storonë (iz 15. v.) 
na pitanje odakle? (v. Sreznjevski, Materialy III 638). 
2. Za prijedlog s sa genitivom uči hs. gramatika da izriče mjeru u primjerima: 
debela slanina s podlanice, odskočilo sunce s kopija (v. Maretič, Gram.1' § 531). 
Više primjera ima B.-I. Rj. (s. v. s} sa pod 3), gdje se pored drugih primjera čita i: 
sa dobre šake širok, s tri prsta debelo, s širine jedne cigle (sve troje iz Vuka), 
u dužinu s pedi, prag . . . s jedne trske (iz Daničiča). I u Ristič-Kangrge s. v. s, sa 
pod 7. čitamo: s prsta debeo »fingerdick«; s dva prsta debeo »zwei Finger dick«; 
s palca debeo »daumendick«; s rake debela zmija »armdicke Schlange«; s podlanice 
»handbreit«. Daničič navodi primjere samo iz 19. vijeka (v. Srb. sint. 307). U da-
našnjem hs. književnom jeziku upotreba prijedloga s sa genitivom za izricanje mjere 
nije česta, zato je i Maretič u 1. izdanju svoje Gramatike (v. § 536 с na str. 544) 
rekao, da prijedlog s »k a t k a d (ovdje istaknuto) izriče i količinu« (bolje bi bilo, 
da je rekao velilinu). U današnjem književnom jeziku mjera se najčešče izriče samim 
akuzativom, pa bi se na pr. mjesto debeo s pedi reklo obično debeo jednu ped 
(v. Maretič, Gram. § 546c). Vukova rečenica u Rj. s. v. tvorilo-. Tvorilo načine 
čobani od lipove kore: ogule koru (s dva ili tri prsta Uroku) s lipiča — bila bi danas 
za večinu običnija ovako: . . .ogule koru (dva ili tri prsta široku) s lipiča. Vukovo: 
odskočilo sunce s kopija (u Rj. s. v. s, sa) rekli bi danas mnogi: odskočilo sunce 
za koplje —-, a i Vuk ima: . . . i doklen sunce dobro kopiji (mjesto s dobra kopija) 
ne oskoči (Npr. 263). Pored: Kad je Sarac sagledao vilu, po s tri kopija u visinu 
skače, po s ietiri dobre u napredak (Npj. 2, 217) ima i: Vranac mu se mahom po-
mamio, po tri kopija u nebesa skače (Npj. 3, 236). Koliko se u našim primjerima 
sa s izriče mjera od p r i l i k e , onda je vrijedno, da uz- primjer iz Daničičeva 
prijevoda Sv. pisma: Lakat bješe s podlanice duži od običnoga (Ježek. 40, 5) spo-
menem i ovaj iz Vuka: kislica..., na suknji postava odozdo iznutra (oko jedne po-
dlanice široka) (u Rj. 2701'), a k tome i ovaj iz Vuka: krmača se zove oko tri prsta 
dugačko i podebelo drvo (u Rj. 304"), mjesto s tri prsta. 
Naša današnja upotreba prijedloga s sa genitivom za mjeru kao: debeo s prsta, 
s palca, s rake, sa šake, s podlanice i dr. neče biti stara, jer u drugim slaven-
skim jezicima dolazi prijedlog s s akuzativom za izricanje mjere. Potvrde vidi u 
Miklošiča (Lex. palaeoslov. s. v. sb i Syntax 443—445) i u Vondrâka (Vergl. slav. 
Oram. IP, 315). 
Najstarija potvrda za spoinenutu službu prijedloga s s akuzativom bio bi pri-
mjer, što ga Miklošič navodi iz Suprasal. zbornika 220, 17 : na leto se sb tri smokvi 
rodi »ungefähr drei feigen« (v. Syntax 443). To je prema tekstu u Miklošičevu 
izdan ju »Monumenta linguae palaeoslovenicae e Codice Suprasliensi«, Beč 1851. 
U Severjanovu izdanju čita se taj primjer ovako: (i prosto rešti) na lëto sesb' tri 
smokvi rodi 300, 24, s bilješkom uz 24. redak: тй> %Qova> Hov тд/а oi-xa txagrcoipôptjeev. 
Prema Severjanovu izdanju meče i R. H. Meyer u svoj Altkirchenslavisches Wörter-
buch des Codex Suprasliensis (1935) sesb lôov 300, 24. Meni se čini, da je Miklošič 
bolje čitao; meni, bar za sada, nije poznato iz kojega drugoga spomenika takvo 
sesb; u samom Suprasal. zb. dolazi mnogo puta samo se. Ja bih staroslov. tekst 
prema prvom prijevodu ovako shvatio: na lëto = rw ZQOVW, se = Moi, sb (asimila-
cijom mjesto sb) tri = rgla. Prepisivači su, ne imajuči pred sobom grčki tekst, 
lëto se mogli shvatiti i drukčije, t. j. se uzeti za pokaznu zamjenicu; to su mogli 
učiniti i po sadržaju dotičnoga života, u kojem se pred tim pripovijeda, kako je 
episkop Jovan zasadio sjeme smokve u kamenu, koje je izraslo u visoku mladiču, 
koja »na lëto se si> tri smokvi rodi«. Ako je tako, kako ja mislim, onda valja reči, 
da ni Severjanov ni Meyer nijesu pomišljali na svezu s7, tri. 
Iz današnjega našega jezika našao sam prijedlog s s akuzativom tako upotreb-
Ijen samo u Moskovljevičevu Rusko-srpskom rečniku (1949) u primjeru: štap s prst 
debeo prema ruskom: paločka s palec tolščinoju. No iz primjera u Miklošičevu Leksi-
konu i Sintaksi vidimo, da je i u starom srpskoslov. jeziku dolazio prijedlog s s aku-
zativom za odredivanje p r i b l i ž n e mjere. Izniedu drugih primjera, što ili Miklošič 
spominje, navest ču ovdje samo jedan iz Mihanovičeva Homilijara iz 13. v. (u Arhivu 
Jugoslav, ak.): ne beaše ni sb pedb zemlje : ovre (ovSe) aniDauij уГ/ç. 
U staroruskim se spomenicima nalazi mnogo primjera, gdje 5 s akuzativom 
pokazuje mjeru, i Sreznjevski dijeli te priinjere prema tome, kakvu mjeru odreduju 
(v. Materialy III, 638). Upotreba akuzativa s prijedlogoin s za odredivanje mjere 
i u današnjem je ruskom jeziku vrlo obična i široka. Ona je dosta obična i u polj-
skom jeziku, samo u njemu staro sb glasi z kako i iz(ъ), pa se razlika kojiput ne 
osječa; ispor. na pr. : main z g(b( chleba, t. j. koliko mi usta trebaju, koliko mi za 
život treba; daj mi z kawalek ( = komadič) chleba; czekal z godzin( ( = od prilike 
jedan sat). Jednaka je upotreba bila dosta česta i u staročeškom jeziku, a danas je, 
osim jednoga slučaja, o kojemu ču dalje (pod 3. pod kraj) govoriti, ograničena u 
glavnom na moravski govor (v. Gebauer-Trâviiiêek, Historickâ mluvnice jazyka 
ëeského. IV. Skladba. 1929, 489/90). 
Kad ogledamo spomenute naše priinjere, u kojima g e n i t i v s prijedlogoin s 
odreduje mjeru, vidimo da se u svima odredu je materijalna v e l i č i n a , t. j. u 
njima se kazuje, kako je što d e b e l o , š i r o k o , v i s o k o , a ni u jednom pri-
mjeru, što ih Daničič ima, koji nijesu ovdje spomenuti, ne odreduje se v r i j e me 
ni k o l i č i n a ili b r o j , t. j. ne kazuje se, kako je du g o što trajalo ili k o l i k o 
je čega na broj bilo. Nema u nas primjera, koji bi odgovarali ruskima kao na pr.: 
s minuta ( = od prilike jednu minutu) prostojali molča; probudu u njego s nedelju 
(=> od prilike nedjelju dana); s god tomu ( = od prilike prije godinu dana). Ono, 
prema čemu se u našim primjerima odreduje mjera, može samo sobom služiti za 
mjeru (na pr. prst, palač, laka, podlanica, ped, koplje). Ni u jednom našem pri-
mjeru u Daničiča ili u Broz-Ivek. Rj. za ono, prema čemu se što mjeri ili o m j e -
ru j e , ne uzima se što živo; medu njima nema primjera, koji bi odgovarali ruskima 
kao na pr. : sobaka rostom s то ju ( = pas velik kao moj) ili: on rostom s menja 
(=• on je visok kao ja, on je moje višine), gdje akuzativ s prijedlogom s kazuje 
sličnost s kim ili čim, kako je i u narodnom: poživi-ka s moje ( = kao ja). Koja 
se sve mjera u ruskom jeziku odreduje akuzativom s prijedlogom 5, može se vidjeti 
u Ušakova (v. Tolk. slov; russk. jaz. IV, 1940, s. v. s5 pod 12.). 
3. Iz navedenoga ruskoga primjera: on rostom s menja, gdje oblik menja treba 
uzimati sintaktički kao a k u z a t i v , vidimo, da u akuzativu s prijedlogom s, prema 
kojemu se s obzirom na visinu omjeruje treče lice on, stoji prvo lice ja. Razumije 
se, da se može i obrnuto reči: ja rostom s njego. Ovdje je ono, prema čemu se 
omjeruje jedilo lice s drugim, izrijekom rečeno, t. j. rost, no to ne mora biti rečeno, 
to se može iz konteksta ili prema situaciji razumjeti. Tako u Krilovljevoj basni 
»Ljaguška ( = žaba) i vol« (I, 6), gdje žaba videči vola i naduvajuči se, da bude 
krupna kao 011, pita drugu žabu: čto, budu l' ja s njego? t. j. »hoču li ga dostiči 
u krupnini, hoču li biti jednaka s njim, hoču li mu biti ravna, hoču li biti kao on?« 
Tu se akuzativom s prijedlogom s izriče poredenje, kako se to vidi i iz daljih riječi 
u samoj basni: zatejala v dorodstve s njim sravnjatbsja i končila na tom, čto, ne 
sravnjavšisja s volom, s natugi lopnula. 
Za nas je u ovom članku znatniji dalji primjer. Miklošič i u Leksikonu staroslov. 
i u Sintaksi govoreči o prijedlogu si, cum acc. quantitatis navodi i primjer: mogli 
li si пъ. chron. I. 53. IV. Taj primjer sani po sebi nije dovoljno jasan; prema označi 
literature u Lexiconu na str. VII, trebalo bi da je uzet iz? Nestorova Ljetopisa, i to 
prema izdanju »Polnoe sobranie russkichb lëtopisej [izdannoe... Arlieografičeskoju 
kommissieju. Tom pervyj. I. II. Lavrentievskaja i Troickaja lëtopisi], Sanktpeter-
burg'b. 1846. No zagledavši u to izdan je, našao sam, da se 11a str. 53 ne čita: mogu 
li si пъ, nego: mogu li sja. U bilješci рак uz riječ sja dodaje izdavač varijantu 
sъ nego (t. j. nego) l(patijev. prijepis). H(lebnik.) i si, опъ T(roick.). Ipatijevski 
prijepis, koji mi je pri ruci u 2. izdanju iz g. 1908, ima s nego. Iz Miklošičeva 
izdanja »Chronica Nestoris...«, Beč 1860, vidimo, da je si, n\> (t. j. rib) izdavačeva 
korektura teksta, jer se u napomcnama uz to mjesto na str. 208 čita si пъ ita recte: 
si, nego I. Ch. si oni, T, Spomenuti primjer čita se u Miklošičevu izdanju 11a str. 75, 
pa bi ga trebalo s tom stranom i citirati (u Vondrdka IIs 315 preuzet je Miklošičev 
primjer s pogrešnom oznakom strane). Primjer se nalazi pod g. 6500 ( = 992), 
gdje se pripovijeda, kako se Vladimir, vrativši se s »hrvatske vojne«, sreo na Suli 
s Pečenezima i našao u neprilici ne imajuči junaka, koji bi izišao na mejdan peče-
neškom mejdandžiji, dok mu jedan starac nije spomenuo za svojega najmladega sina 
kožara, koji je bio neobično jak, ali je ostao kod kuče. Kad ovaj pozvan dode pred 
kneza i čuje, da bi trebalo da izide na mejdan, reče knezu: »knjaže, ne vëdë, mogu 
li 5ъ пь, da iskusjatb mja«. Prema onom, što je rečeno o značenju prijedloga s 
s akuzativom lične zamjenice, riječi mladoga kožara treba razumjeti ovako: kneže, 
ne znam, mogu li koliko on, je U moja snaga jednaka s njegovom ili prema njegovoj, 
jesam li jak kao on (ili po njemačkom jeziku: jesam Ii mu dorastao), ogledajte me. 
No čini se, da i neki Rusi nijesu pravo shvatili kožareve riječi. Tako se na pr. u 
knjiži Oorbušine i Jakovljeva »Russkij jazyk« (Moskva 1946) na str. 101 donosi 
staroruski tekst priče o našem kožaru s njegovim riječima: »knjaže! ne vëdë, mogu 
li so пь (t. j. so n), i da iskusjatb mja...<, a na str. 102 prijevod prema knjiži 
prof. Vinokura »Russkij jazykc (1945): »Knjazb, ne znaju, mogu Ii ja s njim (bo-
rotbsja), pustb menja ispytajut...«, gdje su istaknute riječi uzete u prijevodu prema 
riječima, što ih je kožaru, kad je pokazao svoju snagu, rekao Vladimir: jMožeii 
sja s ттъ Ьогойл 
Sada ču se vratiti na češki jezik. U češkom se jeziku akuzativom sa s kazuje, 
s kim je tko jednak ili što može. Obično se govori: jsem ili nejsem s to, t. j. mogu 
ili ne mogu to, sposoban sam ili nišam sposoban za to. Tako je i u staročeškom 
jeziku (v. Gebauer-Trâvniëek, Skladba 489); ispor. na pr. iz Štitnoga: (lidë) nemohû 
s to byti. No napose hoču da istaknem, da i u staročeškom jeziku ima potvrda za 
izričaj byti s% пь ( = staročeš. se n) u značenju »biti ravan njemu«. U primjeru, 
što ču ga dalje navesti, imamo potvrdu i za akuzativ pl. sb rîç ( = staročeš. s né). 
U t. zv. Dalimilovoj kronici (iz početka 14. v.) pripovijeda se i o tome, kako je 
Vilém Zajiec iz Valdeka, ne moguči mirno puštati Nijemce da mu pustoše zemlju, 
navalio na njih i sretno ih potukao. To se u staročeškim stihovima kazuje ovako: 
U mâle poteče proti mnohu, 
rka: vëdê, že s ni byti nemohu, 
ale ufaji do pomoči svatého Vâclava, 
jenž jest mocnâ i vërnâ ëeskâ hlava, 
na jeho milost chci k nim jiti. 
(Gebauerov primjer popunjen prema izdanju V. Hanke 1853, 210.) 
Tu eto naš Zajiec, osječajuči svoju slabost prema mnogobrojnijemu neprijatelju, 
izjavljuje: »znam, da moja snaga ne može biti prema njihovoj«, i to j e d n a k i m 
jezičnim izričajem kojim je u ruskom Ljetopisu mladi kožar, ne poznajuči još svoga 
protivnika, rekao: »ne znam, je li moja snaga prema njegovoj t. No tim izričajem 
nije povezana samo ruska i češka kronika; njim je s njima povezano i naše jedno 
staro djelo, Maruličeva »Judita«, i to me je upravo i potaklo da napišem ovaj članak, 
24 Slav. revija 365 
u kojem sam se morao dulje zadržati upravo na staroruskom i staročeškom primjeru 
prema jesmb ili mogç sb ri(. 
4. Ogledajuči novo jubilarno izdanje Maruličeve »Judite« Zore, državnoga 
izdavačkog poduzeča Hrvatske, Zagreb 1950, sa tekstom i komentarom Marcela 
Kušara u Matičinu jubilarnom izdanju »Judite« g. 1901, koje je revidirao Vjekoslav 
Stefanie, zadržao sam se na dva, upravo podjednako nejasna mjesta, koja ce poslije 
ovoga mojega članka biti razumljiva. 
Prvo je mjesto u I. »libru«, gdje se pripovijeda, kako se Olofernu poslije nje-
govih prvih pobjeda nitko više ne usuduje oduprijeti, nego se svi, kamo dode, po-
korno predaju. Ovo se posljednje ovako kazuje: 
Tako t ognjenu vlas Oloferna slišav, 
trepi svak ter za glas pitav i sva kušav, 
posle poslaše, i stav oni tiho prida nj, 
ništare ne postav, pridaše se poda nj. 
Jer bit ne moguč sanj, pridat se voliše, 
i spustivši se na nj, komu tako riše: 
»Ne hti od nas više, molimo, sila tva, 
vner ka naša biše, tva da je zemlja sva. II, 45—52. 
U tumaču uz 49. stih: jer bit ne mogač sanj, pridat se voliše — čitamo u Kušara: 
sanj: bit če talijanski sani, zdravi; — u Stefaniča: bit ne moguč sanj: ne mogavši 
biti časni ( = samostalni, v. Rječnik); u Rječniku meče Stefanič: sanj, a, e, častan, 
dostojan (ispor. crkvenosl. i rus. sam.). Ne treba da napose dokazujem, da ni 
Kušarovo ni Štefaničevo tumačenje ne zadovoljava ni fonetički, ni morfološki ni 
semantički. Po mojemu shvatanju stih 49. treba ponajprije da se čita: 
Jer bit ne moguč sa nj, pridat se voliše —, 
gdje se sa nj rimuje sa prida nj u 47., poda nj u 48. i na nj u 50. stihu. Maruličeve 
je pjesme izdao nekad Jagič u I. knjiži »Hrvatskih starih pisaca« (1869); u njega 
je štampano prida-nj, poda-nj i na-nj pored sanj. Po onome, što je naprijed rečeno 
za starorusko so A i staročeško se il, kojeniu odgovara Maruličevo sa nj, spomenuti 
stih znači: jer se volješe predati ne moguii biti mu ravni, t. j. ne moguči mu odoljeti 
(radi se o obrani, a ne o napadanju). 
Drugo je mjesto u VI. ilibruc, gdje se pripovijeda, kako je Ozija, kad su Betu-
lijani, poslije Olofernove propasti, počeli goniti asirske čete, poslao poruku u druge 
gradove, gdje su se gradani od straha zatvorili, neka izidu iz gradova i navale na 
Asirce ne puštajuči ih da živi utnaknu. Ovo posljednje kazuje Marulič ovako: 
Ozija da na nje od gradov pripuste, 
jer če biti sanje, da jih ne upuste, 
i da ljudi huste zaskoče na čistih, 
mače, ki to zuste tičuči po mistih. VI, 101—104. 
'J tumaču uz 102. stih: jer cc biti sanje... čitamo u Kušara: »sanje: zdravije, bolje 
(ispor. bilješku pod II. 49)« i uz 104. »Ovaj je stih nejasan i s Maruličevom bilje-
škom, koja glasi: Ozija mate i liste pisa po mistik, da tiraju vojsku ka bižaše, 
i s izvornikom Sv. Pisma... : Alis i t itaque Ozias nuntios per omnes civitates et 
regiones Israel. Omnis itaque regio, omnisque urbs, eleetam juventutem armatam 
rnisit post eos, et persecuti sunt eos in ore gladii, quousque pervenirent ad extremi-
tatem ]inium suorum«. — U Štefaničevu tumaču na str. 126 čitamo: »101—104. Tu 
teško shvatljivu strofu valjda treba ovako shvatiti: Ozija mate (posla ljude), ki to 
zuste (koji če to dojaviti) tiiuti (frčeči) po mistili, da na nje (Olofernovu vojsku) 
od gradov pripusle (navale), jer се biti sanje (časno), da jih ne upuste (puste proči) 
i da ljudi huste (čete) zaskoče na tistih (čistinama?). U Bibliji je sadržaj Maruli-
čevih stihova 101. do 108. iskazan ovako: Misit itaque Ozias...« (kao u Kušara). 
I ovdje treba pri je svega stih 102. citati: 
jer če biti sa nje, da jih ne upuste, 
a za sa nje reči da stoji mjesto s nje prema sb n(, prema čemu smo vidjeli staročeško 
s né u Dalimila. Maruličevo sa nje (po mojem čitanju) tumači se bez neprilike kao 
prida nje, niza nje, uza nje (mjesto prid, niz, uz nje) u starijem i novijem jeziku 
(v. ARj. VIII, 944b). Sam рак stih: jer če biti sa nje, da jih ne upuste — znači: 
jer če (t. j. Židovi, koji treba da navale na Asirce u bijegu) biti prema njima 
(t. j. prema Asircima) toliko jaki, da im ne dadu da živi i zdravi umaknu. 
Ovim mojim objašnjenjem dvaju nejasnih mjesta iz »Judite« na kraju ovoga 
članka dao sam svoj prilog uz Maruličev ovogodišnji jubilej. Drago mi je, što sam 
ga mogao povezati i s jednim jubilejem slovenskoga naroda. 
N a p o m e n a u k o r e k t u r i . Pošto sam ovaj članak več predao uredništvu 
SR, doznao sam od prof. Skoka, da on Maruličevo sanj i sanje u spomenutim stiho-
vima tumači kao komparativ od pridjeva, od kojega je i imenica sadno »rana od 
sedla«. Mislim, da poslije onoga, što sam iznio u ovom članku, smijem i mogu reči, 
da je i Skokovo tumačenje samo domišljanje. Skok je to tumačenje iznio u jednom 
članku u Maruličevu Zborniku Jugoslav, akademije, koji je več štampan, ali još nije 
ušao u promet, i zato ga pobliže i ne analiziram. 
Zagreb. 
R é s u m é 
1. La grammaire de la langue serbo-croate nous apprend que la préposition s 
avec l'accusatif ne s'emploie que pour le substantif strana qui, dans ce cas-là, doit 
être accompagné d'un complément nominal. On peut dire p. ex.: kuča mu je s ovu 
stranu rijeke, à côté de: kuča mu je s ove strane rijeke. L'accord de la préposition s 
avec l'accusatif s'explique par la fixation de l'ancien accusatif de but. Dans le serbo-
croate littéraire d'aujourd'hui, il s'accorde plus fréquement avec le génitif: kuča mu 
je s ove strane rijeke. L'auteur explique de même l'adverbe objestran ou obistran 
24* 567