ANNALES • Ser. hist. sociol. • 14 • 2004 • 1 OCENE / RECENSiONI / REVIEWS, 205-220 je v centru zanimanja Gianne Marcato La política lin­ güistica del la Serenissima e la complessita sociale del lo stato veneziano. Ena ključih ugotovitev je, da Benetke niso institucionalno podprle beneškega jezika (avtor pravi, da ne moremo potegniti meje med jezikom in narečjem). Ob postopnem umikanju latinščine je lokal­ na različica italjanščine postala najbolj praktična in funkcionalna izbira, nacionalistična politika, ki upo­ rablja jezik kot državno orodje, je bila Benetkam tuja. Tako je ena najpomembnejših področij raziskovanja uporaba jezika v literarnih delih in operi. Lionello Puppi se ukavarja z umetnostjo in njeno povezavo z oblastjo v času renesanse (Arte e potere a Venezia nel rinascimento). V prvi vrsti se ukvarja z arhitekturo, saj je ta vedno bila v največji meri odvisna od podpore države. Vlogo šolstva je raziskovala Gianna Marcato v član­ ku Istituzioni scolastiche, modelli culturali e scelte po- litiche della Serenissima. Doža Pietro Tardonico (836) in Tribuno Memo (979) sta se podpisovala s križcem (sig- num manus), kar kaže, da so tudi Benetke prešle 'mračno' obdobje pismenosti in s tem tudi šolstva. Država, meni avtorica, je spoznala pomen izobraže­ vanja predvsem vladajočega razreda šele sredi 15. stoletja. Posebno mesto zavzema vloga Padove, ki so jo Benetke zasedle leta 1404, ko je tamkajšnja univerza imela že dolgo zgodovino. Skozi vso nadaljnjo zgodo­ vino Beneške republike je univerza v Padovi ostala edina univerza na njenem ozemlju. Poskus na začetku 15. stoletja, da bi ustanovili eno tudi v samih Benetkah, je bil ustavljen s strani politike, njen nesojeni vodja Paolo della Pergola pa je bil 'nagrajen' s mestom škofa v Kopru. Knjigi zaključuje prispevek Giorgette Bonfiglio - Dosio II mondo del lavoro: organizzazione corporativa e tecniche. V njem najdemo glavne proizvodne panoge v takratnih Benetkah in njihovo organiziranost. Ti knjigi sta odličen dodatek k splošnim (krono­ loškim) pregledom zgodovine Beneške republike. Te­ matski način in številni avtorji omogočajo, da so po­ samezne teme resnično obdelane s strani strokovnjakov, tako da kljub svojemu razmeroma majhnem obsegu pri­ našajo obilico podatkov. Boštjan Plut Lovorka Čoralič: HRVATSKI PRINOSI MLETAČKOJ KULTURI. Odabrane teme. Zagreb, Dom i svijet, 2003, str. 324 More, nepregledno prostranstvo vode, zastrašujuče i pomalo mistično - razvojem modernih sredstva komuni­ kacije i prometovanja, danas polagano pada u drugi, bolje reči treči plan. Putovanje brodom pomalo je za- morno te barem što se tiče putnika, usporedujuči s drugim vrstama prijevoza u odnosu na cijenu i vrijemo skupo i sporo. S druge strane, večina uglavnom onih čiji životi nisu neposredno vezani uz njega, more povezuje s odmorom, zaboravom svakodnevnih briga i opušta- njem. Tek rijetki "kontinentalci" na horizontu uspiju zapaziti "morsku" užurbanost, jasno vidljivu samo u večim lukama. Sve je to pospješilo shvačanje, na koje se ponekad nailazi, o praznini i "divljin i" morskih bespuča čak i u poimanju jadranskog bazena. U takvim slu- čajevima, more postaje nepremostiva razdjelnica, u ovom slučaju, dviju jadranskih obala. No, nije uvijck bilo i ne bi trebalo biti tako. Upravo suprotno, more je nerazdvojni spoj, nerazdruživo jedinstvo, blagodat i amalgam obje obale. Ono je svačije i ničije, a najbitnije je da daje život i suživot. Knjiga Lovorke Čoralič, Hrvatski prinosi mietačkoj kulturi, na svakoj svojoj stranici svjedoči o ovom jedinstvu te moru kao mostu dviju obala i to upravo u najistančanijim primjerima njihovog nerazdruživog uzdarja - u kulturi i umjetnosti. Na stranicama najnovijeg rada Lovorke Čoralič susrečemo niz dobro nam znanih "junaka" iz autoričine prijašnje historiografske djelatnosti - "profesora Maršiča" kako ispija ombru (20), Ivana Duknoviča kako kleše prizore iz života sv. Marka za oltar u niši velike bratimske dvorane istoimene mletačke bratovštine (44), maskiranog Bernardina Dragana kako pogiba u tuči (101), Jurja Ballarina koji pobjeduje u natjecanju na gondolama i osvaja srce Buone (Mariette) Barovier (127), Anu Mariju Marovič koja slika oltarnu palu s prikazom Gospe od Karmela za dvorsku kapelu u Schonbrunnu (153), te brojne druge za čiji su detaljniji spomen redči ovog prikaza preograničeni. No, iako su stručnoj i široj javnosti ove osobe poznatije, a u vrelima dobro dokumentirane, one u autoričinoj knjiži igraju tek "usputnu" ulogu. Naime, pažnja se poglavito usmjerila istraživanju dubine hrvatskog iseljeničkog tkiva u Vene- c iji, odnosno iznošenju nekih novih dosad nepoznatih podatka o nizu zanemarenih, manje poznatih, gotovo anonimnih pregalaca kulturno-umjetničkih niti recipro- citeta dviju obala - "malih" ljudi čija ostvarenja nikada nisu postigla značajnu slavu, često nisu niti očuvana te koji su ponekad bili na granici obrta i umjetnosti, no stoga nista manje važnih u spletu hrvatskih prinosa mie­ tačkoj kulturi. Upravo "mali" kulturno-umjetnički stva- raoci daju dodatnu historiografsku svježinu ovoj mono­ grafiji u kojoj su na jednom mjestu, prema autoricinim riječima, sakupljene spoznaje o hrvatsko-mletačko kulturno-umjetničkim odnosima s kojima se susretala u desetogodišnjem istraživačkom radu. Sama knjiga podijeljena je u devet poglavlja u ko­ jima se raspravlja o nekim opčim karakteristikama use- Ijenika istočnojadranskih prostora u Veneciju (13-24), a zatim o hrvatskim graditeljima i klesarima (25-50), sli- karima, sitnoslikarima i bojadisarima (51-76), majsto- 212 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 14 • 2004 • t OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 205-220 rima plemenitih kovina (77-88) staklarskim meštrima (89-136), literatima (137-158), te hrvatskoj bratovštini sv. Jurja i Tripuna (159-210), hrvatskim toponoma- stičkim tragovima (211-232) i nadgrobnim natpisima (233-258) u Gradu sv. Marka. Na početku svakog po- glavlja autorica ukratko sumira postoječe stanje historio- grafije i ukazuje na vrela korištena u rasvjetljavanju dotične problematike. Isto tako, ako je o njima riječ, navode se vremensko-prostome odrednice useljavanja hrvatskih umjetnika, te sesterij njihova obitavanja u Mlecima. Poglavlja su bogata fotografijama, popračena kratkim autoričnim komentarom, te nizom iscrpnih pri­ loga. Potrebno je ukazati i na važnost oporuka, na kojima autorica kao prvorazrednim izvorima, bazira mnoga saznanja o životu i djelatnosti hrvatskih poje- dinaca u gradu na lagunama - bilo da se radilo o oporukama samog pojedinca i njemu bliske obitelji ili onima u kojima se pojedinac sporni nje (najčešče kao svjedok). U prvom, uvodnom poglavlju autorica ukazuje na: mjesto i brojnost iseljavanja Skjavuna iz stare domovine, najčešča njihova zanimanja i mjesta obitavanja u M le­ cima, feste povezane s a starom domovinom, djelatnost izvan okvira zakona, doprinos Hrvata mletačkoj kulturi, umjetnosti i znanosti, te hrvatsko-mletačke veze do naj- novijih vremena. Zatim slijedi dio knjige u kojoj hrvatski umjetnici kao pojedinci igraju glavnu ulogu. Drugo poglavlje posve­ čeno je manje poznatim graditeljima i klesarima. Prije svega, ovdje je riječ o splitskom klesaru Jurju koji je sredi nom XV. stol ječa, kako se otkriva iz njegove opo- ruke, djelovao u radionici mletačkog majstora Marka Gruata (26-33). Kratko vrijeme iza Jurja zabilježeno je djelovanje drugog Spličanina, Ivana Primova, jednog od majstora na poslovima oko Duždeve palače, prvo u sklopu radionice Antonija Rizza, a zatim i Pietra Lom­ barda te člana bratovštine S. Marco (33-40). Zaklju- čujuči poglavlje autorica raspravlja o epizodi života Ivana Duknoviča vezanoj uz ugovor iz 1489., s bratov- štinom S. Marco, oko ukrašavanja njezine unutrašnjosti (41-50). Medu manje poznatim slikarima u Gradu na lagu­ nama, u razdoblju od XV. do XVIII. stolječa, a po­ ri jeklom s istočnojadranske obale, autorica na temelju niza oporuka iznosi podatke o: Alojziju iz Zadra (54), Dominiku iz Bara (55), Marku iz Kupara u Župi Dubro- vačkoj (56), Jakovu Radovu iz Zadra, Ivanu Buchignu iz M ilja (57), Nikoli Kosači potomku znamenite obitelji (58) i Petru Mrnaviču (59). Raspravljajuči pak o po­ vezanosti hrvatskih iseljenika s mletačkim slikarima, kronološki se navode spomeni potonjih u ulozi svjedoka ili izvršitelja oporuka prvih (61-3). Kada je riječ o sit- noslikarima krajem XVI. i početkom XVII. stolječa, spominje se Rabljanin Nikola Dominis (63-7), a od bojadisara u Mlecima XV. i XVI. stolječa, Petar Nikolin iz Bara i Pavao iz Zadra (68), M ihovil iz Trogira (68-9), Ivan iz područja uz rijeku Bojanu te Aleksandar i Grgur Petrov M ilkoci (70). Takoder se navode i spomeni mletačkih bojadisara u oporukama hrvatskih iseljenika (71-2). U razdoblju druge polovice XV. do početka XVII. stolječa, autorica upozorava na sljedeče majstore ple­ menitih kovina - zlatare, draguljare i istanjivače dra- gocjenih kovina - koji su svoje umiječe ¡skazivaIi u Gradu sv. Marka: M ihovila iz Kotora (79), Ivana iz Splita (79-80), Petra Spličanina u čijoj se oporuci navodi i popis cjelokupnog oruda potrebnog za obavljanje nje- govog posla (80-1) te Matiju Blažiča iz Splita (82). Isto tako, navode se i majstori čije se porijeklo ne može sa sigurnošču utvrditi, no na temelju podataka o njima (oporuke njihovih b ližnjih i bračno srodstvo), otvara se mogučnost njihovih "skjavunskih" korijena. Riječ je o Jurju, Francescu i Nikoli (83-4). Kao i u slučaju sa slikarima i bojadisarima, takoder se kronološkim redom navode spomeni mletačkih majstora plemenitih kovina u oporukama hrvatskih iseljenika (85-6). U prilogu poznavanju staklarskih mletačko-hrvatskih uzdarja, autorica prije svega u kratkim črtama izvještava o karakteristikama hrvatskih iseljenika u mletačkoj prije- 213 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 14 • 2004 • 1 OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 205-220 stolnici staklarstva - otokii Muranu, ističuči poglavito nji- hovu bolju gospodarski! potkovanost i viši društveni Stan­ dard u usporedbi s ostalim iseljeničkim tkivom (89-98). Raspravljajuči o hrvatskim staklarskim majstorima autori- ca se usredotočila na historiografiji poznatije obitelji Dragan (98-107) i obitelj Jurja Ballarina (108-128). Paž- nju je posvetila i sitnoslikaru Bartolu iz Zadra, jednom od najranije dokumentiranih hrvatskih iseljenika na Muranu (spominje se več 1290.). Posebno su zanimljivi fragmenti čaša, pronadeni prilikom iskapanja u Londonu, čije su staklarske dekoracije nesumnjivo muranske te izgleda da sadrže natpise upravo majstora Bartola (130). Komunikacija dviju obala očituje i u važnosti niza mletačkih tiskara za razvoj hrvatske književnosti. Medu- tim, kao i u ostalim primjerima, komunikacija nije bila jednosmjerna. Autorica je to prikazala primjerima du- brovačkog pjesnika i izdavača, s kraja XVI. i početka XVII. stolječa, Marina Battitorea (138-146) i Ane Marije Marovič, Službenice Božje, dobrotvorke i svestrane umjetnice (146-157). U idučem poglavlju spektar zanimanja obuhvača čitavu zajednicu, utjelovljenu u glavnoj "nacionalnoj" ustanovi iseljenih Hrvata - bratovštini Sv. Jurja i Tripuna. Ukratko se prikazuje njezina povijest (161-171), obveze članova i dužnosnika bratovštine, kao i njezina upravna hijerarhija (172-180) te karitativna djelatnost (180-3). Pažnja se poglavito pridaje najvrjednijoj umjetničkoj baštini bratovštine - slikarskom ciklusu Vittorea Carpac- cia nastalom prema narudžbi bratovštine - pri čemu se taj opus analizira i sukladno opisu interijera smješta u prostor (183-195). Prateči interijer bratovštine autorica opisuje i druga umjetnička blaga, često dobivena kao zavjetni dar, dajuči tako kompletan pregled unutraš- njosti i inventara sjedišta hrvatske bratovštine. U posljednja dva poglavlja, autorica se okrenula lutanju mletačkim sesterijima te u kamenu našla svje- dočanstva neraskidivog jedinstva dviju obala jadranskog bazena. Ujedno bi ova dva poglavlja trebala biti ne- zaobilažno štivo svakog "skjavunskog" posjetitelja da­ našnje Venecije, a željnog neposrednog upoznavanja ostavštine svojih negdašnjih predaka Serenissimi. Poma- lo u maniri putopisa autorica ukratko predstavlja "skja- vunske" toponomastičke tragove, krenuvši u obilazak Grada sv. Marka od mjesta na kojem su mnogi mo- replovci, mornari i putnici, ponovno kročili kopnom - obali Riva degli Schiavoni ("Obala od Hrvatov"). Svoju šetnju autorica nastavlja krenuvši od spomenute rive prema unutrašnjosti Castella i več na rubu rive nailazi na komadič Obale rezervirane samo za hvarske i bra- čanske brodare - Fine dei abitanti delle Brazza e di Lesina (214). Zatim se uskoro dolazi do Corte Schiavona i Calle Schiavona (216), a nakon nekog vremena, u istočnom dijelu Castella i do četiri usporedne uličice - Corte Piero d i Lesina (217-8), Corte del Soka (218-222), Corte Sabbioncella (222-3) Corte Martin Novello (223- 4). O njihovom nazivlju autorica detaljnije raspravlja te otkriva pojedince i obitelji čija su imena ostala trajno prisutna u mletačkoj prošlosti i sadašnjosti. Vračajuči se prema središtu Castella autorica nailazi na uski prolaz izmedu kanala i kuča nazvan Fondamenta S. Giorgio Dei Schiavoni (225) te ubrzo i na Calle Schiavonica (226). U predjelu S. Marco nalaze se Calle delle Schiavine (228), Calle Zaguri, Fondamenta Zaguri i Ponte Zaguri kao i palača kotorske obitelji Zagurevič, Palazzo Zaguri (228-9). Konačno u predjelu Dorsoduro nalaze se Calle Ragusei i Calle larga Ragusei (230-1). Nakon zadivljujučeg i iscrpljujučeg krstarenja mletač­ kim eksterijerom, autorica se okrenula interijeru i to crkvenom, otkrivajuči kroz nadgrobne natpise čitavu galeriju skjavunskih iseljenika u razdoblju XVI. i XVII. stolječa. Podi jel jeni prema sesteriju i crkvi u kojoj se nalaze, nadgrobni natpisi poslužili su autorici kao pred- ložak za istraživanje sudbina niza pojedinaca i obitelji, koji su za vječno počivalište izabrali novu domovinu. Na kraju je potrebno posebno istaknuti i iscrpnu bibliografiju kao temelj za slična buduča istraživanja, koja bi, poput ovog Lovorke Čoralič, prikazala svako- dnevicu hrvatske iseljeničke zajednice, odajuči pri­ znanje "malom" čovjeku kao neophodnom istančanom tkivu suživota i brojnih veza bliskih, ali ponekad udaljenih i različitih društvenih zajednica. Ivan Majnarič Metoda Kokole - Vojislav Likar - Peter Weiss (ur.): HISTORIČNI SEMINAR 4 (2001-2003). Ljubljana, Založba ZRC, 2003, pp. 264 II Centro di ricerca scientifica SAZU con la raccolta intitolata "Seminario di storia 4" si propone di rac- cogliere i saggi presentad durante le conferenze tenutesi presso Listituto, nel periodo che va dal 2001 al 2003. Nelle note introduttive i curatori delLedizione Metoda Kokole, Vojislav Likar e Peter Weiss hanno evidenziato Leterogeneita del la raccolta, comprendente lavori di diversa natura. Aicuni di questi potrebbero essere col- locati nell'ambito delle scienze storiche e sociali, men- tre altri abbracciano tematiche diverse, quali la lin­ güistica, l'estetica e la mušica. Nelle 264 pagine del testo sono presentati 16 autori di nazionalita diversa, che hanno collaborato con Listituto. La raccolta e stata suddivisa in due parti: la prima riguardante tematiche generali di varia estrazione, mentre la seconda e stata dedicata al la storia del Partito popolare sloveno (Slovenska ljudska stranka). II primo saggio di Marjan Drnovšek e incentrato s u 11 e problematiche dell'emigrazione nella storia del popolo sloveno, attraverso la descrizione dei vari momenti che hanno contraddistinto ¡I fenómeno e il duplice rapporto che lega gli immigranti al la nazione madre e gli atteg- 214