449

HRVATSKA ILI SRPSKA

\~*  m * A IV -M

>*• ^

►**

GRAMATIKA

ZA SREDNJE ŠKOLE

PETO PREGLEDANO IZDANJE. ’

NAP1SAO

D R  T MARETIČ

KR. SVEUC. PROFESOR U M.

TISAK I NAKLADA KNJIŽARE L. HARTMANA (ST. KUOLI)

ZAOREB.

T, ■ • ' ■

543243

-1 -06-1® i\) 'h,G/ji'/r-A^

Predgovor četvrtom izdanju

Velika hvala g. D. Gruboru, koji je s mnogo truda i ljubavi
za školu i za nauku sastavio i u Zagrebu g. 1909. izdao na svijet
veliku »Recenziju« moje školske gramatike. Iz te sam recenzije
za ovo IV. izdanje upotrijebio sve, što sam držao da mojoj knjiži
može biti na korist.

Tko isporedi ovo izdanje s predašnjima, vidjet 6e, da sam i
sam, mimo g. Grubora, koješta ispravio i dotjerao, kako bi knjiga
što bolje svrsi svojoj odgovarala.

Osobita je novost u ovome izdanju, što se dugi nenaglašeni
slogovi bilježe žnakom . Držim, da je to za školu, osobito za niže
razrede, zgodnije od onoga bilježenja, po kojemu se isti znak uzima
za nenaglašenu duljinu, koji se uzima i za silazni akcent. Poradi
nužne jednoličnosti bilo bi dobro, da se pisci i drugih školskih knjiga
u torne povedu za ovom mojom knjigom.

U gramatičkoj terminologiji zadržato je gotovo sve, kako je
bilo u III. izdanju. Promijenio sam samo: pomično  (a) u: nepostojano
(kako ima več Vuk u »Danici« 1828., str. 3, 6, 7 i t. d.), — spona
(kopula) u: sastavak  (kako ima Daničič u svojoj sintaksi, str. 2), —
svršeni  (glagoli) u trenutni.  »Svršeni« glagoli ne znače svagda
s v r š e n u radnju, neki znače upravo početak, na pr. načeti, pro-
tužiti, zapjevati ; zato je bolje z.vati ih »trenutnima«.

T. M.

štampana i rukopisna.

E 6  6 J’  B b

(b) (v)

<g>

Ee

(e)

Mm

(i) <

/L'i

lin V,/

(n) , .

nnjfc

(P)

TtJ&^

(t)

<H//

Mm č t>

(d)

ili 1K -M-,

t//(y

(ž)

O/

J  Ei

jbjtA

(nj)

pp^>

(r) /

(d)

'Xx,2Z&x-

(h)

l.i 1.1 ^v

33

(z) ^

Kk

( k )

I m)

0 0 O'o- ,

(o)

Cc%>

(S)

yy

II a

nimk»

/

Pristup u gramatiku.

Početak pristupa.

Čovjek čovjeku izriče, što misli, riječima pribranima u re-
čenice.  Može se dakle kazati: Kečenica je riječima izre¬
če  n a m i s a o.

Obično se rečenica saštoji od dvije riječi ili od više njih;
na pr. Sunce grije.  — Scljaci oru njivu.  — TJmiljato jagnje dvije
majke sisa.

U takvim rečenicama glavne su riječi subjekt  (podmet) i
predikat  (prirok).

Subjekt je, ona rij e e, o kojoj se nešto izriče,  a
predikat je ona riječ, kojom se o subjektu nešto iz¬
riče.  U navedenim rečenicama subjekti su dakle riječi: sunce,
— seljaci,  — jagnje;  a predikati su: grije,  — oru , — sisa.

Ostale riječi u rečenici zoyu se d o dači;  dodaci su dakle
u navedenim rečenicama riječi: njivu,  — umiljato,  — dvije majke.

Katkad se rečenica sastoji od jedne riječi; na pr. Mislim.  —
Kaki.  — Bodite.  U takovim rečenicama 'treba u misli nadopuniti
subjekt; na pr. ja (mislim), — ljudi  (kažu), — vi  (dodite).

Kao što se rečenice sastoje od riječi, tako se riječi sastoje
od glasova.

Glasovi su one najmanje izgovorne jedinice, koje u govoru
raaabirarno. Kad se izgovori na pr. riječ selo,  tu razabiratno gla¬
sove s, e, l, o. ~

Glasovi se dijele u vokale (samoglasnike) i u konsonante
(suglasnike).

Vokali  su ovi glasovi: a, c, i, o, u.  Ostali su glasovi kon-
sonanti, na pr. b, c, d, f, g  it. d.

T. Mareti<S: Gramatika

1

2

Glas je r  ponajviše konsonant, na pr. uriječima: car, grad,
kora, ruka.  Katkad je r  vokal, i to onda, kad stoji na poeetku
koje riječi ispred konsonanta ili u sredini izmečtu dva konsorianta.
Glas je r  dakle vokal u rijočima: rdav, mati, prst, srno.

Konsonanti se dijele u ove redove:

1. grleni  (guturalni): k, g, h,

2. zubni  (dentalni): t, d,

3. u s n e n i (labijalni): p, b, f, v, m,

4. tek uči (likvidni): l, n,r,

5. piskavi  (sibilantni): c, z, s,

6. nepčani  (palatalni): č, ž, š;  6, d;  dž;  j, Ij, nj.

Pismeni znakovi za pojedine glasove zovu se slova. Tako
se kaže: slovo a,  slovo b  i t. d.

Skup svih slova u kojem pismu (na pr. u latinskom, čiri-
lovskom, njemačkom) zove se alfabet  (ili abeceda  ili
a z b u k a).

Kao što ima rečenica, u kojima je samo jedna riječ, tako
ima i riječi (ali vrlo malo), u kojima je samo jedan glas; takove
su riječi na pr. a, i, u, k, s.  Ponajviše imaju riječi više glasova
od jednoga, na pr. ja, mir, nebo, pamet, raditi, šalosno  i t. d.

Riječi se raspadaju ne samo u glasove, nego i u slo go v e.
Slog je glasovna cjelina od jednoga vokala ili samoga Ili skop-
čanoga s kojim konsonantom. Koliko je u ko jo j riječi vo¬
kala, toliko je u njoj i slogova.  Prema torne razlikujemo
riječi jednosložne, dvosložne, trosložne i t. d.

Primjeri: car, drug, ti, um, — do-bro, ov-ca, žr-tva, —
či-ta-ti, tr-gov-če, sra-mo-tan, — do-mo-vi-na, iz-mi-sli-o, vla-
da-o-ci i t. d.

Gotovo svaka riječ ima akcent  (naglasak). Akcent se zove
izgovaranje ko^ga vokala osobitom šilom.

Akcenta su četiri:

1. brzi,  na pr. brat, gledati, miš, opomena, pbn, zVno;

2. spori,  na pr. staža, izreci, planina, včda, izgubio, krstiti;

3. sila  z ni, na pr. kralj, meso, sin, groblje, sunce, cfkvica;

4. uzlazni,  na pr. narod, petak, prepisivati, noževi, po-
suditi, srna.

Na kojim vokalima stoji brzi ili spori akcent, oni su
kratki;  a na kojima je vokalima silazni ili uzlazni akcent,
oni su d u g i.

Znak se ~ upotrebljava za one duge  vokale, koji nijesu
^naglašeni; na pr. djevojka, pitanje, pogledajte, s&čGvajmo, vbjnlk,
vdjniče i t. d.

Vokali, koji nijesu dugi, svi su kratki;  ako nijesu nagla-
;šeni, ne bilježe se nikakvira osobitim znakom.

Vrste riječi«

Riječi se dijele u ovih devet vrsta.

1. im e niče  (supstantivi), — 2. pridjevi  (adjektivi), —
3. zamjenice  (pronomeni), — 4. brojevi  (numerali), —
5. glagoli  (verbi), — 6. priloži  (adverbi), — 7. prijed-
lozi  (prepozicije), — 8. veznici  (konjunkcije), — 9. uzvici
.(interjekcije).

Imenice su riječi, kojima se imenuju  različni predmeti,
m a pr. brat, djevbjka, ovca, pero, starost, zadovoljstvo  i t. d.

Pridjevi su riječi, koje se pridijevaju  imenicama i
znače, kakav je koji predmet ili od čega je ili čij je, na pr. crn
(konj), d'6bar  (učenik), drven  (plot), gvdzden  (most), bratov  (pri¬
jatelj), djevojačJa  (posao) i t. d.

Zamjenice su riječi, kojima se zamjenjuju  imenice (na
pr. ja, ti, on)  ili pridjevi (na pr. moj, naš, bvdj, bnaj).

Brojevi su riječi, kojima se predmeti broje,  na pr. jbdan,
dva, tri..  .  ili p rol, drugi, trebi .. .

Glagoli su riječi, koje znače radnju, koju tko radi, ili stanje,
u kojemu se nalazi; na pr. citati, kbpati, Ibmiti, spdvati, stajaii,
visiti  i t. d.

Priloži su riječi, koje se prilažu  za bližu oznaku pri-
djevima, glagolima i prilozima; na pr. vebma  (dobar), slabo  (za-
dovoljan), jiičer  (dodoh), ovdje  (čekajte), vflo  (često), j ul; o  (mnogo).

Prijedlozi su riječi, koje se predlažu  pred druge riječi
te izriču različne odnošaje, u kojima se nalazi koja riječ prema
drugima u rečenici; na pr. iz  (kuče), na  (stolu), pred  (Božič), u
(jesen), s  (tobom) i t. d.

Veznici su riječi, koje vežu  sad riječi s riječima (na pr.
i, 'ili , ni),  sad rečenice s rečenicama (na pr. ako, jer, premda).

Uzvici su riječi, kojima uzvikujemo  izričuči različna
čuvstva, dozivajuči koga ili odzivajuči se kome, na pr. ah, juo,
uh, ej, oj.

a

Riječi prvih pet vrsta (t. j. imenice, pridjevi, zamjenice,
brojevi i glagoli) imaju po više oblika,  na pr. žen-a  — žen-e  —

Žen-i  — šen-om, bogat bogat-a  — bogat-o, moj  — moj-a ■— mo-je,
jodan  — jedn-a  — jedn-o, plet-em  — plet-eš plet-e  — plet-emo  i t. d.

Mijenjanje oblika u menica-, pridjeva, zamjenica i brojeva J

zove se deklinacya (sklanjanje), a u glagola se zove konjugacija
(sprezanje).

Ono, što u oblicima iste riječi ostaje bez promjene, zove se
osnova, a što se osnovi dodajo, ono su nastavek U oblicima
na pr. žen-a, žen-e, žen-i  osnova je žen,  a naslavci su -a, -e, -i;
tako isto u oblicima plet-em, plet-eš, plet-e  osnova je plet,  a na-
stavci su -eni, -eš, -e.  '

Riječi posljednjih četiriju vrsta (priloži, prijedlozi, veznici,
uzvici) imaju samo po jedan oblik, t. j. ne mijenjaju se. Zajed-
r.ičko im je ime'pa  rti  kul  e (čestice).

Deklmacija.

U deklinaciji razlikujemo dva broja: singular  (jednina) i
plural  (množina).

U jednom i u drugom broju ima deklinacija 7 padeža, koji
se zovu: 1. nominativ, — 2. genitiv, — 3. dativ, —

4. akuzativ, — 5. vokativ, — 6. lokativ,! — 7. instru- ■
mental.

Nominativ  je padež, kojim se odgovara na pitanje tko?
ili^čo? na pr. Tko je došao?  — sluga. Što pada?  — snijeg.

Genitiv  je padež, kojim se odgovara na pitanje koga?  ili
vega?  na pr. Koga se bojiš?  — Boga. Čega ste željni? — mira.

Dativ  je padež, kojim se odgovara na pitanje kotne?  ili
čemu?  na pr. Kome ste rtkli?  — ženama. Cernu se čudiš? —
ničemu.

Akuzativ  je padež, kojim se odgovara na pitanje koga?
ili Sto?  na pr, Koga bih pitao?  — učitelja. Što režeš?  — nohte.

Vokativ  je padež, kojim se tko ili što doziva, na pr.

Pomorite, ljudi t  — Raduj se, domovino!

Lokativ  se ne upotrebljava sam, nego samo s prijedlo-
z,ma » na  P r - Pio sam u kuči.  — Boči čemo o Božiču.

Instru mental  je padež, kojim se odgovara na pitanje .

kim?  ili čim?  na pr. Kim češ se zakleti?  — Rogom, čim si
odrezao?  — nožem.

D

Imenlce.

Imenice su jedne muškoga roda,  druge su žensk  o g a,
a treče  su  srednjega.

Muškoga su roda one imenice, koje se u nominativu
sing. svršuju na konsonant, a u genitivu sing. nastavak im je a.
Primjeri: car, hrdst, jčlen,  genitiv sing. čara, hrasta, j člena.  Na
kraju nominativa sing. može stajati i vokal o,  koji je postao od i;
na pr. ančteo, pepeo,  genitiv sing. andela, pepela.

Ženskoga  su roda imenice, koje se u nominativu sing.
svršuju na -a,  osim toga još one, koje se u torne padežu svr-
šuju na konsonant, a u genitivu sing. nastavak im je -i.  Pri-
mjeri: jabuka, riba, voda, kosi  (genitiv sing. kosti), pamet  (genitiv
sing. pameti), zapovijed  (genitiv sing. zapovijedi). U nominativu
sing. može na kraju biti i vokal o,  koji je postao od l;  na pr.
misao  (genitiv sing. misli).

Srednjega  su roda imenice, koje se u nominativu sing.
svršuju na -o  (koje nije postalo od l)  ili na -e; na pr. kaljeno,
selo, zvono , — 'ime, jagnje, pdlje.

Imenice su jedne konkretne  (stvarne), a druge su ap- '
straktne  (pomišljajne), Konkretne imenice znače predmete, koji
doista jesu na svijetu, na pr. čbxjeli, kamen, orao, polje, vbda;  —
apstraktne imenice znače ono, što se samo pomišlja kao predmet;
na pr. dobrota, milost, način, zadovoljstvo, život.

Od konkretnih imenica jedne su apelativne  (opčeUe), t. j.
koje služe za opcenu oznaku mnogim predmetima; na pr. konj, most,
riba, rijčka, selo;  druge su vlastita imena  (nominu propria), t.j.
pripadaju samo pojedinim predmetima; na pr. Milica, Stanko, Beč,
Zagreb, Sava, liusija;  — treče su opet kolektivne  (zbirne) ime¬
nice, t. j. onakove, kojima se naznačuje ejelina od mnogo poje-
dinih predmeta; na pr. jagnjajl, momčnd, grozde, kamenje, lišče.

imenice muškoga roda.

Singular. Plural.

c

BHješke.

1. Deklinacija imenice j člen  razlikuje se od deklinaeije ime-
nice brač  samo u vokativu sing. i u iustrumentalu sing., koji
padeži glase jšlene — oraču, j Umom,  — oračem.  Kao jUen  skla-
lijaju se imenice, koje u nominativu sing. imaju na kraju konso-
nant, koji nije nepčan; na pr. Inskup, narod, obraz, riikav;  ovamo
idu i riječi, koje imaju o  mjesto l,  na pr. ančteo.  — Kao 'orač
sklanjaju se imenice, koje u nominativu sing. imaju na kraju
nepčani konsonant; na pr. konj, mladič, nož, velikaš.

2. Konsonant c prelazi u vokativu sing. ispred nastavka e
u c, a u instrumentalu sing. iza c je nastavak -em;  na pr. od
stric  je vokativ sing. strice,  a instrumental sing. stricem.

3. Konsonanti k—tj—h  ispred -e  u vokativu sing. prelaze
u č—ž—š,  a ispred i  u pluralu prelaze u c— z—s.  Zato od ime-
niča junak, drug, duh  glasi vokativ sing. jiinače, druže, dilše,  —
nominativ plur. junači, druži, duši,  dativ plur. junačim a, druzima,.
dRsima.

4. Koje imenice znaCe što živo, njima je akuzativ sing.
kao genitiv sing., a koje znače što neživo,  njima je akuzativ
sing. kao nominativ. Na pr. od imenica jelen, brač, rak, učitelj
glasi akuzativ sing. jelena, orača, raka, učitelja;  — a imenice
grad, kamen, nož, običaj  glase jed.nako u nominativu i u akuza-
tivu sing.

5. Neke imenice imaju u nominativu sing. ispred skraj¬
njega konsonanta vokal a,  koji ispada u svim drugim padežimn
osim genitiva, plur. Tako je na pr. nominativ sing. mbmak,  ge¬
nitiv sing. mbmk-a , dativ sing. mbmk-u,  nominativ plur. momc-i ,.
genitiv plur. monidk-a,  dativ plur. momc-ima  i t. d. Takove su i
ove imenice: bvan, pas, poččtak , vjetar  i vrlo mnoge na -ac,  na.
pr. Ibnac, starac, tkdlac , trgov ac  i t. d. Ovamo idu i neke imenice,.
koje u nominativu sing. na kraju imaju o  mjesto l;  na pr. nomi¬
nativ sing. pbsao , genitiv sing. pbsl-a,  dativ sing. posl-u,  nomi¬
nativ plur. pbsl-i,  genitiv plur. posdl-a,  dativ plur. posl-ima  i t. d..
Tako je i kbtao, brao, pijčtao.

Ovakovo a , koje stoji samo u nominativu sing. i u genitivu
plur., zove se nepostojano.

6. Mnoge imenice, koje se u nominativu sing. svršuju na-
-lac,  imaju takoder nepostojano a , osim toga u onim padežima,.
gdje a  ispada, pretvaia.se l  u o.  Imamo na pr. nominativ sing,.

7

pratilac,  genitiv sing. pratioca , dativ slng. pratiocu,  nominativ plur.
prdtioci , genitiv plur. pratilaca , dativ plur. prdtiocima  i t. d. Ta-
kove su imenice i: Jciidilac, sUlšalac, vlddalac , žitelae  i t. d.

7. Mnoge imenice primaju u pluralu na osnovu, a ispred
nastavaka glasove -ov-  ili - ev -, i to -ov-  iza konsonanta, koji ni-
jesu nepčani, a -ev-  iza konsonanta, koji jesu nepčani. Tako na
pr. od ččts, nož  u pluralu je ne samo čdsi, noži,  več takoder čd-
,s ovi, ndževi  (nom. i vok.), čdsOvd, ndževtt  (gen.), časovima, nože¬
vima  (dat., lok., instr.) čdsove, noževe  (akuzativ). Tako je i druži  —
drilgovi, golubi  — gdlubovi, miši  — miševi, posli  — poslovi, sužnji
— sužnjevi  i t. d.

Imenice srednjega roda.

Singular.

Bilješke.

1. Deklinacija imenica silo, pdlje  razlikuje se od deklinacije
imeni ca 'ime, tdne  u torne, šlo one prve dvije imenice imadu >i
nominativu i genitivu sing.' isti broj slogova, a druge dvije
imadu u genitivu sing. jedan slog više nego u nominativu sing.
Osim toga Imenice, koje^ se sklanjaju kao Ime, idne , imadu u
nominativu sing. na kraju e;  na pr. plime, rame, sjeme, dfibre,
mo m če, tele.

8

2. Kao silo  sklanjaju se imenice, kojima zadnji konsonant
od osnove nlje nepčan, pa zato iza njega stoji o; takove su još
teaenice: bfdo, Voljeno, zlato, železo  i t. d. Kao pdlje  sklanjaju se
^menice, kojima je zadnji konsonant od osnove nepčan, pa zato
iza nje£a stoji e; na pr. jaje, brude, pile, zdravlje;  ovamo idu
još imenice, koje ispred e u nominativu sing. imadu c ili št,  na
pr. lice, sfce, nočište, bgnjište,  -— i' imenica more.

3. Imenice, koje se sklanjaju' kao selo, polje,  a na kraju
osnove imadu dva konsonanta, one u genitivu plur. medu ta
dva konsonanta obično uzimaju nepostojano a  na pr. brvdna,
Icopdljd, rebara, tesala  od: brvno, kbplje,

Imenice ženskoga roda.

Singular. Plural.

Bilješke. (

1. Grleni glasovi k—g — h .ispred nastavka i  u dativu i lo- 1
k ati v u sing. obično prelaze u c — z — s ; na pr. od jdbuka, muka,
briga, tuga, snaha, svrha  glasi dati v i lokativ sing. j&buci, muci,
brizi, tuzi, sndsi, svrsi.

2. Ženska vlastita imena, koja se u nominativu sing. svr-
šuju na -im,  imnju u vokativu sing. nastavak -e;  na pr. od
J'elica, Milica, Ružiča  glasi vokativ sing. Jelice, Milice, Ružiče.

3. Koje se imenice sklanjaju kao zlrta,  a na kraju osnove
iraadu dva konsonanta, od njih mnoge u genitivu plur. uzimaju
medu ta dva konsonanta nepostojano a  ; na pr. od cfkva, djlvojka,
guska, mblitva, trešnja  glasi genitiv plur'. cfkava, djlvojdka, gu-
saka, molitava, trlšanja.

4. Gdjekoje imenice, koje se sklanjaju kao stvar,  imadu u
nominativu i akuzativu sing. nepostojano a  medu dva konso¬
nanta na kraju osnove; na pr. bdjdzan, pUjesan, ravan  (genitiv
sing. bojazni, pUjesni, ravni).  Ovamo idu i riječi misao, pogibao,
kojima je skrajnje o  postalo od l  (genitiv sing. misli, pogibli).

8

5. U insiiumentalu sing. imenica, koje se sklanjaju kao
stvdr,  ostaje j  od nastavka -ju  iza nekih konsonanta bez pro-
mjene, na pr. stvdrju, Icokošju, l&čju, rtjedju;  a s nekim se kon-
sonantima to j  po svojim pravilima različno mijenja, na pr. Iju-
bavlju  (mjesto: ljubav-ju), mlšlju  ( (mjesto: misl-ju), rioču  (mjesto:
noč-ju), pdmBiu  (mjesto; pamet-ju), sdpovijeda  (mjesto: zapovi-
jed-ju), žftlošču  (mjesto: žalost-ju).

Pridjevi.

Pridjevi se dijele u odredene i u neodredene.  —
Odredenim se pridjevima predmeti odreduju kao pobliže poznati,
a neodred' nim se pridjevima predmeti pobliže ne odreduju.

Neodredeni se pridjevi u nominativu sing. muškoga roda

svršuju na.konsonant ili na o, koje je postalo od l;  na pr. bogat,

nov, vrfič, vito.

Odrt d mi se pridjevi u nominativu sing. muškoga roda svr- •
šuju na. -i,  na pr. b' gatl, novi, vruči, mili.

Deklinacija neodredenih pricljeva.

Singular. Plural.

Bilješke.

1. U nominativu, akuzativu i vokativu sing. srednjega roda
nastavak je e  iza nepčanih konsonanta; na pr. tud-e, vruč-e.

2. Akuzativ sing. muškoga roda glasi kao nominativ ili kao
genitiv prema torne, stoji li pridjev s imenicom, koja znači što
neživo ili što živo; na pr. nov put,  — nova prijatelja.

3. Neki pridjevi imaju nepostojano a  izmedu dva konso¬
nanta i nominativu sing. muškoga roda; na pr. dobar  (dobra—
dobro), jasan  (jasna—jasno), mudar  (mudra — mudro), šupalj
(šuplja—šiiplje), vitak  (vitka—vitko), zdo  mjesto zal  (zla—zlojf.

ao

Deklinacija odrejenih pridjeva.

osta.i su padeži kao u neodredenih pridjeva

Bilješke.

1. Nastavci -.o, - oga, -omu, -om  stoje iza konsonanta, koji
nijesu nepčani; a nastavci -e, -ega, -emu, -em  stoje iza nepčanih
konsonanta. Zato je nominativ i aknzativ sing. srednjega roda
vruče,  genitiv sing. muškoga i srednjega roda vručega,  dativ i
lokativ sing. muškoga i srednjega roda vručsmu, vriičem.

2. Za akuzativ sing. muškoga roda, na pr. nml, vruči  ili '
ndvOga, vručega  vrijedi ono, što je rečeno kod deklinacije neod-
redenih pridjeva.

Komparativ i superlativ.

Pridjevi imaju tri stepena, i to: prvi stepen ili pozitiv,
na pr. nov  ili novi,  — drugi stepen ili komparativ,  na pr.
ndvtji,  — treči stepen ili superlativ,  na pr. ndjnbvijl.

Nastavci su za komparativ: -iji, -ji, -št.

Nastavak -iji,  dodaje se osnovi pozitiva, na pr. nov-iji,
Dogdt-iji, mudr-iji, tamn-ijl, zadovbljn-iji, zdrav-ijl.

Nastavak -ji  dodaje se takoder osnovi pozitiva, samo se j
s konsonantom, koji se pred njim nade, po svojim pravilima
različno mijenja; na pr. bjeljl  (mjesto: bjel-ji), hrži  (mjesto:
bre-ji), dr nji  (mjesto: crn-ji), draži  (mjesto: drag-ji), gilšči  (mjesto:
gust-ji), j Ml  (mjesto: jak-ji), Ijiiči  (mjesto: ljut-ji), mladi  (mjesto:
mlad-ji), tuplji  (mjesto: tup-ji), ž'ivlj\  (mjesto: živ-ji) i t. d.

11

v

Nastavak -ši  imaju samo komparativi: lakši, Ijepšl, mtikši
od: lak, lij ep, mik.

Nepravilni  su komparativi: Volji, gin, m linji, ve&i  od:
dobar, žilo, mdlen, velik.

Superlativ se tvori tako, da se pred komparativ metne ri-
ječca ncij-,  na pr. najnbvijl, najmladi, najbolj i.

Komparativ i superlativ sklanjaju se u sva tri roda sasvim
kao odredeni pridjev na pr. v rudi.  Imamo na pr. nominativ sing.
nbviji, nbvija, novijB,  genitiv sing. nbvijega, nbviji, novijbga  i t. d.
Tako je i nom. Ijepši, Ijlpša, Ijepše,  gen. IjlpšSga, Ijlpše, Ijepšega  i t. d.

Zamjenice.

Zamjenice se dijele ovako:

1. lične  (personalne): ja, ti, on,

2. povratna  (refleksivna): sčbe,

3. posvojne  (posesivne): moj, tvoj, svoj,' njegov r

^ njlzin, naš, vaš, njihov,

4. p o k a z n e (demonstrativne): ovoj, taj, (maj,

5. odnosne  (relativne): kbji, tka, sto, liji,

6. upitne  (interogativne): kbji? tko? šlo? liji?

7. neodredene 1  (indefmitne): nitko, nešto, neki, riHko y
, nista, 'itlco, svatko  i t. d.

Lične zamjenice.

1. ja, tl

Singular. Plural.

2. on.

12

Povratna zamjenica

ima samo singular, a ni u njemu nema nominativa. Ostali pa-
deži glase :

G. sčbe A. sšbe, se

D. sebi L. sAbi

L s5bcm.

Posvojne zamjenioe.

1. Zamjenica moj — moja—moje  sklanja se u ostalim pade-
Žima singulara kao odrečteni pridjev v rtiči,  samo je akuzativ sing
ženskoga roda moju  (a ne moja ); a u pluralu še sklanja kao ne-
odredeni pridjevi. — U genitivu i akuzativu sing. muškoga roda
govori se ne samo mojega,  ved i moga,  isto tako u genitivu sing.
srednjega roda; — n dativu sing. muškoga i srednjega roda go¬
vori se ne samo mbjemu,  več i mdmu ; — u. lokativu sing. mu¬
škoga i srednjega roda nije samo mojem, v ec  i m dni.

2. Kao moj  sklanjaj« se i zamjenice tvoj, svoj.

3. Zamjenica naš—naša  — naše  sklanja se u singularu kao
odredeni pridjev vru&l  (samo je drugi vokal u nekim oblicima
kratak : našega, nMemu, našem  u G. D. L. sing. muškoga i sred¬
njega roda, — našu  u A. sing. ženskoga roda). U pluralu se ta
zamjenica sklanja kao neodredem pridjevi. — Kao naš  sklanja se
vdš — vaša — vaše.

4. Zamjenice njegov , njezin, njihov  sklanjaju se kao rieodre-
deni pridjev nov.

Pokazne zamjenice.

Nominativ je sing. ovoj — dva — ovo, tdj  — tu  — to, bndj-—bnd

— bno.  Dalje se svuda i u singularu i u pluralu te zamjenice
sklanjaju kao odredeni pridjev novi,  samo\to je u genitivu,
dativu i lokativu sing. vokal ispred g  i m  kratak; dakle na pr.
bvoga, dvomu, 'ovom.  ,

Odnosne i upitne zamjenice.

Ove se zamjenice ne razlikuju oblikom, več samo značenjem.
Upitne  su zamjenice, kad se njima pita; na pr. tko  dolazi ?

— kqjega  si čovjeka vidio ?, a o d n o s n e su, kad se odnose
ili protežu na' drugu koju riječ (na imenicu ili na pokaznu za-
mjemeu); na pr. tko  tako misli, on se vara, — došao je čovjek,
kojega  si jučer vidio.

18

Zamjenice tkb  i štd  imaju samo singular, koji im glasi:

N. tk5 što. Stil

G. koga ččga, Sta

D. kome, komu čžmu

A. kčga št8, Sta

L. kome, kom čtara, čem
I. kim, kime čim, čime

Zamjenica Tctrji — Tedja  — Tcbjs  sklanja se kao odredeni pri¬
djev vruči.

' Od zamjenice čljl — člja—čije  može nominativ sing. muškoga
roda glasiti takoder čij.  U svim ostalim padežima sing. i plur.
sklanja se ta zamjenica kao odredeni pridjev vruči.

Feodredene zamjenice.

Zamjenice netko, nitko, 'itTco, svatlco  sklanjaju se kao tJco;  —■
zamjenice nUto (nešta), nista, 'išto fišta), svašto (svašta)  sklanjaju
se kao štb;  — zamjenice riekofi, niltojl, 'ilcojl, svdkojl  sklanjaj« se
kao kdji;  — zamjenice nečijl, riičijl, ičijl, svačiji  sklanjaju se kao
<%*; — zamjenice rički — nčM — nekb, sv&ki — svaka—sv&kd  sklanjaju
se kao odredeni pridjev novi.  .

Brojevi,

Najvažniji su brojevi glavni  (kardinalni) i redni  (or-
dinalni).

Glavni odgovaraju na pitanje koliko?  na pr. jedan, dva t
tri, čbtiri, pet . . a redni brojevi odgovaraju na pitanje koji
po redu? na pr. prvi, drugi, trečl, čet v? ti, peti  ....

Broj j bdan  —je dna—jedno  osim nominativa sing. u svim
drugim padežima singulara ■ sklanja se kao odredeni pridjev
ndta (samo je drugi vokal u nekim obli cima kratak: G. D. L.
sing. jčdnoga, jednomu, jčdnom,  A. sing. ženskoga roda jčdnu).  U
pluralu se jedan  sklanja kao neodredeni pridjevi.

Broj 2 sklanja se ovako:

muSki rod * ženski rod srednji rod

N. A. V. dva dvije dva

G. dvajd dviju dvdju

D. L. I. dvjema (za sva tri roda).

14

Brojevi 3 i 4 imaju u svim padežima isti oblik za sva tri
roda i sklanjaju se ovako;

N. A. V. tri Četiri

G. triju četiriju

D. L. I. trima četirma.

m.

Ostali glavni brojevi osim stotina , tisača  (ili hiljada)  i millon
ne sklanjaju se; a ti sada navedeni brojevi sklanjaju se po imeniekoj
deklinaciji, dakle na pr; genitiv sing. stotine, tisuče, mitična  i t. d.

Redni se brojevi sklanjaju sasvim kao odredeni pridjevi; *

dakle na pr. nominativ sing. prvi — pfva—pfvč  ili peti — peta — peto.

Konjugacija.

U konjugaciji se nalaze ova vremena;

1. prezent  (sadašnje vrijeme), na pr. nosim ,

2. aorist  (prvo predašnje vrijeme), na pr. nosili,

3. imperfekt  (drugo predašnje vrijeme), na pr. ndšah ,

4. futur  (buduče vrijeme), na pr. nosit  cm,

5. futur eksaktni  (buduče svršeno vrijeme), na pr.
hudem ndsio,

6. perfekt  (prošlo vrijeme). na pr. nosio sam,

7. p lusk  vam perfekt.  (prošlc svršeno vrijeme), na
pr. hijah ndsio.

Zatim se u konjugaciji nalaze načini;

1.. imperativ  (zapovjedni način), na pr. nosi,

2.  kondicional  (pogodbeni način), na pr. nosio bili.

Osim toga nalazimo u konjugaciji četiri participa,  od
kojih su tri aktivna  (tvorna), a jedan je pasivni  (trpni);

1. parti<yp prezenta  (sadašnji prilog), na pr. ndseči,

2. p a rti cip perfekta  I. (prošli prilog), na pr. noslvši,

3. par tiči p perfekta  II. (glagolski pridjev tvorni),
na pr. nosio—nosila — nosilo,

4. particip pasivni  (glagolski pridjev trpni), na pr.
nošen — nošena — nošeno.

t*

Napokon imamo još:

infinitiv  (neodredeni pblik), na pr. nositi.

Neki su glagoli prelazni  (transitivni), a neki su nepre-
lazni  (intransitivni). Prelazni su glagoli, koji mogu uza se imati
u akuzativu riječ, na koju prelazi glagolska radnja; na pr. čuvati ,  _

16

(kudu), plesti  (vijenac), vbditi,  (vojsku). — Neprelazni su glagoli
oni, koji ne mogu uza se imati u akuzativu riječ, na koju bi im
prelazilo ono, što znače; na pr. glnuii, padati ,' vlsiti.  Izmečtu ne-
prelaznih glagbla neki su povratni  (refleksivni), a to su oni,
koji uza se imaju povratnu zamjenicu se\  na pr. hbjati se, čRditi
se, smljati se.

Neprelazni glagoli zajedno s povratnima ne mogu imati
pasivnega participa.

Jedni su glagoli trajni  (imperfektivni), a drugi su tre¬
nutni  (perfektivni). Trajni glagoli znače radnju ili stanje, koje
dulje vremena traje, na pr, hvaliti, kopati, plačati, sjčditi,  — a
trenutni glagoli znače trenutnu radnju ili stanje, na pr. pohvaliti,
iskupati, pldliti, sjesti.

Trenutni glagoli ne mogu imati imperfekta ni participa
prezenta.

U svojim vremenima i načinima glagoli imaju dva broja;
singular i plural, a u oba broja tri lica:  prvo lice, drugo lice,
treče lice.

Infinitiv.

U najviše glagola infinitiv se svršuje na -ti;  na pr. ču-ti,
gtnu-ii, nosi-ti , pita-ti, tresti.

Ispred -ti  konsonanti d  i t  prelaze u s;  na pr. ‘rtisti, pUsti
(mjesto: krad-ti, plet-ti).

Nekoliko glagole svršuje se u infinitivu na -či,  na pr. peči,
rbči, moči, striči  (mjesto: pek-ti, rek-ti, mog-ti, strig-ti).

Prezent.

Prezent ima nastavke':

l

IG

Ispred -e  prelaze konsonanti Ic—gu  6 —i; na pr. peč-Bm,
pdč-eš, p tč-e, peč-emo, peč-čte  (pek-tl), strlž-Bm, strU-Bš, striž-B,
striž-čmo, striž-Bte  (strig-G) ; — tako je i :, ttč-Bm, žčž-cm  i t. d.

Nastavci -jem, -ješ .  . . stoje obično iza vokala, na pr. čto-jem,
kiipu-jem, pt-jem.  Kad se ti nastavci nadu iza kakvoga konso-
nanla, onda se “j  sa konsonanlom, koji je pred njime, po svojim
pravilima različno mijenja; na pr. gluctem  (mjesto: glod-jem),
jdščm,  (mjesto.: jah-jem), kdpljem  (mjesto: kap-jem), mečem
(mjesto: met-jem), orBm  (mjesto: or-jem), pišem  (mjesto: pis-jem),
strAžem  (mjesto: strug-jem), vežem  (mjesto: vez-jem), vicem  (mjesto:
vik-jem).

Aorist.

Aorist ima dvoje nastavke :

Nastavci -oh, -e . .  . stoje iza konsonanta, a oni drugi na¬
stavci stoje iza vokala.

U 2. i 3. licu sing. ispred -e  prelaze glasovi le — g  u c— 6;
na pr. rČk-oh, reč-e, rho-e , rčk-osmo  . . ., strig-oh, striž-e, striž-e,

strig-osmo  ...

Imperfekt.

Imperfekt ima troje nastavke :

1. -ijah; -ijaše, -ijaše, -ijasmo, -ijaste, -ijaha,

2. -jah, -jase, -jase, -jasmo, -jaste, -jahu,

3. -ah, -aše, -aše, -asmo, -aste, -ahu.

Smg.  1. tres-ijah ču-jah

2. tres-ijaSe ču-jfiše

3. tres-ijaSe čti-jaše
TPlur.  t. tres-ijasmo čii-jasmo

2. tres-ijaste čG-jaste

3. tres-ijahu čii-jahu

pit-ah n5š-ah (mjesto: nos-jah)
pit-aše nSš-aše (mjesto: nos-jaše)
pit-aše ndš-aše (mjesto: nos-jaše)
pit-asmo nflš-Ssmo(mj. nos-jasmo)
pit-aste n5š-aste (mj. nos-jaste)
pit-ahu noš-ahu (mj. nos-jahu)


17

Ispred nastavaka -ijah, -ijaše . . . prelazi k — g  u c—a; ria
pr. phc-ijah, pec-ijaše .  . ., striz-ijSh, striz-ijaše .. .

Kad se nastavei -jah, -jase  . .  . nadu iza konsonanfa, onda
se j  s konsonantom, koji je pred njim, po svojim pravilima
različno mijenja; na pr. gažah  (mjesto: gaz-jah), lečah  (mjesto:
let-jah), ljubi juh  (mjesto: ljub-jah), morah  (mjesto: mor-jah),
mucah  (mjesto: mut-jah), slav Ijah  (mjesto: slav-jah), tdnjah  (mjesto:
ton-jah), trpljah  (mjesto: trp-jah), vijtah  (mjesto: vid-jah), vodah
(mjesto: vod-jaii).

Imperativ.

Pravi imperativni nastavei nalaze se samo u 2. licu sing.
i u 1. f 2. licu plur. — U 3. licu sing. i plur. mjesto imperativa
služi prezent, pred kojim stoji riječ neka (nek).  — Oblik za 1. lie'-
sing. nije običan u imperativu.

Pravi su imperativni nastavei troji:

/

1. -t, .-imo, -ite,

2. -j, -jmo, -jte,

3. -ji, -jimo, -jite.

Sing.  1. —

2. tres-i

3. (neka trese)
Plur.  1. trčs-imo

2. tr6s-ite

3. (nbka trčsu)

fcu-j

(n&ka Cilje)

ču-jmo

ču-jte

(n&ka čiijO)

pita-j

(neka pita)
pita-jmo
pita-jte
(nbka pitajo)

Sing.  1. —

2. všži (mjesto: vez-ji)

3. (nbka veže)

Plur.  1. vežimo (mjesto: vez-jimo)

2. vežite (mjesto: vez-jile)

3. (neka vežu).

Ispred nastavaka -i, imo, -ite  prelaze konsonanti k—g  u
c —na  pr. pdc-i , plo-imo, pše-ite, striz-i, striz-imo, stric-ite.

Nastavei -ji, -jimo, -jite  stoje samo iza konsonanta, pa se
j  s konsonantom, koji se pred njim nade, po svojim pravilima
različno mijenja; na pr. glbdi  (mjesto: glod-ji), j&H  (mjesto:
jah-ji), kaplji  (mjesto: kap-ji), mdči  (mjesto: met-jl), dri  (mjesto:
or-ji), piši  (mjesto: pis-ji), siru.:'/  (mjesto: strug-ji), vidi  (mjesto:
vik-ji).

T. Maretid : Gramatika, 2

18

Partioip prezenta.

Ovaj se oblik tvori tako, da se trečemu licu plur. prezenta
doda nastavak -či ; na pr. trčsu-či, čUju-či, pltaju-či, ndse-či.

Pravilo je za ovaj particip, da se ne sklanja.

Partioip perfekta I.

Ovaj particip ima dvoje nastavke:

1. -av  ili -avši,  na pr. trčs-av  ili tres-Svši; pUt-av  ili plšt-avši;
rčk-av  ili rek-avši,

2. -v  ili -vši,  na pr. čA-v  ili Ču-vši; pitči-v  ili ptta-všl; ndsi-v
ili nbsi-vši.

Pravilo je i za ovaj particip, da se ne sklanja.

Partioip perfekta II.

Nastavci su dvoji:

1. -ao, -la, -lo,  na pr. irSs-ao, trčs-la, trčs-lo; rek-ao, rčk-la,
rek-lo; strig-ao, strlg-la, strig-lo,

2. -o, -la, -lo;  na pr. 6u-o, eil-la, ču-lo; ptta-o, piia-Ja, pita-lo;
nb&i-o, nosi-la, nosi-lo.

Ispred -o  u muškom rodu mijenja se -je-  u -i-,  na pr. Uti-o,
Uije-la, letjc-lo; trpi-o, trpje-la, irpje-lo; vidi-o, vidje-la, vidje-lo.

Partioip pasivni.

Nastavci su o vi:

1. -en, -ena, -eno,  na pr. trčs-en, trčs-ena, trčs-cno; pVet-cn,
grlz-en,

2. -jen, -jena, -jeno,  na pr. nSšen  (rnjesto: nos-jen),

B. -n, -na, -no,  na pr. pita-n, vezan, kupova-n,

4. -t, -ta, -to,  na pr. taknu-t, ubl-t, i\z8-t.

Ispred nastavaka -en, -ena, -eno  glasovi k — g  prelaze u č — i,
na pr. pčč-en, slrlž-m.

G lje su nastavci -jen, -jena, -jeno,  tamo se j  s konsonantom,
koji se pred njim nade, po svojim pravilima različno mijenja;
na pr. gdžen  (m;esto: gaz-jen), kupljen  (rnjesto: kup-jen), ljubljen
^rnjesto: linb-jenl. mbren  (m.iesto: mor-jen), mučen  (rnjesto: inut-
jen), slavljen  (rnjesto: slav-jen), viden  (rnjesto: vid-jen), voden
(rnjesto: vod-jen).

19

Futur.

Sing.  1. pitat ču Plur.  1. pitat čem o

2. pitat češ 2. pitat čete

3. pitat če 3. pitat če

Tako je i: nosit ču, nbsit češ , trest tu ... .

Futur se tvori tako, da se infinitiv združi s nenugla¬
si enim  prezentom glagola hbtjeti  (t. j. ču, češ  i t. d.).

N a gl a šeni  prezentski oblici glagola hbtjeti  glase: libču,
Mčeš, hoče, hočemo, hočete, hbče.  — Prvo lice sing. ima, kako se
ridi, nastavak -u\  takav je oblik i mogu  od mbči.

Kad se infinitiv svršuje na -ti,  onda mu se u futuru skrajnje
ispred ču, češ  ....  odbaCuje; a kad se infinitiv svršuje na, -či,
o da se i ne odbacuje: reči ču, striči češ.

Futur eksaktni.

Sing.  1. budem pitao (pitala, pitalo)

2. budeš pitao (pitala, pitalo)

3. biide pitao (pitala, pit; lo
Plur.  1. budem o pitali (pitale, pitala)

2. budete pitali (pitale, pitala)

3. budu pitali (pitale, pita a).

Tako je i: budem nosio  (nosila, nosilo), lildon tresao  (tresla
tržslo) i t. d.

Futur eksaktni tvori se tako, da se particip perfekta II.
združi sa trenutnim prezentom glagola biti  (t. j. hudem , Uideš  i t. d.).

Perfekt.

Sing.  1. pitao (pitala, pitalo) san;

2. pitao (pitala, pitalo) si

3. pitao (pitala, pitalo) je

Plur.  1. pitali (pitale, pitala) smo

2. pitali (pitale, pitala) ste

3. pitali (pitale, pitala) su.

Tako je i: nbsio  (nosila, nosilo) sam, tresao  (tresla, trčslo)
sam  i t. d. :

Perfekt se tvori, da se particip perfekta II. združi s trajnim, i
to s n en a gl a šen im prezentom glagbla bili  (t. j. sam, si, je  i t. d.).

Trajni, n a gl a šeni  prezentski oblici loga glagola glase:
jbsam, jčsi, jest, jčsmo, jeste, jesu.

r

«5

Pluskvamp erfekt.

I

1. bTinh j. itao (pitala, pitalo)

S. bkaše pitao (pitala, pitalo)

8. bljase pitao (pitala, pitalo)

Plur.  1. bij as m o pitali (pitale, pitala)

2. bij;i«te pitali (pitale, pitala)

8. bij ah u pitali (pitale, pitala).

II.

S in (j.  1. bj&h pitao (pitala, pitalo)

2. bješe pitao (pitala, pitalo)

8. bjfeSe pitao (pitala, pitalo)

Plur.  1. bjtismo pitali (pitale, pitala)

2. bjiiste pitali (pitale, pitala)

8. bj&hu pitali (pitale, pitala).

III.

Sing.  1. bio (bila, bilo) sam pitao (pitala, pitalo)

2. bio (bila, bilo) si pitao (pitala, pitalo)

8. bio (bila, bilo) je pitao (pitala, pitalo)

Plur.  1. bili (bile, bila) smo pitali (pitale, pitala)

2. bili (bile, bila) ste pitali (pitale, pitala)

8. bili (bile, bila) su pitali (pitale, pitala).
Pluskvamperfekt se tvori, da se imperfekt glagola Viti  (t. j.
. iijsh  ili bjch)  ili perfekt istoga glagola (L j. bto sam ) združi s par-
ticipom perfekta it.

Kondicicnal.

Sing.  i. pitao (pitala, pitalo) bih

2. pitao (pitala, pitalo) bi

3. pitao (pitala, pitalo) bi

Pip-.  1. pitali (pitale, pitala) bismo

2. pitali (pitale, pitala) biste

3. pitali (pitale, pitala) bi.

Kondicional se tvori, da se particio perfekta II. združi
P’ s nenaglašenim  aoristom glagcl Viti  (osim u 8. licu plnr.).

Naglašeni  aorisni oblici toga glagola glase: Vik, bi, bi,
bismo, biste, Više.

Proste, čiste i raširene rečenice,

Koja rečenica stoji sama za se, t. j. nije združena s drugom
Trojem rečenicom, zove se prosta. Proste se rečenice dijele u
čiste i u raširene.

čista se zove ona prosta rečenica, u kojoj nema drugih
riječi osim subjekta i predikata. Primjeri: Sunce grije.  — Seljak
m'e. — Ljudi se čude.  — Ja ču otiči.  Ovamo idu i ovakovi pri¬
mjeri: Pišem  (t. j. ja).  — Ne bojte se  (tj.  vi).

Za subjekte ponajviše služe imenice i zamjenice, a za pre¬
dikate služe glagoli.

Subjekt stoji u nominativu.

Medu čiste rečeniee idu i onakove, u kojima se nalazi
glagol Viti (jčsam),  kojemu se poradi nepotpunosti njegova zna-
čenja dodaje kakva imenica ili pridjev, na pr.: Konj je životinja.

— Krv nije voda.  — Hrvati su Slaveni.  — Bimljani bijahu hrabri.

— Otac če biti sadovoljan.

U takovim primjerima glagol je biti  samo dio predikata, a
dio predikata takoder je ona imenica ili pridjev, što se glagolu
biti  dodaje. U rečenici na pr. konj je životinja  potpun predikat
čine riječi je životinja.

Glagol biti  u takovim rečenicama zove se sastavak  (ili
spona, kopula), jer sastavlja subjekt sa drugim dijelom predikata,

Imenica dodata sastavku stoji obično u nominativu, katkad
u instrumentalu; na pr. Marko bijaše junakom.

Kaširena se zove ona prosta rečenica, u kojoj osim subjekta
i predikata ima još i drugih riječi. Primjeri: Žarko sunce grije.  —
Seljaci oru njivu.  ■— Ljudi se vrlo čude.  — Ja ču sutra otiči.  —
Umiljato jagnje dvije majke sisa.

Sve riječi osim subjekta i predikata u raširenim rečenicama
zovu se d o d a c i.

Medu dodatke pripada objekt, t. j. ona riječ, na koju pre¬
lazi radnja glagolom izrečena. Primjeri: Sunce grije zernlju.  —
Seljaci oru njivu.  — Gekajte nas.

Objekt obično stoji u akuzativu, katkad u genitivu, i to
onda, kad se misli sarpo dio predmeta, a ne sav, i onda, kad
je prelazni glagol zanijekan. Primjeri: Kupio sam žita. —Nabrat
ču cviječa.  — Ne vidim puta.  — Ne trošite novaca.

Medu dodatke u raširenim rečenicama pripada i atribut,
t. j. onakav pridjev ili zamjenica ili broj, kojim se izbliže ozna-

22

čuje koja imenica ili zamjenica u rečenici. Primjeri: Žarko  sunce
grije zemlju. — Živko čita različne  knjige. — Umiljato  jagnje
dvije  majke sisa. — Došao je red i meni jadnome.

Medu dodatke ide i apozicija, t. j. onakva imenica, koj-a
izbiiže označuje drugu imenicu ili zamjenicu. Primjeri: Onda je
vladao car  Avgust. — Dodoše glasovi iz grada  Beča. — Slušajte
gospodina  učitelja. — Smilujte se meni starcu.

U prostoj rečenici mogu biti po dva subjekta ili više, a
samo jcdan predikat; može i to biti, da je subjekt samo jedan,
a predikata su dva ili više; napokon može i to biti, da su dva
subjekta i dva predikata ili više. Primjeri: Sunce i ntjesec.  obasja-
vaju zemlju. — Milost i mir i ljubav  neka vam se umnoži. —
Sunce zemlju grije i obasjava.  — Dodite , ljudi, i p omožile.  —
Mali  njegova i brača  njegova slajahu  na polju i eekd.hu.

Složene rečenice.

Kad se dvije rečenice ili više njih slažu u jednu cjelinu,.
nastaje složena rečenica.

U složenoj rečenici jedna je glavna; to je ona; koju druge
s njom složene rečenice dopunjavaju; a od rečenica, koje glavnu
dopunjavaju, jedne su usporedne,  a druge su zavisne.

Usporedne su rečenice one, kojih smisao teče usporedo'
sa smislom glavne rečenice.

Zavisne su rečenice one, kojih smisao z a vi si o smisltb
glavne rečenice.

Glavne rečenice zajedno s usporednima zovu se uspo-
redno ili nezavisno složene rečenice.

Glavne rečenice zajedno sa zavisnima zovu se zavisno*
složene rečenice.

Usporedne rečenice vežu sa glavnima usporedni  veznici;,
a zavisne rečenice sa glavnima vežu zavisni  veznici i od¬
nosne  (relativne) zamjenice.

Usporedni su veznici:

1. sastavni: i, pa. te.

2. s upr o t ni: a, ali, nego , več,

3. rastavni: ili,

i. zaključni:  dakie.

Zavisni su veznici:

1. namjerni: de.

2. vremenski: čim. dole. Itada, pošto.

23

3. n a či nski: kako, kao što, nego ,

4. i z r i č n i: da,

5. u z r o č n i: j er, buduči da, što,

6. posljedični: da, te,

7. pogodbeni: ako, da, kad,

8. d opus ni: ako i, mokar, prem da.

Prema torne su od usporednih rečenica jedne  sastavne,
druge  su  suprotne i t. d., — a od zavisnih rečenica jedne  su
namjerne, druge  su  vremenske i t. d.

Primjeri usporedno ili nezavisno složenih rečenica:

1. Dan osvanu, i ogranu sunce.  — Milica je to rekla meni,
pa če reči i tebi.  — Ljudi dolaze k nama, te svašta čujemo od njih.

2. Tražio je, a nikalco nije mogao nači.  — Dat ču ti, ali mi
moraš vratiti.  — Lasno je naučiti, nego je muka odučiti.  —- Boj
ne bije svijetlo oružje, več boj bije srce od junaka.

3. Sutra če kiša padati, ili če duhati vjeiar.

4. Kravu sam ja kupio, dolile je moja.

Primjeri zavisno složenih rečenica:

1. Učenici idu u školu, da što nauče.

2. Cim ustadoh iz postelje, umih se,  — Čekajte nas ovdje ,
doli se vratimo.  — Kad mačke nije n kuči, miši se vesele.  —
Pošto se sve svršilo, odosmo.

3. Kaleo tko zna, onako i pjeva.  — Kazat ču ti, liao što
sam čida.  — Taj če sad još gori biti, nego je bio.

4. Mnogi ljudi misle, da se sunce okreče oko zemlje.  — Rclcoh
mu, da' ne znam.

5. Ne mogu iči, jev sam bolestan.  — Buduči da su Rim¬
ljani bili hrabri, pokorili su mnoge narode.  — Bog nije kriv, što
ljudi zlo čine.

6. Tako je snijeg gapao, da su svi putovi zasuti.  — Več mu
malaksaše ruke, te ne može više kopati.

7. Dat ču ti sve ovo, ako pogodiš.  — Da sam to znao, ne
bih učinio.  — Kad bi trgovac svagda dobiva o, zvao bi se dobivalac.

8. Sad treba mučati, akn nam se i ne če.  — Cekat ču,
maltar bilo tri dana.  — Nije im htio reči, premda je dobro znao.

9. Tko rano rani, ne kaje se.  — Izgubila se knjiga, hoja
sam zimus kupio.  — Dat ču ti sve, što imam.

Nije u pravom smislu složena rečenica onda, kad se nalaze
jedna do druge po dvije rečenice ili po više njih, a ni jedna
nije usporedna ni zavisna, nego su same glavne rečenice. Pri-

24

mjeri: Ide vrijeme, nosi breme.  — D anale prode , nočca dode.  —
Kasta blaga, nesta prijatelju.  — Junak potkiva konja hrabrena ,
vidjela ga je žaba zelena, podiže nogu, junaku reče: „Potkuj i mene ,
mladi jun oče /“

Takove se rečenice mogu zvati nanizane.

Upravni i neupravni govor.

Upravni  je govor ono, kad se nečije riječi upravo onako
navode, kako su izrečene, na pr. Narod naš lijepo veli:  „Ralo i
motika svijet hrani. 11

Neupravni  je govor ono, kad se nečije riječi navode u
obliku izrične rečenice, na pr. Narod naš lijepo veli , da ralo i
motika svijet hrani.

Razgoci (interpunkcije).

1. Točka  se piše na svršetku proste i složene rečenice.
(Vidi primjere na str. 21—23).

Točka se piše takoder iza pokradenih riječi: g.  (mjesto:
gospodin), str.  (mjesto: strana), t. j.  (mjesto: to jest), i t. d.
(mjesto: i tako dalje), P. (mjesto: Petar) Preradovič.

2. Zarez  se stavlja u složenim i u nanizanim Večenicama
ondje, gdje se jedna rečenica svršuje, a druga se počinje. (Vidi
primjere na str. 23—24).

Ispred veznika i, te, pa, ili  ne piše se zarez, kad se njima
ne vežu rečenice, več samo riječi; p pr. Otac i sin dodoše.  —
Strni te slušaj.  — On ga izvede pred kuču pa mu reče.  — Kupit
ču kravu ili leonja.

Zarezom.se u izbrajanju rastavljaju pojedine riječi; na pr.
Grči, Rimljani, Misirci, Persijanci i Indijanci bijahu slavni narodi
u staro doba.  — Njegov pokojni brat bio je tih , čedan , marljiv i
poslušan.

3. Dvotočje  se piše iza onih rečenica, kojima se uvodi
upravni govor ili kakovo izbrajanje; na pr. Prve su riječi svetoga
pisma staroga zavjeta:  „ U početku stvori Bog nebo i zemlju*.  —
Najznatnije vinorodne zemlje u EvrOpi jesu ove: Grelca, Španjolska,
F'rancuska, Italija i TJgarska.

4. Up it ni k se piše na svršetku upitne rečenice, koja nije
zavisna o drugoj kojoj rečenici; na pr. Z ar i ti tako misliš?  —
Sta ljudi govore o torne?  (Ali: Promisli, šta češ mu dati).

25

5. Uzvičnik se stavlja, kad se uzvikuje od Čuda, u želji,
u radosti ili u žalosti, u zaklinjanju i u dozivanju; na pr. Krasna
li dana!  — Bog te poživio!  — Hvala Bogu , svcga je dosta u
mene!  — Zali Bože tolike muke!  — Tako mi vjere , koju vjerujem!
— Na pomoč, ljudi!

6. Črtica  se upotrebljava, kad se u riječima slog od sloga
rastavlja. A slogovi se rastavljaju tako, da u svakom bude jedan
vokal, na pr. ei-ta-ti, do-mo-vi-tia.  Zato se jednosložne riječi ne
mogu rastavljati, na pr. ja, mir , svi, um.

Kad sn u kojoj riječi dva vokala jedan do drugoga, oni se
rastavljaju; na pr. da-o, pa-uk, že-te-o-ci.

Kad je medu dva vokala jedan konsonant, on pripada dru-
gome slogun na pr. o-ko, se lo, vi-di-mo.

Kad su u kojoj riječi po dva ili po tri konsonanta izmedu
dva vokala jedan do drugoga, onda ostaju nerastavljeni oni, koji
se lako mogu izgovarati bez vokala pred sobom; na pr. cr-hva ,
do bro, misli-ti, mje-sto, va-tra, i-skra, o-štro, se-stra.  Konso-
nantski skupovi, koji se teško izgovaraju bez kakvoga vokala
pred sobom, rastavljaju se; na pr. do-volj-no, maj-ka, ov-ca, prav-da,
tan-ko, carski, kra-ljev-ski, vojska, bo-žanstven,'carstvo, rop-stvo.

Getiri konsonanta rastavljaju se svagda tako, da prvoine
vokalu pripada samo prvi konsonant, a ostali konsonanti pripa-
daju drugome vokalu. To vrijedi i za tri konsonanta, kad se
rastavljaju.

Prijedlozi se rastavljaju od onoga, što iza njih dolazi u istoj
riječi; na ! pr. bez-u-man, iz-o-ra-ti, iz-va-di-ti, od-re-za-ti, za-kla-ti

Velika početna slova.

Velikim početnim slovima piše se:

1. prva riječ na početku članka, iza točke i na početku.
kakvoga natpisa;

2. pišu se vlastita imena.

Primjeri: Boznato je, da je Nikola Zrinjski volio slavno umri-
jeti nego neslavno živjeti. Tako'su uvijek radili pravi junači.  — Djed
i uuuk. Spjevao Fetar Freradovič.  — Zagreb, Evropa, J)unav  i t. d.

Pravopis.

1. Konsonanti su neki z v lični, a neki su bezvučni.

Zvučni  su ovi: b, d, g, z. ž, d. dž. v -

Bezvučni su: p, t, k. s, š, c, č.  /, k, c.

Ostali konsonanti (j, l, tj, m, n, nj, r)  ne Iroje se ni medu
zvočne ni medu bezvučne.

Po dva konsonanta, koji u navedenom pregledu stoje jedan
nad drugim, sačinjavaju medu sobom par; paro vi su na pr.
b—p,  onda d—t  i t. d. — Konsonanti h, c  nernaju svoga para.

Pred zvučnim  konsonantom mijenja se bezvučni u zv učni,
i to u onaj, s kojim je u paru. Primjeri:

tbbdžija ■  mjesto
ovadba „

»vagda  „

slačiti ,

zddužbina  „

svjedodžba  „

topdžija ,
svatba ,
sv ab da,
slačiti,
zadusbina,
svjedočba.

Pred bezvučnim  konsonantom mijenja se zvučni u bc-
zvučni, i to u onaj, s kojim je u paru. Primjeri:

Konsonant v  ne mijenja se u / ispred bezvučnih konso¬
nanta, na pr. ovca, kblijevka.

Konsonant d  ostaje ispred s, na pr. yrdiski, odsječi.

2. Konsonanti d  i t  ispadaju ispred c  i č:

sura  mjesto sudca,

sučev , studčcv,

oca  , otca,

dčev r  otčev.

3. Izmedu dva konsonanta ne pišu se d  i l  ondje, gdje se
ne iago varaj u :

niižno  mjesto nuždno.

bblcsna  , " bolestna ,

žalosti # , žalostno,

usmeno  , ustmeno,

gbzba  . „ gostba.

2 T

Ali gdje se d  i t  medu dva konsonanta izgovaraju, tarna
se i pišu; na pr. zdrav, ostro, stvar.

4. Gdje bi imala dva jednaka konsonanta  stajati
jedan do drugoga, ostaje samo jedan; a gdje bi imala stojali
jedan do drugoga onakova dva konsonanta, k o j i su medu,
sobom u paru,  tamo ostaje samo drugi. Primjeri:

bczakonje  mjesto bezzakonjc,

odij eliti  „ oddijellti,

ruski  „ rus ski,

dogod  „ dokgod,

pedčset  „ ‘petdeset,

rdsipati  „ razsipati.

5. Konsonant z  ispada ispred š  i ž:

raširiti  mjesto razširiti,

raždriti  „ razžariti.

b) u nastavku -či  za particip prezenta: trčsuči, čiijnči, pitajučip

S9

c) u nastavku -ič  za prezimena, na pr. Jovanovič, Kovačevič,
PUrovič,  i za imenice umanjena značenja, na pr. gradič, lončid,
putočič, zubič ;

d) u nastavku -oča  za imenice ženskega roda, na pr. mir-
noča , samoča, tjesn'oča\

e) u nastavcima -ači, -eči  za pridjeve, na pr. pisaci, spa-
<vačl, staj ači, j dr eči, pileči, Veleči.

9. Oni Hrvati i Srbi, koji govore : cvijet, dijete, pjevati, vjčn-
čati,  zovu se po tom izgovaranju ijekavci;  oni, koji govore
cvSt, dete, pčvati, venčati , zfiivu se ekavci;  oni napokon, koji
govore cvit, dite, pivati, vinčati,  zovu se i kavči.

U ijekavskom govoru stoji ije  ondje, gdje je u ekavskom
dugo e,  u ikavskom dugo i; — a je  stoji u ijekavskom govoru
ondje, gdje je u ekavskom kratko e,  u ikavskom kratko i.  Evo
joS četiri primjera:

ijekavski Ujele:  ekavski Jek,  ikavski Ek,

„ vrijbne:  „ vrčme,  „ vrim.e,

„ xyera:  „ vera, „ vira,

„ ivjčdok: „ svedolc,  „ svldolc.

Ispred naglašenog vokala  ne može nigda biti ije , ved
je n^esto njega uvijek je.  Tako je na pr. bjelina, proejenjivati, tje-
mnoča  (premda se govori: Ujel, cijeniti, tijesan).

Iza r  ijekavci  mjesto je  obično imaju e;  na pr. bregovi
(mjesto: brjegovi), sredina  (mjesto: srjedina), vrednijl  (mjesto:
vijedniji), vremena  (mjesto: vrjemena).

10. Slovo d  se piše u svim riječima, gdje narod glas d  iz-
fovara, na pr. grdda, roden, sladi, tvrdava.

Mjesto d  treba ispred e pisati dj  u onim riječima, n kojima
»kavči i ikavci imaju d,  a ne d; dakle treba pisati: djčvojka,
djica, vidjeti,  a ne devojka , deca, videti  (jer ekavci govore: devojka,
dbca, videti,  a ikavci: dlvBjka, dlca, viditi).

Pisati i izgovarati treba dj,  a ne d u onim riječima, koje
imaju na početku kakav prijedlog, koji se svršuje na d, a onda
dolazi j  j na pr. nadjaeati, odjahati, podjednako.

PRVI DIO.

□□□

GLASOVI.

• Latinska siova.

§ l. a) Hrvatski ili srpski jezik iipa 30 glasova, koji to
latinskim slovima pišu ovako:

a, b, c, č, 6, d, dž, d, e, f, g, h, i, j, k, 1, Ij, m, n, nj, o, p, r,

s, š, t, u, v, z, ž.

siova su ova poredana po redu latinskoga pisma. Glasova
je 30, a 3lova je 27; to je zato, jer za 3 glasa nema osobitoga
siova, nego se za njih združuju po dva. Ta su združena siova
dž, Ij, nj.

b) Združena siova dž  ne služe samo za jedinstveni glas,
što ga imamo na pr. u btadžbina  ili u svjedodžba,  več se ona
i zimaju i onda, kad se i d i i izgovara svako svojim glasom,
kako je na pr. u rijočima nadživjeti, podžčči.

§ 2. a) Mjesto siova d  u mnogim se hrvatskim knjigama
piše dj;  na pr. piše se medja, rodjen, slad ji  mjesto: meda, rVden,
slfUk  i t. d. Ovo pisanje dj  mjesto d  nije dobro, jer ima mnogo
riječi, u kojima se dj  izgovara u dva glasa, t. j. izgovara se
napose d,  a napose j;  talcve su riječi na pr. djilo, djevOjlca, nadjd-
čati, podjdriti.  Zato je potrebno, da se razlikuje d  od dj.

b) Mjesto d  mnogi pišu gj  u nekim riječima, koje su uzete
iz kojega tudeg jeaika, u kojem stoji na onome mjestu glas g;
pišu na pr. Gjuro (Gjiiragj, Gjurgjevii), ang j el, jeodngjpjje  (grčki:
jieorgios, angelos, euangelion, latinski: Georgius, angelus, evan-
gelium). Oni, koji upotrebljavaju slovo d,  pišu i takve riječi
s tim slovom, dakle: Duro (Barad, Ddr devic), andel, jevdndelje.

Bilješka. Združen* siova gj  upotrebljavaju gdjekoji svuda mjesto našega
(t  te pišu na pr. m cgja, rogjen, slagji  itd.

.80

§ 3. Glas r  obično je konsonant, ali je katkad i vokal
(vidi na str. 2). Izmedu vokalnoga r  i vokala bilježi se kvačica,
na pr. pr'6dr’o, za’rdao.

Bilješka. Kad ovakovo r  ima na sebi akcent te se akcent bilježi, onda
-ne treba kvačice, jer po torne, što na r  stoji akcent, zna se, da je ono vogalno,
na pr. g?oce, zurSati.

§ 4. U velikom akademifikom „Rječniku brvatskoga ili srpskoga jezika 1 *
upotrebljava se takoder slovo S,  a mjesto združenih slova dž, Ij, nj  upotreblja-
vaju »e jedinstvena g, ti  te se piše na pr. otagbina, sgjedogba, \ubav, ]epota,
uentački, koti  i t. d. (ali pored toga nadživjeti,  jer tu dž  služi za dva glasa).
Mjesto V ili r’  bilježi se u tom rječniku r, na pr. zarSao, groce  i t. d. Držeči
se toga rječnika upotrebljavaju i gdjekoji pisci u svojim djelima slova g,  /, n,
r  (a dakako i <?).

Čirilovska slova.

§ 5. a) Cirilica ima toliko slova koliko i glasova, dakle 30,
jer u njoj nema združenih dvaju slova za jedan glas, kao što
su u latinici slova dž, lj, nj.  Evo svih dirilovskih slova navede¬
nih po redu toga pisma:

a,  6, b,  r, a, b> e, at, a, n, j, n, a, a,, m, h, h,, o, n, p, c, t, h,
y, *, x, n, >i, i;, m.

b) Mjesto 'r  pišu u cirilici neki pisci Bp, a neki ap, na pr.
aaijpbaTH, — aanp^aiui; mjesto r’ pišu neki p r t>, a neki pt, na
pr. rp r bon,e, rpaoue. Slova b  i b tu se ne izgovaraju nikako, ved
samo znače, da. je p (r/  vokalno. Od novijeg vremena pišu neki
pisci p, na pr. 3apbaxu, rpoue i t. d.

Dioba g-lasova.

§ 6. Diobi glasova navedenoj na str. 2. do dajemo još ova
dva konsonantska reda:

nosni  (nazalni); m, n,

pr e dušni  (t. j. konsonanti, koji se mogu izgovarati,
dogod traje daha, do „preduška“, spiranti):
/; c, s, š , z, ž, h, j.

Zatirn dodajemo, da se medu n ep dan e konsona te može

brojiU  ‘ '• Vokali.

Nepostojano n,

§ 7. a) Ima mnogo rijoči, koje poradi lakšega izgovora imaju
vokal a medu posljednju dva konsonanta, a nemaju ga u onim

oblicima, gdje ona dva konsonanta ne stoje na kraju riječi. Tako
je pas  pored psa,  — san  pored sni,  — mbmak  pored mimika, —
bvan  pored ovna,  — starac  pored starca,  —- 1tratah  pored kratka,
— slavan  pored slavno,  — tukan  pored lužna,  — vi tak  pored
■vitko,  — jcsam  pored jesmo  i t. d. Ovakovo a,  ko j e u j ednini
oblicima iste riječi stoji, a u drugima ga nema, zove
.•e nepostojimo.

Bilješka. Samo medu konsonantima st, St, zd, id nem  a nepostojanog o;
govorimo na pr. past, plait, grdzd, ddzd,

b) Neposlojano a  imaju i neki prijedlozi prema torne, je li
riječ bez njega lako ili teško izgovoriti. Govori se na pr. s očem,
s  .tobom, iz  neba, k  lavu, uz  mene i t. d., ali pored toga se go¬
vori: sa  sinom, s d  zdravim, izd  sna, ka  grobu, uza  Savu i t. d. —
Ovo je i onda, kad je prijedlog s drugom kojom riječi sastavljen
ti jeclnu. Imamo na pr. bczdušan, izmisliti, sldžiii, smisao  i t. d.,
a pored toga je : bezdzlen, iza,slanik, sdstaviti, sašili  i t. d.

Bilješka 1. Mora se uzeti sa  (mjesto s) ispred s, š, z, e  i ispred instru-
mentala mndm;  — ka  (mjesto k}  mora se uzeti ispred k, g.

Bilješlta. '2. Gdjekoje s prijedlogom složene riječi mogu nepostojmo a
imnti i nemati. Tnkove su na pr. izagnati  ili izgnati, obdviti  ili obviti, razce¬
pili  ili ritspeti, sai.upiti  ili skupiti, sdvjet  ili svjet  i t. d.

§ 8. Mjesto 'današnjega nepostojanog a  bilo je u staro doba u jednim
rijeeima a., a u drugima t. Tim su se slovima naznačivali oni glasovi, što ih
čovjek i nehotice izgovara, ako hoče da izgovori na pr. konsonante gk, dt, bp
ili kg, td, ph  jedan za drugim brzo, ali da se jedan i drugi dobro čuje; to se
ne može drukčije učiniti, nego da se medu njima izgovori osobiti vokal, koji
•če biti a, ili h;  prvome izgovor naginje prema m  ili o,  drugome prema i  ili e.
1’oradi toga svoga osobitog izgovora zovu se a,, b  poluglasi;  siovu a, veli
se debeli,  a siovu b  tanki  poluglas; veli se takoder; debeli ili tanki
„jer“ (ovo je ime „jer“ slovima a>, b od starine). — Ti poluglasi nijesu prešli
svuda u a (kao Sto su prešli na pr. u pas, kratak),  več su u mnogo riječi na-
prosto iščezli, na pr. u psa, kratka  (nekad je bilo pasa, krateka) i t. d.

Frelaženje vokala o ne.

§ 9. a) Iza nepčanih konsonanta prelazi  o  u e.
Govori se u instrumentalu sing. kdnjem, mukem, oračem, prija¬
teljem,  ali bratom, junakom,  — u pluralu krdjevi, mukevi,  ali dril-
govi, gradovi;  — u nominativu sing. srednjega roda polje, srce,
ali brdo, sdlo;  — u pridjeva i zamjenica vruče, tilde, naše,  ali
jako, milo, njegovo,  ili ččga, čemu, njega, njdmu,  ali bvoga , onomu,
tomu; —  u tri glagola kraljivati, suknjdvati, rojevati,  ali darovati,
kupbvati, milovati;  — u tvorbi riječi kraljev, Milošev, oračev,  ali
bratov, Dragiitinov , junakov  i t. d.

b) Od ovoga pravila ima dosta izuzetaka, t. j. o  iza nepčanih konsonanta
ne mijenja 00  avagda u e.  Tako ja; L u vokativu i u inatrumentalu sing. imenica
ženskoga roda, na pr. ddšo, Mčo, l&čto, zemljo,  — dušSm, kiltom, ladom, zern-
IjOm,  — 2. u dativu i lokativu sing. pridjeva i zamjenica ženskoga roda, na
pr. tudoj, vručSj, našoj,  — 3, u mnogo imenica koje se govore od mila, na
pr. B6žo, Mišo, Hjo,  — 4. u pridjeva na pv  od imena bilja, koji znače, od
Sega je što: dskorušov, trešnjov, višnjov.  — 5. u nekoliko glagola VI. vrste kao:
bičdvati, bdžičomti, pijančovati, učiteljovati  (ali mnogi govore i po pravilu: biče-
vati, božičevuti, pijančevali, učiteljevati),  — 6. u složenih riječi, na pr. dušd-
gubac, gornjozemac, leonjokradica, siincolcret, zemljopis  i t. d. — 7. u nekih riječi
ostaje o  na počeiku nepromijenjeno, na pr. cohdtati  (ili cvokotati, t. j. drhtati
od zime), čoijelc, Ijbsnuti  (t. j. pasti, da se sve čuje), šobOt  (glas, koji se čuje
nejasno i kao iz daljine). Mnoge su od ovakovih riječi uzete iz drugih jezika,
na pr. čdbanin, čorav, BSrSije, Jovan, jdgunast  i dr.

c) U gdjekojim s-e riječima o  iza r  takoder mi¬
jenja u e;  na pr. u instrumentalu sing. carem, gospoddreni; —
u pluralu cdrevi, cdrEva;  — u pridjeva -  carev, gospodaren.  Tako je
i niore, sire  (srednji rod komparativa). U tim i sličnim rije¬
či m a nekad je r bilo nepčano  (t. j. izgovaralo se kao rj
u jednom glasu), pa je zato iza njega o  prelazilo u e, i to je
ostalo do danas, kad nikakvo r  nije više nepčano. — Gdje r  nije
ni u starini bilo nepčano, tamo je iza njega stajalo o,  pa stoji i
danas; na pr, u instrumentalu sing. darom, Izvorom,  u nomina¬
tivu plur. darovi,  i u drugim riječitna kao starost, m ddr o, daro¬
vati, mirovati  i t. d.

Vokal e.

§ 10 . U staro je doba bio osobiti vokal e, koji se u staroj
čirilici pisao znakom b, kojemu je ime „jat“, a izgovarao se kao
dugo e,  koje malo naginje prema i.  Od toga je glasa u jednom
dijelu naroda nastalo i, na pr. plvati, svldolc, sino, rilca  (to je
ikavski ili zapadni  govor); u drugo m se dijelu naroda razvilo
e,  na pr. pevati, svedok, s§no, rilca  (to je ekavski ili istočni
govor); u trečem dijelu nastalo je u kratkim slogovima je,
u dugima ije , na pr. pjevati, svjšdolc, sijeno, rijelca  (t? je i je¬
ki a v s k i ili južni  govor;.

P T  a' Ima slučajeva, gdje južni govor u dugim slogo¬
vima .-a o bi bilo po pravilu, več je.  Tak ve su riječi:

djčva, vješiao, javnost, zamjerati, sjonika, inbojerka, inbvjerca  (ge¬
nitiv sing. od: movjerac), Nedjeljko.  — OsobOo.se to nalazi
u genitivu plur.,  kao što je na pr. 1 ' h pjega, vjera; djS.a ;
Ijeta, mjSstU  od: mjera, pjega, vjera; djelo. bjelo, i.ijMo;  tako je i:
mcdvjeda, uvjeta; bdsjeda, nedjelja; koljena,  koje su genitivi plur.

33

od: mčdvjed, uvjet; bbsjeda, nedjelja; kbljeno. —  Isto je joS u par-
ticipu perfekta I. glagola, koji se u infinitivu svršuju na -jeti,  na
pr. vtdjBvši , poletjevši, preirpjevši, razumjsvši,  i t. d. od vid jeti,
poUtjeti, pretrpjeti, razum jeti.

b) U kratkim slogovima iza r  južni govor mjesto
je  obiCno  ima  e. Tako je na pr. bregovi, vremena, sredina,
srednjiuvreda, vršdniji.  Samo u nekoliko riječi iza r  stoji je:
gbrjeli, grjehbta, grjlšan, grješmk, korjenčič, pogrjješka, rješdvati,
rješenje, stilrjeti (bstarjeti), strjelica, sirjeljdč, rjlčica  (t. j. mala

rijeka), rječit, rjedl, rječnik, starjdšina.

c) [spred glasova  o  i j  p r e 1 a z i je u i,  na pr d'io  (ge¬
nitiv sing. dijela), do  (ženski rod cijela), Mio  (ženski rod htjela),
vidio  (ženski rod vid j el a), dibba  (prema: dio — dijela ); bij uh — bijaše
(u istočnom govoru: bij ah  — bejaše), sniijem, dbspijim  (infmitiv :
smjeti, dospjeti), sijati  (u istočnom govoru: sejati), smijati  se
(u istočnom govoru: smšjati  se) i t. d.

d) U književnom jeziku ne prelazi dj  u d,  ni tj  u č,  kad
iza d  i t  stoji je, koje je postalo od negdašnjegge  (t),
nego se tada dj  i tj  izgovara u dva glasa; dakle na pr. djelo,
djevojka, vidjeti, tj Sr ati, utjeha, letjeti  i t. d. ne izgovara se u knji¬
ževnom jeziku delo, devojka, videti, čerati, učeha, lečeti  (premda se
u mnogim krajevima južnoga govora tako govori). Osobito treba
zapnmtiti, da se u književnom jeziku govori gdje, ovdje, dndje,
a ne gde, ovde, onde.

e) Negdašnje e' (f») iza j prelazi  u a. Prema oblicima
vidjeti, letjeti, trpjeti  imamo bojati se, zujati,  što je postalo od
bojeti (sc), zujčti  (kako je na pr. vidjeti  postalo od vidi ti).  Isti je
prijelaz iz umi u glagola: kričati, Išžaii,  o kojima vidi u § 24d.

Bilješka. Mjesto ije  pišu mnogi Hrvati te, na pr. neka, steno  i t. d„ ali
gramatika to ne odobrava, jer je protivno dobru izgovoru.

Prelaženje g-lasova r 1 , er, ol, or  u U, rH, la, ra.

§ 12, U vrlo staro vrijeme nalazili su se Cesto glasovi el,
er, ol, or  u sredini riječi medu dva konsonanta; poslije se to
promijenilo, te gdje drugi konsonant nije  bio  j, več
drugi koji, tamo je el  prešlo  u le  (a što otud nastaje, vidi u
§ 10), er je prešlo  u rč  (a što otud biva, vidi u § 10. i 11 b),
ol  j e prešlo  u la,  a or  u ra.  Primjeri: prema prezentu meljem
(t. j. mel-jem) u infinitivu je mljetti,  što je postalo od melti
It. j. mel-ti): prema prezentu derem  (t. j. der-em) glasi infinitiv

a

T. Maretidt Gramatika.

84

drijtti,  što je postalo od derti  (t. j. der-ti); prema imenici prbsior
ima pridjev prbstran,  koji je postao od proštom  (t. j. prostor-n,
gdje je n  nastavak za tvorbu pridjeva); govori se slan,  koje je
postalo od soln  (t. j. sol-n, gdje je n  isti nastavak, koji n prbstran);
infmitiv Mati  je postao od kolti  (t. j. kol-ti; prezent koljem,  t. j.
kol-jem).

BlljeSka. Danas ima dosta riječi, gdje ovi glasovi Stoje' u sredini rij egi
medu dva konscnanta, na pr. selski  (običnije: seoski), bčrba, verkati se, golčat
(kad se veli: g3 golčat), mdrski, gornji  i t. d. U starom jeziku te su i slične
riječi iza l, r  imale poluglas, dakle el, er, ol~ or  nije stajalo medu dva konso-
nanta i- za to se nije pretvorilo u Iž, rž, la, ra

Prijevoj i prijeglas.

§ 13 . Gesto se u dvije riječi ili u više njih medu sobom
srodnih vokali po stalnim pravilima izmjenjuju. To pravilno
izmjenjivanje vokala zove  se  prijevoj. I to ide u pri¬
jevoj, kftd u kojoj riječi nema nikakvoga vokala na onome mjestu,
gdje druge srodne riječi imaju ovaj ili onaj vokal.

Primjeri prijevoj a:

a) sa dva lika;

mrk  — mrak; svrbjeti  — svrab,
grmjeti  — grom,

bbsti — probddati; hrdm — hrdmati; moči — pomdgati,
plesti  — plot,

uljesti  (prezent M ježem) — ulaziti,

(v ds ti (cvdtem)  — cvijet,

Uti  — bSj; Viti  — loj,

iihititi  — hv&tati,- Mseo  — kv&s;

b) s a t r i 11 k a :

vrl jeti  — vretino  (t. j. ono, što se vrti, mjesto vrjeteno  po g ll\b)
— bbračati  (mjesto obvratjati  po § 21 b i 31 e),
prevesti—prevbditi  — prevadati; uvesti  — uvoziti — uvažati,
piti  — pojiti  — napajati,
dahniti  — dihati  — diXh;

c)  sačetirilika:

br&ti — berem — hirati — izbor; raz dreni  — ddr ati—rdzdirati —rdzdor,
teči  — Istjecati  — istok  — istakati,  /

reči  — proricati  — riječ  — prorok;

63

d) sa pet likora:

■smrt  — mrijbti  (postalo od merti  po § 12) — umirati  — mbriti —
umdrati.

BiljeSka. Prijevoj je ono, Sto se u njemačkoj gramatid tov« Ablant,
na pr. bindtn, gebunden, Band  iH fliegen, geflogm, Flug  itd.

§ 14. Prijeglas se zove ono mijenjanje jodnoga
vokala u drugi, što ga iste koji glas ispred njega ili
za njim. Prijeglas je dakle mijenjanje vokala 6  (6) u i ispred p
i ispred j,  na pr. Mio  mjesto htjeo  ili sijati  mjesto sjtjati  'i t. d.
(vidi u § Ilc);  prijeglas je i mijenjanje vokala č  (4) u a j,
c, š,  na pr. zijati, kričati, lieati  (vidi u § 11 e, 24d); tako isto
mijenjanje vokala o  u e  iza nepčanih konsonanta, na pr. u instru-
mentalu sing. mužem, ordčem  mjesto -om  ili u pluralu Jerajevi,
muževi  mjesto -ovi  (vidi u § 9 a). , ,

Bilješka. Prijeglas je ono, Sto se n njemačkoj gramatici love Umlaut,
na pr. der Oast  — die Odst*  ili das Buck —  die BUcher  i t. d.

Zijev.

§ 15. Kad se u istoj riječi sastanu dva vokala j »dan
do drugoga,  onda se to zove zijev (lat. hiatus). Primjeri: čdo,
ddo, naostriti, neiigodan , p duh, poočim, poučiti , veseo, ieteoci  itd.

Katkad se zijev ukida tako, što se oba vokala stegnu u
jedan; u nekim se krajevima govori na pr. čtivo, Jc&povO, ritsO
mjesto čuvao, kupov ao, rezao  i t. d.

Zijev je samo na pismu  onda, kad je prvi vokal i, na
pr, b'io, dibba, mio , nbsio, pribnuti, pridnjati.  Te i slične riječi
tako se pišu, ali se izgovaraju bijo, dijbba  . ...

Konsonanti.

Sljubljivanja (asimilacija) konsonanta.’ [

§ 16. Kad se u koj oj 'riječi nadte bezvučni konso-
nant pred zvučnim ili zvučni pred bezvučaim, onda
se u izgovoru sljubljuju tako, da se prvi promijeni

premadrugome,  i tako oba konsonanta budu ivučni ili oba
bezvučni, na pr. svddba . ičško  mjesto: svatba , težko  i t. d. (Vidi
na str. 26.).

Bilješka 1. Konsonant d  ispred »15 piSe se be* prom je ne, n« pr.
gradskl, oihječi, odšetati.  Tako je i gospodatvo, kadšto,  premda gdjekoji piSu

gospostvo, kašio.

86

Bilješka 2. Konsonant t  ispred s  ponajriSe se piSe bez promjene, na pr„

bratsh, hhatskl.  Tako je i 6 ogatstvo, prokletstvo,  premda gdjekoji pi8u bdaa
sivo, proklčstvo.

§ 1/, ispred b  i p  mijenja se n  u m ; imamo na pr..
Mmba, lilmben  (mjesto: hinba, hinben), zelembae, crvempcrlca ,
strdmputica.

§ 18. a) Ispred IjS  i nje,  gdje je  stoji prema ekavskom e,
ikavskom i,  konsonant s  ostaje, na pr. pbsljednji, nasljedovati, sljb-
pačlffl, snjSžan, snjegovi.  Inače ispred Ij  i nj  pretvara se s u s,
na pr. misijah  (mjesto: misijah  od misliti), mišlju  (instrumental
sing.), izmišljen, pošljem  (t. j . pbšaljem  od: pbslati), nošnja, prošnja,
današnji, iješnji.  — Izuzetak je složeni glagol sljubiti se.

b) Ispred c i c' prelazi s n i; na pr. 'pušče, praščič, rilclošču
(instrumental sing.), lisce-,  tako je od izčupati, razčistiti  nastalo
najprije isčupati, rasčistiti,  a onda iščiipati, raščistiti;  —beščuian
je postalo od besčutan,  a ovo od bezčatan.

c) Ispred Ij  ostaje z,  ako je na kraju prijedloga, na pr.
izljubiti, razljutiti.  Inače ispred Ij  prelazi s  u ž,  na pr. bojazljiv,
ljubežljiv, pazljiv.  — Izuzetak je popuzljiv.

d) Ispred nj  prelazi z  u i, na pr. grožnja, vbžnja, ispražnji-
vati;  ali z  na kraju prijedloga ostaje, na pr. iznjihati, raznjihati se.

e) Ispred dž  i d  mijenja se z  u ž,  na pr. prlcbždžija  (od:
prlcozdžija,  a ovo od: prJcosdžija ), grSžde, gvožde.

§ 19. Glas h  ispred č  prelazi u š;  glagoli ddhtati  (tj. teSka
dihati i diktati  imaju u prezentu ddščSm, dMčeš, drščem, diščeš  ...
Od Bihač  genitiv je Bišča,  dativ Bišču  i t. d., a čovjek iz toga
mjesta zove se Biščanin  (ali se govori i Bihač,  gen. Bihdča).

§ /JO. Glas c ispred t  mijenja se u š; na pr. što  (od stari-
jega: čto, genitiv čega,  dativ čemu), štiti  (od starijega: čtiti, t. j.
citati), junaštvo  (mjesto: junačtvo), proroštvo  (mjesto: proročtvo),
— Izuzima se učtiv.

Ispadanje konsonanta.

(Vidi na str. 26 i 27).

§ 21. a) Samo u jednom slučaju ostaju dva jednaka kon¬
sonanta jedan do drugoga; to je u superlativu onih pridjeva v
koji se počinju s glasom j,  na pr. jak, jUžan;  njihov superlativ
glasi ndjjadl, naj južnij%  i t. d.

87

b) Gdje bi se imali sastati konsonanti Iv,  tamo v  ispada i
ostaje samo b,  na pr. bblast  (mjesto: obvlast), obrdtiti  (mjesto:
obvratiti), običaj, dbilcnuti se  (mjesto: ob vi čaj, obviknuti se), bbje-
-siti  (mjesto: obvjesiti).

Bilješka. Katkad ostaje bv  bez promjene, na pr. obvesti, obvbditi, obviti,
obvijati  (ili obdviti, obavijati  s nepostojanim a,  vidi u bilješki § 7b).

§ 22. a) U nastavcima ski  (na pr. carski, planinski, rimski)
i stvo  (na pr. lldžensivo, carstvo, prijateljstvo)  ispada s,  kad se
načte iza suglasnika č, š;  na pr. bebki  (mjesto: bečski), junačla
(mjesto: junačski), proročki  (mjesto: proročski), vdroškl  (mjesto:
varošski), sirbmašM  (mjesto: siromašski), lupeški  (mjesto: lupešski,
a ovo mjesto lupežski), junaštvo  (mjesto: junačstvo, ali je c pred
t  prešlo u s' po § 20), sirbmaštvo  (mjesto: siromašstvo), mnbštvo
(mjesto: množstvo, ali je i  pred t  po § 16 prešlo u i).

b) Iza č  ponajviše ispada s u nastavku s ki,  au nastavku stvo  ostaje; na
pr. pleiničlcl  (od: plemič), tfšidtci  (od: Tfšič,  ime selu), mogučstvo, pdkudstvo.

c) Konsonant t  ispada izmedu dva konsonanta, od kojih je
prvi s  ili š,  a drugi je /c, m, n , nj;  na pr. liska  (genitiv sing. od
listah), grdsha  (postalo od: grostka, a ovo od: grozdka, nominativ
sing. je grozdak,  t. j. mali grozd), 'Asmcno  (mjesto : ustmeno),
bdhsna, rddosno  (mjesto: bolestna, radostno), pbzorišni  (mjesto:
pozorištni), godišnjl, gbdišnjftk  (mjesto : godištnji, godištnjak, oboje
izvedeno od imenice gbdište).  — Tako je t  ispalo izmedu s i b
u rijeeima gbzba  (od: gosba, a to od: gostba), tazblna  (od: tas-
bina, a to od: tastbina).

d) Izmedu dva konsonanta ispalo je d u nožna  — nužno
(muški rod: niiždan)  i u grozni  (na pr. vinograd, mjesto: grozdni).

O konsonantu h.

§ 23. a) Veliki dio naroda našega ne izgovara glasa h  ni-
kako, nego ga ponajviše izostavlja te govori na pr. oču, rast, dado,
gr a, usanuti, maati ; negdje ga pretvara u v,  a negdje u j,  na pr.
muva, suv, suva, njijati, hijati  i t. d. Sve te i slične riječi treba
pisati  sa slovom h,  dakle: hodu, hrdst, dadoh, grah, usdhnuti,
mdhati, muha, suh, suha, njihati, kihati  i t. d. Tako isto treba
pisati:  hvala, zahvaliti, uhvatiti,  a ne fala, zafaliti, ufatiti,  kako
mnogi govore.

b) Ali bez h  treba pisati i govoriti ove riječi: rda, Mav,
Mati se, Mati, Miti  (na pr. udi  mi-vino, t. j. škodi mi), nduditi, {
l&h, laka, lako, mek, meha, meko.

88

Prelaženje Konsonanta k—g—h  u £ — ž — S.

§ 24. a) Glasovi Te—g—h  prelaze u č—ž—š  pred
vokalom e.  Primjeri: od junak, drug, d&h  vokativ je sing. jii-
nUče, druže, duše;  — glagoli, kojima se osnove svršuju na k — g,
na pr. p ek, strig  (inflnitiv peči, striči),  irnaju reženu promjenu u
prezentu, dakle na pr. pdčem — pečeš—peče — pecimo — pecite  (ali
peku), strižem — strižeš — Striže — strižemo-—strižete  (ali strigu ), —- u
2. i 3. licu sing. aorista glase ti glagoli: pice, striže;  — u pa-
sivnom participu pečen, strižen.

b) Pred i  mijenjaju se glasovi k — g— h  u c— ž—š  u tvorbi
rij&čl;  tako pred nastavkom ica  u riječima na pr. riičica  (od
rtilca), djevbjčica  (od dj dvojka), nbžica  (od noga), knjižica  (od knjiga),
mušica  (od miiha); •— pred nastavkom tč,  na pr. jundčič  (od junak),
klobučič  (od klobuk), kovčežič  (od kbvčeg), kružič  (od krti g),' Vlašič
(od Vlah ); — pred nastavkom ina,  na pr. junačina  (od junak),
veličina  (od velik), družina  (od drug), množina  (od mnogi), grdšina
(od grah);  — pred i u glagola IV. vrste, na pr. junačiti se  (od
junak), mučiti  (od muka), blažiti  (od blag), služiti  (od sluga),,
strašiti  (od strah), sušiti  (od suh)  i t. d.

Bilješka. U oblicima  rečenu pi-omjenu imaju samo imcnice oči, uši
(od oko, uho).

c) Ista je promjena i pred nepostojanim a,  opet samo u
tvorbi riječl,  na pr. pred nastavkom ac: lučac  (od luk), dvo-
nožac  (od noga), krušac  (od kruh ); — pred nastavkom ah: jezicah
(od jezik), mračak  (od mrak), parožak  (od rog), težak  (pridjev od
imenice tSg,  t. j. težina), grašak  (od grah), siromdšak  (od sirdmah);.
— pred nastavkom an: 'oblačan  (od dblak), tužan  (od tuga), brižan
(od briga), grješan  (od- grijeh).

Bilješka 1. Glasovi k—g—h  prelaze u (—ž—š  takoder ispred nastavka
tki  i stho,  gdje iza £, ž, š  iepada s  (vidi § 22 a), na pr. prdročlci, junačja, va-
roški, sirdmaškl, prdroštvo  (mjesto prdročtvo,  vidi § 20), mndštvo, sirdmašlvo
itd.  Ista je promjena i ispred nastavka je,  na pr. naručje  (od ruka), pdd-
nBžje  (od noga), pddstrešje  (mjesto pod strehom)  — i ispred nastavka ji,  na pr.
wi4jl, Bdžjl.  — Nekad su nastavci ski, stvo, je, ji  imali pred sobom a; dakle
se može redi, da k — g—h  prelaze u č—ž — š  ispred j;  pa i svuda, gdje tu
promjenu vidim« pred nepostojanim a,  postalo je ono od staroga s (vidi § 8).

Bilješka 2. Kako mdnaški, sirdmaškl, vlMkl  dolazi od minah  (t'j- ka¬
teder), sirdmah, Vl&h,  tako od Čeh  mora biti (U ki;  Sto neki pišu češki,  te

nije dobro.

d) Konsonanti k—g  prelaze ispred č  (š) u č — ž,  ali iza tako
promijenjenih glasova pretvara se č  (*) u a.  Prema oblicima

39

vidjeti, Utjeti, itpjeti  i t. d. (gel j e je  stoji mjesto staroga e) imamo
kričati, leiaii,  koji su glagoli postali od krikčti, legeti ; tako je i
mučati, bjižati  i t. d.

§ 25. a) Od pravila, da glasovi k — g—h  pred e—i  prelaze u č —i— š,  ima
nešto izuzetaka. Tako riječi ženskoga roda, Koje se u nominativa sing. svršuju
na It a, ga, ha,  nemaju ispred en genitivu sing. i n nominativu i akuzativu
plur. nikakve promjene, na pr. muke, knjige, utjehe  it. d. j nema nikakve pro*
mjene ni a akuzativu plur. riječi muškoga roda, na pr., junake, drdge, sird-
mahe.  — Katkad ostaju k—g—h  nepromijenjeni pred i  u tvorbi riječi, na pr-
koleica ; 6 dkin, sčkin, slugin, snahinbuhinji  i t. d.

b) Gdje glakovi k—g—h  ostaju bez promjene ispred i,  tu je u davnini
mjesto današnjega i  obično bio osobiti vokal, koji se izgovarao .nekako nalik
na njematko U,  pisno se u staroj cirilici t>i, a danas se u latinici piše y.  Imamo
na. pr. kititi, gibati, hitrina,  a nekad je bilo kgtiti, gybati ., hytrina.  Takove su
J riječi dojkinja, Ofkinja, gloginja, Vlahinja  i dr. — Taj je glas stajao na
kraju i n oblicima muke, junake  (vidi pod a); pa se pretvorio najprije u i, a
poslije se i pretvorilo u e.

Prelaženje konsonanta k — g—h  u c—z—s.

§ 26. Konsonanti k—g — h  prelaze u c— z—s  ispred
i u ovim oblicima: u pluralnim padežima imenica muškoga roda,
na pr. junači, druži , diisi; junacima, dr mirna, dusima;  — u dativu
i lokativu sing. imenica ženskoga roda, na pr. muci, knjiži, snasi;
— u imperativu glagola, kojima se osnova svršuje na k — g;  na
pr. pek, strig  (infinitiv peči, striči),  dakle; peci—pčcimo— pecite ;
strizi—strizimo — strizite ; — u imperfektu istih glagola, na pr.
pecijah—pčcijaše . . strizijah—strizijaše  ....

Bilješka. Veoma rijetko k  pfelazi u c  ispred i  u tvorbi riječi,  kako
je u pecivo, tecivo, nčkolicina , tolicina.

Prelaženje konsonanta c—z  u

§ 27. a) Konsonant c  ostaje Cesto ispred e, i  bez promjene,
na pr. u riječima lice, sfce, ovci  (dativ sing.), ptici  i t. d. Mijenja
se c u d ispred e  u vokativu sing. imenica muškoga rbda, na pr.
striče, ISvče, mjčseče  (nominativ stric, Ibvac, mjeseč).

b) Ista je promjena i u tvorbi riječi, na pr. stričev, lovčev ,
mjčssčev.  Tako se c  mijenja u č  ispred i  u nastavku ica,  na pr.
bvčica, ptičica, paličica ; — u nastavku ič,  na pr. Mnčič, tičič ; —
u nastavku ina,  na pr. mjčsečma, lisičika, Ibnčina ; —* u nastavku
in,  na pr. krdljičtn, udovičin, Maričin;  — u glagola na pr. grd-
ničiti  (t. j. činiti granicu), nadničiti  (t. j. iči na nadnicu), besposličiti

o?

(t. j. biti u besposlici). — Ta je promjena i ispred nepostojanog
o; na pr. prdvičan, pšeničan, stričak.  Tako je promijenjeno c ud
i pred nastavkom ji,  na pr. lisičji, ptičji.

Bilješka. U pridjeva na pr. IdvaSkl, sljepačkl  nekad je iza č,  a ispred k
bilo &s, pak su oba ova glasa ispala (vidi u § 8. i 22 a), dakle je c  promijenjeno
u č  ispred &; pa i svuda, gdje se ta promjena dogodila ispred nepostojanog a,
postalo je ono od &. Taj se poluglas nalazio nekad i ispred ji,  na pr. u li¬
sičji, ptičji.

c) Konsonant e  prelazi u z  samo u dvije riječi,  a to
su knez, vitez-,  od njih imamo sa z: knSže, viteze  (vokativ sing.),
knčžev, knežina  (t. j. kneževina), suknežica  (koji se samo z.ove knez,
a nije pravi). Inače se s  pred e, i  ne mijenja; na pr. mraze,
obraze  (vokativ sing.), obrazina, voziti.

Bilješka. Pridjev viteški  stoji mjesto viteški ; ovdje su nekad iza š,  a
ispred k  bili glasovi is,  pak (  su oba ova glasa ispala (vidi u § 8. i 22 a).

O glasovima kt, gt.

§ 28. Glasovi kt, gt  prelaze  u d u infmitivu onih glagola,
kojima se osnova svršuje na k  ili na g,  na pr. pčči  (od: pek-ti),
striči  (od strig-ti). Isto je i u imenica ženskoga roda: pSč  (od:
pokt-t), moč  (od: mog-t).

Bilješka. U drugim slučajevima nema promjene, na pr. Idkti, nokti
(nominativ plur. od: Idkat, hdkat), kliktati.

Konsonanti t, d  pred t  i pred i.

§ 29. a) Pred t  prelaze glasovi ( i d  u s.  Na pr. u infini-
tivu plšsti  (postalo od: plet-ti), mesti  (od: met-ti), krasti  (od:
krad-ti), presti  (od: pred-ti); u tvorbi riječi: slast  (od: slad-t),
vlast  (od: vlad-t), propast  (od: propad-t).

Bilješka. Riječi dtjerati, natrčati  postale suod: odtjerati, nadtrčah.  Tu
nije d  ispred t  prešlo u s,  jer je nekad izmedu d  i t  stajao poluglas; a u krasti,
sldst  ... nije ispred t  nikad bilo poluglasa.

b) Pred l  ispadaju glasovi t  i d.  Na pr. u imenicama omelo
(od: omet-lo), j'elo  (od: jed-lo), sijdlo  (od: sijed-lo), prčlo  (od:
pred-lo); — u participu perf. II. pičla, plelo  (od: plet-la, plet-lo),
h ala, kralo  (od: krad-la, krad-lo); muški rod pleo, krao  postao
je (po § 30a) od plel, Jeral,  a to od: plet-l, krad-l.

Bilješka. 0 navedenim primjerima nije izmedu t, d  i izmedu l  nikad
bilo poluglasa; a gdje t, d  ispred l  ostaje, tamo je nekad bio poluglas; takve
su riječi kotlič, metla, svjetlost, odliičiti, podložiti, sedlo.

41

Prelaženje glasa l  u o.

§ 30. a) Pravilo je za glas l,  da se pr e t var a u o, gdje
stoji na svršetku riječi ili na svršetku sloga. Po tom
su pravilu na'pr. riječi: čilo, dao, govbrio, pjlvao , kotao, posao,
mio, vldclaoci, zčtcoca, seoba, žao  i t. d., koje su postale od:
čul, dal  ... — Kad se o,  koje je postalo od l , nade iza dru-
goga o,  onda se oba o stegnu u jedno dugo o; na pr. soho,
(mjesto: sokoo, a to od: sokol), tako je i: vd, so, bo, uho, probo
(od: bosti, ubbsti, pr ob bs ti ); tako je koca  (mjesto: kooca, ato od:
kolca, genitiv sing), podnc  (mjesto: poldne).

b)  Od ovoga pravila o prelaženju glasa i! u o ima dosta izuzetaka. Tako
na kraju  ostaje Z bez promjene u riječima: bdi, glagol, ohol, pomol  (kad se
kaže napomOl,  na pr. napomol Zagrebu), Radmil  (ime čovjeku), Radul  (ime
čovjeku), spol, topol  (ženski red tftnla). vdl-,  takove su i tude riječi, na pr. apo- ,

stol, Čiril, instrumental, kanal, konsul, žurnal  i dr. ^

c) JoS češče ostaje l  nepromijenjeno u sredini  riječi, osobito iza dugih
vokala, na pr. and II,a  (genitiv sing. od: andelak), bijelco.  (genitiv sing. od: bi-
jčlae), dacolka  (od: davolak), 'nevaljalca  (od: nevaljalac), tkalca  (od: tkalac),
ulnlca(od:  ubilac), Žalca  (od: žalac). Tako je i: bčlnica, davčlstvo, kdlfa, malico,
rndlba, načelnik, nevaljulšlina, dlcolni, prijestBlni, stakalce, stdlnjak, žalba  i t d.

d) Ima i takovih riječi, u kojih može biti i Z i o; na pr. andel  i andeo,
cijel  i cio, dijel  i d"to, prijčstpl  i prijestd, rdzdjel  i rdzdio, ugal  i ugao, selski
i s Hoški, straddlca  i strddaoca  (nominativ sing. stradalac), vldstelslt  i vlasteoslci
i dr. U tila je riječi obienije o; '■— u nekih je običnije l;  takeve su: bij el  i bio
(mjesto bjeo,  vidi u § lic), čil  i Cio, bbal  i bbao, ždral  i ždrao; bčlna, bdlno
i bona, bono  (muSki rod: bolan), bSlnik  i bdnik, lcrvopilca  i krvdpioca  (nom.
sing. krvopilac), tdbolca  i idbOca  (nom. sing. tčbolac).

Glas j  iza različnih konsonanta.

§ 31. a) Skujoovi bj, pj, vj, in j  prelaze  u bij, pij,
vij, mlj.  Na pr. u izvedenim imenicama: groblje  (od: grobje),
snoplje  (od: snopje), zdrdvlje  (od: zdravje), Mzumlje  (od: bezumje);

— u instrijmenlalu sing. zoblju  (od: zobju), kaplja  (od: kapju),
ljubavlju  (od: ljubavju); — u pridjevima: zublji  (od: Žabji), krdvljl
(od: kravji), sbmlji  (od: somji); — u komparativu: debiji  (od:
debji), (Tiplji  (od: tupji), zivlji  (od: živji); — u prezentn: sfobljčm <
(od: zobjem )j kapljem  (od: kapjem), hramljem  (od: hramjem); —
u imperfektu: sldbljah  (od: slabjah), kupljah  (od: kupjah), sldvljah
(od: slavjah), lomljsh  (od: lomjah); —upaš.  participu: oslabljen
(od:  oslabjen), kupljen  (od: kupjen), prbslavljen  (od: proslav;en),
slomljen  (od: islomjen). gs*

12

b) Skup cj  prelazi u (5; na pr. lačen  (od: bacjen),
Kdrlovčanin  (od: Karlovcjanin), tamničar  (od: tamnicjar).

c.) Gdje bi se iraali sastati skupovi 6j, dj, Ijj,
njj, jj,  tu ostaja samo  6, d, lj, nj, j.  Na pr. u izvedenoj
imenici poJauie  {od: pokučje, t. j, pokučstvo); — u instrumentalu
sing. niču  (od: nočju), čadu  (od: čadju), obttclju  (od: obiteljju);
— n komparativu: vrilčl  (od: vručji), fičti  (od: ridji), Mnj%  (od:
krnjji); — u imperfektu: tudah se  (od: tudjah se), brojah  (od:
brojjah); — u pas. participu ■ Hijen  (od: uljjen; inf. uljiti,  t. j.
začinjati uljem), umanjen  (od: umanjjen), bsvojen  (od: osvojjen).

d) Skupovi čj, šj, &j  ostaju.  bez promjene. Na pr.
riječju, kokoš ju, lažju  (instrumentali sing. od: riječ, kokoš, laž) ; —
ndručje, obličje, pbdušje  (što se daje za dušu), pbdstrešje  (mjesto
pod strehom), aružje, podnožje;  — lisičji , vučji. mišji , kokošji ,
Božji.

e) Skupovi dj, tj  prelaze  u d, c.  Na pr. u izvedenim
imenicama: milbsrde ( od: milosrdje), sude  (od: sudje), cviječe  (od:
cvijetje), pruče  (od: prutje); — u instrumentalu sing. zapovijcdu
(od: zapovijedju), smrču  (od: smrtju); — u pridjevima: gbvedl
(od: govedji), tčlečl  (od: t-eletji); — u komparativu: Uidi  (od:
ludji), ljuči  (od: ljutji); — u prezentu, imperfektu i u pas. parti¬
cipu: glddem  (od: glodjem), mečem  (od: metjem); — vodah  (od:
vodjah), mdčah  (od : mutjah); — roden  (od : rodjen), vračen
(od: vratjen).

f) Skupovi lij, gj, hj  prelaze ponajviše  u 6, z, š.
Na pr. u izvedenim imenicama: opdnčar  (od: opankjar). knfižar
(od: knjigjar); — u komparativu: jdči  (od: jakji), draži  (od:
dragji), tisi  (od: tihji); — u prezentu i u participu prež. skačem
(od: skakjem), strilžem  (od: strugjem), mašim  (od: matijem); —
vičuči  (od : vikjuči), idžuči  (od • lagjuči). jdšTtči  (ocl jahjuči).

Bilješka. Rijetko se kj. gj, hj  mijenja u c, s, s, kako je u imenici Ilc«
(od: likje, riječ srodna sa lik, oblik),  u glagolima nleati  (od: nikjati), proricati
(od: prorikjati), utjecati  (odi utekjati). dhati  (od digiati). stuati  (od: stigjati),
užieati  (od :  užigjati), dišati  (od: dihjati)

g) Skupovi  l-j, n-j  (t. j. čirilicom Jij, hj) prelaze u
jedinstvene glasove  (j, nj  (t. j. čirilicom ji>, h,).  Na pr. u
izvedenim imenicama: vesčlje , t. j. Becča.e (od: vesel-je), granje,
t. j. rpaine (od: gran-je); — u instrumentalu sing. s olju,  t. j. coji>y
(od: sol-ju ), zelenju,  t. j. 3&ien>y (od: zelen-ju); — u kompara¬
tivu: bjeljl,  t. j. dj&bfl (od: bjel-ji), cbiji , t. j. npn,0 (od: crn-ji);

43

— u imperfektu i u ,pas. participu-; hvdljuh,  t. j. xiiaa>a.x (odt
hval-jah), hrdnjah,  t. j. xpair>ax (od: hran-jah); — hvtjJjen, t.  j.
XBa:i>en (od: hval-jen), hranjen , t. j. xpan>en (od: h ran-j en).

h) Skup rj  ostaje negdjebez promjene, a negdje
se mijenja  u r.  Tako je u jednu ruku stvarju  (instrumental
sing. od: stvar), Zagorje , zvijerje, p ur ji  (pridjev od: pura).  — U
drugu je ruku sin  (mjesto širji,  komparativ od širok), slvoren
(od: stvorjen), orcm  (od: orjem).

i) Skupovi sj, zj  ostaju negdje bez promjene, a
negdje se mijenjaju  u š, &.  Bez promjene je> na pr. klasje ,
trsje, lozje; pdsji, kozji.  — Promjjenjenc sj, zj  u š, ž  imaju ri-
ječi viši  (od: višji, komparativ od: v'fsok), bfžl  (od: brzji), tešem
(od: tesjem), vežem  (o,d: vezjem), nošen  (od: nosjen), pdžen  (odr
pazjen).

Bilješka 1. Skupovi rj, sj, zj  ostaju bez promjene ondje, gdje je nekad
medu r  i j,  medu s i j,  medu z  i j  bio poluglas; a gdje poluglasa nikad nije
bilo, tamo je od rj, sj, zj  nastalo r, š, ž.

Bilješka 2. Nikakva se promjena ne dogada, kad se nade je,  koje je
postalo od negdašnjega ž,  iza kojega Ifbnsonanta osim iza l, n.  Primjeri: bje-
Una, pjesma, vjera, mjesto,  — cjelicati,  — djelo, dječa, tjerati, tješiti,  —•. sjeme,
zjčnica;  ali voljeti, pocfnjeti,  t. j. Bčasern, nomimera (postalo od: vol-jeti, po-
crn-jeti); tako je i Ijepfota, njemački,  t. j. .tcnora, u.eMaaKH (prema: l'ijep, Nijemac).
O glasovima je  iza r  vidi § 11 b.

Bilješka 8. Nema nikakve promjene u složenim riječima, gdje j  stoji
iza kojega prijedloga, na pr. objdtčati, objužiti, nadjdčati, podjdriti, sjahati,
izjaviti.

O glasovima šG, še, št.

§ 32. a) U nekim riječima ostaje šč  bez promjene, na pr.
daščica, daščara, guščica, gilščdr,. koščica, puščica, puščdni  i t. d. —
a u nekim se riječima sc mijenja u št,  na pr. gdrštak, lupeština,
Ijustiti, mfšiiti se  (na pr. mršil  mu se čelo), siromaština, vdjštiti,
voštanica  i t. d.

Bilješka 1. Glas je d u navedenim riječima postao od negdašnjega Sr
ispred i  (po § 24 b) ili od ij  (po § 31 f); s  ispred i  prešlo je po § 18 b u š,
pa je to š  ostalo i onda, pošto je u nekim riječima č  prešlo u t.  Tako je daš-
čica  postalo od dasic-ica,  — guščica  od gusk-ica,  — koščica  od kostk-ica  ( t  je
po § 22c ispalo), —puščica  od pušk-ica,  — lupeština  od lupešk-ina  (a ovo od:
lupežk-ina), ljuštiti  od ljusk-iti, — mrštiti se  od mrskiti se  (t. j. kad se kupe
mrske na čelu), — siromaština  od siromašk-ina,  — vojštiti  od vojsk-iti.  U drugit
je ruku daščara  postalo od dask-jara,  — gorštak  od gorskjak,  — guščar  od
gusk-jar,  — puščani  od pušk-jani,  — voštanica  od vosk janica.

44

Bilješka 2. Rijetko se pored št,  koje je postalo od šč,  govori ščj  tako
je ištem  i iščem  (mjesto: iščem, od: iskati}, pfjšitSm  i plješčlm  (mjesto: plježčem,
od: pleskati).  Pravilnije je ištem  i plještem .

b) Gdje je št  postalo od šč,  tamo po zakonu treba da iza
njega mjesto o  stoji e,  jer (po § 9 a) iza c' prelazi o u e.  Zato
riječi plast, prišt  imaju u instrumentalu sing. plastem, prištem,  u
nominativu plur. plaštevi, prištevi ; tako i u godište, bgnjište  stoji
e  mjesto o. 1

Bilješka. U riječi što  nije moglo o  priječi u e,  jer n njoj nije t  postalo
od č  (vidi u § 20).

§ 33. a) Gdje se sastanu glasovi š  i 6,  tamo se u nekim rije-
čima pored šč  govori i št ; na pr. krščen  i kfšten, kršččnje  i kršienje,
krščdvati i krštavati, namješčen  i namješten, ndmješčati  i ndmještati,
ispuščati, dopuščati  i ispuštati, dopuštati.  Svuda je tu pravilnije št.

b) Mnoge se riječi govore samo sa šč,  na pr. gošča  (žena,
koja je u gostima, postalo od: gostja), gbščah — gbščaše, gbščenje ,
gušči  (komparativ od gust ), poščah — pbščaše, leiščanin  ili hriščanin,
lišče, ušče.  Osobito vrijedi to za instrumental sing., na pr. r&došču,
stdrošču, žalošču  i t. d.

O kvantiteti i akcentu.

O kvantiteti.

§ 3i. Vokali su u riječima neki,kratki, a neki
s u d u g i. Kratkoda i dužina vokala zove se zajedničkim imenom
kvantiteta  (t. j. količina). Kratki su vokali u riječima na pr.
car, rat, voda. misliti, kupovati > t. d., a dugi su na pr. u kralj,
red, žena (genitiv plur.), pitam (1 lice sing.), stupova (genitiv
plur.) i t. d. Različne su kvantitete vokali u mnogim riječima,
na pr. ruka, ženOm (instrumental sing.), kraljevič, mlšljasmo
(1 lice plur imperfekta), pomočnik i t. d

Bilješka. Navedeni znak za kratkoču rijetko se upotrebljava, jer se zna
i bez njega, da su svi vokali kratki, koji nijesu dugi.

O akcentima uopce.

§ 35. a) Akcent " (na pr, u brat, m'iš)  zove se zato brzi,
jer se izgovara brž e od ikojega drugog. Akcent ’ (na pr. u staža,
voda)  zove se zato spori, jer se izgovara nešto sp o rij e nego
li brzi, premda su oba kratki.

1  Kajkavci (t. j. oni Hrvati, koji mjesto što  kažu Jcaj)  govore godišie,
ognjišče ; tako oni govore i plašč, prišč;  oni su dakle tu sačuvali stariji izgovor.

45

%

b) Akcent - zove se silassni, jer sila izgovora kao da si-r
lazi  na niže; na pr. riječi krdlj, meso  izgovaraju se kao kr dalj }
mleso,  ali tako, da medu da, le  nema nikakvoga prekida; sila
izgovora silazi  dakle s naglašene polovine na nenaglašenu.

c) Akcent ' zove se uzlazni, jer sila izgovora kao da
uzlazi  na više; na pr. riječi narod, pbtak  izgovaraju se kao
nadrod, peetak,  ali tako, da medu ad, ei>  nema nikakvoga pre¬
kida; sila izgovora uzlazi  dakle s nenaglašene polovine na
naglašenu.

§ 116. Od nenaglašenih vokala mogu imati du-
Ijinu samo  oni, koji stoje iza akcenta.  Dugo je na pr. a
u riječi žena  (genitiv plur.), dugo e u riječi kraljice  (genitiv sing.),
dugo i  u riječi vbjnik,  dugo o  u riječi trgovca  (genitiv sing.),
dugo u  u riječi nasuti  i t. d. U jednoj istoj riječi može
i više vokala od j e dno ga biti dugih;  na pr. naroda
(gen. plur.), sdčuvajmo, tr-govaca, djbvojaka, pekarmca  (gen. plur).

§ 37. a) Za mjesta, na kojirna u riječima može stajati koji
akcent, vrijede ova pravila:

1.  riječi  od  jednoga sloga mogu imati samo brzi
i silazni akcent;

^. riječi  od  dva sloga mogu na prvome imati- sva
četiri akcenta, a na drugome ni jedan;

3.  riječi  od  tri sloga ili od više na prvome mogu
imati sva četiri akcenta, na posljednjemu ni jedan,
a na ostalim slogovima tnože stajati samo spori i
uzlazni akcent.

b) fzuzetaka od rečenih pravila ima vrlo malo. Pravilima 2.  i 3.  protive
se riječi: a(a.(na pr. ala čuda!), uvbh  ili povfh  (na pr. uvrh ili povrh gore),
usred  ili posred  (na pr. usred ili posred vinograda), kojigod, kojek&d, kojekud,
kojegdje, kolilcogbd, očevidni, zlomišIjenik, ranor&nilac, svojevoljno, jedinoditšno
i još gdjelcoja takova složena riječ.

c)  \^rlo rijetko ima koja riječ dva akcenta;  to je u su¬
perlativu, na pr. ndjstdrijl, najbogatija, ndjpametnijega  i t. d. Takve
su i složene riječi kdkavgod, svrzibrdda  (t. j. čovjek, koji je nosio
bradu, pak je obrijao), svHimdntija  (čovjek, koji je ostavio man-
tiju), izjedipbgača  (čovjek izjelica). Buduči da je takvih riječi vrlo
malo, može se postaviti pravilo, da riječi mogu imati samo
po jedan akcent.

v Bilješka. Nenaglašeni dugi vokali b.iiježe se u ovoj knjiži znakom
Mjesto toga znaka mnogi uzirnnju za takve vokale znak ^ (onaj isti, koji služi
za silazni akcent) te pižu n. pr. žtna, vojnik, sdčuvajmo  i t. d. To nije po-

46

grješka, Jer se zna, (5a rljeSl mogu ImatI samo po Jedan akcent; ako dakl«
znak ^ stoji i zft drugoga kojeg akeenta, onda on ne može drugo značiti nego
nenaglašenu duljinu.

Akcenti na «5 (*).

§ 88. a) Kad je zapadno (ikavsko) i , istočno (ekavsko) e
kratko i naglašeno, onda je isti akcent i u govoru južnom (ije-
kavskom); na pr. pisma, vlnčali, pisma, vbičati,  — pjosma, vjenčati.

b) Kad je pak zapadno i,  istočno e dugo i naglašeno, onda
se u južnom govoru glas l  cijepa; tako je na pr. lik, vrime,  —
Uk, vrime,  ali lijak, vrij ime.  U prva dva govora je dakle po jedan
slog sa silaznim ili uztaznim akcentom, a u j.užnom se go¬
voru d rascijepilo u dva sloga, te prema zapadnom
i istočnom i—e  ima južni govor ije,  a prema zapad¬
nom i istočnom  i — i  ima  ijž.  To lijepo odgovara onome,
što je rečeno u § 3B, da se na pr. kralj  izgovara kao kraalj,

— narod  kao nadrod  i t. d. Evo još primjera: rajem  (nem, nim),
sijemo  (seno, sino), vljenče  (vence, vinče, vokativ sing.), rijčlca
(reka, rika), prijestolje  (prestolje, pristolje), procijlniii  (procenili,
prociniti) i t. d.

c) Ima i takovih primjera, gdje je vokal, Sto je postao od d, u zapadnom
{ n istočnom govoru kratak i bez akcenta: n. pr. pobiči, promina  ili pobeči,
pramena.  Tako je i u južnom govoru: pobječi, promjena.  A kad je u zapadnom
{ istočnom govoru vokal, Sto je postao od S,  dug, ali bez akcenta, onda u juž¬
nom govoru ije  ostaje bez ikakvoga znaka, n. pr. donijela, promijenjen  (zap.
dbnila, prommjen,  ist. dbtiSla, prdmSnjen).

■  d) Buduči da pred nagiašenim, vokalom ne može (po § 36.) biti duljine,
zato ni ije,  kao zamjena dugo  ga  č,  ne stoji nikad pred nagiašenim vokalom;
govori se n. pr. Ujel, Ujela, bijeljeti se, ,bijelac,  — ali bjelina;  tako je cijena,
djbiiti, procijeniti, procijenjen,  — ali procjmjfvati;  ili tijhan, lijema, tijesniti,

— ali tjesndča  i t d.

Skakanje akcenta na prijedlog 1 .

§ 39. a) Kad pred koju rij e 5, ko j a imr,  spori ili
nzlazni akcent  (makar na kojem slogu), dod# prijedlog,
onda riječ zadržava svoj akcent, a prijedlog ga
nema.  Na pr. na jezik, za jbzik, pri ženi , u planini, po dogovoru,
bez krdlja, u rud, pod rukom, na junake, za gospodar c  i t. d. (i
bez prijedloga je: jžtnk, žčni, planini, dogovoru, krdlja, rtiči, rukom ,
jundke, gospoddre).  — Ovo vrijedd i za glagole; tako prema rieslo-
ženima nositi, govorim, govoriš , govorili, pitali, živim, žtvjeli  imamo
složepe s prijedlozima: raznositi , pragovoma, progbvorTš, progovbriti,
zapitati, doživim, doživjeti  i t. d.

47

b) Ako rijeC ima brzi ili siiazni akcent«, onda ga
ona stoječi iza prijedloga gubi, a prijedlog s*am
dobiva sad spori, *ad brzi akcent. Riječ na pr, brdt  ima
u genitivu sing. 'brUta,  a s prijedlogom če biti 6d brata, bez
brata;  tako isto u akuzativu sing. govori se ribu,  a s prijedlogom
je pd ribu, z A ribu 1 ,  tako je i ovo: ladu,  — ali u ladu, na ladu;
carstvo,  — ali za carstvo, pred carstvom  Isto pokazuju i glagoli;
na pr. misliti —  ali pdmisliti, razmisliti; režem« režeš  — ali po¬
režem, odrežeš; hvalim, hv&llš  — ali pohvalim, zdhvališ; čuvajmo ,
čuvajte  — ali sačuvajmo, prlčUvajte i  t. d. — U drugu je ruku
na pr. Boga, vodu, grdda, glavu,  — ali za Boga, pred Boga, po
vodu, za vodu, 'iz grada, od grada, [na glavu, u glavu;  tako je i:
glodao, glodala, tesan , tesana, gradi, hvali, kvasi  (2. i 3. lice sing.
aorista), — ali:  oglodao, oglodala, istesan, 'istesana, sagradl, p'6-
hvali, nakvast  i t. d.

BiljeSlid. Kad prijedlog dobiva spori, a kad brzi akcent, torne se pra¬
vila ne mogu ovdje navoditi, jer ih je mnogo i dosta su zamržena.

c) Prijedlozi od dva sloga,  na pr. medu, oko, pokraj  imaju
spori  'akcent na drugom slogu u slučaju, kad bi na prijedlog«
od jednoga sloga stajao isti akcent, na pr. pokraj brata, medu
ribama, predotnisliti se  i t. d. — Takvi prijedlozi imaju brzi
akcent na prvom slogu u slučaju, kad bi prijedlog od jednoga
sloga imao isti akcent, na pr. oko grada, medu vodu, pbnakvasi  i t d.

Bilješka. Rečeno pravilo vrijedi i za trosložni prijedlog izrnečtu,  na pr.
izmedu gora, izmedh brače, izmeitu grada  (i sčla). Za druge trosložne prijedloge
ne vrijedi to, na pr. nasiiprot, okolo,  jer oni imaju svoj samostalni akcent,
koji se ne mijenja.

d) Lasno je raztfmjeti, zašto prijedlozi sad ostaju bez akcenta, a sad
ga dobivaju. Govori se: pri ždni, u kralja,  jer se prijedlog sa svojom riječi iz-
govara tako, kao da je oboje jedna riječ, kao da je napisano: priieni, ukrdlja.
Spori d uzlazni akcent mogu (po § 37 a) stajati na svakom slogu osi® na po-
sljednjem ili na jedinorn, zato dakle može biti priieni, uhratja,  t. j. pri žčm,
m kralja.  — Brzi i siiazni akcent mogn (po istom §-u) stajati samo na prvom
»logu ili na jedinom, zato dakle ne može biti: od brata, m ladu, jer  to bi se
izgovaralo, kao da je napisano: odbrata, nal&Su,  a tu akcenti brzi i siiazni ne
bi stajali na prvom slogu, stoga je potrebno, da bude odbrata, nalattu,  t. j. od
brata, na ladu.

e) Ako imeniča ili pridjev ima ietiri sloga ili više, pa je na prvom brzi
Hi siiazni akcent, onda ti akcenti mogu ostati  iz-a prijedloga, n. pr. natri-
pavicu, po opomenama, na mUostivo, »a l&Sieama  ili na trepavicu, po opome-
nama, nd mUostivo, zdliiSieama.  U glagola to ne može  biti, več akcent mora
pasti na prijedlog,  na pr. pomilovati  : mHovati), pdvjt»-vjemu  (: vjžiuj4mo)j
MOgoriii  (: lfigoriti).

f) Što vrijedi za prijedloge, vrijedi i za veznike o, i, da, ni ;  na pr. d
brat, i sin, da vidim, ni cfkva  i t. d. Ali ako riječ iza tih veznika ima dva
sloga ili više, može  ona zadržati i brzi i silazni akcent) može se n. pr. reči
takoder da vidim, ni cfkva, i godim  i t. d.

g) Veoma rijetko stoji na prijedlogu uzlazni ili silazni akcent; to je sam<r
pred zamjeničkim oblicima me, te, se, nj (njga);  na pr. na me, ga te, u st
nd nj, po nj  (ib nanj ga, ponjga).  U tom slučaju prijedlozi od dva sloga imajt
duljinu na drugom vokalu, na pr. uza me, ndda te, prida se, poda nj  (ili
podanjga.)

Enklitike.

§ 40. a) Ima nekoliko rijeci, koje nemaju akcenta,
nego se zajedno izgovaraju s onom naglašenom
riječju, koja stoji pred njima. Takve se riječi zovu  en¬
klitike (to je grčka riječ, koja bi se mogla prevesti:  naslo-
njenice, jer se kao naslanjaju na riječ, koja je pred njima).
Medu enklitike idu ovi oblici zamjenički:  me, mi; te, ti; se,
si; nam, vam; nas, vas  (ali ima i nas, vds , što nijesu enklitike);
ga, je; mu, joj; ih, im;  — ovi glagolski: sam, si, je, smo, ste,
su; ču, češ, če, čemo, čete, če;  — veznici:  li, bo  (ovaj se drugi
rijetko upotrebljava). — Oblici bih, bi, bismo, biste,  kad služe za
tvorbu kondicionala (na pr. hvdlio bih, znali  .bismo  i t, d.), en-
klitični su svagda, osim ako stoje na početku rečenice (na pr.
biste  li vi to rekli?)

b) Piše se: daj mi, vidim te, čuvajmo se, pdsnajem ga, bio
sam, govbrili ste, mislit ču, kupit čemo, čiljete li?,  a izgovara se,
kao da se piše dajmi, vidimte, čiivajmose  i t. d., dakle kao jedria
jedina riječ.

c) Cesto se dogada, da se po dvije ili po tri enklitike nadu
jedna do druge; ni onda nijedna nema akcenta.  Na pr.
ndšao sam ga, prbdat ču vam, predali su mu se, pokamo sam ti
ga;  to se izgovara, kao da je napisano: ndšaosamga, pokasao-
samiiga  i t. d.

DRUGI DIO.

\

□□□

OBLICI.

X>elslinaoij a.

(menice muškoga roda.

Nepostojano a.

§ 41 . a) Nepostojano a  stoji u nominativu sing., na pr.
ntbmuk, nbvac, pas, sileanj  it. d. zato, da ne budu dva kon-
sonanta jedan do drugoga na kraju riječi  (da ne bude
ia pr. momk , nove  i t. d., što bi neprilično bilo izgovarati); a
gdje dva konsonanta ne stoje na kraju, tamo nema
medu njima nepostojanog a, jer se riječ i bez njega lako
izgovara, dakle na pr. mamka, novca, novcu, psa, psu, psom, psi,

tf&inja  it. d. Nepostojano a  stoji i u genitivu  pl  ur.,
na pr. momdlut, novačil, pasa, sužanja  i t. d.

'Bilješka. Ovo se na prvi pogled čini protivno -pravilu, jer u genitivu plur.
na pr. nZvUca  ne stoje konsonanti na kraju riječi, dakle ih ne bi trebalo rasta-
vljati nepostojanim a. Ali ovaj se padež govorio nekad bez današnjega skraj-
njeg a; govorilo M na pr. n ovac.  Tu dakle nepostojano a  (koje je produljeno)
stoji po zakonu, jer bi bez njega bila na kraju dva konsonanta. Ovo je a  ostalo
u genitivu plur. i onda, kad se na kraju dodalo -<J; tako je od negdašnjega
ndvac  nastalo današnje n9vB.cH.

b) Od lirbat  je ne samo hrbata, hrbatu,  več i hrpta, hfptu  rt. d. Od
Bihad  (ime mjestu) je i Bišča  i BihaCa  (vidi u § 19).

c) Od osnova mozg, drozg  glasi nominativ sing. možak,
drdzak  (ime ptici, koja se zov£ i drozd) ; u svim drugim oblicima
vstaje g,  na pr. mozga, drozga  gen. dat. mozgu, drSzga  i t. d.

§ 4f2.  a) Ispadati može samo kratko a,  ali ne ispada uvijek.
Na pr. od car, drčtgan, Milan, šdran, ibvar, slromah  genitiv je

T- Maretič: Gi*a;.iac ta

4

čara, dr cigana, Milana, šdrana, tbvara, sirbmaha.  — Dugo a  ne
ispada nikad; na pr. ddr, kbpač, običaj, junak, župan, čuvar, na¬
tikaš, Hrvat, riikav  i t. d.; gen. dara, kopača, običaja, jundka  i t. d.

b) Imenice, kojima se osnova svršuje na st, št, zd, žd,  na
pr. list, plast, grozd, dažd,  ne primaju nepostoja.no a.

c) Buduči da od svih vokala samo a  može biti nepostojan, za to nijedan
drugi, koji u nominativu sing. medu dva konsonanta stoji, ne može u drugim
padežima ispadati. Riječi na pr. biser, pepeo, kositer, Jupiter  ne mogu u geni¬
tivu glasiti drukčije nego bisera, pepela, kositera, Jupitera.  — Nije dobro u
nominativu Aleksander,  jer od toga bi genitiv morao glasiti Aleksandera;  ali
kad se tako u genitivu ne govori i ne piše, nego Aleksandra,  zato i nominativ
mora glasiti Aleksundar  (ili Aleksandro  kao Marko,  vidi u § B4).

d) U imenica uzetili iz drugih jezika (ponajviše iz latinskoga i grčkoga)
Cesto ostaju dva konsonanta na kraju nominativa sing. nerastavljeni vokalom a;
na pr. agent, &kt, diftong, koncert, patent, prezideiit, punč, recept, smaragd,
talent  i dr. To vrijedi i za vlastita imena uzeta iz drugih jezika, na pr. Aris¬
tarh, Damask, Korint, Leopold, Mart, Robert, Sigismund  i dr. U gdjekojih
ovih riječi i imena može stajati a  medu skrajnja dva vokala; na pr. dobro je
takoder: kdncerat, patenat, thlenat, Damasak;  ali bi neobično bilo na pr.
diftonag, punač, tecepat, Arištarah.  — Imena Leopold, Robert, Sigismund  i dr.
nitko ne govori s umetnutim a; ali može takoder biti Leopoldo, Roberto, Sigis-
mundo  i t d., a tako je i Marko.  Samo ako je na kraju konsonant r,
onda se mora umetnuti  a;  tako na pr. imamo Aleksander  (pored Aleksandro),
Kipar, skeptar  (gen. Aleksandra, LCipra, skeptra ); takvo je ime i Petar  (gen.
Petra).  — Sve, što je ovdje rečeno o nominativu sing., vrijedi i za genitiv
plur. Dobro je dakle u tom padežu &genta, akta, diiftOnga, kSncerta, p&tenta,
recepta, tSJSntd  i t. d., ali može biti i kdnceruta, patenatd, lalenUta;  neobično
bi bilo: diftonaga, recepata  i dr. — Od germanizam  je gen. i dat. sing. germa¬
nizma, germanizmu,  gen. pl. germanizama.  Takve su i druge riječi na -izam,
na pr. fanatizam, organizam, patriotizam, reahzam  i t. d.

Mijenjanje konsonanta l  n o.

§ 13. a) Prema genitivu kbtla, pepela, pbsla  i t. d. glasi
nominativ kbtao, pepeo, pbsao  i t. d., a ne icoial, pepel, posal,  jer
l  na svršetku riječi prelazi u o.

b) Imenice na lac,  na pr. kudilac, pr&tilac, vlddalac, žetelac,
imaju u genitivu sing. Mdioca, pratioca, vlddaoca, žeteoca,  u dat.
Midiocu, prdtiocu  i t. d. Ne može biti kudilca, žetelca  ni kudilcu,
žetelcu  i t. d., jer tu l  stoji na svršetku sloga (t. j. ku-dil-ca,
že-tel-cu), pak se mora pretvoriti u o. U genitivu plur. svršuju
se te riječi na -laca,  dakle na pr. kiidilaca, čMelacd  i t. d. —
Pogrješka je u nominativu sing. -oc  i u genitivu plur. -oca,  na
pr. kudioc, kudioca.

61

c) Od oo,  koje je postalo od ol,  nastaje 3, na pr. u nomi¬
nativu sing. sbko, std, vS  (gen. sokbla, stola, vbla ), tako i u gen.
Jedca, vdka  u dat. Um, voku  (nom. Mac, volak)  i t. d. — Ima

fjječi, koje u nominativu sing. ostavljaju na kraju l,  na D r. Apo¬
stol, bdi, Ciril, val  i t. d., a nekima u sredini riječi l  ostaje,
osokito iza dugih vokala, nepromijenjeno, na pr. andčlka  (od an-
delak), kozolca  (od kozdlač), palca  (od palač), tkdlca  (od tJedlac),
ubilca  (od ubilač), Žalca  (od žalač)  i t. d. — Neke riječi mogu
imati i Z i o, i to jedne u nominativu sing., na pr. dndeo  (i
dndel), dio  (i dljel,  gen. dijela), ždrdl  (i ždrati),  a jedne u drugim
padežima, na pr. krvopioca  (i krvopilca ), strddaoca  (i straddlca)
od krvopilac, straddlac.

O akuzativu singulara.

(Vidi na str. 6.).

§ 44. a) Akuzativ sing. imaju kao nominativ one riječi,
koje znače skup od večega ili manjega mnoštva živih  biča,
na pr. čdpor, narod, ndraštaj, odbor, puk, rod  (kad znači: rod¬
bina), sabor.

b) Rijeo dilh  može imati akuzativ sing. na dva načina; može
se na pr. reči: mišljahu, da vide duha  — i duh.

c) Kad se pod riječima, koje same sobom znače nešto neživo, misli
kakvo čeljade, onda i one imaju akuzativ jednak s genitivom; na pr. da pita
mjeseoa,  — ona izide pred vjetra  (u narodnoj pripovijetki, gdje se o mjesecu
io vjetru govori kao o ljudma), — izabran je za pravoga člana  učenoga društva.
Tako i riječi mrtvac, pokojnik  imaju u akuz. sing. mrtvaca, pokojnika.

d) Kad se riječ, koja sama sobom znači 6to živo, uzima za kakvu stvar,
a tuzattV je često jednak s genitivom; na pr. čitao sam „Pobratima“  (ime no-
vmama); — kupio sam drvena psa-,  a katkad je jednak s nominativom, i to

osobito vrijedi za mjesna imena, na pr. idemo u Sv. Ivan  (ime selu); popeo se
na SdkS  (ime brdu).

O vokativu singulara.

(Vidi na str. 6.).

§ 45. a) Imenice knez, vitez  imaju u vokativu sing. kneze,
viteže',  i to su jedine dvije riječi, u kojih se z  ispred e  mijenja
u i. Zato od mraz, bbraz  glasi vokativ sing. mraze, bbraze.

b) Imenice na -ar,  kao što su na pr. glavar, Ijekar, pisar,  —
mogu imati u vokativu -u,  dakle: gldvaru, Igekaru, pisarn,  zato,
jer im je r  nekad bilo nepčano  (t. j. izgovaralo.se kao rj

*

63

n jednom glasu, vidi u § 9c); ali one mogu imati takoder e,
dakle: glavare, Ijekare, pisar e.  Od gospodar  je običnije gospodam

nego li gdspodZre.  I u rijeoi pastir  je bilo r nekad nepčano,
zalo je Tokaliv p&stlru  (ali može biti i pdstire)(  Imenice
Ldzar  takoder su nekad imale nepčano r  (to se vidi otud, Sto
se govori carev, L&zarev,  kao kraljev, oračev)  pa ipak im je vo-
kativ odre, LazSre. —  Koje su imenice i u davnini imale
oblino r (t. j. takovo, koje nije nepčano), one imaju vokativ
sing. aamo na -e,  na pr. dbbrotvore, kdludere, m&jstore, Todore ,
Vlddimire,  od: dbbrotvor, kdluder, mdjstor, Todor, Vladimir.

c) Rijsži na -ca/;, -dok, -tak  s nepostojauisa a  slabo s« govore u voka-
tivu »ing., a kad im traba taj pade*, izlazi im na -u,  dokle na pr. mačku,
hl&tht, p&tku  (od mdčak, htddak, patak).  Ovaka bi se po »voj prilici, kad bi
frebalo, reklo i btočeu, st&račou  od Otbeac, stur&čac;  tako isto iplečku  od dpUčak
i ibska, gUsku  od čusak, glasak.  Rij e 5 tčtak,  koja se eeSže govoi-i, ima u tom
padeiu pravilno Ude.  Od imcpioa drdzak. mSzak  takoder nije vokativ obidan,
ali kad bi trebalo, reklo bi sa drozgu, mdzgu.

d) Riječ sinak  ima u vokativu sing. sinko,  a pdsinak  ima
pravilno postni s (u pjesmama se nalazi i posinko).

O instmroentalu singnlara.

(Vidi na •Ur. 6.).

g 46. a) Koje su imenice nekad imale na kraju osnove
nepčano  r,  one su po pravilu imale u instrum. sing. samo -em,
a danas ponajviše imaju i -em  i -om  (ali je -om  gotovo običnije);
na pr. glavdrem  i glavdrom , gospoddrem  i gospodar om, pisdrem  i
pisdrom, L&zarem  i L d? ar oni, p as tir em  i pastirom.  Riječ car  ima
samo cdrem.  G d j e r  nije bilo nepčano, ta m o je samo
-om;  na pr. biserom , darom, dbbrolvorom , Izvorom, mdjstorom  i I.  d.

b)  Imenice na št  imaju u instrum. sing. ,-m; na pr. od
plast, priV  glasi taj padež pldštem , prištem.  Imenica ddžd  ima u

tom obliku ddždem,

c) Imenica ptit  ima potem  i putom;  prvi se oblik govori,
kad je bez prijedmga, na pr. ode svojim putem, —  kojim češ
putem  udariti ?; drugi se oblik govori s prijedlozima, na pr. stoji
pod piitom,  — za onim piitom  ima livada. Od kdžijmt  je ovaj
padež kdžipuiom.

d) Imenice jSž, zec  imaju u instrum. sing. jSžom  i zocom.
■Neke imenice iza nepčanoga konsonanta mogu imati i -em  i om%
tako je Bečem  i Bččom, hmeljem  i hnuljorn, krpežem  i krpežom,

63

lupež' m  i lupežom, mfčstcem  i mjesScom, pddežem  1 pddežom, Smiljem
i Senjom  od: Beč, hmelj, krpež, lupež, mjesec. padež, Senj.  Sve te
imenice imaju, kako se vidi, vokal e  pred nepčanim konsonantom.
Ali imenice na -telj,  na pr. prijatelj, učitelj,  imaju samo -em  u
insbrum. sing.

O kratkom i dugom pluralu.

§ 47. a) Jedne imenice muškoga roda imaju kratki, a druge
dugi plural; kratki je na pr. pr. črvi, konji  od er v, konj,  a dugi
je na pr. milževi, topovi  od muk, id p.  Mnoge imenice mogu
imati i jedan i drugi plural,  na pr. časi  i časovi, drdzi  i
drugovi, grddi  i gradovi, noži  i noževi,  od čas, drdg, grad, nSž.

b) Imenice, koje se u nominativu sing. svršuju na g,  - a
imaju dugi plural, ostavljaju z  bez promjene, i iza njega stoji o,
na pr. mrazovi, vitezovi  od mraz, vitez 1 ,  — od knSz  je knezovi  ili
(rjefle) kneževi.

c) Imenice, koje se u nominativu sing. svršuju na c, obično
imaju kratki plural; kad je plural dug, neke imaju -cev-,  a neke
-čev- ; tako je o cevi  (od d tac), pMctvi  (od p&lac.  kad znači ono u
točka), — jarčevi  (od jarac), sončevi  (od šanac).  Od stric  je u
dugom pluralu stričevi  i stričevi ,  a zec  ima KČcevi, zečevi  i zecovi.

Bilješka. Imenica palač  u navedenom značenju ima u pluralu i p&oct;
a kad p&lac  znači onaj prstu ruke, onda ima u pluralu palci ; U ovom drngom
značenju genitiv sing. glasi palca,  a u onome prvom pioca.

d) Od imenica, koje se u nominativu sing. svršuju na r,
samo jedna ima u dugom pluralu -ev-,  a to je car: c&revi;  sve
druge imaju -ov-,  na pr. darovi, Sirovi, vjetrovi  od ddr., čir, vjčtar.

e) Koje imenice u nominativu sing. imaju na kraju št, žd,
Dne u dugom pluralu dobivaju -ev-,  na pr. hruštevi, prištevi, ddž-
ievi  od hrust, prišt, dažd.

§ 48. a) PonajviSe imenica od jednoga sloga u nominativu sing. ima i
.n-atki i dugi plural. Rijetke su, koje imaju samo kratki; od c?v, k&nj, mr&v,
u&s, prst, r&k, vid*  plural je samo: cm, konji  . . ., a nikad črvovi, konjevi... .
Ovakova su i narodna imena; od Čeh, Orle, Prus, R&s, Vlah  plur, je samo Češi.
's-kci, Prusi, Rusi, VUai  i nikako drukčije. — Malo ima jednosločnih imenica,
koje su obične samo u dugom pluralu, takove su c&r, g rib, muz, pip, tip. ro;
iakle: c&reni, grdbovi, mučen'  . . (neobično bi bilo čari, grobi . .  .). — Od
put  dugi plural glasi putovi (putevi  ntje dobro); od s&n  u dugom pluralu je i
snhvi  i s&novi  (običnije snT),  Rije? Š&v,  koje ima u genitivu sing. šv&  i t. d.
ima u pluraiu Š&vovi.

j  b) Koje imenice u nominativu sing. imaju dva sloga i nepostojano a,
od njih neke mogu tmati kratki i dugi plural. Tako ua pr. bubnp  i biMmjevf

61

(od: bflbanj), češlji  i češljevi  (od 莚alj) r  čvčrci  i Crdrkovi  (od čvorak), lakti  i
IS ktovi  (od: lakat), dci  i dcevi  (od: 6tac), suivji  i sužvjevi  (od: sužanj), svikri
1 »vekrovi  (od: svekar), žfmji  i čhinjevi  (od: žfvauj) i t. d. Tako je 1: kdtU  1
Jcdtlovi, drli  i orlovi, pbsli  i poslovi  od: kdtao, orno, pbsao,  Imenice dvan, tdčak,
trSčak, vepar, vjetar  nijesu obične u kratkom pluralu, ved u dugom: ovnovi,
tičkovi, trčškovi, veprom, vjetrovi.  Mnogo ima imenica, koje ima,ju u nominativu
ring. dva sloga i nepostojano a  te tvore samo kratki plural; na pr. bdgae, kdeao,
Idnae, mdmak, nSkat, ndvac, pdpak, pčdalj, si&rac  i t. d. Te riječi glase u
pluralu bokci, kdsci, ISnci, mdmci, hikti, nSvci, papci, puliji , starci  it. d.

c) Od imenica, koje u nominativu sing. imaju dva sloga, a nemaju ne¬
postojano a,  samo neke mogu (ali ne moraju) imali dugi plural. Takve su na
pr. gčvrttn, gtlub, jastrib, kSlnt,, l&bud, mjehttr, nem,st, pSjds, sUtčdj, vitez;  one
u pluralu glase gdvranovi, gUubovi, jastrebovi, IMutovi, l&budovi, rnjehurovi,
nerjutovi, pbjasovi, slučajevi, 'Vitezovi,  — ali je dobro i g&vrUni, gtlubi, Mlati
i t. d. Sve te riječi imaju, kako se vidi, u nominativu sing. brzi akcent
na prvom slogu, a na drugom dnljinu.  — Veliko je mnoštvo riječi od
dva sloga u nominativu sing. bez nepostojanog a,  koje imaju samo kratki
plural;  tako su na pr . liiskup, izvor;jelen, lupež, mladič, narod, obraz, drač,
ptitnik, račun, zakon, zldtvor  i t. d.

d) Od imenica, koje u nominativu sing. imaju više od dva sloga, tvori
se samo kratki plural, na pr. od: ddbrotvor, kr&stavac, opanak, pomočnik,
siromak, vodeničar  i t. d.

O pluralu imenica na in,

§ 49. Koje se imenice muškoga roda u nominativu sing.
svršuju na in  te znače kakove ljude, one imaju plural  bez:
in. Tako na pr. od Arapin, BUgarin, Murin, kUčanin, RimVjanin,
Sfiin, Vmkovčanin  glasi nominativ plur. Ar cipi. IRtggri , kduri'

kaščam, Rimljani, SHi , Vinkovčani , genitiv plur. Arapd, Bolgara.
Mura  i t. d., dativ, lokativ i instrumental plur. Arapima, fiilga-
rima  i t. d., akiizativ plur. Arape  i t. d. Evo još nekoliko takovih
imenica: Banačanin, čobanin, dvoranin, gradanin, Hrvačanin, Jb-
vrejin, Latinin , Ličanin , Ugrin, Zdgrepčanin  i t. d. Ovim se rije-
iima pridružuje i Turčin  (od: Turk-in), kojoj nominativ plurala
glasi Turci  (od: Turk-i), genitiv plur. Tur aha  (s nepostojanim a),
dativ Turcima,  akuzativ Turke.

Bilješka. Od pravila o iapadanju rečenoga -in-  u pluralu ima nekoliko
izuzetaka; tako riječi domačin, gdnčin, tilitin  imaju u pluralu: domačim, gon-
Uni, tMini.  Tako i kad treba plural od vlastitih imena na -in,  na pr. IJra-
giitin, Milutin, Vukaiin,  ne izbacuje se -in-, te se govori na pr. IJragutini
l t d. Ništa se ne izbacuje ni u imenica, koje se u nominativu sing. svršuju
na -fn,  te ne znače ljude, na pr. aršln, cekin, ditrbtn, mag&zln, pčrčin, šarln
(t j. šaren konj) i dr. — Kakav plural imaju imaju imenice gospodm, vlastčlm,
reči če se n § 62 a.

65

O genitivu plurala.

§ 50. a) Nekoliko imenica muškega roda ima u
genitivu plur. nastavak i ; to su crv, dinar, gost, kvat,
mjčsec, mrdv , rcSftatf, par  (na pr. kad se veli: /var piliča), j»Ps<, put

( na  pr. kad se veli: bio sam jeddn put, dvd puta), s&hat  ili sdt

Genitiv plur. tim in e licama glasi: črvi, dindri  (ili dindra), gosti,
hvati  (ili Imata), mjeseci  (ili mjeseca), mravi, nohti, pdri  (ili para),
prsti, puli  (ili običnije puta), sahdti  ili sati  (ili sahdta). ■ — Mjesto
gosti  govori se i gostija,  mjesto obleti  takoder nohtiju  i nohdtd,
mjesto prsti  takoder prstiju  i prsta.

b) U genitivu plur. ne produljuje se je  u ije,  več u jč;  na
pr. od medvjed, objed, uvjet  glasi taj padež medvjčda, objeda,
uvjeta.  Tako i od riječi djed  glasi genitiv plur. djeda  (ali može
biti i djedbva).

c) Ako se genitiv plur. svršuje na a,  zadnja su
dva vokala svagda duga.  Na pr. jelena, orača, gradova,
konja, kralja, Idvbvu, mtše.ca, lava, miša, gospodarU, dobrotvora,
domačina  i t. d. Iz nekih od ovih primjera vidi se, da prvi od
rečenih vokala može biti i naglašen.

O dativu, lokativu i instrumentalu plurala.

§ 51. a) U dativu, lokativu i instrumentalu plur. imenice
konj, žub  imaju honjma  i kbnjima, zubma  i zubima.

b) Za tri pluralna padeža, koji danas izlaze na -ima,  nalaze se i sta¬
rinski oblici, i to za d ali v na -orn (em),  na pr. jelenom, oračem, gr&dovom,
krdljeoom  i t. d.; — za lokatlv oblik na -ih;  na pr. jelenih, oračih, gr&dooih,
Vinkdvcih  i t. d.; — za instrumental oblik na i,  na pr. jeleni, orači, gr&dooi,
potočiči  i t. d. Ti se oblici rijetko upotrebljavaju.

O imenicama brat, gospodin, vlastelin, čovjek.

§ 52. a) Imenice brat, gospbdin, vlastblin  mjesto pravoga
plurala imaju zbirne (kolektivne) oblike brdča, gospoda, vlasUla,
koji se sklanjaju sasvim kao singular imenica ženskoga roda na a
(na pr. žčna).  — Od vlastelin  ima i pravi plural: vlasteli, vlastela,
vlastblima, vlastele.

b) Od imenice čovjek  plural glasi Ijtldi  u nominativu i vok.,
ljudi  u genilivu, Ijudirna  ili ljudnia  u dat., lok., instr., ljude  u
akuzat.vu. Od ničovjek  plural je neljudi.

68

O imenicama dan, vede.

§ 53. a) Imenica dan  može sve padeže imati posve pra¬
vilno, na pr. u genitivu sing. dana , u dativu sing. dana  i t. d.,
ali se nalaze još i drukčiji oblici: za genitiv, dativ i lokativ sing.
Ane  i dnevi  (oba oblika samo kad se misli kakav praznik), —
za nominativ plur. dni  i dnevi,  za akuzativ plur. 'dne  i dnevi.  Na pr.
uoči Burdeva dana, dnS, dnevi,  — veselim se Petrov« danu, dne,
dnevi,  — to je bilo o Spasovu danu, dne, dnevi,  — propadoše mi
toliki dani, dni, dnevi,  — izgnbio sam tolike dane, dne, dnevi.

Bilješka. Nalaze se i oblici danjom, datlju,  koji su nekad bili instru-
mental sing., a danas se gcv*re samo kao priloži u zn učen ju: ibdan.

b) Imenica večB  izgubila je na kraju r\  genitiv sing. glasi
joj večera,  dat. večeru  i t. d. Kad se tako sklanja onda je muš-
koga i srednjega roda; govori se na pr. dobdr večB, lijepo večs.
To vrijedi samo za singular; u pluralu je ta riječ ženskoga roda
i sklanja se kao stvar,  na pr. u nom. plur. lijepe večeri.  1 u sin-
gularu može ta riječ biti ženskoga roda, samo onda ima u nomi¬
nativu na kraju r,  a u drugim padežima sing. sklanja se kao
stvar-,  dakle nom. prva, večer,  gen. prve večeri  i t. d.

O imenicama muškoga roda na o i na e.

N. Mark-o
G. Mark-a
D. Mark-u
A. Mark-a
V. Mark-o
L. Mark-u
I Mark-om

Miloj-e

Miloj-a

M'iloj-u

Miloj-a

Miloj-e

Miloj-u

Miloj-em

§ fU. a), Nastavek o  u nominativu sing. kao Marko  iroaju
i neka druga v lastita imena i opčene (apelativne) imenice, na pr.
Aleksandro, Danilo, Gavrilo, Mdnojlo, Mirko, Živko, babo, pdbro,
proto, sirikc, zelenko.  Dosta se često ovo o nalazi takoder iza
nepčanih konsonanta, na pr. Božo, Gnijo, Mišo, Vujo, mršo, rido,
rddo, ujo.

b) Vokal e  ne stoji samo iza nepčanih konsonanta, na pr.
Blagoje, Dorde, Mileje, Radoje , VSsilije,  več i iza drugih, na pr.
Rade, Vide, Vide, brale  (od milosti mjesto: brat), kdle  (od milosti
mjesto: kdluder).  — U instrumentalu sing. stoji ~em  samo iza

57

nepčanih konsonanta, na pr. TJ or dem, Mtlojem, Vasilijem ; iza
drugih je konsonanta u tom padežu -om,  makar bilo u nomina¬
tivu e, na pr. Radom, Vidom, bralom.

c) Koje imenice imaju dva sloga, i na prvom je uzlazni
akcent, one se sklanjaju često. kao riječi ženskoga roda, koje se
u nora. sing. svršuju na -a  (na pr. žena).  Dakle na pr. nom.
Buro, babo, Rade,  gen. Bure, babe, Rdde,  dat. i lok. Buri, babi,
Radi,  aknz. Buru, bdbu, Radu,  vok. Buro, babo, Rdde,  instr.
Burom, bdbom, Radom.  Tako je još: Franjo , Jovo, Mata, Mico,
Bero, Vdso, proto, stri/,o, lijo  i dr.

Bilješka 1. U istočnom govoru (vidi § 10.) ovakove riječi imaju i nomi¬
nativ po deklinaciji riječi ženskoga roda, te im izlazi na a,  na pr. Bura, Pira,
Vosa, prdta, uja  i t. d.

Bilješka 2. Ona imena, koja u nom. sing. izlaze na -ije  i narodu su
dobro poznata, na pr. Dimitrije, Ignjatije, Timotije,  rnogu izlaziti u tom pa¬
dežu takočter na -ija,  dakle na pr. Dimitrija, Ignjatija, Timotija  i t. d. Tko
veli u nominativu Dimitrije,  on sklanja to ime kao Mileje,  a koji veli Dimi¬
trija,  on ga sklanja ka» žitna,  dakle gen. Dimitrije,  dat. Dimitriji  i t. d.

Bilješka 8. Sve ove imenice s nastavkom o  ili e  u nominativu sing.
vrlo se rijetko govore u pluralu, a kad im treba .plural, sklanjaju se jedne kao
imenice muškoga roda, na pr. nom. Marci, Miloji,  gen. M&rfika  (ili M&rka),
Miloja,  dat. Marcima, Milojima,  akuz Marke, Mileje ; tako bi bilo i Btiri,
pobri, Jiadoji, zelenci.  — A gdje se singular sklanja kao žena,  tamo je i plural
po toj deklinaciji, na pr. nom. Bure, Vase, prole.

O dualu (dvojini).

§ 55. U deklinaciji imenica muškoga roda ima pored singu-
lara i plurala još i dual  (dvojina), ali samo za nominativ, aku-
zativ i vokativ. Oblik za ta tri padeža glasi sasvim onako kao
i za genitiv sing.  U ostalim padežima nema razlike medu
dualom i pl uradom.  Dual se govori samo uz brojeve dva,
oba, tri, čeiiri:  na pr. dva jelena,  oba orača,  tri Vonja,  četiri mje-
seca.  — Tako je i dva (tri) dana;  pored toga ima i dva dni,
tri dni. >

O akcentu ove deklinacije.

§ 56. a) Koj.e dvosložne imenice u genitivu sing. imaju spori ili uzlazni
akcent, one u vokativu sing.  imaju akcent brzi (mjesto sporoga) ili silazni
(rnjesto uzlaznoga). Imamo na pr. u genitivu sing. kdnja, kralja, dca, trla,  u
vokativu sing. linju, kralju, Sče, orle.  Kad su u, genitivu sing. tri sloga ili više,
pa je na ■ pretposljednjem spori ili uzlazni akcent, onda je u vok. sing. na
prvom slogu brzi; na pr. genitiv sing. sokola, orača, gospodara, bjegunca, čudo-
tvdrca,  a u vokativu sing. ečkole, Draču, gSspodaru, bjegunče, čudotvOrČe.  —

B8

IvacT  vokativ phr. Ima isti broj slogova, koji ja u vokativu sing., onda
je u ta dva oblika isti akcent; na pr. vokativ plur. kOrji, krdlji, gispodari
(a nominativ plvr. kdnji, kralji, gospoddri).

b) Za dativ i lokativ sing. služi jedan oblik, na pr. jelenu, oraču.  Ali u
mnogo riječi ima izmečtu dativa i lokativa sing. razlika u ak¬
centu.  Tako na pr. imenice boj, ddr, dOgattaj, gScOr, grad, kamin, kljun, led,
mjeslc, most, Običaj, Oblak, pl&min, slučaj  glase u dativu sing. boju, daru, dO-
gadaju, gOvoru, gradi^ k&menu, kiji iu, ledu, mjesecu, mO ta, Običaju, Oblaku,
plSnienu, slUčctju,  — a u lokativu sing. bdju, daru, dogadiju, govoru, gradu,
kamenu, kijdnu, Udu, rrjesčcu, mostu, običaju, obldku, plamenu, slučaju.  Ovo
se razlikovanje n »lazi samo u imenica, koje znate  Sto  neživo; zato na
pr. riječi Bog, djevlr, drdg, g&vran, gost, giišter, miš, rib&r, vuk, zmaj  i t. d.
imaju isti akcent i n dativu i u lokativu sing., t. j. BOgu, djevent, drilgu, g'd-
vranu, gOstu, gušteru, mišu, ribaru, vtiku, zm&ju.

Bllješka. Ima dosta imenica, koje znače što neživo, pa imi ju isti akcent „
n pomenuta dva padeža; takve su na pr. grOb, hrast, komadič. mlin, ndž, plug,
riikUv, snOp, tjesnac  i t. d., — one za oba padeža imaju: grobu, hrastu, komu-
cliču, mlinu, nožu, plugu, rukdvu, snopu. tjesna:u.

Imenice srednjega roda.

§ 57. a) Medu ovira imenicama jedne u nominativu i u
genitivu sing. imaju isti broj slogova,  na pr. nom. sing. sčlo,
polje,  gen. sing. sila, pdlja;  druge imaju u genitivu sing. jedan
slog više,  nego je u nominativu, na pr. nom. sing. ime, tane,
gen. sing. Imena, taneta.

b) Gdjekoje se imenice mogu sklanjati i kao selo  (polje) i kao
tdne.  Tako liže  ima u genitivu sing. uža  i ližeta,  u nominativu
plur. uža  i užeta  i t. d.; tako i pilce  (mjesto: putce) ima u geni¬
tivu sing. ptica  i pUceta,  u nominativu plur. ptica  i puceta,  u ge¬
nitivu plur. pdca  i piUaca  (s nepostojanim a)  i pidcčla.  — Imenice
jdje, ps'čto, zvonce  mogu dvojake oblike imati samo u singularu:
dakle na pr. u genitivu jdja  i jujeta, pslta  i (rijetko) pseteta, zvonca
\zv6nceta\  u pluralu prva riječ ima samo jo/«, treča samo zvonca ,
a drugoj za množinu služe oblici psi  (od; pas) ili pdščad.

c) Riječ dPvo  ima dva različna značenja: 1. ono, što je
isječeno za vatru ili za gradu, 2. ono, što iz zemlje raste sa
stablom i granama. U oba smisla je singular frvcta, dfvctu  (rijetko
d?va, dfrm) ; plural je drva, drva, drvima  u prvom smislu, ' a
u drugom smislu je drvžta , drvela, devetima.

Bilješka. Ista je razlika i u zbirnim imenicama od pomenute riječi:
divje  se uzima u prvom smislu, a drvlče  u drugome.

69

§ 58. Imenice čtido, nebo, Ujelo  u singularu se sklanjaju kao
silo,  n u pluralu riječ nebo  ima neblsa ; od čtido  i Ujelo  je ne
samo čudesa, tjellsa,  ved takoder čtida, Ujela.  Od riječi kSlo  sin-
gular je kao od silo,  a u pluralu je kolesa,  kad znači isto, žto
loč ko vi; inače je kola.

§ 59. a) Imenica, koje se sklanjaju kao 'ime,  naiazi se samo
nekoliko: brlme, pleme, prizme, rdme, sjlme, sljeme, tjeme, vime,

vrijlme  (kako se vidi, sve izlaze u nom. sing. na -me).  Imeniea,
k oj e idu kao tdne,  ima mnogo više; takve su na pr. dijlte, go-
lupče, jdre, june, Ldtmče, mbmče, prdse, rbpče, sirbče, tele, Ttire,
Antiče, zvijšre, ždrijebe  i t. d. Ove i slične imenice znače mlado
od ljudi i od životinja; osim njih ima i drugih riječi, koje su
uzete iz tudih jezika (ponajviše iz turskoga) te znače različne
^tvari; takve su na pr. bure, cehe  (ili čepe), ddgme, dubre, japimdže
(t. j. kabanica),- slrče, tdne.

b)  Od imenica, što se sklanjaju kao tdne,  vrlo ih malo
ima plural po toj dekli naciji;  takove su drvita, pticeta,

užita, čebeta  (ili čepeta)  i tanita.  — Pravi se plural imenicama,
što idu kao tdne  različno naknadava:  uzima se plural
takav, kao da je imenica u singularu muškoga x - oda i izlazi na
-ac  ili -ič-,  na pr. tčoci  (mjesto: telci), gen. telaca, jdganjci,  gen.
jaganjaca, jariči, pilili  od: tile, j lignje, jdre, pile ; često se uzi-
maju zbirne imenice ženskoga roda na -ad,  r.a pr. tllad, jdgnjad,
jdrad, pilad, mbmdad, Turad, zvjlr&d, btirad;  tako je i čeljdd  (od:
čeljdde).  Zbirna je’ imenica i djeca,  koja ima samo padeže singu-
lara, i to kao žčna,  a govori se mjesto plurala riječi dijlte.  j

O genitivu plurala.

.. (Vidi na str. 8.)

§ 60. a) Bududi da je imenica ptice  postala od: putce,  zato
ima u genitivu plur. putacd  (ili pucd),  pa tako i sfce  (postalo od:
srdce)  ima sPdacd  i srca.

b) Imenice gfoce, lcribce, sebce  imaju svoje o  mjesto negdaš-
njega l,  pa se to l  u genitivu plur. javlja: gHacd, krildca, scldcd.

c) Kojim se imenicama osnova svršuje na si, št, zd, id,  onj
u genitivu plur. ostaju bez nepostojanog a;  tako od mjMo, bgnjište,
gnijlzdo, gvdžde  glasi taj padež: mjesta, bgnjišta, gnijezda, gvdžda.

d) Imenice, koje u nominativu sing. izlaze na -stvo,  na pr.
cdrstvo, čAvstvo, svjedočdnstvo,  imaju genitiv plur. obično bez ne-

60

postojanog a,  dakle: c&rstvU , čdvstva, srjedočdnstvU,  rjede s ne-
postojanim a,  na pr. mrstava.  Tako i imenice na -štvo,  na pr.
društvo, preroštvo  imaju obično bez a; društva, proroštva,  rjede
sa a: društavU.

e) Imenice djčlo, Jjeio, mjesto , kaljeno  imaju u genitivu plur.
djila, IjSta, mjestn, Mij ena  (a ne: dijela, lijeta , mijesta , kolijena).
Vidi u § 50 b.

f) Posljednja su dva vokala u genitivu plur. svagda duga, na
pr. sela, pdlja, imčntt, tanita, MjenS, kopita, pbvjesama , prezimVna
i t. d. Iz prva četiri prirnjera vidi se, da prvi.od rečenih vokala
može biti i naglasen.

O dativu, lokativu i instrumentalu plurala.

§ 61. U staro vrijeme bio je u dativu plur. mjesto današnjega -ima  na-
stavak -om  ili -em,  m  pr. selom, poljem.  Toga oblika nema danas vise u na¬
rodu. — Mjesto -ima  u lokativu i instrumentalu plur. čuje se još i danas -ih,
na pr. po selih, na brdih, pod leoli, t imeni,  ali rijetko.

O imenicama oko, uho, pleče, doba .

§ 62. a) Imenice 9ko, Uho  sklanjaju se u singularu kao silo.
U pluralu je ovako:

N. A. V. oči, uši

G. očija ili 6či, ušiju ili uši
D. L. I. očima, ušima.

Imenica bko  ima navedeni plural, kad se uzima u pravom
značenju; a kad joj je značenje preneseno  (kad se misli na
pr. 8ko  u mreže), onda joj je plural:

N. A. V. 6ka
G. oka
D. L. 1 očima

Od Tiho  govori se plural i ušesa, ušesa, ušesima,  kad se
misle velike uši.

Pluralni oblici odi, uši  ženskoga su roda:  go\'ori se na
pr. črne oči, mbje Uši.

b) Imenica pleče  može i u pluralu biti srednjega roda: nom.
pleča,  gen. pldča  i t. d.: ali u pluralu može ona biti i ženskoga
roda, pa joj je nom. pleči,  gen. pleči  i b d. Govori se na pr.
moje pileči  pored moja pleča.

61

c) Imenica doba  je srednjega roda i ne »klanja se; na piv
"bilo je doba  putovati, iz doba  oara Dušana, u gluho doba,  u ovo
doba  godine, od svakoga doba,  u »va doba  godlne, čettri doba,
več je na tom doba  (t. j. vrijeme je več). <3esto se ni pokazna
zamjenica uz tu imenicu ne sklanja, na pr. od to doba , do to
doba , od ono doba.  — Kad je nužno, da se riječ doba  sklanja,
uzme se mjesto nje riječ vrijeme;  na pr. s tim vremenom.  —
Ima i imenica ddb,  koja je ženskoga roda i sklanja se kao stvdr
(gen. sing. dbbi  i t. d.).; na pr. nas dvojica smo jedne d$bi  (t. j.
istih smo godina).

O dualu.

§ 63. a) Za dual imenica srednjega roda vrijedi isto, Sto
je rečeno za dual imenica muškoga roda u § 55., na pr. dvd
sela, oba polja, tri Imena, Sitiri tdmeta.

b) Imeniee oko. Uho  u dualu glase 5ka, Uha,  na pr. dvd oka,
oba uha;  u pjesmama se nalazi i dolje Uči.

Bilješka. Da su eblici stila, pilja, imena, tdneta  pr ari dual, a ne plural,,
to im dokazuje akcent, }®r u pluralu s« govori sila, pdlja, im&na, tanit a.  U
mnogo riječi nema ove razlike u akcentu; tako su na pr. oblici djela, kopita,
Itea, proroštva  i t. d. i dual i plural.

Imenlce ženskoga roda.

O rodu Imenioa ove deldinacije.

§ 61. Sve imeniee, koje se sklanjaju kao stvdr,  ženskoga
su roda; a takove su gotovo i sve one, Sto se sklanjaju kao
žčna;  izuzima se samo nekoliko imenica, koje su ,' 0 -
radi svoga značenja muškoga roda,  na pr, Ic&lfa, mlado-
ženja, papa, poglavica, poturica, sluga, starješina, vladika, vbjvuda,
Andrija, Luka, Nikola, Tddija  i dr.

O nominativu sing-.

§ 65. a) Ima nekoliko ženskih imena i drugih imenica, koje se sklanjaju
kao žena,  a u nominativu sing. svršuju se na -e; na pr. Kate, Mare, Stane,
gfle  (t. j. grlica), neoe  (t. j. nevjesta), sile  (t. j. sestra). Ovaj se oblik na -e  go¬
vori u južnim krajevima, a inafie se obično govori i pi/Se Kata, Mara, n/va,
sila  it. d. — Gdje se govori Kite  i t. d. u nominativu, tamo i vokativ izlazi
na e;  na pr. Kate, Mdre, sile  i t d., a u ostalim padežima pomenut*
riječi imaju oblike sasvim kao žena.

«2

b) Kao Sto je u imenica misao, pbgibao  (gen. sing. misli,
pdgibli)  skranje o  postalo od l , tako se dogodilo i u riječi sd
(gen. sing. stili),  koja je postala od: soo , a to od: sol.

O d at Ivu i lokativu sing 1 .

§ G6. a) U dativu i lokativu sing. konsonanti k, g, h  ispred
nastavka i  po pravilu prelaze u c, e, s;  na pr. od briga, milica,
svPha  glasi dati v i lokati v sing. muci, brlzi, svfsi  i t. d.

bj Glasovi k, g  ostaju bez promjene u imenica, koje pred
k  ili g  u nominativu sing. imaju konsonant, osobito ako su vla-
stita imena; tako je bitki  (od: bitka), Gradiški  (od: Gradiška),
gUski  (od: guska), mački  (od: mačka) Olgi  (od: Olga), pdtlci  (od:
pMka), psovki  (od: psovka), Zlatki  (od: Zlatka) i t. d. — Neke
takve imenice mogu promjenu imati i nemati, ali je pravilnije
s promjenom; na pr. dasci  i ddski  (od: daska), djevojci  i djbvojki
(od: djčvojka), kamzi i.kavgi  (od: kavga), kblijevci  i kblijevld  (od:
kolijevka), majci  i maj ki  (od: majka), pripbvijeci  i pripbvljetki
(od: pripdvijetka), ptišei  i puški  (od: puška), teci  i tltlci  (od: tetka),
vdgsci  i vdjski  (od: včjska), zagoneci  i zagonetki  (od; zagonetka) i t. d.

c) Ima dosta imenica, koje pred k  ili g  ili h'u.  nominativu
sing. nemaju konsonanta, pa se opet govore i s promjenom i
bez promjene, ali je pravilnije s promjenom: na pr. Požezi  i Pd-
iegi  (od: Požega), sliXzi\ slugi  (od: sluga), Lici  i Liki  (od: Lika),
Ldci  i Luki  (od: Luka), sndsi  i sndhi  (od: snaha), mdčesi  i mačehi
(od: mačeha) i dr.

d) Ne mijenjaju konsonanta imenice, koje se govore od
milosti kao bdka, koka , soka , Boga ; one u dativu i lokativu sing.
glase: bdki, koki, seki, Bogi.  Ni riječ dga  nema drukčije nego
dgi.  Ne mogu promjene imati riječi, u kojih bi se našlo cc, zz,
ss,  kad bi im se glasovi k, g, h  promijenili; takove su riječi
Jcdcka, mazga, pasha  (crkvena riječ mjesto: uskrs).

e) Neke imenice, koje se u nominativu sing. svršuju na a,
po svojem su postanju upravo pridjevi ženskoga roda; pa to im
se vidi u dativu i lokativu sing. Tako riječ ml&da  ima za ta dva
padeža oblik ml&dbj  pored mlddi.  — Riječi Bačka, draga, Hr-
vatskn, Njemačka  i druge takve pravi su pridjevi (što se vidi po
skrajnjemu a ); zato ne mogu u pomenuta dva padeža imati
drukčije nego B&Čkoj, drdgoj, Hrvat skaj, Njdmačkdj.  — Imenica
Btiam  nije pridjev, zato je pogrješka u dativu i lokativu Bosnoj,

mora biti Bdsni.

63

O vokativu. singulara.

§ 67. a) Ženska imena na -ica,  na pr. Jilica, Milica,
IluMca  irnaju u vokativu sing. nastavak e,  dakle: Jelice, Milice,
Itužice  i t. d., ali im vokativ može biti i kao nominativ, na pr.
dodi, draga Jelice  i: d odi draga Jelica.

b) Opčene (apelativne) imenice na -ica,  koje imaju tri sloga
ili vaše, mogu u vokativu sing. imati ne samo -ice,  več takoder
-ico\  na pr. lunice  ili banico, majčke  ili mdjčico, stdrice  ili starico,
kukavice  ili kukavico , p Mj lavice  ili poglavico, sirotke  ili sir Mico,
zdrličnice  ili mručnico, prijateljice  ili prijateljico  i t. d.

Itilje- Ua. Imenice na -ica,  koje imaju samo dva sloga, ne mogu druk-
čije u vokativu sing. imati nego -ico ; na pr. klico, ptico, žico  od klica, ptica,
žica.  — Imeniea Herca  ima u tom padežu Herce.

§ 68. a) Ženska  dvosložna imena, koja se u nominativu
sing. svršuju na -a, pa na prvom slogu im je uzlazni
akcent, imaju u vokativu  -o; tako od imena Jčla, Jula,
Kata, Mara, Stana  i t. d. vokativ je Jelo, Julo, Kato, Maro ,
Slano  i t. d. Od Cvijdfa  (po istočnom govoru Cveta,  po zapadnom
Cvita)  vokativ je Cvijeto  (ist.. Cveto,  zap. Cvito).

b) Sva druga ženska imena, na pr. Marta, Milka, Hosiljka,
Jelena, Marija, Zldtija, Andelija, D orbtija, Vitkosava  i t. d. imaju
vokativ pon a j više kao i nominativ;  slabo im kada vo¬
kativ ima nastavak -o,  na pr. Hajko,  (od Hajka,  žensko tursko
ime), Jelenu, Marijo, Andelijo.  — M uš k a se imena ne go-
v ore s -o  u vokativu, več samo  s -a;  oblici na pr. Kosta,
laika, Sava, Aleksa, llija, Nikola, Fant Mij a  i t. d. služe i za no¬
minativ i za vokativ. To vrijedi i zaTnuška imena na-ica, na pr.
Grujiča, Novica, Kadbjica.

c) Neke imenice muškoga i ženskoga roda, koje znače čeljad te po pra¬
vilu imaju u vok. sing. o, dosta se ftesto govore i s o u tom padežu; na pr. dgo  i
a ga, babo  i b&ba, tetko  i tetka, ujno  i -Ujm, Silijo  i dilija, djevSjko  i djivojka,
gbspoSo  i glspoSa, TMtinjo  i T&rkinja, vijvodo  i vzvoda, hdrambašo  i lid-
ranibaia, mladbievjo  i mladoženja, starjčšino  i starješina  i t. d.

O instrumentalu singmlara.

§ 69* Imenice, koje se sklanjaju kao stvar,  imaju u instru¬
mentalu sing. dva nastavka: -i  i -ju.  S različnim konsonantima
veže se j  od nastavka ju  po svojim pravilima ovako:

Iza b, p, v, tn  prelazi j  u lj\  na pr. edblju  (od: zob),
kapi ju  (od: kap), Tjubavlju  (od: ljubav), tizimlju  (od: 8zlm, t. j.
zimski usjev).

64

Iza č, d, Ij  ispada j ; na pr. noču  (od: noč), čadu  (od: čad),
obit el ju  (od: obitelj).

Glasovi c, ž, š, r, s, z  ostaju bez promjene, a i j  iza njih;
na pr. fiječju  (od: riječ), Idžju  (od: laž), kokošju  (od: kokoš),
stvarju  (od: stvar), rosopasju  (od: rosopas, neka biljka), sluzju
(od: sluz).

Glasovi d, t  prelaze s u d, č;  na pr. zdpovijedu  (od: za-
povijed), smfou  (od: smrt), prčgršču  (od: pregršt); ispred ovako
postaloga 6  prelazi s  u š,  na pr. milošču , radošču  (od: milost, rhdost).

Glasovi l, n  mijenjaju se s j  u Ij, nj  (t. j. u cirilici a,, h>) ;
na pr. solju  (t. j. co;i>y, od: so, gen. soli), zelenju  (t. j. 3eaeu>y,
od: z&lsn); ispred Ij, nj  (*>, m) prelazi s u š , na pr. mišlju  (od:
misao, gen. misli), pliješnju  (od: plijesan, gen. plljesni); ispred
nj  (it) prelazi »  u ž,  te imamo na pr. bojamju  (od: bBjazan,
gen. bfljazni).

§ 70. Kad u kojoj reCenici instrumental sing. od imenica,
što se sklanjaju kao dvor,  stoji u sveži s kojim prijedlogom ili
pridjevom, onda se može uzeti i oblik na -i  i oblik na -ju.  Na
pr. jednako je dobro: sa žalosti  priznajem; to je u sobi za peci;
ljubio ga je bratskom ljubavi;  — i: sa žalošču  priznajem; to je
u sobi za pedi ; ljubio ga je bratskom ljubavlju.  Ako s instrumen-
talom ovakovih imenica nema ni prijedloga ni pridjeva, onda je
bolje uzeti oblik na -ju  nego li na -i;  na pr. solju  ga je posuo;
ona se namaže mašču;  ugojio konja zoblju\  odiikovahu se lju¬
bavlju  k svome narodu i t. d.

O grenitivu plurala.

§ 71. Koje se imenice sklanjaju kao žena,  one po pravilu u
genitivu plur. uzimaju nepostojano a,  ako im se
osnova svršuj-e na dva ili na tri konsonanta.  Imamo
na pr. crkeZva, dasdket, djevojaka, giisCika, mblitava, pjesdma, pri-
pbvijedalca, pušaka, s&balja, sestdra. smdkUvd, tudinftkcl, Usana,
vtitarS, žHUva  i t. d. od imenica: crkoa, ddska, djevojka, tgUska,
molitva, pjesma, pripbvijelka , puška, sablja, sestra, smokva, tildmka,
usna, vdtra, žjlva  i t. d. — Kojim se imenicama osnova svržuje
na st, št, zd, žel,  one nepostojano a  ne mogu imati; na pr. od
rijeCi krasta, tasta  (t. j. p,unica), zvijeeda, nftžda  glasi genitiv plur.
krdstči, tasta, zvijezda, nužda.  Ni riječi s osnovam na šč, šč  ne-
mogu imati nepostojano a;  imamo na pr. gošča  ^ 1 : gošča, t.  j
žena, koja je. u gostima), bdšča ( od: baše a).

#

65

§ 72. a) Dosta ima imenica, kojima se osnova svršuje na
dva ili na tri konsonanta, pa bi s nepostojanim a  u genitivu plur.
bile vrlo neobične; takve su na pr. Mlfa, mdjka, mdzga, nt-
pravda, vojska ; zatim imeniee, koje u nominativu sing. pred
-ha  i pred -nja  imaju kakav konsonant; na pr. borba, mblba,
svjklodiba, Udba, žšnidba , grbžnja, rddnja, smdtnja, siimnja  i dr.
Genitiv plur. tim imenicama tvori se ili bez nepostojanog a,  na
pr. kdlfa, vojska i, borba, sumijd  it d., — ili tako, da se uzme
za nastavak  -T bez nepostojanog a;  na pr. kalfl, vbjskl, borbi,
siimnji  i t. d.

BHješka. Iziizeci eu: sUJcOnja, trešanji, višanja  od: suknja, trešnja,
višnja,  — i ndredaba, uredabS  od: ndredba, Uredba.

b) Nastavak -i mogu  imati i gdjekoje imeniee izmedu onih,
koje su navedene u § 71; na pr. cfkvi  i cfkdvd, pripovijetki  i
pripbvijedaka, sablji  i sabulja, vttlrl  i vatdrti ; — tako je i brazdi
ili brdsda, vrsti  ili vrsta  (od: brazda, vrsta) . Svuda je tu oblik
na -f manje običan od onoga drugog. Manje je obično i ladi
negoli l&da.  — Od mlada  je genitiv plur. mladi.

c) Imeniee, kao što su mjlra , pjega, vjera, besjeda, ntdjelja
glase u genitivu plur. mj&rtt, 'pjSgU, vjera , besjeda, mdjelja,  t. j.
ne prelazi im je  u ije,  nego uje.  (Vidi u § 50 b, 60 e).

d) Riječi noga, ruka  imaju u genitivu plur. pravilno noga,
ruka,  ali mjesto tih oblika inogu takoder imati nbgu, ruku.  Ovo
su u starom jeziku bili oblici za genitiv i lokativ duala, a dan as
se govore; i za dual i za plural, i to ne samo za genitiv, nego
i za lokativ, na pr. Sta imaš u ruka?  nije mi obude nd noga  (t.
j. u rukama,  na nogama).  — I riječ sluga  ima u genitivu plur.
dvojakc: sluga  i slugu.

e) Imeniee kokos, kost, Uš  glase takoder dvojako u genitivu
plur.: kokbši, kbstl, uši  i kokbšiju, kbstiju, ušijii.  Tako i riječ prsi,  '
koja se govori samo "u pluralu, ima u genitivu pHl  i pbsiju.
Oblik ovaj na -iju  takoder je u starom'jeziku služio za dual (i
to za genitiv i za lokativ), a danas se govori za dual i za plural
(ali samo za genitiv kao i slugu).

f) Genitiv plur. svagda u imenica ženskoga reda ima po-
sljednji vokal dug; ako se taj padež svršuje na a,  onda je
svagda dug i onaj vokal, koji je pred tim a;  na pr. stvdri.
kosti, kokbši, grbžnji, majici,  — žena, riba, ovdea, krdšaku, gbdina
i t. d. Iz primjera žena, riba, ovdea  vidi se, da dugi pretposljednji
vokal može biti i naglašen.

M

T. Maretič. Gramatika.

5

66

O dativu, lokativu i instrumentalu pliir.’

§ 73. a) Dativ, lokativ i instrumental plur. od imemca
riječ, stvdr  glasi ne samo rijočima, stvarima , ved takoder riječma,
stvar ma.

b) Zbirne imenice na -ad,  na pr. momčad, telad, Turad  i dr.
sklanjaju se kao stvar;  na pr. N. A. telad , G. D. V. L. teladi,  I.
teladi  ili teladu.  Za dativ, lokativ i instrumental govori se ta¬
koder oblik na - adma , na pr. teladma  (ne: teladima);  tako je i
momčddma, Turadma, imučadma, zvjeradma  i t. d.

c) Starinski je oblik za dativ plur. ženam, stvarim,  za lokativ plur. ženah,
stvarih,  za instrumental plur. ženami, stvarmi.  Ti se oblici i danas gdješto čuju,
ali je mnogo običniji za ta tri padeža zajednički oblik ženama, stvarima.

Osobine nekih imenica.

§ 74. a) Imenice leči, mati  sklanjaju se ovako:
Sina.  N. kdi, mati Plur.  N. kčeri, matere

G. kčeri, matere
D. kčeri, materi
A. kčer, mater
V. kceri, mati
L. kččri, materi
I. kčerju, kčeri, materom

G. kčeri, matera
D. kčerima, materama
A. kččri, mtitere
V. kččri, matere
L. kčerima, materama
I. kčerima, materama.

b) Samo u pluralu govori se riječ prsi,  koja se sklanja:

N. A. V. p? si,  G. prsi  ili pr siju  (v. § 72 e), D. L. I. pr sima.  Ali

u N. A. V. može ova riječ biti i srednjega roda, te onda glasi
piša ; tako Isto i u genitivu prša.

c)  Riječ tlo  srednjega je roda i sklanja se kao selo\  od nje

se govori i plural, ali u ženskom rodu, te glasi tle  ili tli  u N.

A V., — u gen. j e tdla  i tli,  u D. L. I. tlima.

d) Riječ gl&d  može biti ženskoga i muškoga roda pa se
prema torne može i sklanjati dvojako; genitiv sing. može na pr.
glasiti gladi  i glada , dativ sing. gladi  i gladu  i t. d.

e) Riječi gu3le  i j&sle,  koje se govore samo u pluralu, idu u svim pade-
žima kao žena ; dakle gen. gusalU, j&stilti,  D. L. I. g&slama, jžlslama;  a aku-
zativ i vokativ je kao nominativ. Ali u N. A. V. može takoder biti glisti, j&sli,
u D. L. I. takoder guslam, j&slima.

f) Riječ nit  usingularu i u dualu je muškoga roda; govori se na pr. dvoj
nit, u dva nita  i t d., u pluralu je ženskoga te glasi u N. A. V. niti,  u gen.
nita,  u D. L. I. riitima,  i govori se na pr. cfne niti  i k d. Mnogi i u singularu
> o dualu uzimaju nit  kao riječ ženskoga roda te kažu dva nit, & dvije niti.

67

gj Imenica zvij er  u singularu je ženskoga roda i sklanja, se kao stv&r;
n  pluralu može biti i ženskoga i muškoga, te na pr. nom. glasi zvijeri  i zoje-
rovi,  gen. zvijdri  i zvj erOva  i t. d.

..- ji -1_ '

O akcentu i kvantiteti.

§ 75. a) Rjede nego imenice muškoga roda (vidi § 56b) imaju razliku u
akcentu medu dativom i lokativom  sing. imenice ženskoga roda; na pr.
od riječi duša, glava, ruka; meda, voda, zemlja; k&ut, laž , riječ, stvar; ludost,
milost, r&dSst, st&rost  glasi dativ sing. duši, glavi, rilci; medi, vidi, zemlji; k'6str,
l&H, riječi, stv&ri; ludosti, milosti, radosti, starosti;  — a lokativ sing. duii
glavi, rilci; medi, vddi, zčmlji; kosti, laži, riječi, stvdri; ludosti, milosti, raddsti,
starosti  i t. d.

b) Koje imenice na a  u nomin. sing, imaju na pretposljednjepi slogu speri

ili uzlazni akcent, one u vokativu sing.  na prvom slogu imaju akcent brz
(mjesto sporoga) ili silazni (mjesto uzlaznoga). Primjeris nominativ sing. voda,

zemlja, žena; duša, sluga, vila; budala, planina, sirota;  — vokativ sing. vddo,  ,

- zemljo, ženo; dušo, slugo, vilo; budalo, pl&nino, siroto  i t. d. Tako i od oluji

glasi vokativ sing. Učijo.  — Kakav je akcent u vokativu sing., takav je i u

vokativu plur.,  dakle: vbde, zemlje; pl&nine, sirote.

c) Sve imenice, koje se sklanjaju kao žina,  imaju zadnji vokal dug u

genitivu i u instrumentalu  sing.; na pr. ženi, ženOm;  tako je i ribe,
ribSm, gčdine, gbdinOm  i t. d. P  /?. / 0

_ Priftj Aw|  -

§ 76. a) Neki pridjevi mogu biti samo neodredeni.  Ta-
kovi su oni posvojni pridjevi, koji se u nominativu sing. muškoga
roda svršuju na -ov (-ev)  i na -in,  na pr. banov, bratov, kraljev,
sestrin, vojvodin  i t. d. Ovamo idu i posvojne ramjenice njbgov,
njezin, njihov.  — U genitivu sing. muškoga i srednjeg roda pra¬
vilno  je  na pr. bratova, sestrina , njegova ; u dativu i lokativu
sing. istih dyaju rodova pravilno je: bratov u, sestrina, njegova
it. d. Nije pravilno  u genitivu sing. bratovoga, sestrinoga,
njegovoga,  u dativu i lokativu sing. bratovomu (bratovom), sestri-
nomu (sestrinom), njegovomu (njegovem).

b) Ima dosta pridjeva, koji su svagda samo odredeni;  ta-
kovi su na pr. današnji , desni, divlji, dbniUči, lijevl, pbkbjnl, višnji ,
zadnji  i dr.; zatim svi pridjevi na -ski  (od kojih neki po zakonu
gube s), na pr. carski, gospodski, ženski, jimdfki; moški, sirbmaški
i t. d. Takvi pridjevi imaju u svim padežima oblike po odre-
•denoj deklinaciji.

c) Prezimena, koja se u nominativu sing. svršuju na pa pr. Mušicki,
Ročki, Zrinjski  i t d., sklanjaju se kao odredeni pridjevi  dakle na

pr. genitiv i akuzativ Mušickoga, Zrinjskoga,  dativ Račkome,  lokativ Zrinjskom

68

Vrlo je rčtavo: Mušickija, Bačkija, Zrinjskiju. —  Ovo vrijedi i za sliina preži
mena iz dragih slavonskih jezika, kao što su na pr. Kraševslci, Palacki, Vu¬
kovski;  njima genitiv i akuzativ glasi Kraševskoga, Palackoga, Žuk ovekogo
d a ti v Skalevskome  ili Palaekomu,  lokativ Žukovskom,i  t. d. PogrjeSka bi hila: ^

Kraievikija, Paladiju  i t. d. — Taliianska i madžarska imena na i  iriiaju u
geniUru i »kuzativu - ija,  u dativu i lokativu -yu;  na pr. Farlati, Farlatija,

Farlatiju,  — Hunjadi, Hunjadija, Hunjadija  i t. d.

§ 77. a) Genitiv sing. odrečtenih pridjeva za muški i
za srednji rod izlazi na -ga  i na -g,  na pr. bogatega  i bbgatog,
vručega  i vrdčeg  i t. d. Kradi se genititiv uzima, kad je pred njim
koji duiji, na pr. iz maloga,  a lijepog  sela ili: iz onoga maloga;  a
lijepog  sela. — Ovo vrijedi takoder za akuzativ, kad je jednak
genitivu, na pr. opažih svojega starog  prijatelja. Inace se genitiv
(ili akuzativ) na -g  rjerle uzima.

b) U dativu i lokativu  sing. muškoga i sredujeg roda
odredenih pridjeva nalaze se takoder krači i duiji oblici. Iza
konsonanta, koji nijesu nepčani, u dativu  je -omu  ili -omeUli
-om,  u lokativu samo  -ome  ili -om.  Iza nepdanih.je konso¬
nanta u dativu i lokativu  -emu  ili -em.  Dakle na pr. dativ:
bbgatdmu  ili bbgatome  ili bbgaiom, vrCičemu  ili vrdeem,  — lokativ:
bbgatome  ili bbgai&m, vr&tsmu  ili vrtlčdm.  To vrijedi i za zamje-
nice, na pr. dativ onomu  ili bnome  ili dnom, n&šemu  ili našem,  —
lokativ bnome  ili dnom, našemu  ili nMem.  Kradi dativni i lokativni
oblik rijetko stoji pred duljim, na pr. dao si mojem starome  pri¬
jatelju, — u onom malome  selu; ovo bi se bolje reklo: dao si
mojemu starome  (ili starom)  prijatelju, — u onome malome  selu
ili: u onome malom  selu: ili: — u onom malom  selu.

c) U instrumentalu  sing. ^orted nastavka -im  govori se
nastavak -ijem,  na pr. bbgatijem, ndvijem, vrfičijem  pored bbgattm,

novim, vru&im ; tako je i u zamjenica, na pr. ndšijem, bvijem
pored našim, tmm.  — Isti nastavak -ijem  govori se i za dativ)
lokativ i instrumentni  plur., na pr. bbgatijem, vruMjmn,
našijem  pored bbgatim , vrU6im, našim  (ili bbgaima , vruiima, na¬
šima).  — Napokon se govori i u genitivu  plur. na pr. bbga-
tijeh, vrUčijeh, nMijeh  pored bbgailh , vrtlčih, naših.

d) Oblik na -ima  u dativu, lokativu, instrumen¬
talu  plur. običao se uzima, kad je pridjev ili zamjenica sama.
bes imeniee, na pr. blago gladnima  i čednima  pravde; to su
zemlje, u ho jima  rodi dobro vino.

e) Ima dasta pridjeva, ktji se raziikuju akcentom u neodredenoj i u
odredenoj deklinaciji. Primjeri: mt&d, mladi, mlado  prem* mladi, rnlMu,,

'm.lS.do;  — Mt, Hita, iuto  prema Hiti, HUG, žutO;  — Mr, stara, Mro  prema

/

\

69

gt&ri. std.ra, st&rO;  — hlddan, hlddna, hlddno  prema hltidm, hladna, hl&dnO ;

— ravan, ravna, rdvno  prema r&vnl, rama, r&vnO;  — visok, visoka, visoko
prema visoki, visoka, visoko;  — silen, z slina, zeleno  prema silenl, zelena,
ztlenO;  — valjan, valjana, valj dno  prema valjani, valjana, valjano  i dr. Ali
mnogo ima i takovih pridjeva, koji nemaju razlike u akcentu, bili odredeni ili
neodredeni; takovi su na pr. čist, ndv, bogat, marljiv, mHav, sl&van, kdristan,
mtlostiv, strahdvit  i dr.

Komparativ i superlativ.

§ 78. a) Pridjevi, koji znače, oda šta je Sto ili čije je Sto,
koji znače mjesto i vrijeme, a i drugi neki, nemaju komparativa
i superlativa; takvi su na pr. gvozden, tipov, bratov, carski, bvda-
šnji, t&mošnjl, Ijetnl, zimski, bds , go, mHav, rajem, šupalj.  Ali
ikatkad se, osobito u prenesenom značenju, i ovakovi pridjevi
govore u komparativu i superlativu, na pr. čovjek drvenije  čudi,

— on je najmrtviji  (t. j. najmimiji, najtiši).

b) Gdjekoji pridjevi nemaju komparativa, več samo pozitiv
superlativ; takovi su: donjl — najdonji, gdrnji — najgomjl, slražnjl
— najstražnjl, zadnji — naj zadnji ; ovamo ide i broj pfvl—ndjpfvl.

— Pozitiva nema prema volijl — ndjvbliji.  Govori se na pr. t folija
sam ostati ovdje nego tamo iči (t, j. volim) 5  najvoliji  su na miru
ostati (t. j. oni to naj vole) i t. d.

§ 79. a) Komparativ ima ova tri nastavka za no¬
minativ sing. muškoga roda:  -ji, -iji, -ši.  —■ Gdje se kom¬
parativ tvori s nastavkom -ji,  tamo se j  od toga nastavka združuje
s konsonantom, koji se pred njim nade, po svojim osobitim pra-
vilima. Dakle:

bj, pj, vj  prelazi u bij, pij, vij ,

dj , tj,  n v d, Č,

kj, gj, hj  . . „ c, i, š,

l-j, n-j  (čir. Jij, nj) , „ lj, nj  (čir. jl,  ib),

sj, zj,  » » š, 2 .

Iza glasova d, d, nj  (a), r  ispada j.  — Skupovi snj  i stj  prelaze
u knj  i šč.

b) N astavak -ji  imaju u komparativu pridjevi,
koji u nominativu sing. muškoga roda pozitiva
imajn samo jedan slog, a na njemu je silazni akcent.
Tako na pr. pridjevi grdb, tup, živ, mldd, ljut, jak, drdg, suh , crn,
bfa, vrdč, rid, krnj , čvrst, gUst  glase u komparativu: gr uhlji, tUplji,
ihdjl, mladi, lj Ml, joči, drdH, silil, cfnjl, Vtki, vrMl, .ridl, krnjl,

70

čvfščl, gtišči.  Ovamo idu i pridjevi bijel, Mijed , prljek,  u kojima
ije  odgovara ekavskome e,  ikavskome i (bel, bled, prek , —■ Ml,,
blid, prik).  Komparatlv im glasi: bjČlji, bljedl , priči  (nljestor
pr ječi).

Bilješka. Od ovoga pravila malo ima izuzetaka; to su pridjevi lyen, rt

pust, šl&n, svSt,  kojima komparativ glasi: Ijitnijl, pustijl, »Uniji, svdtiji.  Izuzetak,
je i: Ujep — Ijepšl.

§ 80. a) Od onih pridjeva, koji u nominativu sing. muš-
koga roda pozitiva imaju dva sloga, malo ih tvori komparativ C

s nastavkom -ji.  Ovamo idu pridjevi na -ak: blizak , gladak,
krdtak, mšf-zak, nizak, plitcsk, rijldak (rčdak, ridak), sladak, tanak,
tdžak, tizak, zidak.  Njima komparativ postaje tako, kao
da u nominativu sing. muškoga roda pozitiva imaju
samo jedan slog, i to bez skrajnjega  ak;  oni dakle u
komparativu glase: bližl, gladi, krači, mrzi, nizi, ptiči, rjedi  (ili
redi), slMl, tanji, tlži, uži, ztdi.  Pridjev grdan  (rjede grd)  ima u
komparativu grdnijl  i grdi.

b) Pridjevi dalek, debeo  (postalo od: debel), dub)k,‘ širok ^
visok, žčstok  imaju u komparativu takoder nastavak - ji : dalji,,
debiji, dublji, širi, viši, žešči,  dakle kao da im pozitiv glasi dal,
deb, dah  i t. d.

e) Pridjevi bijbsan, gdrak, lasan, tijesan  glase u kompara¬
tivu dvojako: bješnji, gorel, lašnji, tješnji  ili bjesniji, gorčiji,
lasniji, tjesnijl,  t. j. s nastavkom -ji  i -iji.

Bilješka 1. U komparativu teži  (od: težak)  nije i postalo od žj,  nego od
gj.  t. j. teži  od: teg-ji  (i u tžžak  je ž  postalo od g,  vidi u § 24c).

Bilješka 2. Govori se i visočijl, ž esto Siji,  ali rijetko.

§ 81. a) Nastavak -iji  u komparativu imaju pri¬
djevi, koji u nominativu sing. muškoga roda pozi¬
tiva imaju jedan slog, a na njemu je brzi akcent.

Primjeri: čist—čistijl, hrbm — hrbmijl, l'6š — lošijl, nov — n'ovijl,prav —
pravijl, prost — prostijl, pun — puniji, sit — sltiji, slab — -slabijl, spor —
spbrijl, star — stdrijl, stfm — strmijl, tr'dm — tromijl, vješt — vještijl,..
zzdrav — zdravijl.

Bilješka. Izuzetak čine pridjevi dug, m,n, tih,  kojima komparativ glasi:
duži, mfrči, tiši.

b) Pridjevi, koji u nominativu sing. muškoga
roda pozitiva imaju tri sloga  ili  više, tvore kompa¬
rativ s nastavkom -iji,  na pr. obilan — obllniji, pametan —
pametnijl, govbrljiv — govorlpvijl, čudnovat—čudnovdtijl, zadovbljan —

71

zadovbljnijl  i t. d. (Izuzetak je debeo — debiji,  § 80 b). Pridjevi
od dva sloga u pomenutom obliku pozitiva ponaj-
više tvore komparativ s nastavkom -iji  (izuzima se
samo ono nekoliko pridjeva, za koje je u § 80 rečeno da
im komparativ ima nastavak -ji) ; na pr. bogat — bogatiji, marljiv —
marljivi ji, mHav — mrš&vijl, rumen — rumenijl, Kitar—lutnji, kru-
pan—hrupni ji, mudar — miidriji, sldvan — slavnijl  i t. d.

Bilješka. Od gibale, krepak, tjubak  glasi komparativ glpčiji, kripčijl,
l/iipčiji,  gdje je k  ispred i  promijenjeno u č; tako je i opačijl  od Spak : bez te
promjene imaju komparativ pridjevi krStak, mtak,  dakle: krdtkijl, vitkiji.

c) Nastavak -ši  za komparativ imaju samo pridjevi lak, lijep ,
mik,  dakle^ lalcši, Ijepši, mekšl.  Pored taksi, mekšl  govori se ta-
koder Iciglji, meklji.

d) Nepravilnim komparativima (navedenim na str. 11.)
mogu se još dodati: pretio — pretljl;  ovamo ide i 'dug — dilljl  (pored
pravilnoga duži), ndopak—naopdčmji.  — Nepravilan je kompa¬
rativ i prilogu mnogo , jer glasi više.

§ 88. Akcent komparativa i superlativa vrlo je lako upamtiti: kad kom¬
parativ  ima u nominativu sing. muškoga roda dva sloga, svagda je na prvom
slogu brzi akcent, i ori ostaje bez promjene kroza sve padeže svijeh triju ro¬
dova singulara i plurala, na pr. bDIjl, jdčl, krdil, Ijepši, mladi, uži  i t. d. A
gdje komparativ u pomenutom obliku ima tri sloga ili više, tamo je svagda na
tlečemu od kraja spori akcent, i on na istom slogu ostaje kroza sve oblike;
na pr. stariji, liitrijl, bogatiji, pametnijl  i t. d. U superlativu  svagda je si-
lazni akcent na riječci noj^  iza toga naj  gubi se brzi akcent komparativa, a
spori ostaje, i tako imamo na pr. ndjmladl, najkračl, ndjmladega, ndjkrademu,
— najstariji, ndjbogatiji, ndjstdrijiga, ndjbogatjjSmu  i t. d. — U ovom drogom
slučaju vidi se dakle, da rijefi ime dva akcenta.

Zamjenice.

Lične zamjenice.

(Vidi na str. 11.)

/

§ 83. a) Lične su zamjenice: ja  (prvoga lica), ti  (drugoga
lica), on  (trečega lica). One u genitivu, dativu i akuzativu imaju
po dva oblika, jedan naglasen, a drugi nenaglašen:

genitiv sing. mene — me, tebe — te, njega — ga, nje — je,
dativ sing. mini — mi, tebi — ti, njimu — mu, njoj—joj,

akuzativ sing. mine—me, tihe—te; njiga — ga, nju—je,
genitiv i akuzativ plur. nas — nas, vas — vas, njih—ih,
dativ plur. nama — nam, vama—vam, njima — im

72

Nenaglašeni oblici zovu se e n ki i tič ni.

•j*

b) Naglašeni se oblici upotrebljavaju u ova četiri slučaja:
1. kad je na zamjenici sila govora,  na pr. daj mbni,  a ne
Stojanu; tko tebe  poznaje, ne če to vjerovati; ako vdma  kažem,
kazat ču i drugima; — 2. na početku rečenice,  na pr.
meni  se čini, — njima  nitko ne vjeruje; — 3. s prijedlozima,
na pr. k meni,  od mene,  k njemu,  iz tebe.  bez vas  i t. d. (ali u
akuzativu sing. mogu za 1. i‘2. lice s prijedlozima stajati i en-
klitični oblici, na pr. nd me, zd te, pada me, uza te) ; — 4. iza
veznika a, i, ni,  na pr. došao si, a mene  nijesi opazio; sutra ču
i tebi  dati; ni mbni  se ne če. Osim ova četiri slučaja uzi-
maju se enklitični oblici  na pr. daj mi,  — molim te,  —
Sko ih  nade i t. d.

c) U instrumentalu sing. su za 1. lice dva oblika: mnSm  i
mndme,  od kojih se prvi običoo uzima s prijedlozima, a drugi
sam; na pr. sa mnom,  poda mnom,  — da oblada mndme',  udri
mndme  o zemlju i t. d. — Oblik menom,  koji se gdješto govori,
nije dobar.

d) Za dativ plur. bili su nekad oHSd vtim, vtim, njim,  a danas ih više
u narodu nema (drugo je enklitiSno nam, vam).  Za lokativ plur. bili su nekad
oblici n&s, v&s, njih,  za instrumenta! plur. ntimi, vtimi, njimi.  Ovl se starinski
oblici i danas gdješto iuju u narodu, ali su oblici ntima, vtima, njima  mnogo
običniji. — Mjesto njih, ih  u akuzativu plur. starinski su oblici nje, je,  kojih
danas ne valja upotrebljavati.

§ 84. a) U akuzativu sing. muškoga i srednjeg roda za-
mjenica 3. lica ima i oblik nj,  koji se uzima samo s prijedlo¬
zima, na pr. na nj, po nj, zd nj, preda nj.  Mjesto nj  govori se i
njga,  na pr. zd njga, preda njga.

b) Mjesto njiga  ’ (u genitivu i akuzativu sing.) i n j trnu  (n dativu sing.)
nalaze se katkad u pjesmama kmjl oblici njgg, njem,  ali tako nije dobro nt
govoritigni pisati. — I u lckativu sin g.  bolje Je njemu nego njem.

c) Za enklitični oblik akuzativa sing. ženskoga roda uzima
se riječca je;  na pr. vidim mdlili smo je  i t. d. Mjesto toga je
upotrebljava se ju  ispred gtagolskoga oblika je,  da ne budu dva
je  zajedno, na pr. danas ju je  vidio; ako ju je  našao i t. d. Nije
dobro, što gdjekoji ovo ju  uzimaju i izvan ovoga slučaja, na pr.
vidim ju;  molili smo ju.

d) U dativu i lokativu sing. pored njoj  govori se i njdjzi,
a u instrumentalu sing. govori se ne samo njim, njom,  več ta-
koder njime, njdme.

78

Povratna zamjenica.

(Vidi na str. 12.)

§ 85. a) Ova se zamjenica uzima, kad se hoče da naznači,
da radnja ne prelazi na drugoga, več ostaje pri onome, koji je
čini, bio on lice prvo ili drugo ili treče u singularu iliupluralu;
na pr. gradim kuču seli;  ti čuvaš sebe ; ovi ljudi rade za se  i t. d.
Zato se i zove ova zamjenica povratna,  jer Se radnja kao
vrača  na onoga, koji je čini.

b) Enklitični oblik se  u akuzativu sing. može stajati i *
s prijedlozima, na pr. na se, u se, preda se.  U dativu se običnije
govori seli  nego si;  na pr. odreži sili  hljeba; ali nije zlo ni:
odreži si  hljeba, kao ni: pomozi si  sam i t. d.

Bilješka. Gdjegod smisao dopušta, treba i si  i sebi  izostaviti ; na pr. za
Sto šteto izabrali?, uzmi ovu knjigu; — tako je bolje negoli: za Sto ste st (ili
sebi)  to izabrali?, uzmi si  (ili sebi)  ovu knjigu i t. d. Ne valja: ja du si  (ili sebi)
to zapamtiti; ako si  (ili sebi)  pomislimo, — jer se glagoli zapamtiti, pomisliti  ne
slažu s dativom. Vrlo je rdavo i: pogledaj si  ovo — mjesto: pogledaj ovo itd.

Posvojne zamjenioe.

(Vidi na str. 12.)

§ 86. Mjesto njimi  (njezina, njezino) govori se takoder
njen  (njena, njeno); mjesto njihov  (njihova, njihovo) govori se
i njin  (njlna, njlno), a u gdjekojim krajevima i njilian  (njlhna,
njihno). Sve se ove posvojne zamjenice sklanjaju kao neodre-
deni pridjevi.

Pokazne zamjenice.

(Vidi na str. 12.)

§ 87. a) Od zamjenice taj  glasi instrumental sing. za muški i
za srednji rod tim  ili Ume;  ovo drugo uzima se osobito onda, kad
je zamjenica sama bez imenice, na pr. meni time  ne možeš pomoči.

b) Medu pokazne zamjenice (osim taj, ovaj, bnaj)  idu još
neke; od tih se kao odredeni  pridjevi sklanjaju: taki, tdhnfl,
toliki, ovaki, ovakovl, ovoliki, ondkl, onakovi, onollkl;  a kao neod-
r e deni  pridjevi sklanjaju se: tdkav (idkva, tdkvo), ovalcav
(ovakva, ovdltvo), ondlcav, tokov (tokova, tdkovo), ovakov, ondkov ,
tolik, ovlHk, onllik.

c) Medu pokazne zamjenice mogu se brojiti još pridjevi
Isti (ista, isto) A sam (sama, samo).  Prva se riječ sklanja sasvim

74

kao odrečteni pridjev (na pr, novi, nova, novo),  a sam  se sklanja
kao neodredeni pridjev (na pr. ndv, nova, novo),  samo treba do¬
dati, da u genitivu, dativu i lokativu sing. muškoga i srednjeg
roda može imati oblike i kao odredeni pridjevi, ali s kratkim o.
Imamo dakle:

G. sam-a, sam-oga, sam-og

D. sam-u, sam-omu, sam-ome, sam-om

L. sam-u, sam-ome, sam-om.

Svi oblici mogu značiti: bez ikoga drugog (njemački allcin,
latinski solus),  na pr. nadoh u sobi Milana sama  ili samoga  (t. j.
nikoga drugog); nije dobro čovjeku samu  ili samome  (t. j. kad
nema nikoga drugog). Samo oblici: samoga, samomu (samome)

1  samom  mogu se uzimati, kad se hoče reči: glavom (njemački
selbst,  latinski ipse),  na pr. to je potpis samoga  kralja; tužio se
samome  načelniku i t. d.

Odnosne i upitne zamjenice.

(Vidi na str. 12.)

§ 88. a) Od zamjenice hoji  može za muški i srednji rod
u genitivu sing. biti ne samo kojega,  več i koga,  u dativu ne
samo kojemu,  več i home, komu,  a i u lokativu može biti home
ili kom.

b) U genitivu i akuzativu od thS  rijetko se govori kog  mjesto :  kdga,  a
još je rjedi oblik čeg  mjesto čega  u genitivu od štl i. — Pored čega  i štU  ima
za genitiv još i treči, manje običan, oblik: česa.  — U dativu mjesto kome (komu)
katkad se govori i kdm,  rijetko je u, istom p'adežu i čem  mjesto čemu;  u lo¬
kativu su oblici kSm  i čem  posve obični.

c) Medu odnosne i upitne zamjenice idu još: Mhi, hdhav
(ili Mkov), kolih (koliki),  koje se sklanjaju kao taki, tdkav (tdkov),
tblik (toliki).  Vidi u § 87 b.

Neodredene zamjenice.

(Vidi na str. 13.)

§ 89. a) Kad neodredene zamjenice, koje imaju na početku
ni,  stoje s kojim prijedlogom, on se meče u sredinu; na pr. to
nijesam ni od koga  naučio; — vi se ni za što  ne brinete; — ni
s kim  nijesmo govorili; — nemaš ni u čemu  pravo; — toga nema
,ni u kakvom  gradu. Po tom je pravilu načinjeno i nipošto  (t. j.
ni po što).

75

b) Neodrečtenoj zamjenici s&o kolik, sva kolika, sve koliko  sklanjaju ss oba
dijela, od kojih je složena; za to i nominativ plur. glasi za muški rod srt koliki
ili svi količi.  Ova riječ glasi tako d e r v&skolik, v&skolika, v&skoliko,  a o n|d a
se vas  na početku ne sklanja.

c) Neodrečfenim zamjenicama koješta, kojekdki (kojekdka, koje-
kdkd)  sklanja se samo drugi dio, a koje  na početku ostaje bez
promjene; na pr. genitiv, koječbga  ili koješta,  dativ koječemu  i t. d.
Prijedlog se može, ali se ne mora umetati; na pr. krivili su ga
koje za što  (iliT za koješta)-,  dogovaraju se koje o čemu  f (ili: o
koječemu);  on sudi ljudma koje za kake  (ili: za kojekake)  sitnice.

d) Zamjenicama gdjehoji, gdješto  sklanja se samo oto,  što
stoji iza gdje;  dakle na pr. gen. sing. gdjekojega, gdječega  i t. d.

e) Zamjenicama tkdgod, štdgod, čijgod, kojigdd, kakavgSd  sklanja se
samo prvi dio, t. j. ono, što stoji pred god,  a god  ostaje bez promjene; imamo
na pr. genitiv kogagSd,  dativ čemugdd,  nominativ sing. ženskoga i srednjeg
roda kojagdd, kakvogSd  i t. d. Mjesto god  može svuda biti god,  dakle na pr,
tkSgod, štbgod, kogagdd  i t. d.

Bilješka. Enklitike  (t. j. nenaglašene riječce) kad ima.ju stajati s ovim
zamjenicama, dolaze vrlo rado u sredinu; na pr. tko se  god boji; što bi  god
učinio; koji je  god došao; čega se  god dotakneš; koji H  god padne u šake i
t. d. Ovako se mogu namjestiti i po dvije enklitike, na pr. tko bi mi  god
učinio; što ti je  god rekao i t. d. Ali ovako se enklitike ne moraju nmetati,
več je takoder dobro stavljati ih iza god;  na pr. tkogod se  boji; — štogod bi
učinio; — štogod mi je  rekao i t. d. Enklitike se mogu umetati, i kad je koji
prilog složen s god,  na,pr. kad bi  god došli; — gdje je god trebalo; — kako
sam  god mogao.

§ 90. Medu neodredene zamjenice može se staviti i pridjev
sav  (sva, sve), koji ošim nominativa sing. muškoga roda u svim
drugim padežima singulara i plurala ima nastavke kao odredeni
pridjev na pr. vručl  (vruda, vrude). Prema torne dakle imamo za
muški i srednji rod u genitivu sing. svčga,  u dativu sing. svšmu,
u lokativu sing. svčmu  ili svem. ■— U genitivu plur. za sva tri
roda oblik je ne samo svili,  ved takoder sviju.  U dativu, lokativu
i instrumentalu plurala nije samo svim  ili svlma,  nego je i svjema.
— U nominativu sing. muškoga roda pored sdv  govori se i vas.

Brojevi.

§ 91. a) Broj jedan—jedrna—jčdno  govori se i u pluralu,
i to 1 .  kad jklan  znači isto, što neki  i 'isti;  na pr. jedni  vele, da
to ne može biti, — mi smo jednih  godina, — 2.  uz riječi, koje
se govore samo u pluralu, na pr. jedne  vile, jedne  gade, jedna

76

kola, jedrn  vrata, — S.  uz riječi, koje imaju doduše singular, ali
tek u pluralu čine osobitu cjelinu, na pr. kupio sam jedne  opanke,
jedne  čarape, tako je i: jedna  rebra, jedni  jadi, jedni  svatovi.

b) Da se nijedan  sklanja kao jbdan,  to se razumije samo
po sebi, ali treba dodati, da se prijedlozi umeču medu ni  i medu
jedan;  na pr. nije daleko ni od jednoga-  nas; to ne rodi ni na jednom
drvetu. To je dakle kao: ni od Tcoga, ni s kini  i dr.; vidi u § 89a.

c) Broj obadva — dbadvije  sklanja se kao dva, dvije;  u nomi¬
nativu i akuzativu govori se takoder oba  (za muški i za srednji
rod) — obje  (za ženski); u dativu, Iokativu i instrumentalu može
za sva tri roda biti i obadvjema  i objema;  — u genitivu obaju —
obiju  nije u običaju, nego obadvdjn  (za muški i srednji rod),
obadviju  (za ženski).

d) Evo primjera za sklanjanje brojeva 2, 3, 4: za zdravlje
dvaju  brade svoje; žao mi je dvigu  sirota; granice dvaju  polja;
kuče triju  gospodara; slika triju  sestara; u hladu četiriju  hrasta
ili deliriju  lipa; dao sam dvjema (trima, četirma)  učenicimt, že¬
nama; odrezao dvjema (trima, četirma)  nožima, sabljama i t d.

§ 92. a) Kad broj e vi 2, 3, 4 i dba (bbadva)  stoje iza
kojega prijedloga,  onda ti brojevi zajedno s riječma, koje
su uza njih, glase ponajviše onako kao u nominativu. Može sb
doduše redi na pr. iz dvaju  gradova; kod dvigu  sestara; bio sam
u trima  kudama; sa četirma  putnicima i t. d., ali je običnije: iz
dva  grada; kod dvije  sestre; bio sam u tri  kuče; sa četiri  put-
nika Tako je i ovo: kod dva  hrasta; medu dva  brda; ispod
dvije  kuče; stoji na dvije  noge; preko tri  vode studene; preko
tri  gore zelene; bio sam na dva  mjesta; bili su se oko dva  ve¬
lika grada; kod tri  konja; sa četiri  sina ode na vojsku; pri obje
kuče ima klupa i t. d.

b) Kad bi brojevi 2, 3, 4 i Zba (ZbadvH)  imali stajati u genitivu i bez
prijedloga, mogu se uzimati onako kao u nominativu. Na pr. učimo je s do¬
pusten jem dat. starija brata  (ili: dvaju stanje brače)i iz knjiga obadva pome-
nula spisatelja  (ili: obadvaju pomenutih spisatelja); na svršetku ove tri nedjelje
( ili: ovih triju nedjelja); zemlje sva četiri kralja  (ili: svlh četiriju kraljeva) i t. d.

§ 93. a) Brojevi 5, 6 . . . 11, 12 ... . 20, 30 ... . 90 ne
sklanjaju se, več ostaju i s prijedlozima i bez prijedloga nepromi-
jenjeni. Na pr. izgorjelo je sedam  kuča; posjekao je deset  hrasta;
imena dvanaest  apostola; sestra devet  Jugoviča; čuvari sedam  cr-
kava; on je glava svih deset  gradova. Pogotovu ostaju ovi bro¬
jevi nepromijenjeni iza prijedloga; iz devet  sela; pri petnaest  lipa;
kroz dvadeset  prozora; s osamdeset  ljudi i t. d.

h) Mjesto brojeva 2—99 mogu se uzeti brojne imenice dvo¬
jica (obbjica), trojica, petbrioa, devetbrica, tridesetbrica, devedesetb-
rica  i t. d., kad ona riječ, s kojom ima broj stajati, znači kakvo
muško čeljade.  Govori se na pr. poznaješ li ovu trojicu  put-
nika ?, reci onoj sedmorici  seljaka; što se tiče one desetorice
vojvoda i t. d. Te se imenice govore i same, bez druge
im  e bi  c e, na pr. jača su dvojica  od jednoga; on radi za trojicu.

c) Druge imenice, kako se iz navedenih primjera vidi, stoje
uz ove brojne imenice u genitivu plur. Zamjenice stoje takoder
u tom padežu, na pr. nas  dvojica dodosmo; pred vas  trojicom.
Ali kad brojna imenica nije u nominativu, može se zamjenica
slagati u padežu s njom, na pr. pred vama  trojicom.

d) Imenice dvojica,' trbjica  i sve druge takve na -ica  skla-
njaju se kao šena. .

Bilješka. Ovih b rojili h imenica nikako nema za krojev* Sl, 81, 41 i
druge dalje, koji na kraju imaju brojku 1; dakle na pr. prema dvadesetorica
ili tridesetorica  ili dvadeset i petorica  vojnika ne možemo drukJije redi nego:
dvadeset i jedan  vojnik, it. d. Brojnih imenica na - ica  nema ni za brojeve
100 , 1000 .

§ 94. a) Brojne imenice: dvoje (oboje), troje., četvoro, petoro,
ilstoro, desetar o, petnaestoro, četr desetar o  i t. d. upotrebljavaju se
1.  uz riječ jdje  i uz riječi, koje su u s ing. srednjega
roda i znače što živo; 2.  kad su pomiješani rouovi;

3.  upotrebljavaju se, kad stoje same bez ikakve ime¬
nice.  Imamo na pr. 1. dvoje  jaja, troje  jaradi, piliča, sedmoro  djece;

— 2.  nas dvoje  (kad je jedno muško, a drugo je žensko ili di-
jete), vas troje  (kad je jedno muško, a drugo dvoje žensko ili
kad je dvoje muško, a jedno žensko ili kad je koje od njih
dijete), osmoro  goveda (kad nijesu ni sva muška ni sva ženska);

— 3.  to dvoje  valja pernati; danas mislim na troje.

b) Mjesto dvtije, trije, četvoro  mogu stajati i oblici dva, tri,
ččtiri  uz imenice srednjega roda ; dobro je na pr. dva  jareta, tri
pileta, četiri  djeteta

Bilješka. Prema imenicama dvdje, tr.ije  i t. d. nikako nema imenica za
one brojeve, za koje nema ni imenica na -ica;  dakle na pr. ne može se drukčije ,
reči nego: dvadeset i jedno  jare, sto  ili stotina  jaradi i t. d.

c) Brojne imenice dvdje, troje . .  . sklanjaju sc ovako:

N. A. V. dvoje, troje, č&tvoro,

G. dvoga, trčga, četvorga,

D. L. I. dvoma, troma, četvornia.

78

Dativ i lokativ (ali ne i mstrumental) može glasiti još dvome,
trame, četvdrme.  — Kao četvoro  sklanjaju se svi brojevi dalje, što
se svršuju na -ro,  na pr. pdtoro, šestoro  i t. d., a kao dvoje  ide i
oboje,  samo što u genitivu pored oboga  može im ati i bbojega.
Primjeri: što je starije od ovoga dvoga;  sramota je dvome  na
jednoga; vino pije s dvoma  Arapčadi; blagoslov Božji bio na
vama dvoma  (t. j. na mužu i na ženi); od troga  se nalazim u
muci; kože četvorga  jaradi; kupio sedmorma  djece opanke i t. d.

d) Kad se ove brojne imenice nadu uz kakav prijedlog, onda
obieno glase onako kao u nominativu;  na pr. kod troje
jaradi; kvočka sa sedmoro  piliča; ostavio kuču na dvoje  djece i t. d.

e) Prema brojnim imenicama imamo i brojne
pridjeve:  dvoji, troji, četvori, petori, šestori  i t. d. Te se riječi
govore samo u pluralu,  a upotrebljavaju se: 1.  uz imenice,
koje se govore samo u pluralu, 2.  uz riječi, koje imaju dodušp
singular, ali u pluralu čine osobitu neku cjelinu. Primjeri: 1.
dvoje  vile, troja  vrata, troje  gade, četvora  kola, u petorim  no ci¬
nama i t. d.; 2. dvoji  opanci, dvoja  rebra, troji  jadi, troji  sva-
tovi (t. j. nekoliko jada jedne, nekoliko druge, a nekoliko trede
ruke, — jedni svatovi jednoga mladoženje, drugi drugoga, tredi
tredega) i t. d. Vidi u § 91a plural jedni.

Biiješka. Pored četvoro, petoro, Ststoro . . . čMvori, petori, šestori . . .
govori se takoder četvero, petero . . . četveri, peteri . . .

§ 95. a) Broj sto  ima osim toga oblika samo još jedan, i
to sta,  koji se nalazi u dvjesta, trista  (ili : dvje sta, tri sta).  Pored
sto  govori se i stdtina,  koja se riječ sklanja kao žena,  a pored
dvjesta, trista  govori se i dvije stotine, tri stdtine.  Ovo je osobito
onda, kad brojeve 100, 200, 300 treba uzeti u kojem drugom
padežu osim nominativa i akuzativa, na pr. dao sam stotim ljudi;
— posao dviju stotina  žena; — rekao je trima stotinama  vojnika.

b) Brojevi sto, dvjesta, trista  ni uz prijedloge se ne mije-
njaju, na pr. od sto  ljudi jedva to može jedan; pri dvjesta  kuda;
pored trista  knjiga.

c) Za brojeve 400, 500 ... ne upotrebljava se sto,  ved
stdtina ; dakle mjesto četiri sto, pet sto , devet sto  treba govoriti
če tiri stdtine , pet stdtma, ddvet stdtina  i t. d.

Biiješka. Kije dobro redi: dvjesto, tristo  (ili dvje sto, tri sto). —  Oblik
sta  u dtjesta, trista  upravo je nominativ <i ajmzativ) duala prema singularu sto
(kako je na pr. sela  dna! prema ečlo).  tj broju dvjesta  oblik 'dvje  ostatak je
negdainjega duala broja 2,  kojl je u ostalim prilikama zamijenjen oblikom dv&
(na pr. dv&  sdla).

I

79

d) Za broj 1000 nalaze se dvije riječi: Mljada  i fisuča,  koje
se obje sklanjaju kao šena.  Akuzativni oblik hiljadu  ili tisuču
može stajati mjesto drugih padeža; na pr. hiljadu (tisuču)  dukata
ni je s u mali novci; — to je bilo prije hiljadu (tisuču)  godina; —
došao je s hiljadu  vojnika i t. d.

e) Tako se u akuzativnome svojem obliku može upotre-
bljavati i riječ stotina ; na pr. bilo mu je stotinu  godina; — doči
če sa stotimi  drugova.

§ 98. Kad treba sastaviti po dva broja ili više, svagda su poredani po
veličini tako, da manji dolazi iza večega. Ako su glavni brojevi,  treba medu
njih uzimati riječcu i;  na pr. dvadeset i  jedan, dvadeset 'i  dva, trideset J
šest, pedeset 'i sedam, devedeset 'i  devSt, — sto i  pedeset t tri, dvjesta i  se¬
damdeset 'i  šest, osam stotina i  devedčsSt 'i  pet, — tisuču i  sedam stotina
sedamdeset i  pet, četrdeset i  pet tisuča i  šest stotina i  pedeset, šest stotina i
tri tisuče i  pet stotina i  dvanaest i t. d. Medu tisučarha i stotinama može se
izostaviti riječca i,  na pr. dvadeset i dvije tisuče, dvjesta i sedamdeset i tri.
— Gdje su redni brojevi,  tamo se i  obično ne uzima; govori se na pr.
dvadeset sedmi, pedeset drugi, sto dvadeseti, trista osamdeset sedmi, pet
stotina devedeset osmi, tisuču dvadeset treči i t. d.

§ 97. a) Osim glavnih i rednih brojeva imamo još brojeve
dijeine, priložne i množrie.

b) Dijelni  (distributivni) brojevi su, kojima se odgovara
aa pitanje: po koliko? To su brojevi: po jedan, po dva, po tri,
po čštiri, po pet  i t. d.

c) Priložni  (adverbijalni) brojevi su oni, kojima se odgo-

vara na pitanje: koliko puta? ili na pitanje: koji put? To su
brojevi: jeddmpnt  (jedan put), dvdput  (dva puta), tri put  (tri
pOta), čet ir i puta, pet puta  (pet puti) i t. d., — prvi pUt, driigi
put , trč&l put  i t. d. z

d) M nožni  (multiplikativni) su brojevi, kojima se odgo¬
vara na pitanje: kolikostruk? To su brojevi: jednostruk, dvbstruk,
trostruk  i t. d. ili jednbguh, dvogub  i t. d.

Konj ugacij a.

§ 98. a) ledni su glagolski oblici prosti,  t. j. koji se sa-
, sloje samo od jedne riječi, na pr. pletem, pletijah;  a drugi su
sl oženi,  t. j. koji se sastoje od dvije ili od tri riječi, na pr.
pleo sam, Uio sam pleo.

b) Sva glagolska vremena,  i prosta i složena, često se
zovu zajedničkim imenom indikativ  (izjavni način).

80

c) U konjugaciji se razlikuje aktiv  (tvorni lik) i p a s i v
(trpni lik). Od prostih oblika u aktiv idu svi osim pasivnoga
participa: a medu složenim oblicima neki su aktivni (na pr.
hvdlio sam),  a neki su pasivni (na pr. Irijah hvaljen).

d) Drugo liee sing. imperativa  uzima se katkad i za 3.
lice sing., na pr. pomeni  Bog! ne budi  uroka! budi, volja tvoja!.

§ 99. a) Nije dobro odbacivati skrajnje i u infinitivu i u
participu prezenta; bolje je: čuvati, gledati, misliti, pletuči, moleči
i t. d. nego li čuvat, gledat, mislit, pletuč, moleč  i t. d/

Bilješka. Samo ispred <fu, deš . . .  . u futuru otpada i  (vidi na str. 19).

b) Partieip prezenta upotrebljava se ponajviše
u jednom jedinom obliku, koji se ne sklanja.  Govori
se na pr. iduči  ja onim putem opazio (opazila) sam, — iduči
lovac onim putem opazio je, — iduči  lovci onim putem opazili
su, — iduči  djevojka onim putem opazila je, — iduči  djevojke
onim putem opazile su, — iduči  dijete onim putem opazilo je i t. d.

c)  Oblik buduči  može se sklanjati, kadgod zatreba,. na pr.
za bitdiiču  nesreču; u budučem  životu i t. d.', a druge ovakove
oblike na -či  narod ne sklanja. Zato ne treba govoriti na pr.:
zašto druguješ s čovjekom uvodečifn  te u zlo? — vidjeli Miliču
šijuču ; — moli milostinju od sviju izlaeečih  iz crkve i t. d., več
treba ovako: zašto druguješ s čovjekom, koji te uvodi  u zlo?
— vidjeh Miliču, gdje sije',  — moli milostinju od sviju, koji ižhm
iz crkve.

Bilješka 1. Samo u prijekoj potrebi, t. j. gdje bi ovakovo opisivanje
bilo neprilično, može se oblik na -či  sklanjati; na pr. vladajuda  kraljica, ravna-
judega  učitelja, drščudem  rukom itd.

Bilješka 2. Buduči da se od trenutnih glagola ne tvori partieip pro- *
zenta, zato su pogrješni oblici rekudi, dojdudi,  na pr. on je, tako rekudi,  naš
shigaj— otputovat ču dojdude  nedjelje. Mjesto toga treba govoriti: on je,, tako
rekavfi  (ili: tako redi,  ili: da tako rečem),  naš sluga. Samo je jedan izuzčtak, a
to je partieip bududl,  koji je načinjen prema svršenom prezentu hudem ; dakle: ,
otputovat ču buduče  nedjelje.

Bilješka 3. Gdjekoji participi prež. postali su potpuno pridjevi te
sklanjaju, kadgod treba; ovamo idu: moguč, srčmid, teglld, tekud, vrud  (od
W*U); na t r. ako je nogude,  — bila je sramdda , — za tegledl  volove. — u ti-
kUdfm  vodama, — kod t »rudi  peči.

d) Partieip perfekta  I. ima dva oblika, krači i dulji,
na pr. pUtctv  i pUtavši, vidjev  i vidjevši  i t. d. Dulji je oblik obič- i
niji od kračega, a razlike u znamenju medu njima nema. I taj
partieip ostaje ponajviše bez promjene;  tako u svim

81

rečenicama, št.o su po d b) navedene, mjesto iduči  može biti
išavši , na pr. išavši  onim putem opazio (opazila) sam i t. d. B u-
duči da narod ni toga oblika ne sklanja,  zato ne treba
govoriti na pr. učitelj ie pohvalio učenike naučivše  pjesmu na-
izust, več treba: učenih, lcoji su naučili  it. d.-

Biljoška, Samo a prijekoj potrebi, t. j. kad bi opisivanje bilo neprilično,
može se pomsnuli oblik sklanjati} na pr. sastadoh se sa svojim bivšim  uči¬
teljem; — tako se živjelo u bivšoj  Krajini. Sklanjati se može i oblik proš/ivši
(n značenju: prišit, prošastt)',  na pr. prdš&všega  ljeta bio je u Beču, — to mi
je plača za prdš&iM  godinu,

§ 100. Prema tvorbi svojih oblika dijele se gla¬
goli  u šest vrsta, a neke od tih vrsta dijele  se  u
razrede.

a) U I. vrstu idu glagoli, kojima se osnova ispred nastavka

-ti  u infinitivu svršuje na kakav konsonant ili na vokal i, u, je

(t. j. ekavski e,  ikavski i ), na pr. tres-ti, U-ti.  Ova se vrsta dijeli

u sedam razreda; u prvih šest razreda nastavci su za prezent
-etn, -eš  . . ., a u sedmom su -jem, -ješ  . . ., na pr. trčs-Bm, li-jem.

U 1. se razredu osnova svršuje na d  ili na t  (na pr. osa.

Tirad, plet,  infinitiv lerdsti, plšsii  mjesto: kradti, pletti^;

u 2. se razredu osnova svršuje na 8  ili na s  (na pr. osn.
griz, tres,  infinitiv gristi, tresti) ;

u B. se razredu ošnova svršuje na b  ili na p  (na pr. osn.
greh, crp,  infinitiv grbpsti, erpsti) ;

u 4. se razredu osnova svršuje na g  ili na Tc  (na pr. osn.
žeg, pele,  infinitiv feei, pšči  mjesto: žegti, pekti);

u 5. se razredu ošnova svršuje na n  ili na m  (na pr. osn.
počn, uzm,  prež. pbčnetn, itzmčm,  infinitiv pbčeti, iizeti,  postalo od:
počenti, uzemti);

u 6. se razi‘edu osnova svršuje na r  (na pr. osn. mr,  infi¬
nitiv mrijbti,  postalo od merti);

u 7. se razredu osnova svršuje na i, u, je  (na pr. osn. U ,
ču, srnje,  infinitiv Uti, ČMi, smjeti).

b) U IL vrstu idu glagoli, kojima se osnova ispired -ti  u
infinitivu sVršuje. na -rtu-  (na pr. osn. ginu,  inftnitivtfp'mwii), a za
prezent su nastavei -em, -eš .. . ispred kojih stoji osnovni kon¬
sonant n  (na pr. gin-em).

c) U III. vrstu idu glagoli, kojima se osnova ispred -ti  u
infinitivu svršuje na -je-  (t. j. ekavsko e,  ikavsko i),  na pr. vidje-ti ,

T. Marotii5: Grniaatika b

82

ili na a , na pr. bjšJSa-ti,  a u prezentu su nastavci -im, -iš ....
na pr. vid-lm, bjež-lm ; ti se nastavci dodaju osnovi bez inflni-
^tivnoga je  ili a.  breča se vrsta dijeli u dva razreda:

u 1. razredu stoji -je-  u inflnitivu (na pr. osn. vidje, trpje,
infinitiv vtdjeti, Ir p jeti) ;

u 2. razredu mjesto je  iza nekih je konsonanta u inflnitivu
a  (na pr. osn. bježa, kriča, mja,  infinitiv bj&žati, kričati, suj ati).

d) U IV. vrstu idu glagoli, kojima se osnova ispred -ti  u
inflnitivu svršuje na -i-  (na pr. osn. nosi,  infinitiv nositi),  a za
prezent su nastavci -im, -iš . . .  (na pr. nds-lm).

e) U V. vrstu idu glagoli, kojima se osnova ispred -ti  u
inflnitivu svršuje na -a-,  na pr. čuva-ti-,  nastavci se u prezentu
dodaju osnovi bez infinitivnog a.  Ova se vrsta dijeli u četiri
razreda:

ul. razredu nastavci su za prezent -am, -aš..  .  (na pr.
osn. čuva,  infinitiv čuvati,  prezent čuv-am) ;

u 2. razredu nastavci su za prezent -jem, -ješ  .. . (na pr.
osn. vem,  infinitiv vezati,  prezent vSžem,  postalo od: vez-jem);

u 3. razredu nastavci su za prezent -em, -cš . . . (na pr. osn.
rva,  infinitiv rvati  se, prezent rv-em  se);

u 4. razredu osnova se u inflnitivu svršuje na -ja-  ili na
-va-,  a za prezent su nastavci -jem, -ješ .  . . (na pr. osn. sija,
kljuva,  infinitiv sijati, kljuvati,  prezent si-jem, klju-jem).

f) U VI. vrstu idu glagoli, kojima se osnova u inflnitivu

ispred -ti  svršuje na -ova-  ili na -iva-,  a za prezent su nastavci

-jem, -ješ .  . ., ispred kojih mjesto -ova-  ili -iva-  stoji -u-  (na pr.
osn. kupova, kaziva,  infinitiv kupovati, kaztvati,  prezent kupu-jSm,
kdzu-jem).

Prva vrsta.

§ 101 . Osnova ispred nastavka -ti  u inflnitivu svršuje se na
kakav konsonant ili na vokal i, u, je  (t. j. ekavsko e,  ikavsko i).

Prvi razred.

Osnova se svršuje na d, t.  Ti glasovi ispadaju u participu

perfekta II. ispred l  i ispred o,  koje je postalo od l;  isti gla-

iovi d, t  u inflnitivu ispred t  prelaze us. — Od osnove plet
glase oblici:

83

Prezent:  plšt-Sm, plšt-eš, pl št-6, plet-čmo, plet-ete, plšt-a.

Imperativ:  plšt-i, plšt-imo, plet-ifce.

Aorist:  plet-oh, plet-e, pl&t-e, plšt-osmo, plšt-oste, plšt-oše.

Imperfekt:  plet-ijfth, plšt-ijftše, plet-ijaše, plet-ijasmo, plet-
ijaste, plšt-ijahu.

Particip prezenta:  plet-uči.

Particip perfekta I.:  plet-avši, plet-av.

Particip perfekta II.:  pl6-o, ple-la, plš-lo.

Particip pasivni:  plet-en, plet-ena, plet-šno.

Ihjinitiv:  ples-ti.

Dragi su ovakovi glagoli: cvdsti—cvatm, gnjčsti — gnjtttm,
■mhsti  — metem  (na pr. sobu), mčsti—melem  (na pr. svinjama),
kriUsti — Tcrdd&m, presti—predem, dovesti (zavisti  i t. d.) —dovedem
{zavbdem  i t. d.).

§ 102. a) U imperfektu mjesto nastavka -ijah  može biti i
samo -ah\  dakle ne samo plet ijah,  več takoder pleiuh, pletaše ,
pUtasmo  i t. d. Dulji je oblik običniji od kračega.

b) Glagolu rasti  osnova je rast,  od koje se tvore svi oblici
sasvim onako kao od osnove plet  osim muškoga roda sing. u
participu perfekta II.; taj oblik glasi rdstao,  a dalje je po pra¬
vilu rasla, raslo-,  oblik rdstao  postao je od rast-l  tako, što je
umetnuto nepostojano a  i što je l  pretvoreno u o.

Bilješka. Infiriitiv rasti  postao je od rast-ti,  t. j. prvo je t prešlo u s,
r  onda je od 88  postalo 8.

c) Glagoli sjesti, sresii  imaju osnove sjed, sret  te idu sasvim
po ovom razredu; na pr. prezent sjedčm, svetem,  imperativ sjMi,
sviti,  particip perf. I. sjedavši, srMUvši;  u muškom rodu sing.
participa perf. II. imaju ta dva glagola sjeo, sreo  i slo, srio.  Ali
obadva glagola mogu prezent i imperativ imati takoder po II.
vrsti te glasiti: sjednem, svetnem, sjedni, sriHni.

Bilješka 1. Mjesto sjesti  u infinitivu i mjesto sjedavši  u participu perf.
I. može takoder biti sjednuit, sjednUvši.

Bilješka 2, U sristi  stoji e  mjesto je  (poradi r), pa je u obliku srio  to
je  prešlo u i  kao i u vidio, letio  (mjesto: vidjeo, letjeo).

d)  Glagol] jesti  nema u imperfektu jidijah,  nego jldah  ili
još običnije jMfih;  u muškom rodu sing. participa perf. II. go¬
vori se j'čo  i 'io.

*

R4

Bilješka. Od glagola jSsti  prezent je pravilno jedem,  ali se a nekim
krajevima gOTori i: jšm , ješ, jS, jimo, jele, jšdu  tli 'ijem, 'iješ, 'ije, tjemo, 'ijete
yu.  U aoristu je po pravilu jedoh,  ali se gdješto govori i: j$h, je, jesim, jhte,
je,še.  U imperativu pored jedi  govore gdjekoji i jedi.

e) U o vaj razred ide i glagol pasti  (prema kojemu trajni
glasi pddati),  ali- ne sasvim. Prezent, imperativ i particip perf. I.
sprežu se samo po II. vrsti, glase dakle: padnem, pridni, pdd-
nUvši ; po prvoj vrsti je aorist, infinitiv i particip perX. II: pddoh,
pdsti, pdo — pata.  Ovaj glagol ne može imati pasivnoga participa,
jer je neprelazan, ali ga može imati, kad se složi s nekim pri-
jedlozima te postane prelazan, i taj je oblik načinjen samo po
II. vrsti, dakle na pr. hdpadtiUt, spbpadnuta  (od: ndpasti, spbpasti).

Bilješka. Pored pMoh, pasli, pao—p'dla  ima i p&dnuh, p&dnuti, padnuo
— p&dnula  (ali rijetko). — U svim eblicima, koji su glagolu pdsti  načinjeni po
II. vrsti, može d  ispred n ispasti, te može na pr. biti: p&nem, p&nueši, p&nuti,
p&nuO  itd.

f) Glagolu bbsti (bbdem)  muški rod sing. participa perf. II.

glasi bd  (mjesto boo,  a to mjesto bol),  tako je i prbbS, uho  od
probbsti, ubosti.  <

. Drugi razred.

§ 103. Osnova se svršuje na z, s.  Ovi se glagoli sprežu
sasvim onako kao i glagoli prvoga razreda, samo što im ,u par-
ticipu perf. II. muški rod izlazi na -ao.  Od osnove tres  glase
dakle oblici:

Prezent:  tres-em, tres-gš, tres-g, tres-Smo, trgs-gte, tres-u.

Imperativ:  tres-i, tres-imo, treš-ite.

Aorist:  tres-oh, tr§s-e, tres-e, tres-osmo, tres-oste, tres-oše.

Impefekt:  tres-ijah, 'tres-rjaše, tres-ijaše, tres-ijasmo, tres-
ijaste, tres-ijahu.

Particip prezenta:  tres-uči.

Particip perf elita L:  tres-avši, tres-av.

. Particip perfčkta II.:  tr§s-a-o, tres-la, tres-lo.

Particip pasivni:  tres-en, tres-ena, tres-eno.

Infinitiv:  tres-ti.

Drugi su ov-akovi glagoli: pdsti — pasem, gristi — griz'm, mUsti
—mite Sni, * vesti — vdzem, dovesti [uvesti  i t. d.)— dovezSm [uvbzem
i t. d.), uljesti (jizljesli  i t. d.)— uljezem (teljezem  i t. d.), vrsti se
—vržem se.  — I glagol s pdsti — spdsem  ide ovamo, ali mnogi go¬
vore po IV. vrsti: spdsiti — sv&sim.

85

§ 104. a) Imperfekt može i u ovom razredu pored duljega
oblika imati i krači, na pr. trbsah, trdsaše  i t. d., ali je i ovdje
dulji oblik običniji.

b) Glagol nšsti  ponajviše se govori složen s prijedlozima,
na pr. do, po, u,  i t. d. U aoristu je dvojako: donesoh—donšsosmo

\  — donbsoste — dončsoše  ili dbmjeh—dbnijesmo—donijeste — doniješe
a 2. i 3. licu sing. samo je dbnese.  U infmitivu je donijeti  (obič-
nije nego donesti ); tako je i u participu perf. II. dbnio—donijela
—dUnijelo  (običnije nego dbnesao — donesla — doneslo) ; u pasivnem
se participu govori donbsen—donošena  (običnije nego donijet, dd-
nyeta).  U| prezentu, u imperativu i u participu perf. I. sasvim
je pravilno po ovom razredu: donbsem, donbsi, donbsavsi.  Što je
ovdje rečeno za glagol donijeti,  to vrijedi i za bdnijeti, ponijeti,
imijeti  i t. d.

c) Buduči da s, z  ispred e  ne prelazi u ff, ž,  zato su pogrjeSke u pa¬
sivnem participu donešm, odnešm, treien, ugrizen;  mora biti: donesen, odn-Čhen,
trSem, ugrizen.

Tre6i razred.

§ 105. Osnova se svršuje na l, p.  Večina glagola ovoga
razreda prima s  ispred nastavka -ti  u infinitivu. Od osnove greb
imamo oblike:

Frezent:  grčb-Sm, grčb-Sš, grčb-e, greb-emo, greb-čte, grčb-Q.

Imperativ:  greb-i, greb-imo. greb-ite.

Aorist:  greb-oh, grčb-e, greb-e, greb-osmo, grčboste, grčb-oše.

Imperfekt:  grčb-fth, greb-aše, greb-tiše, greb-asmo, grib-ftst«,
f  grčb-fihu.

Farticip prezentu:  greb-uči.

Farticip perfelda I.:  greb-avši, greb-av.

Farticip peffekta 11:  gr'eb-a-o, greb-la, greb-lo.

Farticip pasivni:  greb-en, greb-ena, greb-eno.

Infinitiv:  grep-s-ti.

Drugi su glagoli ovoga razreda: dupsti — dubem, sMpsti —
slcubem, zdpsti — zebem, arpsti—crpem, tšpsti se—tdpem se.

Ililješka. Nije dobro crpiti ;— crpim,  kako gdjekoji govore; ali je dobro
<dpati—črpam  (po V. vrsti).

§ 106. a) U ovom razredu ima takoder krači i dulji oblik
za Imperfekt, na pr. grebah  i gršbijdh.  Ovdje je krači oblik
običniji.

b) Buduči da je v  usneni glas kao i ž>, p,  zato se u ovaj
razred meče i glagol pljUi,  kojemu je osnova pljev ; u infinitivu
nije umetnuto s,  a k torne je još osnovno v  ispalo. Prezent je
plijdvBm, plijdvBš  i t. d., imperativ plijevi , aorist pljeh, pije, pljesmo,
pljeste, plješe , particip prež. plijevuči,  particip perf. L plj&vši, plj8v,
particip perf. If. pljeo, pljela , pas. particip plijdven, plijevena.

Bilješka. Ovaj glagol može iči i po IV. vrsti, te mu onda infinitiv glasf
plijdmti,  a prezent plijeoim ; samo po toj vrsti je imperfekt plijevljah.

c) Od osnove sup  ili sp  tvori se po ovom razredu glagol,
koji se govori samo s prijedlozima složen, na pr. nasuti , posuti,
iisuti.  U infinitivu nema s  ispred nastavka -ti,  a k torne je još
osnovno p  ispalo. Prezent je naspem, naspeš , imperativ ndspi ,
aorist ndsuh, nasu , ndsusmo,  particip perf. I. nasuvši, ndsuv,  par¬
ticip perf. II. ndsuo, nasula , pasivni particip nasut, nasuta.  Osnovno
p  nije dakle ispalo samo u infinitivu, ved i u drugim oblitima,
gdje iza s  stoji u.

d) Samo infinitivom, prezentom i participom prezenta ide po ovom ra¬
zredu glagol, kojemu je osnova živ,  a pomenuti oblici živsti, Uveni — živiš, živUči\
'ostali se oblici tvore od glagola III. vrste živjeti — živim.  Oblici živsti — živem —
živUči  govore se samo u gdjekojim krajevima, pa je mnogo običniji ovaj glagol
u *vim oblicima po III. vrsti.

Četvrti razred.

§ 107. Osnova se svršuje na g, k.  Ovi se glasovi u infini¬
tivu s glasom t  od nastavka -ti  pretvaraju u d; ispred e  prelaze
glasovi g, k  u ž,  c, a ispred i  u z, c.  Od osnove pek  glase obliti:

Prezent:  peč-gm, pbč-eš, peč-S, peč-bmo, peč-bte, pek-u.

Imperativ:  pec-i, pec-imo, pec-ite.

Aorist:  pdk-oh, p&č-e, pbč-e, pčk-osmo, pek-oste, pdk-oše.

Imperfekt:  pec-ijah, pec-ijaše, pec-ijaše, pec-ijasmo, pec-
ijaste, pec-ijahu.

Particip prezenta:  pek-ilti.

Particip perfekta I.:  pek-avši, pek-av.

Particip perfekta II.:  pek-a-o, pek-la, pdk-lo.

Particip pasivni:  peč-en, peč-ena, peč-eno.

Infinitiv:  peči.

U hnperfektu pored pdcijah  ima i pečah ; tako je i sijčcljah
ili sijdčah, tecijah  ili tččah, tucijah  ili tildah , vucijah  ili vučdh, stri-
eijCih  ili striMh, žbtijdh  ili žčžah.

87

Bilješka. Kako se vidi, u kradem obliku pred nastavkom -ah  pretvaraju
se glasovi g, k  n i, č;  to je zato, jer je tu iza g, k  nekad stajalo i,  pa se -gč-,
-ki-  pretvorilo u -la-, -ia-  (onako kao u ležati, kričati,  koji su oblici postali od
legiti, kriliti ; vidi u § 24 d).

§ 108. a) Glagol moči  (od osnove mog)  ima u 1. licu sing.
prezenta mbgu ; ostala su lica: možeš, mdže, možemo, m ožete, mbgu.
Kad je složen s prijedlogom po,  onda je nastavak -em u 1. licu
sing; od pomoči  je dakle prezent pbmožem, pomožeš  i t. d.

b) Kad treba, da se mbd  upotrebi kao trenutni glagol, onda
se spreže po II. vrsti: mognem, mogneš . .  . (ovo se obično govori
iza riječce ne).  Pa i od pomoči  prezent ne glasi samo pbmožem,
več takočter pbmognBm, pomogneš  i t. d.; a glagoli iznembči, zane-
mbči  i nemaju prezenta drukčije nego po II. vrsti, dakle: ime-
mognem, mnbmogneš,  pa tako je i imperativ iznemogni, zanembgnite.

c) Imperfekt glagolu mbči  glasi mbgSh;  imperativa nema,
a od pomoči  je imperativ pravilno pombzi.

Bilješka l. Mjesto moliš, mdle, mblimo, mSžčte  govori se i miriš,
mSri, mirimo, mirete  (ali ne govori se pomoreš . .  .).

Bilješka 2. Što se u 1. licu sing. prezenta govori mogu,  to je ostatak iz
starine. U starom se jeziku na -u  svršivalo 1. lice sing. prezenta gotovo svih
glagola; govorilo se ne samo mogu,  ved takoder beru, čuju, kupeju, molju  (t. j.
molim), nošu  (t. j. nosim), pletu  i t. d. Osim u mogu  sačuvala se ta starina do
danas još u hdču  (i ne ču);  a pored vidim, velim  govori se gdješto i vidu, vetju.

d) Pored ISžem  (od leči ) govori se prezent i po II. vrsti :
Ičgnem;  tako je i u imperativu legni  pored lezi.  Ostali su oblici
sasvim po ovom razredu.

e) Glagol reči  ima u prezentu rečem  i reknem.  Ostali su
oblici sasvim po ovom razredu.

§ 109. a) Ima nekoliko glagola, koji neke oblike imaju po
ovom razredu, a neke po II. vrsti. Tošu glagoli: s osnovnim
konsonantom g: diči, sMi, vHi,  zatim koji su u običaju samo
složeni: pobječi, Olječi  (isto što: uljesti,  vidi u § 103.), zapreči,
dosiči-,  — s osnovnim konsonantom k: erči, kliči, mdči, niči, puči,
zatim koji su u običaju samo složeni: ndviči, natači. —  Infinitiv
svi ovi glagoli mogu imati i po II. vrsti, na pr. dignuii, pbbjeg-
nuti , mdknuti, natdknuti  i t. d.

b) Prezent svi oni imaju samo po II. vrsti: dignem, pb-
bjegnem, mukntm, nataknem ; po istoj vrsti tvori se i imperativ:
digni, pbbjegni, mahni, natakni.

Bilješka. Od vidi, povrči  može imperativ glasiti vpzi, povrei  (pored
t rgni, povrgn i).

■ 88

c) Aorist imaju pomenu tl glagoli i po ovom razredu i po
II. vrsti: digoh — diže—(Mg o smo, pbbjegoh, mdkoh — mdče — mdkosmo,
natdkoh  i dignuh — dignu — dignusmo, pobjegnuh, mdknuh , natdknuh.
Particip perf. I. takoder se tvori dvojako: digavši  i dlgnuvši ,
natdkdvši  i natdknUvši.  Dvojaki su oblici i u participu perf. II.:
dlgao  — digla  i dignuo  — dlgnula, ndtakao — natdkla  i natdknuo —
natdknula.

d) Pasivni particip tvori se po II. vrsti, dignut  — dignuta,
ndtahnut—n dtaknuta.

§ 110. U ovaj razred ide i jedan glagol, kojemu se osnova
svršuje na h\  to je glagol, kojemu osnova glasi vrh , a milnitiv
vrči  ili (običnije) vrij oči ; tu je dakle Id  prešlo u č  onako isto kao
Id  i gt  u pbči, mbči.  Prezenttglasi vršim, vršeš, vrši, v f šemo, vršite,
vrhu-,  imperativ vrši, vršimo, visite-,  aorist vlhoh, vrše, vrhosmo,
vrhoste, vfhoše-,  imperfekt vrsijah, vrsijaše  ... ili vršah, vršdše .. .
particip prež. vrhuči,  particip perf. I. vrhavši,  particip perf, II.
vrkao, vrhla,  pasivni particip vršen, v/šena.  — Ovaj glagol govore
mnogi po IV. vrsti: vršiti, vršim  i t. d.

Bilješka. Što je u infinitivu loga glagola -ye-,  a u ostalim ga oblicima
nema, to je prijevoj (vidi § 13.).

^ Peti razred.

§ 111. Osnova se svršuje na n, m,  ali to se n, m  vidi samo
u nekim oblicima, i to u onima, kojima se nastavak podnje
s vokalom (izuzevši o, koje je postalo od S). U drugim oblicima
se osnova svršuje na e,  samo jednome glagolu svršuje se na u. —
Glagol, kojemu osnova glasi za jedne oblike kun,  a za druge Ide,
spreže se ovako:

Prezent:  kun-em, kun-eš, kun-e, kun-čmo, kun-ete, kun r u.

Imperativ:  kun-i, kun-imo, kun-ite.

Aorist:  klS-h, kič, kle, klč-smo, kle-ste, klč-še.

Imperfekt:  kun-ijah, kun-ijaše, kun-ijaše, kun-ijasmo, kun-
ijaste, kun-ijahu.

Particip prezenta:  kun-uči.

Particip perfekta I.:  kl§-vši, kle-v.

Particip perfekta II. :  kle-o, kle-la, kle-lo.

Particip pasivni:  kle-t, kle-ta, kle-to.

Infinitiv:  kle-ti. '

U imperfektu ima i krači oblik, koji glasi kimjtih, Mrtjaše . , ',

9

Bilješka. Današnja osnova kun  postala je od negdašnje Mn,  t j. što mi
danas govorimo na pr. u 2. licu plur. prezenta kunite,  to je negda glasilo
Mn-ete,  pa je l  stoječi medu dva konsonanta prešlo po zakonu u u.  Vokal'pak
e  u osnovi kle  (na pr. inf. Icle-ti)  postao je od negdašnjih glasijva en,  t. j. negda
je osnova bila klen  (na pr. inf. klen-ti),  pa je od toga en  nastao najprije oso-
biti nosni vokal, a iz toga nosnog vokala razvilo se današnje e.  Vidi še dakle,
da se osnova negda za sve oblike svršivala na n.  — U negdašnjem obliku
klnete  bilo je l  vokalno (kao što je danas r  vokalno na pr. u sina).  I mnoge
druge riječi imale su medu dva konsonanta u starini vokalno l,  na pr. mlčati ,
siga, vik  (danas mučati, suva, v&le).

§ 112. a) Od osnove čn  ili če  u običaju su samo složeni
glagoli: načeti, pbčeti  i t. d. Prezent je na pr. počnem,  imperativ
počni,  aorist pbčeh, pčče, pbčesmo,  particip perf. I. počevši , particip
perf. II. pbčeo, počela,  particip pasivni počet , početa.

b) Sasvim ovako idu i glagoli oteti , meti,  kojima je osnova
m  i e, a složeni su s prijedlozima ot, m ; prezent je na pr. dtmBm,
Ustnem,  pasivni particip otet , met  i t, d.

Bilješka 1. Prijedlog ot  glasi danas od 4 ,  kao u 'oteli  imamo ot  još u
otiiti:  u starini je taj prijedlog svuda glasio ot,  govorilo se na pr. ot  mene, ot
naroda, otoesti  i t. d.

BiljeBka 2. Starinski su oblici za particip perf. I. uzam, uzamši, potom,
počarnši;  njih ne valja upotrebljavati, več treba govorit-i uzev, uzBvši, pččSv, poteosi,

c) Po ovom razredu ide i glagol Irti  (koji znači: stiskivati, na pr. limnn,
mokru krpu i t. d.), kojemu je osnova Im  ili že;  prezent glasi mu zmem, Imel,
Ime, Intimo, zmite, Imd;  imperativ žnii, Intimo, Imite;  aorist lih, IS, Osmo,
liste, lile;  impar-fekt Imdh, Irndše, Imdsmo, žmasle, Imdhu;  particip prezenta
Iniuči,  particip perf. I. lieši,  particip perf II. i'io, žela,  pasivni particip žet, žeta.
Tako ide i s prijedlogom složeni sažeti;  prezent s&žmSm,  imperativ sdlmii  L d.

d) Sasvim kao početi  sprežu se glagoli prbpčti, sdpeti, z&peti
i t. d.; prezent prdpnem , imperativ propni  i t. d. Može takoder
biti bez prijedloga : p4ti,  ali torne proštom načinjeni su po ovora
razredu samo ovi oblici (osim infinitiva): aorist peh, pe, postno,
participi peoši, peo—pčla , pSt — peta.  Ostali se oblici uzimaju od
glagola istoga značenja penjati,  koji ide u 2. razred V. vrste
(prezent plujem,  imperativ penji  i t. d.).

Bilješka. Od penjdti  mogu ove oblike uzimati i složeni lepiti, pdpBti;
dakle je prezent ne samo tspnBm, pdpnBm,  več takoder IspenjBm, pbpenjem,
imperativ ne samo ispni, pdpni,  več takoder isprnji, popinji  i t. d.

V

§ 113. a) Glagol žeti  (štogod srpom) ima u prezentu žnjern,
žnješ, žtvje, žnjemo, žnjete, žnjti;  u imperativu žnji, mjimo, rnjite;
u participu prež. žnjuči;  u imperfektu žnjdh, žnjaše . . .  Medu ž

i nj  može u ovim oblicima stajati a,  te imamo: zartjem, Žan ješ...

ždnji .  . ., ždnjudi, ždnjah , ž&njaše . .  . Drugi so oblici tvore od
osnove že,  infinitiv je dakle žeti,  aorist žeh, ŽS, žesm>,  participi
žSvši;  ižo, ž'Sla; žet, žeta. —  Glagoli s prijedlozima složeni, na pr.
ndžeti, požeti,  sprežu se sasvim kao nesloženi žeti.

b) Glagolu ndduti  osnova je dm  i da.  Prezent mu je na-
dmsm . .  imperativ nadmi . . .,  aorist ndduh, ndda, nddusmo,
participi naduvši; naduo, nddula; nadut, naduta  ili naduven, na-
duvbna.  Obično se govori taj glagol s riječcom se,  dakle naduti
se, nadmem  se i t. d.

Biiješka. Glagola, koji bi se sprezao kao naduti,  nemi nijednoga drugog.
— Osnova je upravo dim  (o slovu i  vidi u § 8.), od nje je bio infinitiv naj-
prije dimti,  poslije je od -trn- nastao osobiti nosni vokal (drukčiji nego od en
u klenti),  a od njega se razvilo današnje u (ndduti).  Od dim  ispred vokala
nastalo je dm,  na pr. u '2. licu plur. prež. nadmete  (od ncul jneti).

Šesti razred.

§ 114 . Osnova se svršuje na r.  OJ glagola, kojemu je osnova
mr,  oblici glase:

Prezent:  mr-§m, mr-eš, mr-e, mr-emo, mr-ete, mr-u.

Imperativ:  mr-i, mr-imo, mr-'ite.

Aorist:  mrfje-h, mrije, mrije, mrije-smo, mrije-ste, mrije-še.

ImperfeH:  mr-ah, mr-aše, rnr-aše, mr-asmo, mr-aste, mr-ahu.

Particip prezenta:  mr-uči.

Particip perfekta I.:  mr-vši, mr-v.

Particip perfekta II.:  mr-o, mr-la, mr lo.

Infinitiv:  mrije-ti.

Pasivnoga participa  ovaj glagol buduči neprelazan nema,
a prelazni ga imadu, na pr. dr-t, df-ta, dr-to.

Osnova mr  jasno se vidi u večini oblika; samo u infinitivu
i aoristu osnova je mrije.  — Glagol mri jeti  običnije se govori
s prijedlozima složen nego li sam, na pr. pomrijeti, umrijeti.  Ti
se složeni glagoli sprežu sasvim kao i nesloženi mrijeti.

Biiješka. Za infinitiv i aorist upravo je osnova mer,  samo je -er-  stoječi
medu dva konsonanta prešlo (po § 12.) u -ije-,  i tako je od merti, merh  postalo
mrijdti, mrljeh.  Vidi se dakle, da se i u infinitivu i u aoristu osnova svršuje
takoder na r. — Za 2. i 3. lice sing. aorista mfija  vrijedi ono, što se kaže za
oblike ki a, mlji  u bilješki § 120.

§ 115 .. a) Glagol dbati — derem  ima sve oblike po 2. raz¬
redu V. vrste, ali neke može irnati i po ovom razredu; to su.
aorist drijeh, drije, drijpsmo,  particip perf. I. drvši.  particip perf.

91

II. dr o, drla,  particip pasivni dft,  drta,  infmitiv drijMi.  To vrijedi
i za složene, na pr. prodirati, razdirati,  sarno što oni mogu još
i prezent i imperativ imati po ovom razredu: razdrčm, rdzdrBš . .
razdri  (pored rdzderBm, rdzdereš  . .  . razdbri).

b) Glagol ždlrati — Menim  ide u svim oblieima po 2. razredu
V. vrste, ali infmitiv može mu glasiti i ždrijeti  po ovom razredu.
Složeni prožderati  može po ovom razredu imati sve one oblike,
koje i glagol prodirati;  dakle: prezent proždrem , imperativ prbždri,
aorist prbždrijeh,  partieipi prbždrvši ; prdždr’o, proždfla ; prbždrt,
prdždfta ,  infmitiv prbždrijeti.

c) Kao umrijeti  sprežu se u svim oblieima složeni glagoli
ndstrijeti, prbstrijeti, zdstrijeti,  — uprijeti, zdprijeti, poduprijeti.
Pasivni particip glasi prbstrt — -prbstrta ; Uprt — Uprta.

§ 116. a) Od glagola, kojemu je osnova tr,  glase oblici:
prezent trem, trlš , tre, trimo, trite, trii;  imperativ M, trimo, trite;
aorist trli, VT, tfsmo, trste, tiše ; imperfekt tičih, trase, tiasmo, traste,
tiahu  (s vokalnim r),  ili trdih, trase  (s konsonantskim r)  i t. d.,
partieipi trtici ; ir vsi ; tfo,  trla; trSn, trdna  ili tiven, trvena  ili trt,
trta .  — U prezentu, u imperativu i u participu prezenta medu
t  i r može se umetnuti a,  te rečeni oblici glase takoder tdrBm,
tdri, t&ruči;  tako isto sdtarem, sdtarBš, satdri, zdtarBm  i t. d.

Bilješlca. Što u 2. i 3. licu sing. aorista imamo tr,.  to j^ sasvim u redu,
jer ako prema čuh—čusmo  i prema umjeh—umjesmo  pomenuti oblik glasi <58,
Umje  i t. d., onda prema vrh—tTsmo  ne može drukčije biti nego IT.  Tako je i
onda, kad je ovaj glagol složen s prijedlogom, na pr. potrli, pdtr, pdtrsmo,
sdtrli, sdtr, sutrsnk)  i t. d.

b) Prema ije  u mri j Mi  imaju neki glagoli e  (mjesto je  iza r);
tako je: preti  (t. j. tužiti), nazreti  (t. j. nejasno vidjeti), obdzreti se
(samo nesloženo zreti  tt značenju „gledati“ ne govori se). O vi se
glagoli sprežu u prezentu, u imperativu, u imperfektu i u parti¬
cipu prež. sasvim kao mrijeti (umrijeti);  u aoristu nemaju ije
kao ni u infinitivu, več e;  na pr. prih, pri, presmo, ndzreh, ndzre,
ndzresmo ; partieipi glase: prevši, ndzrBvši ; prčo, prlla, obdzreo se,
obdzrela se; prit, preta, nazrBt, ndzrBla.

c) Glagol zflti  (koji znači „zreo bivati”) sa svojima složenim
(na pr. dbzreti)  ima prezent po ovom razredu: zrem, zrlš, zri,
zrdmo, zrlte, zru (dozrBm  i t. d.), ali mjesto e  može imati takoder i,
dakle zrini, zriš, zri, zrimo, zrite.  Ostali su svi oblici kao u priti.
Pored zrlo  (u muškom rodu participa perf. II.) ima i zrlo.

Sedmi razred.

§ 117. Osnova se svršuje na i, u  i na je  (t. j. ekavsko e,
ikavsko i) ; još se broje ovamo dva glagola (klati, mljeti),  kojinva
se osnova svršuje na l.  Od glagola, kojemu je osnova ču,  glase
oblici:

Preženi:  čb-jsm, čb-jsš, čb-je, ču-jemo, ču-jete, ču-jb.

Imperativ:  ču-j, ču-jmo, ču-jte.

Aorist:  ču-h, ču, čil, čb-smo, ču-ste, ču-še.

lmperfekt:  ču-jah, ču-jaše, ču-jasmo, ču-jaste, ču-jahu.

Particip prezenta :  ču-juči.

Particip perfekta L:  ču-vši, ču-v.

Particip perfekta II. :  ču-o, ču-la, ču-lo.

Particip pasivni:  ču-v-en, ču-v-ena, ču-v-eno
Infinitiv:  ču-ti.

Osnova se svršuje na u  i glagolima 1 zuti, nazuti, obuti ; u
pasivno in participu pored izuven  može takoder biti izut\  inače se
i zuti  i; t. d. spreže sasvim kao aUi.  — Ovamo ide i glagol didi —
dajem  (t. j. duhati).

§ 118. a) Glagoli, kojima se osnova svršuje na i,  sprežu
se kao citii ; takvi su: biti  (u značenju „udarati“), kriti, liti, miti,
piti, Siti, viti.  Prezent glasi: bijem, krijem, lijem  i t. d., imperativ
bij— bijmo — bijte, krij, lij  . . . U pasivnom su participu po dva
oblika; jedan izlazi na - 1,  drugi na -en,  a ispred toga -en  stojj
ili v.  Imamo dakle:

bit — bita  ili bijen — hijena,
krit—krita  ili kriven — krivina,
lit—lita  ili liven — livčna,
mit—mita  ili miven — mivena,
pit—pila  ili pij en—pij ena,
šit—šiia  ili šiven — šivena,
vil—vita  ili vljen — vijdna.

Kao ovi glagoli sprežu se i gnjili, vdpiii  (ili upi ti) ; dakle na pr.
prezent gnjijem, vapijem  i t. d., samo što ovi glagoli nepreluzni
buduči nemaju pasivnoga participa.

b) Ovamo ide još i glagol biti (u  značenju, da što jest),
ali samo s nekim oblicima. Aorist glasi: bih, bi, blsmo, histe, hiše,
particip perf. I. bivši,  particip perf. II. bi o—bila ; kad je složen
s prijedlogom. ima po ovoj vrsti i pasivni particip: dobit — dobita

ili dobljen — dobijdna  ili doblven—dotevčna.  U imperfektu je dvo-
jako: hjek, bjdše, bjesmo, bjSste, bjehu,  — ili: bij ah, bijdše, bljdsmo,
bljdste, bijaJiu.

Bilješka. U 2. i 3. licu sing. imperfekta mjesto bjžše  nije dobro bje,

§ 119. a) Kojim se glagolima osnova svršuje na je  te idu
n ovtfj razred, njima se je  mijenja po zakonu u i  ispred j  i
ispred vokala o.  Tako je od iimjeti  prezent umijem, iimiješ,  im¬
perativ umij, iimljmo, umijte ; aorist umjeh, itmje, umjesmo,  imper-
fekt iimijah, umijaše,  participi iimijuči, iimjevši, iimio, imjela.
Tako se sprežu i^složeni izumjeti, razumjeti, dospjeti, prispjde j
glagol smjeti.  — Pasivni ^particip imaju samo dva: Izumljen ,
izumljena  i dospjeven, dospjevbna  (t. j. s vržen). Od smjeti  nema ni
imperativa; aorist je torne glagolu smjeh  i smjedoh, mijede,  imper-
fekt je smijali  i smjedijah.  U prezentu, kad treba trenutni glagol,
govori se srnje dnem.

b) Trenutnome glagolu d jeti  osnova je dje,  od koje su po
■ovom razredu osim infinitiva još ovi pblici: aorist dj'čh,  particip
perf. I. djjivši,  particip perf. II. dio, djela, djelo,  pasivni particip
• djeven, djevbna.  — Inflrlitiv može takoder glasiti djesti,  kao daje
osnova djed,  a od iste je osnove i prezent djedčm,  aorist djedoh.
— Imperativ je načinjen po II. vrsti: djeni,  a po toj vrsti mogu
biti i drugi oblici: prezent djenem,  aorist djenuh,  participi djenuvši,
djSnuo, djimt,  infmitiv djenuii.  — Kad je taj glagol složen
s prijedlozima, ima sve oblike kao i bez prijedloga; a prezent i
imperativ mogu biti 1 po ovom razredu: zddijem  — zddij, dbdljem
se  — dbdij se.

§ 120. U ovaj razred idu još i glagoli Mati, mljeti ,  kojima
se osnova svršuje na l.  Osnove kol, mel  vide se u prezentu:
koljem, meljem  (t. j. kol-jem, mel-jem  kao čii-jeni),  u imperativu
kolji, melji,  u imperfektu kdljah, melja.%,  u participu prezenta
kdljuči, meljuči.  U ostalim oblieima osnova je Ida, nitje:  aorist
kitih, kla, klusmo, niljeh, mlj'i, mljesmo,  particip perf. I. klavši,
mljevši.  particip perf. II. kldo, klala, mljeo  (ili mlio), mljela.  par¬
ticip pasivni klan, klana  ili klat, lddta, mljbven, mljevbia.  Imperfekt
može od lddti  biti i Idah, klase, klasn o.

Bilješka. Po § 12. glasovi ol, el  kad stoje medu dva konsonanta, od
kojih drugi nije j,  prelaze u la, U  (t. j. Ije  ili lije) ; dakle je JMti, mljeti  po
zakona poslalo od kolti, melti.  U 2. i 3. licu s ing. aorista je kla, mlje;  tu stoji
la, Ije  mjesto ol, el  zato, jer su u vrlo staro vrijeme i ti oblici imali na kraju
konsouante, koji su poslije otpali; dakle je i tu ol, el  stajalo medu dva kon*

84

sonanta, te se po zakonu pretvorilo u la, Ije.  — TJ oMicima Mao, mlj'čo  postalo
je o  od starijega l,  dakle je i tu ol, el  nekad stajalo medu dva konsonanta pa
je po zakonu prešlo u la, Ije-

Druga vrsta.

§ 121. Ispred nastavka ti  u infinitivu stoji slog -nu- ;  ovo
se -m-  nalazi još u aorista, u participu perf. I. i II. i u pa¬
si vnom parlicipu; u ostalim oblicima mjesto -nu-  stoji -n-.  Ispred
nu  i ispred n  ispadaju konsonanti d, d, p, t\  na pr. ginuti  (mjesto:
gibnuti) sklnuti  (mjesto: skidnuti), tdnuti  (mjesto: topnuti), kr 6-
nuti  (mjesto: kretnuti); a u glagola ohrbnuti  (mjesto-; ohromnuti,
t. j. postati hrom) ispalo je m  ispred n.  Od glagola, kojemu je
za infinitiy osnova tonu,  glase oblici:

Prezent:  ton-Srn, ton-Sš, t5n-e, t5n-emo, ton-e te, t5n-Q.

Imperativ:  ton-i, ton-imo, tbn-ite.

Aorist:  tonu-h, tonu, tonu, tonu-smo, tonu-ste, tbnu-še.

. Imperfekt:  tonjah (od: ton-jah), tonjaše (od: ton-jaše), t9-
njasmo, tonjaste, tonjahu.

Particip prezent a:  ton-fiči.

Particip perfekta I. :  tonu-vši, tdnu-v.

Particip perfekta 11.:  tonu-o, tonu-la, t6nu-lo.

Infinitiv :  tonu-ti.

Pasivnega participa  ovaj glagol buduči neprelazan nema, a
prelazni ga imadu, na pr. dignut, dignu-ta, dignu-to.

§ 122. a) U § 109. navedeno je nekoliko glagola, koji aorist
i infinitiv mogu imati s -nu-  i bez njega, na pr. ctlgnuh  i digoh,
maknuh  i mdkoh; dignuti  i diči, mdknuti  i mači.  Ima dosta i ta-
kovih glagola, koji infinitiv imaju samo po ovoj vrsti, a aorist
tvore i s -nu-  i bez njega; takovi su glagoli: protčgnuti  ( nategnuti
i t. d.) — protdgnuh i protegoh (proteže i t. d.), tfgnuti  — tf-
,gnuh i tfgoh (tfže i t. d.), nagnuti  — nagnuh i nagoh (naže),
bgreznuti  — ogreznuh i bgrezoh (6greze), bmrznuti  — omrznuh
1 dmrzoh (dmn«), tečamuti  — Iščeznuh i iščezoh (išOeze), Msnuti
—  klsnuh i kisoh, uskrsnuti  — uskrsnuh i uskrsoh (uskrse), pb-
givuti  —, pdginuh i pogiboh, slAnuti  (dtkinuti i t. d.) — sklnuh
i »kidoh, g/nuti  — gfriuh i gftoh, krdmti  — krenuh i kr&toh,
osvčnuti se —  osvfnuh se i dsvrtoh se. Iz zadnjih se prirrijera
vidi, da se konsooanti l, d, t  u aoristu javljaju, kad je aorist
bez -ntb.

95

b) U nekoliko ovakovih glagola ispada k  izmedu s  i n;
gdje se sk  nade ispred e,  prelazi u št;  na pr. sffsnuti  (pritisnuti
i t. d.) — stisnuh i stlskoh (2. i 3. lice sin g. stište), vrlsnuti  —
vri snah i vriskoh (2. i 3. liee sing. vrište), pisnuti  — plsnuh i
piskoh (piSte); sasvim su takovi i glagoli pHnuti , prčtsnuti, svl$-
nuti, obisnuti  (t. j. ostati viseči, — postalo od: obvisnuti).

c) Koji glagoli ovako imaju aorist s -na-  i bez -mm-,  a in-
finitiv samo s -nu-,  oni obično imaju particip perf. I. s -mm-,  na
pr. uskrsnuvši  (rijetko bez nu,  na pr. iisJcrsSvši).

d) Oni od rečenih glagola, kojima ispred n  ne ispada d  ili
t , ponajviše se u participu perf. II. govore s nu  i bez njega.
Tako je na pr. proUgnuo—protegnula  i prbtegao — protšgla , ndgnuo
—ndgnula  i nagao — nagla, ogremuo—bgreznula  i dgrezao — ogrezla,
uskr.snao—u krsnula  i uskrsao — usltrsla, prltisnuo—prltisnula  i prl-
ti-ikao—pridala  (ovdje je izmedu s  i l  ispalo k), pksnuo—prsnula
i pralcio—prala  i t. d. Od poginuti  je običnije pdginuo—poginula
nego li pbgibao — pbgibla.  — Od glagola, kao Sto su skUnuti , kro¬
nati,  ne može biti drukčije nego samo slclnuo — sklnula , krenuo —
kršnula,  jer je u prvoga od tih glagola ispred n  ispalo d, a u
drugoga t.

e) Gdjekoji glagoli mogu biti bez -mm-  samo u participu
perf. JI.; takovi su: usahnuti (presahnuti), iivenuti, istruhnuti;
pomenuti im oblik glasi usahnuo  — usahnila  i usahao — usahla,
irnenno  — uvcnula  i iiveo — uvela , Istruhnuo—Istruhnula  i Istruo —
istruh.tl.

Treča vrsta.

§ 123. Osnova se ispred nastavka ti  u infinitivu svršuje na
je  (t. j. ekavsko e,  ikavsko i);  to je  iza večine konsonanta ostaje,
a iza j,  c, i, št, žd  mijenja se u a.

Prvi razred.

Osnovno je  ostaje u infinitivu, u aoristu i u participu per-
fekta I. i II.; u ostalim oblicima je  otpada. U imperfektu i u
pasivnem^ participu nastavci se počinju s konsonantom j,  i to j
s  konsonantom, koji se pred njim rtade, združuje se po svojim
pravilima. Od glagola, kojemu je za inflnitiv osnova vidje,  tvore
se oblici ovako:

96

Preženi :  v'id-im, vld-l9, vJd-l, vM-lrno, vTd-ite, vM-e,

Imperativ:  vid-i, vid-imo, v'id-ite.

Aorist:  vMje-h, vldje, vldje, vldje-smo,- vMje-sle, vidje-še. .

Imperfekt :  vidah (od: vid-jah), vtdiiše (od: vid-jašc), vldasmo,
vidaste, vidahu. 9

Particip prezenta:  vld-eči. *

Particip perfekta 1.:  vidjs-vši, vidje-v.

Particip ptrfekta II. :  vldi-o, vidje-la, v'idje-]o.

Particip pasivni:  viden, Videna, videno (od: vid-jen,
vid-jena, vid-jeno).

Inftnitiv:  vidje-ti.

U muškoni rodu sing. participa perf. II. prelazi je  ispred
o  po pravilu u i ; imamo dakle vidio—vMjela, Ičtio—Utjda , trpio

— trpjela  i t. d.

§ 124. U imperfektu i u pasivnom participu združuje se j
od nastavka sa posljednjim konsonantom od osnove ©vako:

ij, Ph Vj, mj  prelazi u bij, pij, vij, mlj,

dj, tj  „ , d,  c,

l-j, n-j  (čir. ji  j, Hj) „ „ Ij, nj  (čir. je,  a).

Iza r  ispada j.

Primjeri: svrbjeti  —svčbljaše, trpjeti  (ili pretrpjeti )—trpljai:
pretopljen, živjeti— življah, grmjeti —grmljaše, štčdjeti  (ili ušUdjeti.j
—štedah, ušteden, vrtjeti  — vreah, vrčen, željeii —željah, željen,
glddnjeti —glkdnjah, gdrjeti  (ili sagbrjeti) —gorah, sagoren.

Bi(ješka 1. Pogrješni su oblici za imperfekt na -ijali,  na pr. gorijah,

letjah, trpi juh  i t. d.

mijeika 2. D nmogim krajevima južnoga govora govori se videti, Udeti;
tako je isto štčdeti, vrdeti  i t. d., ali u književnom je jeziku uzeto za pravilno
vutjeti, Ujeti, štčdjeti, vftjeti  itd.  Tako isto onamo se govori svfbljeti, tfpljeti,
žicjeti, zamjtmljeti,  a u književnom je jeziku svtbjeti, ttpjeti, HvjbU, zani-
jenjeti  itd.  Skupovi Ij, nj  izgovaraju se ovdje kao i svuda u jednom glasu
(t. j. kao a, h.);  dakle na pr. bčljeti, poet ujeti  izgovara, se, Cojscto,  noupaeTa,
a ne Cozjeru, uenpujcra.

JSUjoŽka 3. Ua se od glagola vtdjeti  u 1. licu sing. prezenta govori
gdjeSta i Mu  (pored ofeičnijega vidim),  to je rečeno u 2. bilješki § 108. Isti
glagol a 8. licu imperativa prezenta pored oblika Mi, Mite  ima i vidi, vidite.

§ 1S5. a) Glagol vrUi  (mjesto: vrjeti) ide po ovom razredu;
samo u 3. licu plur. prezenta i u participu prezenta ide po I.
vrsti, i ti mu oblici glase: vru, vrači.  Inače je vnm, vriS, vri ,

97

vrtimo, vrtite , imperativ vri, vrimo, vrtite,  aorist vrlh, vrl , vrlsmo,
imperfekt t-rffl, rraie, vrdsmo,  particip perf. I. vrevši,  particip
perf. II. vrlo  (ili vrlo), vrlla.

b) Glagolu bdjlti  (t. j. budan biti) oblici su ovakovi: pre-
zent bdim, bdiš, bdi, bdimo, bdite, bdi  ili (rje&e) bdtijsm, bdiješ . .
imperativ bdi, bdimo, bdite  ili (rjede) bdij, bdijmo, bdljte,  aorist
bdjeh, bdje, bdjesmo,  imperfekt bdah, Maše, bdasmo  ili (rjede)

bdtijah  ....  participi bdčči  ili (rjede) hdijuči; bdjlvši; bdio, Mjlla,

c) Glagol všlm, veliš  ... ide takoder u ovaj razred, ali
osim prezenta ima još samo imperfekt (vbijah, včljaše)  i particip
prezenta (veldči).

Bilješka. Mjesto velim  u 1. Ilcu sing. prezenta govori se gdješto i vitju.

Drugi razred.

§ 126. U kojim oblicima glagoli 1. razreda ove vrste ostav-
ljaju je,  u onima glagoli ovoga razreda imaju a,  osim toga još
u pas. participu. To se a nalazi samo iza konsonanta j, č, 8, št,
žd.  Od glagola, kojemu je za infinitiv osnova drža ,  glase oblici:

Preženi:  drž-irn, drž-iš, drž-l, drž imo, drž-lte, drž-e.

Imperativ:  dfž-i, dtž-imo., drž-ite.

Vi/

Aorist:  drža-h, dfžfi, drža, drža-smo, dtža-ste, drža-še.

Imperfekt:  držah, dižaše (od: drža-ab, drža-aše), dižasmo,
dfžaste, drzahu.

Particip prezenta:  drž-eči.

Particip perfekta I.:  drža-vši, drža-v.

Particip perfekta II.:  drža-o, di'ža-la, dfža-lo.

Particip pasivni:  diža-n, dfža-na, drža-no.

Infinitiv:  dtža-ti.

U pasivnom participu govori se takoder: dlžtit, dlžata, držalo.

Drugi su ovakovi glagoli: bUjati, bbjati se, zujat*; kUčati,
kričati, mučati, tičati; bježati, Užati, rčžati; pljuštati, tištati, vri-
štati; zvtiždati.

Bilješka. Kao što je u vldjeti, letjeti, tfpjeti  i t. d. je  postalo od neg-
daš njega glasa ž,  tako su i glagoli drugoga razreda treče vrste ne; 'a imeli na
kraju osnove glas (.  Taj se glas iza j  po zakonu pretvorio u a, i tako je na
pr. od zujiti  postalo zijati.  Ispred ž  prešli su konsonanti k, g  u d, s, a oada
se iza č, i  pretvorilo £ u a, i tako se na pr. od krikiti, leglti  razvilo kričali,
ližati.  — Gdje su se ispred 6  našli glasovi sk, zg,  tamo se od skS, zgi  razvilo
Sta, žda,  i tako je od tislcčti, zvizgčti  postalo tištati, zvtidati.

§ 127. a) Glagol, kojemu prezent glasi stbjim, stbjiš  . . .,
imperativ stoj, stdjmo, stojte,  particip prezenta stoječi,  mijenja o  u

7

T. Maretld: Grarnnfcifta.

98

a  u onim oblicima, koji imaju a  iza j;  dakle: stdjati , stajah ,
sidjavši, stajao, stajala.  U imperativu j e j  mjesto ji: stdj  mjesto
stoji  i t. d.

b) Tako i od bojati se  imperativ je boj  se, bdjmo  se, bojte
se. Glagoli, koji u imperativu ispred j  imaju drugi koji vokal, a
ne o, oni imaju -ji, -jimo, -jite;  na pr. bleji, ujimo  (od: zijati)
zujite.

§ 128. Ispred nastavka -ti  u infmitivu osnova se svršuej
na i,  koje ostaje još u aoristu i u participu perfekta I. i II., a
u drugim oblicima otpada. U imperfektu i u pasivnom participu
se j  od nastavka s posljednjim konsonantom od osnove združuje
po svojim pravilima. Od glagola, kojemu je za infinitiv osnova
nosi , glase oblici

Prezent:  nos-lm, nos-lš, nos-l, nos-imo, nos-lte, nos-e.

Imperativ:  nos-i, nos-imo, nos-ite.

Aorist:  n6si-h, nosi, nosi, nosi-smo, nosi-ste, n6si-še.

Imperfekt:  nošah (od: -nos-jah), jnošaše (od: nos-jaše), no-

šasmo, nošaste, nošahu.

Particip prezenta:  nos-eči.

Particip perfekta I.:  n6si-vši, nosl-v.

Particip perfekta II.:  nosi-o, nosi-la, nosi-lo.

Particip pasivni:  nošen, nošena, nošeno (od: nos-jen,
nos-jena, nos-jeno).

Infinitiv:  nosi-ti.

§ 129. a) U imperfektu i u pasivnom 'participu j  od na¬
stavka združuje se s posljednjim konsonantom od osnove ovako ;

Iza glasova d, d, j , Ij  (n.), nj  (a), r  ispada j.

Primjeri: Ijtibiti— ljfibljah, ljubljen, kupiti —kiipljah, kiipljen,
slaviti —slavljah, slavljen, lomiti —lomljah, lomljen, bdciti —bačen,
vbditi —vodah, voden, mutitiT-mM&h,  mučen, moliti —rnbljah, m5-
ljen, brdniti —branjah, brŽTnjen, prdsiti —prošah, prošen, g&ziti —
gažah, gažen, brbčiti  (t. j. bojadisati crvenilom, koje se zove

Četvrta vrsta.

bj, 'pj, vj, mj

cj

dj , tj

l-p n-j  (čir. Jij, nj)

sj, ej

d , c,

Ij, nj  (čir. Ji), a),
š, i.

99

„broč“, genitiv „bri>ča“)— brečah, bročen, tuditi se  (otuditi)—
tudah se, 6tuden, brojiti —brojah, brojen, ftljiti— uljah, iiljen, td-
njiti —tanjah, tanjen, moriti —morah, moren.

b) U imperfektn i u pasivnom participu s, ispred; Ij  i nj
prelazi ni, a; ispred d  i nj  prelazi u i; na pr. misliti  (izmi¬
sliti)—misijah, izmišljen, stijbsniti— sfiješnjen, gnijbzditi se —gni-
ježdah se, isprdziliti —ispražnjen.

c) U gdjekojih glagola st  sa j  prelazi u šrf, a u gdjekojih
prelazi u št;  na pr. častiti —č&ščah, čaščen, gbstiti— gčščah, goščen,
postiti —poščah; ali: krstiti —kfšten, pUstiti— piišten, ndmjestiti —
namješten (rjede: IcHčen, puščen, namješčen).

d) Konsonanti S, ž, š  ispred osnovnoga i  u inflnitivu po¬
stali su od k, g, h;  na pr. točiti, sluiiti, sušiti  postalo je od: to-
kiti, slugiti, suhiti.  tj imperfektu i u pasivnom participu od kj,
gj, hj  postalo je c, ž, š;  oblici na pr. tbčah — točen, služah — slušen,
sušah — sušen  postali su od: tokjah—tokjen, slugjah — slugjen , suh-

Jah — spiljen.  ,

e) U glagola Ijčcštiti, vojštiti, smdžditi  postalo je -šti-, -ždi-  od starijega
-ski-, -zgi-;  u imperfektu i u pasivnom participu od -skj-, -zgj-  postalo je po
pravilu št, id,  dakle: Ij&štah, Ij&šten, vdjštah, smbžden.

Bilješka. Pogrješni su oblici za imperfekt na -ijah-,  na pr. branijah,
noiijah, vodijaše, branijasmo, nosijaste  i t. d. Pogrješni su takoder oblici nošah,
dolazah, odlazdh.  — Gdješto se govori u pasivnom participu na pr. govorit —
govorita, izbavit — izbavita, pokvarit — pokvarita, oslobodit—oslobodita  i t. d., ali
tako ne valja pisati nego: govoren — gdvorena, izbavljen, pokvaren, osloboden  i t. d.

§ 130. a) Koji glagoli ispred j imaju o,  oni u im¬
perativu iza j  nemaju  i;  tako na pr. od brojiti  imperativ
je broj, brdjmo, brojte;  tako je i od dojiti, krbjiti, napbjiti , osvbjiti:
ddj, kroj, napOjmo, osvojte it. d. Koji pak glagoli ispred.;' imaju
drugi kakav vokal, oni iza^ u imperativu ne odbacuju i;  tako
od tajiti  imamo taji, .tajimo, tdjite,  od pdjiti  (t. j. spavati, jveli
se djeci) govori se pdji  i t. d.

b) Glagol mriiti  ima sve oblike po ovoj vrsti, samo u imperfektu pored
snnjdh  može još imati mnidijah,  a gdjekoji govore i mljdh  i mlidijah  (to je kao
sumlja, mlSgo  pored pravilnijega sumnja, mndgo).

c) Od blagosldviti  ili blagosbviti  glasi pasivni partioip po pravilu blago¬
slovljen  ili blagbsovljen,  ali se govori i blagoslbven, blagoslovim, blagoslovmo.

§ 131. Koji glagoli imaju u infinitivu tri sloga i spori akcent na prvome,
pa im taj akcent ostaja i u prvom licu sing. prezenta, oni gotovo svi, kad se
slože s prijedlozima, odstupaju u prezentu od pravila navedenoga u § 39 a .
Tako na pr. od Siniti, lomiti, trošiti, užiti  prezent je črnim, Idmim, lomiš, trošiš’

100

trdši, učimo, učite, hči,  a prema torne je: hčinlm, prblomim, pr Zlomiš, pbtrošiš,
fhtroši, naučimo, naučite, nauči.  — Po pravilu je moliti, milim, izmolim  ili
pustiti, pustim, zapustim  itd.

Peta vrsta,

§ 132. Osnova se .pred nastavkom ti  u infmitivu svršuje
na a.  Prema torne, kako se tvori u ovoj vrsti prezent, dijeli se
ona u 4 razreda.

Prvi razred.

Vokal [a, koji stoji u infinitivu ispred ti,  ostaje u večini
oblika; otpada u prezentu i u participu prezenta. Glagol, kojemu
je osnova ima,  spreže se ovako:

Prezent:  čuv-am, čuv-aš, čuv-a, čuv-amo, čdv-ate, čtiv-aju.

Imperativ:  čtiva-j, čuva-jmo, čuva-jte.

Aorist:  čtlva-h, čuva, čtiva, čtiva-smo, čuva-ste, čtiva-Se.

Imperfekt:  čuvah, čuvaše (od: čuva-ah, čuva-aše), čuvasmo,
čuvaste, čuvahu.

Particip prezenta:  čtiv-ajuči.

Particip perfekta I.:  čtiva-vši, čtiva-v.

Particip perfekta II.:  čtiva-o, čtiva-la, čtiva-lo.

Particip pasivni:  čflva-n, čtiva-na, čuva-no.

'lvfinitiv:  čiiva-ti.

U pasivnom participu govori se takoder: čuvat, čuvata , čuvato.

§ 183. a) Glagolu \mati  tvore se svi oblici po ovom raz¬
redu, ali neki mogu biti i drukčiji. Tako u prezentu pored imam
govori se takoder imadem,  u aoristu je ne samo imah,  več i
imadoh,  u imperfektu ne samo Imah,  nego i imddijah  ili Imadah.
U prezentu kad treba oblik trenutnoga glagola, govori se Imadmm.

Bilj eška. Kad je ovaj glagol zanijekan, glasi u infinitivu ne \mati  ili ne ■
mati,  a tako je i o drugim oblitima, na pr. u prezentu ne \mdm  ili nimam  i t. d,

b) Glagol vidjati  n prezentu pored valjam  ima i ijedi oblik valjddem;
— ali od mdrati  nije dobro u aoristu moradoh  ni u imperfektu moractah  ili
moradijah,  kako gdjekoji pišu, ved treba kao od čuvati.

b) Ovdje je vrlo malo glagola, koji u infmitivu imaju samo
dva sloga. To su: znati , d&ti, st&ti, sjati  (govori se i sijati), sjati
(govori s« i zijati),  za tim još dva glagola, koji se govore samo
s prijedlozima složeni: sdzdati, užgati  (prižgati). Glagol sjati  spreže
se sasvim kao čuvati,  to isto vrijedi i za sjati  i za sdzdati, užgati
(prižgati).

101

Bilješka. Pogrješka je u prezentu užgem, užgeš, prižgem, prižgemo  i t.
d., u imperativu užgi, užgimo, prižgite.  Mora biti: užgdm, iižgaž, icžgaj  i t. d.

c) Sve oblike kao čuvati  može imati i glagol mati,  ali neke
može imati i drukčije; tako mu prezent glasi ne samo mam,
maš . , . znajti,  več takočter znddBm, znadsš .. . znadti;  u aoristu
je mah, zna, znasmo  i znddoh, znade, znadosmo,  u imperfektu
znah, znaše, znasmo  i znddijah, znadijaše  ili znddah, znadaše.

d) Glagol dati  ima u B. licu plur. prezenta samo oblik dddu,
a u ostalim licima sing. i plur. ima dvojako kao i znati,  dakle:
dam  i dddem,  — u aoristu je dah  i dadoh;  imperfekta dati  (kao
trenutni glagol) nema, ali ga ima ne dati,  te mu glasi: ne da-
dijahs ili ne dah;  ostali su oblici glagolu dati  kao glagolu čuvati.
Prezent može od dati  glasiti i po II. vrsti: d'ddnem  it. d.

e) Glagol stati  spreže se u prezentu i u imperativu po II.
vrsti: stanem, stani  i t. d.; u aoristu ima dvojako (kao i ddti  i
znati),  t. j. stah  i stddoh ; particip perf. I. i II. st&vši; stao, stdla;
drugih oblika glagol o vaj (buduči trenutan i neprelazan) nema.

Drugi razred.

§ 134. Vokal a,  koji u infinitivu stoji pred nastavkom ti,
ne ostaje u svim oblicima; nema ga u prezentu, imperativu i u
participu prezenta. U tim oblicima nastavci se počinju s glasom
j,  pa se ovo j  s konsonantom, koji se pred njim nade, združuje
po svojim pravilima. Glagol, kojemu je za infinitiv osnova veza,
spreže se ovako:

Prezent:  vežem (od: vez-jemj, vežeš (od: vez-ješ), veže, v§-
žemo, včžete, v§žu.

Imperativ:  včži (od: vez-ji), včžimo (od: vez-jimo), vežite.

Aorist:  veza-h, veza, včza, viza-smo, včza-ste, veza-še.

ImperfeU:  vezah, 'Vezaše (od: veza-ah, veza-aše), veza-mo,
vezaste, vezahu.

Particip prezenta: v&ž uči (od: vez-juči).

Particip perfeMa L:  včza-vši, veza-v.

Particip perfeMa II.:  veza-o, veza-la, veza-lo.

Particip pasivni:  veza-n, veza-na, v§za-no.

Infinitiv:  včza-ti.

U pasivnom participu govori se takoder vezat, vezata, vezato.

§ 135. a) U prezentu, imperativu i u participu prezenta j
s konsonantom, koji se pred njim nade, združuje se onako kao
u imperfektu i u pasivnom participu IV. vrste (vidi u § 129.).

102

Primjeri: zobati— zobljem, zoblji, zobljudi, kap ati —kapljrm,,
kaplji, kapi,Oči, dozivati —d6življem, dozlvlji, dozivljudi, hramati
—hrami jem, hramlji, hramljudi, kvdcati —k vil čem, kvoči, kvbčudi,
glbdati —glbdem, glodi, glbdUdi, metati —mddem, medi, mfedudi,.
pisat— pišem, piši, pišudi, rezati —režem, rbži, rbžUdi, kašljati —
k; š.jem, kašlji, kašljudi, pet j ati —penjem, pdnji, penjudi, brati —
orem, dri, bruci.

Glasovi Tej, gj, hj  prelaze u pomenuta tri oblika po zakonu
u c, ž, š;  na pr. vtkati —vicem, vidi, vičUdi, strugati —strflžem,
struži, stružudi, jahati —jašem, jaši, jašudi.

c) Od stati  glasi prezent š a/j eni  ili šljSm,  koje je postalo
od sijem ; tako je i pošaljsm  ili pošljem  od pbslati.

d) Od Iskati, pljeskaii  govori se istem, plještem,  rječte Iščem,
pljlščbm.  Od dahtati, drhtati  (ili ddktati, drktati ) imamo daščem
(ili ddkčBm), daščem  (ili dHččm);  tako i balitati  (ili bdktati , t. j.
topotati, o konju) ima baščem  (ili bakčem).

e) Ima nekoliko glagola, koji idu i u prvi i u drugi razred
V. vrste; takovi su: gibati—  gibam i gibljem, drijbmati —drijemam
i drijemljem, hupati  — kupam i kupljeni, pljuskati —pij liskam i
plještem (plješdem), sipati —sipam i sipljem, sisati —sisam i sišem,
skitati se —skitam se i skidem se, zidati —zidam i zidem, dozivati
(nazivati  i dr.)—doziram i dozi vijem, uzimati —uzimam i uzim-
Ijem. Običniji su od tih glagola oblici po prvom razredu. —
Glagol pomagati  ide po 2. razredu V. vrste, dakle ima u prezentu
pbmažBm,  u imperativu pomaži  i t. d., ali kad se u nevolji viče
u pomod, onda je u imperativu pbmagaj, pbmagajte!  — Glagol
tkati  u prezentu ima tkam, tkaš, tka, tkamo, tkdte, tkdjti  i čem,
češ, če, ččmo, čete, čA  (mjesto tčem  . . .); u 8. licu plur. govori
se i tku.  ■— Rdavi su oblici tkem, tkeš  . . .

Treči razred.

§ 136. Vokal a,  koji u infmitivu stoji ispred -ti,  ne ostaje
u‘ prezentu, imperativu i u participu prezenta. U ovaj razred ide
vrlo malo glagola; neki od njih imaju u inflnitivu po dva kon-
sonanta na podetku, te se u prezentu, imperativu, participu pre¬
zenta, a katkad i u imperfektu umede medu njih vokal, i to e
(u tri glagola) i o  (u jednome glagol). Glagol, kojemu je osnova,
za infmitiv Ir a,  a za pomenute oblike h er,  spreže se ovako:

103

Prezent:  bčr-em, b&r-eš, b6r-e, bčr-emo, ber-ete, b8r-Q.

Imperativ:  ber-i, bčr-imo, bčr-ite.

Aorist:  bra-h, br&, bra, bra-smo, bra-ste, bra-še.

Imperfekt;  brah, braše (od: bra-ab, bra-aše), brasmo,
braste, brahu.

Particip prezent a:  ber-uči.

Partieip perfekta 1.:  bra-vši, bra-v.

Particip perfekta II. :  bra-o, bra-la, bra-lo.

Particip pasivni\  bra-n, bra-na, bra-no.

Infinitiv:  bra-ti.

U pasivnom, participu govori se takoder brat, brata, br&to.
U imperfektu pored brah  još su dva oblika: Verah  i Verigah,  ali
je eaaj prvi oblik najobičniji.

§ 137, a) S glagolom brati  u sprezanju se potpuno slaže
glagol prati, perSm.

b) Glagolu gnati  (mjesto kojega se običnije govori gbniti),
može se u prezentu, imperativu i u participu prezenta umetnuti
medu prva dva konsonanta e,  pa mu onda g  po zakonu pre¬
lazi u š,  i tako mu osnova za ta tri oblika glasi žen ; ali se ti
oblici mogu tvoriti i od osnove gna ; prezent dakle glasi ženem,
ženeš . .  . ili gndm, gnaš . . .,  imperativ šini  ili gndj,  particip
prezenta £'šnuči  ili gnajuči.  Ostali se oblici tvore samo od osnove
gna;  dakle aorist gndh,  imperfekt gndh  i t. d. Složeni na pr.
dbgnati, ndgnati, pbgnati  posve su obični; oni imaju u prezentu
i u imperativu takoder dvojako: dbženem  ili dbgnam, dožčni  ili
ddgnaj  i t. d.

Bilješka. Takove oblike imaju i složeni izgnati, prignati,  samo Sto se
pored Menim, proženem  u prezentu govori takoder zždenem, proždenem.

c) Glagol mati  ima za prezent, imperativ i particip prezenta
osnovu sov  te glasi zavem, zbvi, zbvuči.  Ostali se oblici tvore od
osnove zva.  U imperfektu ovaj 'glagol ima ne samo zvah, zvaše,
več takoder zovijah,  ali rijetko.

d) Glagoli rvati se, revati  (t. j. vikati kao magarac) imaju
za jprezent, imperativ i particip prezenta osnove rv  i rev,  a za
ostale oblike rva  i reva.  Prezent dakle glasi rvem se, rveš se  —
rbvem, ršvSš,  imperativ rvi se  — revi,  particip prezenta tvuči se
— rčvuči,  particip perf. I. rvavši se  — rbvavši  i t. d.

Bilješka. Zlo je, što gdjekoji piSu hrvati se,  a u prezentu hrvam se,
hrvaš se.  I s prijedlogom Sioženo mora biti bez h;  dakle nadirati, obrvati.

104

e) Po ovom razredu ide i sdti  (t. j. sisati), prež. sem , s Si
it. d.; ide i složeni posati  (t. j. posisati), prež. pdsm, poseš  i t. d.

Četvrti razred.

§ 138. Osnova se ispred -ti  u infinitivu svršuje na -ja  ili
na -va;  u prezentu, imperativu i u participu prezenta toga -ja
ili -va  nema, a nastavci se u tim oblicima počinju s glasom j.
Tako na pr. od glagola sijati , kljuvati  osnova su sija  i si, kljuva
i kiju.  Prvi od ta dva glagola spreže se ovako:

'Prežemi:  sl-jem, sl-jfiš, sl-j5, s'i-jsmo, sl-jste, sl-jQ.

Imperativ:  si-j, si-jmo, si-jte.

Aorist:  slja-h, sija, sija, slja-smo, slja-ste, slja-še.

ImperfeU:  sljah, sljaše (od: sija-ah, sija-aše), sljasmo,
sijaste, sljahu.

Particip prezenta:  sl-jdči.

Particip perfekta I.:  sija-vSi, sija-v.

Particip perfekta II.:  sija-o, slja-la, slja-lo.

Particip pasivni:  sija-n, slja-na, slja-no.

Infinitiv:  sija-ti.

U pasivnom participu govori se takoder sijal, sijata, sijato.

§ 139. a) Drugi su primjeri: bajati, brijati, gfijati, hdjati,
kajati se, l&jati, pbjati, smljati se, trajati  i t. d.

b) Glagol ddvati  ide takoder u ovaj razred, te mo osnova
glasi dava  i da;  on se u sprezanju od glagola sijati  razlikuje
samo u imperativu,, koji mu glasi ddji, ddjimo, ddjite;  — preženi
je dajem , daješ,  aorist ddvah,  imperfekt davdth,  particip prezenta
ddjuči  i t. d. Ovaj glagol može u prezentu glasiti takoder davdm,
u imperativu davil j,  u participu prezenta ddvajuči;  može dakle
iči sasvim po 1. razredu V. vrste, ali običnije ide po ovom raz¬
redu. Kao ddvati  (prodavati, udavati) sprežu se glagoli: dozndvati,
pozndvati, priznavati  i t. d. (nesloženo znavati  nije u običaju).

Bilješka. Drugi glagoli na -avati  sprežu se po 1. razredu V. vrste; na
pr. dopunjavati. obečavati, puštdvati, ranjavati, uništdvati  i t. d.

c) U ovaj razred idu i glagoli kljuvati , bljiivati, pljuvati,
prezent kljiljem , bij ujem, pljujem,  imperativ kljuj  i t. d.

Šesta vrsta.

§ 140. Ispred -ti  u infinitivu svršuje se osnova na -ova  ili
>.a -iva;  u prezentu, imperativu i u participu prezenta svršuje

105

se na -u.  Glagol, kojemu je osnova kupova  i kupu,  spreže se
ovako:

Preženi:  kupu-jem, kupu-ješ, kupu-je, kupu-jemo, kupu¬
jete, kupu-ju.

Imperativ:  k upu-j, kupu-jmo, kupu-jte.

Aorist:  kupova-li, kupova, kupova, kupova-smo, kupova-
ste, kupdva-še.

Imperfekt:  kupovah, kupovaše (od: kupova-ah, kupova-aše),
kupovasmo, kupovaste, kupovahu.

Particip prezenta:  kupu-juci.

Particip perfelcta I.:  kup&va-vši, kupova-v.

Particip perfekta II.:  kiipova-o, kiipova-la, kupova-lo.

Particip pasivni:  kupova-n, kiipova-na, kupova-no.

Infinitiv:  kupova-ti.

U pasivnom participu govori se takoder kupovat, kupovala,
Mpovato.

Bilješka. Što se u nekim oblicima osnova svršuje na -ova,  a u nekima
na u,  to je postalo tako, što je a  otpalo, a onda su glasovi ov  zamijenjeni vo¬
kalom u.  Takvo zamjenjivanje vidimo katkad i drugdje, t. j. ov  stoji pred vo¬
kalom, a w pred konsonantom; na pr. 'osnova  — osniUak; pihniti  — pliUati  (t.
j. ploviti povrh vode kao pluto).  Za glagelima na -ovati  poveli su se i oni na
-ivati,  te se i njima u prezentu, imperativu i participu prež. osnova svršuje na u.

§ 141. a) Mjesto -ova  imaju u osnovi -eva  glagoli kralje¬
vati, sužnjev ati, voj Svati ;  tu se o  pretvorilo u e  poradi nepfia-
noga konsonanta, koji je pred njime. Nije se pretvorilo u: bičb-
vati, božičovati, pljančpvati, prijateljbvati, učiteljovati  (ali mnogi
govore i bičevati, bbMčevati  i t. d.).

b) Ponajviše glagola' ove vrste, ima u infinitivu- četiri sloga ili više, na
pr., kupovati, darovati, gladovati, milovati, sijitovati, trgovati, tjerovati, Idtme-
novati, razlikovati, vbjvodovati  i t. d.; samo tri sloga imaju glagoli Ubrati, psh-
vati, snovati, šfboati, trhvati;  prezent kujem, psujem, snujem  i t d., imperativ
Ickj, psOj  i t. d.

c) Glagoli na -ivati  ponajviše se sprežu po ovoj vrsti, i to
sasvim kao oni na - ovati , samo što ispred -vati  imaju i  mjesto
o,  na pr. od kazivati  glasi prezent kazujcm, kazuješ,  imperativ
kdznj,  particip perf. I. kazivavši  i t. d. Takovi su još glagoli:
darivati, dovildvati, nočivati, ogradivati, osudivati, pdkračivati, pri-
mamljivati, stiskivati, eabranjivati  i t. d.

Bilješka. Ima nekoliko glagola na -ivati,  kcgi se sprežu po 1. razredu
V. vrste; to su glagoli, koji u infinitivu imaju tri sloga, na pr. bivati, pUvati
sni vati;  ako li imaju četiri sloga, onda je prvi slog kakav prijedlog, n& pr. do-

100

bil>ati, počivali, pokrivati (sakrivati), potl.ivati, prviuati, proi(vati, umivati.
Njima prezent ne može drukčije glasiti nego na pr. bivam, vmiiam  i t. d. —
Tako je još i cjelivati, qjelivam  (pored toga i cjelovati, cjblujem).

Nepravilni glagoli.

§ 142. a) Glagolu liti,  koji znači. da što jest, več su u
§ 118b navedeni oblici, što ih ima po 7. razredu I. vrste. U pre-
zentu ima taj glagol dvojako: budem, bildeš, bude, Uidemo, Ui¬
dete, budit,  — i jesam, jesi, jest, jbsmo, jeste, jesu.  Oblici M-
dem .. . upotrebljavaju se u trenutnem, značenju, a oblici jesam  ...
u trajnome. Imperativ je budi, budimo, budite,  a particip pre-
penta buduči  (vidi § 99 c i bilj. 2).

b) U obliku jčsam  za 1. lice sing. je a  umetnuto, da ne
budu na kraju riječi dva konsonanta; u 2. i 3. licu sing. jčsi,
j'est  takvi su nastavci, kakovih ni jedan drugi glagol nema. U
3. licu sing. pored jest  govori se katkad jeste.

c) Pored jesam...  govore se i krači ili enklitični
oblici:  sam, si, je, smo, ste, su.  Dulji se govore, kad je na
njima sila  govora', ili kad stoje na početku rečenice;
na pr. danas jesmo,  sjutra nijesmo; — jest  istina, da se to onda
još nije znalo i t. d. Ovako stoji dulji oblik takoder na početku
onoga, što dolazi iza uklopljene rečenice, n. pr. neprijatelj, koji
ga je posijao, jest  davo; — tako isto na početku onakove reče¬
nice, pred kojom stoji koja druga; na pr. koji ulazi na vrata,
jest  pastir ovcama. Iza veznika a, i  stoje takoder samo dulji
oblici; na pr. veliš, da nijesam učinio, a jesam-,  — ako i jesmo
siromašni, ali smo pošteni; — a upravo i jest  tako. Osim ovih
slučajeva upotrebljavaju se enklitični oblici.

Biiješka 1. Kad koga pitam na pr. je li Stanko došao kuči?, onaj
treba da mi odgovori: jest,  a ne: je  (jer je tu na glagolu sila govora, pa mora
biti puniji oblik), kao Sto i na pitanje: jesi li čuo? ne može se odgovoriti
sam,  nego: jisam.

Bilješka 2. Na početku rečenice može stajati oblik je  samo' kad se nade
pred veznikom li;  na pr. je  li ta jabuka dobra? je li Stanko došao kuči? Vrlo
bi neobično bilo reči: jest  li ta jabuka dobra? jest  li Spinko došao? — Po-
grješka je uzimati je li  u značenju upitnoga kakvog veznika, n. pr. je li  Stanko
dobro uči? je li  se sjedale one noči? i L d. To se mora reči: dali  Stanko
dobro uči? da li  se sječate? — ili: uči li  Stanko? sječate li  se?

d) U staro doba od sveže riječče ne  i glagola jesam  razvio se u
prvom slogu vokal 6,  od kojega je nastalo današnje ije,  te imamo:
nijdsarn, nijdsi, nijbsmo, nijeste, nijesu ; za 3. lice sing. oblik je nije.

i

107

§ 143. a) Glagol hbljeti  ili hiteli  glasi n prezentu: hbču  (o
tom obliku vidi u § 108 c bilj. 2), Mčeš, M če, hbčemo, hbčete, hbče ;
ovi oblici imaju trajno značenje, a kad treba trenutno, onda se
govori htjednem, htjldneš ... Pored punih oblika hbču, hočeš. .
nalaze se i kradi, enklitični: ču, češ, če, čemo, čete, če,  koji so
onako isto upotrebljavaju kao i enklitični oblici sam, si  i t. d.
(vidi u § 142 c), samo što nijedan enklitičan oblik od hbču  ne
može stajati ispred li  na početku upitne rečenice (kako je na
pr. je  li ta jabuka dobra ?). Kad je prezent zanijekan, govori se:
ne ču, ne češ, ne če, nč čemo, nč čete, nč če.

b) Imperativ se od glagola hotjeti (htjeti)  ne govori; a aorist
glasi: htjeh, litji, Mjesmo, htjSste, htjlše  ili htjldoh, htjede, htjl-
dosmo, htjedoste, hfjedoše  (rijetko hotjeh, liotje, hbtjesmo, hotjeste, hb-
tješe).  — Imperfekt glasi hbčdh, hočaše  (rijetko je hotijah  i Mijah ;
u južnim krajevima govori se i: ščah, ščaše,  — ščadijah, ščddi-
jaše;  tu je šč  po zakonu postalo od luč  kao dršcem  od drhčem,
vidi u § 135 d). Participi su hoteči-, hbtjSvši  ili htjevši-, Mio, htjela
ili hbtio, hbtjela.

c) Od složenih iishtjeti, zahtjeti, prohtjeti se  glasi prezent
ushtjednem, zalitjednem, prbhtjedne se  ili iishtijem, zahtijem, pro-
htije se;  ostali su oblici kao nesloženome, samo što složeni ne
mogu izmedu h  i t  imati o  (t. j. nema oblika na pr. prohotjelo se).

§ 144. a) Mjesto 1 ti  govori se u infinitivu ponajviše iči.
Ovo je torne glagolu jedini oblik, koji je načinjen od osnove i;
najviše ih je načinjeno od osnove id:  prezent idem, ideš,  impe¬
rativ idi, idimo, ulite,  aorist idoli, ide, idosmo,  imperfekt 'idoli,
idaše  (rijetko Idah),  particip prezenta 'iduči.  — Ni od osnove i
ni od id,  več sasvim drukčije tvori se particip perfekta I. i II.
išavši ; išao, išla,

b) Kad je ovaj glagol složen s prijedlozima na, po, pro %
onda i stoječi iza vokala prelazi u j;  prema torne bi bilo najti,
pojti, projti,  otud je dalje nastalo nači, poči, proči;  tako je i u
prezentu i  najprije prešlo u j : najdem, pojdem, projdem,  a otud
je dalje nastalo nadem, pddem, prodem;  prema torne je i: dSdem,
udem  od doči, tiči.  Tako je i izuči-—izadem, obdči — bbadem, sdči —
sadčm  (gdje je svuda nepostojano a),  a govori se i iziči, običi,
siči,  tako i uziči, priči,  u prezentu izidem, obidem  i t. d. Kako
stoji d  u prezentu, tako stoji i u imperativu i u aoristu t na pr.
nddi, podi, izddi; nadoh, pddoh, ieadoh;  — izidi, sidi; izidoh, si-
duh  i t. d.

A  -m

109

c) Složeni glagoli, koji iza prijedloga imaju i, mogu mjesto
d  u prezentu, u imperativu i u aoristu imati takoder d,  dakle:
Izidem, izidi, izidoh, dlndem, obidi, obidoh  i t. d. Od glagola otiči
(ili otiči)  u pomenutim je oblicima takoder dvojako: Uidem  i
Uidem, otidi  i otidi, otidoh  i otidoh;  a za prezent i za aorist ima
još i na treči način: odeni, bdeš ... i bdoh, bde, bdosmo.

d) Koji složeni glagoli u infinitivu iza prijedloga nemaju i,
oni ga nemaju ni u participu perfekta I. i II, zato se govori
na pr. n&šBvši, ndšao, našla, dbšavši, dbšao  i t. d., — ali otišdvši,
otlšao.  Dobro je izišdvši, izlšao, oblšdvši, oblšao  kao i izdšavši,
izašao, obdšttvši, obašao.

e) Od svih glagola, o kojima se ovdje govori, samo nači
ima pasivni particip, i taj glasi naden, nadena.

Bilješka. Gdjekoji pišu našast, našasta,  ali tako narod danas ne go¬
vori. — O prijedlogu ot  u otidi  vidi u 1. bilješki § 112 b,

§ 145. Glagol sp&ti  (mjesto kojega se običnije govori spd-
vati)  ima prezent spim, spiš, spi, spimo, spite, spe,  imperativ spi,
spimo, spile,  particip prezenta spčči;  ostali se oblici tvore pra¬
vilno od osnove spa,  kao da ide u 1. razred V. vrste. Tako se
spreže i posve obični složeni glagol zaspati — z&spim.

Složeni glagolski oblici,

(Vidi na str. 19—20).

§ 148. a) Kad se u perfektu 8. lice je  na4e iza rijeSce se,  onda se je
žesto izostavlja, na pr. Milan se  mnogo t radio; — govorilo se  i o torne. Ali
aije pogrješka ni: Milan se je  mnogo trudio; — govorilo seje  i o torne.

b) Riječ neka  (ili nek)  združena s prezentom 3. lica sing.
i plur. služi za imperativ tih dvaju lica, na pr. neka hvdU, nSka
hv&le.  — Katkad se neka  (ili nSk)  združuje i s 1. licem sing. i
plur. prezenta; govori se na pr. nlka Umrem,  ako to nije istina;
— neka  ga čUjemo.

c) Kad je imperativ zanijekan, može se reči na pr. ne
hvali, ne hvdlimo, ne hvalite;  ali pored toga se govori takoder:
nemoj hvdliti, nemojmo hvaliti, ndmojte hvaliti;  t. j. uzmu se oblici
nemo j, nemojmo, nemojte  s infimGvom.

d) Mjesto bismo, biste  u 1. i 2. licu plur. kondicionala go¬
vori se i samo bi,  na pr. mi bi  hvalili, vi bi  rekli i t. d., ali je
pravilnije: mi bismo  hvalili, vi biste  rekli. — Oblici bih, bi. ..
kad služe za tvorbu kondicionala, obično su enklitični, ali opet

/•

109

mogu stajati na početku rečenice i iza veznika i  (a druge en-
klitike ne mogu se tako uzimati); na pr. l'i  on poginuo, da je
tamo bio; — bi  rekao i bi  se zakleo. Tako se i pita: bi  limiti
znao reči? — a odgovara se: bih.  .

§ 147. Pasivni oblici  sastoje se od sveže pasivnoga
participa i od različnih oblika glagola biti, bivati.  Takovi su na
pr. oblici:

za sadašnjost:  bivam pohvaljen (pohvaljena, pohvaljeno),
pohvaljen (pOhvaljena, pohvaljeno ) sam;
za prošlost:  hv&ljen (hvaljena, hvaljeno) sam,

bih hvSljen (hvaljena, hvaljeno),
bijah (bjeh) hvaljen (hvaljena, hvaljeno),
bio (bila, bilo) sam hvaljen (hvaljena, LvžUjeno),
bivao (bivala, bivalo) sam hvaljen (avaijena,
hvaljeno);

za -budučnost:  bit ču hvaljen (hvaljena, hvaljeno);

za imperativ:  budi hvaljen (hvaljena, hvaljeno);

za kondicional:  bio (bila, bilo) bih hvaljen (hvaljena, hvaljeno);
za infinitiv:  biti hvaljen.

TRECI D10.

□□□

SINTAKSA.

§ 148. Sintaksa (od grčke riječi „syntaxis*. koja znači:
glaganje, namještanje t. j. riječi) dijeli se u tri razdjela: u
prvo  m se razdjelu govori o rečenici i o njezinim dijelovima, o
' slaganju i namještanju riječi u rečenici, u drugom  se razdjelu
govori o upotrebljavanju dijelova govora (vrsti riječi), a u t re¬
čem u o upotrebljavanju padeža i glagolskih oblika.

Rečenica.

O subjektu i predikatu.

(Vidi na str. 1.)

§ 149. a) Subjekt je obično imenica ih zamje-
nica;  na pr. sunce  grije zemlju; — ljudi  svašta govore; — ja
misbm; — tko  viče? — to  boli.

b) Subjekt može biti i pridjev;  na pr. mudri  mudruju,
ludi  luduju; — sit  gladnu ne vjeruje. O varno se mogu brojiti i
primjeri, gdje za subjekt služi particip perfekta II. i pasivni par-
ticip, koji oblici po svome značenju stoje vrlo blizu pridjevima;
na pr. odrasli  uče mlade; — žežen  kašu hladi.

c) Subjekt može biti i broj;  na pr. dva  trečega ne če-
kaju; — jedan  drobi, drugi  kusa; — stotina  je manja od hi-
ljade.

d) Subjekt može biti i prilog;  na pr. malo  me zapade;

— mnogo  je propalo.

e) Infinitiv  često služi za subjekt; na pr. lasno je iza
grma strijeljati ; — neumivenim rukama jesti  ne pogani čovjeka;

— biti  gradanin dubrovački držaše se za veliku stvar.

111

f) Svaka riječ može biti subjekt, kad se o njoj što iz-
riče; na pr. i  je veznik; — pred  znači mjesto; — jao  se viče
u žalosti.

g) I č i t a v a r e č e n i c a može se katkad upotrebiti kao su¬
bjekt, kad se o njoj što izriče; na pr. živio kralj!  orilo se po
gradu; — ruka raku pere  narodna je poslovica.

§ 150. a) Kad je koja lična zamjenica  subjekt, a na
njoj nije sila govora, ima se izostaviti;  na pr. mislim,  —
pitate  (mjesto: ja  mislim, — vi  pitate). I riječ ljudi  se izostavlja,
kad se na pr. veli : kam, govore , pripovijedaju.  — U tim primje-
rima subjekt se razumijeva, ako i nije izrečen.

b) Ima rečenica, u kojima upravo nema su¬
bjekta,  t. j. ne može se reči, da se subjekt razumijeva, ali da
nije izrečen. Ovamo osobito idu rečenice, u kojima je kakav
bezlični  (impersonalni) glagol,  t. j. takav, od kojega se upo-
trebljava ili uvijek ili u osobitim nekim značenjima samo 3. lice
sing.; na pr. grmi, sviče, vedri se, unočalo se.  — Ovamo idu i
primjeri: ide se, govori se, misli se  i slični.

c) Buduči da subjekt od riječi, koje se sklanjaju, stoji u
nominativu, zato za rečenice, u kojima nema nominativa ili
onoga, što sloji mjesto njega (§ 149 d—g), treba reči da su
bez pravoga subj ekta.  Takove su rečenice: otkako je svi-
jeta; — dok je meni na ramenu glave; — na svijetu ima zlih
ljudi, ali ima i dobrih; — dokle traje sunca i mjeseca; — mo¬
jega je noža nestalo; — meni se drijema; — putnicima se hiti;

— odlahnulo joj je; — bode ga u prsima; — boli me u duši;

— prošlo je godinu dana.

liilješka. Za genitive, dative i akuzative u tim i sličnim primjerima
može se reči da su logički subjekti (t. j. subjekti po smislu). Pravi ili
grama tički  subjekti su oni, koji stoje u nominativu.

§ 151. a) Kao što se glagolu biti (jesam)  poradi nepotpu-
nos.l njegova značenja mora često dodati kakova imeniea ili
pridjev (vidi na str. 21.), tako se upotrebljavaju i drugi neki
glagoli nepotpuna značenja. Takovi su: ostaii, postati, črniti se,
graditi se, stvor iti se, vidjeti se.  Primjeri: Marko ostude siromašan;

— Janko postade trgovac;  — ovi se  ljudi čine pobožni;  — vi se
gradite pravedni  pred ljudima; — ja ču se stvoriti lijep konj;  —
koji se  spolja v ide bijeli.

b) U tim sada navedenim primjerima rečeni su glagoli samo
dio predikata, a drugi su dio predikata imenice i pridjevi, koji

112

su glagolima dodati poradi nepotpunosti njihova značenja. To
je dakle sasvim onako kao i u rečenicama na pr. konj je  živo-
tinja; — Rimljani bijahu  hrabri.

c)  Kao što predikat u rečenicama sa sastavkom  (kopulom)
može stajati katkad u instrumentalu (na pr. Marko bijaše juna¬
kom),  tako nalazimo katkad predikat, u instrumentalu i uz druge
glagole nepotpuna značenja, na pr. Janko postade trgovcem;  —
ja ču se stvoriti lijepim konjem.

Bilješka. I glagol biti fjesam)  i oni pod a) navedeni mogu katkad sami,
bez pomoči kakove imenice ili pridjeva izricati o subjektu Sto treba; na pr.
danas jesmo,  sjutra nijesmo; ■ — čim on to izreče, postade  velika tišina; — ja
odofa, a Živko ostade.

§ 152. a) Uz glagole nepolpuna značenja može u predikatu
stajati ne samo kakova imenica ili pridjev, več takoder zamje-
nica i broj;  na pr. knjiga je moja;  — i ja sam netko;  — tri
i tri je šest;  — Milica je druga  za mnom.

b) Kad je u predikatu pridjev ili pridjevni broj ili pridjevna
zamjenica (t. j. takav broj ili takva zamjenica, koji imaju sva
tri roda), onda se predikat sa subjektom mora sl a g ati
u rodu i u broju.

c) U predikatu može stajati genitiv,  koji pokazuje, čije
jo što ili kakvo je što; na pr. vinograd je Ljutice Bogdana-,  —
Mirko je slaba zdravlja ; — naš je Rade srca junačlcoga. >

d) U predikatu se može nalaziti svaki padež s kak vi m
prij edlogom;  na pr. sad sam ja na konju ; — crkva je na lijepu
mjestu;  — stolovi su od kamena;  — Marko ostade u siromaštvu.

e) U predikatu napokon mogu stajati različni priloži;  na
pr. planina je blizu;  — car je daleko,  a Bog je visoko-,  — to
mi je malo.

§ 153. a) Glagol biti (jšsam)  često se u poslovicama izo-
stavlja, a katkad i u običnom govoru; na pr. duga bolest gotova
smrt; — mladost ludost; — nezvanu gostu mjesto za vratima;
— svaka sila za vremena f — kamo ti brača? — neka radi,
kako mu drago; — šteta, što ne možeš iči; — ako dočte, dobro.

b) Katkad se i drugi glagoli izostavljaju, osobito u življem
govoru; medu takove glagole idu oni, koji znače kakovo kre-
tanje (na pr. iči, otiči ) ili govorenje,  a i drugi gdjekoji. Pri-
mjeri: onda on upravo k čaru (t. j. ode);  — danas sjutra, do‘k
i smrt za vrat (t. j. dode) ; — kad ja tamo (t. j. dodoh),  ali ni-
koga ne nadoh; — krsti vuka, a vuk u goru (t. j. bježi);  —

113

pročitah mu pismo, a on ni riječi (t. j. ne reče)-,  — ja njima
(L j. rekoli ): „Pomozi Bog, ljudi!* a oni meni (t. j. rekoše, odgo-
voriše ): „Bog pomogao, sinko!* — uzme nož te njime sama
sebe usred srca (t. j. probode) ; — od zrna postane mačak pa
vrapca za vrat (t. j. zgrabi ); — Turci se rasrde pa njih svu tro-
jicu pod stražu (t. j. metna).

e) Vrlo se fiesto izostavlja glagol u uzvikivanju;  na pr.
vatral — na noge! — s Bogom! — laku nofil — hvala! —ža-
josna mu majka! — na Čast mu laž!

d) Refieaice s izostavljenim glagolom zovu se eliptične.

O dodaoima.

(Vidi na str. 81 — 22 .)

§ 164. a) Dodaci  (ili dopune), t.'j. objekt i atribut,
u [raširenim rečenicama dodaju se subjektu ili predikatu ili i
jednome i drugom; na pr. seljaci oru njiva ; — marljivi  seljaci
oru; — marljivi  seljaei oru njiv u.  U prvom primjeru dodatak je
objekt,  u drugome je atribut,  a u trefiemu imamo i atribut
i objekt. I dodaei mogu imati svoje dodatke;  na pr.
vrlo  marljivi seljaei oru široka  njivu.

b) Za dodatke (dopune) služe različne rijefii: im e ni c e
(na pr. dode mu jedinica  kči), p r i d j e v i (na pr. življahu u
matom  selu), brojevi  (na pr. to mu je deveta  briga), zamje-
nice  (na pr. profiitaj ovu  knjigu) i priloži  (na pr. sutra  de mi
gosti dodi).

c) Od glagolskih oblika služe za dodatke p a r t i c i p i i
infin  it  iv;  na pr. žeteoci žanju pjevajuči-,  — došavši  k meni
Marko sve mi reče; — popesmo se na brdo obraslo  jelama; —
vratio sam ti pr očitana  knjigu; — ufienici stadoše čitati.

d) Objekt  uz prelazne glagole u akuzativu (na pr. seljaei
oru njivu)  ili u genitivu (na pr. kupio sam vina ; — ne vidim
pata)  zove se bliži.  Osim toga objekta ima i dalji objekt,
koji stoji u genitivu ili u dativu ili u instrumentalu uz neke
glagole; na pr. bojim se nesreče 5  — sin vjeruje ocu ; — Bog se
brine sirotama.  Dosta ima refienica, u kojima se nalazi bliži
objekt pored daljega; na pr. oslobodi nas nesreče ; — dao sam
iratu knjigu ; — Živko završi pismo ovim  rfc’< a.

Bilješka. Kad se naprosto kaže on.;kt, misli se bliži.

T. M ar«tič: dramatik*.

S

114

e) Vrlo često za dodatke služe padeži s prijedlozima;
— na pr. izidoše iz grada; —  dodite k meni;  — uvenu vijenac
od niža ; — ljubav prema narodu  moramo hvaliti; — Luka kopa
s Markom.

§ 155. a) Atribut  može katkad biti imenica, na pr. desnica
ruka, — jedinica  kči, — siromaši  ljudi. Da su riječi desnica , je-
dinica, siromaši  u tim primjerima atributi, to se vidi otud, što
se‘mjesto njih mogu uzeti pridjevi te reči: desna  ruka, •— jedina
kči, — siromašni  ljudi.

b) Atribut se s riječju, kojoj je dodat, mora slagati u pa-
dežu, broju i rodu.

c) Apozicija  može uza se imati svoj dodatak, jedan ili
više njih; na pr. u ono je vrijeme vladao hrvatski kralj  Zvo¬
nimir; — to je odredio blagorodni gospodin  načelnik; — živio je u
Zagrebu, glavnom gradu kraljevine Hrvatske;  — mene starca, ovom
poslu vješta,  poslušajte; — Numa Pompilije, drugi kralj rimski ,
bijaše vrlo pobožan.

d) Apozicija s riječju, kojoj je dodata, mora se slagati
samo u padežu;  au  rodu i u broju slaže se samo ako je
moguče; na pr. car  Avgust, carica  Katarina, — bog  Jupiter, bo¬
ginja  Minerva, — pjevač  Marko, pjevačica  Stana i t. d. Nije mo¬
guče slaganje u rodu i u broju, kad velimo na pr.: grad  Atena,
iz rijeke  Dunava, u varoši  Vinkoveima i t. d.

e) Kad je apozicija složena od dvije riječi ili od više pa
stoji iza onoga. čemu se dodaje, ona se rastavlja zarezom od
ostalih dijelova rečenice.

Izjavne, upitne i željne rečenice.

§ 156. a) Rečenice se po svome smislu  dijele u troje;
jedno su izjavne  (diktivne), drugo su upitne  (interogativne),
a treče su željne  (optativne).

b) Izjavne su rečenice one, kojima se nešto izjavljuje ili
izriče, što doista jest ili je moguče; na pr. zdravlje je naj veča
bogatstvo; — ja bih to drukčije učinio.

c) Upitne su rečenice one, kojima se što pita; na pr. tko
je stvorio svijet? — jeste li tamo bili?

d) Željne su rečenice one, kojima se izriče želja ili zapo-
; jed (jer zapovijed nije drugo do želja u jačem stepenu); na pr.
živio napredak! — donesite mi vode.

115

Jesne i niječne rečenioe.

§ 157.  Jesne  (afirmativne) su rečenice one, kojima se iz-
riče, da nešto jest; na pr. sunce danas grije; — što vidite? —
slušaj Marka. Niječne  (negativne) su rečenice one, kojima se
izriče, da nešto nije; na pr. sunce danas ne grije; — što ne
vidite? — ne slušaj Marka.

Upravni i neupravni govor.

(Vidi na str. 24.)

§ 158. a) U neupravnom  (indirektnom) govoru upravlja
se lice  prema onome, koji navodi sadržaj čijega govorenja ili
mišljenja, i tako se dogada, te je lice u upravnom (direktnom) i
u neupravnom govoru sad isto, a sad različno. — Primjeri:

upravni govor.

1. Cesto sam znao reči: „Ja
se ne dam lako prevariti.

2. Marko tebi reče: „Ti  si za¬
hvalna kči".

3. Učitelj reče za Stanka: „On
je dobar učenik".

4. Još i danas mislim: „To je
sreča za nas  i naše  prijatelje".

5. Luka često veli: „Ja  se ne
dam lako prevariti".

G. Onda nam rekoste: „U vaš o j
je kuči lijepo stanovati".

7. Svatko zame  misli: „To je
njegova  zasluga".

S. Učitelj reče za te: „On  je
dobar učenik".

neupravni govor.

1. Često sam znao reči, da se
ja  ne dam lako prevariti.

2. Marko tebi reče, da si ti
zahvalna kči.

3. Učitelj reče za Stanka da je
on  dobar učenik.

4. Još i danas mislim, da je to
sreča za nas  i naše  prijatelje.

5. Luka često veli, da se on
ne da lako prev...iti.

6. Onda nam rekoste, da je u
našoj  kuči lijepo stanovati.

7. Svatko za me misli da je to
moja  zasluga.

8. Učitelj reče za te da si ti
dobar učenik.

b) Kao što je razlika medu upravnim i neupravnim go¬
vorom, tako ima razlika i medu upravnim i neupravnim pita-
njima. Upravno  je pitanje onda, kad se nečije pitanje na¬
vodi onako, kako je izrečeno; a neupravno  je pitanje onda,
kad se nečije pitanje navodi u obliku zavisne rečenice. Za isto¬
vetnost ili različnost lica u upravnom i u neupravnom pitanju
vrijedi ono isto, što je o toj stvari rečeno za upravni i neupravni
govor. Primjeri:

I

upravno pitanje.

1. Pitam te: »Hočeš lii ti  doči?*

2. Želimo znati: „Što su oni
učinili P*

3. Pitala me Milica: „Mogu li
ja  to naučiti?”

4. Pita ju nas ljudi: „Gdje je
vaša  domovina?*

neup ravno pitanje.

1. Pitam te, hočeš li i ti  doči.

2. Želimo znati, što su oni
učinili.

3. Pitala me Milica, može li
ona  to naučiti.

4. Pitaju nas ljudi, gdje je
naša  domovina.

U prva dva primjera nema nikakve razlike medu upravnim
i medu neupravnim pitanjem u samim riječima, ali je razlika u
izgovoru,  jer se upravno pitanje izgovara s nekim o so bit im
upitnim glasom,  kojega u neupravnim pitanjima nema, več
se ta pitanja izgovaraju kao obične izjavne (diktivne) reCenice;
osim toga je ispred upravnoga pitanja dulji odmor  u govoru
negoli ispred neupravnog.

c) Ispred upravnoga  i govora i pitanja stoji dvotočje,
ako su pred  jednim i pred  drugim riječi, kojima se taj govor
ili to pitanje popračuje, na pr. opominjite se riječi, koju vam
rekoh: „Nije sluga veči od gospodara svojega*. — Milica me
upita: „Hoču li ja to ikad moči naučiti?*

d) Ako su riječi kojima se upravni govor ili pitanje popra¬
čuje, uklopljene,  onda pred njimaiza  nj  ima  stoji zarez,
na pr. „Nije sluga*, ja vam to več rekoh, „veči od gospodara
svojega*. — „IIoču li ja io“,  upita me Milica, „ikad moči
naučiti ?“.

e) Ako su riječi, kojima se upravni govor ili pitanje popra¬
čuje, iz a toga govora ili pitanja, ond.i iza upravnoga govora
stoji zarez,  a iza  upravnoga pitanja upitn.ik,  na pr. „Nije
sluga veči od gospodara svojega*, ja vam to več davno rekoh.
„Hoču li ja to ikad moči naučiti?* pitala me Milica.

f) Upravni se govor i upravno pitanje označuju i sprijeda
i straga navodnicima (t. j. znacima „ i “).

g) Ispred neupravnoga  i govora i pitanja piše se zarez,
ako su sprijeda riječi, kojima se taj govor i to pitanje popračuje.

Nepotpune rečenice.

§ 159. Gesto je koja rečenica nepotpuna ili krnja,
t. j. u njoj nije štogod izrečeno, što se lako razumije iz pre-
dašnje rečenice. Primjeri: mnogo sam se i danas trudio, pa opet

117

bez ikakve koristi (t. j. trudio sam se ); — mi smo jučer bili u
školi, a vi nijeste (t. j. jučer bili u školi ); — ona bi znala lijepo
pripovijedati, da hoče (t. j. pripovjedati ); — kad su svi stali pla¬
kati, i ja sam (t. j. siao plakati).

b) Nepotpune su rečenice Cesto u odgovorima, kad se iz
pitanja razumije, šta je izostavljeno. Kad koga pitamo: „Jesi li
pročitao ovu knjigu?“, on može odgovoriti samo: jesam  ili samo
nijesam,  jer se iz pitanja razumiju riječi: pročitao ovu knjigu.  —•
Tako i na pitanje ,Tko je donie tu čašu?“ može se odgovoriti
samo na pr. ja  ili samo Stanko , jer se sve drugo razumije iz
pitanja.

c) Osobita vrsta nepotpunih rečenica je onda, kad se u
sklopu više rečenica izostavi koja takova, koja se iz ostaloga
lako razumije. Primjeri: ako trošim, za svoje novce trošim, a ti
oko misliš, da ja nemam novaca  (t. j. reci  mi), po što češ mi
prodati svoj grad ? — kad su Turci Culi, da je Miloš u Biogradu
(t. j. tako  im  je  bilo), kao da ih je sunce ogrjalo;  — seljaci
neka ostanu ovdje, pa kako se pogodimo m  njima  (t. j. tako če
biti);  — oni se prepadoše, a zmaj več (t. j. bješe blizu)
da ih stigne.

Bllješka 1. Buduči da se uz pitanje Jcamo deš? kamo putujeS?  u narodu
obično dodaje: ako BSg da,  zato se Cesto samo ta pogodbena rečenica (kao
TaŽnija) veli, a simo se pitanje ne izriCe, jer se samo sobom razumije. Tako
se govori: ako Bog da,  Stojane? (t. j. kamo idti,  Stoj***, ako Bog da?); —
ako Bog da  ste zaputili? (t. j. kamo ste eaputili,  ako Bog da?).

Bllješka 2. Nepotpune ili krnje rečenice ne treba mijeSati s eliptičnima,
o kojima se govori u § 158.

Složene rečenioe.

§ 160. a) Kad je u složenoj rečenioi osim glavne još samo
jedna, onda se to zove prosto složena rečenica;  a kad su
osim glavne još dvije rečenioe ili više njih, onda je to mnogo-
struko složena rečenica.

b) Prosto složena rečenica je u ovira primjerima: san je
lata, a Bog je istina;  — kad nije mačke u kuči, miši su gospo¬
dari;  — trla baba lan, da joj prode dan.

c) Primjeri mnogostro jsukožene rečenice: bila je nekaka
djevojka, koja nije rodena od majke, nego su ju načinile vile od
snijega;  — kad careva hči odrasle , jedrn veče eamoli oca svoga,
da joj dopusti Liči s bračom u šetnju, i otac joj dopusti:  — kad

118

Marico Kraljevič u nekakih kiridžija vidi šareno gubavo ždrijebe »
učini mu se, da če od njega dobar leonj biti, i uzme ga za rep, da
omahne njime oho sebe, kao što je ostale leonje oglčdao, ali ono se
ne dadne ni s mjesta pomadi.

d) Rečenice, kakve su u primjerima pod b) i pod c) mogu
se zvati rečenični sklop,  a sveža od nanizanih rečenica
(vidi na str. 24.) može se zvati rečenični niz.

Uklopljene rečenice.

§ 161. a) Uklopljena  se rečenica zove onakova, koja.
stoji medu dijelovima druge koje rečenice. Primjeri: ova bi njiva,
kad bi je gospodar ujezi n bolje obradivao,  vrijedila još mnogo
više; — onda bjegunci, da bi im lakše bilo bježati,  zbace sa sebe
kabanice i oružje; — nato se svi oni ljudi, hoji su bili u kuči,
razbježe na sve strane; — susjedi mu stadoše prijetiti, da če
oni, ako se ne smiri,  udariti na nj.

b) Ponajviše se uklapaju z a v i s n e rečenice, sasma rijetko
glavne i usporedne,  kao što je u primjerima: mnogi su
ljudi, svi to dobro znamo,  nezahvalni svojim dobrotvorima; — i
najsitnije pogrješke, a hrupnih i nema,  popravljene su na kraju
knjige; — tvoja pokojna majka— bila joj zemljica laka!  —vrlo
me je milovala.

§ 162. a) Cesto se po dvije ili po tri rečenice uk! a~
paju jedna do druge;  u tom je dogadaju* bar jedna od
uklopljenih rečenica zavisna. Primjeri: Jankovič je Stojan, kad
ga je našao lički Mustaj-beg, gdje spava pod jelom,  osim kape bio
odjeven upravo kao današnji Rišnjani; — i tako oni, premda su
bili poslije Miloša najbogatiji knezovi, a Miloš ih je pa,zio kao
8voju braču i poštovao ih večma od svoje brače,  naume da se po-
bune protiv Miloša; — gnijezdo Nemanjina plemena, odakle se
najprije javljalo otimanje o prijesto, i gdje je živjelo silno vlaste-
ostvo, koje najviše mogaše u državnim poslovimo,  bi uništeno.

Bilješka. Katkad se u pisaea nalazo i po četiri uklopljene rečenice ili
Još vise njih jedna do druge, ali toga se treba čuvati, jer može nastati teškoča
za razumijevanje.

b) U uklopljenu rečenicu može druga koja biti uklopljena,
na pr. Dobročani, za koje se, kao što je i prije kazato, pripovijeda, da su se
saselili s Cetinja,  na ovalom mjestima ne izgovaraju nikako samoglasno slovo^

c) I to se dogada, da su u koju rcčenicu na dva različna mjesta
uklopljene druge rečenice, na pr. blizu crkve ima nekoliko velikih
grobnih kamenova, za koje mi ondaSnji seljaci, koji su svi Tcrščani,  na moje
pitanje, kakvo je ono kamenje,  odgovoriše, da je starovjersko.

d) Uklopljene rečenice imaju pred sobom i za sobom
zarez;  ali ako je uklopljeria rečenica glavna ili usporedna, može
se mjesto zareza uzeti stanka  (t. j. znak —) i pred njom i
za^njom.

Usporedno ili nezavisno složene rečenice.

(Vidi na str. 22—23.)

§ 163. a) Usporedne rečenice mogu biti: sastavne  (kopu-
lativne), suprotne  (adversativne), rastavne  (disjunktivne),
zaključne  (konkluzivne), iz u zet ne (ekskluzivne), a vežu ih
sa glavnima istoimeni veznici, t. j. sastavni, suprotni i t. d.

b) Sastavnim  veznicima i, pa, te  (primjere vidi na str. 23)
može se dodati niti,  koji ima niječno značenje; na pr. to nije
nikakav posao, niti  češ tako što zaslužiti; — ja sam, gospodine
star, niti  mi treba kuča.

§ 164. a) Suprotni  m veznicima a, Sli, nego, več  (pri¬
mjere vidi na str. 23) dodajemo još veznike: ipalc, li, no, 'opit,
pa (pak), samo.  Primjeri: mnogo su se mučili oko toga posla,
ipalc  nijesu ništa mogli učiniti; — gdje mu je oružje, gdje li
mu je konj? — lijep je gledati, no  kakav je mirisati? — dugo
sam učio, opet  ne znam jesam li naučio; — evo dva dana, kako
se s aždajom bori, pa  mu ništa ne naudi; — ja sam carica, pak
nemam toga; — častit čemo se i veseliti, samo  najprije Idi, da
doneseš trave za konje.

b) Veznici pa  i opet  mogu se pojačenja radi združiti: prodat čemo
makar za groš, pa  smo opet  na dobitku.

c) Suprotni veznici a, pa  mogu se združiti sa sastavnim i,  te nastaje
suprotno-sastavna sveža a i, pa i:  stane konja hraniti i timariti, te za mjesec
dana opravi se konj kao kakva ptica, a i  onako je bio krilat i zmajevit; —
počne kazivati, štogod tko čini u svijetu, pa i  Sto kraljevi misle.

d) Mjesto samoga a  upotrebljava se dosta česio a to  ili
a ono,  kad se hoče da naznači što n en a dano:  podiže oči svoje
i pogleda, a to  čovjek stoji prema njemu s golim mačem u ruci?
— ja pravim držalicu, a ono  se načini kijak.

§ 165. Rastavni  veznik Ili  i zaključni  dSkle  potvrdeni
su svaki po jednim primjerom na str. 23. — Izuzetni  su veznici:

120

nbjo, s&nio (samo št o), tek što.  Prirajeri: nista drugo nijesu jučei
radili, nego  su se cio dan prepirali; — uzeše mu sve, samo  mu
ostaviše štap i praznu torbu; — taj zanat znadu i seljaci, samo
što  nemaju svi alata; — ne du mu ništa drugo učiniti, tek što
du ga ozbiljno opomenuti.

Bilješka. Katkad se kao izuzetni veznici upotrebljavaju prijedlozi do<
osim-,  vidi u § 248 a.

§ 166. a) Gesto se dogada, da usporedni veznici i, te, pa,
ili  vežu samo riječi, a ne rečen ice; tako i veznici ni, niti.  Pri-
mjerima na str.24. dodaju se još ovi: bio je velik i jak; — idi
te  uzmi; — mnoga su carstva bila pa  propala; — danas nijesam
još vidio brata ni  sestru; — ne idi k njima niti  im reci; — ju-
goslavenska akademija izdaje na svijet rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika.

b) Kad navedeni veznici vežu samo riječi, onda pred njima
ne stoji zarez. Ali pred suprotni veznik a  mede se zarez i onda,
kad veže samo riječi, na pr. bio je malen, a  jak; — živjeli su
siromašno, a  zadovoljno.

c) Veznici i, ni  Šesto imaju službu, da jače istaknu koju
riječ u reoenici, na pr. i ja sam bio mlad; — ni  neznabožac ne
bi to uSinio. Ovakovo i, ni  može stajati i na drugom kojem

^najesta u rečenici, ali bez zareza  ispred sebe, na pr. slušajudi
njezinu tugu i  kamen bi se rasplakao; — ljepše kude nema ni
u Zagrebu.

/

Zavisno složene rečenioe.

(Vidi na str. 22—23.)

§ 167. a) Zavisne  rečenice mogu biti: namjerne  (fi¬
nalne), vremenske  (temporalne), načinske ili poredbene
(modalne), izrične  (deklarativne), uzročne  (kauzalne), poslje-
dične  (konsekutivne), pogodbene  (hipotetične), dopusne
(koncesivne), a vežu ih sa glavnima istoimeni veznici, t. j. na-
mjerni, vremenski  it.  d.

b) Medu zavisne  rečenice idu takoder odnosne  (rela¬
tivne) rečenice, koje se počinju s odnosnim zamjenicama (tJco,
što, hoji, čiji, kakav, kolik)  ili s odnosnim prilozima mjesnoga
značenja (gdje, katm, kuda, otkud).

c) Medu zavisne  rečenice idu takoder one, koje sadrža-
vaju neupravna  pitanja (§ 15Sb).

121

Namjeme rečenioe.

§ 168. a) Za izricanje namjere  služe veznici: da, Ma,
kako, li, neka.  Najobičniji je namjerni veznik da,  koji u torne
svojem značenju stoji s prezentom i s kondicionalom.
Primjeri: nijesam ja ovamo došla, da  s vama dangubim; — da
biste to bolje razumjeli, spomenut du još nešto; — došao sam
k tebi, da  bih te nešto upitao.

b) Mjesto namjernoga da  govori se i eda,  koji se veznik
slaže s kondicionalom,  na pr. privuče se polagano pod
prozor, eda  bi što čuo; — hajde da udarimo na nj, eda  bismo
ga kako satrli.

c) Namjerni je veznik i kako,  koji se u torne značenju slaže
s futurom i s kondicionalom,  na pr. naumi da se združi
s aždajom, kako  de više zla činili; — dakone su postavili apo¬
stoli za službu vjernima, kako  bi se starješine mogle starati samo
za propovijedanje.

d) Namjerni veznik li  nalazi se samo u niječnim reče-
nicama,  te se slaže samo s futurom i s kondicionalom,
na pr. idi i pitaj strica, ne deš li  od njega saznati; — pode u
lov, ne bi li  i bradu našao.

e) Namjerno neka (nek)  imamo u primjerima: molit demo
Boga istinoga, 'nek  nam dade ključe od nebesa; — daj me, majko,
na daleko, neka  ti se rodom hvalim; — potkuj i mene mladi
junače, neka  bih konjem u goru utekla.

Vremenske rečenioe.

§ 169. a) Veznici su vremena: čim, ddk (dčkle), istom, kdda
(kad), kako, pošto, tek.  — Veznik čim  uzima se,, kad se hode da
naznači, da se iza onoga, što se veli u zavisnoj reče-
nici, dogada odmah ono, što se veli u glavnoj,  na pr.
čim  k njima dodoh, oni prestadoše govoriti.

b) Veznik dok (dokle)  upotrebljava se, kad se hode da na-

f  znači, da se ono, što se veli u glavnoj rečenici, dogada do onoga,

što se veli u zavisnoj,  na pr. budi u ovoj sobi, dok  se
vrat im iz crkve; — možeš jesti grožda po volji, dok  se nasitiš;
— ode pravo preko Bosne slavne, dokle  stiže Drini valovitoj.

c) Kad veznik dok (dokle)  ima pomenuto značenje, onda
rečenica, u kojoj on stoji, može bez promjene značenja biti i
jesna i niječna, ako je glavna rečenica jesna.  Zato bi u

122

navedena tri primjera moglo biti i ovako: —-dok se ne

vratim, — — — dok se ne  nasitiš, — — — dokle ne  stiže.

Ako ti je glavna rečenica niječna,  onda je i rečenica
s veznikom dok {<' Ide)  niječna, na pr. nikom ne kazujte, dole  sin
čovječji iz mrtvijeh ne  ustane; — odande ga n jutru ne puštaju,
dok ne  ruča; — ne če se vratiti k meni, dolde ne  sviši sve, što
sam htio.

d) Veznik dok {dokle)  upotrebljava se i onda, kad se hoče *

da naznači, da ono, što se veli u glavnoj reCeniei, traje tako

dugo kao ono, što se veli n zavisnoj,  na pr. ime ti se
svuda spominjalo, dok  je sunca i dok  je mjeseca; — dok  duban
nije bio poznat, živjelo se lijepo i bez njega; — dokle  su brača
živjela u ljubavi i slozi, dobro im je bilo.

e) Katkad može dok  isto značiti što čim: dok  satrše kopija bojna, pote-
goSe buzdovane; — vješt čovjek svakoga od njih, dok  progovori, može poznati,
iz koga je mjesta.

f) Veznik istom  može se uzimati i u značenju, što ga ima
veznik čim , i u značenju, što ga ima veznik kada,  na pr. istom
kneže naredio vojsku, na Kosovo udariše Turci; — istom  čare
u besjedi bješe, Miloš ide, a lculaša vodi.

§ 170. a) Veznik se kada {kad)  uzima u tri slučaja: 1.  njim
se naznačuje, da se ono, što se veli u zavisnoj i u glavnoj reče-
nici, dogada u isto v rijem  e, na pr. kad  čovjek Ione, i za
slamku se hvata; — 2.  naznačuje se, da se ono, što se veli u
zavisnoj rečenici, dogada prije onoga,  što se veli u glavnoj,
na pr. pohodit ču vas, kad  se vratim s puta; — 3.  naznačuje
se, da se ono, što se veli u zavisnoj rečenici, dogada p o s 1 i j e
onoga,  što se veli u glavnoj, na pr. kad  je sunce ogranulo, mi
smo več bili otputovali.

b) Veznik kako  znači isto što čim,  na pr. kako  djevojka
račak postavi, Medvjedovič se odmah rukom hvali, da jede; ■—
kako  ti kažem, odmah ču umrijeti. Ispred kako  može stajati
prijedlog od,  te opkako  znači, da se ono, što izriče glavna reče¬
nica, dogada  od  o-noga vremena, koje se izriče u za¬
visnoj,  na pr. otkako  o vaj grad stoji, još ovake lade pred njim
nije bilo. Ali često i samo kako  znači ono, što otkako:  evo ima
četiri godine, kako  s tobom, čare, vojujemo.

c) Veznik pošto  uzima se, kad se hoče da naznači, da se
ono, što se veli u zavisnoj rečenici, dogada prije onoga,  što
se veli u glavnoj, na pr. pošto  kaluder vidje, šta se dogodilo,
ukloni se za jedno drvo; — večerat čemo, pošto  svršimo ovaj posao.

123

Bilješka. Veznik pošto  nije dobro upotrebljavati u uz ročno  m značenju,
na pr. pošto  nitko o torne ne sumnja, možemo i mi držati to za istinu Ta
treba uzeti uzročni veznik jer  ili buduči da.

d) Veznik tek (teke, tek što)  znači isto što čim,  na pr. tek
Milana taknuh, on se probudi; — teke  ispi onu času, počne amo
lamo tumarati; — tek što  uljeze u kudu, djeca skoče oko njega.

e) Medu vremenske veznike može se stavljati prije nego,  na pr. ustat
ču prije nego  dan svane; — prije nego  te upitam, nemoj odgovarati. Upravo je
tu veznik samo nego,  a prije  je prilog pa tek oboje zajedno ima značenje vre-
menskog veznika.

§ 171. Kad glavna rečenica stoji iza zavisne vremenske, onda često u
glavnoj stoji kakova riječ, koja odgovara vremenskom vezniku zavisne rečenice.
Te su riječi osobito ove: a, a to, a ono, ali, tada, onda.  Primjeri: kad pogibe
vojvoda Momčilo, a  gradu se o tvori še vrata; — kako paunice odlete, a carev
se sin probudi; — tek što ona to reče, a  buzdovan zauji više kuče; — dok
su oni još to govorili, a to  se pomole kola i konji; — kad se vrati kuči, a to
se onaj kamen pretvorio u zlato; — glas do neba, a kad dobro pogledaš, a
ono  mučak; — istom oni tako besjedabu, al'  eto ti sluge Milutina; — tek
počnu jesti, at'  eto ti pijetla; — dokle bješe vojevoda Mirko, bješe tada  mnogo
vojevoda; — kada gospodar izide iz crkve, tada  mu reče njegov sluga; —
kad Ijeti nema dugo kiše, onda  presabnu mnogi potoči; — pošto je tako ne¬
koliko dana jednako radio, onda  mu brača počnu zlobiti.

Naeinske (poredbene) rečenice.

§ 172. a) Za izricanje načina ili poredenja  služe vez¬
nici kako (kdo, kdo što), nego (negoli, nego što), što.  — Primjeri
za veznike kako  i kao što:  neka svatko radi, kako  misli, da je
najbolje; — reči ču ti, kako  sam čuo od svoga oca; — narod
prije 500 godina nije govorio, kao što  mi danas govorimo; —
al’ je Markov soko jogunica, kao što  je i njegov gospodar.

b) Riječca kao  veže rečenice samo u sveži s veznicima kad,
da,  na pr. govorio je bez smisla, kao  kad čovjek bunca u bo¬
lesti; — srdili su se na me, kao da  sam im ja kriv. Mjesto kao
da  govori se lcanda:  namrštio se, kanda  če mu kiša iz čela uda¬
riti. — Inače 7cao veže samo riječi, i onda se ne piše pred njim
zarez, na pr. tko je junak kao  Marko Kraljevič?

Bilješka. Mjesto lcao,  kad veže samo riječi, nije dobro uzeti kao što,
koje se upotrebljava samo za vezanje rečenica. Pogrješno bi dakle bilo: hladno
kao što  led; — tko je junak kao što  Marko Kraljevič?

§ 173. a) Riječ nego  kao veznik načina govori se iza kom-
parativa i iza riječi drugi, drukčiji, pije, voljeti.  Primjeri: više
um zamisli, nego  more ponese; — radili su druge poslove, nego

124

im je zapovjedeno; — ovo su drukčiji ljudi, nego  su oni, s kojima
smo se jučer sastali; — prije ču doči, nego  se nadaš; — volio
je ostati u siromaštvu, nego  da od takovih ljudi prima darove.

Biiješka. U združenim riječma prije nego  (vidi § 170e) riječ je nego
upravo poredbeni veznik, a vremensko značenje je izislo iz priloga prije.

b) Ovaj veznik cesto veže i same riječi u rečenici, na pr.
nadu djevojku više mrtvu nego  živu. U tom dogadaju ne stoji
zarez ispred nego.

Biiješka. Mjesto nego,  kad veže samo riječi, može se upotrebljavati i
Vi:  bolje se poSte.no skriti no  sramotno prikazati; — volimo te no  svu naSu
•arevinu.

c) Mjesto nego  upotrebljava se i negoli, nego što,  ovo drugo
samo onda, kad se veže rečenica s rečenicom. Primjeri: ti si
to ljepše izradio, negoli  sam se ja nadao; — tako narodu opet
postane miliji rat negoli  taki mir; — taj če sad još više znati,
nego što  je do sad znao.

d) Riječca što  u značenju veznika kako  govori se samo
ispred komparativa i superlativa u primjerima, kao što su ovi:
sedla konja, što  ga ljepše može; — bježi natrag, što  brže možeš;
— ©buče se, što  najljepše mogaše. — U tim primjerima veže
ito  rečenicu s rečenicom, ali može vezati i samo riječi, na pr.
dodi što  brže. Pred takovim što  ne piše se zarez.

Biiješka. Mjesto što,  kad služi za izricanje načina, govore gdjekoji čim,
aa pr. dodi čim  brže. Ali je bolje što. --  Tako nija dobro ni: tim  btže iti im

vise, nego treba; to  brže, to  vlSe (prema: što  brže, Sto  više).

§ 1?4. Medu načinske rečenice broje se i one, koje se počinju s vezni-
eima  httnoli, a kamoli, a nekmoli,  a upotrebljavaju se, kad se Stogod uzima u
mnogo vedem ili u mnogo manjem stepenu,  nego li je ono, Sto se kaže
u gUtvnoj rečenici. Primjeri: sila otme zemlju i gradove, kamol'  meni konja otet
ne d«; — nije dobro ni koga mnogo blagosiljaju, a Jcamoli  koga kunu; — ne
feih ga htio ni za slugu, .a nekmoli  za gospodara; — dosadio studenu kamenu,
a nekmoli  carn Sulejmanu.

Izrične rečenice.

§ 175. a) Izrične  su rečenice one, kojima se izriče  što
o takvima glavnima, u kojima je glagol govorenja ili miš¬
ljenja ili Osje Čanja,  na pr. govoriti, misliti , slušati , videti,
enoti , vjerovati, sječati se, zaboravljati.  Najobičniji je izrični veznik
da;  manje se upotrebljavaju veznici ?, gdji, Ic&ko.  Primjeri za
ova tri veznika: zbori mlada, e ih doma nema; — bi li rekao,

126

e sam ženska glava P — tu se odmah jadu osjetila, gdje  je umr’o
nejačak Jovane; — na um pade begu Radul-begu, gdje  če njega
kralju prevariti; — pripovijeda se, lcako  je nekakav car pitao,
koje je zlo največe; — tužio se netko, kako  jesti ne može.

b) Medu izričnim rečenicama jedne se zovu s u b j e k t n e,
t. j. koje prema glavnoj stoje kao subjekt  prema predikatu;
druge se zovu objektne,  a to su onakove, koje prema glavnoj
stoje kao objekt  prema predikatu. Subjektne su izrične reče-
nice na pr. govori se, da  je Marko bio vrlo jak; — misli se, da
je ordje stajao nekad veliki grad. — Objektne su rečenice u
primjerima: ljudi govore, da  je Marko bio vilo  jak; — narod
misli, da  je ovdje stajao nekad veliki grad.

Bilješka. Ako izrična refienica moie odgovarati na nominativno  što,
onda je ona subjektna (jer je nominativ padež subjekta); ako li izrifina refie-
nica može odgovarati na akuzativno  što,  onda je objektna (jer je akuzativ
padež objekta). Kad na pr. velimo: .Govori se, da je Marko jak“, tu se mote
pitati:.,6'to se govori? 6  A kad se veli: »Ljudi govore, da  je Marko jak‘, tu
se može pitati: „Što  ljudi govore?*

e)  Costa fiesto u glavnoj reienici stoji koja rijefi upravo uzeta is lirične,
na pr. ta Marka Kraljeviča  zna se da je živio u vrijeme kneza Lazara (t. j.
zna se, da je Marico Kraljevič  živio u vrijeme kneza Lazara); — o toj knjiži
mnogi misle da ju je težko raiumjeti (t, j. mnogi misle, da je tu fojigu  težko
raiumjeti). U tom dogadaju ne piše se zarez ispred da.

d) Osobita vrsta izričnih refienica jesu objasnidbene  (eksplikativne);
to su onakove, kojima se objašnjava kakova imenica ili pridjev ili prilog ili
glagol glavne refienice. I medu objasnidbenim refienicama jedne su subjektne,
a druge su objektne. Subjektne su na pr. može biti, da  ste i vi fiuli; — treba,
da  to sav narod dozna; — bolje je, da  ostanete kod kuče; — nijesmo voljni,
da i to izgubimo; — vrijeme je, da i na to mislimo. Objektne su: ovo znači
da  fie skoro dofii Luka; — dofiekao sam, da  me i to zlo bije; — cer dopusti^
da  može svatko dolaziti; — dao Bog, da  se zdravo vratiš; — nadam se, dat
čete ozdraviti.

Uzročae rečenice.

§ 176. a) Za izricanje uzroka  služe veznici: buduči da ,
da, gdje, jer, kdda, Mko, šib, tedšio.  — Primjeri: buduči da  ga
nijesam još poznavao, sve sam mu vjerovao; — hvali Boga, da
sam se ja tamo desio; — stane se čuditi, gdje  čobanin dolazi
kuči svako veče; — žali Šarac tebe gospodam, jer  čete se brzo
rastanuti; — blago tebi, kad  imaš dva veselja! — kako  ovaca
ne držim, pasa ne čuvam; — ja ču tebe učiniti čestita, što  si
me izbavio; — ne mogu ti to reči, tašio  ni sam pravo ne znam.

Bilješka. Rijetko se upotrebljavaju uzrofini veznici bo  (ne dolazi nikad
na pofietku rečenice) i e.  Primjeri. platit fiu vam sjutra, danas bo  još nemam
novaca; — car hofiaše pogubiti ljubu, e  mu ljuba mnogo sakrivila. — Mjesto
jer  govori se katkad jerbo.

b) U gla.vnoj rečenici stoji fiesto kakva rijefi, koja odgovara uzrofinom
vezniku zavisne refienice. Te su rijefii ove: tako, to, zato.  Primjeri: budufii
da je on jelo gotovio, tako  jednom skuha kupus bez mesa; — kad je tako,
to  fiemo mi ufiiniti da on ostane; — kako se izmedu Turaka i Rusa opet rat
»tvori, to  i ovi poslanici ostanu u zalozij — budufii da nije dobro vidjela, zato
nije mogla odmah da profiita; — zato  ste nastradali, jer nijeste mene slušali;
— mi vam zato  ne možemo ništa refii, zašto ni sami nijesmo ništa fiuli.

Posljedične rečenice.

§ 177. a) Za izricanje posljedice  služe veznici da, te.
Primjeri; čitav dan sam kopao, da  su me pred veče ruke bo-
Ijele; — možeš li s ve to izračunati, da  se ne pometeš? -i- vi
ste najviše učinili, te  sam ja postao čovjek.

b) Prema posljedifinom vezniku da  stoji vrlo fiesto u glavnoj rečenici
prilog tako:  ovo se čudo razglasi po svijetu tako,  da je na hiljade prosaca
dolazilo; — tako  je strašno vikao, da  se i ovamo fiulo.

Pog-odbene rečenice.

§ 178. a) Za izricanje pogodbe  služe veznici: dko, da,
Mda, li.  — Pogodbene rečenice mogu biti trojake: jedne su
stvarne  (ili realne), te su one, kojima se izriče nešto stvarno;
drugo su mogu  če  (ili poten-ijalne), t. j. onakove, kojima se
izriče nešto moguče;  treče su nestvarne  (ili irealne), t. j.
kojima se izriče nešto nemogoče  i protivno onome, što doista
jest ili što doista nije.

b) Za st var n e pogodbe služe veznici ako, Jcada , l'r,  u po-
godbenoj rečenici stoji indikativ, a u glavnoj indikativ ili impe¬
rativ. Primjeri: alco  siijepac slijepca vodi, obadva če u jamu
pasti; — ako  laže koza, ne laže rog; — ako  sam pogriješio, ja
sam se i pokajao; — pomozi, ako  si mi prijatelj; —• kad  ti to
sve dobro znaš, zašto šutiš? — kad  to bogatiji ljudi nijesu mogli
kdpiti, kako ču ja moči? — misliš li  me mrtva požaliti, požali
me, dok sam u životu.

e) Za moguče  pogodbe služi cbično veznik ako  u savezu
s kondicionalom; u glavnoj rečenici je indikativ ili kondicional.
Primjeri: ako  bi se zametnula kavga, teško onom, tlco je blizu

127

Marka; — ako  Diii te a pjesmu pjevala, pjesma ide od usta do
usta, pa če  doči u pogana usta; — ti bi zlo učinio, ako  bi
danas bio lakom.

Bitješka. Rijetko se za ovakove pogodbe uzimaju veznici da, liada.  Pri¬
mjeri : da  koje od vas upadne vreteno u tu jamu, one bi se mati odmah pre¬
tvorila u kravu; — bilo bi mi vrlo milo, tod, bi mi još tko poslao pjesama.

d) Za nestvarne  pogodbe služi veznik da  obično u savezu
s indikativom, rijetko u savezu s kondicionalom; za takve po¬
godbe služi i veznik leada  u savezu s kondicionalom; u glavnoj
je rečenici kondicional. Primjeri: da  su ti ljudi pametni, oni bi
drukčije radili; — da  nije sirota, ne bi sunce grijalo; — jučer
bih kupio konja, da  -feam imao novaca; — da  bi se oni toga
opomenuii, imali bi vrijeme, da se vrate; — kad  biste znali mene,
znaH biste i oca mojega; — kad  bi svi ljudi uvijek bili zdravi,
ne bi trebalo lijefinika.

Bilješka. U tim primjerima pogodbene rečenice znače, da je protivno
istina; kad se kaže na pr. u prvom primjeru: „da su ti ljudi pametni" ili u
drugom: ,da  nije sirota", to ziiači: ti ljudi doista nijesu pametni i: sirota
doista ima d e.

§ 171). U glavnoj rečenici, kad stoji iza pogodbene, Cesto se nalazi
kakva riječ, koja odgovara pogodbenom vezniku zavisne rečenice. Te su riječi:
a, onda, tada, to.  Primjeri: ako ne možemo kako hočemo, a  mi čemo kako
možemo; — ako možež tu bukvu iščupati iz zemlje, onda  ču te pustiti; —
da su pjesmc ove preštampane vjerno, onda  ja to ne bih ni spominjao; —
kad bih ja ljudma ugadao, onda  ne bih bio sluga Hristov; — ako te zapita
ovaj narod, tada'  mu reci; — da su stajali u mom viječu, tada  bi kazivali
moje riječi narodu; — ako tako bude, to  smo mi propali.

Dopusne rečenice.

\

§ ISO. a) Dopusne  su rečenice po svojem značenju dvojake;
jednima se nešto dopušta,., što doista jest,  a drugima se do-
pušta nešto moguče.  — Za prve rečenice služe dopusni veznici;
dko i , i ako, premda ; a za druge rečenice služe dopusni veznici;
ako, da, dd i, 'i da, mdkar, md.

b) Primjeri: žao mi je djeteta, ako  je i črno; — i ako  sam
bio u tamnici, dosta si me vinom napojio; — mnogi se ljudi
izopače, premda  su imali u mladosti dobre roditelje i učitelje;
— idem onamo, ako  se baš ne ču vratiti; — tko prosi, da  krunu
nosi, valja mu dati; — štogod zaišteš u mene, dat ču ti, da  bi
bilo i  po carstva moga; — ne bih ja to učinila, i da  odmah
poginem; — kaže, da če to učiniti, makar  glavu izgubio; —
čekat ču, makar  bilo tri dana; --- ma  šta bilo, otiči ču.

128

Bllješka. Mjesto premda  nije . dobro uzimati prem  n j akoprem.

c) Katkad se dopusni veznici ako i, mokar , premda  upotreb-
Ijavaju za vezanje riječl (a ne rečenica), i onda se pred njima
ne } iSe zarez. Primjeri: ljubljaše više mladega ako i  nepokor-
noga sina; — prodat ču mokar  za groš; — odmetnuše se od
svoga kralja premda  zakonitoga.

§ 181. U glavnoj refienici, kad stoji iza dopusne, često se naiazi kakova
riječ, koja odgovara veznikii zavisne rečenice. Te su riječi: ali, ipak, opet.
Primjeri: ako je Hristos i u grob sišao, ali  je razbio šilu pakla; — i ako je
moj mali gradac, ali  sam ja u njemu dizdarac; — ako i nijesi zaslužio, ipak
ču ti dati; — ako je i najgore dijete, opet  je roditeljima milo; — premda je
bio opak, opet  pomisli, hoče li dati svoju dušu.

Odnosne rečenice.

§ 182. Odnosne se zamjenice moraju s riječju, na koju se
odnose, islagati u rodu i u broju,  a padež im se upravlja
prema smislu. Primjeri: koga  se treba boj ati, onoga nemoj srditi;
— učinio je ono, čega  bi se drugi stidio; — u narodu našem
ima mnogo ljudi, koji  ne znaju citati ni pisati; — to su mi ka-
zivale žene, koje  si jučer vidio; — u šumama raste cviječe, kakvoga
nema po vrtovima; — Sokrat se odlikovao tolikom mudrosti,
kolikom  se nije odlikovao nijedan Grk prije njega.

b) Medu odnosne rečenice idu i one, koje imaju kakav
odnosni prilog mjesnoga značenja, na pr. brača če se nastaniti,
gdje  ih bude volja; — idemo, kamo  nas dužnost zove; — kud
je voda prije tekla, opet če teči; — otkud  sam se nadao suncu,
odonud me led bije.

c) Uklopljenim odnosnim  rečenicama možemo se često
ukloniti tako, da odnosnu rečenicu metnemo pred glavnu. Tako
na pr. mjesto da rečemo: ,Učenici, koji u školi poze i marljivo
uče,  ne boje se loše svjedodžbe*, možemo i ovako reči: „ Koji
učenici u školi poze i marljivo uče,  ne boje se loše svjedodžbe",

pa to je gotovo Ijepše i bolje negoli ono s uklopljenom reče-

mcom. Takav je i ovaj primjer: koji se spisatel/ plaši kritike ,
neka ne uzima pera u ruke (mjesto: spisatelj, koji se plaši kri¬
tike,  neka ne uzima pera u ruke).

d) Ako se ovim načinom izgubi u glavnoj rečenici koji
padež, on se naknadava istim padežom zamjenice trečega lica.
Mjesto da rečenih : „Ruku, koja može podeči,  valja cjelivati* mo¬
žemo reči (gotovo Ijepše i bolje): ,Koja ruka može posječi,  valja
je  cjelivati*. Drugi su primjeri: koji čovkk ena pedeset narodnih

I

129

pjesama , njemu  je lasno novu pjesmu sp; e vati; — hoji seljaci
ne če raditi bučne i poljske pošlo ve, njima  nema pomoči; —
s koga dr veta samo voče pada,  ne valja ga  tresti.

Bečenice s neupravnim pitanjem.

(Vidi na str. 115—116.)

§ 183. a) Neupravna se pitanja mogu brojiti medu zavisne
rečenice. Od njih neka sadržavaju u sebi promjenu liea,  na
pr. pitala me Milica, može li ona to naučiti;  — pitaju nas ljudi,
gdje je naša domovina.  Prema tim neupravnim pitanjima glase
upravna: pitala me Milica: „Mogu li ja to naučiti ?* — pitaju
nas ljudi: „Gdje je vaša domovina?*  U navedenim neupravnim
pitanjima promjena lica je znak zavisnosti njihove  o
glavnoj rečeniei.

b) U kojim neupravnim pitanjima nema promjene lica, njima
je znak zavisnosti to, Sto se ne izgovaraju onim osobitim
upitnim glasom,  kojim se izgovaraju upravna pitanja i što
je odmor  u govoru kradi (vidi § 158 b), na pr. pitam te, hočeš
li i ti doči;  — želimo znati, što su oni učinili.

Period.

§ 184. Period  se zove povedi vješto sastavljeni rečenični
sklop od dva skladna dijela; prvi je od tih dijelova priprava na
glavnu misao, a drugi sadržava tu glavnu misao; prvi se dio zove
prednjak  (protasis), drugi se zove zadnjak  (apodosis). I u
prednjaku i u zadnjaku treba da su bar dvije rečenice, a gdje
se oni dodiruju, tamo se rastavljaju dvotočjem. To se mjesto
zove prekret.  Primjeri perioda:

1. Alco je istina, da je zdravlje največe blago na svijetu i da
bez njega nikakvo drugo blago ne vrijedi nista; alco je istina. da
čovjek sve, što ima, može nerazumno živeči izgubiti ; alco je istina ,
la je čovjek mnogo nesretniji , kad izgubi ono, što je imao, negoli
ako toga nikad ni imao nije: onda ne može biti sumnje o torne, da
samo nerazuman čovjek ne zna cijeniti vrijednosti svoga zdravlja,
več ga lakoumno kvari, a pametan čuva svoje zdravlje, što brižnije
zna i umije.

2 .  Premda u prirodi ima preveliko mnoštvo bijeda  t nevolja ,
ko j c vrebaju ljude, da im naude i da ih upropaste, kad se i ne
nadaju, i premda svaka takva nesreča ljuto boli onoga, koga je

9

T. Maretič : Gramatika-

130

snašla, a s njima i one, Icojima je on mio i drag: ali ja bih opet
relcao, da je više sum na svijetu prolito sa zala, što ih čovjek čo-
vjeku čini ne mareči za glas Božji, hoji nam je usaden ti srce te
nam kaže, da ne črnimo drugima, što ne bismo htjeli, da drugi
nama čine.

3. Neka teže, koliko hoče, jedni ljudi za slavom, drugi za
vlašču, treči za zlatom ne poznajuči u toj svojoj težnji i borbi odmora
i gazeči sve, što im na putu stoji, dok ne dodu do svoga cilja; neka
ih drugi svijet uzdiže do neba, što su slavni, neka im se klanja, što
su u vlasti, i zavidi im, što su bogati: pravi mudrac zna, da čovjek
ne ima sreču svoju tražiii u onome, što je izvan njega, več u sa¬
motne sebi, u svome srcu, i da je najsretniji onaj, u koga je dobro
i veselo i zadovoljno srce,' kojemu ne treba ni slave ni vlasti ni zlata.

Bilješka. Periodi se svojom umjetnom gradom udaljuju od običnoga
prirodnog govora, koji perioda ne poznaje. Zato ih slabo upotrebljavaju oni,
koji ne če da pižu kičenije, negoli govore. Valja znati, da mnogo ima dobrih i
znatnih pisaca, u kojih djelima ne čemo nači nijednoga perioda.

Sročnost.

§ 185. Pravila torne, kako se riječi u rečenicama slažu
medu sobom u licu, u rodu, u broju i u padežu, zovu se gra-
halička sročnost  (kongruencija).

Sročnost u licu.

§ 186. a) Kad subjekt nije samo jedan, več su dva ili više
njih, te su mješovita lica, onda predikat  stoji u pretežni-
jem licu,  a pretežnije je prvo lice od drugoga i trečega, a
drugo od trečega; osim toga stoji predikat u pluralu.
Primjeri: nemoj, da se svadamo  ja i ti; — kad mi i vi zajedno
putovasmo;  — otac tvoj i ja sa strahom tražasmo  te; — ja i Ju¬
govič ostanemo  u kuči sami; — da li čemo  doči ja i mati tvoja
i brada tvoja? — da izginemo  ovdje i mi i stoka naša; — ti i
sluge tvoje znam da se ne čete  bojati; — zato ti i sva družina
skupiste se-, — sazovite  zbor ti i brat tvoj; — ako se i vi i si¬
novi vaši odvratite  od mene.

b) Katkad se predikat i u licu i u broju slaže s prvim
subjektom, ako je tik do njega, makar taj prvi subjekt i ne bio
pretežnije lice, na pr. da ne izginu  i oni i vi; — lijep si  dar ti
dobio i ja;  — u kuči ostane  Jugovič i ja.

131

Sroonost nekih imenica.

§ 187. a) Imenice sluga, starješina, vojvoda  i t. d. po svojem
•su obliku ženskoga, a po znaCenju su muškoga roda. One stoj eči
n sing. slažn se kao imenice muškoga, a u plur. kao
imenice ženskoga roda,  na pr. vjeran sluga , — vjerne sluge.

b) Samo neke od takovih imenica vole se i u singularu
slagati kao imenice ženskoga roda, na pr. on je največa budala',
— bio je turška uhoda ; — Janko je grdna varalica',  — moj je
stric jaka Ijudina.  To osobito vrijedi za imenice, koje samo u
prenesenom značenju  mogu značiti muško čeljade, na pr.
reci on oj besposlici  (t. j. onome besposlenom čovjeku); — idi
kukavico jedna  (t. j. strašivče); — danas čovjek, koji je najgora
rda,  može ubiti najboljega junaka.

Bilješka. U narodnim pjesmama sve se imenice muškoga roda na -a
<u nominativu sing.) mogu i u singularu slagati kao imenice ženskoga roda;
na pr. vjerna sluga, sibinjska vojvoda, neznana delija  : t. d.

c) Primjeri za plural;  starješine sve  osim Miloša Obreno-
vica, koje  se dese oko Dunava, prebjegnu u Srijem, a koje  se
zateku unutra u zemlji, one  se Turcima predadu; — iz Njemačke
navale različne druge poglavice, koje  nijesu htjele  da idu u Besa-
rabiju; — ovo su i same vojvode morale  činiti; — sve  su gotovo
čanatlije živjele  po selima; — državne  su se sudije bivale  na neko
vrijeme i sa zakletvom su obečavale,  da če pravo suditi; — nato
se careve sluge  vrate i kažu, da nijesu mogle  nači.

d) Pomenute se imenice mogu u pluralu slagati i kao
imenice muškoga roda, ali ono, što se s njima sla že,
ne stoji u istoj rečenici.  Primjeri: onda on odmah raspiše
svim starješinama, da ostave sve, što su gdje zauzeli  i da se
vrate na predašnje granice; — oficiri su carske sluge, koji  su
-danas ovdje, a sjutra Bog zna gdje; — vojvode sve prime novu
uredbu i zakunu se Kara-©ordiju, da če mu biti vjerni-,  — su¬
dije moraju suditi ne po svojoj ili po tudoj volji, več po zakonu,
zato su medu njima oni  najbolji, koji  najbolje poznaju zakone.

■ e) Pomenute imenice mogu se u sklopu ili u nizu rečenica
slagati iz početka kao imenice ženskoga, a dalje kao one muš-
•koga roda.  Na pr. paše su tako vjerne  svome čaru, da su medu njima vrlo
rijetki, koji  bi svoj život branili  protiv carske volje i zapovijesti; — kolovode
bune iz početka su narodu kazivale,  da je Miloš s njima u dogovoru, a može
biti, da su i sami mislili  i jedan drugoga varali,  da če Miloš s njima pristati;
— u gradu su se i na ostrvima dalmatinskim sudije biroje  izmedu ljudi pouz-
danih; stupajuči u dužnost oni  se zaklinjaš«, da če pravo suditi.

*

§ 188. Imenice mbmče, djšvVjče  i slične slažu se sad po
obliku  (t. j. kao imenice srednjega roda), sad po smislu
(dakle kao imenice muškoga ili ženskoga roda); ovo drugo može
onda Mii, ako ono, Sto se ima s tim riječima slagati, ne stoji u
istoj rečeniei. Primjeri: jedno momče  najviše smo zato držali u
službi, Sto je vrlo lijepo tnalo  uz gusle pjevati; — momčad na¬
govore On da se obrije, i buduči da se ono  malo prije hvalilo,
da se grčki junači, medu kojima je ono bilo,  subi briju, tako i
ono  kaže brijafiu, da ga ne mije; — kaže materi, Sta mu je dje-
vojče basalo;  — momče  kad to čuje, stane plakati i moliti se,
da on  to ne može učiniti; — djevojče  pristane za njim i stane ga
mottd, da joj  kaže.

Bilješka. Ovako se dvojsko »lažu takoder imeniee s nastavkom lo,  koje
M od Šale ili od poroge govore a rnuSku deijad; na pr. tajalo, m&eaio, pSm-
Uh, pripovijedalo, furniralo, zadirkivalo  i dr. Govori *e dakle: ja sam slab
(SB slabo)  psrntilc; — Sta hode taj  (ili to)  zadirkivalo? Itd.

§ 189. a) Zbirne imenice brdča, djdea, gospoda, vlastela,
latim č&jad, mbnčdd  i slične imaju atribut uza se svagda
u ženskom redu singulara,  na pr. moja  brača, silna  djeca,
velika  gospoda, naša  momčad; glagol stoji u pluralu,  na pr.
brača govore,  djeca pjevaju , gospoda misle , čeljad jedu,  zvjerad
tkaču, dodoše  vlastela.

b) Pridjevne riječi 1 ) ako su u predikatu, stoje
takoder u singularu,  na pr. brača su zdrava,  djeca su za¬
spala,  čobančad su došla.  Tako je i ovo: ova su  mi gospoda
slala  novaca; — nemoj da učiniš, kao što su naša  brača učinila;
— doista su  dubrovačka vlastela ljubila  svoj jezik; — Mušički
je pitao za narodne pjesme nas momčad, koja smo  se onda na-
lasila  u Karlovcima.

c) Pridjevne riječi mogu stajati u pluralu u rnuškom
obliku; ali to biva u drugoj rečeniei, a ne u kojoj
stoje one imenice.  Primjeri: gospoda, koja to misle i govore,
valjalo bi najprije da postave pravila i sami  da ih se drže; *-
Josif pozna braču svoju, ali oni  njega ne poznaše; — on je i
djeci svojoj ostavio zavjet, da budu vjerni  čaru; — to čine po-
najviše momčad, koja nemaju roditelja, ili ako ih imaju,' a oni
ih ne slušaju.

Bilješka 1. Kad se zamjenica 3. lica proteze na koju od ovili imenica,
a ne stoji u nominativu, ved u drugom kojem padežu, ponajviše se uzima u

') Kratkode radi uzimamo ovdje i dalje taj izraz za pridjeve, za brojeve
Sto imaju sva tri roda, za takove zamjenice i za participe.

183

pluralu, n. pr. brnča mi rekoSe, da im  to nije pe volji-; — njegova čeljad
izjedu na jedan obrok pun kazan jela, pa im  je i to još malo; — negdje nade
njegovu momčad, te ih  dovede. — Rijedak je singular, 1 to samo uz imenice
na -a d;  na pr. nije mogao svoj ieljadi pomoči i izbaviti je  od ropstva.

Bilješka 2. Katkad uz imenice na -ad  stoji glagol u singularu, na pr.
sva čeljad moja ima  po dvoje haljine.

Sroonost brojeva i riječi, koje znace neku količintu

§ 190.  a)  Brojne imenice dvojica, obbjica, trojica...
imaju glagol uza se gotovo svagda u pluralu; na
pr. prijedoše  obojica suhim; — desetorica brade Josifove otidoše,
da kupe žita. Sasma se rijetko uzima singular; blago pripadne
siromasima, kojih Ujate  trojica. Pridjevne se riječi s po-
menutim imenicama slažu ili u singularu ženskoga
roda ili u pluralu muškoga. Primjeri: tu su bila  dvojica
od njegovih največih protivnika; — ostala trojica jamačno su
imala  mnogo manje; — na ta dva pisma potpisana  su obojica;

— njih su dvojica bili  pobratimi i zadali  jedan drugom vjeru,
da se ne izdadu; — mi smo obojica jahali  na ovome magarcu;

— kad su ova četvorica hvatani.

b) S pomenutim se imenicama može u jednoj rečeriici nalaziti ženski
rod singulara, u drugoj rnuški rod plurala; na pr. sumnjam, da li bi se medu
našim književnicima mogla  nači trojica, hoji  bi to znali ; — na gori su bila
onda dvojica, hoji  su Boga gledali,  Mojsije i Ilija

§ 191. a) Brojne imenice dvoje , oboje, trdje, četvoro  i
dr. imaju uza se glagol ili u pluralu ili u singularu
(ovo drugo osobito kad se misle stvari); na pr, vrana misli o
bunjištu, a soko o mesu, pa oboje na Buijdev dan izlete;  — po-
slije nekoliko dana vjenčaju  se njih dvoje (t. j. momak i dje-
vojka); — neka raste  oboje (t. j. kukolj i pšenica) zajedno do
žetve; — šta se ono troje razgovara?

b) Pridjevne 'riječi u predikatu stoje uz rečeno
brojeve u pluralu muškoga roda,  ako se misle odrasla
čeljad: bijahu oboje pravedni  pred Bogom (govor je o mužu i
ženi); — što smo sinoč dvoje besjedili ; — oboje (t. j. momak i
djevojka) mrtvi  na zemlju padoše. Gdje se ne misle odrasla
čeljad, tamo je srednji  rod  sin  g.: ovdje se igralo  troje
djece; — ne bi ga nadlajalo  devetoro pasa; — to je dvoje uradeno.

§ 192. a) Kad brojevi dva, oba, tri, četiri  imaju uza se
dual, kad li plural, to še razabira samo pri riječima muškoga
roda, j er riječi ženskoga roda nikako ne razlikuju duala od plu-

134

rala, a riječi srednjega roda razlikuju samo akcentom, i to ne
sve (vidi u § 63). Glagol uz te brojeve stoji u pluralup
na pr. dva vojnika dolaze ; — tri djevojke zapjevaše.

b) Pridjevne riječi, koje su dio predikata ili
stoje u drug oj rečenici, mogu biti u dualu i u plu-
ralu. Primjeri: još su mu ostala  dva sina; — i ona su druga
tri gospodina govorila  koješta; — kod mene su danas bila  četiri
seljaka; — dva mlada sina bili  su kod starijega brata; — gdje-
su dva ili tri sabrani  u ime moje, ondje sam ja medu njima:

— jesi H vidio ona četiri vojnika, hoji  su uza me stajali?

c) Može i to biti, da je uz pomenute brojeve iz početka dual, a dalje-
plural: bila  tri brata, pa na bijelome svijetn ništa više nijesu imaU  do jednu.
krušku, te bi tu krušku redom čuvali;  — ona četiri pastira došla  su jučer k
meni i kazala  mi sve, što su čuli  i vidjeli.

§ 193. a) Brojevi pet, š§st, sedam  . . . i priloži kdliko, tdlilco.
malo , mndgo, nekoliko, više, najviše  mogu imati uza se glagol
iusingularui u plural  u. Primjeri: vidi  se pet znakova;

— oko njega se sakupi  dvanaest prijatelja; — tada mu se na-
vršivaše  četrdeset godina; — pade  ih u jedan dan dvadeset i
tri hiljade; — devet se svjedoka zakleše;  — jedanaest učenika
otidoše  u Galileju; — vino piju  trideset Senjana; — otidoše  tri
sta janjičara; — koliko se ljudi muči  oko toga posla; — malo
učenika misli,  kako je to potrebno znati; — nekoliko putnika
reče  mi; — najviše naših spisatelja tako govore;  — koliko na-
jamnika u kuči oca mojega ima, ju  hljeba i suviše! — više ljudi
više uraditi mogu.

b) Pridjevne riječi mogu takoder stajati u sin-
gularu i u pluralu;  ako su u sing., imaju oblik srednjega,
roda, a u plur. oblik onoga roda, kojega je imenica, što je zdru¬
žena s pomenutim brojevima i prilozima. Primjeri: novih vojvoda
postavljeno  je sedam; — u malom je viječu bilo  jedanaest vi-
ječnika; — ranjeno  je trideset vojnika, a poginulo  ih je deset;

— pet od tih djevojaka bijahu mudre,  a pet lude;  — ostalih
dvadeset ljudi razišli  su se kojekuda; — ondje su tri četiri
stotine Turaka bili načinili  šanac i čuvali  ga; — ono nekoliko
vojvoda razbježalo  se po šumi; — na onom je pismu potpisano
mnogo svjedoka; — nekoliko ljudi mogli  su pisati kojekako; —
ponajviše ondašnjih savjetnika nijesu to znali.

c) Nalazi se i to, da je iz početka singular, a dalje plural; na pr. iz
rijeke izačte  sedam krava debelih i lij epih, te^stadoše  pasti po obali; — sastant

se opet oko tri sta vojnika, pa se dogovore,  da idu  ono veče, da udare  na
dušmane; — onda se podigne  iz Vidina nekoliko stotina Turaka i podu  na
njega; — nekoliko stražara ostane,  da čuvaju  hranu.

d) Imenica, što zavisi o brojevima pet, šest, sedam . . .  stoji u genitivu
plur.; na pr. pet djevojaka,  deset vojnika  i 1. d., a pridjev, koji se na tu ime-
nicu proteže, stoji takoder u genitivu plur., na pr. pet mudrih  djevojaka, deset
hrabrih  vojnika i t. d. Ali zamjenice ovaj, onaj, neki, svaki  i ) ridjev sar,  mogu
stajati u nominativu  (ili akuzativu) srednjega roda  sing. Na pr.
što se dogodilo ovo  deset dana; — kamo ide ono  sedam djevojaka? — došao
je s neko  osamdeset ljudi; — prije neko  sedam mjeseci; — nato se diže sve
dvanaest drugova; — posjekao je sve  deset hrasta; — on dolazi u Zagreb
gotovo svako  osam dana. Ali bi dobro bilo takoder: što se dogodilo ovili  deset
dana; — kamo ide onih  sedam djevojaka? i t. d.

Sročnost u. rečenicama sa dva subjekta ili s više njih.

§ 194. Za sročnost glagola  u takvim rečenicama vrijede
ova pravila:

a) Kad su subjekti u singularu,  glagol stoji ili u sin¬
gularu ili u pluralu. Primjeri: u svačemu pravda i istina kad
tad mora  nadvladati; — da stane  Mojsije i Samuilo preda me;

— ralo i motika svijet hrani;  — mjesto zajedničke radnje nasta
nadmetanje, buna i pravi rat medu njima; — pravda i istina imaju
samo po jedan put, a laž i budalaština imaju  ih, koliko tko hoče;

— krpež i trpež po svijeta drže;  — njega zagrle  car i carica
kao svoga sina; — priroda, vjera i duh narodni u slozi učiniše  to.

b) Kad su subjekti u pluralu,  onda i glagol mora
stajati u pluralu. Primjeri: krave, ovce i svinje mnogo ljudma
leoriste;  — obnoviše  se crkve i manastiri.

c) Kad su subjekti različnoga broja,  glagol se
upravlja po najbližem, a u pluralu može stajati glagol, ako mu
i nije najbliže subjekt, koji je u pluralu. Primjeri; tada se smrzne
baba i njezini jariči; — podnje  se spremati ulje i vino, mirisne
trave i korijenje; — kadšto knez i seoske poglavice zovu  hajduke
na predaju; — svi oni ugovori i sva radnja idahu  na korist tr¬
govini; — nato izidoše  iz kuče Petrovič i sestre njegove.

Bilješka. Rijetko se n ovom dogadaju upravlja broj glagola prema su¬
bjektu, koji je u singularu i prvi u rečenici, a glagol je od njega rastavljen,
na pr. ja mislim, da odijelo i običaji razlikuje  narod od naroda.

§ 195. Za sročnost pri d j e vnih riječi  vrijede ova pravila:

a) Pridjevne riječi u predikatu svagda stoje u onom broju,
u kojem je glagol.

b) Kad su subjekti istoga roda, onda su i pridjevne
riječi kao predikati u istom rodu. Primjeri: ovo je sve ovako
meni pripovijedao  Petar i Mladen; — tek što carev zet u avliju
uljeze, ostade i on i konj mu i pas mutav;  — dostojanstvo i
Enačenje istinitoga vladaoca nije dopuštalo  u državi silne gospode;

— Dubrovnik, Spljet, Trogir i Zadar stajali  su visoko u prosvjeti;

— bogataši i siromaši pred Bogom su jednaJd ; — krave, ovce i
svinje mnogo su narodu korisne.

Bilješka. Kad sa subjekti srednjega roda u singularni, a glagol im je u
pluralu, onda pridjevne riječi stoje u muSkom rodu; na pr. pseto i jare igrali
su se pred kučom; — nebo i more bijahu mirni.

c) Kad su subjekti različnoga roda,  a glagol im je
u singularu,  onda se pridjevne riječi kao predikati upravljaju
ponajviše po rodu najbližega subjekta. Primjeri: vlast im se je
i gospodstvo u narodu umalilo;  — bila  je velika kiša i vjetar,
a i pomrčina; — pak je njima Bog i sreda dala;  — ako bt sva
zemlja ili dio od nje dopao  njemu; — jučer je kod nas bio  Pe¬
trovič i njegove sestre; — najviše se je iz te zemlje izvozilo  žito,
stoka i rude.

Bilješka. Rijetko se u ovom dogadaju upravlja rod po onome subjektu,
koji je prvi u račenioi, aa pr. ne bi li nam Bog i sreda dao;  — žito i so bi-
jaše im vstavljeno  na volju.

d) Kad su subjekti različnoga roda,  a glagol im je
u pluralu,  onda se pridjevne riječi kao predikati upravljaju
ili po rodu najbližega subjekta  ili dobivaju oblik muš-
koga roda,  bio ili ne bio koji subjekt toga roda. Primjeri:
u tih su ljetopisaca godine i imena islcvarma;  — takovim su
pismima svečano potvrdivana  prava i slobode naroda; — obnov¬
ljene  su crkve i manastiri; — ako tvoj brat ili tvoje sestre ni-
jesu došle ; — tako su Sava i Dunavo opasali  Biograd sa ,tri
Strane; — tijelo i krv nijesu tebi to javili ; — otac i mati su
mi ostarjeli;  — onda su pjevači i pjevačice veselo pjevali;  —
zanati i trgovina još se ne bijahu dosta razvili;  — brda i doline
zasuti  su snijegom.

§ 196. a) Kad su subjekta dva ili ih je više, onda se iza njih, a ispred
predikata može uzeti riječea to  ili sve.  Primjeri: zakon i vlast — to  je temelj
svakoma državnom poretku; pjesme, zagonetke i pripovijesti — to  je gotova
narodna književnost; lav, ris, vuk i medvjed ; — sve  su divlje životinje; jablan,
topola, jagnjed i jasika — sve  je nalik jedno na drugo, ali se opet jedno od
drugoga razlikuje.

b) Ako iza dvije imenice ili iza više njih stoji odnosna rečenica, koja
se jednako proteže na sve imenice onda odnosna zamjeriica mora stajah' u

pluralu; na pr. naštampano je jedno pismo s takvijem predgovorom 1 pogo¬
vorom, u kofirna  nista drugo nema do same laži i ruženja; — objavi rat Du¬
brovniku radi sina i žene, koji  pobjegoie u nj. Iz ovoga se drugog primjera
vidi dakle, da se odnosna zamjenica uzima u mnškcm rodu, kad »e proteze
na imenice pomijeSanoga roda.

Još neki osobiti slučaji sročnosti.,

§ 197. a) Uz riječi jčdan drilgoga, jedan drugome  i t. d. može
glagol stajati u singularu i u pluralu. Primjeri: kad se poslije
sastanu vuk i lisica, zapita  jedno drugo, kako uteče; — onda
ukori  jedan drugoga; — laž govore  jedan drugome; — na to
jedna strana drugoj stanu  otpijevati.

Bilješka. Iz prvoga se primjera vidi, da se srednji rod (jedno drugo)
uzima, kad su imenice pomiješana roda.

b) Uz riječ svaki , kad je bez imenice u singularu, može
glagol stajati u singularu i u pluralu. Primjeri: seljaci, kako stanu
puške pucati i učini se buna, spopadne  svaki svoju pušku pa
trči  u pomoč; — pa oprema  svaki konja svoga; '— pobjegoše
svaki k svojemu šatoru: — kad več sav narod izide, zahvale
mu, što ih je izbavio i otidu  svaki svoj oj kuči.

e) S imenicama narod, jato, družina  i sličnima (t. j. s ta-
kovima, koje stoječi u singularu znače veče ili manje mnoštvo
živih biča) glagol može svagda stajati u singularu, ali stoji dosta
testo i u pluralu, osobito ako nije u istoj rečenici. Primjeri:
kaže narodu, da se ne protive;  — čuvši to rod njegov izidoše,
da ga uhvate;  — čujete  li, sva moja družino! — proletješe  jato
golubova (u narodnoj pjesmi). — U plural mogu dolaziti i za-
mjenice, koje se protežu na pomenute riječi; na pr. vojska sva
još onaj dan pozna, da Veljka nema medu njima-,  — kad narod
poteče za njim, on im,  (t. j. narodu) objavi.

d) Kad se kojemu čeljadetu muškome ili žensko  m govori
vi,  treba ne saino glagol, več i pridjevne riječi u predikatu da
stoje u pluralu, i to u muškom rodu,  na pr. vi ste (Jgospo-
dine) rekli;  — vi ste (gospodo) mislili;  — vi ste (gospodine)
dobri;  — vi ste (gospodo) bili srditi.

§ 198. Imenice muškoga roda sram, strah  i ženskoga sila,
sramota, zima  imaju često uza se srednji rod pridjevnih
riječi  u predikatu, na pr. sram te bilo!  — strah me je bilo;
— upisalo  se sila učenika u školu; — činilo  mi se sramota, da
to uradim; — zima mu je bilo.

133

Bilješka. Ovo je zsi.„ jer je pomenutim imenicama u navedenim prf-
mjerima značenje oslabilo, pa se uzimaju kao priloži, a priloži se slažu sa
srednjim rodom, na pr. teško mi je bilo.  — Kad pome nule riječi služe kao
prave imenice, onda se slažu svaka prema svome rodu, na pr. strah ga je
hvatao ; — često je sila nacljačala  pravo; — zima je malo popustila.

Red riječi i rečenica.

§ 199. Red riječi može biti od dvije ruke; jedno je obični,  a drugo
prigodni.  Onaj prvi red je onda, kad čovjeku nije stalo do toga, da istakne
kako važnije riječi od manje važnih, več ih namješta onako, kako običaj  sa
sobom donosi. Prigodni je red onda, kad se desi prigoda,  da se važnije ri¬
ječi stavljaju na važnija mjesta u rečenici. Važna su pak najesta prvo i po-
sljednje. Kad se na pr. veli: „ Ho mera  su držali Grči za svoga prvog pjesnika“,
tu je najvažnija riječ Homera,  te ona stoji na prvom mjestu; a moglo bi se
takoder kazati: „Grci su držali za svoga prvog pjesnika Homera*,  pa bi važnost
riječi Homera  ostala ista, i to bi se naznačivalo tim, što je na posljednje mje-
sto stavljena. Viže o prigodnom  redu riječi ne čemo govoriti, jer za nj
gotovo i nema stalnih pravila. Zato če dalje biti govor samo o običnom
redu. po kojemu bi navedeni primjer glasio: »Grči su držali Homera za svoga
prvog pjesnika“; — t. j. najprije subjekt, onda predikat, pa objekt i drugi do¬
dati. Ali red je riječi u jeziku našem uopče Slobodan, t. j. nema za nj mnogo
sigurnih  pravila.

Namještaj posvojnih i pokaznih zamjenica i pridjeva.

§ 200. a) Posvojne zamjenice moj, tvdj  i t. d. mogu svagda
stajati i spre  d svoje imenice; na pr. posve je dobro i obično
reči; jesi li vidio mojega brata?  — gdje je tvoja hiča?  — ne
poznajem vašega strica.  Ali one mogu stajati takoder
iza svoje imenice;  na pr. mene savjest moja  tješi; — stane
kupovati za huda svoju  različne stvari; — uzalud prodoše dani
naši;  — uzimat če desetak od vinograda vaših.

b) To isto vrijedi iza pridjeve, koji znače pripa¬
danje,  a nastavci su im slu  (o kojem vidi u § 76 b), ov, in  i
drugi; dakle ne samo na pr. gračtanske dumosti , — ca,revo
blago , — Nikotina huča  i t. d., nego i ovako: pismo je otvorilo
put ionu ljudskome,  da se približi k Bogu; — on po zapovijesti
carskoj  ide njima u pomoč; — rod djevojački  ode; — u ustima
drži grančicu lovorikovu ; — pomiluj nas, sine Davidov ; — otae
vjereničin  uzme jabuku; — po smrti -očinoj  prode neko vrijeme;
— vještica se zove žena, koja po pripovijetkama narodnim  ima u
sebi davolski duh.

§ 201. a) Pokazne zamjenice  'ovaj, taj , bnaj  premda
stoje vrlo često ispred svoje imenice (na pr. ovaj  čovjek, ta  djeca,

139

oni  gradovi i t. d.), ali mogu staj ati i iz a svoje  im  en:  c e;
na pr. knjiga  je ova  vrlo znatna, — ja ovo činim kao član društva
toga; ■— ljudi u mjestu onom  pitahu.

b) Drugi pridjevi i zamjenice osim navedenih rijetko stoje
iz a svojih imenica;  na pr. narod prosti  nije znao, šta se
radi; — onamo ljudi svi  žive pod oružjem; — životinja bez-
nmna  može raditi svoje poslove bez pravila; — Bože milostim ,
šta je to ? — idem, da tražim majstora kakvog.

Bilješka. Što je ovdje rečeno o namješlanju pridjeva, to vrijedi samo
za slučaj, kad su atributi; a kad su predikatni atributi, onda ne vrijedi,
jerutom slučaju dolaze svi pridjevi vrlo rado iza svojih imenica; na pr. ušao
je u kuču neolcrečenu;  — nade svoje drugove vrlo vesele.  O predikatnom atri¬
butu vidi u § 218 b.

c) Kad se pri d jev s kojom imenicom tako slaže,
da oboje zajedno služi kao ime kojemu osobitom
predmetu, onda je pridjevu mjesto pred imenicom;
na pr. Orna Gora, Novi Sad, Stara Srbija, časni post, mali Božič ,
Krstov dan, veliki petak, veliki župan, slijepi miš, suha bolest, živo
srebro  i t. d.

d) Poznata iz povijesti imena imaju svoje atribute iza
sebe, na pr. Bet ar Veliki, Karlo Šesti, Ludovik Pobožni  i t. d.

Bilješka 1. Tako pišu i govore ljudi od knjige i pera, a narol gn ori
Črni Bor de, Visoki Stefan, Bogati Gavan, Premudr Solomun.

Bilješka 2. U pjesmama se vrlo često medu pridjev i njegovu im icu
umeče po koja riječ; na pr. al’ on sjedi, rujno  pije vir,O,  a Mar'>'va  slu' mu
ga ljuba-,  — Stojan svoju  poslušao majku;  — da mi naše  izvedemo roblje  —
črne  noše oko glave čalme.  Izvan pjesama (u običnom govoru i pisanju) ne
valja riječi tako namještati.

§ 202 a) Kad uz koju imenicu stoje dvije pridjevne riječi,
onda obje stoje često pred imenicom,  ali kojim redom,
za to nema pravila. Primjeri: ugostit če ga kao najboljega svoga
prijatelja;  — poslanici -su se slali na dogovore s velikom turskom
gospodom;  — pored sve moje želje  to se nije moglo; — ostavila
je sadašnjemu crnogorskome vladici;  — ovaj  je sav kraj  bio pod
vladom njihovom; — kad se čovjek zavjetuje u kakoj velikoj
nevolji.

Bilješka. Nikakva pogrješka ne bi bila i ovako reči: svoga najboljega
prijatelja,  — s turskom velikom gospodom,  — sav ovaj kraj  i t. d.

b) Imenica stoji često medu pridjevnim  rij  e—
čim  a;  u tom slučaju pred imenicom može stajati svaka pri-
djevua riječ, a za imenicom  posvojne zamjenice i pridjevi,

140

koji znače pripadanje; druge pridjevne riječil stoje rijetko za
im eni c o m. Primjeri: po tom taj prijatelj njegov  otide; — tako
je i danas po svemu narodu našemu ; — vrati se u predašnje car¬
stvo svoje ; — gdjekoji se čovjek otpadi od običnoga društva Ijud-
skoga ; — jednom ga je pokazivao rnnogoj gospodi lurskoj ; — to
su bili zadnji dani zemaljskoga života Hristova.

Bllješka. Rijetko je ovako: uzeo kaluder malo dijete mušico,  pa ga odnio
n Svetu Goruj — oni rade svake poslove domače ; — ona je žalosnu dužnost
ovu  izvršila; — onaj te pas črni  pobječi. U tim primjerima bilo bi običnije,
da obje pridjevne riječi stoje pred imenicom; dakle na pr. malo muško dijete,

— onaj orni pas  i t. d.

c) Obje pridjevne riječi rijetko stoje za imenicom,  kako je na pr.
prijatelj  je taj njegov  namjeravao da ide; — neka naspe na dlan svoj Ujevi ; .

— vladika se pokaže n lutljini prostoj običnoj.

§ 203. Ima li imenica uza se po tri ili po četiri
pridjevne riječi, onda imenica najvoli stajati ili iza
svih pridjevnih riječi ili tako, da iza nje stoji samo
j e dna;  a kojim če redom pridjevne riječi biti namještene, to
»e ne može odrediti; samo se za posvojne zamjenice i za pridjeve,
koji znače pripadanje, može reči da rado stoje na posljednjem
mjestu. Primjeri: svršivao je druge različne narodne poslove,  —
u pisanju svake moje dojakošnje knjige  ja sam se oko toga starao;

— u ostalim svima starim slavenskim rukopisima  nalazi se; —
kako bi to bilo važno za ostale sve narode slavenske ; — vidi po
kuči različne srebrne nakite konjske ; — u molitvama se pomi-
njahu sve duhovne potrebe njihove.

Namještaj odnosne zamjenioe.

§ 204. a) Odnosna zamjeniea ponajviše stoji tik
do riječi, na koju »e proteže;  na pr. ovo su novci, koje
aam jučer zaslužio; — dat ču vam sada ono, šlo  sam vam
obečao.

BiljeSka. Ako je odnosna zamjeniea zdruiena s kojim prijedlogom, on
»toji dakako pred njom; na pr. ovo su novci, ta koje  sam se toliko mučio; —
aječarn se ono ga, na što  ste me lani opomenuli. t,

b) Od riječi, na koju se proteže, može odnosna
zamjeniea biti više ili manje odvojena,  ali medu njima
ne smije biti nijedna takva riječ, na koju bi se oblik zamjenice
takoder mogao protezati; to ne smije biti, jer bi nastala sumnja.

Imamo na pr. od Dubrovnika iduči pored mora *k jugu odvaja

jse od mora u suhu zemlju otoka gotovo svuda Sira od Dunava
niže Biograda, hoja  se onuda zove „kanal“ ili „konao“; — da
ih ne bi Petar i Milenko s vojskom ruskom ondje sastali, za
hoje  se več znalo da su na putu; — nadu nekoliko stotina ljudi
po dvorištu i oko kuče, hoji  su bili došli s različnim poglavicama.

Bilješka. Rdavo bi bilo, kad bi se reklo: pred gostionicom opažih Voj¬
nika s črnim konjem duge grive, hoji  mi se činjaše poznat; — eto tako on-
dašnji pisci opisuju dogadaje, hoji  se još i danas mnogo spominjn, U prvo®
se primjeru ne zna, proteže li se zamjenica na Vojnika ili na konja; u drugom f
da li se proteie na pisce ili na dogadaje.

c) Genitiv odnosne znmjenice stoji izmedu prijedloga i ime-
nice, kojoj prijedlog pripada. Primjeri: ode bez dopuštenja veli-
koga kneza, pod hojega  zapoviješču on odsad ostaje; — dode
mome domačinu, u hojega  sam kuči sjedio; — to su Črnogorci*
o hoj ih  čemo običajima poslije govoriti; — rekoče poudani ljudi,
na kojih  je presudu opčina dužna bila pristati. — Ne bi dobro
bilo: pod zapoviješču hojega  ...

d) Genitiv odnosne zamjenice stoji i ispred enake imenice,
koja nije združena s prijedlogom; na.pr. kazaše za Galile ce, hojih
krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovim; — bješe neki carev
čovjek, hojega  sin bolovaše; — on stoji u Simona kožara, hojega
je kuča kod mora. — Rdavo je: krv hojih  ... ili sin hojega .  ..

Namjcžtaj glagola.

§ 205. a) U upitnim rečenicama glagol stoji na
prvo m mjestu,  ako u rečenici nije druga upitna riječ osim
veznika li.  Primjeri: govore  li ljudi još i danas o torne? — jesi
li mirno putovao? — ne maš  kaka bilja od omraze?

Bilješka 1. Samo po prigodnom  redu (§ 199) može katkad u takovim
upitnim rečenicama druga koja riječ stajati na prvom mjestu, na pr. sad  li
ani to govore? — za svoj  li rod viže ne mariš?

Bilješka 2. Kad je u rečenici kakova osobita upitna riječ (osim veznika
Ji), onda ona stoji na prvom mjestu, na pr. tho  za me pita? — zar  on to
ne vidi?

b) Glagol ne smije biti odviše udaljen od svoga
subjekta.  Rdavo bi na pr. bilo: Jovan  haljinu od dlake ka-
milje i pojas kožan oko sebe imaše.  Mnogo je bolje i običnije:
Jovan imaše  haljinu . . .

Namještaj priloga, prijedloga i veznika.

§ 206.  Prilog  može svagda stajati i spre  d svoga glagola,
na pr. naši se vojnici hrabro  boriše; — ovi se ljudi slabo  trude
i t. d. Ali dosta cesto prilog stoji iz a svoga glagola, na pr. ja
znam dobro,  šta če biti; — vojska se na oba kraja održi hrabro ;
— izišavši na polje zaplaka gorico ; — Živkovič obogativši se pri-
lično  zaželi živjeti gospodski ; — tada se Mojsije rasrdi vrlo.

§ 207. a) Po § 89a govori se: ni od  koga, ni za  što, ni
s kim i t. d., a po § 91 b ni od  jednoga, ni na  jednom i t. d. —
Prema torne je i ni od huda  (na pr. nema pomoči) mjesto od
nikuda.

b) Prijedlozi  svi stoje ispred  svoga padeža osim pri-
jedloga radi,  koji rado stoji iza svoga genitiva; na pr. subota
je načinjena čovjeka radi , a nije čovjek subote radi-,  — on to
šale radi  govori. Ali prijedlog ovaj može stajati i ispred svoga
genitiva, na pr. on to govori radi  šale i t. d. — Kad je imenica
združena s kojom pridjevnom riječi, onda radi  može stajati pred
obadvjema, medu njima i za njima; na pr. to je načinjeno radi
slabosti ljudske, — ili: slabosti radi  ljudske, — ili: slabosti
ljudske radi.

§ 208. a) Veznik da u namjernim reCenicama  veoma
rado stoji iza jedne ili više riječi, osobito ako drugo da  stoji u
rečenici, koja je pred tom. Na pr. čovjeka je Bog odredio, da
se jednako uči i sve naraštaj od naraštaja pametniji da  postaje;
— najposlije smisli, da Nenadovič ostane tamo i razgovor o pre¬
daji s Turcima da  povede; — tako sam dakle želio i trudio se,
svuda da  kažem istinu; — oni nijesu ustali, carevu zemlju da
otmu; — nije gledao Petra lijepijem riječima da  ublaži. — Rjede
u rečenicama, koje nijesu namjerne, stoji da  iza drugih riječi;
na pr. da ih metne u začelje, pa prvu čašu rakije i prvu čašu
vina njima da  da, oni ne bi toliko jeli; — volim ja postiti za
njega, nego on za mene da  posti.

b) I veznici lcad, alco  nalaze se dosta često iza jedne ili više
riječi u rečenici; na pr. sve ove poreže kad  se skupe ujedno,
manje dolazi; — cijela trečina ovijeh poslovica ostala bi ne-
skupljena, a Bog zna i ove druge lcad  bi na svijet izišle; — to
alco  ostavite, ostalo je sve propalo; — kuma kuma alco  nije da¬
rovala, nije mu ni brige zadala.

143

c) Veznik ali  mora stajati uvijek na prvom mjestu, zato je
velika pogrješka uzimati ga na drugome kojem mjestu, na pr.
svašta se po gradu o tom pripovijeda, nitko ali  pravo ne zna,
što je istina. Mora se reči: svašta se....,  ali  nitko pravo ne
zna ....

d) Veznik kao što  testo se rastavlja; na pr. narod prije 500 godina nije
govorio, kao  mi dahas što  govorimo; — na jednoj glavici imaju zidine od gra¬
diča, koji se zvao Koviljača, kao  i selo iznad njega što  se zove; — ja ču za
svaku pjesmu kazati u predgovoru, od koga sam je dobio, kao  i za ove doja-
košnje ovdje sad što  sam kazao. — Nikakve pogrješke nema, ako se kao što
ne rastavlja; na pr. nije govorio, kao što  mi danas govorimo.

Namještaj enklitika.

§ 209. a) Enklitike na početku rečeniee ne mogu
stajati;  izuzetak čini riječca je  u pitarijima; na pr .je  li došao,
(vidi u 2. bilješki § 1.42 c). I kondicionalno bih  može stajati na
početku rečeniee, premda je inače enklitično (vidi § 146 d).

b) Enklitike ne mogu stajati ni na početku dru-
goga dijela one rečeniee, koja je uklopljenom reče-
nicom razdvojena.  Rdavo bi dakle bilo: ljudi, koji rade oko
napretka narodnoga, su  dostojni pohvale; — u nekih naroda
dužnik, koji nije mogao platiti, je  postajao rob. To treba reči:
ljudi, koji ....  dostojni su  pohvale; -— u nekih naroda
postajao je  rob i t. d. Zlo bi bilo i ovo: koji ljudi rade oko
napretka narodnoga, su  dostojni pohvale; — ili: kad dužnik nije
mogao platiti, je  postajao rob; t. j. enklitika bi tu stajala na
početku (glavne) rečeniee, a to ne smije biti.

e) Kad u kojoj rečenici stoji particip prezenta ili partieip
perfekta L, onda enklitika ne može stajati pred onom riječju,
koja bi, kad bi se particip razvezao u zavisnu rečenicu, bila
prva iza nje. Ne bi dakle dobro bilo: dužnik ne mogavši platiti
je  postajao rob; — Janko znajuči sve to im  nije htio oprostiti.
U prvoj rečenici treba je  metnuti iza postajao , a u drugoj im  iza
nije.  To je zato, jer particip ne mogavši  znači isto, kao da se
reče; kad nije mogao; — particip znajuči  isto što: jer je znao
i t. d. (vidi u § 327 d i 328 a).

d) Enklitikama je u glavnim i usporednim rečeni-
cama  namještaj dosta slobodan, kad je samo jedna. Tako na pr.
u rečenici: on sam ne može se  uprijeti carskoj sili — riječca se
mogla bi stajati i na drugom kojem mjestu, i to iza riječi on,
iza sam,  iza uprijeti.  U rečenici: bez priče ništa ne govoraše im

144

— moglo bi im  stajati takoder iza priče  i iza nista.  U rečenici:
brižljiva ga  crkva ne pušta bez duhovne hrane — može se ga
metnuti takoder iza rij e Si crkva  i iza ne pusta.

§ 210. a) Enklitikama je mjesto odmah iza vez¬
nika u zavisnim rečenicama i odmah iza upitnih i
odnosnih zamjenica.  Na pr. znam, da su  mnogi bili; —
ne znaš, premda si  jučer čuo; — ako te  Stojan zapita, reci mu;

— kazat <5u vam, kad se  sjetim; — on se srdi, jer mu  to nije
po volji; — tko če  sjutra s nama iči? — što te  boli? — žena,
koja je  sve to gledala, reče. — Isto tako enklitika stoji odmah
iza upitnoga veznika zar;  na pr. zar vam nije nitko dao?

Bilješka. U usporednoj rečenici ne mora enklitika stajati odmah iza
veznika; na pr. dobro si rekao, ali mnogo je  teško razumjeti; — vi to ne čete,
dakle nama vam  pomoči. Bilo bi posve dobro i: ali je mnogo teško razumjeti;

— dakle vam  nema. — Da odmah iza veznika a, i  ne mogu stajati enklitike,

to se zna iz § 88 b i 142 c.

b) Enklitika U  stoji svagda iza prve riječi  u rečenici ili
iza drug«, ako je pred tom prijedlog; na pr. znaš li  čitati? —
može li  Stanko doči? — želiš li  vidjeti, dodi sjutra; — sad li
oni to govore? — za svoj li  rod više ne mariš? — lijepo li
izmisliše!

Bilješka. Tako i slabo obični veznik bo  stoji iza prve riječi n rečenici;
na pr. on bo  je zn so. Mjesto toga je običnije: jer  je on znao.

c) Enklifke obično stoje  ispred glagolskoga
oblika, kojemu pripadaju, pa onda mogu od njega
biti rastavljenc;  na pr. po starim je zakonima dužnik, koji
nije mogao duga platiti, postajao rob; — stari su  hriščani, koji
aijesu bili pokvareni tako kao mi, po zapovijedi apostolskoj
lijegali na pragu crkvenom i objavljivali grijehe svoje; — onda
se usred dima i pojanja, kojega bijaše puna crkva, jedan andel
živim ugljenom s oltara dotače proroka.

d) Rjede enklitike stoje iza glagola, a onda ne
smiju biti od njega rastavljene.  Govori se na pr.: i odmah
duh izvede ga  u pustinju; — a oni donesoše mu  novac; — tada
skupiše se  glavari sveštenički i književnici. — Rdavo bi bilo na
pr. i odmah duh izvede u pustinju ga;  — a oni donesoše novac
mu  i t. d.

§ 211. a) Kad se u kojoj rečenici nadu po dvije ili po tri
enklitike, one stoje obično jedna do druge. Ako je od

146

njih jedna li,  ona svagda stoji na prvom mjestu; nn
pr. hočeš li mi  dati? — ako li ga  opaziš, reci mu; — lijepe u
su ti  one jabuke!

» b) Kad medu enklitikama, koje se zajedno nadu, nijedna

nije glagolska (t. j. sam , si . . ču, češ . .  .), onda genitiv i
dativ stoje pred akuzativom, a dativ stoji i pred
genitivom;  na pr. prodi ga se;  — ne dohvataj me se;  — ne

1  bojimo ih se;  — daj mi ih;  — pokazah vam ga;  — čudim joj

se;  — prodaše nam ih;  — žao mi ga  bijaše; — ako ti nas  ne¬
slane. Ovamo ide i namještaj je se,  gdje je riječca je  enklitički
oblik za genitiv sing. ženskoga roda; na pr. prodi je se;  — ni-
jesam je se  sjetio. x

c) Od glagolskih enklitika je  stoji poslije ža¬
ra j eničkih,  na pr. dao mu je;  — vidio gaje;  — možda seje
probudila; — uzela nam ga je;  — javio vam se je.  — S ve
druge glagolske enklitike stoje ispred zamjeničkih;
na pr. dao sam ti;  — tako smo se  dogovorili; — mnogi su mi
se  izgubili; — reči ču mu;  — Veljko če se  pokajati; — danas
čemo joj ga  predati; — juCer bih vam ga  donio.

d) Enklitike u istoj rečenici rijetko se rastav-
Ijaju;  u tom dogadaju enklitika je  stoji pred zamjeničkima,
a druge se drže svoga reda. Primjeri: tako je  nekoliko dana po
livadama i vrtovima krio se  i gladovao; — po malo je  hrane
počelo mu  nestajati; — želio sam  več odavno nagledati se  te

Ijepote; kako bi  pametan i nepristran čovjek mogao me  kri¬
viti? — ja sapi čuo, da su  Mačvani u ono doba molili se  nje-
mačkim vlastima.

e) Cetin enklitike jedna do druge nalaze se veoma rijetko; tako bi na
->r. bilo: lijepo U mi ga je  poslao! Za njihov namještaj vrijede poznata nam
več pravila.

Bilješka. O namještaju enklitika, što ga imamo na pr. u: tko se  god
boji, — što ti je  god rekao i t d., govori se u bilješki § 89 e.

*  Red redenica.

§ 212. a) Usporedne rečenice ne mogu  ispred
glavne nigda stajati,  sasma rijetko mogu biti uklopljene

* (vidi u § 161 b); — gotovo svagda stoje one iza glavne
rečenice,  kako je u primjeru: san je laža, a  Bog je istina.

b) Zavisne  rečenice ponajviše mogu stajati ispred  glavne
i iza nje, a to se upravlja prema torne, koja se misao onome

T. Maretiš: Gramatika. 10

146

knji govori ili piše, čini važnija. Ako mu se čini misao zavisne
rečenice važnija, on če reči: ako misliš Božji biti,  čini dobro za
života i — lead se vrcctim s puta,  pohodit ču te; — ma šta bilo,
otiči ču; — koga se treba bojati,  onoga nemoj srditi. Ako li mu
se važnija čini misao glavne rečenice, on če reči: čini dobro za
života , ako misliš Božji biti; — pohodit ču te,  kad se vratini
s puta; — otiči ču,  ma šta bilo; — onoga nemoj srditi,  koga se
treba bojati. ^

c) Za načinske ili poredbene rečenice s veznicima nego, ka-
tnoli  (§ 173 i 174) i za posljedične (§ 177) treba reči da svagda
stoje iza glavne.

d) Uzročne  rečenice s veznikom jer  stoje ponajviše iza
glavne, a s veznikom buduči da  ponajviše ispred nje; na pr.
malo imamo žita, jer  je bila nerodica; — buduči da  je bila ne-
rodica, malo imamo žita.

Sintaksa clij el o v« govora.

Imenice.

Imenioe mjesto pridjeva.

§ 213. a) U pjesmama se često uzima imenica kao
atribut mjesto pridj eva;  na pr. desnica ruka  (mjesto: desna
ruka), žutica naranča  (mjesto: žuta naranča), Ijepota djevojlca
(mjesto: lijepa djevojka), crvenika vino  ili rujevina vino  (mjesto:
crveno ili rujno vino), drvo vrbovina  (mjesto: drvo vrbovo), —
U običnom se govoru to s/labo nalazi;  na pr. jedinica
hči  (t. j. jedina kči), siromaši ljudi  (t. j. siromašni ljudi).

Singrular i plural imenica.

§ 214. Dosta se često od konkretnih  imenica govori
singular, gdje bi po smislu upravo morao biti plural. Primjeri:
nije šala ratovati s Nijemcem  (t. j. s Nijemcima); — Turčin  (t. j.
Turci) navali na njihovu zemlju; — jezgra je naroda našega
seljak  i težak  (t. j. seljaci i težaci); — Grči slavno pobijediše
mnogo jačega neprijatelja  (t. j. neprijatelje); — danas je mnogo
ribe  na prodaju; — kad dodu na jedno polje, a tu golub  pre-

147

krilio polje; — koji ore, pa sirote hrani, i sirote i črva  i mrava;  —
od kako se u Srijemu vinograd  počeo saditi; — ode u pianinu,
gdje se počela kopati ruda srebrna ; — sve djevojke rušu  beru.

§ 215. Neke se imenice govore u singularu, makar koliko
mnoštvo bilo onoga, sto znače; na pr. vino, hiša, snijeg, suša  i
dr., ali kad se tak v e imenice mislena različnim mje-
stima ili u različna vremena ili u svojim različnim
vrstama, onda se mogu ujzimati u pluralu.  Na pr. od
sviju hrvatskih vina  ovo je najbolje; — u prolje.de rastu rijeke,
kad se tope snjegovi,  a i ljeti, kad udugčteže velike hiše;  — na
velikim sušama  ne mogu vodenice da melju; — ta trava cvate
u jesen pred mrasovima;  — Ujezi  su sramni, ali su probitačni.

§ 216. a) Neke se imenice govore samo u pluralu, premda
znače jedan predmet (lat. pluralia tantum).  Evo ih nekoliko:
grudi, gusle, hlače, jasle, kliješta, kola, Uda, Ijestve, naočari, n'd-
vine, ulozi, usta, vile, vrata  i t. d. — Gdjekoje se imenice bez
promjene značenjd govore i u singularu i u pluralu; takove su:
mdždani  ili možak, nebšsa  ili nebo, ndvci  ili nbvac, tle  ili tld  (vidi
u § 74 c). Neke se imenice govore samo u pluralu zato, što
doista znače neku množinu; na pr. duhovi  (jer traju tri dana),
mesojede  (jer traju nekoliko dana), rezanci, trganci , boginje  iP
ošpice, brojanice,

b) Buduči da zbirne  imenice znače več same sobom neko mnoštvo,
zato se od njih ne govori piural. Izmedu njih i izmedu 'pravoga plurala ima
razlika; kad se veli na pr. cviječe, grož/lte, kamenje, lišče, perje  i t. d., misli se
mnogo čega u skupu ne razabirajuči pojedinih dijelova, od kojih je skup sa-
stavljen; a kad se kaže cvjetovi, grčzdovi, k&meni, listovi, pera,  onda se te
stvari misle pojedince. Zato se na pr. ne govori deset kamenja  ili petnaest
perja,  več deset kamena, petnaest pera  i t d., jer kad se reče pravi broj čemu,
onda mu se misli na pojedine dijelove; a onome, što je u hrpi, ne zna se broj.
Ovo se ne tiče zbirnih imenica brača, gospoda , momčad  (vidi u § 231b).

Pridjevi.

' Pridjevi kao imenioe.

§ 217. a) Pridjevi se često upotrebljavaju sami sobom kao
imenice. Tako se na pr. govori: stdri  mjesto: starac, stara  mjesto:
starica, komparativ stdrijl  mjesto: starješina; govori se dbma&l
(u pluralu) mjesto: ukučani. Osobito je ovo obično u muškom
rodu  za singular i za piural, u odredenom i u neodredenom
obliku, ali sve samo za čeljad. Pri m j eri:  ni  najučeniji  naši

149

ne Hladu to| — ne trebaju zdravi  ljekara, nego bolesni;  —
čovjek zato ima mladega,  da ga u poslu zamijeni; — ludi  boj
biju, a mudri  vino piju; — nemoj psovati gluha ni  pred slijepca
metati što, da se spotakne; — ponositom  i oibijesnom  ime je
podsmjevač; — mlad  može umrijeti, a star  mora.

b)  Srednji  rod  pridjeva injesto imenica upotrebljava se
samo u singularu, za stvari i za čeljad.  Prim jeri: ustaje na
oružje malo  i veliko;  — onda izidu na suho;  — proklinju staro
i mlado,  tko rastavi milo  i drago;  — u dvorove kuga udarila,
pomorila muško  i žensko;  — sve ostane po starome;  — Bogu
Božje,  a čaru carevo  (valja davati). Ovamo idu i riječi deveto,
dšseiu  (genit. džvetoga, ddsetoga  i t. d.), t. j. deveti dio, deseti
dio; zatim riječi blago, dbbro, zlo,  koje su postale prave imenice,
da se več i ne osječaju kao pridjevi.

Bilješka. U dobrom narodnom jeziku nije plural ovakovih pridjeva u
običaju, na pr. mnoga  se taJcova  dogodiše u staro vrijeme. Ovo se bolje veli:
mnogo  se takovo  dogodi, — ili mnoge  se takove stvari  dogodiše.

c) Ženski  rod  pridjeva nalazi se osobito u poslovi-
ca m a tako, da uz pridjev treba u misli nadopuniti koju imenicu.
Primjeri: Bog ti i bratska  (t. j. ljubav); — tko lijevom  (t. j.
rukom) perčin drži, desnom  (t. j. rukom) siječe, koda hoče; —
da je na pasju  (t. j. volju ), nigdje konja ne bi bilo; — carska  se
(t. j. riječ) ne poriče. — Ovoga ima i izvan poslovica, pa se
dosta često ne može ništa nadopuniti ili se ne zna, koju bi
imenicu uz pridjev trebalo uzeti; na pr. u Nišu je bio Rušič-
paša poslanike dosta dobro primio, ali sad okrenuo i on druga,
te im kaže upravo, šta misli; — obrijao glavu na hajdučku;  —
»tani, Mitre, gbra  bi; — car na čara bez velike  ne če; — nije
to bez neke.

Bilješka. Imenica zemlja  izostavljena je, kad kažemo na pr. Hrvatska,
Njemačka, Turska.  (Nije dobro Buška,  več Busija).  — Ženski rod pridjeva ri-
jetko se upotrebljava injesto imenica za čeljad; tako je mlada, sidra, pra¬
voslavna.

Pridjevi kao atributi, predikati, epiteti.

§ 218. a) Kad pridjev stoječi uz imenicu ili za-
mjenicu označuje stalno svojstvo, onda  je  on  atribut*
Primjeri: poštenu  čovjeku treba vjerovati; — slatan  je prsten
skuplji nego srebrn;  — pošto češ mi prodati ono črno  jare? —
evo je došao red i meni jadnome;  — tko se pamctan  togv boji?

149

b) Kad pridjev označuje slučajno 1 prolazno
svojstvo imenice ili zamjenice, on se zove predikatni
atribut. Primjeri: oj Dunave, tiha vodo, Sto ti tako mutna  tečeš?

— dao Bog, sinko, da edrav  otideš i natrag dodeš; — srdit
Marko jezdi niz Kosovo; — pade junak trudan  na postelju; —
gladnu  ču mu hljeba dati; — gospodar slugu nade budna.

Bilješka.  Ime  ^predikatni  atribut* dano je pridjevima u tim pri-
mjerima zato, jer oni služe i predikatu  (t. j. glagolu) za bližu oznaku, t. j.
oni znače, u kakvom se stanju nalazi imenica ili zamjenica u vrijeme, koje
se glagolom izriče.

c) Kad se pridjev dodaje glagolu liti  (jesatn ) ili
drugim glagolima nepotpuna značenja  (§ 151.), onda
je  on  predikat, a svojstvo je sad stalno, sad slučajno i prolazno.
Primjeri: Bog je pravedan;  — Rimljani bijahu hrabri;  — Marko
je jutros bio srdit;  — Živko ostade pošten;  — ova se žena čini
položna ; — vi se gradite pravedni  pred ljudima.

d) Za pridjeve ima još jedno ime: epiteti; ali tim se ne
naznačuje nikakova osobita služba, jer epiteti se zovu oni
atributi, koji se u pjesmama često nalaze  bez prave
potrebe, več poradi pjesničkoga nakita. Epitete imamo na pr.
ove: Ujela  ruka, Ujeli  dvori, cma  zemlja, hladna  voda, jarka
sunce, ravno  polje, rajno  vino, sivi  soko, sitna  knjiga, zelena
gora i t. d. — Odavde se vidi, da je svaki epitet atribut (ali
svaki atribut nije epitet).

Poraba odredenih i neodredenih pridjeva.

§ 219. a) Kad je pridjev atribut,  on odgovara sad na
pitanje kakav?,  sad na pitanje koji?  U prvom se slučaju
uzima neo dre deni-oblik, a u drugome odredeni.  Primjeri:
Veljko je bio tanka  i visoka  struka; — on je čovjek dobra  srca;

— rdav  pjevač i dobru pjesmu rdavo upamti, a dolar  pjevač i
rdavu pjesmu popravi; — donesi mi crveni  pojas (t. j. ima i
drugih pojasa, ali ti mi donesi onaj crveni); — izgubila sam
srebrni  prsten (t. j. imala sam na pr. još dva zlatna prstena, ali
ja sam izgubila onaj od srebra); — u jednoga kralja bila dva
sina: jedan bijaše lukav i nepravedan, a drugi dobar i pravedan;
pošto im otac umre, reče nepravedni pravednome.

Bilješka. Rjede se atribut na pitanje kakav  uzima u odredenom ob-
liku, na pr. ljudi izopačenoga  uma; — koji su čistoga  srca; — pjesma od do-
broga  pjevača nije protivna razumu.

b)  Kad je pridjev predikatni  atribut, on odgovara na
pitanje kakav?  ili na pitanje kako se nalazeči?  te stoji u

neodredenom  obliku; na pr. danas Dunav mutan  teče; _

sinoč Miloje zaspa gladan.

c) Kad je pridjev predikat,  on odgovara na pitanje
kakav  i stoji u neodredenom  obliku; na pr. zec je plašiv ;
— Gundulič postade slavan.

d) Odredeni se oblici obično govore, kad je
pridjev u sveži s pokaznrm i s posvojnim zamjeni-
cama;  na pr. pode, da gladnoj sirotinji nosi taj radosni  glas;

■— ovaj lužni  dogadaj ostat če nam dugo u pameti; — povedoh
sa sobom onoga črnog  psa; — i drugome bi več dosta bilo ova-
koga tešlcog  posla; — pomozi svojemu starorn  prijatelju; — bili
smo kod našega milog  učitelja.

e) Uz neodredene  zamjenice mogu pridjevi stajati u
odredenom i u neodredenom obliku. Primjeri: Stanu je prosio
nekakav bogati  (ili bogat)  trgovac; — to ne može reči nikakav
pametni  (ili pamelan)  čovjek; — svaki pravedni  (ili pravedan)  su-
dija mora to priznati.

§ 220. a) Odredeni  se oblik uzima, kad pridjev s
imenicom čini kojemu predmetu ime.  Tako na pr.
stan svat  je neki osobiti svat medu svatovima, mlada nčdjdja
je osobita nedjelja medu drugima i t. d. Takovi su i primjeri;
Črna Gbra, časni post, Novi Sad, ndvi zdvjet, stan mvjet, slijepi
miš , suha bolest, veliki župan  i t. d. (vidi u § 201 c).

b) Odredeni se oblik mora uzeti u vokativu, kad
je pridjev sam bez imenice;  *na pr. ljubasni!  molim se
Bogu, da ti bude dobro; — nepravdu izmišlja srce tvoje, lukavi!
Tako je isto i: ti to ne znaš, moj dragi!  (gdje je pridjev združen
s posvojnom zamjenicom). Ako li uz pridjev u vokativu stoji
imenica, može oblik biti odreden i modreden; na pr. dobri  čo-
vječe i dobar  čovječe, mladi  junače i mlad  junače.

c) Samo odredeni  oblik uzinla se onda, kad je pri¬
djev sam bez imenice, ali se pr o teže na imeni c u iz
predaš njega dobro po znat  u, na pr. Isus daje pleči, da ga
biju, obraze, da ga priušavaju, lica ne odvrača od sramote i za-
pljuvanja, ali bezuzleni  sve prima drage volje; — kad je Adam
prestupio zapovijest. Božju, nije li ga Bog onda mogao predati
smrti? pa šta bi? pravda Božja izagna nedostojnoga  iz raja.

§ 221. Ima dosta pridjeva, koji su obični samo u jednom
obliku; na pr. pridjevi su bratov, sestrin  neodredeni, a pridjevi
gospodsto , junačk I odredeni (§ 76 a, b). Oni dakle prvi pridjevi
upotrebljavaju se i ondje, gdje bi trebalo uzeti odredeni oblik;
na pr. Krstov  dan, Pčtrov  pdst (vidi u § 220a); a pridjevi kao
gospodsto  i t. d. uzimaju se i ondje, gdje bi imao stajati neod¬
redeni oblik; na pr. ručak im je bio gospbdski;  — ne bojte se,
ja sam domači ; — tko je medu vama prvi?  — vuk ostaja
uvijek divlji.

Pridjevi uz riječi Mo, neMo, ništa  i t. d.

§ 222. Kad se srednji rod pridjeva združi s nominati. om
ili s akuzativom riječi što, nešto, ništa, kgješta, svašta, mnogo,
onda se i pridjev s njima slaže u padežu. Primjeri: da ti je kazao
prorok što veliko,  ne bi li učinio ? — ljudi su ovi bili nešto srednje
izmedu seljaka i vlastela; — ne mogaše kazati ništa bolje ; —
govori se za njim koješta rumo ; — govore za mnom svašta
rdavo;  — ima li još mnogo neuradeno  od toga posla? Ne bi
dobro bilo: što velikoga , nešto srednjega  i t. d.

Bilješka. Ako li pomenute riječi sto, nešto  i t. d. stoje i u drugom
kojem padežu, pridjev stoji u istom padežu; na pr. nijesam se ni nadao ni-
čemu bolj emu ; — tko se dotakne čega nečisto ga,  neka se opere.

O komparativni i superlativu.

§ 22.3. a) Komparativ se uzima, kad se dva predmeta (koji
mogu i u pluralu biti) porede pa se hoče da reče, da se kojo

svojstvo u jednoga nalazi u večoj  m j eri  negoli u drugoga;
na pr. sire  je nebo od mora; — bogatiji  su trgovci od težaka;
— gača  su dvojina nego sam Radojica.

b) Katkad se uzima komparativ u značenju pozitiva zdru-
ženoga s prilogom prilično  ili razmjerno ; na pr. vino se onamo
pije najviše na častima, i to kod bogatijih  (t. j. kod prilično
bogatih ili razmjerno bogatih) ljudi; — to i bolji  učenici teško
shvaeaju. Ovamo idu komparativi više, češče,  koji se mogu upo-
trebljavati a značenju: prilično mnogo, prilično cesto ; na pr. tako
sam čuo od više  ljudi; — znaš li, da me je više  puta strah? —
češče  ču ih opominjati, ako zaborave.

Bilješka. Komparativ hrže  može značiti isto što pozitiv brzo,  na pr. car
se prepadne pa hrže  pošlje shige, daihtraže; — brže  zamijesi bijeloga brašna
i ispeci pogače. Mjesto samota brže  govori se često brže bolje,  na pr. on skoči
pa brže bolje  glavu zabode u snijgg.

162

c) Kad sa prldjev s pridjevom poredi, at oj« oba u kom-
parativu; na pr. sretniji  si nego pametniji.

d) Superlativ se uzima, kad se hoče da kaže, da je koje

svojstvo u največoj mjeri  u predmeta, koji se poredi bar *

s druga dva predmeta; kad velimo na pr. o vaj je hrast najviši,

to znati, da je viši od druga dva ili od drugih pet ili dvadeset
i t. d. — Kad se hode reči, da je koje svojstvo u vrlo ve¬
liko j mjeri,  ali se predmet, u kojega se ono nalazi, ni s čim p'

ne poredi, onda se uzimaju pridjevi složeni s riječcom pre,  na
pr. predobar, prekrasan  i t. d.

e) Dosta se često komparativ i superlativ uzima i od pa-
sivnoga participa; na pr. oni su bogatiji i odjeveniji  (t. j. Ijepše
i bolje odjeveni) od nas; tako je i: obraeovaniji — najobrazovaniji,
poznatiji  — najpoznatiji, ueeniji  — najučeniji, uzvišsniji  — najuzvi-
šeniji  i t. d.

f) Katkad se pridjevi u sva tri stepena slažu s riječcom
po,  koja im značenje malo umanjuje, na pr. podobar, poluliav,
pobočji, ponajstariji, poriajviše  i t. d.

Zamjenice.

O povratnim zamjenioama.

§ 224. a) Protezanje na subjekt kazuje se povratnom za-
mjenicom {sebe, sebi, sobom),  a ne ličnom, bio subjekt makar u
kojem licu ili broju; na pr. ja ču tražiti pomočnika sebi,  a ti
traži sebi;  — radit ču za se;  — pogledaj na se;  — povest čemo
ga sa sobom;  — oni su sebi  trm naškodili; — učenik drži knjigu
pred sobom;  — ljudi sebi  pomažu, kako znadu.

Bilješka. Može se,, istina, reči i: brat je njemu  naškodio, ali tada se
njemu  ne proteze na subjekt (brat),  ved na drugoga nekog, t. j. srriisao je
sasvim drugi, negoli kad se reče: brat je sebi  naškodio.

b) Pripadanje subjektu ne kazuje se zamjenicama moj, tvoj,
njegov, njezin, naš, vaš, njihov,  nego povratnom zamjenicom svoj;
na pr. ja nadoh svoju  knjigu; — ti češ svoja  glavu izgubiti; —

Veljko miluje svoga  prijatelja; — svaka majka želi dobro svojem
djetetu; — radimo za svoj  narod; — molite svoga  oca, da vam
dopusti; — sluge treba da su vjerne svojim  gospodarima.

Bilješka. Rijetko se mjesto svoj  uzima posvojila zamjenica onoga lica,
kojega je subjekt; na pr. ja nadoh moju  knjigu; — sluge treba da su vjerne
njihovim  gospodarima.

153

c) Zamjenice moj, tvoj  i t. d. uzimaju se za pripadanje
riječi istoga lica, koja nije subjekt; na pr. meni je moja  mala
kuča milija nego tuda velika; — seljaci dignu kamen i odnesu
ga na njegovo  mjesto; — taino nam nema naše  vjere.

Bilješka. Moglo bi se takoder redi (ali bi bilo manje obično): meni j«
svoja  kuča milija; — seljaci dignu kamen i odnesu ga) na svoje  mjesto; —
tamo' nam nema svoje  vjere.

O pokaznim zamjenioama.

§ 225. a) Razlika je medu pokaznim zamjenicama ovoj —
taj—onaj , da prva od njih pokazuje ono, što je blizu
onome, koji govori, druga, što je blizu onome, s kim
se govori, a treča, što je daleko i od onoga, koji go¬
vori, i od onoga, s kim se govori.  Ovo vrijedi i za sve
riječi, koje su od tih zamjenica izvedene, na pr. ovaki, taki,
onaki, ovamo, tamo, onamo  i dr. Primjeri: nesretan čovjek na-
mjeri se na svoju sreču, a ona mu reče: »Da sam ja budna
1 ila, ne bi ti dobio ni tih  opanaka*; čovjek je onda upita: „A
tko si ti, da ja ne bih dobio ni ovih  opanaka?" (sreča dakle
veli: tih  ooanaka, t. j. koji su na tebi, a čovjek kaže: ovih  opa¬
naka, t. koji su na meni); — ako Bog da, te ovu  ranu pre¬
bolim, koja je sad na meni, bolje ču se čuvati; — šetajuči se
opazi Stojša u avliji veliku jamu, pa onda reče: a šta je to,  zete ?
kako možeš u svome dvoru trpjeti toliku  propast? zašto to  ne
zaroniš ? — car Dušan loveči po planini ugleda na jednom mjestu,
gdje se grane od drveča i dolje savijaju i gore uzvijaju; kad
dodu na ono  mjesto, a to dijete kod nekoliko ovaca udarilo svoju
5 jekiru u kladu, pa leglo te spava.

b) Zamjenica owy vrlo se rado upotrebljava za
ono, što dalje dolazi u govoru;  na pr. ja ne mogu na
vašu ponudu pristati iz ovih  uzroka: 1. što mi nije potrebno,
2. što bi to bilo na štetu mojim prijateljima i t. d.; — poslije
Dunava ovo  su najznatnije vode u našim zemljama: Sava, Drava,
Drina, Bosna, Morava i t. d.

c) Kad se pokaznom zamjenicom ima pokazati
na što, što je več naprijed u govoru spomenuto,
obično s e uzima  taj;  na pr. Milan nije rado naprijed u boju
trčao, a Miloš je to  najvolio i u torne  nikom nije ustupao; —
kod gdjekojih manastira skupi se o velikim godovima po ne¬
koliko hiljada ljudi; tu  prodaju trgovci različnu robu, tu  se sa-

164

staju kumovi, prijatelji i poznanici. — Rjede se uzima u takovom
dogadaju zamjenica ovaj;  na pr. valja priznati, da je zemlja
okrugla; da bi se još bolje potvrdila ova  istina, navest (temo
neke dokaze; — starješina bi blagoslovio hljebove, pšenicu, vino
i ulje ; ovaj  se stari običaj dodržao do darvas.

d) Zamjenica se onaj  upotrebljava mjesto koje naprijed rečene imenice,
koju bi upravo trebalo ponoviti; na pr. takav bi spisatelj činio mnogo pamet-
nije, da piše narječjem svojim, negoli da kvari i svoje i ono  brače svoje;
— mladiči čestitoga vladanja mili su svakome, a oni  rdava vladanja nikome.

O odnosnim i neodrefienim zamjenicama.

§ 226. a) Zamjenice hoji, lcakav. tlco, što , čiji  mogu se u
nekim osobitim prilikama upotrijebiti u značenju neodredenili
nekoji, nekakav, netko , nešto, nečij.  Primjeri: svi su naši stari
manastiri imali od starine koji  manje, koji  više sela i zemlje; —
carev sin zade s onompapučom ogledojuči svakoj djevojei pa-
puču na nogu, ali kojoj  duga, kojoj  kratka, kojoj  uska, kojoj  ši¬
roka, ne može nijednoj da pristane; — stane dokazivati, da je
naše stanje došlo od kakove  prirodne bolesti; — tko  ovim putem,
a tko  onim ide; — što  lugom, što  pijeskom, su> je oprala: —
d oči če čij  sluga.

Bilješka. Priloži kada, gdje  mogu imati značenje neod reden ih nel ad,
negdje;  na pr. poreza nije svagda jednaka, nego je kad  manja, kad  veča; —
tako se onda po svoj zemlji gdje  manje, gdje  više dogadalo,

b) Zamjenica koji  ima katkad značenje kojigod ; na pr. brat
je mio, koje  vjere bio. — U značenju tkogod , štogod  mogu se
uzeti !  zamjenice tko , što,  pa alco na njima nije sila govora, ne
stoje one tada na prvorne mjestu u rečenici; na pr. može tko  reči,
da ovaj stih nije dobar; — najprije čemo kazati što  o Bosni i
Hercegovini; — sada če tko  pomisliti, da sam ja to učinio; —
ovo je upravo sve za kčer, ali mati ustavi što  i za sebe; — tko
zna bolje, široko mu polje!

§ 227. a) U izričnim, pogodbenim i vremenskim rečenicama
mogu stajati neodredene zamjenice netko, nešto, negdje  i t. d. gdje-
god ih misao ište, ali običnije stoji mjesto njih tko , što, gdje
i t. d. Primjeri: on se ponosi misleči, da je (ne)što  veliko, a
nije ništa; — ako osiromaši brat tvoj i proda (ne)šlo  od imanja
svoga, pomozi mu; — ako je (ne)tko  lud, ne budi mu drug; —
svak bi se smijao, kad bi čuo, da je (nejgdje  i to zanat; —
kad gdje nadoh neku (koju)  pogrješku, ja je ispravih. •

155

b)  Kad je zamjenica čiji (čij)  odnosna, ona se može
protezati samo na riječi mušk'oga roda, koje stoje
u singularu i znače čeljad; na pr. onaj učenik, čija  je
^ ovo knjiga, neka se javi; — blago čovjeku, u čijem  duhu nema

lukavstva; — ovu sam haljinu kupic od trgovca, čiju  robu
svi hvale.

Bilješka. Nije dakle zamjenica čiji  dobro upotrebljena u ovim primje-
•a rima: nakupovao sam svakakvih stvari u trgovaca, čiju  robu svi hvale; —

sjedio sam pod hrastom, čij  se vrh več osušio, več treba reči: u trgovaca,
hoj Hi  robu . . ., pod hrastom, Im j ega  ... Ne valja ni: to je ona seljakinja,
čija  je kči postala gospoda; — sjedio sam pod drvetom, čije  su grane lijep®
ulistale, več treba: seljakinja, koje  kči . . ., pod drvetom, kojega  grane ... .
Ali i gdje je slobodno uzeti čiji,  svagda se mjesto te zamjenice može upotri-
jebiti genitiv zamjenice koji;  dakle sasvim je dobro na pr. onaj učenik, kojega
je ovo knjiga, neka se javi; — ovu sam haljinu kupio u trgovca, kojega  robu
svi hvale.

§ 228. a) Mjesto odnosne zamjenice ledji — ledja—ledje
vrlo se često uzima što,  koje se ne mijenja.  Na pr.
podaj onom čovjeku, što  je donio vreču; — reci onim ljudma,
što  stoje na polju; — teško onoj djevojci, što  ne sluša svoje
majke; — blago djeci, što  slušaju svoje roditelje.

b) Ako ovakovo što  zamjenjuje drugi koji padež osim no¬
minativa, onda mu se još doda zamjenica trečega lica u onom
padež u kome bi bila zamjenica hoji.  Primjeri: to je ona žena,
što  smo je  vidjeli; — dobro je ono vino, što  smo ga  pili; —
izgorješe kuče, što  smo ih  lani gledali; — dodoše k meni ljudi,
što  su im  konji odvedeni; — vidio sam čovjeka, što  su mu  konja
odveli; — je li dobro pero, što njim  pišeš? — nadoh ključ, što
mi ga  zimus nestade.

Bilješka. Ne može s,e uzeti šfo  mjesto genitiva ( kojega , koje, kojih).  kad
mu je značenje posvojno. Vidi primjere u § 204 d.

c) Ako se što  proteže na riječ, koja znači kakovu stvar,
onda se oblici akuzativa i instrumentala od zamjenice trečega
lica mogu izostaviti te ostaje samo što;  na pr. donesi mi nož ?
što  sam jučer kupio; — lijepa je ono knjiga, što  si mi poklonio;
— ljudi u toj zemlji žive dosta nalile na ona vremena, što  pjes-
nici nazivaju zlatnim vijekom; — gdje je lopata, što  se žito
vije?; — donesi mi čekič, što  se konji potkivaju.

d) Kad bi s ovakovim što  imao stajati koji prijedlog, on se
metne iza što  i združi se s potrebnim padežem zamjenice trečega
lica; na pr. rekao mi je čovjek, što  smo s njime  jučer govorili;

156

— gdje je knjiga, što is nje  učiš Citati?; — lade oruge ne bješe
osim one jedne, što unju  udoše učenici; — pohodiše me prija¬
telji, što  sam hod njih  lani bio.

e) Mjesto odnosne zamjenice hoji, hoja  uzima se katkad riječca da; li¬

na pr. u tom narodu nema gotovo čovjeka, da  ne zna Citati i pisati; — nema
vlasti, da  ni j e od Boga; — ima li još koga, da  nije došao?; — nitko ne ostade,
da  nije onamo prešao. Rjede se ovako upotrebljava riječca gdje ; iia pr. poslije
češ sresti drugoga čovjeka, gdje  nosi ribu; — vidite li onu Ženu, gdje  kopa?

§ 229. a) Kad se u rečenici nalazi neodredena
zamjenica, kojoj je na početku ni,  onda glagol mora
biti zanijekan,  na pr. to mu nitko ne  vjeruje; — danas ne
radimo nista-,  — ničemu  se više ne  nadam. Ovo vrijedi i za pri¬
loge, kao što su: nigdje, nihad, nihamo,  i za broj ni jedan,  na pr.
to ne ču nihad  zaboraviti; — ne  uloviše ni jedne  ribe.

b) Katkad se dogada, te koja od pomenutih riječi, što imaju
na početku ni,  znači nešto j e s n o ; u torne dogadaju glagol
nije zanijekan.  Primjeri: on se na me srdi za nista  (t. j. za
malenkost); — u knjiži, koju sam jučer čitao, jezik je nihahav
(t. j. veoma je loš); — takova djela čine nihahvi  (t. j. rdavi)
ljudi; — svijet je stvoren iz ničega  (tu se „ništa“, premda je
„ništa‘, ipak pomišlja kao neko stanje).

§ 230. Kad se prijedlogom hes  hoče osobitom šilom
izreči, da nečega nema, onda uza nj stoje neodredene zamjenice
Uho, ista, ihahav  i t. d. ili nitko, ništa, nihahav  i t. d. ili sov,
tvahi.  Govori se na pr. bez ihakvoga  (ili nihahvoga  ili svakoga)

•traha, — bez ihoje  krivice, — bez nihahvoga  razloga, — bez sve
šale i t. d. Inače se govori naprosto: hes straha, hes šale  i t. d.

Brojevi.

§ 231. a) Dosta se često uzimaju glavni brojevi sami, gdje se misle
ijndi, na pr. dva  bez duše, treči bez glave; — dva  vuku, a četiri  tuku. Ali u
ovakovom je dogadaju za mušku čeljad običnije uzeti brojnu imenicu na -ica,
aa pr. dvojica , trojica  ....

b) Sa zbirnom imenicom trača  mogu se nzimati glavni brojevi, na pr.
i»am pet  brače; — bilo nas je devet  brače. Ali je sasvim dobro reči i: pete¬
rica, devetorica  i t. d. brače. Uz druge zbirne imenice, koje znače mušku če¬
ljad, govore se brojne imenice, na pr. petorica  gospode, troje  momčadi i t. d-

c) Kad se glavni  brojevi pišu ciframa, iza njih se ne bilježi
točka (ako nijesu na svršetku rečenice), a iza rednih  se brojeva
bilježi točka, kad se pišu ciframa. Primjeri: došlo je 20 ljudi i
15 žena; — car Josip II. umrije u Beču 20. veljače 1790. godine.

Bilješka. O brojevima i o njihovu slaganju s imenicama dosta se govori
n § 91—95, u § 190—193 i § 216 b.

157

Glagoli.

Glagoli povratni, prelazni i neprelazn .

§ 232. a) Često prelazni glagoli imaju kao objekt uza se
riječcu se,  i onda se kaže, da su povratni  (refleksivni), jer im
*e radnja povrača  na subjekt; na pr. čuvati se, hvaliti se, odi-
jhvati se, umivati se, varati se, veslliti se  i dr. Kad velimo: čuvam
se,  ili vtiraš se  ili veselimo se,  to je isto, kao da rečemo: čuvam
sebe,  varaš sebe,  veselimo sebe  i t. d:; tu dakle imamo objekt,
kao kad kažemo: čuvam Jcuču,  veselimo roditelje  i t. d.

b) Povratni se glagoli lovu i oni, koji uza se uvijek imaju
riječcu se, mjesto koje se ne može uzeti sebe,  na pr. bojati se,
brinuti se, čuditi se, nddati se, smljati se, šaliti se.

c) Gdjekoji neprelazni glagoli mogu, ali ne moraju ii .ati
uza se riječcu se;  tako imamo na pr. bllstati  i bllstati se, potr-
pjeti  i potrpjeti se, sjtiti  i sjtiti se, sumnjati  i sumnjati se, običi,
bbiknuti  pored bbiči se, bbihmti se  (na pr. ovamo sam dbilcao  do-
laziti ili obilcao sam se), pristbjati  pored pristbjati se  (na pr. okruži
se dvoranima, kako pristoji  čaru ili pristoji  se);

d) Prelazni se glagoli često uzimaju kao neprelazni, bez objekta; tako je
na pr. jučer sam čitao,  — sjutra ču orati  i t. d., tu dakle nema objekta (na
pr. knjigu, njim).  Gdjekoji prelazni glagoli kad stoje ovako bez objekta, mogu
imati uza se riječcu se: bosti se  pored bosti  (na pr. ova se krava bode,  t. j. ne
sebe, več ljude ili druge životinje), grepsti se  pored grepsti  (na pr. ova se  mačka
grebe,  t. j. ne sebe, več ljude ili životinje), garati se  pored gurati  (na pr. ne
guraj se,  t j. ne guraj druge ljude) običati se  ili obreči se  pored obečati, obreči.

e) Obmuti pojav nalazi se takoder u nekih glagola, t. j. glagolu riječca
se  pripada te se i govori s njom, ali i bez nje. Imamo na pr. kretati  pored
krčtati se  (na pr. vojska breče  na put), obdgatiti  pored obdgatiti se  (na pr. vrlo
je obogatio trgujuči), početi, pdčinjati  pored pdčeti se, pdčinjati se  (na pr. tada
pote  borba za slobodu, -n  ovdje počinje  naša livada), svrnuti, svrtičali  pored
svfnuti se, svr&čati se  (na pr. zašto ne svrnete  k nama? — ovamo svračaj,  ju-
nače), učiti  pored učiti se  (na pr. Milan dobro uči).

§ 233. a) Riječca se  upotrebljava se uz prelazne glagole
često, da se naznači nešto, št o biva samo od sebe;  na pr.
drvo se suši,  juha se hladi,  kamen se valja  s brda, kuča se ruši,
mjesec se okreče  oko zemlje, snijeg se topi  i t. d.

b) Riječcom se  uz prelazne glagole izričemo često p a siv,
t. j. radnju, koja ne biva sama od sebe, več joj je
izvor izvana;  na pr. vino se pije,  ovaj se čovjek sove  Petrovič,
ouju se  dobri glasovi i t. d. Takvi su i ovi primjeri: Miloje se

168

izbaei  (t. j. bi izbačen) iz službe; — sjeme pade kraj puta i po-
gazi se;  — rukama apostolskima učiniše se  mnogi znaci i čudesa ;

— dadu  im sena dar tri prstena; — bijeli mu se poharaše  dvori,

9 dnese se  iz riznice blago. . *

Bilješka. Razlika izmedu rečenica pod a) i izmedu onib. pod b) stoji u
torne, Sto se one prve ne mogu pretvoriti u aktivne, a ove se druge mogu.

Mjesto: vino se pije,  — čuju se  dobri glasovi možemo redi; ljudi vino piju,  —
čujemo  dobre glasove i t d. A rečenice: drvo se suši,  — juha se hladi  i t. d.
ne možemo aktivom izreči. Ni u jednima ni u drugima mjesto se  ne može se
ožeti. sebe  (kao u § 232 a).

§ 234. a) Povratni se glagoli često upotrebljavaju u uzaj-
mičnom  (recipročnom) značenju; na pr. ovi se  ljudi miluju
(t. j. jedan drugoga miluje); — mi se pozdravljamo  na ulici (t. j.
pozdravljamo jedan drugoga); — zašto se  stadoste tuči?

b) Kad dolaze jedan do drugoga dva glagola, od kojih i jednome i dru- •
gom pripada riječca se,  ona može uz obadva stajati; na pr. tada se  opet spo-
menuste starati se  za me. Ali češče se  stoji samo uz jedan od takova dva gla¬
gola; na pr. i tako se  upru braniti (mjesto: upru se  braniti se); — bojim se
nasmijati ovdje (mjesto: bojim se  nasmijati se).  — Stanko se  boji i stidi (mjes! :
boji se  i stidi se).

c) Kad treba, da se načini pasiv od neprelaznih gla¬
gola, onda se uzme riječca se;  na pr. kako se tu sjerli?  —•
ovuda se Ide  u selo. — Kad treba izreči pasiv od povratnih
glagola,  oni ostaju bez promjene; na pr. odmah kako p >ne
na brijeg, vidi se crkva; — od takovih pastira ne može se ni-
čemu boljemu ni nadati;  — zato se  tu mora najviše starati,  da
se ništa ne kaže drukčije, nego što jest; — traže, da im se Manja
po ulicama: — to se kaže, kad se raduje,  da je kakav nepo-
voljan posao prošao.

§ 235. a) Rijetko se neprelazni glagoli mogu upotreblir vati
kao prelazni; takovi su trkati  i uskrsnuti;  na pr. djeca Ircu  po
vrtu, Isus uskrse  od mrtvih, — ali i; jučer sam trkao  svoga
konja (t. j gonio ga, da trči), uskrsao  ga Bog. Glagol teči  može
biti i prelazan i neprelazan, ali s razlikom u zračenju; nepre-
lazno tiči  imamo na pr. kad velimo: Drava teče,  dani teku,  a
pr dazno je, kad velimo: teči  kucu, teči  novce (t. j. stjecati).

Bilješka. Neprelazni glagoli leči  (lijčgati), sjesti, Ustati  (ustajati), gorjeti
upotrebljavaju se u p j e srnama kao prelazni; na pr. u večer me  rano lijegaše,
u jutru me  rano ustajaše;  — s desne strane sjede  (Jug Bogdan) zeta Strahiniča
bana ; — bjež’ iz kule, da te  ne gorimo.  Gdješto se tako govori iizvan pjesama.

b) Neki neprelazni glagoli postaju prelazni, kad se slože
s kojim prijedlogom. Na pr. \či — ndči, Vetjeti — preUtjeti, pasti —

159

\

napasti  (na pr. šta si napao  toga čovjeka ?), plakati — bplaltati,
skbati—preskbčiti, stčtti— zastati  (na pr. zastao  ga kod kuče), sjati
— obdsjati, spdvati—uspavati  i dr.

Glagoli trajni i trenutni.

§ 23f>. a) Trajni su glagoli, koji u prezentu mogu
odgovarati na pitanje: što sada radiš?  a infinitivom
mogu biti dopuna glagolima: pbčsti, prčstati.  Trenutni
su oni, s kojima se ne može odgovoriti na rečeno
pitarij e i ko j i ne mogu biti dopuna glagolima pbčeti,
prestati.  Tako je na pr. glagol citati—čltdm  trajan, j er na pitanje:
što sada radiš? može se odgovoriti čitam  i može se reči: počeh

ili prestadoh citati;  a pročitati  je glagol trenutan. j er se na po-
menuto pitanje ne može odgovoriti: pročiiam  i ne može se reči:
počeh (prestadoh) pročitati.

b) Trajni se glagoli dijele u durativne  (neprekidne) i
u iterativne  (učesne). Durativni znače radnju, koja
tečebezprekida, na pr. pUsti , glnuti , letjeti, hvaliti , gUdati,
kupbvati  i t. d., a iterativni su oni, koji znače radnju
s čestim ponavljanjem i prekidima; na pr. polijetati,
izgUdati, zabadati, nalagati , pobolijbvati , izvldčiti  i dr.

' c) Iterativni se glagoli dijele u iterativne I. i II. stepena, a razlika je u
torne, Sto ovi drugi znače ponavljanje u još večoj mjeri; ali je značenje često
zatrto, te znače jedni što i drugi. Iterativni II. stepena izvode se iz iterativnih
I. stepena, a znak itn je -ava-  ili -iva-  pred nastavkom -ti  u infinitivu. Tako
pitMati, dopunjati, izmišljati, pogledati, ponuSati, umiljati se, zatiskati  iterativni
su glagoli 1. Stepena, a II. su stepena puštdvati, dopunjaoati, izmišljavati,
pogledivati, ponuitdvati, umiljdvati se,'zatiskivati.  — Često iterativnoga glagola I.
stepena nema, več samo drugoga; na pr. nema sažaljati, uništati, oživljati,
pokračati, posvečati, primamljati,  več samo sažaljdvati, uništavati, oživljaoati,
pokračicati, posvečimti, primamljivati  i t. d. Često opet prema iterativnome
glagolu I. stepena nema takvoga glagola II. stepena; imamo na pr. zabadati,
nalagati, pogddati, razmatrati,  ali nemarno: zabadavati, nalagavati, pogočtivati,
razmotrivati.

d) I trenutni gdjekoji glagoli mogu biti iterativni, t. j. radnja
im se ponavlja, ali svaki put je trenutna; na pr. pbpucati  (obruči
su popucali, t. j. nekoliko njih, svi jedan za drugim), porazboli-
jevati se  (čeljad su se porazbolijeval^t, t. j. jedno za drugim),
poizvaljivati  (poizvaljivao vjetar drve ta), isprebijati  (isprebijali ljudi
vuka), pozbbati  (ptice su pozobale grožde).

e) Neki se glagoli mogu upotrebljavati i kao trajni i
kao trenutni;  to su ovi: čuti, imenovati, krstiti, pisati, pfste-

IGO

novati, raziimjeti, ručati, tužiti, vdpiti, večerati , vezati, vidjeti , vje-
rovati  i gdjekoji drugi. — Odjelito treba spomenuti glagol kazati ,
koji je i trajan i trenutan u prezentu; u participu prezenta i u
imperfektu je ‘samo trajan, a u ostalim je oblicima samo tre¬
nutan. Glagol dati  je trenutan, a ne dati  je trajan (vidi u
§ 133 d).

§ 237. a) Glagoli bez prijedloga jedni su trajni, a drugi su
trenutni. Trajni su na pr. ptiči, plbsti, cftnuti, tonuti, letjeti, trpjeti,
'hvaliti, nositi , vbditi, čuvati, padati, stavljati, vračati, kupbvati ,
milovati  i t. d., — trenutni su na pr. reči, sjesti, dignuti, viknuti,
Mpiti, piistiti, rbditi, skočiti, vrdtiti  i t. d. Kad se ovi drugi i
njima slični glagoli združe s prijedlozima,, oni ostaju trenutni;
na pr. izreči, bdsjesti, pbdignuti, doviknuti, iskupiti, prepustiti,
porbditi, doskočiti, svrdtiti.  Od onih prvih glagola jedni postaju
trenutni, a drugi ostaju trajni, kad se združe s prijedlozima; na
pr. trenutni su: ispšči, splesti, pbginuti, utbnuti, doUtjeti, pretrpjeti ,
pohvaliti, sačuvati, pokupovati, zamilovati,  — a trajni su: iznositi,
prevoditi, prbpadati, pbstavljati, navračati  i t. d.

b) Ima trajnih i tienutnih glagola, koji su u običaju samo
s prijedlozima združeni: doMčiti  — dokučivati, početi  — pbčinjati,
itzeti — iizimati, pbčinuti — počivati, prionuti  — pridnjati, opkoliti—
opkoljavati , uzvisiti — uzvišivati, poniziti — ponizivati, pribl!,žiti — pri-
bližavati, sprčrniti—sprčmati.  Tako su i vrlo mnogi iterativni gla¬
goli u običaju samo s prijedlozima složeni; na pr. prema vb jati ,
istrčsati, promišljati — promišljavati, dopunjati — dopunjdvati , pokra-
ctvati, obrezivati  nema prostih (bez prijedloga): bijati, tresali i t. d.
Dosta su rijetki iterativi bez prijedloga, na pr. hirati, biv iti, lije-
tati, nočivati, puštavati, ručdvati , svanjivati, večeravati, vjenčavati .

Priloži.

§ 238. a) Priloži ponajviše znače ili način ili mjesto ili
vrij  e m e, t. j. odgovaraju ili na pitanje kako?  (na pr. lijepo
pišeš, veselo  živimo, govorio je latinski)  ili na pitanje gdje?  (na
pr. stajali su vani, tu  sam bio, stani dolje)  ili na pitanje k a d a ?
(na pr. lani  sam bio, onda  su rekli, jutros  je otišla).

Biiješka. Rijetki su priloži, koji odgovaraju na pitanje ko ko?, na pr.
mnogo  sam dobio. mah  sam izgubio, dosta  je trpjela. — Mjesni priloži mogu
odgo varati i na pitanja kam o?, kuda?;  na pr. izidoše van,  skitao se cvuda.

161

♦

b)  Koji priloži znače mjesto ili vrij  e me, oni služe za
bližu oznaku g 1 a g o 1 i m a; a oni, koji znače način, mogu izbliže
označivati glagole, pridjeve i druge priloge  (na pr. lijepo
pišeš, malo  bolji, vrlo  lijepo).

Bilješka. Koji priloži odgovaraju na pitanje koliko?  oni mogu izbliže
označivati imenice, koje stoje u genitivu, na pr. mnogo  ljudi, malo  vode, dosto,
brige, nekoliko  ovaca.

c)  Gdjekoji priloži ne znače ni način ni mjesto ni vrijem e,
več služe za neko osobito isticanje drugim riječima. Takovi su
priloži: bar, IM, cak, eno, eio, evo, gotovo, jedva, jos, mozda,pace,
samo, tahoder, tbbože.  Govori se na pr. daj mi Ur  tn jabuke;
evo  ja vam kažem; to je gotovo  večina; jedva  vidim. ~ Medu ta-
kove priloge ide i niječna riječca ne.

d)  Kad se riječca ne  složi s prilogom malo , izlazi nov prilog
nšmalo  (na pr. ja sam nemalo  kao i ti velik) ili malo ne.  Ovaj
drugi prilog ističe samo glagole, na pr. malo ne  padoh, — malo
me ne  iskara, — malo  u oko ne  udari.

Bilješka. Zato je pogrjeSno: malo ne  svi gradani mišljahu, ili: potrošio
sam malo ne  polovinu novaca. Tu se mora reči: gotovo  ili skoro.

e) Mjesto pridjeva u predikatnoj službi nalazi se katkad prilog. Primjeri:
u obrazu je ban Strahinič sjetno  i neveselo ; — da li znadeš Budimliju Jovu?
je li zdravo,  je 1’ se oženio?; — bolje  je Božič kužan nego južan; — bolje  je
■prazna vreča nego vrag u vreči; — jeste li zdravo  i veselo ?  Prema torne imamo
takoder: lcako  ste?, — kako  su moja brača?

§ 239. a) Priloži buduči partikule (vidi na' str. 4) nemaju
padeža ni brojeva ni roda, ali mogu imati komparativ i super¬
lativ; na pr drago  — drdže  — najdraže , mudro  — mudrije  —
ndjmudrije.  Tako je i č§sto  — češčB  — najčešče , želo  — zalije  —
najžalije, rudo  — radije  — najrddije  (nije dobro: rade  — najrade).

b) Riječ nalik  je prilog i zato se ne mijenja; govori se
dakle: sestra nalik  (a ne: nalika)  na brata, — ili sestre nalik
(a ne: nalike ) na braču Kad bi trebalo tu riječ sklanjati, uzme
se pridjev sličan,  na pr. u gimnazijama i sličnim  školama.

c) Ima dosta priloga, koji su složeni od dvije riječi, od kojih je prva
prijedlog, na pr. bezobzlrks, doduše, ddista, 'isprva, 'iznova, nMrag, naprijed,
ndvlaš, n&polcOn, pogotovu, uveliki, zacijelo, zarana  i t. d.

Prijedlozi.

§ 240. a) Prijedlozi stoječi s kojim padežem najčešče izriču
mjesto i vrij  e me.  Kad se na pr. veli: udosmo u  sobu, osta<*

T. Maretič: Gramatika n


1G2

vih knjigu na  stolu, vrt je *a kučom i t. d., tu se izriče mjesto
a vrjjeme je u primjerima: radit čemo do  noči; doči ču k vama
na  jesen; to se dogodilo o  Uskrsu i t. d.

b) Osim mjesta i vremena izriču prijedlozi zajedno s pa-
dežima i druge oilnošaje medu riječima. Tako imamo društvo,
kad velimo: doči ču s  Milojem, — raskidu:  došao je bez
brata svojega, — s vrhu:  idem po  vodu; — uzrok:  propao je

s  nerada; ne mogu iči zbog  bolesti; — način:  odvedoše ga na  a

šilu, — dopuštanje:  porod  svega velikog trij^a nije mogao to
izraditi, — za m jenu:  platit ču mjesto  Ivana, — poredenje:
konj je brži od  vola.

c) Rjedi su drugi odnošaji, Sto ih prijedlozi zajedno s padežima izriCu.

Takovi bu:  namjena: sve na  slavu Božju činiše, — sredstvo:  javiše mu
preko  poslanika, — protivStina:  uSinio je preko  moje volje, — svojstvo
®ni su od,  boja junači, — pripadanje:  car od  one zemlje, — izuzimanje:
nitko nije znao osim  tebe.

§ 241. a) Nominativ i vokativ nema ju nigda uzu
se prijedloga; svi drugi padeži že sto ih imaju  uza
se;  a lokativ se i ne govori sam, bez prijedloga.

b) Mnogi se prijedlozi slažu samo s jednim  pa¬
de  že  m, na pr. bez, hod, radi  samo s genitivom, — h  samo
s dativom, — hroz  samo s akuzativom, — pri  samo s lokativom;

— neki se slažu po s dva padeža,  takovi su: s,  koji se
slaže s genitivom i instrumentalom, na, o, po s  akuzativom i
g lokativom, medu, nad, pod, pred  s akuzativom i instrumentalom;

— gdjekoji s tri padeža:  u  s genitivom, akuzativom i lo¬
kativom, za  s genitivom, akuzativom i instrumentalom. Ni jedan
ad ovakovih prijedloga ne izriče isto sa dva (a kamoli sa tri)

padeža, več s jednim padežem izriče jedno, s drugim drugo.

i

c) Neki se prijedlozi slažu s glagolima u jednu riječ, na
pr. dbzvati, izmoliti, napisati, odvezati, pbliti, iimrijeti, zabosti

i t. d. U tom poslu prijedlozi služe za to, da značenje glagolu
izbliže odrede. O varno idu i složeni glagoli, kao što su prepisati,
prodltati, rdzbiti,  koji su složeni s takovim prijedlozima, koji sami
ne dolaze nikad ispred kojega padeža. — Da Ima glagola, koji
»u u običaju samo 3 prijedlozima složeni, to j* rečeno u § 237 b.

§ 243. a) Po dva se prijedloga č«sto združuju u jedan, na
pr. ispod, iznad, izmedu, pokraj, nerod.  — Katkad opet koja ime- *

niča s prijedlogom služi kao prijedicg, na pr. uači  Petrova dne,

— uime  poreza plačati, — nadomak  Zagreba.

13 ?

b) Pri jedi oti stoje dosta Cesto ispred priloga; na pr. od
danas do  sjutra, odonda , otkad , otprijc, easvagda ; tako je i ovo:
za dosta  vremena, u mnogo  kuča.

c) Prijedlozi do, po, mjesto, ošini  stoje kal kad pred kojim
padežem, koji je več združen b kojim prijedlogom; na pr. Čekao
je do pred  zoru; — privezati svaki kraj po za  jednu gTanu od
drveta; — oni samo po s  nekoliko momaka otidu; — došao je
na posao s motikom mjesto sa  sjekirom; — bili smo u svim
bučama osim u  ovoj.

d) Prijedlozi stoje katkad pred rečenicom; na pr. ljudi ga
dočekaše i s dobro došao  pozdraviše; — mjesto  da mu se
obraduju,  poplaše se od njega; — i tako Srbi mjesto  što su
se na d ali graniee svoje rasprostraniti, jedva se održe u onome,
što su prije imali; — osim  što nas je pr e var io, sada nas
još i opada.

Bllješka 1. Velika je pogrješka upotrebijavati ovako prijedlog bet  te
redi na pr. doSli su i oni, bez da  su bili pozvani. Ovo treba redi: doSli su,
a nijesu bili pozvani, — ili: premda nijesu bili pozvani.

Bilješka 2. Ne mogu stajati zajedno po dva prijedloga, od kojih svaki
ima u rečeni« svoj padež; zlo bi na pr. bilo: kupio sam za u  Zagrebu za¬
služene novce; — došao s na  šilu dognanim narodom. Treba redi: za  novce
zaslužene u  Zagrebu; — s narodom na  šilu dognanim.

§ 243. a) Riječi do  i osim  mogu se upotrebljavati u izu-
zetnom  značenju, i onda one nijesu prijedlozi, več izuzetni
veznici (vidi u § 165.). Primjeri: nikad se 'ne poplašismo do
nočas; — ne znaju drugo * do  prositi; — nitko ne zna sina do
otac, niti oca tko zna do  sin; — ovaj se rod ničim ne može
istjerati do  mdlitvom i postom; — Bože sačuvaj, da se čim
drugim hvalim osim  krstom; — u dvoru mu nikog nema osim
bolan sluga.

’ b) Riječca po  znači katkad isto što veznik i , na pr. dlaka
po  dlaka, eto bjelača; — doči če jedan po  jedan. To je, kao da
se reče: dlaka i  dlaka, jedan i  jedan. Ne može se dakle reči,
.da je po  ovdje prijedlog i da stoji s nominativom.

c) Ne valja združiti veznikom i onakova dva prijedloga,
koji sa slažu s različnim padežima; bilo bi na pr. vrlo rdavot
t i imm  škole moraju učenici biti pristojni, več se to mora
reči; m (koli  i ievan nje  (škole). Pogrješno bi bilo veznikom i
združiti i onakova dva prijedloga, koji se siata s istim padežem,
ali jedan od njih ima ili obadva imuju saiftp jedan slog; ne bi

*

}64

dakle valjalo: pred  i j A  stolom ima mrvica, — nad  i met'ir.
brdima lete ptice. To treba reči: pred  stolom i pod  njim (stolom),
— nad  brdima i medu  njima (brdima). Samo onakova dva pri-
jedloga mogu se združiti veznikom i, koji se slažu s istim pa-
dežem i oba imaju više od jednoga sloga, na pr. voda na one m
mjestu preko  i izmedu  kamenja leti i uji; — bolovao je prije  i
poslije  našega dolaska. Ali i tu bi običnije bilo: preko  kamenja
i izmedu  njega, — prije  našega dolaska i poslije  njega.

Veznici.

Dioba veznika.

§ 244. a) Veznici se najzgodnije dijele u tri reda. U I. red'
idu veznici, koji služe za usporedno  vezanje rečenica, te se
Koradi toga mogu zvati usporedni;  — u II. red idu veznici,
koji služe za zavi'sno  vezanje rečenica, te se poradi toga mogu
zvati zavisni;  — a u III. red idu oni veznici, koji ne vežu ni
rečenica ni riječi, več samo jače ističu značenje koje re-
čenice ili riječi.

b) U I. red veznika idu ovi: 1. sastavni  (kopulativni)^
2. suprotni  (adversativni), 3. rastavni  (disjunktivni), 4. za¬
ključni  (konkluzivni), 5. izuzetni  (ekskluzivni).

Bilješka. Buduči da se o tim veznicima dosta govorilo u § 163—166.
zato se o njima ne de ovdje govoriti. •

c) U II. red veznika idu ovi: 1. namjerni  (finalni), 2.
vremenski  (temporalni), 8. načinski  ili p or  e db  eni  (mo¬
dalni), 4. izrični  (deklarativni), 5. uzročni  (kauzalni), 6. po-
sljedični  (konsekutivni), 7. pogodbeni  (hipotetični), 8. do-
^pusni  (koncesivni).

Bilješka. Bududi da se o tim veznicima dosta govorilo u § 168—181,
zato se o njima ne de ovdje govoriti,

d) U III. red veznika idu ovi: 1. u pit ni (interogaUvni),
2. u zn o sni (emfatični), 3. uzvični  (eksklamativni), 4. po-
tvrdni  (aseverativni), 5. željni  (optativni).

e) Neki veznici imaju samo po jedno značenje; tako na pr. jer  samo je
uzročni, »ar  samo upitni veznik i t. d. Neki opet mogu imati više značenja od
jednoga; na pr. li  može imati značenje suprotno, namjemo, pogodbeno, upitno,
uzvično; kako  ima značenje namjere, vremena, načina i još značenje izrično v
uzročno i t. d.

Veznici ni. reda.

$  245. a) U p i t n i su veznici da, dd li, Ida, Ida li, li, zar.
— Upitno je da  u primjerima: da  ne češ ]oš biti car nad nama
i zapovijedati nam ? — sveštenik bi ga po svojoj dužnosti pitao,
da  nema na duši kakav grijeh; —• nemam ni sam, koliko mi
treba, a da  dam vama?

Bilješka. Kad ovaj veznik stoji iza glagola bojati se  i drugih stičnoga
enačenja, značenje mu je upravo upitno, premda se to danas slabo osjeds,
na pr. bojao se Miloš, da  Turci ne opaže (t. j. bojao se, ne če li  Turci opa¬
ziti ?); — svi se ukučani poplaše, da  nijesmo oboje nodu umrli (t j. poplaše
-se, nijesmo li  umrli ?).

b) Primjeri za da li, eda, eda li, li: da li  me sad g. Svetič
razumije? — da li  ti nijesam rekao? — eda  mi može tko zabra-
niti? — zapita ih, eda  bi imali što, da mu dadu za jelo; — za
Boga, bako, eda li  ti znaš? —■ zapita ga, eda li  če joj dati; —
jesi li  čuo? — nije li  Veljko ovdje?

c) Veznik zar  se razlikuje od drugih upitnih veznika oso-
bitom svojom porabom, i to ovako: pitajuči s drugim veznicima
ne zna se, kako če odgovoriti onaj, koji je pitan, da li niječno
ali jesno; a zar  kad stoji u jesnom pitanju, očekuje se odgovor
niječan, i obrnuto; na pr. zar  i ti tako misliš? — zar vi  to još
ne znate ?

Bilješka. Rijedca zar  može i ne biti upitni veznik, ved prilog u zna*
čenju: „možda‘, „valjada“; na pr. dodi de zar  i on; — tako jer zar  Bog odredio.

§ 246. a) Uznosni  su veznici lj'd, td\  njima se koja riječ
u rečenici uznosi s osobitom govornom šilom. Na pr. veliš, da
ti to dobro znaš, a ja ti kažem: Ije  ne znaš; — nemoj, brate,
la  dobro nam je obojici; — ta  pomozi, ako si čovjek; — ta  ne
vjerujte svakome sve'.' — Rečeniea, u kojoj je Ije,  svagda je
niječna.

b) Uzvični  su veznici; d, ala, da, e, li, nit.  Primjeri: a za
Boga, tko to lupa? — u da vidiš Jakšiča Stjepana! — ala  imaš
brza konja, gdje ga. dobi? — ala  ženo, lijepo ti je ova livada
pokošena! — da  čudno ti ga prevari! — da  kakva je Roksanda
djevojka! — da  moj vjetre, ne lomi me! — pošto se pobratimiše,
reče mu starac: e  pobratime, sad da se darujemo; — e  brate
moj, šta čemo sad? — čudno li  si ga zapitao! — krasne li  su
ovo livade! — nu  otidi na bijelu kulul  — nu  tako ti Boga, daj
mi reci.

163

Bilješka. Nij« dobro uzlaiatl nu  mjesto no  kao suprotni veznik; na pr..
htio gam mu pomedi, nu  nijesam mogao. Tu je bolje no.

g 247.  Potvrd  ni  su veznici: d'd, dabbgme, ddlcako, ddšto.
Na pr. oni su dabogme  ( dakako , dašio)  bili pametni ljudi, pa su
opet često pogriješili. — Potvrdno da  imamo u odgovorima; na
pr. kada tko pita: jesi li bio u školi? a onaj, koji je upitan,
odgovori: da  (tu se ima dopuniti: bio sam).

Bilježka. Kad u odgovoru ili u opde n pribvatanju tudih riječi stoji da
iza glagola, kojim se odgovara, onda ono znači, da se odgovor ima shvatiti u
p roti vnosa smislu. Na pr. kada tko veli: molim te, donesi mi vina, — a onaj
mn odgovori: hodu d&,  to znači isto, Sto: ne ču; ili na pitanje: jesi li bio u
Ikoli? — odgovor: jasam di  znači isto Sto: nijesam (bio). Ili kad bi tko rekao:
Stojan to jot »e zna; — a drugi kad bi na to dodao: ne zna da,  to bi zna-
čiio: zna.

§ 248. a) Željni  su veznici: da, Ida, kdda (kad), neka (nek).
— Željno da  stoječi sa prezentom kojega glagola znači isto što
imperativ; na pr. sad da  mi kažeš (t. j. kaži mi), gdje su moja
brača; — odmah to da  učinite (t. j. učinite). Kad stoji ovakovo
željno ili imperativno da  s trečim licem, znači isto, što neka ;
na pr. da  Bog blagoslovi! — sjutra da  svi ovamo dodu (t. j.
neka  bta oslovi, — neka  dodu). Željno da  može stajati i s prvim
ličim (kuo i neka);  na pr. o Jovane sinko, da  te pitam, — da
od mo  danas k Milanu. Ovakovo da  može stajati i s kondicio-
nalom te izricati želju; na pr. črne oči, da  bi ne gledale! —
muči, kčeree, da  bi ztaiuknula! — da  bih ja umr’o smrču pra-
vedničkom! U tom dogadaju pred da  može stajati uzvik o,  na pr.
o da  biste zamuknuli!

b) Željno da  može stajati s perfektom, i to kad se izriče
oštra zapovijed;  na pr. da  se nijesi makao odatle! (t. j. ne
makni se), — da  ste odmah to učinili (t. j. učinite).

c) Kad veznik da  stoji s perfektom ili s aoristom, a pred
njim je uzvik o,  onda se izriče žalost,  što se koja stvar
nije drukčije dogodila (a i to je neka želja); na pr. o da  ni¬
jesam juče onamo išao! — o da  umrijeh! — o da  ga nikad
ne vidjeste!

d) Željno eda  imamo, kad velimo na pr. eda  Bog da, te ne
dode! — eda  sunce sine danas! — Željno kada  stoji svagda
e  kondicionalom; na pr. kad  bih ja bio postavljen, da sudim u
ovoj zemlji! — kad  bisle me, bračo, poslušali! — 0 željnom
vezniku neka  vidi u § 146 b.

167

Uzviei,

§ 249. a) Uzviei su rlječi, koje se upotrebljavaju, kad hočemo da očitn-
jemo kakovo čuvstvo: čudo, žalost, bol, gnjev, veselje, zelju, gadenje, takoder
kad koga dolivamo, ili kad se kome odzivamo. Evo običnijih uzvika: Uh, aha,
aj, 5.0, dvoj, di, dedi,  e", #, gU, h&, hSj, iju, ijuju, jdo, jdoh,jyj, kliku, Ule, 3,
‘  d/i, oho, 6j, p% Uh.  Večina ovih uzvika upotrebljava se za različna čuvstva, ne
Bamo za jedno; na pr. do  za žalost, gnjev, veselje, d za čudo, žalost, veselje
dozivanje, dh  za žalost, bol, želju itd.

d) Medu uzvike treba brojiti i ove riječce; ais  (dovikuje se volu, da ge
okrene), č&k, čdk  (tako se zovu kokosi), 'iš  (tako se tjeraju kokoši^ IjSfc (tako  se
(jeraju teliči), v&ž  (tako se tjeraju guske). I ovo su uzviei: el c (kad se hoče

kome da kaže, da ne če dobiti ono, čemu se nada), 7i8j» (kad se hoče da na-
znači brzi skok; na pr. onda ja hop  u vodu!), IPkac  (kad se hoče da naznači,
kako što pada s bukom), /jdskac  (za padanje, na pr. Jjoskac  o zernlju 1), ecizgac
(na pr. zvizgac  bičem! — t. j. da je sve zviznulo).

Sintaksa padeža.

Nominativ.

§ 250.  a)  Nominativ je padež grama ti ifcoga
subjekta; na pr. sunee  grije; — godine  prolaze. U istom
padežu stoji  i predikat, kad je u njemu koja imenica ili
pridjev ili zamjenica ili broj; na pr. Stanko postade trgova\
— Marko ostade siromašan,  — i ja sam netko,  — ja sam drugi
za tobom.

Bilješka. Predikat može stajati i u instrumentalu, na pr. VukaSin po¬
stane kraljem  (vidi u § 285 d).

b) Uz infinitiv može predikat stajati u nominativu, na pr.
nemaš uzroka biti nezadovoljan ; — ništa mu nije smetalo po-
kazivati se sasvim pravi  — biti gradanin dubrovacki  držaše se
za veliku stvar.

Bilješka. Uz infinitiv može predikat stajati i u dativu, na pr. treba mu
najprije postradati i okrMjenu  biti (vidi u § 267 b) i u instrumentalu, na pr.
lasno je pokraj čaša junakom,  biti (vidi u § 285 d).

b  c) Mjesto predikatnog akuzativa ili predikatnog instrumen-

tala (§ 273 b i 285 e) uz glagol zvali  može ono, cime koga
zovu, ako je imenica, stajati u nominativu; na pr. i danas oni
svoga starješinu zovu vojvoda;  — i suho nazva Bog zemlja.

168

Genitiv.

§ 251. Genitiv ponajviše služi za dopunu  različnim rije-
čima, uz koje stoji, a te su rijeCi osobito imenice, pridjevi
i glagoli.  Osobita je služba genitivu partitivna  (ili dijelna),
u kojoj taj padež dopunjava ne samo imenice, pridjeve i glagole,
več i druge riječi. U nekim rijetkim slučajima genitiv je padež
samostalan, t. j. ne dopunjava  druge riječi.

Genitiv uz imenice.

§ 252. a) Genitiv stoječi uz koju imenicu često izriče neko
pripadanje.  Primjeri: dodose pred dvore Bogatoga Gavana;

— sinu sablja Jakšiča Todora ; — u taboru čestitoga lmeza ; —
istočni kraj Dalmacije ; — na vrhu roga  u govečeta; — ne dajte
se opet u jaram ropstva  ubvatiti.

b) Često se ovaki genitiv pripadanja zove subjektivni,
i to zato, jer kad bi se radnja ili stanje [izreklo glagolom, onda
bi imenica, koja je u genitivu, došla u nominativ te bi bila
subjekt.  Subjektivni je genitiv u primjerima: oranje Marka
Kraljeviča  (natpis pjesmi); — poslije smrti čara Dušana ; —•
prije propasti carstva rimskoga.  To se može razvezati u: Marko
Kraljevič  ore; — pošto umrije car Dušan;  — prije nego pro¬
pade carstvo rimsko.

BUješka. Subjektivni je genitiv i u primjerima: stade vika dobrijeh
junaka  (t. j. štadoše vikati dobri junači); — stoji zveka britkijeh sabalja  (t. j.
brilke sablje zveče).

c) Ob j ekti-vni  je genitiv u primjerima: zidanje Bavanice;

— u pisanju pripovijedaka;  — da se okani izmišljavanja novih
riječi.  Taj se genitiv zato zove tako, jer kad bi se radnja izrekla
glagolom, mjesto genitiva bio bi akuzativ, t. j. padež objekta
(vidi u § 271 a); na pr. zidati Davanicu,  — pisati pripovijetke,

— izmišljavati nove riječi.

Bilješka. Rijedak je objektivni genitiv, koji bi stajao u drugom kojem
padežu, a ne u akuzativu, kad bi se radnja glagolom izrekla: na pr. ja ne
mogoh večerati sve od straha malop Radoji.ce  f t. j. strašeči se Rado ice)-,  —
gospodar moj uzima od mene upravljanje kute  it. j. da upravljam lcudom).

§ 253. a) Kad se genitivom pripadanja izriče, čije je što,
onda je p os voj ni genitiv. Takav je genitiv u prva tri primjera
u § 252 a. Posvojni genitiv treba da se zamijeni po-
pvojnim pridjevom,  ako takav pridjev ima i ako je genitiv

169

sam, bez dodatka. Na pr. mjesto: vidio sam kudu Petra  ili krunu
careva  ili knjigu sestre  mnogo ja običnije ■ kuču Petrovu,  krunu
carslcu,  knjigu sestrina.

Blljeska. Najobičniji su naslavci za posvojnč pridjevei -on  (ili -er), -in,
•ji, -ski , na pr. Filtrov, bratov. učiteljevi Srnin, thatrin; Biljt, ioigitjjl; cdrslcl,
gradski, junački, siromašiti  (mjesto juHatsIii, tvrormšeki,  vidi u g. 76 b).

b) Od gdjekojih se imenica ne tvori nikakav posvojni pri-
djev, na pr. od carstvo, crv, prst, sviječa, vrata  i dr. Takove dakle
riječi moraju svagda stajati u genitivu, kad znače pripadanje 5
na pr. ne možemo drukčije redi nego: graniee carstva,  život črvi,
zglavci prsta,  plamen sviječe,  slabost vrata  i t. d.

c) Posvojni se genitiv ne zamjenjuje pridjevom, kad’ se
genitiv sastoji od dvije riječi, koje su ili obje imenice ili je jedna
imenica, a jedna pridjev. Na pr. ne možemo drukčije redi nego:
vidio sam kuču strica Petra-,  — na novcima se vidi kruna
austrijshih careva-,  — sve su to darovi svemogučega Boga  i t. d.

d) Stoji li iza posvojnoga genitiva apozicija ili odnosna
rečenica, onda po pravilu imenica ostaje bez promjene, t. j. ne
mijenja se u pridjev; na pr. u vrijem e Avgusta,  prvoga čara rim-
skoga; — da se ne iskopaju iz zamke davola,  koji ih je ulovio.

§ 254. a) Genitivom se, kad je uza nj kakav atribut, često
izriče svojstvo i potjecanje  (izvor). Primjeri: čovjelc visok,
Ujela lica, črnih brkova;  — djevojka gologlava i kose raspletene;
— konj sive dlake-,  — mladič blage čudi-,  — narod krščanske
vjere-, —  ljudi drugoga jezika;  — djevojka roda junačkoga;  —
ljufii drugoga plemena.

b) U genitivu stoji katkad riječ, koja pokazuje, oda šta je što (genitiv
grade); ni tu ni je imenica. sama, več svagda s atributom. Primjeri: na dolami
toke suha zlata;  — vreteno drva šimširova;  — na vojvodi kalpak svile Ujele.
Obično pred ovakovim genitivom stoji prijedlog od.

Bilješka. Posvojni genitiv i genitivi svojstva, potjecanja i grade nalaze
se katkad u predikatu, a onda subjekt može biti ne samo imenica, več i za-
mjenica. Primjeri: vinograd je Ljutice Bogdana;  — ja sam gospodara Marka
(t. j. njemu pripadam, njegov sam); — vi st.e vesele čudi;  — Hrvati su roda
slavenskoga;  - — grane joj drobnoga bisera.

Partitivni genitiv.

§ 255. a) Kad se ne misli sve ono, šlo znači riječ, koja
stoji u genitivu, ved samo neki dio, onda imamo partitivni

f

170

(dijelni) genitiv. Tak a v genitiv Cesto zavisi o imenicama, na pr.
komad hljeba,  Čaša vina,  Saka vune,  kolo djevojaka,  Četa vojnika,
stado ovaca  1 t. d.

b) Partitivni genitiv zavlsi Cesto o  brojevima;  na pr.
pet djevojaka,  devet Jugoviča,  stotina svaiova  i t. d.; tako je i:
desetak ljudi,  trojica puinika, njih  dvoje i t, d. Isti genitiv zavisi
i o zamjenicama  srednjega roda i o prilozima,  koji znače
koliCinu: št o, nešto, koliko, toliko, ovoliko, oncliko, nekoliko, mnogo,
malo, više, manje,.sila  (§ 198), tole, dosta.  Primjeri: Sto je ruha,
na meni je, što je kruha,  u meni je; — prikupi još nešto Voj¬
nika", —  koliko ljudi,  toliko čudi ; — poslije nekoliko vremena",

— imamo mnogo brige,  a malo mira;  — viSe je dana  nego ko-
basica; — ima za to sila pismenih svjedočanstva;  — ako imaš
iole pameti ; — dosta mi je toga.

c) Isto se nalazi katkad i uz zamjenice ovo, ono, to\  na pr. daj mi malo
hljeba, da pojedem ovo sira;  — on s ono svoje vojske,  što je mogao izvesti,
izide pred Turke; — ne jede ništa za to dana.

d) Partitivni genitiv od ličnih zamjenica stoji uz riječi:
koji, jedan, svaki;  na pr. koja vas  je ono govorila? — on je
jednoga nas  pozdravio; — svakome njih  reci. — Rijedak je ovdje
genitiv od imenica, na pr. zapita ga jedan njegovih učenika.

g 256. a) Uz prelazne glagole objekt stoji u aku-
zativu, kad se misli Citav predmet, a u genitivu
onda, kad se misli samo koji dio.  Velimo: prodaj mi
tvoje vino,  kad se misli sve vino, što ga imaš; — prodaj mi
tvojega vina  velimo onda, kad mislimo: ne sve, što ga imaš, več
samo nešto. Tako je i u primjerima: imam roda  u ovom selu;

— tko ima novaca; —  uzmi graha-,  — da naberem bilja ; —
utočila u vrC vode ; — donesi mi mesa  i hljeba-,  — poželio sam
mira-,  — dugo sam od njih Cekao pomoči ; — kupit ču sijena.

b) Partitivni genitiv stoji uz glagole biti, trajati, teči, ostati,
nestati;  na pr. kad je masla,  nije brašna;  — pa če biti vina  i
duhana ; — dokle traje svijeta;  — dokle teče sunca  i mjeseca ; —
i od tebe ne ostalo traga;  — nesta vina,  nesta razgovora.  I uz
glagol imati, '. kad znači isto što: biti , može stajati ovaki genitiv;
• na pr. u svakom žitu ima kukolja;  — u ouoj šumi ima vulcova.
Sve su to rečenice bez gramatičkoga subjekta (§ 150 c).

Bilješka. Glagol imati  u značenju biti  može se slagati i s nominativom
(kako se i biti  može sl? ga ti); na pr. na onom brdu imaju  tri velika hrasta: —
imaju tjelesa nebeška  i tjelesa semaljska  (t. j. jesu  tri hrasta, — jesu  tjelžsa).

m

o) Povratni glagoli složen! s prijedlogom na  Imaju nza se pnrtitlvni g«*
nitiv; na pr. Idi te se napij vina  / najeli su se jabuka  / —> čuda  se nagle«
dasmo danas; — ako to ufilnU, ne deS se nanositi glave (  •— tko se dima  n«
nadimi, on se vatre  ne nagrlje. —■ Rijetko stoje s ovakovim genitivom povratni
glagoli, koji nijesu složenl s prijedlogom na;  na pr. a fiesto se sunca  ogrijaa;
— pa se mnfio muka ieetokijeh,

e) I glagol trebati  glaže se s genitivom; na pr. ne treba
mi njihovih Tcnjiga;  — tokovih ljudi  treba narodu. Ali ovaj se
glagol može slagati i s nominativom, na pr. ne trebaju mi nji¬
hove knjige  5  — takovi ljudi  trebaju narodu.

Genitiv uz pridjeve i glagole.

§ 257. S genitivom se slaiu pridjevi: pun, sit, gladan, že-
dan , željan, dosiojan, vrijedan ; na pr. tuda koza puna loja;  —■
sit sam ved njegova hljeba;  — vuk vije, Sto je mesa  gladan i
krvi  žedan; — ved sam željan zavidaj a svoga;  — radin je do-
stojan svoje plate;  — vrijedno je vjednoga spomena.

§ 258. a) Genitiv kao dalji objekt  stoji uz glagole, koji
po svojem znadenju stoje u sveži s navedenim pridjevima: na-
puniti  (ispuniti), nasititi, ožednjeti , uželjeti se  (zaželjeti se), ucto-
stbjiti se, vrijediti;  na pr. napunite sudove vode;  — Bog da vas
ispuiji svake radosti;  — nijesam te mesa  nasitio; — ja nijesam
ožednio vina ; — sestra se brata  uželjela; — da se ud&stojite
carstva Božjega;  — vrijedi careva grada.  Prema glagolu nasititi
stažu se s genitivom kao daljim objektom i glagoli 'nahraniti,

napojiti;  na pr. hvala Bogu i čestitom čaru, koji nas je aalirania

hljeba  i napojio vina.  — S glagolom vrijediti  u znadenju je
srodan stajati (stati),  kad se na pr. veli: to stoji silnih novam ,
ili: stoji velike muke.

b) Genitiv kao dalji objekt stoji uz mnoge po¬
vratne glagole, koji značeneko primicanje.  Takovi su:
prhniti se, držati se, latiti se ; — hvatati se  (dohvatiti se, prihva-
titi se); — mašiti se, dotači se  (tičati se), dodjeti se, dodimuti
se;  — dokopati se, dočepati se, dobaviti se.  Primjeri: da se ovoga
posla  primim; — žile se korijena  drže; — čista  se zlata  rda ne
h vata; — nijesam se jabulce  mašio; — dotače se haljine njegove;
— dodirne se rukom ognja;  — ne bi li se dobavio blaga.  —

1 'akva je genitiv i s glagolima: doči, pasti, dopasti, zapasti  u

ovakovim primjerima: ako mu gdjegod ruke  dodem; ■— ako mi

172

padneš šaha , znam, što ču s tobom činih; — eda Bog da, tamnlce
dopao! — kad zapadoh ropstva.  Ovamo ide i izraz: doči kome
glave , t. j. ubiti ga; na pr. Goban tako dode glave  aždaji.

c) Genitiv kao dalji objekt stoji i.s glagolima,
koji znače neko odmieanje ili rastavij  anj  e. Takovi
su: izbaviti, oprostiti , osloboditi ; — lišiti;  — sačuvati ; tako isto
i povratni: izbaviti se, oprostiti se, čuvati se, hloniti se, proči
se, mahnuti se, ohaniti se ; — odreči se, odmetnuti se, odvrči se.
Primjeri: izbavi me muhe;  — tri put si me ropstva  oprostio;

— čuvaj se moga honja ; — prodi se onih ljudi ; — mahni se ti
to ia posla ; — da se ne odmetnete Gospoda Boga svojega;  —
pn se odvrgoše mene.

d) Neko odmieanje znače i glagoli bajati  se, plašiti se,
strašiti se, prepasti se;  — stidjeti se, sramiti se;  na pr. on se
ne boji noga  i ljudi  se ne srami; — prepao sam se toga čovjelia
( i § 261 a).

e) Genitiv se kao dalji objekt nalazi i uz glagole: opomenuti,
opo "enuti se, spomenuti se, sjetiti se;  na pr. opominjuči ih očine
eakletve;  — opomeni se i mene;  — sjetiše se starih vremena.

f) Genitiv se nalazi i uz glagol igrati se;  na pr. da se
igramo slijepoga miša.  Mjesto igrati se  može biti i drugi koji
glagol, kojim se naznačuje kakova igra; na pr. skaču skoka,
meču se kamena.

g) Glagol žaliti  obično se slaže s akuzativom, na pr. žalim izgubljene
no ■■■■;  ali katkad stoji i s genitivom; na pr. žalim izgubljenih novaca.  S ge¬
nitivom se slaže ovaj glagol u sveži: žali Bože,  na pr. žali Bože tolike muke.

—  I prilog žao  ima uža se genitiv; na pr. tada mu je žao  brata bilo. Mjesto
iao je  može se redi rhilo je,  pa se i to slaže s genitivom; na pr. meni ga
je milo.

§ 259. a) Uza sve prelazne glagole, kad su zani-
jekani, objekt stoji u genitivu;  na pr. dogovor Jcuče  ne
obara; — nijesam se jošte oženio ni djevojke  za se isprosio ni
djevojci dao vjere tvrde;  — nijesam našao svoga prstena;  — sli-
jepac ne vidi vedroga neba  ni žarkoga sunca.  Ovo biva, i kad o
kojem zanijekanom glagolu zavisi infinitiv, a tek o ovome objekt;
na pr. ne mogahu puta razaznati ; — ne da mu nijedne riječi  reči.

Bilješka. Mjesto inflnitiva može se uzeti veznik da  s prezentom (na pr.
počeše da dolaze,  ne mogu da nadeni  mjesto: počeše dolaziti,  ne m6gu nači,
vidi u § 323), pa i u tom dogadaju može, ako je glavni glagol zanijekan, objekt
stajati u genitivu, na pr. ne če drugome volje  da kvari; — ne mogn . svojih
poslova  da rade.

17 J

b) Mjegto genitiva uz prelazne zanijekane gla¬
gole može biti i akuzativ; na pr. gradove  i varoši  i mnoge
druge stvari  Bog nije stvorio, nego su ih ljudi načinih; — zašto
mi ne oprostiš grijeh moj?  — ne zažegofie  svijeinjake,  — Oso-
bito često ostaju u akuzativu zamjenice ovo, ono , to,
što;  na pr. koji ovo  ne priznaje i ne vjeruje; — što iskaše, ono
ne dobi; — ja to  ne odobravam; — nadamo se onome, što
ne vidimo.

c) S glagolom ne biti  stoji genitiv, tako isto s glagolom
nemati , kad znači: ne biti. Na pr. u Rimu tada nije bilo nijed-
noga filosofa ; — da mi nije ove nevolje , ja bih to učinio; —
voj-ska odmah pozna, da nema Veljka ; — svako Ture može vezir
biti, a junaka  nema kao Marko.

Bilješka 1. U tim rečenicama nema gramatidkoga  subjekta. Takove
*u rečenice i u § 366 b, ali tamo je partitivni genitiv, a ovdje stoji genitiv po-
radi zanijekanoga glagola. — Rijetko se uz ne biti,  a još rjede uz nemati  go¬
vori nominativ; na pr. u Rimu tada nije bio nijedan filosof;  — s njime nema
nitko  pod čadorom.

Bilješka 2. Kao ne biti  i nemati  slažu se katkad s genitivom zanijekani
glagoli pasivnoga značenja, koji su združeni s riječcom se (§ 283b); na pr.
torne se ni imena  ne zna; — u čara se ne nade junaka;  — nigda se toga
nije vidjelo.

Samostalni genitiv.

§ 260. a) Genitivom se naznaCuje vrijem  e, u koje što
biva; u tom genitivu imenica ne stoji sama, več je združena
ili s atributom ili s apozicijom. Primjeri: šta je bilo ovili dana ;

— Bog ne plača svake subote;  — mi čemo te pohoditi svakoga
mjeseca;  — druge godine  udari grad te pobije polja; — tvoj se
brat rodio sretne noči;  — bio sam u Beču mjeseca septembra.  —
U tim primjerima imenica, koja stoji u genitivu, znači sama
sobom neko vrijeme (dan, noč , godina  i t. d.); rjede stoji druga
kakova riječ, koja svojim trajanjem ispunjava neko vrijeme; na

pr. to se dogodilo francusko-njemačkoga ruta;  — eda bi nam

dobro bilo ovoga svijeta  i onoga.

b} Genitiv se uzima u zakletvama,  kakove su na pr.
Boga  tebi, dakone Stefane! — jeste tako, današnjeg  nam dana!

— nijesam majko, života  mi moga!  — tako mi vjere  t zakona!

— tako vam duše!

c) Genitiv imamo i u čudenju;  na pr. Bože mili, čuda
velikoga,  — dobra konja,  a losa junaka!  — da čudna čovjeka!

174

/

vdihe  li nesrečet  — jao moje šleie  i sramote!  — U sveži s ta-
kovim primjerima stoje i onakovi, u kojima se nešto pokazuje
ili nuda; na pr. evo ti prijatelja!  — eto ti matere!  — eno ti
vode!  — S prilozima evo, eto, eno  može staj ati i nominativ; na
pr. evo ti prijatelj!

i

Genitiv s prijedlozima.

§ 261. Ni s jednim padežom ne slaže se toliko prijedloga
koliko s genitivom. Evo ovi prijedlozi stoje s genitivom: bez,
blizu, do, duž, iz, kod, kraj, mjesto, niže, od, oko (»kolo), osim,
poslije, preko, prije, protin, put, radi, s, sred, u, van, više, vrh, za,
'bog.  Zatim stoje s genitivom ovi sl oženi  prijedlozi: ispod,
i spred, iza  (mjesto: izza), izmedu, iznad, izvan, nakon, pokraj,
poput, poradi, pored, posred, povrh, usred, zaradi.

§ 262. a) Prijedlozi stoječi s genitivom vrlo Cesto znače
mjesto.  Primjeri: kad su svati blizu dvora  bili; — spuštaj grane
do zelene trave ; — to izreče, iz kule  uteče; — ona se izmedu
naroda  nekako ukrade; — i kod nas  je dobra nestalo; — studen
vjetar od istoka  duhnu; — krave riču oko kuče ; — prevest ču ti
anahu preko mora-,  — listak pade s topole-,  — raslo drvo sred
raja-,  — ostani, brate, u nas.

b) Prijedlozi s genitivom mogu značiti i vrijem  e. Pri¬
mjeri: do Božiča  nije ni gladi ni zime; — oni su iz početka  pi¬
sali rdavo; — iza hiše  sinu sunce; — od toga  je doba  živio
mirno kod svoje kuče; — živio je oko polovine  XVII. vijeka; —
poslije boja  kopljem u trnje; — postaraj se, da dodeš prije zime;

— otvorena su vrata jošte s večera;  — kaže mu, da se za života
njegova nikoga ne boji.

c) R askidu  znaCi prijedlog bez\  težko bratu jednom bez
drugoga.

d) U z r o k znače neki prijedlozi s genitivom : predali su
ga iz zavisti ; — črna zemlja ispuca od suše;  — ja ču s tebe
izgubiti glavu; — koji su njega radi  propaii; — zbog sirota
•unče sjaje.

e) Način  je u ovim primjerima: trudio se iz sve snage;

— gledali m is prijcvare  da ga ubiju; — svoga j« prijatelja ljubiG
preko mjere;  — doči ču * dragi volj«;  — ne bi s gorega  bilo.

f) Dopultanje  znače katkad prijedlozi hod  i pored: hod
oružja  i hod honja tvoga  on če te uhvatiti (t. j. premda imaS

oružje i konja .. .); — on je pored svega prevelikega bogatštva
bio vrlo tvrd (t. j. premda je imao preveliko bogatstvo . . .).

g) Zamjenu  znači prijedlog • m j e s t o : mjesto vode  po¬
teče vino.

h) Poredenje  znači prijedlog poput : govoriš poput moga
brata  — i od  uz komparativ: šire je nebo od mora.

§ 283. Prijedtozi stoječi s genitivom mogn značiti i sredstvo  (na pr.
jayiše mu preko poslanilca),  protivštinu  (na pr. to su oni gčinili preko moje
volje-,  — stadoše govoriti protiv vjere krščanske)-,  izuzimanje  (na pr. sve ee
mijenja do volje Božje-,  — nitko drugi nije mogao čuti osim njih dvojice).

§ 264. a) Genitiv s prijedlozima često služi kao dopuna
glagoli  m a. Primjeri: do vas  stoji, da to bude ili da ne bude;

— nije meni do vaš« večere,  več je meni do moje nevolje;  —
izbavi ga od sviju nevolja  (vidi § 258 c); — on če vas sačuvati
oda zla ; — obraz od obraza  stidi se (vidi § 258 d); — od vješta
lovca  plaši se lisica; — zabavio se oko računa;  — trudio se oko
svoja dobra  kao i prije; — otirnaju se oko carstva;  — svadili se
vrapci oko tude prohe;  — što sam junak u Boga  želio; — izmoli
u njega  novaca za put; — u koga  si to kupio?

b) Ovamo idu i primjeri, gdje genitiv s prijedlogom od
stoji uz pasivne oblike  i gdje ima značenje partitivno.
Primjeri: poštovan je bio od svega naroda;  — on je od ljudi  od-
bačen, ali od Boga  izabran; — koji su ondje polomili pa su
poslije od ribara  izvadeni; — dajte nam od ulja  svojega; —- tko
fiije  od ove vode,  opet če ožednjeti. — Partitivni genitiv s pri-
jedlogorn od  rijetko se upotrebljava.

c) Genitiv s prijedlozima služi kao dopuna imenicama  u
ovakim primjerima: kuče od drvela  lako mogu iz^orjeti; — na
glavi mu je vijenac od trnja ; — Moskovi su od boja  junači; —
ja imam kčer od udaje;  — ovo nijesu rane od pr ebola; —  car
od one zemlje  dozove ga preda se; — oj Lazare, od Srbije  glavo!

— gledali smo zidine od nekakve kute;  — odlikovao se u ratu
protiv Turaka.

•tilješka. L' prva dva primjera je genitiv grade  (§ 254b), u tredem,
žetvrtom i petom primjeru je genitiv svojstva  (§ 254a), a u šestom, sedmora
i osmom je genitiv pripadanja (§ 252 a).

d) Rijetko genitiv s prijedlozima služi za dopunu p r i d j #->
vima,  na pr. h o le stan od groznice;  — sjajan poput mjeseca;  —
visok oko metra  i po.

17(5

Dativ.

Dativ uz g-lag-ole.

§ 265. a) Dativom se naznačuje smjer,  osobito uz glagole,
koji znače kakovo micanje;  na pr. dode kuči  oca njezina; —
pa odoše svaki svome dvoru ; — kad ja podem rodu mome\  —
nijesu ih mogli Bogu  obrnuti; — pustit ču te tvojoj majci;  —
stiže bane pitomoj Požezi;  — sve djevojke zemlji  pogledaše; —
bojna kopija zemlji  položiše.

b) Kao dalji objekt  stoji dativ uz mnoge glagole, kakovi
su na pr. davati, govoriti, opraštati, pomagati, služiti , trebati,
uzimati, vjerovati  i t. d. Primjeri: dat ču ti  prsten; — Isus go-
voraše učenicima  često u pričama; — oprosti mi  krivicu moju;

— ljudi treba jedni drugima  da pomažu; — nitko ne može
dvjema gospodarima  služiti; — šta Ham  trebaju svjedoci? —
uzmi djetetu  nož iz ruke; — nemojte svakome  vjerovati.

c) 1 uz mnoge povratne  glagole stoji ovako dativ; takovi
su na pr. bogati se, činiti se, čuditi se, dopadati se, nadati se,
radovati se, smilovati se  i t. d. Primjeri: ne bojte se svojoj glavi;

— meni  se čini ovo ljepše; — mudri se ne čude ničemu\  — to
nam  se dopada; — nadam se sreči ; — radujemo se njegovu
dolasku ; — smiluj mi  se, Bože! — Često se dativ uzima i uz
glagole, koji se u jeziku nalaze i bez riječce se; na pr. htjelo
im  se slobode; — svatko je morao biti veseo, ako mu  se i ne
če; — Ivanu  se na ino ne može; — tko hoče da mu  se vidi,
neka nosi sviječu; — majci  se malo zadrijema; — ne kazuje
baba, kako joj  se snilo, nego kako joj je milo; — moram odmah
otiči, jer mi  se hiti.

Bilješka. Dativ u ovim i sličnim primjerima može se zvati logički
subjekt  (vidi u bilj. § 150c). Svi se navedeni (i slični) primjeri vrlo lako
mogu pretvoriti tako, da imaju pravi gramatički  subjekt, na pr. oni  su
htjeli slobode; — morao je biti veseo, ako (on) i ne če. . |

§ 266. 1 uz glagole biti  ( jesam ), htjeti  stoji dativ; na pr.
šta vam  je ? — ništa mi  nije; — gdje su ti  konji ? — šta če
zanat carevu sinu?  — Glagol biti  s dativom može značiti i manj  e,
na pr. dok je nama  zdravlja i pameti, mi smo kadri upraviti
gradom; — otkud njemu  sve ovo? (u tom primjeru glagol biti
nije izrečen). — Glagol biti  s infinitivom drugoga kojeg
glagola može značiti mogučnost ili moranje,  a u
dativ dolazi riječ, što znači predmet, koji može ili mora. Na

177

pr. da je meni  leči pa umrijeti (t. j. da mogu leči pa umrijeti);

— da je kome  poslušati bilo (t. j. da je tko mogao poslušati);

— kome  je putovati, nije mu vremena drijemati (t. j. tko mora
putovati); — kuda mi  je sad iči najpreče (t. j. kuda moram iči)?

Bilješka. Ove i »lične rečenice nijesu bez subjekta, jer tu infinitiv ima
službu subjekta (vidi u § 149 e).

§ 267. a) U dativu stoji ono, čemu je radnja glagolska na
korist ili na štetu, ugodna mu je ili neugodna;  na
pr. sebi  oreš, sebi  siješ, sebi  češ i žeti; — kupit ču ti  konja; —
da su njemu  dvori poharani; — desila mi  se lijepa prilika; —
čaru  se razboli najmladi sin. Ovamo idu i primjeri, gdje dativ
znači, da je što učinjeno za koga:  skovao sam bolju sablju
boljemu junaku',  — osedlaj mi  konja.

b) Predikat uz infinitiv može stajati u dativu, na pr. treba
mu najprije postradati i okrivljena  biti; — muka se srečnu  ro¬
diti; — to i jest najbolji način edravu  biti; — u ono vrijeme
lasno je bilo biti pjesniku.

Bilješka. Ovakav predikat može stajati i u nominativu (§ 260 b) i u
instrumentalu (§ 285 d).

Dativ uz imenice i pridjeve i neke druge mu službe.

§ 268. a) Dativom se dopunjavaju gdjekoje imenice, da bi
se znalo, na što se protežu; na pr. hvala Bogu  na njegovu daru;
— na čast mu  laž; — nezvanu.gostu  mjesto za vratima; — tvorne
konju  i tvorne junaštvu  svud su brodi, gdjegod dodeš vodi; —
savjet dobrim materama;  — opomena slabim učenicima.

b) Dativ uz imenice često znači pripadanje;  to se vidi
otud, što se takav dativ može zamijeniti posvojnim genitivom
ili posvojnim pridjevom’ (vidi u § 253 a). Primjeri: Milica je
Lazu  (t. j. Lazina)  sudenica; — ja sam rodena sestra Milanu
(t. j. Milanova)',  — ja ne mogu svima  (t. j. sviju)  biti sluga; —
koji ulazi na vrata, jest pastir ovcama  (t. j. ovaca);  — ne budi
svakoj ptici  kobac; — izvadi ga vodi  na obalu; — da ne bi
ostao rob grijehu;  — zrači sunčani več obasjavaju vrhove vi¬
sokim gorama .— Dativ lične zamjenice često znači u re-
čenici isto, kao da stoji posvojna zamjenica;  na pr.
umre Jovo, žalosna mu  (t. j. njegova ) majka; — krepka ti  (t. j.
tvoja)  desna ruka bila; — tamo su mi  dva nejaka brata; —
oni su kao i otac im;  — meni  je otadžbina daleko; — nitko
sebi  zlotvor nije. — Dativ pripadanja može se zvati posvojni.

12

T. Maretič : Gramatika

178

c) Dativ je dopuna različnim pridjevima,  fcakovi su n
primjerima: sirotinjo, i selu  si teška, a kamoli Jcuči,  u kojoj si;

— tko je sebi  zao, kako če drugom  biti dobar? — što je pravo,
i Ib)ju  je drago; — vi nemojte raji  gorki biti, veče raji  vrlo
dobrj bud’te; — knezovi nijesu radi kavzi;  — svagda su bili
protivni luni;  — bit demo ti  pokorni; — milostiv budi meni
grješnome;  — više mu  nijesam čhižan; — vješt poslu ;— sličan
ocu;  — jednaka sestri.

§ '269. a) Dativ se nalazi u zaklet  vam  a: na pr. Boga tebi,
mlad junače! — oj Boga vam.  dva pulnika stara! — tako mi
Zdravlja! — tako ti  sreče!

b) Dativni enklitični oblici mi, ti, nam, vam  Cesto se uzi-
maju, kad se hoče da naznaCi neko čuvstvo i mar prvoga ili
drugoga lica za ono, o Cernu je govor. Takav se dativ zove
etiCki  (t. j. čuvstveni). Primjeri: jesi li mi  zdravo putovao? —
nju mi  pita Gromovnik Ilija; — lijepa ti  konja vidjeh danas;

— što nam  radi Stanko? — ja sam vam  se zaželio majke.

Bilješka. Bez ikakve potrebe govori se katkad dativni enklitični oblik
si,  na pr. težko si  meni bez tebe! — blago li si  njemu!

c) Dativni oblik čemu  (od upitne zamjenice što)  znači svrhu,
u koju biva što; na pr. čemu  trčiš? — čemu  si to ostavila?

Dativ s prijedlozima.

§ 270. a) Najobičniji je prijedlog s dativom h  (ili ka),  drugi su rjedi. —
Prijedlog protiv  upotrebljava se ponajviše s genitivom, ali katkad i s dativom,
na pr. on to uze protiv Bogu  i pravdi.  S dativom se uzima suprot  i nasuprut
(na pr. da se ne bi hvalio suprot meni;  — često je trebalo pletke staviti mt-
suprot pletkama),  ali dbsta rijetko. Slabo se upotrebljava i riječ undtoč  kao
prijedlog s dativom, na pr. vi radite unatoč onome,  što ste obečali.

b) Prijedlog k (ka)  obiCno ima mjesno  značenje; na pr.

, svaka ptica k svome jata  leti; — ka gradu  je glavu okrenuo; —
sve djevojke k nebu  pogledaše. Rijetko se k  upotrebljava za
vrijeme;  na pr. kad je bilo k večeru  (t. j. na veče); — udat
če se k jeseni  (t. j. na jesen). Kao dopunu  imenici vidimo taj
prijedlog s dativom u primjerima: ako imate ljubav k meni;  —
ja ovo činim iz ljubavi k našemu narodnom jeziku.

Akuzaliv,

Akuzativ uz glagole i pridjeve.

§ 271. a) Akuzativ je padež bliž ega o bj ek ta, t. j.
akuzativom se izriče ono, na što prelazi radnja g la-

«

i


*


^gola. Prelaznih glagola ima golemo mnoštvo, kao Sto su u
primjerima: vodim konja , piješ vino,  ljubi prijatelje,  kujemo sabljtt,
pletete vijence,  šiju košulju  i t. d:

Bilješka. Prelazni se glagoli mogu upotrebljavati i bez objekta; na pr
-jučer sam cio dan čitao; — sjutra ču orati; — ovaj vo bode; — moji psi ne
grizu i t. d. Vidi u § 232 d.

b) Gdjekoji glagoli imaju uza se takav objekt, koji je
sadržan več u samoj glagolskoj radnji;  na pr. lov  lo-
više po gori zeleno]; — žetvu  žele tri jetrve; — jad  jadujem,
nikom ne kazujem; — večeraše gospodsku večeru;  — da] račun,
kako si kučio kuču;  — da tihi i mirni život  poživimo u pobož¬
nosti i poštenju; — nekolike je zime  zimovao u nekakoj stijeni;
— putovasmo teške i daleke pide; — vijek  svoj vjekovaše u
postu i u molitvi.

Bilješka. Ovakovi še akuzativ! mnogo uzimaju u pjesmama, ali nijesu
baš neobični ni izvan pjesama.

c) Ima nekoliko glagola, koji se slažu s dativom i s aku-
zativom. Takovi su: dopasti (zapasti), pomoči (pomagati), služiti,
smetati, svjetovati, voljeti.  Primjeri: koliko me  (ili mi)  dopade od
cijeloga kraljevstva; — zapao ga  (ili mu)  je manji dio; — Bog
pomogao sve dobre ljude  (ili svirn dobrim ljudma) ! — služio sam
dobra gospodara  (ili dobra gospodaru ); — koji vas  (ili vama)  smeta,
sagriješit če; —■ svjetujem te  (ili ti),  to daučiniš; — volim brata
nego druga; — mi volimo carstvu nebeskome  nego zemaljskome.

§ 272.  a) Glagoli boljeti , svrbjeti  neprelazni su, pa opet u
akuzativ uz njih dolazi predmet, koji ono osječa, što glagol znači,
na pr. grlo me  boli; — svrbe ga  leda. — I glagol stajati  je ne-
prelazan, ali u prenesenom značenju slaže se s akuzativom, na
pr. koliko te  stoji ta kuča? — ovi me  konji skupo stoje.

Bilješka. Da su glagoli boljeti, svrbjeti, stajati  neprelazni, vidi se otud,
što od njih nema pasivnega participa.

b) Uz neprelazni glagol jesam  stoji akuzativ, ali samb onaa,
kad je taj glagol združen s kakovom imenicom, s kojom zajedno
znači kakovo osje Čanje.  Primjeri: strah je mene-,  — sram ga
bilo; — nije ih  briga; — koliko te  je god volja; — stid ju  je
priznati to.

c) Akuzativ stoji uz pridjeve dužan, voliji  (§ 78 b), na pr.
mi smo mu zato dužni blagodarnost ; — voliji sam brata  za krv¬
nika nego tudina za gospodara; — ja bih derdan  najvolija.

180

Još neke službe akuzativa.

§ 273. a) Glagoli učiti, pitati  mogu imati uza se po dva
akuzativa, jedan znači čeljade, drugi stvar, t. j. jedan odgovara
na pitanje Jcoga?  drugi na pitanje šlo ?  na pr. učitelj je naučio
svqje učenike  nekd nov§ pjesmej  *— ja ču vas  upitati
j ednu  rij  eč, .

b) Neki opet glagoli iniaju uza se po dva akuzativa zato,
jer s jednim nemaju potpuna smisla; jedan im je akuzativ pravi
objekt, drugi se zove predikatni akuzativ.  Takovi su gla¬
goli: činiti, držati, nači. postaviti uzimati, zvati  i slični. Primjeri:
srebrno sedlo ne čini konja  dobra;  — ne držah sebe  do¬
stojna,  da ti dodem; —• kad me globiše, kriva  me  nadoše; —
postaviše ga  pogiavara  gradu; — uzmi mene  gospodara;
— nijednoga čovjeka  ne zovem pogana ili nečista;  — Bog
je mogao njega  stvoriti bezgrješna;  — da ga  metne (postavi)
velikog vezira.

Bilješka 1. Mjesto predikatnoga akuzativa može stajati i instrumenta!
(§ 285 e). Uz glagol zvati  može stajati i nominativ mjesto predikatnog akuzativa
(§ 250c). Kad je taj akuzativ pridjev, on je predikatni atribut (§ 218b).

Bilješka 2. Glagol smatrati  ima ispred predikatnog akuzativa veznik kao,
na pr. on je smatrao sebe kao  nezavisna vladaoca. A može imati i prijedlog
za  (vidi u § 279 a).

§ 274. a) Zamjenički akuzativi što  i to  stoje dosta
če  sto  mjesto drugoga kojeg padeža s prijedlogom. Primjeri:
bojao se, da i njega što  (t. j. u čemu) ne okrive; — to  (t. j. u
tom) je majka Maru poslušala; — to  je njemu dobra sreča bila.
Tako se upotrebljava i akuzativ sve;  na pr. Turctma se učini, da
Živkovie ima sve  (t. j. u svemu) pravo, što govori; — on laže i
ostalo sve  (t. j. u ostalome svemu), što kaže, da je učinio. — Mjesto
genitiva s prijedlogom zbog  ili radi  akuzativ je u primjerima: on
se nešto  zavadio s Milošem; — što  si se zabrinuo?

b) Oblik akuzativa što  ( šta ) često se upotrebljava mjesto
dativa čemu  (o kojem vidi u § 269c); na pr. što  vičeš ovdje? —
šta  se svadate ? (t. j. čemu  vičeš ? čemu  se svadate ?).

§ 275. a) Akuzativom se kazuje mjera,  na pr. kamen
jedan lokat  visok i jednu ped  debeo; — ovo  teži jednu funtu.  —
Istim se padežom izriče i vrijednost;  na pr. ova ura vrijedi
stotinu  kruna; — ovo vrijedi silne novce.

131

b) Akuzativ znači i vrijem  e te odgovara ili na pitanje
kako  d u g o ? ili na pitanje k a d a ?; na pr. on osta neko vrijeme
n Rirnu; — liječio se godinu  dana; — trudili su se čitav dan;

— ustavši on a j čas  vratiše se; — svako jutro  ide u crkvu.

c) Katkad mjesto nominativa od riječi nedjelja, godina ,
mjesec  stoji akuzativ; na pr. nije prošlo ni nedjelju  (i godinu, mje¬
sec)  dana.

Bilješka. Ovo se može reči i: nije prošta ni nedjelja (godina)  dana (nije
prošao ni mjesec  dana). U prvom dakle dogadaju rečenica ima togički, a n
drugom gramatički subjekt. — Tako i od brojeva 100 i 1000 mjesto nomina¬
tiva može stajati akuzativ (vidi u §95d, e); na pr. bilo mu je stotinu  godina;

— osta živih biljadu  vojnika. D tim rečenicama nema subjekta, a sa subjektom
su: bila mu je stotina  godina; — osta živih hiljada,  vojnika. Na to je nalik i
ovo: nestalo mu polovinu  društva (pored: nestala mu polovina  društva).

Akuzativ s prijedlozima.

§ 276. Akuzativ se često upotrebljava s prijedlozima: kron,
-medu, mimo, na, nad, niz, o {ob), po, pod, pred, u, uz, za.

Bilješka 1. Nije dobro slagati prijedlog mimo  s genitivom, na pr. prodoh
mimo njegova vinograda.

Bilješka 2. Prijedlog ob  uzima se samo za vrijeme, i to s imenicama
dan, noč.  Vrlo rijetko stoji ob  s akuzativom u mjesnom značenju, na pr. sjediti
kome ob desnu  ili ob lijevu  stranu. I u mjesnom i u svim drugim značenjima
osim vremenskoga treba svagda uzimati o, a ne ob;  ne valja dakle: udario se
ob  ovaj zid, več treba: o  ovaj zid.

§ 277. a) Izuzevši samo prijedlog po  može akuzativ sa
svakim drugim značiti mjesto.  Primjeri: prodosmo kroz jedno
seb ;  — zamakne medu zgrade,  da traži majku; — prodoh mimo
kuču njegova;  — popni se na brdo;  — brat brata nad jamu  vodi,
ali ga u nju ne tiska; — bukva padne niz brdo;  — objesi pušku
o klin;  — soko se diže pod oblake; —  ne smjedoše pred Marka
izidi; — doveo ga je u svoju kuču;  — može uz drvo  puzati kao
mačka; — sunce zade za goru.

b) S vedinom prijedloga može akuzativ značiti vrijeme.
Primjeri: dodi demo na prolječe;  — ob dan  ide, a ob noč  počiva;

—  po vas dan  marljivo radi; — pod samu zimu  ode u Bosnu;

— dode pred noč  u grad; — tko u Ijeto  ne radi, u zimu  gladuje;

— Radič uz onaj rai  postade kapetan; — vatra za jedan čas
obuznie svu varoš.

c) Društvo  može akuzativ značiti samo s prijedlogom uz;
na pr. uz kriva čovjeka  propadne katkad i prav.

182

d) Svrhu izriče akuzativ s prijedlozima na, po  i za,  na pr.
ova je knjiga napisata narodu na korist ; — car po Marka  opravio
sluge; — pripravi vodu ga umivanje.

e) Uzrok  imamo s prijedlozima krog  (rijetko) i ga,  na piv
konj se krog dlaku  ne hvali, nego krog kr ginu ; — da ne budemo
taženi za današnja bunu.  — Uzrok  je i kad se pita zašto  (t. j.
za što), na pr. zašto  plačeš? — zašto  taj čovjek ne miruje?

Bilješka 1. „Zašto  plačeš?" ne znaoi dakle isto što: »čemu  plačeš?V

— jer onim se pita za uzrok  plača, a ovim za svrhu  (vidi u § 269 c).

Bilješka 2. Kako se mjesto čemu  može (po § 274 b) reči što  ili šia,  tako
se što  ili šia  može uzeti i mjesto zašto,  na pr. što  plačeš? šta  ne mirujete ?

Q Način  izriče akuzativ s prijedlozima na, pod, u.  Pri-
mjeri: na šilu  ga odvedoše; — učinio na brzu ruku-,  — on to-
uze pod šilu ; — to sam obečao pod zakletvu ; — svi u jedan glas:
povikaše; — u jednu ruku  imaš pravo.

g) Zamjenu  može značiti prijedlog za,  na pr. ja ču za te¬
na  mejdan iziči; — dadosmo srebro za olovo.

h) Poredenje  izriče akuzativ ,s prijedlozima mimo  i nad.
Primjeri: vidimo, da je sve to lijepo mimo ista  na svijetu (t. j.
ljepše nego ista); — postao nevaljao mimo sve ostale Jjude ; —
danas nema nada te  junaka; — nema učenika nad učitelja svo¬
jega-, —  misli, da nema pametnijega čovjeka nad njega.

§ 278. a) Nam jenu  imamo s prijedlozima na, u, za.  Pri¬
mjeri: na slavu  Božju učiniše; — dušu svoju da u otkup  za
mnoge; — ja mu napili u zdravlje-,  — ga znak  najtvrde vjere-
zakune mu se živim Bogom.

b) Sredstvo  izriče akuzativ s prijedlozima kroz, o, u.  Pri-
' mjeri: rodoljublje ne rada se s čovjekom, nego se dobiva krog
nauku  i odgojenje;  —na jednoj se vodi umivali, o jedan  se ručnik
otirali; — uzdam se u Boga i u poštene ljude-,  — zvonili su u
Sva zvona.

§ 279. a) Akuzativ s prijedlozima na, o, pod, za  može slu¬
ziti za dopunu glagol  im  a. Primjeri: ustat če djeca na roditelje f.

— mnogi svjedočiše lažno na njega-,  —■ mrzili su na me-,  —
otimlju se o carstvo ; — zavadiše se o kuču  i o vinograd ; —
Bosna pade pod Turke ; — ne brine se ni malo za ovce ; — ga
zdravlje  se pitaju; —'kad  on za to  dozna; — želi Miliču uzeti
za Ženu-,  — držite li još ono za istinu?  — .Austrija ih smalrnšt
za svoje podanike.

183

b) Akuzativ s pnjedlozima na, za  može dopunjavati ime¬
dice:  pokaže svoj gnjev na kneza Šimu;  — na kurjaka  vika, a
lisice meso jedu; — mržnja na grijeh ; — peč za hJjeb ; — sud

• za rakiju; —  to če za me  biti največa sreča.

c) Akuzativ s prijedlozima na, u , za  može dopunjavati pri-
djeve:  hajduk lakom bješe na dukate;  — gotov kao baba na
kar;  — bio je slijep u jedno oko;  — ostane sakat u nogu;  —

• mjesto zgodno za vojska;  — knjiga vrlo važna za naš jezik.

\7okativ.

§ 280. a) U ovom padežu stoji predmet, koji se zove; na
pr. smiluj se, Bože,  meni grješnome! — o sokole,  kakvo sam ti
dobro učinio? — zla ti sreča, neznani junače!

b) Kad je vokativ u sredini  rečenice, piše se zarez pred
njim i za njim; kad je na kraju  rečenice, piše se pred njim
zarez, a za njim uzvičnik; kad je na početku  rečenice, onda
se za njim piše zarez, ako je vokativ u tješnjoj sveži s ostalom
rečenicom; ako li je iza takvoga vokativa mali odmoru govoru,
onda se iza njega piše uzvičnik, na pr. Gospodo! Nitko pametan
ne misli, da je sve zlato, što se sja.

c) U pjesmama se često uzima vokativ mjesto nominativa;
na pr. mače vojsku herceže Stjepane;  — opremi se Strahiniču
bane;  — te je Vtiče  knjigu proučio; — jedno bješe Vukašine
kralju.  Ovaki se vokativ ne odvaja nikakvim razgotkom od
ostalih riječi

Lokativ sam i s prijedlozima.

§ 281. a) U starom se jeziku lokativ upotrebljavao i sam,
bez prijedloga; danas od te porabe ima samo nekoliko tragova u
riječima, lcoje su postale priloži: gore, dolje, zimi, Ijeti, lani , ono-
mddne  (postalo od onomdne,  t. j. onom dne , pa je medu m  i d  došlo
nepostojano a), dnomlani.  Sve su ovo u davnini bili lokativi sing.

* b) S lokativom se slažu prijedlozi: na, o, po, prema, pri, u.

Bilješka 1. Mjesto o,  kad stoji s lokativom, ne valja nikad uzimati ob,
ni ispred vokala; ne valja na pr. ob  ovom poslu, ob  istini, več treba da bude;
o ovom poslu, o  istini i t, d. Vidi 2. bilj. § 276.

Bilj'eška 2. Prijedlog po  s lokativom nije dobro uzimati uz pasivne
oblike mjesto prijedloga od  s genitivom; nije dobro na pr. pjesme sakupljene
po Vuku Karadžiču;  — kuča sagradena po domačim majstorima; več  treba
od  Vuka Kuradžiča, — od  domačih majstora.

184

§ 282. a) Lokativ sa svima svojim prijedlozima može zna¬
čiti mjesto.  Primjeri; Bog na nebu ,  a car na zemlji-,  — novo
sito o Klinu  visi; — oblak se vije po nebu;  — ovdje se ustavi
prema vojsci austrijslcoj ; — pas leži pri vratima ; — bio sam u crkvi.

b) Vrijem  e izriče lokativ s prijedlozima: na, o, po, u.
Primjeri: Srbi na svršetku  1806. godine udu u Biograd; — da
ti meni o jeseni  dodeš; — po smrti  nema kajanja; — dogodi
se u jutru.

c) Način  se nalazi u ovakim primjerima s prijedlozima
na, u:  skaču na jednoj noži ; — to se govori u šali;  — da se
u zdravlju  opet sastanemo.

d) Dopuštanje  može katkad značiti lokativ s prijedlogom
pri :  on pri svemu svome obricanju  ništa nije učinio (t. j. premda
'e obricao).

e) Poredenje  može značiti lokativ s prijedlogom prema:
jadan je prema njemu  Marko.

f) Sredstvo  se nalazi u ovakim primjerima s prijed¬
logom po:  posla Marku knjigu po Tataru ; — po poruhama  vuci
mesa ne jedu.

§ 283. a) Lokativ s prijedlozima na, o, po, u  služi za do-
punu glagolima:  bolje je na mekinjama  dobiti nego na zlatu
štetovati; — djevojka im je zahvalila na ljubavi  i na prijateljstvu;

— ne živi čovjek o samom hljebu ; — zašto mu radite o glavi?

—  to se po sebi  razumije; — Roksandu ču po bradi  poznati; —
valjalo bi, da se u torne  ugledaju na nj; — promijeni se u licu.

b) S prijedlozima po, prema, u  može lokativ služiti za do-
punu i menicam  a:  moj po Bogu  brate! — on mi je rod po
Krvi;  — ljubav prema narodu;  — imao je mnogo štete u stoci ;

— u pidu  su teške pijanice, a u kavzi  ljute kavgadžije.

i c) S prijedlozima po, u  može lokativ biti dopuna pridje-
vima:  po srcu  i po tjelesnom junaštvu bio je najslavniji; —
m struku je  tanka i visoka; — « ovome poslu  vješt čovjek.

Instrumental.

§ 28L. a) Ovaj padež često ima mjesno  značenje te od-
govaiu ua pitanje huda?  na pr. on otide mnljom  i svijetom;  —
Dunavom  plovi lada; — ševe nebom  lete. Rijetko odgovara in-
st umental u svojemu mjesnom značenju na pitanje gdje;  na pr.
kad su bili poljem -.i roki j cm ; — netko pjeva drumom ,

186

b) Instrumenti može značiti i vrijeme,  kada Sto biva:
cvijet, koji se nočn  razvija; — nedjeljom  idu u crkvu; — otpu-
tovat ču zorom ; — časom  vedro, a časom  oblačno. S imenicama,

° koje stoje u instrumentalu vremena, nije dobro uzimati pridjev;

nije dobro na pr to možemo očekivati svakim danom,  več treba
reči: svaki dan  (§ 275b).

c) Instrumentalom se izriče or ude ili sredstvo;  na pr.
trava se srpom  žanje; — jednu vojsku buzdovanom  bije, drugu
vojsku britkom sabljom  siječe; —• sviječom  je slamu zapalio; —
često olcom  pogleduje; — progovori gromovitim glasom ; — neka
prosi, nek se hljebom  hrani; — mlijekom  vas napojih; — glavom
če svojom  platiti; — narod če napuniti kulu novim žitom.

d) Često instrumental znači način  te odgovara na pitanje
kako?  ili koliko?  Na pr. redom  rda po družini hoda; — šapaiom
zbori sirotinja; — kiša pada kapljicama , pak napada lokvicama;

— skakavci jatima  doliječu iz Azije; — car ih je glavom  po-
hodio; — podajte joj dvojlnom  onoliko.

Bilješka. Ovaj se instrumental nalazi od nekih imeniea, koje nemaju
osim toga padeža nijednoga drugog; na pr. tonom  tone, tonuči besjedi; —
vrata otvorena širom;  — ode kradom;  — poredom  se u vodenici melje.

§ 285. a) Instrumental može biti dalji objekt  različnim
glagoli  m a. Primjeri: pismo ovim riječima  završuje; — poči-
njaše se dvjema molitvama;  — siromah se oženio gospodom;  —
Jovan mu se Bogom  kunijaše; — Bog se brine sirotama;  —
Solomun se proslavi svojom mudrosti;  — koji dobro upravljaju
svojim kačama;  — polje nam je rodilo pšenicom;  —• ni luk jeo
ni lakom  vonjao; — narod uskipi osvetom;  — čudom  se začudiše;

— klonuo duhom ; — Ij.ubi Boga svim srcem svojim.

b) Rijetko se upotrebljava instrumental uz pasivne glagolske oblike; na
pr. koji su posvečeni Bogom očem  i održani Isusom Hristom.

c) Instrumental služi često za dopunu pridjevima,  katkad
i imenicama:  budite zadovoljni svojom platom;  — izobilan
sam radošču;  — blago vama, koji ste siromašni duhom;  —•

B  starješina nije svagda godinama  najstariji u kuči; — ne budite

djeca umom.  Nate  su prim j ere nalik i ovi: koji je bio rodom  Bu-
garin; — on je moj Bogom  pobratim; — kaluder imenom  Maksim.

d) Imenice, koje su dio predikata, stoje ne samo u nomi-

• nalivu (§ 250a), nego i u instrumentalu. Tako je na pr. car ti

bijah, dok djevojkom  bijah; — Vukašin postane kraljem;  — lasno
je pokraj čaša junakom  biti; — tko se ovcom  učini, kurjači ga
izjedu; — Dušan se nazove carem srpsldm;  — njihova se do-

1SG

movina prozvala Hrvatskom.  — Rijetko u ovom poslu stoji sam
pridjev: ova se zemlja upravo može nazvati roduom.

e) Uz glagole črniti, postaviti, svati  i druge slična značenja
stoje (po § 273 b) po dva akuzativa. Mjesto predikatnog akuzativa
stoji cesto predikatni instrumental:  učini ga družba sta-
rješinom;  — tko je mene postavio sudijom  nad vama? — tudu
majku majlcom  zoveš; — dadu mu otvoreno pismo, u kome ga
naimenuju vojvodom.  — U ovoj se službi nalazi i sam pridjev:
što me zoveš blagim?

§ 286. Kad se riječju kao  izriče svojstvo,  te ona stoji
ispred nominativa ili akuzativa, onda se mjesto ta dva padeža
može uzeti inslrumcntal, ali onda se kao  izostavlja. Govori se
na pr. došao si k nama kao gost;  — ude kao kadet  u regementu;
— žene, koje su kao djcvojkc  bile dobre; — da je vidimo kao
nevjestu;  — odvedoše ga kao roba.  To se može reči: došao si
k nama gostom;  — ude kadetom  u regementu; — žene, koje su
djcvojkama  bile dobre; — da je vidimo nevjcstom;  — odvedoše
ga robom.  Tako je i ovo: potkuj i mene, mladi junače, neka
bih konjem  u goru utekla, t. j. kao konj.

Bilješka. Ako riječca kao  služi za to, da se izreče poredenje,  onda
se ona ne može izostaviti, niti se može mjesto nominativa i akuzativa uzeti
instrumental; na pr. Luka je bogat kao  Marko; — ljubio sam ga kao  brata.

Instrumental s prijedlozima.

§ 287. S instrumentalom se slažu prijedlozi medu, nad,
pod, pred, s  ( sa ), za.

Bilješka. Mjesto s ili sa  govori se katkad su,  na pr, su dva su  tri
drfiga, — su  čim. Ovo se su  nalazi i u nekim složenim riječma, na pr. sukobiti,
siikrvica, siilud, sumrak.  Mjesto onoga s  ili sa,  što se slaže s genivom, ne
može se uzeti su.

§ 288. a) Instrumental sa svima svojim prijedlozima osim
s prijedlogom s  može značiti mjesto.  Primjeri: dva su bora
naporedo rasla, medu njima  tankovrha jela; — 'nad vodom  je
lice ogledao; — teško nogama pod ludom glavom;  — pred kučom
stoječi pjevaju; — nezvanu gostu mjesto za vratima.

b) Instrumental s prijedlozima pred, za,  a katkad i s pri¬
jedlozima pod,  s može značiti vrijeme.  Primjeri: rnolio se Bogu
pred jelom  i poslije jela; — puče puška, puče za njom  druga;
— ne valja pod službom Božjom  drijemati; — tako sa svršetkom
jeseni svrši se prva godina ovoga vojevanja.

18 J

c) Instrumental s prijedlogom s  može značiti društvo  i
neku zajednicu: tu je malo počinuo s vojskom;  — gora se s gorom
ne sastaje, a čovjek s čovjekom  vazda; — knjigonoša do&e s ovom

« Jcnjigom  u Loznicu', — djevojke s vijencima  na glavi.

d) S istim prijedlogom instrumental Cesto znaCi i n a Cin:
sa srnama  pročitah žalosno to pismo; — s največim veseljem
odoše u grad; — ova je kuča s pravdom  stečena; — s neis-

^ kazanom hrabrošču  vojevao je nekoliko godina.

e) S istim prijedlogom može instrumental značiti i raskidu,
ali samo uz glagole rastaviii, rastati se, oprostiti se,  na pr. ako
si me s konjem  rastavio, sa sabljom  me rastavio nijesi; — jučer
sam se oprostio (rastao) sa svojim prijateljema.

Bilješka. Pogrješka je uzimati instrumental s prijedlogom s za izricanje
oruda ili sredstva; ne valja na pr. odreži s nosem,  taknuo ga s palicom,  več
mora bili sam instrumental: nožem, palicom.  — Druga je pogrješka izostavljati
s pred instrumentalom načina, na pr. odoše največim veseljem.

§ ‘289. a) Instrumental s prijedlozima nad, pod, s  može
služiti za dopunu glagolima.  Primjeri: da on caruje nad nama ;

— zakon vlada nad čovjekom;  — šta ti razumiješ pod mudrom
politikom ?  — Mlečiči su to zaprijetili pod smrtnom kazni;  —
činite sa mnom , šta hočete; — koji se s knjigama  zabavlja; —
da se s tobom  djeca podruguju; — ovaj Covjek trguje s vinom;

— težio je za narodnom koristi;  — idi za svojim poslom.

Bilješka. U pnmjerima, gdje su glagoli zabavljali se, podrugivati se,
trgovati,  dobar bi bio i sam instrumental bez prijedloga s.

b) Instrumental s prijedlozima nad, za  može služili za do¬
punu imenicaraa:  nitko dosad nije bio nada mnom  gospodar;

— tko je bio upravitelj nad tom vojskom ?  — prevelika želja
za blagom  mnoge je upropastila; — spopade ih žeda za osvetom.

e) Vrlo rijetko instrumental s kojim prijedlogom služi za dopunu pri-
djevima.  To imamo u primjeru: jeste li zadovoljni s tom plačom?  Tu bi
mogao biti i sam instrumental (§ 285c).

Sintaksa glagolskih oblika.

Prezent.

Prezent za sadašnjost.

e

§ 290. a). Govori li se o Čemu, št o do ista jest u
v rijem e, kad se govori,  onda je to prava sadašnjost. Ako
na pr. na pitanje: „Što sada radi tvoj bratt“‘ ja odgovorim: „ Cita

188

narodne pjesme", ondaje to prava sadašnjost,  j er u vrijeme,
dok sam pitan i dok odgovaram, brat moj doista to čini.

b) Govori li se o čemu, što se dogada svagda, kadgod
se prilika desi  (dakle i u sadašnjosti i u prošlosti i u bu-
dučnosti), onda je to neprava sadašnjost. Ako na pr. kažem
kome: „Moj brat rado čila  narodne pjesme“ i s time mislim
reči, da on to čini, kadgod se prilika desi, pa da je on i dosad
narodne pjesme rado čitao te če ih i odsad rado čitati, onda je
to neprava sadašnjost  iii neodredeuo vrijeme.

Bilješka. Kad neprava sadašnjost znači dogadaje ne samo u sadaš¬
njosti, nego i u prošlosti i u bududnosti (kadgod se prilika desi), zato se ne treba
■čuditi, što se za nepravu sadašnjost ne uzima samo p rez e n t, t. j. sadašnje
vrijeme, nego i aorist i perfekt  (vidi u § 298b i 304b), t. j. prošla vremena,
pa i futur  (vidi h  § 316b), t. j. buduče vrijeme. — Za čistu, pravu  sa¬
dašnjost ne može se uzeti ni aorist ni perfekt ni futur.

c) Za pravu sadašnjost  može se upotrijebiti prezent
samo trajnih  glagola, na pr. kisa pada-,  — kiša ne pada ; —
pada  li kiša?

§ 291. a) Za nepravu sadašnjost  uzima se prezent i
trajnih i trenutnih glagola bez razlike u značenju. Osobito lijepo
' vfdi se to u p o slo vicam  a, na pr. zrela vočka sama pada;  —
prijatelj se u nevolji poznaje;  — ralo i motika svijet hrani;  —
ruka ruku pore,  a obraz obadvije; — vino i mudroga pobudah;

— Voda svašto opere  do pogana jezika; — nebojšu najprije psi
vjedu ; — potajni ugljen najgore ožeže.

b) I izvan poslovica upotrebljava se prezent i trajnih i tre¬
nutnih glagola za,nepravu sadašnjost,  na pr. mnogi ljudi
mnogo rade  i štede,  pa opet ostaju  siromašni; — nitko ne lijeva
nova vina u mjehove stare, inače novo vino prodre  mjehove i
vino se prolije  i mjehovi propadnu.

b) Prezent od trajnih i od trenutnih glagola uzima se za
nepravu sadašnjost i u zavisnim rečenicama;  na pr. tko
se boji  vrabaea, nek ne sije proje; — ne niči,'>gdje te ne siju;

— kad čovjek tone , i za gvožde se hvata; — pokvarit češ se u
zlu društvu, jer čovjek obično lakše prima  zlo nego dobro; —
ne zove se pijanica onaj, koji mnogo popije,  nego onaj, koji se
opije;  — poslije Preobraženja kažu, da se i na zemlji sve pre¬
obrazi  i gora počne  žutjeti.

d) Često se uzima izmiješano prezent trajnih i trenutnih
glagola za nepravu sadašnjost.  Primjeri: rdav pjevač i

18 »

dobru pjesmu rdavo upaviti  i pokvareno je drugome pjeva  i ka-
zuje,  a dobar pjevač i rdavu pjesmu popravi  prema ostalim pjes-
mama, koje on zna; — kad tko putuje  po onim krajevima, on
ide  na konak u selo, gdje ga zastane  mrak, pred najbolju kudu,
pa pita,  može li nočiti, a domačin mu ili drugi tko iz kuče od¬
govori:  „Možeš, brate, s drage volje" ili mu kaže,  da ne može, jer
nema na pr. sijena za konja ili drugo što, pa ga uputi,  gdje može,

Prezent za prošlost.

§ 292. a) Historieki prezent zove se on a j, koji se
upotrebljava u pripovijedanju prošlih dogadaja.
Takav InAorički prezent vrlo je običan od trenutnih glagola, i
to u glavnim, u odnosnim i u vremenskim  rečenicama;
na pr. Stefan Dušan, car srpski, uzme  od Grka Mačedoniju, Te-
saliju, Etoliju, Akarnaniju, Epir i Arnautsku i nazove  se earem.
On rašireno, a neutvrdeno carstvo razdijeli  na vojvode i knezove,
kojd njegov osamnaestoljetni sin i nasljednik Uroš ne hude  kadar
pod uzdom držati, nego ostanu  svaki po sebi, i još Vukašin naj-
silniji izmedu njih ne mareči za Uroša postane  kraljem. U tom
Turci navale  na srpsko domačim neslogama razdrto carstvo. Kad
Vukašin braneči od Turaka svoje kraljevstvo izgubi  život, onda
stupi  na prijestol srpski knez Lazar, koji 1389. godine na polju
Kosovu završi  srpsko carstvo i kraljevstvo. Po smrti Lazarevoj
postane  srpsko despotstvo pod turskom vladom, no i njega Turci
naskoro pretjeraju  iz Srbije u Srijem, a ondje se po tom i zata¬
rnam.  I tako Turci malo po malo sasvim obladaju  svom Srbijom
i Bosnom i Hercegovinom.

b) Historieki prezent od trenutnih glagola običan je i u
posljedičnim  rečenicama"; na pr. ove Turke Miloš tako opkoli
i stijesni, da se sutra dan predadu  i potoke  oružje; — srknuvš;
vruča jela tako se ožeže, da mu suze udare ; — tako se poplašf,.
da stanu  govoriti i spremati se, da bježe.

c) Rijetko se pomenuti oblik uzima u dopusnira, uzročnim i n
pogodbenim  rečenicama: na Drini su ovoga ljeta Bošnjacima i Francuz;
pomagali, ali se Srbi održe, premda izgube  nekoliko znatnih ljudi; — produ
s mirom kr jz 'Turke, jer nigdje puška ne puhne  j — zaluta gladan vuk u selo
i da se ne strče  ljudi te ga ne ubiju,  bilo'bi zlo. U ovim i sličnim piimjerima
mjesto prezenta običniji bi bio aorist ili perfekt (dakle; izgubiše  ili izgubili m
mje.rio izgube  i t. d.).

d) U izričnim  rečenicama ne upotrebljava se prezent historički od
trenutnih glagola; bilo bi na pr. vrlo neobično: kad knez to vidi, pomisli, da
ljudi poljegnu  u pianinu, več treba: da pobjegoše  ili: da su pobjegli  itd.

190

§ 293. a) Historifikt prezent od trenutnih glagola u n a-
rodnim pjesmama  se ne upotrebljava, več one mjesto njega
uzimaju prezent od trajnih glagola. Primjeri: lcnjigu piše  Žura
Vukašine u bijelu Skadru na Bojani, te je šalje  na Hercegovinu
bijelome gradu Pirlitorii Vidosavi ljubi Momeilovoj, tajno piše,  a
tajno joj šalje,  u knjiži joj ovako besjedi ; — vino piju  Senjani
junači na kapiji Senja bijeloga, med njima je  barjak sav od svile,
vjetar duše  pak harjakom njiše.

b) Prezent trajnih glagola nalazi se za prošle dogadaje dosta
cesto i u p r i p o v i j e d a n j u, ali tu treba da je pomiješan
s drugim oblicima, kojima se izriče prošlost: kad je bilo oko
ponoči, ali kurjači zaurlaju, a psi zalaju; kurjači govore  svojim
j zikom: „Možemo li doči, da učinimo štetu, pa če biti mesa i
vama? a psi odgovaraju  svojim jezikom: „Dodite, da bismo se i
mi najeli;" a to gazda sve sluša  i raz umij e ; —- usta čoban, usta
i djevojka, pa se staše opremati na jezero; čoban je  veseo,
veseliji nego igda, a' djevojka tužna, suze prolijeva,  pa je čoban
tješi ; — oni njega puste, te otide kuči; kad tamo dode, a to
ima  što vidjeti: skupili se ljudi iz obližnjih sela oko kuče, a iz
daljnih jednako dolase  pa vicu,  da im je velika poreza; — pode
unutra; kad on unutra, a to na vatri veliki kazan, kuha  se u
njemu večera, a pored vatre sjedi  domačin.

§ 294. a) Kad je u glavnoj rečenici prošlost dovoljno naznačena, onda
se prošlost u zavisnim rečenicama  može izricati prezentom trajnih
glagola. Dobro je na pr. reči: slugama i služkinjama, što darove donose,  davalo
se što, da piju. Tu oblik donose  ne znači, što je sada, več što je bilo, t. j. kao
da se veli: donošahu  ili: donosili su\  a to je zato, jer je prošlost u glavnoj
rečenici naznačena oblikom davalo se.  Drugi primjeri: razumjevši, šta je bilo,
naklopi se i on za onima, što bježe  (t. j. što su bježali); — stanu ljude globlja-
vati i iskati što nema-,  — a kad ču Isus, udivi se i reče onima, što ida  za
njim; — o svakom prazniku bijaše običaj u sudije, da pusti narodu po jednoga
sužnja, koga oni hoče-,  — nitko nije smio pokazati, da se poplašio, nego je
svaki morao biti Slobodan i veseo, ako mu se i ne če  (t. j. ako mu se i nije
htjelo); — ude u ljude buna te ostave logor i topove i pobjegnu, kud tko zna;
— braneči Deligrad od Turaka tako se proslavi i ošili, da nije mario za svoje
poglavare, kao da ih i nema  na svijetu; — oštro mu je bilo zapriječeno Siniti
drukčije, nego što mu knjiga kaše.

b) Rijetko se prezent od trajnih glagola ovako upotrebljava u uspo-
rednim rečenicama:  u manastiru Tronoši bio je naslikan nekakav starac,
kojega su gujo opasale te ga leolju  i piju  mu oči (t. j. klale su i pile su/; —
ja sam se kao dijete čudio gledajuči u kuči ikonu sv. Arandela, a Burdev dan
se slavi,  i pitao sarn oca i strica, kako je to.

191

Prezent za budučnost.

§ 295. a) Prezent trajnih glagola u glavnim  rečenicama
sasma rijetko znači budučnost: to mi ne gine  ni poslije (t. j. ne
če mi poginuti); — ako za sedam dana to ne uradiš, nije  na
tebi glave; — ako mi je ne dovedeš, na tebi nema  glave.

b) Prezent trenutnih glagola'ne može se u glavnim re¬
čenicama  uzimati za budučnost; ne valja na pr. sutra ti
platini,  več se mora reči; sutra 6u  ti platiti. ■— Ali u zavisnim
rečenicama, i to u odnosnima, u vremenskim, načinskim, po¬
godbenim i dopusnim, prezent trenutnih glagola vrlo
često zndči budučnost;  na pr. tko dode  k meni, vidjet če;

— koga ugledaš,  reci mu; — gdje ga ugledate,  recite mu; —
kad dodem  k tebi, vidjet ču; — ostani tu, dok se vratini;  —
bit če mi onako, kako Bog odredi;  — ako dodele  k meni, vidjet
čete; — doda  li k meni, vidjet če; — ako i dodeš  k meni, ne
češ vidjeti. — Osobito trenutni glagoli složeni s prijedlogom uz
imaju cesto tu službu: ako mi u torne poslu jednako uzradimo
onako, kao što smo dosad radili, a oni ako samo ovako uma-
preduju,  kao što su dosad napredovali, onda ne samo to može,
nego če morati biti; — štogod mi više ovu razliku uščuvamo,
to če biti bolje; — blago vama, ako vas uzasramotn  i usprogone;

— ja sam zadovoljan, ako uzimum  manje pogrješaka nego drugi.

c) U izričnim rečenicama, ako je u njima pomiješano i nešto na¬
trij ere ili želje, može se uzeti prezent trenutnih i trajnih glagola u zna-
čenju futura. Primjeri: Pavle je stao prijetiti, da otme  (t. j. da če oteti); —
svijetli knez govorio je, da načini  (t. j. da če načiniti) crkvu ondje; — kurjak
se zarekao, da ne kolje  više nišla i da ne jede  mesa (t. j. da ne če klati i da
ne če jesti), i pošao u pustinju, da se posveti; — oni se dogovore, da bjeze;

— vi sad velite, da se oprete  “carstvu Gospodnjemu.

d) Prezent trajnih glagola mjesto futura uzima, se katkad, ako je u
dnigoj kojoj rečenici budučnost dovoljno naznačena: tada če car reči onima,
što mu stoje  s desne strane (t. j. što mu budu stajali);  — u taj če mah pasti
tarna, da se ništa ne vidi)  — činit če, što hode;  — udarit če kiša i snijeg, te
če nestati hrane, i onda nama valja  gladovati.

Aorist i imperfekt.

§ 29. rt) Aorist  od trenutnih glagola upotrebljava se u
pripovi; danju za svršene dogadaje u prošlosti,
znači dakle isto, što historički prezent od trenutnih gL -oln i
perfekt od takovih glagola. — Imperfekt služi za do a naj e,

192

koji su u prošlo sti trajali ili su se ponavljali, znnči
dakle isto, što perfekt od trajnih glagola. Prirojeri: roditelji nje¬
govi (t. j. Isusovi) idaku  svake godine u Jerusalim o praznika
pashe. I kad mu bi  dvanaest godina, dodoše  oni u Jerusalim po(
običaju praznika; i kad dane provedoše  i oni se vratiše, osla  di-
jete Isus u Jerusalimu, i ne znadc  Josif i mati njegova, nego
misleči, da je s društvom, otidoše  dan hoda i stadoše  ga tražiti
po rodbini i po znancima. I ne našavši ga vratiše  se u Jerusalim,
da ga traže, i poslije tri dana nadoše  ga u crkvi, gdje sjedi medu
učiteljima, i sluša ih i pita ih, i svi, koji ga slušahu, divljahu
se njegovu razumu i odgovorima. I vidjevši ga začudiše  se, i
mati njegova reče  mu: „Sine, šta učini  nama tako? Evo otac
tvoj i ja sa strahom tražasmo  te“. I reče  im: „Zašto ste me tra-
žili? zar ne znate, da meni treba u onom biti, što je oca mo¬
jega ?* I oni ne razumješe  riječi, što im reče. I • side  s njima i
dode  u Nazaret i bijaše  im poslušan, i mati njegova čuvaše  sve
riječi ove u srcu svojemu.

Bilješka. Oblici prezenta „i sluša  ih i pita  ih“ u navedenom primjeru
razumiju se iz onoga, što je navedeno u § 293 b.

b) Aorist od trajnih glagola  znači isto što imperfekt.
Na pr. vidjevši to učenici diviše  se govoreči; — Isus mu odgo¬
vori: ja govorih  javno svijetu, ja svagda učili  u zbornici i u crkvi
i ništa tajno ne govorili;  — Stefan Lazarevič pomaga  Turcima
pokoriti Bugarsku; — kad dodoše dvoru djevojačkom, tu sjediše
tri bijela dana.

§ 297. a) Aorist se uzima često, kad se kome priopčuje
štogod, što mu je vrijedno i potrebno znati, ili kad se kome
javlja, što se nedavno dogodilo, a njemu nije to poznato. Pri-
mjeri: koje ova recenzija, koje g. Pavle Solarič podbuniše  me i
natjeraše,  da dodam ovome rječniku još i gramatiku; ja sam
još od lani sastayljao koješta za gramatiku i mislio sam malo
docnije da je izdam, a evo me sad rečeni dogadaji natjeraše , te
evo ovu malu skrpih  kojekako (ovo pisac priopčuje čitateljima);
— snio sam, kneže, gdje ti jašeš na konju pak zdgazi  u velijo
blato; zdglibi  se, a ja se desih  blizu tebe, ti me pobrati,  te te
izvadih  iz blata; — u jedan put obore vatru iz pušaka i stanu
vikati: „Bježite, rdzbi  nas hajduk Veljko K — kad bude u jutru
pred zoru, poviču stražari: , Utekoše  Turci!“ — glas dopade
craom Arapinu: „Zla ti sreča, črni Arapine, sti že  junak u tvoje
svatove, kako stiže,  on žametna  kavgu, pogubi  ti kuma i djevera“.

193

b) Običan je aorist i onda, kad se štogod sporni nje, što
je poznato onome, kome se govori, ili bi bar trebalo, da mu je
poznato. Primjeri: več su mi dodijale tužbe na vas, i ja sam
« vam nekoliko puta pisao i govorio, da se umirite i zuluma oka-

nite, i vi me do danas ne poslušaste;  — več pročtoše  gotovo tri
mjeseca dana, kako sam vam obečao (ovo je uzeto iz nekoga
pisma).

H c) Kada tko što govori u čudu, u ljutini, u žalosti

ili prekoravajuči koga,  može upotrebiti aorist za prošlost.
Na pr. onda se gdjekoji starci uhvate za bradu govoreči: „Boga
mi i Gospoda, evo bijela brada, a barjaka hajdučkoga ne vidje-
smo  do danas!“ — paša navali na Vuicu i na Nenadoviča: ,Kamo
Miloš! Mene prevari  Miloši* — moj sinko, nije ono zec, nego
je ono aždaja; toliki s vij et pdtnori  i zatomi! —  Savo, Savo, sebe
nč zabijell , a mene zacrni!  (to je kazao nekakav siromah, koji
je imajuči u zdjeli malo mlijeka pritiskao zdjelu u Savu, da bi
malo vode zahvatio i tako više da bi načinio, ali u jedan put
napuni se zdjela vode, i mlijeko pomiješavši se s ostalom vodom
izgubi se sasvim).

d) Cesto se nalazi aorist u upravnim i neupravnim pita¬
nj  i m a. Primjeri: on poviče sv. Nikoli: „Ej, kako ti rlče  meni
da se molim Bogu?" — Isus pruživši ruku uhvati Petra i reče
mu: „Malovjerni, zašto se posumnja?“  — ala imaš brza konja!
gdje ga dobi,  tako ti Boga! — skoči na noge i poviče: „Šta
vradiste,  da od Boga nadete!* — jeste li vidjeli, kako me lijepo
vojnik pozdravi?  — ne zna ništa za snahu i sam se čudi, kud
pbbježe  i gdje se sakri.

e) Kad se aorist upotj;ebljava u pri povij  ed  anj  u, mjesto
njega se može uzeti historički prezent od trenutnih glagola, i
razlike u značenju nema nikakove. Ali gdje aorist znaši pri-
opčivanje, javljanje, spominjanje,  ili gdje on stoji u
rečenicama, kojima se izriče čudo, ljutina, žalost ili pre-
koravanje, i u pitanjima,  tamo se mjesto njega ne može

t  uzeti historički prezent od trenutnih glagola.

§ 298. a) U zavisnim  rečenicama dosta je običan aorist.
Primjeri: tako se vojska pobuni i uteče natrag, a Veljko pomisli,
da Srbi udariše  na Turke, pa udari i on; — kad on sad ovaku
nevjeru učim  i tolike ljude na vjeri pbbi,  kako ču mu ja sutra
vjerovati? — po zakonu našemu valja da umre, jer načini  sebe
sinom Božjim; — govorahu tako, da vfčrova  veliko mnoštvo

13

T. Marati 6: Gramatika

194

Jevreja; a kad dodoše  na mjeato, koje mu Bog kdza,  načini
ondje žrtvenik.

b) Aorist se nalazi u poslovicama,  kad se izriče ne¬
prava sadašnjost ili neodredeno vrijeme,  t. j. ono,
Jto se svagda dogada, kadgod se prilika desi. Primjeri: dva loša
ubiše  Miloša; — dodoše  divlji, pa rastjeraše  pitome (govori se,
k,id gosti smetaju u čemu domačima); — čudo pasa ujedoše
vuka;  — što omilje,  ne omrznu.  Ovaki se aorist zove p oslo¬
vi  č ki  (gnomički).

§ 299. a) Katkad se aorist upotrebljava za b ud uče do-
gadaje, osobito za takove, koji se drže za sigurne  i
koji su gotovi, da se svaki čas dogode  (ali se još nijesu
dogodili u vrijeme, kad se govori). Primjeri: Gospode, izbavi nas,
izgibosmo!  — odriješi moje bijele ruke, jer mi obje otpadoše-,  —
avaj meni do Boga miloga, gdje pogiboh  junak u tamnici! —
umrijeh  od žedi, daj mi času vode; — ja ču uzeti jednoga konja
pa odoh  po svijetu.

b) U pogodbenim rečenicama s v<  zniko n ako  stoji ka kad
aorist u značenju budučnosti (tu je mnogo običniji prezent od
trenutnih glagola, vidi u § 295 b): ako o vi sad izmakoše  i mi
ostadosmo  sami, zlo če nam biti; — ako zapeli  strijele moje,
ustrijelit ču tebe, Janko; — bračo, mi neprijatelje ovdje ne mo-
žemo čekati, jer je njih mnogo više nego nas; več hajdemo, da
mi udarimo nočas na njih, pa ako ih kako zbunismo  i razbismo ,
dobro če biti za nas.

Bllješka. Mjesto kondicionala stoji aorist u primjeru: da ne bi prednjih
zuba, Ode  riječ preko devet brda (t. j. da nije bilo zuba, otišla bi). To je
vrlo rijetko.

§ 300. a) Za imperfekt  evo još jedan primjer (osim
onoga, Sto je naveden u § 296 a, gdje je je pomiješan s aoristom),
i to u pripovijedanju:  u ponoči ustajahu  negdašnji hriščani
na prvw molitvu kao po glasu strašne trube posljednjega suda.
Malo počinuvši opet se skupi jahti  u zoru, da javno ispovjede
grijehe »roje. U prvi sahat dana oni se u molitvi predavahu  Bogu,
a u treči prizivahu  blagodat njegovu. Da je Spasitelj u šesti
Bahat raspet i u deveti na krstu umr'o, pobožno spominjahu
hriščani u iste sahate, a poslije svete liturgije, koja ih s njim
sjcdinjavaše,  zahvalnim večerpjim molitvama e mrtvaku  dan.

b) Imperfekt se može uzimati i za priopčivaaje, javljanje i spominjanje,
t ko isto, kad se govori u čudu, u tjutini, u žalosti lli prekoravajuči koga, i u

les

pitanjima, napokon se može uzimati i u zavisnim rečenicama. Sve bu ovo
službe i aorista (vidi u § 297—298). Ali ako se i može u svima tim službama
uzimati imperfekt. ne biva to često, več se običnije mjesto njega upotrebljava
perfekt od trajnih glagola, na pr. hvalili su  mjesto: hvaljahu  i t. d.

Imperativ?.

§ 301. a) Da imperativ ili zapovjedni način znači z ap čr¬
vi jed, to mu samo ime svjedoči, na pr . donesi  vode; — mirujte ,
djeco! Ali često imperativ znači molbu i želju,  na pr. Bože,
smiluj  nam se; — pulujle  sretno. Može takoder značiti o po¬
menu, nagovaranje i nutkanje,  na pr. čuvajte  se grijeha;

— slušaj  starijega i pametnijega; — zapjevajmo , bračo 1 — Ako

je imperativ zanijekan, onda znači zabranu,  na pr. ne diraj  u '
me; ali može značiti takoder molbu, želju, opomenu i odvra¬
čanje, na pr. ne daj  mi, Bože, to dočekati, — ne budi  uroka,

— ne druguj  s rdavim ljudma, — ne vjerujte  sve, što čujete.

b) U narodnim pripovijetkama drugo lice sing. imperativa
uzima se često uza subjekte 1. i 3. lica sing. i plur. za prošle
dogadaje, dakle u značenju historičkoga prezenta ili aorista ili
perfekta. Primjeri: dijete spopadne bukvu pa povuci  tamo, povuci
amo, ali ne može da je iščupa; — ona tri zmaja uteku u onu
jamu, onda ova dvojica brže vuci  slamu pa turaj  u onu jamu,
pa onda zapale; — padne mi na um, da mi je dugačka kosa,
pa uzmem nož pa sve dlaku po dl uku odrezuj  pa navezuj ; —
ona »kine svoju torbu, a mi s konja svoje vreče pa punt  i mjeri,
dok napunimo vreče.

o) Izvan narodnih pripovijedaka slabo se imperativ tako upotrebljava.
Same oblici: bježi, udri  često se uzimaju i izvan narodnih pripovijedaka za
p roli* dogadaje; na pr. kako on to reče, a mi bježi;  — nekakva je djevojka
tak« e sebi govorila, pa onda udri  u plač. Tako se može upotrebljavati i riječ
kaj de,  koja je upravo uzvik, a uzima se kao imperativ: jŽivko zovne mene
k sebi u kuču, a ja onda hajde  polako k njemu.

d) Rečenica, u kojoj je imperativ, znači katkad isto, što pogodbena re¬
čeni«* s veznikom ako,  na pr. pusti  koku na poliču, ona če i na stolicu (t. j.
ako pustiš .  . .).

o) U g 248 a, b rečeno je, kako neke rečenice s veznikom da  mogu
imati enačenje imperativa.

Perfekt.

§ 302. a) Ima slučajeva, kad perfekt može biti bez riječca
je  i su  (na pr. hvalio je,  hvalili su).  Osobito Ceste nalazi se to

196

u pjesmama; na pr. kad to cula  gospoda kraljica, ona njemu
tiho besjedila;  — istom oni u riječi bili ; — lijepo ih tamo do¬
tekali;  — od Jajca ih nitko ne vidio.

b) Dosta se često perfekt bez pomenutih riječca nalazi na

početku pripovijedaka.  Primjeri: jedan čovjek iduči iz va-
roši kuči jahao  na magarcu, a njegov sin išao  pored njega pje-
šice . . — postavila  kuma kumi zdjelu graha, pa sjele  obje da

jedu . . — bila  dva brata zajedno u kuči, pa jedan sve radio,

a drugi jednako besposličio  i gotovo jeo  i pio.  — Ovo se i inače
nalazi u pripo vij edanju i priopčivanju,  osobito ako je
naprijed koji potpun oblik ovoga vremena. Primjeri : Milan bude
u redu onijeh poglavara, koje nitko nije postavio, nego se u
samom početku bune sami načinih;  — drugi je top negdje u
šumi bio sakriven, pa ga sad našli  i opravili;  — tako je i meni
moj otac kazivao, da se onaj starac zvao Gavan i da je pored
svega bogatstva bio vrlo tvrd, pa ga zato Bog onako osudio;  —
vidiš, da nijesmo kadri mira načiniti: narodu zulum dodijao , pak
sad ne sluša nikoga, a Turci ošilili,  pa ne če da sjede s mirom.

c) ObiCan je ovaki oblik u veselju i u Čudu;  na pi.
kad su oni Culi, da je Miloš u Biogradu, po cijeloj vojsci ovaj
se glas čuo: »Hvala Bogu, došao  Miloš!* — dakle umr'o  Stip-
kalovič! Bog da mu dušu prosti!

d) Često se nalazi u poslovicama:  bilo  pa i prošlo ; —
Bog dao,  Bog i uzeo ; — brada narasla,  a pameti ne donijela.

e) Sasma rij/etko skračuje se perfekt u 1 i u 2. licu sing.
i plut. na pr. ja se mašim rukom, a to nema glave! gaboravio
(t j. zaboravio sam) je na vodi; — šta pobratime, ako Boga
znaš! Pa to tvoja žena! i ti mogao  s njom živjeti, i opet došao,
da je izvadiš!

f) Rijetko se u zanijekanim rečenicama  nalazi skra-
čivanje perfekta. Takav je posljednji primjer naprijed pod a  i pod
d,  a sad evo još dva: kad u tom vojska turska navali u Srbiju,
a njemačka još ne stigla,  onda se narod stane predavati; — u
sitno se ne desilo,  a u krupno nema.

Bilješka. U § 146 a rečeno je, da se iza riječce se može je  izostaviti;
na pr. Milan se mnogo trudio.

§ 303. a) Nema nijednoga prošloga dogadaja,
koji se ne bi mogao izreči perfektom  od trajnih ili od
trenutnih glagola; t. j. perfekt se može za prošlost svuda  uzeti
mjesto prezenta historičkoga i mjesto aorista i imperfekta.

197

b) Mjesto perfekta ne može se uzeti ni prezent historički ni
aorist ni imperfekt, kad se izriče dogadaj, ko ji se do duše
dogodio u prošlosti, ali mu posljedice ili plodovi
traju još u vrijem e, kad se govori. Takove dogadaje
možemo zvali p r o šl o-sadašnj ima.  Primjeri: ovaj je manastir
u neiskazanoj vrleti: odovud se nadnijele  nad njega jedne stijene,
a odonud druge, a i odozdo i odozgo tako su  se sklopile , da se
nista ne vidi (stijene su se dakle nadnijele, pa su još i danas
nadnesene, one su se sklopile, pa su sklopljene još i danas); —
i prah od grada vašega, koji je prionuo  za nas, otresamo vam;

— ja sam ga vidio, on je čak u drugome carstvu, tamo se oženio
i caruje; — pogledaj, što si  na ovoj hartiji potpisao  (t. j. nekad
si potpisao, a potpis se dobro vidi i sad).

c) Ovaki dogadaji mogu biti prošlo-sadašnji prema dru¬
gim dogadaj ima,  o kojima se govori, a nijesu taki prema
vremenu, u koje tko govori. Na pr. kad kum otide, a on ustane
opet, da dohvati kokoš i pogaču, da jede, ali se ono sve pre¬
tvorilo  u kornjaču; — iduči tako po svijetu nade lisicu, gdje se
uhvatila  u gvožda; — kad u jutru ustanem, a to vuci došli  te
zaklali  moga konja. Ni u tim (i sličnim) primjerima ne bi mogao
stajati ni prezent historički ni aorist ni imperfekt.

_§ 304. Perfekt se može upotrebljavati za dogadaje, koji
su se dogodili p rije drugih,  koji se takoder spominju.
Na pr. tako propade ovaj sav šanac osim desetak ljudi, koji su
se medu Turke umiješali  i ostali; — kad car to čuje, on se na-
Ijuti na svoja dva starija sina i otjera ih odmah od sebe, a tre-
čega sina oženi djevojkom, koju je  sebi izabrao.

Bilješka. U primjerima, što su ovdje navedeni (i u sličnima), ne bi se
■mogao mjesto perfekta uzeti prezent historički, a ni aorist mjesto njega ne bi
bio običan; imperfekt pogotovu ne bi mogao biti, jer treba uzeti trenutne gla¬
gole. Ali bi se mogao uzeti pluskvamperfekt, Vidi u § 305b.

b) I perfekt se nalazi kao i aorist (§ 298 b) u p o sl o vi¬
cam a, kad se izriče neprava sadašnjost ili neodpedeno
vrij  eme  ; na pr. i mačka je  kralja gledala , ali ga se nije bojala;

— nijesu  vuci stekli  po poruci; — nije umrla  baba od korbe,
več od prazne torbe; — trla  baba lan, da joj prode dan.

c) Katkad se perfekt uzima za budučnost,  kad se drži
da je u njoj što sigurno, na pr. ako ne pogodiš biljege, ti si po-
ginuo  (t. j. poginut češ); — jaši vranca, bježi u Kotare, oboje
smo izgubili  glave (t. j. još nijesmo, ali za čas čemo).

198

Pluskvamperfekt.

§ 305. a) Za ovo vrijeme služe tri oblika, na pr. lijak
kvalio  ili bjeh kvalio  ili Ho san: hvalio.  U značenju i porabi
tijeh oblika nema nikakve - 'like.

b) Gesto se pluskvamperfekt upou." '^va zn takove prošle
dogadaje, k o j i su se dogodili prije drugih, koji se ta¬
ko der spominju.  Primjeri: odmah se raspali u njoj gnjev,
i ona navali na me koreči me i psujuči, a ja sve to podnesem,
jer sam  več bio počeo  priznavati, da sam kriv; — vide, da ih je
lisica prevarila, pak onda za njom u potjeru, ali ona Mjaše  več
daleko umakla ; — tako je Petra i Pavla poslao sav zbor apo¬
stolski u Samariju, da utvrde u vjeri one, koji lijaku  ondje
prhnili  sveto krštenje; — dvanaest godina bjehu služili  torne
čaru, pa trinaeste godine odmetnuše se; — da nijesam bio došao
i govorio im, ne bi grijeha imali. U toj se službi može uzeti
i perfekt (§ 304a).

c) Dosta često služi pluskvamperfekt u opče za prošlost,
te na pr. lijak (bjeh, bio sam) kvalio  znači isto što: hvalio sam.
Primjeri: oCeve riječi nije sin razumio, te se bio sabrinuo,  kako
če on to učiniti; — kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana
ne pokazaše i bura ne mala navalila, bijaše propala  sva nada,
da čemo se izbaviti; — štogod Ture pjano govorilo, to trijezno
bješe učinilo ; — kad to vidje čare Konstantine, on se bješe
vrlo začudio.

Kondicional,

§ 306. a) Kondicional ima dva osnovna značenja, a ta su:
želja i mogučnost.

b) Veoma rijetko kondicional sam sobom (t. j. bez kojega
veznika) znači želju,  kako je u primjerima: Bog bi dao,  da bi
dobro bilo! (t. j. da Bog da); — gdje je on i šta radi, Bog bi
znao  (t. j. Bog neka zna).

c) Često kondicional s veznicima da  i ha da  znači želju
(§ 248 a, d): črne oči, da bi  ne gledalet  — da bik  ja umr'o
smrču pravedničkom! — kad bik  ja bio  postavljen, da sudim u
ovoj zemlji! — kad liste  me, brado, poslušali 1

d) Kondicional može imati i nam j er n o značenje (koje
vrlo blizu stoji željnome). Ovo značenje može kondicional imati
samo s namjernim veznicima. Primjeri: da bismo  se što prije

199

sloiili,  ja du rado učinitl sve, Sto bo  od mene iste; — pokazat
de lažni prorooi velike znake i Čudesa, da bi prevetrili  i Izabrane;
— vidjevši iz daleka smokvu dofle, ne bi  li Sto našao  na njoj.
Više primjera vidi u § 168.

§ 807. Kondicional u pitan  j ima  dolazi Cesto i onda on
znači mogudnost.  Primjeri: poplaši se od riječi njegove i po¬
misli: kakav bi  ovo bio  pozdrav? (t. j. kakav pozdrav može  to
biti) ; — zapita ih, eda bi imali  Sto, da mu dadu za jelo (t. j.
eda može biti imaju); — stane misliti u sebi, Sta bi bilo  u dva-
naestom podrumu (t. j. Sta može biti).

Bllješka. U biljsškl g 245 a rečeno je, da su rečenice s veznikom da
iza glagola bojati se  (1 dragih riitaoga značenja) upravo upitne. I u tom do-
gatfaju može stajati kondicional; na pr. bojao *e, da .ga vojvoda ne bi ostavio
ondje za upravitelja; — poplaši se knez, da ne bi  vojska u tim vrletima pro¬
pada,  Da se i tu izriče mogučnost, vidi se otud, Sto bi uz kondicional mogao
stajati prilog možda.

§ 308. a) Kad se za Sto veli, da se može dogoditi, a
ne kaže se upravo, dali se dogada iline dogada,  onda
se uzima kondicional; na pr. nama su blagoglasne ove riječi:
„prst“, „krst“, „srp“ i ostale ovakove, a Grk i Talijan mtisnuli
bi  uši od ovakovih riječi; —• eavadio bi  i dva oka u glavi (t. j.
takav je pletkaš);—  i kamen bi  riječma podigao  (t. j. tako
lijepo zna govoriti).

b) Katkad se koja tvrdnja ublažuje  tim, da se i za ono,
što doista jest, uzme kondicional: što se tiče starine naših na¬
rodnih pjesama, ja bih relcao,  da imamo starijih ženskih nego
junačkih (pisac ovo upravo i doista veli, pa ipak uzima: relcao
bih) ; — još bih  te molila , da pročitaš ono pismo.

§ 309. a) Kad se pogodbenim veznikom da  izriče m o g u d a
ili nestvarna pogodba  (§ 178.), onda u glavnoj rečenici
stoji kondicional, i to za sadašnjost i za prošlost. Primjei za
sadašnjost:  da me hode u svatove zvati, ja bih pošla  i dar
ponijela;  — da se jadna za zelen bor hvatim, i on bi  se zelen
osušio;  — da nije sirota, ne bi  sunce grijalo ; —i moja bi  majka
znala  gibanicu umijesiti, da je sira i masla. Primjeri za proš-
lost:  i ovo bi  se zaista dogodilo , da nijesmo zarana čuli i
utekli, —• u jedan put da je iskao bljeba i sira, koliko mu treba,
ne bi  mu dali ; — da sam kojom sredom mogao otidi u Bosnu
i u Hercegovina, jamačno bih našao  još mnogo znatnijeh riječi.

b) Ako se pogodba izriče veznikom kad,  Onda stoji kon-
dicional i u glavnoj i u zavisnoj rečenici; na pr. kad on ne bi

200 -

bio  zločinac, ne bismo  ga predali tebi; — bilo bi  mi vrlo milo,
kad bi  mi još tko poslao  pjesama. — To biva katkad i onda,
kad se nestvarna pogodba izriče veznikom da,  na pr. od junaka
da bik poginuo , ne bi  meni ni po jada bilo.  — Kad veznik ako
znači moguču  pogodba, uzima se bar u pogodbenoj rečenici
kondicional, na pr. ako bi  te Ivan za to pitao,  reci mu, da ne
znaš; — ti bi  zlo učinio , ako bi  danas bio  lakom.

c) U odnosnim i u vremenskim rečenicama  stoji
često kondicional te znači mogučnost,  t. j. da se što može iii
se moglo dogoditi. Na pr. bila mu je kuča otvorena za svakoga,
koji bi  mu otkud naišao ; — ne samo što je ovako častio i do-
čekivao, nego je i novaca davao, kad bi  tko u potrebi zaiskao.
a u njega bi  se desilo ; — bolesnicima i onima, koji ne bi došli
u crkvu, raznosili su pričešče po kučama dakoni; — molim
svakoga, kad bi  mu pala  na um kakva poslovica, da bi je za-
pisao i meni poslao

§ 310. Kad se kazuje, daještouprošlosti Cesto bi¬
valo,  može se za takove dogadaje uzeti kondicional. Primjeri:
tako produ tri godine dana, i kad bi  god majstor zapitao  dijete,
što je naučilo, ono bi  mu svagda odgovorilo , da nije ništa; —
kad bi došla  kakva sirota pred kuču, svekrva bi  je otjerala,  a
snaha bi  svoj zalogaj siroti udijelila;  kad bi  mlijeko nosila  k uči,
ona gdje bi  god vidjela  rupicu na putij, odmah bi rekla:  „Qvdje
mora biti kaka bubica*, pak bi  joj usula  mlijeka; — u djelima
apostolskijem ostao je i način, kako su se sveštenici postavljali:
apostoli bi polagali  ruke izabranome na glavu, a svi bi  se sku-
pljeni molili  Bogu, i ova bi  mu molitva dala  blagbdat sv. Duha.

§ 311. Pored krač  ega  kondicionala (na pr. hvalio bili)
ima i dulji,  na pr. bio bili hvalio.  Taj se dulji kondicional upo-
trebljava za izricanje mogučnosti i pogodbe (s veznikom kad)  u
prošlosti.  Na pr. naume opet, da podignu bunu protiv Turaka,
i to bi  več odavno bili počeli , ali su jednako očekivali, dok se
Miloš vrati; — kad bi  Luka onu knjigu bio napisno,  on bi je
pod svojim imenom i izdao. Prema pogodbenoj rečenici s vez¬
nikom da  može u glavnoj biti dulji kondicional, ali opet samo
za prošlost; na pr. možda bi  bolje bio učinio , da je izostavio; —
da nijesam još iz djetinjstva znao od svojih starih, da je od starine
moje prezime „Karadžič“, ja bih  se bio počeo  potpisivati „Bandula“.
— U svim tim (i sličnim) primjerima mogao M se uzeti i
krači kondicional,  i razlike u značenju ne bi bilo nikakve.

C01

§ 312. a) U značenju kondicionala uzlma se sdmo bih  uz
pridjev rad,  te na pr. rad bih  znači isto, što: htio bih  ili radi
bismo  isto, što: litjeli bismo.  Prirajeri: ja ne velim, da mi u pi¬
sanju knjiga možemo sasvim biti bez tudih riječi, nego bih rad,
da se ne uzimaju bez nevolje; — mi bismo radi  od tebe znak
vidjeti; — Jakov i Milenko nikako ne bi radi,  da im Bordije
zapovijeda; — vi biste radi,  da se vaše neznanje primi za znanje;

— radij bih  ondje biti nego ovdje

Bilješka. U ovome posljednjem primjeru imamo dakle komparativ radij
(t. j. radiji);  torne odgovaraju ovi primjeri, u kojima bih  stoji uz komparativ
volij  (t. j. voliji)  i uz superlativ najvoliji  (vidi u § 78 b): ja bih volij  odlaziti;

— ja bih  mlada sada najvolija,  da ja imam derdan od dukata.

b) U primjeru: bi  li, majko, kakovih ponuda? uz oblik bi  izostavljen je
particip htjela  (t. j. bi  li htjela);  tako je i ovo: ja bih  vode (t. j. htio).

Futur.

§ 313. a) Buduči da se infinitiv (kako demo vidjeti u § 323.)
često zamjenjuje prezentom uzevši preda nj veznik da,  zato se
ta zamjena infinitiva dosta često nalazi i u futuru; na pr. samo
ču  nešto da  vam namačim  (t. j. naznačit ču); — on neka po¬
pravlja jezik, a ja ču. da  ga učim  i da  se trudim  dobro pisati
(t. j. učit ču, trudit ču se); — nijesu znali, što če  to da budi
(t. j. što če to biti); — sjutra čemo  da im javimo  (t. j. javit čemo).

b) Veoma je običan futur u glavnim i u usporednim
rečenicama, na pr. bit če  svašta kao i na Božič; — doči če  sunce

■z.}  pred naša vrata; — danas Janko pjeva, a sjutra če plakati-,  —

ne ču mu ništa drugo učiniti. tek što ču  ga ozbiljno opomenuti-,

— sjutra če kiša padati" ili če duhati  vjetar.

c) Izmedu zavisnih  rečenica nalazi se futur u namjernima

(s veznicima kako, li),  u načinskima (ili poredbenima, — s vezni-
cima kao što, kao da, nego),  u izričnima, uzročnima, posledič¬
nima, dopusnima i u neupravnim pitanjima. Primjeri: naumi, da
se združi s aždajom, kako če  više zla činiti ; — idi i pitaj strica,

ne češ  li od njega saznati; —  kao što ču  ti pokazati,  tako učini;

— n^mrštio se, kao da (kanda) če  mu kiša iz čela udariti ; — bit
če sve drukčije, nego češ  i misliti-,  — mislim, da če  i ona doči;  —
žali Šarac tebe gospodara, jer čete  se brzo rastanuti ; — pokrit če
skakavci sve polje, da se ne če vidjeti  zemlje; — idem onamo,
ako se baš ne ču vratiti;  — on to čini, premda če  se poslije ka-
jati ; — pitala me je, tko če danas k nama doči.

/

i

205

d) U odnosnim  reCenieama stoji futur, kad se njima
izbliže odreduje  ono, na što se protežu, te se mjesto hoji,
što  ne bi mogle uzeti neodredene za m j e niče  kojigod,
štogod.  Primjeri: dat ču vam znak, po kojem čete  me lako po¬
znati;  — tamo imaš prijatelje, koji če  te lijepo dotekati;  —
poslat ču im ono, što če  ih vrlo obradovati;  — nadi mi učitelja,
koji če  me dobro učiti.  U prva tri primjera mjesto futura ne bi
mogao biti prezent trenutnoga glagola, a u četvrtom ne bi mogao
biti futur eksaktni. Sve ovo vrijedi i za rečenice s odnosnim
prilozima Tcako , gdje;  t. j. ako se mjesto tih riječi ne bi megle
uzeti neodredene \kakogod, gdjegod,  onda se upotrebljava futur;
na pr. sve je ono dobro uradeno, kako čete  se i sami poslije
uvjeriti;  — još pogradi bij el e manastire, gdje če živjet  mnogi
kaluderi.

Bilješka. Sasma rijetko dolazi prezent trenutnoga glagola mjesto futura
u odnosnim rečenicama ove vrste; na pr. ženit de se o jeseni, koja prva dude
(mjesto: koja Se  prva doči).

e) Ako odnosna zamjenica ne odreduje  izbliže ono, na
što se proteže, nego ga raširuje,  te bi se mjesto koji, tko, što
(kako, gdje)  moglo uzeli kojigod, tkogod, štogod (kukegod, gdjegod),
onda se u odnosnoj rečenici ne upotrebljava futur,
nego prezent trenutnoga glagola ili (ako je glagol trajan) futur
eksaktni. Primjeri: sad če sluge iz lova mi doči, u kog hude
ponajviše cviječa, onoga ču tebi pokloniti; — više moje glave
ružu usadite, sniže mojih nogu vodu izvedite: koje mlado prode ,
nek se ružom kiti, koje 1’ staro prode,  neka žedu gasi; — tko
ne dode  na boj na Kosovo, od ruke mu ništa ne rodilo! — što
vam tamo ljudi ludu kazivali,  sve dobro pamtite; — kako po-
siješ,  onako češ i žeti; — kako prostreš,  onako češ i ležati; —
gdje ugledaš  moga brata, pristupi k njemu i pozdravi ga.

Bilješka. Sasma rijetko u odnosnim rečenicama ove vrste stoji futur;
na pr. št«, čete  god črniti,  gledajte, da se ne osramotite.

§ 314:. a) Ako je riječ kada  prilog,  t. j. ako ne služi za
tvorbu zavisne rečenice, onda se uza nju budučnost izriče
futur  o m, na pr. kada češ doči?  — kad čem o večerati?  Isto je
i onda, kad bi se mjesto rečenice s veznikom kada  mogla uzeti
odnosna rečenica sa 2amjenicom koji  (ne sa kojigod) ; na pr. tako
če biti i u onaj dan, kad če  se javiti  sin čovječji (t. j. u koji  če
se javiti); — ide čas i več je naslao, kad če  oni čuti  glas sina
Božjega (t. j. u koji  če čuti). Inače se uz vremenski veznik kada

208

izriče budučnost prezentom trenutnih glagola; na pr.
kad dodem  k tebi, vidjet ču; — kad pročitamo,  reči čemo it. d.
(vidi u § 295b). PogrjeSka bi bila: kad ču doči  k tebi, vidjet ču;

— kad čemo pročitati , reči čemo. Ako je glagol trajan, uzima se
eksaktni lutur, na pr. kad hudete  orrada prolazili,  vidjet čete.

b) Katkad se nalazi, istina, futur i s veznikom  kada,  ali onda se ne
izriče toliko budučnost, koliko ono, što ima biti;  na pr. tu sad drugoga
»pasenja nema, nego da »e branimo: kad demo  vezani mrijeti  od dušman«,
bolje je da mremo jun&čki na bojnom polju (t. j. kad imamo  vezani mrijeti)

— kad ču  mnoge rmovyeliti  majke, bolje, neka plače moja sama; kad ču  sej«
»gbračom rasiaviti,  bolje, neka stoji moja sama (t. j. kad imam  rascvijeliti, kad
imam  rastaviti).

§ 315. a) U pogodbenim rečenicama s veznikom ako  ne
uzima se futur, več mjesto njega prezent od trenutnih glagola
(vidi u § 295b), na pr. ako dodete  k meni, vidjet čete; — ako
nadem  gdje onu knjigu, poklonit ču je tebi. Rdavo bi bilo reči;
ako čete doči . .  ., ako ču nači  ... Od trajnih glagola uz pogod¬
beno ako  uzima se eksaktni futur, na pr. ako hudete  marljivo
učili,  ne če vam teško biti. Ne bi dobro bilo: ako čete učiti.  ..

b) Uz veznik ako  može stajati futur samo u dva slučaja.
1.  gdje ako  ima dopusno  značenje (po § 180) u sadašnjosfcj
ib u budi čnosti,— 2-  gdje ču , češ  . . . znači hoču, hočeš  . .
gdje se dakle ne izriče budučnost, več volja.  Primjeri: 1.  kad
otac ostari, on preda starješinstvo najpametnijemu sinu, ako 6*
biti  i najmladi (t. j. ako je i najmladi); — onda djevojke za-
počnu pjevati redom svima, koji se nalaze u kuči; ako če  ih
koliko biti,  one če svakome pripjevati (t. j. makar ih koliko bilo);

— bit če tebi vina izobila,“ako čaru ne če  ni dostati ; — ako U
\ postiti,  ne če Bog uslišiti vike njihove. — 2.  ako češ  men«
sliišati,  nemoj to črniti ft. j. ako hočeš  slušati); — ako čemo uzcti,
da i naš jezik ima svoja pravila, onda su ovo sve pogrješke;

— ako čete učiniii  ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mij

— ako češ pustiti  s nama brata našega, iči čemo.

§ 316. a) Futur se uzima u dvojbi  za  ono, što se samo
misli da bi moglo biti u sadašnjosti.  Primjeri: dva iži
tri takova čovjeka teško če  se nači  u ovom selu (tj.  dvojba j«,
da se nalaze, ali se možda ipak nalaze); — u svakoj knjiži ima
štamparskih pogrješaka, ali ja se nadam, da ih u ovom rječniku
ne če biti  tako ninogo kao u. drugim našim knjigama ; — ljtidl,
koji ovijem jezikom govore, nema danas u Dalmaciji, a po svoj
prilici ne če  ih biti  ni u Bosni; — dosta če  stara biti  o.va poslovita.

204

b) Futur se može upotrebljavati i za nepravu  s a daš-
njost ili neodredeno vrijeme  (§ 290b); na pr. ako se tko
od raje poturči, odmah ima sva prava kao i ostali Turci, i ne
samo šlo ga ne de  nitko prelcoriti  predašnjom vjerom, nego če  ga
svaki još radije pomoči  nego rodenoga Turčina; — pravi hajduk
nikad ne če ubiti  čovjeka, koji mu nista ne čini; — podmuklo
pseto najprije če ujesti.

§ 317. a) Dosta se cesto u zavisnim rečenicama uzima
futur u značenju kondicionala.  Primjeri: ne našavši, kuda
če  bolesnika unijeti  od naroda, popeše se na kuču i kroz krov
spustiše ga pred Isusa (t. j. kuda bi unijeli) ; — ti se mene ne
boj, ja nijesam pobjegljiva, da ču pobječi  (t. j. da bih pobjegla );
— soko leti preko Sarajeva, traži hlada, gdje če počinuti  (t. j.
gdje bi počinuo ); — mišljaše samo, kako če utvrditi  svoje gra-
nice (t. j. kako bi utvrdio).

b) Futur se uzima mjesto imperativa,  kad se zapovijed
ili nalog blaže izriče; na pr. pozdravit češ  Stojana i reči  mu, da
sam primio njegovo pismo; — do petka čete naučiti  ovu pjesmu
naizust.

§ 318. a) U pripovijedanju se uzima katkad futur za ona-
kove dogadaje, koji su u prošlosti doista bili;'  na pr.
jednom stane se car razgovarati sa svojim sinovima: „Kud se to
dijeva rod s naše jabuke ?“ Na to če reči  (t. j. reče, rekao je) naj-
stariji sin: „Ja ču nočas čuvati jabuku;“ — kad ih car sagleda,
reče svima, koji su se ondje desili: „Šta čemo sad?“ Onda če
andeo reči:  „Znate li šta?“

b) Češče se futur uzima za dogadaje, koji su u prbš-
losti imali biti ili su se spremali da budu.  Primjeri:
onda se podigne iz Vidina nekoliko stotina Turaka i podu fia,
Veljka; a kad dodu na posljednji konak, pa če  kao sjutra udariti ,
onda on skupi sve svoje momke pa im reče; — paša ne samo
što nimalo nije sumnjao, da če ih pokoriti, nego povuče sa sobom
mnoštvo ličina, kojima če  poglavice vezati , ali se medu to pri¬
pravljala nesreča, koja če  sve to učiniti  u nista; — Dubrovnik
svagda se staraše činiti ugovore, koji če  mu biti  korisni; — na
tri dana prije nego če pobječi , napiše Petar pismo starješinama.

§ 319. Od sveže futura glagola biti  i od participa perfekta
II. nastaje osobiti oblik, na pr. bit ču hvalio, bit češ hvalio  i t. d.
Taj se oblik upotrebljava u d voj bi za dogadaje, za koje se

20

misli da su se mož d a dogodili, a mož da i nijesu. Ta poraba
odgovara dakle porabi običnoga futura (na pr. hvalit 6u)  za
dvojbene dogadaje u sadašnjosti;  vidi § 316a. Primjeri: po
svoj prilici bit če  tu riječ g. Svetič uzeo  iz psaltira; — ti imadeš
brata jedinoga, on je tebi na vojsci carevoj, strah je mene, bit
če poyinuo\  — ako si često onuda prolazila, lit češ opazila  onaj
suhi hrast.

Futur eksaktni.

§ 320. a) Futur se eksaktni uzima u z a vi s n im rečeni-
cama za dogadaje, koji se u budučnosti imaju dogoditi prije
drugih dogadaja, koji se spominju. Na pr. za mene de biti velika
radost, ako hudem mogao  i najmanje biti vam u pomoči; — što
se više budeš protivio,  sve češ se više zapletati u neprilike; —
kad budemo polazili  u Zagreb, svratit čemo se k vama. Ponajviš«
se ovo vrijeme tvori od trajnih glagola, vrlo rijetko od trenutnih,
kako je u primjeru: ako tko hude naumio,  da ti učini zlo, ja
ču ti javiti (običnije bi bilo: ako tko naumi).

Bilješka. Velika je pogrješka uzimati ovaj oblik za budučnost a glavnim
rečenicama; na pr. ja mu sutra hudem pisala.  To se mora reči: pisat ču  mu.
Ne uzima se ovo vrijeme ni u neupravnim pitanjima, na pr. vi nas pitate, Sta
mi budemo raddli  danas; to treba reči: šta čemo raditi  i t d.

b) Dosta se često oblik futura eksaktnoga upotrebljava za
prošlost u pogodbenim rečenicama.  Primjeri: tako sam
ja dakle želio i trudio se,, svuda da kažem istinu; a ako ss
protiv te želje i truda hude  što potJcralo,  to je bilo po slabosti
ljudskoj; — najposlije mu dadu pero i bartiju, pa mu kažu, da
napiše, šta če mu se učiniti, ako i on bude  za taj posao znao\
— da me budeš za Ivana dala , sad bi ono moji svati bili. U tim
(i sličnim) primjerima futur eksaktni znači isto što i perfekt;
dakle bi se u prvom primjeru bez ikakve razlike u značenju
moglo reči: ako se je  što pothralo  i t. d.

c) Osobiti futur eksaktni ima šest glagola, t. j. hfjeti, moči, dati, imat* ,
smjeti, mati.  Taj oblik nastaje, ako se pokradeni inflnitiv(t j. bez ^skrajnjega»)
združi s prezentom hudem, budeš . . ., na pr. htjedhudem. htjedbudeš  ... Ul
mogbudem  (mjesto: moč budem) i t. d. Taj se futur upotrebljava samo q zavis-
nim rečenicama. Ponešto su obični oblici htjedhudem  i mogbudem,  a dadbudem,
imadbudem, smjedbudem, madbudem  mnogo su rjedi. Primjeri: ako im ne
mogbudemo  ništa učiniti, a mi čemo pobječi: — ako Bog htjedbude,  vratit ču
se opet k vama; — tko htjedbude,  da im učini na žao, onaj valja da bude
kažnjen; — oni če doči, kad imadbudu  vremena.

906

Pasiva

g 391, &) Pasivni oblici dosta ga upotrebljavaju, ali im
se Cesto l uklanj.a, te se uzlmnju mjesto njih aktivni
oblici.  Govori so na pr. 'pohvaljen je  od svih učitelja; — bit
tete  od mene dobro posluženi;  — koji tako rade, oni btvaju na-
gradeni  od Boga; ali je običnije: pohvališe  ga svi učitelji; —
dobro du  vas poslužiti; —  koji tako rade, Bog ih nagraduje  i t. d.

b) U ovakim aktivnim rečenicama, koje stoje mjesto pa¬
sivnih, Cesto se po § 150 a izostavlja subjekt ,ljudi'; na pr. na-
pokon ga uhvatiše  (t. j. ljudi, — mjesto: bi uhvačen); — onda
ga bace  u tamnicu (mjesto: bi lačen)  i t. d.

c) Pasiv se često izriče aktivnim oblicima dodavši im ri-
ječcu se,  na pr. Miloje se izbaci  iz službe (t. j. bi izbačen) i t. d.
Vidi u § 233 b.

Bilješka 1. Gdjekoji uz ovaki pasiv u trečem licu sing. uzimaju objekt
te govore na pr. Ivana  se svuda spominje; — kad se čitalo om knjigu  i t. d
To nije dobro, več treba reči: Ivan se svuda spominje, ili Ivana svuda spo-
aninju; — kad se čitala ova knjiga i t. d-

Bilješka 2. Oblik piše  od glagola pisati  može se uzeti za pasiv, na pr.
giedaj, šta piše  na tom kamenu (t j. šta je napisano); — na ovoj knjiži ne
piše,  kad je štampana.

Infinitiv.

Infinitiv kao dopiina g-lagolima, imenlcama i pridjevima.

§ 322. a) Infinitiv često služi za dopunu mnogim
glagol ima.  Takovi su (osim mnogih drugih) ovi: bojati se,-,
imati, moči, počinjati, pomagati, prestajati, stidjeti se, željeti.  Pri-
mjeri: ako se bojiš meni kazati;  — imam s tobom nešto go¬
voriti ; — ne mogu nači;  — počeo je vikati;  — pomažu nam
roditi; —  sad ptice prestaju pjevati;  — drugi bi se ljudi vrlo
stidjeli to učiniti;  — želiš li ostati  kod nas? Takovi su i ovi;
primjeri: hočeš li jesti?  — ako misliš Božji biti; —  moram
odložiti;  —- nadali su se dobiti  štogod; — stoga naumi bjcžati;
— obečao mi je poslati;  — poslaše ga pitati ; — ne srnjeJoše
reči;  — spremaju se otiči.

BUJdDrs 1. Da i glagolu biti  (jeMaa) mole dopuna ovako stajati u inli-
nitivu, to se vid! k § 266.

Bilješka 2. Uz glagol htgeti  često se izostavljaju oblici i<Si, šiniti-,  na pr
kažu, da'oni ne še  niz Dunavo (t. j. idi );— zapitali baku, kuda <?e (t, j. m)
—- oni pomisle: šta demo  sad (t. j. čir iti)')  — šta du  sad bez ve  tre (t. j. črniti) t

207

b) Ima d o sta i imeni c a, kojima za dopunu služi
inf i ni ti v. Tako ve su (osim drugih) o ve: čast, dužnost , način ,
običaj, prilika.  Primjeri: Bog zna, kad du ja opet im ati čast
ovdje medu vama sjediti;  — ja držim za svoju dužnost oporne-
nuti  te na to; — to je jedini način izbaviti  se ove bijede; —
on je imao običaj na to pitanje ovako odgovarati;  — nijesam
iruao prilike to naučiti.  Takovi su i ovi primjeri: kažu, da je
grjehota to učiniti ; — nije ga ostavljala misg.o vratiti  se u svoj
zavičaj; — bila bi nepravda to ne priznati ; — njima je glavni
posao bio čuvati  kuču; u proštom narodu nitko ne drži za
kukvu slavu spjevati  pjesmu.

c) Infinitiv često služi za dopunu i pridjevima,
tako izmedu drugih ovima: dostojan, dužan, kadar , rad, željan.
Primjeri: njemu ja nijesam dostojan odriješiti  remena na obudi;

— dužni smo pokoravati  se slarješinama; — nijesam kadar na¬
učili  to danas; — rad sam otiči  kudi; — sestra je moja rada
vas poznati-,  — bio je željan pohoditi  me. Takovi su i ovi pri¬
mjeri: neka bude svaki čovjek brz čuti,  a spor govoriti;  — duga
je lijepa gledati;  — vojnicima nije bilo slobodno gaziti  usjeve;

— te su stvari teške razumjeti;  — bijaše vješt kovati  svašta od
mjedi i gvožda.

§ 323. a) Mjesto dopune u infinitivu često se može uzeti
prezent s veznikom da.  Govori se na pr. htio sam ti kazati,  —
Seijela je doči,  — stadosmo čelcati;  ali se može bez ikakve pro-
mjcne u značenju redi takoder: htio sam da  ti kažem,  — željela
je 'da dude,  — stadosmo da čekamo.  Tako se isto govori ne samo:
ako snujem pitati;  — trebalo mi je odlaziti;  — možemo li i mi
to vidjeti?  — ljudi se-počeše skupljati,  vedi  ovako: ako smijem
da pitam;  — trebalo mi je da odložim;  — možemo li i mi to
da vidimo?  — ljudi počeše da  se skupljaju.

b) U § 313 a rečeno je, da se mjesto infinitiva može i u
futuru uzeti prezent s vezpikom da,  te se govori na pr. nešto ču

jda  vam namučim,  — sjutra demo da  im javimo,  mjesto: nešto
eu vam naznačiti,  — sjutra demo im javiti  i t. d.

c) Tako može biti i u zanijekanom imperativu, kako je u
primjerima: nemoj da  me rasrdiš,  t. j. nemoj me rasrditi;  —
nemojte s ve da potrošite,  t. j. nemojte sve potrošiti.

d) Ovakovo se zamjenjivanje nalazi takoder uz imenice i
uz pridjeve, uz koje može (po § 322.) stajati infinitiv, na pr.
glavna mu mi.sp o bijaše da oslohodi  svoj narod; — njihov je

208

posao da slciipe  dosta novaca; — ja sam rad da  vas naučim ; —
nijesu kadri ovo da rammiju.

e) Ispred veznika da,  kad se upotrebljava u smislu ovoja
§-a, ne piše se zarez.

§ 824. a) Kad glagolima protiviti se, smetati, zabranjivati, zaprečvuti
dopuna stoji u infmitivu, on ni je zanijekan,  na pr. uzalud se protive pla-
titi,  što su dužni; — ovi nam ljudi smetaju učiti’,  — oštro mu je bilo zabra-
njeno navračati  ljude na takovo djelo; — otac mi je zaprijetio iči  u onu kuču.

b) Ako li pomenutim glagolima dopunu čini rečenica s veznikom da,
onda je ona ponajviše zanijekana; dakle: uzalud se protive, da ne plate,  što
su dužni; — ovi 'nam ljudi smetaju, da ne učimo ; — oštro mu je bilo zabra-
Djeno, da ne navrača  ljude na takovo djelo; — otac mi je zaprijetio, da ne
idem  u onu kuču. — Rijetko je ovakova rečenica s da  jesna, na pr. smetaju
nam da učimo.

Još neke službe infinitiva.

§ 325. a) Infinitiv može u rečenici biti subjekt,  na pr.

lasno je iza grma strijeljati  (vidi § 149 e). U tom dogadaju može
infmitivu biti predikat posvojni pridjev ili posvojna zamjenica
u srednjem ro.du; na pr. carevo  je zapovijedati, a vaše  je slušati;
— kako je to mogao učiniti, nije naše  ispitivati,

Bilješka. Infmitivu može za predikat služiti katkad genitiv pripadanja
(§ 252), na pr. dobroga  je pastira  ovce striči, a ne derati.

b) Subjekti se (po § 196 a), kad ih je više, s predikatom
vežu rado riječcom to.  Ista se riječca dosta cesto uzima i onda,
kad je subjekt infinitiv, osobito ako su dva ili više. Primjeri:
dati  kome zemlju, da je uživa, to  još ne znači odreči se vrhov-
noga prava nad njom; — ne primati  ništa novo, nego ,se držati
sve starine, to  je zlo, ali primati  svašto prije vremena i bez
izbora, to  je još gore; — prijatelju ili znancu svorne, koji je na
daleko preko bijelog svijeta, poslati  misli svoje na komadu har-
tije, citati,  što su drugi pisali prije ‘dvije hiljade godina, i napi¬
sati,  da mogu drugi poslije nekoliko hiljada godina Citati, to  je
nauka, koja um ljudski gotovo nadilazi.

§ 326. a) Katkad se infinitiv upotrebljava sasvim sl ob od no,
t. j. ne zavisi ni o kojoj drugoj riječi. To biva u uzvikivanju
(kad se čovjek na što ljuti ili se čemu Čudi i t. d.); na pr. ka-
kova rijetka budalaština: sve susjedstvo pobuniti, dati  se tako
mučili, samo da ne izgubi okladu! — šta? ja svoju pošlenu
riječ pogasiti!

309

b)  Slobodno se infmitiv reči  upotrebljava u ovakovim
primjerima: to kvarenje jezika traje 4 upravo reči  napreduje još
do današnjega dana; — ja sam mu konja prodao ili bolje reči
l  poklonio; — neka se primi pravopis što je moguče lakši i savr-

šeniji, ili najkrače reči:  prema svojstvu jezika.

Bilješka. Vrlo je rctavo upotrebljavati infmitiv s prijedlogom za;  na pr.
to nije dobro za jesti;  — taj je vaš posao za, smijati se.  Mjesto toga treba
k govoriti i pisati: to nije dobro jesti  ili za jelo  (ili za jedenje),  — 'taj je vaš

posao za smijeh  (ili za smijanje).  Velika je pogrješka i to, kad se infmitiv
s prijedlogom za  uzme u značenju namjeme rečenice; na pr. za uvjeriti se o
sveiriu torne nužno vam je pročitati ovo pismo. To treba reči: da biste se
uvjerili  o svemu torne, nužno je . , .

Particip prezenta i particip perfekta I.

§ 327. a) Buduči da se oblici na pr. pletuči, pletavši  (ili
pletav)  govore ponajviše u tom jedinom obliku bez obzira na
rod ili na broj riječi, s kojom su u sveži, zato su to pravi
priloži  kao na pr. dobro, slabo, bratski  i t. d., koji se takoder
ne sldanjaju, več ostaju u tom svojem jedinom obliku. Zato čemo
mi ta dva participa ovdje zvati glagolski priloži.

b) Ni ispred glagolskih priloga ni iza njih ne piše se zarez.

c) Oblici pletuči, pletavši (-pletav)  kao pravi priloži odgovaraju
na pitanje kako?  t. j. znaCe način  kao i drugi priloži (§ 23Sa).
Kad se na pr. veli: mati mu plačuči  odgovori, tu oblik plačuči
znači doisla način, t. j. odgovara na pitanje: kako  odgovori?
Tako je i u ovim primjerima: danas sam ručao stoječi;  — za-
pjevavši  ode iz kuče; — zaplakavši  progovori mu.

d) Glagolski priloži odgovaraju Cesto i na pitanje kada?  te
znače vrijeme,  a tu službu imaju i drugi priloži (§ 238a)
Tako je na pr. putujuči  sluga kraj mora nade nekakvu djecu; —
čuvši  to car odmah dozove onoga momka. U tim primjerima stoje
glagolski priloži zato, jer se pita: kad  je sluga našao djecu? —
kad  je car dozvao momka? — i na ta se pitanja odgovara: kad

* je putovao;  — kad (čim, pošto) je quo.  Takovi su i ovi primjeri:
iduči  tako i trateči  ga svuda dode k sunčevoj majci; — došavši
ona kuči prcobuče se.

* § 328. a' Glagolski priloži često znače uzrok,  te bi se
rečeuica, u kojoj oni stoje, mogla razvezati u rečenicu s kojim
uzročnim veznikom. Primjeri: ne imajnči  nikakva posla danju

T. Gruj*i«uika.

14

210

smo spavali, a noču pripovijedali (t. j. litdupi da  ili jer  nijesmo
imali posla) ; — ear doznavši  od slugu, šta je i kako je, metne
u reče pod bradu sunder (t. j. jer  je ili buduči da  je doznao);

— Tnnotije ili ne znajuči  za tu zapovijest ili misleči , da je on
može prestupiti, izbaei pušku; — oni osilivši  i več gotovo zava-
divši  se s earem turskim stanu se spremati za boj.

b) Priloži se glagolski upotrebljavaju takocter za pogodbu,
te bi se reeenic^i, u kojoj oni to znaCenje imaju, mogla razvezati
u rečenicu s pogodbenim veznikom. Na pr. on je i meni mnogo
puta govorio, da ču pišuči  ovako narodnijem jezikom ostati do
vijeka samo prostonarodni spisatelj (t. j. oko  budem pisao); —
gospodin Matič uzevši  jedno s drugijem ima pravo (t. j. ako  se
uzme).

c) Glagolski priloži mogu značiti i dopuštanje,  pak'bi
se rečeniea, u kojoj oni s tim značenjem stoje, mogla pretvo¬
riti u rečenicu s dopusnim kojim veznikom. Na pr. zato im go¬
vorim u pričama, jer glcdajuči  ne vide i čujuči  ne čuju niti ra-
zumiju (t. j. premda  gledaju, premda  čuju)—  ljubite neprijatelje
svoje i črnite dobro i dajite u zajam ne nadajuči  se ničemu (t.
j. premda  se ne nad ate, alco  se i  ne nadate); — nikad mu ništa
2a žao ne učinivši  dosta sam prepatio od njega (t. j. premda
nijesam učinio).

d) 1 mjesto odnosne  rečenice, t. j. rečenice s odnosnom zamjenicom
boji,  nalazi se katkad glagolski prilog. Na pr. kako ti, Jevrejin buduči,  raoSeš
to govoriti (t. j. ti, Jcpji si  Jevrejin)? — poslanik, buduči  rodom čak iz Grčke,
može biti da nije znao (t. j. poslanik, hoji je bio ); — dode glas iz neba go¬
voreči  (t. j. koji je govorio). .

e) Oba glagolska priloga mogu značiti takoder. sastav-
ljanje i suprotnost.  Prvo je u primjerima: pred njim i za
njim idahu govoreči  (t. j. idahu i  govorahu); — on ude te sjedAe
držeči  u ruci klobuk (t, j. sjedne i  držaše); — Stojša legne malo
u hlad polcrivši  se po licu maramom (t. j. legne i  pokrije se);

— ja ču knjigu izdati na svijet kazavši  u predgovoru, da ste mi
vi mnogo pomogli (t. j. izdat ču i kazati). Suprotnost  poka-
znju zanijekani priloži u primjerima: moramo promisliti, kako
čemo to učiniti ne prestupajuči  zakona (t. j. kako čemo to uči-
niti, a  zakona ne prestupati); — ni sad ne mogu na to pomi¬
sliti ne nasmijavši se  (t j; a  ne nasmijati se); — otidemo svaki
u svoju sobu spavati ne progovorivši  jedan s drugim ni jedne
rijoči (t j. u ne progovorismo).

211

§ 329. a) Katkad je glagolski prilog sadašnji združen s riječju,
koja stoji u a k u z a t iv u, na pr. nade bratu plačuči  ; — ostavih ga  u
sobi igrajuči se;  — da su tebe zaboljele ruke ljuljajuči  nejaka umika.

b) Češče se združuje glagolski prilog sadašnji s riječju, koja
stoji u dativu;  na pr. njemu  se dosadilo sjedeči  besposlenu pa
otišao kuči; — tebi če se dosaditi čitajuči  ove pjesme; — sv.
Pavlu iduči  u Rim razbila se lada; — lesko v uku ne jedači  mesa,
& junaku ne pljuči  vina; — teško loncu  iz sela začine čekajuči.

o) fiesto se nalazi, da su glagolski priloži Združeni doduše s riječju, koja
stoji u nominativu, ali u istoj rečenici ima dati  v lične zamjenice, koji se
proteže na onaj nominativ. Primjeri: Irod vidjevši  Isusa bi mu  (t. j. Irodu)
vrlo milo; — prije nekoliko godina govoreči  ja o torne s jednim profesorom
on mi  reče; — Medvjedovič gledajuči  u ručkonošu, koja je bila zdrava i lij epa
djevojka, omili mu  i reče ocu njezinu; — fiaja-paša doiavši  s vojskom onamo
dode mu  narod i doneše hranu.

§ 330. Glagolski se priloži Cesto upotrebljavaju uz nomi¬
nativ, koji je različan od onoga nominativa,  koji je
subjekt u glavnoj rečenici, ako se prilog razveže u
rečenieu, kojoj po smislu odgovara.  Govori se ria pr.
došavši  ja k svojemu starom prijatelju on zaplaka od radosti.
Ova rečeitica po § 327d znači isto što: kad sam ja došao k svo¬
jemu starom prijatelju, on zaplaka od radosti, — i tu se vidi,
da subjekt u glavnoj i u zavisnoj rečenici nije isti. Takovi su i
ovi primjeri; videči  sad Nijemci, da to nije šala, nego da se
čitav rat otvorio, dode njihov general u Zemun; — ne buduči
pristanište zgodno za zimovnlk svjetovahu mnogi, da se odvezu
odande; — tako bi« tiho govoreči  puče puška iz kaurske vojske;
— unevii  on mene u kola odvežemo se kuči.

§ 381 . Oba glagolska priloga imaju upravo aktivno  zna-
čenje, ali se uzimaju dosta Cesto i u pasivnom značenju.
Govori se na pr. sudeči  po nekim slovima to je pisao Živko;
ovdje oblik sudeči  ima pogodbeno značenje (§ 328 b), a k torne
i pasivno, t. j. kao da se reče: ako se sudi  po nekim slovima,
lo je pisao Živko. Takovi su i ovi primjeri: ovo je prvi ma-
nastir iduči  uz Moravu (t. j. kad se ide ); — ulazečl  u donji grad
s lijev« strane stoji slavna kula (t. j. kad se ulazi) : — p okraj

peči Redeči  ništa se ne dobiva (t. j. ako se sjedi) ; — od crkve

k jugoistoku pošav  ima u po, brda jedan kamen (t. j. kad se

pode)  i — u donjemu gradu ušav  na desno stoji crkva (t. j. kad

se ude)\  — pravo ueevši  o vaj vinograd ništa danas ne vrijedi
(t. j. ako se  pravo uzme).

*

212

Particip perfekta II. I particip pasivni.

§ 332.  a)  Particip perfekta II. služi ponajviše za
tvorbu različnih složenih oblika, kao na pr. hvalio  sam, hvalila
bih, bijasmo hvalili  i t. d. Ali se dosta često upotrebljava i izvan
tih sveža sasvim kao pridjev, t. j. ne samo u nominativu, več
1 u drugim padežima, u atributnoj i u predikatnoj službi (§ 218).
To se nalazi gotovo samo od neprelaznih glagola.  Evo
primjera: vidiš brda obrasla  malom šumom; — on je bio suhih
dugačkih obraza s ispalim  jagodicama; — prijede preko smrde
vode; — bježi od usijaloga  željeza; — gospodar od oštečene
baštine ili od pobjegla  čeljadeta; — primio je k sebi osiromašile
rodake ; — rijetko je veselo srce u iznemoglu  tijelu; — molimo
se za' duše danas umrlih ; — šta se činiš ne čuo  ?

b) Ima ovakovih oblika, koji su sasvim postali pridjevi;
takovisu: vreo  (vrela—vrelo), izgdrio  (izg&rjela—izgorjelo), ključao
(ključala—ključalo, na pr. polila je Ujučalom  vodom), nevaljao
(nevfcljala—nevaljalo), pristao  (pristala—pristalo, na pr. pristala
djevojka, t. j. lij epa), siistao  (siistala—s listalo, na pr. odvedi te
sustale  konje u staju); tako je i bgrijals  sunce (t. j. žarko),
dsiarjela  majka. Neki od ovih pridjeva mogu imati i komparativ
i superlativ, na pr. vreliji, nevaljaliji, najpristaliji.

c) Pasivni particip  užitna se često u atributnoj službi
i u službi predikatnoga atributa; na pr. na njemu je izderana
kabanica; — slabo su urodili oni hvaljeni  vinogradi; — nošena
haljinu poklonio je sluzi; — tako nam ostade hljeb nedopečen ;
— vratio sam se kuči izmučen.

d) Pasivnoga participa nemaja neprelazni gla¬
goli.  Od toga ima izuzetaka, ali vrlo malo. Imamo na pr. pruži
mu svoju ispucam  ruku (običnije bi bilo: ispucaiu) ; — pogledaj
one rastrkane  kuče; — što ste tako zamišljeni?

d) Katkad pasivni particip nema pasivno zuaionje, več neko osobito,
koje niti je aktivno ni pasivno. Tako se na pr govori kršteni  kum (a to
je onaj, koji drži koga na krsta), kriteno  kamstvo, kršteno  ime (Sto ga je tko
na krst« dobio), vjenčani  prsten (s kojim se tko vjenčava), roderun  majka
(t j. prava).

Željni particip.

§ 333. a) Tako se zove particip perfekta II., kad sam
sobom znati žel ju; na pr. živio  kralj! — živ i zdrav bio,  sinko!
dobro došli , mili gosti! — ne vidio  ja toga zla više nikadl

213

b)  Željni particip od glagola  biti  (jesam) izostavlja se dosta
Cesto u uzYikivanju; na pr. na čast mu laž (t. j. bila)\  —
žalosna mu majka (t. j. bila) ! — tako ti zdravo putovati i natrag
se vratiti (t. j. bilo) ! — tako mi umrijeti (t. j. bilo)  Boga zovuči!

— hvaljen Isus (t.j. bio)\

c)  Željni particip stoječi s dopusnim veznicima ma, makar
ima dopusno  značenje (primjere vidi u § 180b); ali željni
particip i bez tih veznika često znači dopuštanje.
Primjeri: bogme, gospodam, ti se šalio  ili ne šalio,  ja sam za
istinu primio ; — nije teško dobru riječ reči, pa pomogla  ne po-
mogla ; — mili Bože, lijepa junaka! da mi hoče u dvorove doči,
dao bih mu potovinu carstva, bio  ženjen ili neoženjen; — Bog
ljubi ljude, pa naumili  mi kad mu drago ostaviti grijeh, svagda
če nam pomoči.

d)  Kad je u glavnoj rečenici željni particip u svojem osnov-
nom značenju, pa je s tom rečenicom združena pogodbena
(s veznikom «Ao) ili vremenska (s veznikom Sada ili doli)  ili od¬
nosna, onda i u toj zavisnoj rečenici stoji cesto isti
particip  (mjesto eksaktnoga futura ili mjesto prezenta od tre¬
nutnih glagola u značenju futura). Primjeri:- ako bio  torbonoša,
bio  majci živ (t. j. ako budeš)! — :  kad ovaj buzdovan izišao  iz
mora, onda se i Turci vratili  amo (t. j. kad ovaj buzdovan izide)!

— tako me oružje ne izdalo , kad mi naj veča potreba bila!  —
ti nemao  groba ni poroda, dok turskoga čara ne dvorio  (t. j. dok
ne budeš dvorio)! — kukavica bio,  tko ti pobjegao!  — koliko
hljeba pojela,  toliko sreče imala!  — kudgod hodila,  sretna bilat

CETVRTI DIO.

□ □□

TVORBA. RUfiCl.

Korijeni.

§ 334. a) Svaka riječ nešto znači. Onaj dio riječi, u
kojemu je bitno njeno značenje, zove se korijei..

Korijen može bili jedan jedini glas ili je sastavljen od
nekoliko glasova; ako je samo jedan glas, taj je svagda vokal j
ako je glasova u korijenu više od jednoga, onda je jedan vokal,
a drugi su konsonanti.

b) Primjeri različnih korijena:

1. Korijen je jedan jedini glas; takovi su korijeni: i  (i-či),
u  (ob-u-ti).

2. Korijen ima dva glasa, od kojih je prvi vokal, a' drugi
je konsonant; takav je korijen: or  (or-ati), — ili je prvi konso-
nant, a drugi je, vokal; takvi su korijeni: da  (dd-ti), pi  (pl-ti).

3. Korijen ima tri glasa, od kojih je jedan vokal, a druga
su dva konsonanti; takvi su korijeni: isk  (isk-ati), pad  (pasti
mjesto: pad-ti), vid  (vid-jeti), sta  (sta-ti), zna  (zna-ti).

4. Korijen ima četiri glasa, od kojih je jedan vokal, a drugi
su konsonanti, na pr. rast  (rasti mjesto: rast-ti), Icrad  (krdsti
mjesto krad-ti), plet  (plasti mjesto: plet-ti).

5. Korijen ima pet glasova, od kojih je jedan vokal, a drugi
su konsonanti, na pr. prask  (prask-ati), strig  (striči mjesto :strig-ti).

§ 335. a) Gotovo od svakoga korijena postalo je po nekoliko
riječi, a ne samo jedna. Tako na pr. od korijena Icrad  postale
su riječi: krasti, dokrddati se, krada, kradljiv, kradljivac, kradom
i t. d., — od korijena zna  imamo riječi: znati, znak, značiti*
znanje, znamenje, znamenit, znanac, poznavati i t. d.

215 .

b) Buduči da se posao oko traženja i postavljanja korijena
zove (grčkom riječju) etimologija,  zato se za riječi, koje su
postale od jednoga istoga korijena, kaže da su eti mologički
(ili: po etimologiji) sr o dne,

§ 336. a) Ima mnogo korijena, koji u svim riječma, što su
od njih postale, imaju isti vokal; takovi su na pr. korijeni krati,
zna  i mnogi drugi. Ali ima dosta i takovih korijena, kojima
vokal nije u svim riječma isti, nego se mijonja. Tako na pr. od
korijena plet  nijesu samo riječi: pUsti, pletivo, pleter, pletkaš ,
rdsplet , nego i riječ plot;  — od korijena tisk  postale su ne samo
riječi Piskati, tisnuti  (rnjesto: tisknuti ), tištati  (mjesto: tiske ti,  vidi
u § 126), priiisak  (genitiv sing : ; pritiska),  nego su postale i
riječi: tjeskbba, tjesnbča, fjšsnac  (mjesto: tjeshiota, tjesknac)-, —
od korijena pi  nijesu samo riječi piti, pijan, pivo, napitak,  nego
i riječi napoj, pojiti, pojište,  pa i riječ napajati.  Više primjera ova-
kove vokalne promjene u korijenima ili prijevoja  vidi u § lii.

b) Prijevoj donese katkad sa sobom, te korijen u gdje-
kojoj riječi nema nikakvoga vokala.  To se u prvi mah
može kome čini ti protivno onome, što je rečeno u § 334-, da u
svakom korijenu mora biti jedan vokal. Ali protivštine tu nema,
jer se pored takovih riječi nalaze druge srodne, koje u korijenu
imaju kakav vokal. Tako nEppr. pored uz-m-em  imamo uz-im-ati,
pored pri-d  imamo prl-da-ti,  pored sd-g-nu-ti  (mjesto sagbnuti,
vidi u g 121.) imamo sa-gib-ati,  pored nd-sp-etn  imamo nd-su-ti
(mjesto na-sup-ti,  § 106 c), pored pro-str-cm  imamo pro-stir-
ati  i t. d.

Bitješkil. Tako i za prijedloge k, s  ne treba misliti da im korijeni mgda
nijesu imali vokala, jer treba znati, da su ti prijedlozi nekad imali na kraju
vokal ?, t. j. glasili su ki, n,  pa i danas se još često govori ka, sa,  na pr. ka
k čeri, sa sinom  (vidi u § 7. i 8.).

e) Ima dosta primjera, gdje koji korijen sam sobom, t. j.
bez ikakvoga nastavka, služi kao gotova riječ. Ovamo ide oso-
bito nominativ sing. nekih imenica i pridjeva-'muškoga roda, kao
što su: grob, mig, mraz, rod, skok, vid, dug, mio  (mjesto: mil),
mlad, suh, tih  i t. d. Nekad su sve te i slične riječi imale na
kraju vokal z,  koji im je bio padežni nastavak, glasile su dakle
grob-i, tih-i  itd.  — Ovamo ide i 2. i 3. lice sing. aorista nekih
glagola, na pr. dd, sta, pi  (od: dati, stati, piti). Ti su oblici u vrlo
staro doba imali svoje osobite nastavke, koji su poslije otpali
(vidi § 120. bilj.); ne možemo dakle ni za njih reči da-su od
počelka bez nastavaka.

/

m

Nastavci i osnove.

§ 387. a) Osim korijena imaju rijeii ponajviše i nastavke’
a nastavak je u riječi onaj dio, kojim se bitno značenje, što je
u korijena, za nežto osobito privezuje.

Nastavci su d vojaki; jedni su oblični,  a drugi su osnovni.
Oblični su nastavci oni, kojima postaju različni oblici  u de-
klinaciji i u konjugaciji, a osnovni su nastavci oni, kojima se
tvore osnove  riječi, t. j. ono, čemu se pridijevaju oblični na¬
stavci. Od korijena plet  imamo na pr. imenicu pletivo,  kojoj ge¬
nitiv sing. glasi pletiva  i t. d. Tu su skrajnji vokali -o, -a  oblični
(ili upravo: padežni) nastavci, koji su dodati osnovi pletiv,  gdje
je -iv  osnovni nastavak. — Od korijena vid  imamo pridjev
vi dan — vidna — vidno,  kojemu je osnova vid[a)n l ),  osnovni je na¬
stavak ( a)n , a a, o u ženskom i srednjem rodu su padežni na¬
stavci. — Od korijena pad  je glagol padati,  kojemu je osnov-a
pada,  osnovni je nastavak a,  a infinitivni je nastavak ti.

b) Kao što se osnove pletiv, vid{a)n, pada  razlikuju od ko¬
rijena plet, vid, pad,  tako se-i vrlo mnoge' druge osnove razli¬
kuju od korijena. Ali često su korijen i osnova isto,  t: j.

* medu njima nema razlike. Takove su na pr. one imenice i pri-
■ djevi, što smo ih naveli u § 336c; dakle grob, tih  u oblicima
grbba, grbbu, tiha, tiho  jesu i osnove i korijeni zajedno. Tako
isto u glagolskim oblicima pUtem, pleteš, čuti, čuo  i t. d. glase i
osnove i korijeni jednako, t. j. plet, ču.

c) U riječima, koje su etimologički srodne .(kao one u §
835 a), korijen je svagda jedan (makar i bio po prijevoju različan),
ali 'denOva može biti po nekoliko. Tako na pr. riječi pisac, pl-
sdljka, pismo, pisarhce, pisati, pisldrati  sve imaju isti korijen pis,
a osnova je prvoj riječi pis(a)c,  drugoj pisaljh,  trečoj pism,  če-
tvrtoj pisarne,  petoj piša,  Sestoj piskara.

§ 338. a) Cesto se osnovni nastavci dodaju neposredno
korijenu; i riječi tako postale zovu se korjenite. Korjenite su
riječi na pr. hrdda  (mjesto: krad-ja), pis-mo , plet-ivo, krad-ljiv,
ljhb-(a)h, vld-[a)n, ču-ti, br-a-ti, iis-nu-ti  (s ispalim A mjesto:
tislmuti)  i t. d.

b) Cesto se osnovni nastavci dodaju drugoj osnovi, a ne
korijenu neposredno; tako postale riječi zovu se izvedene. Ime
niče na pr. beračica, Icrudljivac, mogučstvo  nijesu postale nepo-

Slovo (a) znači nam ovdje i dalje nepostojano a.

217

sredno od korijena ber, krad , mog,  nego su izvedene od osnova
riječi bbrdč, Tcrddljiv, mbgTtč  s nastavcima ica,  ( a)c, stvo;  — pri-
djevi opet ljubavan, pastirski, rječit  nijesn načinjeni (neposredno
od korijena ljub, pas, rek,  nego od osnova imenica ljuhav , pa¬
si«-, riječ;'—  glagoli napokon darovati, grebenati, prosjačiti  nijesu
postali neposredno od korijena da, preb, pros,  nego od osnova
imenica ddr, greben, prosjuk.

c) U tim sada navedenim primjerima stoji izmedu izvedene
rijefii i izmedu korijena jedna riječ, i, to korjenita; ali često
izmedu koje izvedene riječi i korijena stoji po više drugih riječi,
od kojih je prva korjenita, a sve su druge izvedene. Primjeri:
mbgnč—^moguean—mogučnist  (korijen mog), živ — život—životinja —

živbtinjslii  jod korijena ži,  ko ji se vidi u riječima u-ži-ti, u-ži-tak),
mio — milost—nulostan-- milbsuik — niilosnikov  (korijen milj, tdman
— tdmnica—tdnmičdr — tdmničarka—tdmničarkin  (korijen mm)  it.d.

d) Ošini k.orjenitih i izvedenih  riječi imamo još slo-
žene, t. j. onakove, gdje se po dvoje ili po tri riječi ili njihove
osnove združuju u jednu ejelinu-; takove su riječi na pr. narod,
nčmio, posječi, črnook, d a n g ubiti, glavbbolj a  i t. d. — Kad su po

tii riječi združene u jednu ejelinu, onda je bar jedna od njih
iti kakav prijedlog ili riječca ne;  na pr. ndzlobrz, n^zndbožac,
rasprbdati.  Vrlo se rijetko dogada, da ni jedna od tri riječi slo-
žene u jednu ejelinu, nije ni prijedlog ni riječca ne,  takove su
na pr. prvohrdlučecl, drugobrdtučed, hrviUsko-sldvonsko-daliHČUlnski.
Koradi akcenta takovih riječi vidi § 37 c.

Tvorba imenica.

§ 339. Imcnice, koje znače činitelja  kakove radnje (no-
mina agenti  s), tvore se različnim nastavcima, od kojih evo
ovdje nekoliko običnijih.

(a)c:  kosač, lažac, lovac, platae, prdšac, rhnac. — Ovamo
idu i imenice na l(a)c,  koje su izvedene od osnova participa per-
fekta II.: čuvalac, davalac, hvhlilac, kudilac, prStilac, pr61ac,
tkalac, vladalac.

0,6:  berač, gudač, izmišljač, khpač, kovač, otimač, skitač,

vlkač.

Bilješfka. Ri,,etko imenice s ovim nastavkom znače stvar, kojom se Sto
čini, na pr. ogrtač (dio odijela za ogrtanje), otirač (čime se čovjek otira), po-
krivSč (čime se čovje\ pokriva), zastirač (čime se zastire Sto, na pr. soba).

21t>

Ur:  čuvar, gatar, kuhar, pekar, pisar, Štampar, vozar, zidar.
ica  (za žene i zaljude); bajalica, čutalica, dojilica, izjeliea
(mjesto: izjedlica), popilica, pristalica, radilica, varalica. Sve su
te imenice izvedene od osnove participa perf. II.

tja  (za žene); pralja, prelja, primalja, tkalja, — bjelilja,
ddjllja, muzilja, pletilja, redrlja, rodilja. Ovamo ide i švalja (na-
činjeno prema: tkalja) ili švelja (načinjeno prema: prelja).

o  (samo u šali ili za porugu): blebetalo, drijemulo, mazalo,
namigivalo, pripovijedalo, tumaralo, zadirkivalo. I te su sve ime¬
nice izvedene od osnove participa perf. II.

telj:  C'datelj, hranitelj, mučitelj, pobjeditelj, tješitelj, učitelj,
upravitelj.

§ 340. Neki nastavci služe za tvorbu imenica, koje znače kn-
kovu radnju  (nomina actionis)  ili stvar, koja iz rad nje izla>(

dj, jaj:  dbgadaj, koračaj, okršaj, oproštaj, pomišljaj, p6-
rodaj, slučaj, zalogaj. Rijetke su ovake imenice, da nijesu složene
s kakovim prijedlogom; takva je: rbdaj (sunca). ■— .Mjesto ~(j)uj
katkad je -Ijaj:  giitljaj, korakljaj, bdgonetljaj.

(a)k:  dobdak, dodatak, napitak, osnutak, estatak, .užitnk.
Te su imenice izvedene od osnove pasivnog participa, i prema
njima je načinjena imenica: gubitak.

ba, dba:  berba, borba, dvorba, nagodba, naredba, pbgodha,
sedba, svjedodžba, tiižba; — kosidba, krčidba, prosidba, udadh i,
vjeridba, ženidba.

Ivo:  jbdlvo (t. j.'ono, što- se jede, jelo), meljivo (ono, slo
se melje), pecivo, pletivo, predivo, teclvo, varivo.

je.  Ovaj nastavak služi za tvorbu t. zv. glagolski It. i m e-
nica  (substantiva verbalia), a dodaje se na osnovu pašivnoga
participa. Primjeri: branje, čuvanje, držanje, kupovanje, nošenje,
piče, pletenje, vezanje. Ima dosta prirnjera ovakovih imenica,
gdje prema glagolskoj imenici nema pašivnoga participa, jer je
glagol neprelazan; na pr. biče, carovanje, luddvanje. padanje, ska¬
kanje, vojvodovanje, življenje. Obično se glagolske imenice tvore
od trajnih  glagola, ali ih ima podosta i od trenutnih;  na
pr. dopuštenje, poniženje, postanje, pozlačenje, priznanje, pre¬
peče, uskrsnuče, uzeče Iz ovih se prirnjera vidi, da glagolske
imenice od trenutnih glagola imaju uzlazni akcent na predzad- (
njem slogu; izuzeci su veoma rijetki, na pr. preobraženje,
spassnje.

f

219

nja:  grdnja, h it n j a, ljutnja, mfžnja, nčšnja, patnja, prošnja,
r&dnja, slutnja, ščtnja.

§ 341. Neke imenice znače spravu,  koja služi za,  kakav
posao (nomina instrumenti).

algka:  kazaljka (na uri), pisaljka, sisaljka, štipalja, šelaljka,
(na uri), štrcaljka,

ica:  kadionica, pljuvaonica (posuda za pljuvanj ), praši -
onlca (u'čemu stoji prah za posipanje), ribaonica (sprava za ri¬
banje kupusa, ribež), umivaonica (posuda, iz koje se umiva).
Te su imenice izvedene od osnove pridjeva na -oni  (na pr.
kadioni),  koji su se izgubili.

lo:  cjčdilo, cttalo, dkžalo, klecalo, lazila (skele, po kojifna
se ide, t. j. upravo lazi, kad se što zida, — samo u pluralu),
mjgrila (na čemu se mjeri, važe), ogledalo, omelo (rnjesto
omet-lo), oralo, tucalo (čim se što tuca u avanu. tučak).

§ 342. Mnoge imenice znače rnjesto,  gdje je što ili gdje
se što radi (nomina 1 o e i).

ana:  barutana, cigl&na, kavana, krečana, kuglana, mehana,
svilana. (Taj je nastavak iz turskoga jezika).

ara:  brašnara, drvara, hljebara, pivara, svilara, vunara.

ica:  gostionica, kupaonica, radionica, štčdionica, učionica.
i Te su imenice izvedene od osnove pridjeva na -oni  (na pr.'
gosiioni),  koji su se izgubili.

Biiješka. Neki rnjesto -onica  pižu owa, na pr. gostiona,  ali to nije dobro.

ik  (imenice s tim nastavkom znače rnjesto, gdje kakvog
drveča mnogo ima): borik, brezlk, bukvlk, grubrik, lipik, šljlvifc,
topdbk.

ište:  dfmlšte, kbnopljište, Ijetjšte, nččište, čgnjlšte, prista-
nlšte, sajhnšte, utočište (ili uteclšte); — igraiište, počivallšte,
Ivallšte, tkkalište, ščtalište (ove imenice na -liste  izvedene su od
osnove participa perf. II.).

lo:  bjčlilo (gdje še bijeli platno), j&gpjilo (gdje se ,  jagnje
ovce), močilo (gdje se lan moči), pčjilo (gdje se stoka poji), po-

t valo, prčlo (rnjesto: pred-lo), sdlilo (gdje se ovcama sd daje),
(ječ pčrilo (gdje se peru košulje) ima -ilo  prema bjčlflo i t. d.

§ 343. Nekim je imenicama značenje, otkle je tko,  t. j.
Iz kojega je mjesta, grada, zemlje, ili koje je narodnosti (nomina
originis).

220


((t)c:  Bi6gradac, Bosanac, Budimac, Kosovac, Ogulinac,
Sarajevac, Srijemac, Varaždinac, Zemunac, Vukovarac.

Biiješka. Neke od ovakih imenica primaju nastavak na pokračenu
osnova onoga imena, od kojega sa postale; takove sa: Hercegovac, Mačeddnac,

Pbsavac, Slavdnac (prema: Hercegovina, Mače.daaiia, Posavina, Slavonija).

(vmiti [Janin:  Bečanin, Mačvanin, Tfizlanin, varošanin, —

B mdearnn, Karlovčanin, Ličanin, Pažežanin, Rimljanin, Vinkov- ,

canin. Ovamo idu i imenice: brdanin, gradanin, ostrvljanin, pu-
čanin (čovjek iz puka), seljanin.

in:  Arapin, Biigarin, Latinin, SPbin, Turčin (mjesto: Turk-in),

Cgrin.

ka, kinja  (samo za žene): Biogratka, Budimka, Kosovka,

Ogulinka, Vukbvarka, — Bečkinja, Francuskinja, Mletačkinja,
Osječkinja, Požeškinja, Rftskinja. Neke ovakove imenice mogu
imati i jedan i drugi nastavak, na pr. Arapka i Arapkinja, Ml-
elrka i Mislrkinja, St'pka (rijetko) i Srpkinja.

lija:  Bečlija, Budimlija, Bosanlija, Most&rlija, Vidinlija.

(Taj je nastavak iz turskoga jezika).

§ 844. Za imenice, koje znače ž i v o t i n j e, nalaze se
nastavci:

Cilj  (rijetko); gtibalj (konj, na kojemu je guba), kiisalj (kus
konj), mrkalj (ime ovnu), sivalj (ime konju), z'ekalj (konj zeko
ili zelenko).

avica  (rijetko); gujavica (glista), kiikavica, lastavica, p:ja-
▼iea, pljiicavica (neka riba).

onja  (za volove); bijelonja, cvjStonja (t. j. cvj&tast ili lisast),
krilonja (bijel po trbuhu, kao da ima krilo), kusonja, mFkonja,
rdgonja, sivonja, šaronja.

Biiješka. Imenice s tim nastavkom mogu značiti i ljude, ali samo za
laln ili za porugu, na pr. bfkonja, glavor.ja, dOgonja, mlakonja, mlitonja, trbonja,

iddronja.

Ov:  bjelOv (pas), garOv (pas), kudrOv (pas), lisOv (pas),
mazgov, mrkov (konj ili pas), rogOv (vo), šarov.

Biiješka. Rijetko se taj nastavak (koji je uzet iz madžarskoga jezikaj
•potrebljava za ljude: ludov, pr&znOv (koji nema ništa), siatov (koji svašta sluti).

ulja  (za krave): cvjetulja (cvjetasta). kusulja, m čdulj a
(slična medvjedu), mrkulja, plkvulja, rogulju, sivulja. šarulja.

Biiješka. Katkad ovaj nastavak služi i za imenice drugoga kakvog zna¬
menja, na pr. crepulja (t. j. crijepnja), grdulja (grdna žena), pjšskulja (pjeskovita
zemlja), srbulja (stara srpska knjiga), smilkulja (neka zmija, koja se zove i smdk)‘

221

§ 845. Za imenic^i koje znafie mlado  čeljade ili mladu
životinju, služe ovi nastavci:

de:  Arapče, Biigarče, goliipče, klim če, pdripče, pastirče,
rbpče, siroče (mjesto: sirotče).

e:  j&re, jiine, kljuse, prase, tčle, Ture. Ovamo idu i ime-
nice: d&če, mbmče, unuče, gdje se h  ispred e  po zakonu pre¬
tvorilo u č.

id:  djčtli«5, golubid, kiikavičič, labtidič, črlid, sokdlld, vBjvodtoi.

§ 346. Zbirne  (kolektivne) imeniee tvore se ovim na-
stavcima:

dd:  j&rad, j&nad, pilad, pr&sad, t&lad, Tiirad. Ovamo id«
i rijeCi: mftmčad, unučad, koje imaju 6  (mjesto h)  poradi istoga
konsonanta u: momče, hnuče.

adija { rijetko): pješadija, Srb Adija, Turadija. Ovamo idu i
imenice: GrčMija, momčadija,' njemčadija, pašč Adija.

ddd:  Arapčad, B&garMd,- ldlmčad, pastirčad, ropčad, sira čad.
ija:  Arapija (t. j. mnoštvo Arapa), Brdanija (t. j. mnoštvo
Brčtana), Ciganija (t. j. mnoštvo Oigana), hajdučija (t. j. mnoštvo
hajduka), Latinija (t. j. mnoštvo Latina), Madžarija (t. j. mnoštvo
Madžara), soldatija (t. j. mnoštvo soldata).

inje  (rijetko): mušklnje, paščlnje, zvjerinje, ženskinje.
je:  bo rje, cvijede, dfvlje, golublje. granje, grdžde, iverjo,
kamenje, klasje, prstsnje, remenje, zvijerje.

§ 347. Neki nastavci služe za to, da se prema imenici
muškoga roda načini ime ni ca ženskoga roda;  takovi su:

a:  druga (prema: drug), kuma (prema: kum), pastorka
prema: pkstorak), supruga (prema: suprug), siisjeda (prema:
siisjed), unuka (prema: unuk).

ica:  bžinica (prema: ban), carica (prema: car), čizmarica,
golubica, gospodarica, Hrvktica, levica, pahnica, prčročica, vučica.

in ja :  GHdnja (prema: Grk), prosjakinja, robinja, Tiirkinja,
vršnjakinja, zemljakinja.

Bilješka. Ovamo ide i riječ kneginja prema: knez (gdje je e  postalo od 3).

ka:  domišljanka (prema: domišljan), govedarka, lutbranka,
nadničarka, pastorka, roditeljka, tamničarka, unijatka, voddničarka.
— Gdje riječ muškoga roda izlazi na -in,  tamo se riječ ženskoga
roda s nastavkom ha  tvori bez toga -in,  na pr. Biigarka (prema:
Biigarin), griidanka, Latinka, sčljanka, Senjanka.

229

§ 348. Imenice  apstraktnoga  značcnja tvore se o vini
nastavcima

ilo  (rijetko): bjesnilo, ludilo, mrtvilo, nista vilo, pomamilo.

ina:  bjelina, brzina, dužina, Ijutina, milina, oštrina, tišina,
veličina^Ovamo idu i: lupeština, siroma|tina, uboština. Prva je
riječ postala od lupešana , a to od jpš starijega lupešUna  po §
32 a (lupešldna  je izvedeno od pridjeva lupesln  kao veličina  od
velik) . Što je rečeno za lupeština,  to vrijedi i za siromaština,
uboština  (od pridjeva siromaski, uboški).  Tako je i gospbština  (od
pridjeva gospodski,  — dakle mjesto gospodština).

oba :  gnusoba, grdoba, huddba, rugoba, tegoba, tjeskoba,zI6ba.

oda:  bistrima, čistoča, hladnoča, jeftinoča, kratkoča, mirndča,
*tidn6ea, tvrdoča, zloča.

ost:  blagOst, čžstitost, dližnost, hrabrost, jedndkost, ludost,
mladost, mogučnOst, slabost, vjernost.

ota:  čistota, dobrota, grjehota, ljepota, milota, prostota,
sramota, strahota.

stvo:  blaženstvo, bogatstvo, dostojanstvo, kumstvo, lukav-
stvo, prijatčljstvo, poznanstvo, prekletstvo, sijsjčdstvo, tudinstvo.

Bilješka. O imenicama, kao što su pr6roštvo, mndštvo, sirdmaštvo, vidi
a bilješki 1. § 24 c.

ština:  bezobraština, budalaština, izvrština (od: izvrstština),
ldkavština, neimaština, neumještina, nevaljalština. Te' su imenice
načinjene prema navedenima več: lupeština, siromaština', uboština.

Bilješka. Gdjekoje imenice, što se svršuju na ština , imaju konkretno
značenje, na pr. čtakovština (t. j. okolina Bukova), hrvaština (t. j. hrvatsko vino),
skftpština, valpovština (t. j. okolina Valpova). — Nijesu,-dobre novije rijeei (a-
kavština, leajkavština, latinština  i t. d mjesto: čakavski govor, kajkavski govor,

latinski jezik i t. d.

t:  moč (mjesto: mog-t), slast (mjesto: slad-t), strast (mjesto:
strad-t; ova je riječ najprije značila: stradanje, muka). Imenice
s tirii nastavkom obično su složene s kakvim prijedlogom: dobit,
napast (mjesto: napad-t), pomoč (mjesto: pomog-t), pripovijest
(mjesto: pripovijed-t), propast (mjesto: propad-t), smrt, zavist
(mjesto: zavid-t). «

§ 349. Za imenice u manj  ena  značenja (substantiva d e-
m i n u t i v a) služe ovi nastavci:

(a)c:  brStac, dučanac, gradac, hljčbac, humac, izvorac,
kiinac, ruk&vac. vinogrkdac — O imenicama, kao što su lučac,
kriišac, starač ( c, vidi u § 24 c. i 27 b

/


■ ^

\  <»

r- 7

223

(a)U:  crvak, cvijetak, djeverak, golubak, hlidak, redak,.
sokol uk, zalogajuk.

a$ce:  brdašce, grlašce, kčritašce, psetašce, sedlašce, ustašca
(samo u pluralu), vratašca (samo u pluralu). — Ovamo idu i
riječi srdašče, siinašce.

ca:  kderca, krvca, nodca, pameca, riječca, stvdrca, zdpca.
ce:  groce, jajce, jdzerce, kribce, lišce (mjesto: ličce), nje-
darca, perce, pisamce, seoce, vince.

čič:  breščic (t. j. mali brijeg), kamenčic, kremendid, obrašeid,
roščid, trbuščic, ugljenčid.

ence:  burence, djetdnce, jarence, pifence, staklence, telence,
ždrebence. U genitivu sing. imaju ove riječi i -a  i -da,  na pr.
burenca  i burdncda  i t. d.

cšce:  djetešce, dugmešce, jagnješce, jarešce, telešce, tje-
mešce, vimešce. U getfitivu sing. može biti dvojako, na pr. djd-
tcšca  i dj deš četa.

ica > cfkvica, Cestica, iskrica, jabučica, knjižica, livadica,
majčica, vodica, zemljica, živinica. Katkad se riječi, koje su ved
o vini nastavkom umanjene, jtiš jednoc njime umanjuju, na pr.
glavičica, mjeričica, riižičica, slobodičica.

ic:  ervid, dačid, grmid, junačid, klobučid, kovčežid, dromadid,
manastjrid, oblačic, trgbvčid.

§ 350. Za imenice, koje znače što u ve dan o (substantiva
a u g m e n t a t i v a), služe ovi nastavci:

cšina:  hartiješina, kderešina, mnterešina, rakiješina, se-
slrešina.

Uiljpška. Ne ide ovamo ni znafienjem ni postanjem imenica starjetina ,
koja je nastavkom -im  izvedena od osnove negdašnjega komparativa te je
upravo znaCila: stariji; prema starješina  načinjena je riječ mladešina.

ctina:  babetina, bukvetina, duturetina, guščelina, knjiže-
tina, ptičetina, torbetina, ženetina.

ina:  brdina, dje voj čina, griišina, hajdučina, jezidina, juna-
čina, lončina, mesina, svjetina, zidina.

urina i j urina:  britvurina, čorburina, jamurina, kladd-
rina, ladurina, riburina, torburina, travurina, vodarina; — knji-
žurina, riožurina, p ti Čurina, šačurina.

.§ 351. Neki nastavci služe za to, da se od jednih ime¬
nica izvedu druge,  a po značenju svome te izvedene  ime-

i

224

niče stoje u kakvojgod sveži s onim, što znači imenica, od koje
su izvedene. Takovi su nastavci:

dr  i jdr:  bačvar, čizmar, glavar, kolar, kožar, higar, no¬
vinar, rešetar, vinogradar, zlatar, —graničar (mjesto: granicjar),
klobučar, knjižar (mjesto: knjig-jar), lončar, nadničar, ovčar,
opančar, orašar (tko rado jede orane), svečar, tamničar.

Bilješka. Kad su dobro načnjme imenice graničar, klobučar i t. d.,
moglo bi se misliti, da su dobro načinjene i ove: gramatičar, kritičar, mate-
matičar, političar, tragičar  i t. d., kako u rtovije vrijeme neki pišu. Stariji i
bolji pisci pisali su: gramatik, kritik, matematik, politik, tržgik i t. d., pa tako
i danas treba pisati i< govoriti. Te su imenice uzete, iz grčkoga ili latinskog
j:zika; u prvoine izlaze onfc na -ikos  (na pr. grammatikos), u drugom na -icus
(na pr. grammaticus); otud je postalo -ik,  na pr. gramatik, po istom pravilu,
po kojem je postalo kanonik, katolik,  koje se dvije riječi u grčkom jeziku
svršuju na -ikos,  a u latinskom na -icus.  Što,su noviji pisci počeli pisati gm-
matičar, kritičar  i t. d., to su »ni načinili prama njemačkom nastavku -iker,
na pr. Grammatiker, Kritiker; Nijemci su morali uzeti takav. nastavak za
razliku od riječi Grammatik, Kritik, koje njima znače ono,, što nama: gramatika,
kritika. — Prema imenicama gramatik, kritik možemo tvoriti imenice ženskega
roda nastavkom -inja,  dakle: gramatikinja, kritikinja i t. d.

dš:  bradaš, dupljaš (golub), gajdaš, kartaš, kočijaš, lakr-
dijaš, medaš, pletkaš, tamburaš.

bina:  čdzbina (t. j. čast, gozba), otadžbina (mjesto: otač-
bina, a to od: otaebbina, pa se c  pred i> pretvorilo u c), rodbina,
tadbina, tazbina (mjesto: tastbina).

ina:  brodarina, carina, gčvedina, jaretina, Ijetina, mjese-
čina, p&učina, priisetina.

jak  i njak:  Bošnjak, imenjak, seljak, sjenjak, — dtmnjak,
jagodnjak, kbšutnjak, pašnjak, vodnjak.

lea:  bilješka, biljka, griješka, kriška, sjenka, slamka, travka,
vodka, ž§nka.

ovinci:  dbmovina, hladbvina, jiigovina, medovina, sv&lko-
vina, trgovina. ,

uša:  djeveruša, grmuša (neka ptica), kokotuša (kokoš, koj.t
je nalik na kokota), pjeskuša (pjeskovita zemlja), rbguša (krava
velikih rogova), seljkkuša (t. j. seljanka).

§ 852. Neki se nastavci upotrebljavaju za tvorbu imenica
od pridjeva,  a značenje takovih imenica stoji u kakvojgod
sveži sa značenjem pridjeva, od kojih su po tale. Imamo na pr.

(a)c:  bijelac, čiipavac, delavac, giibavac, krivac, lakomac,
sktipac, slijepac, starac, svetac.

/

225

e

ak:  gliihak, goldbinjak. Ijevak, ludak, mr&vinjak, prčstak,
telečak, vještak

an:  divljan, držigan, mrtvan, ri&an, šaran, tupan.
aš  (rijetko): bj&laš (ime konju), bogataš, plemenitaš, veHkaš.
ica:  domačica, desnica, kiselica, kradljivica, lažljivica, mlk-
dica, starica, šljivovica, tamnica, zdravica.

ic:  banovič, kraljevič, stričevič. Ovamo idu i prezimena,
kao što su: Jovanovič, Kovačevič, Miloševič, Novakovič, Pavlovič*
Pčtrovič, Sokblovič, Stojanovič i t. d.

16  (rijetko): brzlč (t. j. brz čovjek), mladič, muškle (t. j.
muško dijete), sljepič, zlič (t. j. zlikovac).

tk  se cesto združuje s osnovama pasivnoga participa i
s osnovama pridjeva, koji u nominativu sing. muškoga roda ima ju
nastavak (a)n;  primjeri mučenik, pbslamk, poturčenlk, pčznanlk,
r&njenik, sučtenlk, učenik, utopljenik, vjerenlk; — bolesnlk, dužnlk,
grj&šnlk, književnik, nevjernlk, prdvednlk, prdtivnlk, ugodnlk.

ina:  banovina, ckrevina, djedovina, kraljevina, — 6vno-
vina, praščevina, risovina, — brčzovina, gldgovina, lipovina, ora-
hovina. Vidi imenice s ovim nastavkom i u § B48.

jak:  bezbožnjak, crkvenjak, kiseljak, mjesečnjak, nevjer-
njak, slobčdnjak, veseljak.

ka  (rijetko): bijelka (bijela kokoš), cfnka, j&lOvka (jalova
krava ili ovca), mirisavka (mirisavo grožde ili kruška), plavka.

Tvorba pridjeva.

§ 353. Mnogi pridjevi imaju pos vojno  značenje, t. j. znače,
čije je što. Svi su oni izvedeni od imeničkih osnova, a nastavci
su im ovi:

in:  babin, cfiričin, gospodin, kornjačin, mladbženjin, nč-
vjestin, ševin, vladičin, vbjvodin, ženin Ponajviše se ovaj na¬
stavak veže s osnovama imenica ženskoga i muškoga roda, koje
se u nominativu sing. svršuju na a  i znače što živo; rijetko
s drukčijim osnovama, na pr. bratin, očin, nižin, svastin Pridjevi
s nastavkom in  znače pripadanje singularu osnovne imenice, na
pr. ženin: što pripada (jednoj) ženi i t. d.

inski  bratinski, gazdinski, gostinski, nevjestinski, bčinski,
papinskl, pašinski. Ovi pridjevi ponajviše znače pripadanje mno¬
žini osnovne imenice, na pr brHtinskl: što pripada brači i t. d.

16

T. Maf&tič: Gr&nrmtik*

936

injl:  djžtinjCgolubinjl, gujinjl, kokMnji, mravinjl, zmijinjl.
Kako se vidi, svi su ovi pridjevi načinjeni od osnova imenieai
koj.e znače što živo; vrlo ih je malo od osnova, koje. znače što
neživo: jajinjl, očinjl. Pridjevi s ovim nastavkom mogu se uzi-
rriati i za .jedninu i za množinu osnovne imeniee, na pr. golu-
binji: što pripada golubu i golubima.

ji:  gdvedl, jarečl, kozji, kravlji, lisičji, magareči, mišji,
pSsjl, ribljl, teiečl. Ovi se pridjevi tvore pbnajviše od osnova
imenica, koje znače kakvu životinju, rijetko od osnova drukčijih
imenica, na pr. b&bljl, Božji, čovječjl vražji. Pridjevi s nastavkom
ji  mogu se uzimati i za jedninu i za množinu osnovne imeniee,
na pr. kSzji: što pripada kozi i kozama.

Ijev:  bjeldvljev, garovljev, Jakdvljev, Moskovljev, Rado-
savljev, St&nisavljev, šarovljev, Vladisavljev. Pridjevi s ovim na¬
stavkom postaju samo od osnova imenica, koje se u nominativu
sing. svršuju na v, a znače pripadanje jednini osnovne imeniee,
na. pr, bjelovljev: što pripada bjeldvu i t. d.

ov  ili ev  (iza palatala): bdnov, bratov, carev (vidi §45b),
Markov, ordčev, rakov, starčev, stvoriteljev, Vidov, zetov. Ovi se
pridjevi tvore od osnova imenica muškoga roda, koje znače što
živo; vrlo su rijetki pridjevi s ovim nastavkom od osnova druk-
Cijih imenica, na pr jugov, mj&sččev, sunčev. Ali i od gdjekojih
imenica muškoga roda. koje znače što živo, ne tvore se posvojni
pridjevi na ov (ev), več s  drugim kojim nastavkom; na pr. od
imenica Bog, Čbvjek, kdnj, pas glase posvojni pridjevi: BSžjl,
Covjdčjl, konjski, pasji Pridjevi s nastavkom ov (ev)  znače pri¬
padanje jednini osnovne imeniee, na pr. brktov: što pripada (jed-
nome) bratu itd

Bilješka 1. Nastavak ov  služi i za tvorbu pridjeva, kjji znače: od čegs
Je  Sto, a tvore se od osnova imenica osobito muškoga i ženskog roda, koje
znače što neživo, na pr biserov, hrastov, ji bukov, jelov, kriiškov, 1'ipov, lukov.
brahov, šljrvov, vlnov Iza palatala ne mijenja se u ovakovili pridjeva o  u
bskorušov, trSšnjov, višnjo v.

Bilješk i 2. Od imena, koja se svršuju na skl,  na pr. Dobrovski, Rački
(injesto. Račski). Zrinjski, ne valja tvoriti posvojne pridjeve na ov,  nego treba
Kimati ta imena u genitivu, na pr junaštvo Zrmjsjcoga  (a ne Zrinjikovo) .

ovlji  ili e vi ji  (iza palatala) je rijedak nastavak: muževlji,
sinovljr, — čvorkbvlji, drozgdvlji, kosdvlji, puževlji Znači pripa:-
danje i jednini i množini osnovne imeniee.

ovski  ili evskl  (iza palatala): b&govski, ttmStovskl, kne¬
ze vski, kraljevski, kumovski,, svatovski, zetovskp zraajčvski. Ovi

227

se pridjevi tvore od osnova itnenica, koje znače što živo i muš-
koga su roda, vrlo rijetko od drukčijih, na pr. topovski, vitovski.
Pridjevi s nastavkom ovčki (evski)  mogu značiti pripadanje i
jednini i množini osnovne imenice, na pr. begovskl: što pripada
begu i begovima. '

sM:  brdski, carski, gdrskl, gospodarski, gradskl, hrvatski,
jesenski, konjski morski, pastirski* seoskl, učiteljski, žeiiskl. Iz
tih se primjera vidi, da se pridjevi s nastavkom ski  tvore od
osnova imenica svih triju rodova bez obzira, znače li što živo
ili neživo. Ispred nastavka ski  pretvaraju se konsonanti c  i k  u
c,  a g  i h  u š  i š,  iza č,  i, š  ispada s,  i tako imamo na pr.
Ičvački, junaški, lupeški, sirbmaški (vidi bilj. 1. u § 24 c). Kon-
sonant s  ispada ponajviše i iza d, na pr. plemiški (običnije nego
li: plemišski). — Pridjevi od imenica, koje znače što neživo,
znače pripadanje jednini i množini osnovne imenice, na pr.
gradskl: što pripada gradu i gradovima (b§čkl dakako znači samo
što pripada Beču, jer ta imenica nema množine); pridjevi od
imenica, koje znače što živo, ponajviše znače pripadanje množini,
na pr. carski: što pripada carevima (rijetko: što pripada čaru).

§ 354. Umanjeno  značenje pokazuju pridjevi s ovim na-
stavcima:

ač(a)k:  (rijetko): lagačak, ludačak, nejdčak. punačak, sla-
bačak, subačak, uzačak.

ah(a)n  (rijetko): lagahan, malahan, piinaban, živahan. Go¬
vori se i: mladahan, gdje je upravo nastavak jah(a)n.

jan  (rijetko): bljedan, gliičtan, hladan, mladan, sičan, žedan.

kast:  cPnjkast, crvenkast, rumenkast, šarkast, zelenkast,
žiičkast (mjesto: žutkast prema komparativu: žiičl).

§ 355. Ovdje čemo navesti nekoliko običnijih i znatnijih
pridjevnih nastavaka, s kojima je rijetko kada vezano kakovo odje-
lito (specijalno) značenje. Za njih čemo reči da po svome značenju
stoje u nekoj sveži s korijenom ili. s osnovom, otkle su postali.

acl:  brijačl (na pr. nož, t. j. kojim se brije), jahači (na pr.
konj, t. j. na kojemu se jase), 6rači (na pr. orača zemlja, t. j.
koja se ore), pisačl (na pr. sto), spavači (na pr. spavača soba),
šivačl (na pr. šivača igla) i t. d. Ti su pridjevi i neki drugi
.šzyedeni od osnova glagola, koji se u infinitivu svršuju na -ati;
samo ir pridjev dbmačl  izveden od imeničke osnove [don ?).

'  gi >ak, krdtak, krepak, krotak, 'ljubak, mtzak, nizak,
siiiduk “tzak. O varno ide i pridjev težak, o kojemu se vidi u § 24c.

(a)n:  bijesan, bl&tan, č&dan, koristan, miran, Slovan, pa-
metan, slavan, taman, vrietan. Glasovi k, g, h  prelaze (po § 24 e)
ispred ovoga nastavka u e, i, š,  tako isto prelazi c  u č  (po
§ 27 b); mučan, dužan, siromašan, prkvičan.

an  i jan:  čohan, ražan, solarn, zemljan, — d&ščan, novčan
snježan, sunčani, vSštan (mjesto voščan,  od vbsak).

ast  i jast:  budalast, dFvenast (koji je kao drvena srca),
grivast, 6kruglast, pjegast, žarkast (na pr. žarkasto lice); — Iju-
bičast, pepčljast, rtižičast, Šiljast. — Gdjekoji pridjevi s nastavkom
asi  znače: sličan  on  o m e, što osnovna imenica znači, na pr.
jastrebast (sličan jastrebu), koritasl (nalik na korito), majmunast
(sličan majmunu), račvast (nalik na račve).

at:  bradat, glavat, granat, krilat, okat, plečat, rdgat, iisnat,
zubat. Ti i slični neki pridjevi znače, da tko ima obilno
o noga  ili u velikoj mjeri ono, što osnovna imenica znači.

av  i jav:  Mlav, bodljikav, dlakav, g?bav, krastav, ljiiskav,
pjegav, žYlav, — grčzničav, gusjeničav, ospičav.

en:  bakren, dirven, himben, lanen, meden, mjeden, staklen
siiknen; — crkveni, kletveni, ladenl, molitveni, žčnidbeni.

it:  glavit, 'ištinit, kamenit, očit, plčmenit, pčnosit, r&zborit,
rječit, srdit, temeljit.

Im  (rijetko) i Ijiv  (običnije): milostiv, nečastiv, plašiv, p6m-
njiv, — bodljiv, crvljiv, dosjčtljiv, govorljiv, grabežljiv, lkžljiv,
marljiv, osvetljiv, promjenljiv, stidljiv.

nji  i Snji:  donji, gornji, jutarnji, krajnji, sudnji, večernji,
zaludnji; — tako je i: današnji, jfttrošnjl, ljetošnji, prema ko-
jima su načinjeni pridjevi: negdašnjl, ondašnjl, sadašnji, sjii-
trašnjl, tamošnji.

ov(a)n  ili ev(a)n:  darOvm, duhovni, diiševan, gromOvni,
kupOvnl, kiičevan, pldčevan, svjetovnl, vhhOvni.

ovit:  barovit, brdovit, glasdvit, Ijekovit, maglovit, pjeskdvit,
sildvit, valovit. Iza palatala u nekih pridjeva prelazi o u e, a u
nekih ne prelazi: ognjevit, zmajevit, kišdvit, mješovit.

Tvorba glagola.

§ 356. a) Glagoli prve vrste  svi su korjeniti, t. j. postajo
neposredno od korijena, na pr. b6sti, čiiti, peči, plesti, reči, viti
t t. d. Izveden je glagol u prvoj vrsti samo: umjeti (od osnove
imenice: um).

229

b) U drugoj vrsti neki su glagoli korjeniti, na pr. £8z-
nuti, dahnuti, glnuti, krenuti, pisnuti. Neki su izvedeni od pri-
djevnih osnova: čvrsnuti, gliihnuti, jm&knuti, stvrdnuti se, zgus-
nuti se, — a neki od osnova drugih glagola: jdvnuti se, jurnuti,
skoknuti, svlrnuti, zijevnuti, zovnuti.

c) U trečoj vrsti  ima dosta korjenitih glagola,*na pr.
bježati, bojati se, gorjeti, letjeti, mučati, trpjeti, vldjeti. ima
dosta i glagola izvedenih od pridjevnih osnova, na pr. bijeljeti,
blijedjeti, gladnjeti, starjeti, tamnjeti, zelenjeti, žednjeti. Ovi gla¬
goli znače početak stanja, koji se glagolom izriče, dakle na pr.
bijeljeti znači: postajati bijel.

§ 357. a) U četvrtoj vrsti  mnogi su glagoli izvedeni od
imeničkih i od pridjevnih osnova, te im značenje stoji u kakvoj-
god sveži s osnovnom riječi. Primjeri od imeničkih osnova: be-
sjediti, govčriti, hraniti, miriti, nočiti, prosjačiti, sokdliti, soliti,
ženiti. Primjeri od pridjevnih osnova: bijeliti, blažiti, c/niti, du-
Ijiti, jačiti, .kasniti, pitomiti, piiniti, slabiti, sušiti. — Dosta ima
u četvrtoj vrsti glagola, koji su izvedeni od osnova drugih gla¬
gola, a svi se od svojih osnovnih glagola razlikuju vokalom u
kbrijenu (p rij e voj!). Takovi su glagoli na pr. goniti (prema
gnati), nbsiti (prema: nesti), vlačiti (prema: vtiči), voditi (prema:
vesti, vedem, koje se danas ne govori), voziti (prema: vesti,
vezem, koje se takoder danas ne govori). Nekima je od ovakovih
glagola značenje kauzativno  (uzročno), t. j. oni znače: činiti,
>  da tko ili Sto bude u stanju, što ga osnovni glagol izriče, ili da
ono čini; na pr. buditi (t. j. činiti, da tko bdi), ložiti (t. j. činiti,
da tko leži), m6riti (t. j. činiti, da tko mre), pdjiti (t, j. činiti,
da tko pije), točiti (t. j. činiti, da što teče), vratiti (t. j. činiti,
da se što vrne).

b) Neki glagoli četvrte vrste imaju ispred osnovnoga i
osobite osnovne nastavke, koji ostaju u svim oblicima. Takovi
su nastavci (osim drugih): ar , ur, uš,  na pr. klat-rir-iti se, živ-
dr- iti ili život-dr-iti, ščuč-dr-iti se, zabaš-dr-iti, pjev-iiš-iti (uma-
njeno: pjevati), pjen-Ms-iti se (umanjeno: pjeniti se).

c) Dosta ima glagola u četvrtoj vrsti, kojima se ne zna postanje; na pr.
bftciti. ciiriti. gaziti, juriti, vaditi i t. d.

§ 358.  a) Upetoj  vrsti  dosta ima korjenitih glagola (u
prvom razredu te vrste ima ih najmanje), na pr. bifit, d5ti, gl6-
dati, kdzati, orali, pisati, prati, sijati, znati i t. d. Vrlo mnogi
glagoli pete vrste izvedeni su od imeničkih osnova, a gotovo

230

svi idu u prvi razred te vrste; na pr. ččšljsii, grebenati, kom iz¬
dati, pravdati, sunčati se, šibati, užinati, večerati, veslati; —
kašljati. Manje ima glagola izvedenih od pridjevnih osnova, a
što ih ima, gotovo svi idu u prvi razred; na pr. hrzati, divljati,
mudrati, ravnati; — hramati; neki su od ovakovih glagola iz¬
vedeni od komparativnih pridjevnih osnova: debljati, jačati, mek-
šati. — Mnogi su glagoli pete vrste izvedeni od osnova drugih
glagola. Osnovni su nastavci za ove izvedene glagole: a, ja, va.
Gdjekoji se vokalom u korijenu razlikuju od onih glagola, od
kojih su izvedeni (prijevoj!). Mnogima je od ovih glagola zna-
čenje iterativno  (§ 236 i 237).

b) Nastavak a je u glagola: hirati (prema: br&ti), lij etati
(prema: letjeti), lupati (prema: lupiti), padati (prema: pasti),,
skakati (prema: skočiti), svitati (prema: svanuti, koje je postalo
od: svatnuti kao krenuti od: kretnuti; vidi § 121). Mnogi od ova¬
kovih glagola u običaju su samo s prijedlozima složeni, na pr. istre-
sati, izgovarati, polagati, prdstirati, umirati, upletati, razgrizati i t. d

c) S nastavkom ja  izvedeni su glagoli: javljati (prema r
j&viti), mijčnjati (prema: mijeniti), plačati (prema: platiti), puštati
(prema: pustiti), radati (prema: rbditi), sječati se (prema: sjfititi
se), vrdčati (prema: vratiti). Konsonanti k, g  prelaze sa j  ova¬
kovih glagola u c, s,  na pr. dizati (prema: dignuti), micati (prema:
maknuti), nlcati (prema: niknuti), pucati (prema: piiknuti), thcali
(prema: tuči, 8. lice plur. prež. tuku, particip perf. II. tfikao),.
stlzati (prema: stignuti). I ovdje su mnogi glagoli u običaju samo
s prijedlozima složeni: dopunjati, otezati, ponavljati, premišljati,,
sakupljati i t. d.

d) S nastavkom va  izvedeni su glagoli: davati (prema: dati),,
obečavati (prema: obečati), puštavati (prema: puštati), ručavatl
(prema: ručati), večeravati (prema: večerati), vjenčavati (premar
vjenčati). Mnogi su u običaju samo s prijedlozima složeni: is~
kušavati, potkopavati, sakrivati, umivati, zamotavati.

e) Neki glagoli imaju ispred osnovnoga a  osobite osnovne-
nastavke, koji ostaju u svim oblitima. Od takovih glagola idu*
neki u prvi, a neki idu u drugi razred pete vrste. Evo nekolike
nastavaka takovih glagola: ah  ili jak,  na pr. bac-a/c-ati se, voz-
ak- ati se, mol-jci/c-ati, sel-Jaž-ati se, — ar,  na pr. lup-ar-ati,
pušk-ar-ati, tum-ar-ati, — c,  na pr. kljii-c-ati, ku-c-ali, pljii-e-
ati, — et , na pr. bleb-čč-ati, klep-ebali, krek-eč-ati, — k , na pr.
govor-fc-ati. gns-fc-ati, štip-ž-ati, — kar,  ha pr. pis-ftar-ati, puc-

331

kar- ati, trč-icar-ati, — ot,  * .1 pr. cvok-di-ati, klok-dč-ati, klop-
bt-zti,  — t,  na pr. klik-f-ai, top-f-ati, zvčk-f-ati, — uo,  na pr.
kašlj-ilc-ati, pij-wc-ati, svjetl-MC-ati se, — ušk , na pr. ljulj-ttdfc-ati,
va.lj-z<s7c-ati, — ut,  na pr. cvrk-?<f-ati, skak-wf-ati, srk.-wč-ati i t. d.

f) I u petoj vrsti ima dosta glagola, kojima se postanje ne zna; na pr,
gžtati, glodati, pitati, skitati se, tjerati itd.

Bilješka. Iz njemačkoga jezika potječe osnovni nastavak ir  u glagolima
tn d ega izvora, na pr. deklamirati, komandirati, kritizirati, prenumerirati, refor¬
mirati, titulirati i t d Iz grčkoga opet jezika (i to upravo iz grčkoga aorista)
potječe osnovni nastavak s  ili is,  Sto ga imaju neki glagoli, na pr. krdnieati,
lipsati, malaksati, mirisati. sabčrisati, žigosati i dr. — Buduči da su pomeuutt
glagoli na -irati  uzeti iz njemačkoga jezika, zato nije potrebno mijenjati nji¬
hovo -trati  u ovati  te govoriti na pr deklamovati, titulocaU  Ne može se
odobriti, Sto neki pisci mjesto -trati  pišu -isati,  na pr. deklam isati  (deklamišem)
reformisati  (reformišem) i L d , jer -isati  nije ni malo narodniji nastavak od
-irati;  jedan je i drugi tud

§359 a) Korjenitih glagola u Sestoj vrsti  ima vrlo malo;
takovi su samo- kovati, snovati. štbvati, trdvati. Vrlo ih mnogo
ima izvedenih od imeničkih osnova, na pr. banovati, darbvati,
drugbvati, imenovati, kraljevati, Ijetovati, putovati, rStovati, v&j-
vodovati, zimčvati. Manje ih ima izvedenih od pridjevnih osnova ;
miiovati, mudrbvati, bbilovati, tamnčvati, tvrdčvati Od priloga
3n izvedeni: nalikovati, napredovati, nazadovati. Od osnova
drugih glagola izvedem su: klikovati (prema: klikami), kupovati
(prema: kiipiti); ovakovi glagoli ponajviše izlaze u inflnitivu na
ivati,  i mnogi su od njih u običaju samo s prijedlozima složeni:
lipsivati (prema: lipsati) nočivati (prema: nočiti), svanjivati
(prema: svanuti), strovaljivati (prema: strov&liti), — dobacivati,
ispisivati, oplakivati, pogrješivati, razdraživati Neki od ovakovih
glagola mjesto ivati  imaju -jivati,  pa se j  s konsonantom, koji
je pred njim, po svojim pravilima mijenja; na pr dogradivati,
iscjedivati, podjeljivati. posvečivati, primamljivati, zabrapjivati.

b) Gdjekoji glagoli na ivati  imaju značenje umanjeno,
a znak je torne konsonant k , Sto ga imaju ispred -ivatt,  na pr.
pokuckivati, postajkivati, prisluškivati, zadirkivati, zapitkivati

Složene imenice i pridjevi.

§ 360. a) U Strem smislu  idu ovamo i one riječi, koje
su složene s kakvim prijedlogom ili s riječcom ne,  na pr narod,
bdlomak, prbrok, uskok, bezbrižan. domišljat, pččudan »redan,
nčprijatelj. nesreča, nčsretan, nevješt it. d. U užem smislu

282

»varno idu samo one sl o ženice, gdje se u jednu cjelinu združuju
ri.je6i (ili njihove osnove), koje nijesu prijedlozi ni riječca ne.
Mi čemo ovdje govoriti samo o složenicama u užem  smislu.

b) Te se složenice dijele u tri vrste. U prvu  vrstu idu one,
gdje su u jedno složene dvije riječi ili viže njih, koje bi se bez
ikakve promjene mogle rastavljeno pisati i govoriti; na pr. sve-
mogučl je isto, što: sve moguči, a domazet je isto, što: doma
zet. U d r u g u vrstu idu onakove složene iinenice ili pridjevi,
gdje je prvi dio glagol, na pr. mrsipetka, neznabožac. U treču
6emo vrstu metnuti složenice od imenica i pridjeva, koje se
onakve, kak ve su, rastaviti ne mogu, na pr. glavobolja, praznoruk.

§ 361. Primjeri složenica prve  vrste osim navedenih jesu
još ovi: n&zlobrz, vasiom, (svijet, t. j. vas sioni), Božidar (mjesto :
Božji dar), MIodrag (muško ime), Biograd, Slankamen, Šarengrad,
VučitTn'(mjesto: Tučji trn). Ovamo ide i Carigrad; gdje je prvi
dio (<xwi) negda bio odredeni pridjev u značenju: carski.  — Od
nekih riječi ove vrste mogu se izvoditi druge, tako imamo na pr.
domkzetstvo, Nazlobrzovič (kao prezime), Biogradae, slštnkamenskl.
Medu složenice prve vrste ide i riječ očenaš (genitiv očenaša i t. d.),
gdje je od vokativa dviju riječi postao nominativ jedne složene.

§ 862. Prvi dio složenica u drugo  j vrsti obično je impe-
aativ, na pr. člstikuča (žena, koja kudu čisti), kažiput, muzikrava,
nadriknjiga (koji ne izuči knjigu, več je samo nadre), nazčvirOd,
pamtivijek, raspikuča, visibaba (ime cvijetu). Ovamo idu i riječi
plačidrčtg i pjevidrug, od kojih je druga načinjena prema prvoj
(t. j. imamo pjevi  rnjesto pjevaj ) Rijetko prvi dio složenica ove
vrste izlazi na o,  na pr. buljook (koji ima izbuljene oči), šlšobfk
(koji šiša brk), vrtoglav (kojemu se glava vrti). U složenici nezna-
kožac prvi dio izlazi na a.

§ 363. a) Drugi dio složenica tre če vrste ne može biti
drugo do imenica ili pridjev (particip), a i prvi dio obično je
knenica ili pridjev, rjede zamjenica (na pr. našozemskl, dvo¬
stranski) ili broj (na pr. troglav, stdnoga). Prvi se dio ponajviše
Bvržuje na o, za koji se vokal misli da je prastari osnovni na-
»tavak; imamo ga na pr. u: bogorodiea, kolovoda, mladdženja,
ručkdnoša, samoživ i t. d. Iza palatalnih konsonanta ostaje o  bez
promjene, na pr. dušdgubac, konjdmora, zSmljopis; promijenjeno
je samo u vojevoda (ali se običnije govori: vojvoda). Katkad se
prvi dio svršuje na konsonant, na pr. Bdgdan, duhankesa, stram-
pntica, vojvoda, zimzelen.

b) Sasma malo ima složenica, u kojima dijelovi stoje
medu sobom kao dvije samostalne riječi, a medu
njima je veznik i.  Tako ve se složenice zovu  kopulativne
(ili sastavne, jer je i kopulativni ili sastavni veznik). Primjeri:
crnožut (t. j. crn i žut), jugozapad, sjeveroistok, tamnomodar,
starodrevan, zlopak (t. j. zao i opak). Od nekih ovakovih slože¬
nica mogu se izvoditi druge riječi, na pr. jugozapadni, sjevero-
isločnjak.

c) U nekim složenicama prvi dio prema drugo m e
stoji kao atribut prema imenici.  Takove se složenice
zovu determinativne,  jer se u njima drugi dio determinira
(označuje) prvim. Primjeri: bjelograb (t.j. bijeli grab, ime drvetu),
bjelošljiva (neka šljiva), divokoza (t. j. divlja koza), hltroprelja,
mladoženja (t. j. mladi ženik), starosjedilac, siihozid (t. j. zid bez
kreča i zemlje), zlotkalja — Ima i takovih složenica, u kojima
prvi dio prema drugome stoji kao prilog ili pridjev prema
glagolu,  na pr. brzorek (koji brzo reče), dragokup (drago kup¬
ljen), mrkogleda (koji mrko gleda), samouk (koji se sam uči),
samohran (koji se sam hrani). Neke se složenice, koje bi ovamo
išle, ne govore, ali se od njih izvode druge, koje su u običaju.
Tako na pr. nema složenica: Crnogora , donjozemlja, gornjozemlja ,
Novosad, sitnogora, Svetogora , ali se govori: Crnbgorac, donjo-
zemac, gornjbzemac, Novosadanin, sitnogorica, Svetftgorac.

d) Mnogo ima složenica, u kojima prvi dio prema  rl ru-
gome stoji kao riječ u kojem padežu, obično u aku-
zativu.  Takove se složenice zovu z a vi sne, jer u njima jedan
dio zavisi o drugom. Primjeri: bogobbjazan (koji se Bogd boji),
čudotvorac (koji čudesa tvori), glasonoša (koji glas nosi), glavo-
bolja (bolest glave), kolovoda (koji kolo vodi), kotlokrp (koji
kotlove krpi), listopad (padanje lišča i po torne mjesec, u kojem
je to), riikopis (što je rukom pisano), zimzelen (što je zimi ze¬
leno), zlbrad (koji je zlu rad) i t. d, — Padež, u kojem se misli
da prvi dio složenice stoji, ne mora biti sam, več i s kojim pri-
jedlogom; na pr. Bogdan (t. j. od Boga dan), krajober (koji
s kraja bere), stramputica (gdje put ide na stranu), suncokret
(cvijet, koji se prema suncu okreče), iiholaža (bubica, koja zalazi
u uho). Od složenica, koje po svojem značenju ovamo idu, često
se izvode druge riječi, na pr. glavoboljan, listopadski, zldradnlk

e) Alnoge složenice naznačuju, da tko ima ono, što im
pojedini dijelovi  zn  a če, zato se zovu p os v oj n e ili po-

234

sesivne složenice. Primjeri: gologlav (koji ima golu giavu), tan-
kovrh (koji ima tanak vrh). Takove su i ove složenice: bjelogrll,
črnook, dvorog, krivovrat, praznbruk, trbglav, zlatoust, zločud. —
I ovdje ima izvedenih riječi, na pr. dvbrogast, tvrdbglavstvo,
zločudnost i t. d.

Bilješka. Ima i nekoliko složenih priloga;  tako vi su: četveronbške,
goioglkvkS, jednoglasice (jed n ogrlice), mrtvčraske ili mrtvouzice (na pr. svezati
što, čvrsto, t. j. ne na zamku), naočiglece, objeručke, pustbpašice (na pr. pasti,
t. j. slobodno, bez pastira), strmoglavce ili strmoglavice.

Složeni glagoli.

§ 364. a) Sasma su rijetki složeni glagoli, kojima je prvi
dio imeniea ili pridjev ili prilog, na pr. dangubiti, starbsvatiti
(t. j. Ciniti koga starim svatom), zldpatiti, zlostaviti. Ovamo ne
treba brojiti onakove glagole, koji su izvedeni od složenih ime-
nica ili pridjeva, na pr. četveronožiti se (prema: četverčnožan),
dvournih (prema: dvouman), objelodaniti (prana: b elodan), ozl6-
voljiti se (prema: zlbvOljan), strkmputičiti (prema: stramputica).
— Isto su tako od složenih imeniea (u širem smislu) izvedeni
glagoli ? besposličiti (prema: bčsposlica), doručkovati (prema:
doručak), objedovati (prema: 6bjed), pričestiti (prema: pričest),
prdrokovati (prema: prorok). Takove (rijetke) glagole treba raz¬
likovati od onakovih, koji su doista složeni s prijedlozima, t. j.
koji nijesu izvedeni od koje s prijedlogom složene imenice.

b) Prijedlozi u glagolskim složenicama često imaju ono
značenje, što ga imaju i izvan njih, na pr. izbhciti (t. j. baciti iz
čega), navodili (t. j. voditi na  što), odgdniti (t. j. goniti od  čega),
potpadati (t. j. padati pod  što), spasti (t. j. pasti s  čega), upustiti
(t. j. pustiti m  što) i t, d. U tim i sličnim primjerima prijedlog
daje glagolu svoje pravo značenje; ali često prijedlog daje gla¬
golu kakvo osobito značenje

§ 365. a) Prijedlozi iz  i na  mogu značiti radnjn ' obilnoj
mjeri,  a prijedlog pre  u preobilnoj;  na pr. uvati se,
ispdstiti se, izmučiti se, nagrabiti, najesti se, nakupovati, napi¬
sati se, — preplatiti, prčpuniti, presbliti.

b) Prijedlozi na, po, pri, pro, za  mogu značiti radnju u
maloj mjeri ili početak  njezin; na pr. načuti, nadrijeti,
našaliti se, pobojdvati se, pdkucati, pomoliti se (Bogu), pribo-
javati se, pričekati, pridiči, progaziti, prčmučiti se, prošaliti se,
zagristi, zagudjeti, zasječi.

235

c) Prijedlozi do, iz, po, pre  u.l 0 u  značiti radnju do kraja
dovedeno;  na pr dohraniti. dopeči, doslužiti, iscijepati, ispje-
vati, izgovčriti, popiti, poručati, preboljeti, prebrdjiti, prepatiti

d) Prijedlozi is, po  mogu značiti, da ono, što znači glagol,
čine mnogi subjekti  (ako je glagol neprelazan) ili da se ono
čini na mnogim objektima  (ako je glagol prelazan) na pr
izginuli, popucati, poskakati, — isti ožiti izbuditi. pogasiti, po-
Idmiti.

e) Prijedlog o  ili ob  može značiti radnju sa svih strana,
na pr. obletjeti, obrezati, oglodati, okopati; — prijedlog pre  znači
radnju, koja ide na dvije Strane, ili sjedne strane na
drugu,  na pr prebiti, pregristi, preldmiti; — premamiti, pre-
nizati, pretdčiti; — prijedlog raz  može značiti, da se radnja
razilazi na različne strane,  na pr rasploditi se, rastjerati,
razgaziti.

f) Prijedlozi raz , uz  mogu značiti, da se radnja u velike,
živo  započela; na pr. raspisati se, razgorjeti se, razigrati se,
usciktati se, ushodati se. ustumkcati se.

g) Prijedlozi iz, od  mogu značiti, da se radnjom što po-
stiže ili zaslužuje;  na pr. isplakati, izmoliti, .zvarati (na pr.
izvarao je u mene konja) oaraditi, odslužiti, dtpjevati.

h) Prijedlozi po  i pre  mogu značiti ponavljanje  radnje,
koje može biti drukčije i bolje; na pr. pobrijati, pdgrijati, pogo-
vdrili, prekrojiti, preorati, pretdpiti.

§ 366. a) Prijedlozi imaju često službu, da od trajnoga
glagola načine trenutni  bez druge osobite razlike u značenju,
na pr. izgubiti, napisati, ohrabriti, pdkuditi, probuditi, skrojiti,
ugristi, zagrliti. — A biva i to, da neprelazni  glagoi postane
prelazan,  ako se združi s kojim prijedlogom, na pr. prelazni
oplakati prema neprelaznom plSkati. Više primjera vidi u §235b

b) Dosta ima glagolskih složenica, koje imaju na početku
po dva prijedloga;  u takvim slučajevima značenju, što ga
glagolu daje drugi prijedlog, dodaje prvi prijedlog svoje značenje
Primjeri; ispogibati (t. j. jedan za drugim), ispreldmati, izumrijeti,
naddliti, obuhvatiti, poduprijeti, ponamjestiti, potpomodi, rasprd-
dati. zaostajati i t. d.

c) Sasma jemalo glagolskih složenica sa tri prijedloga>
kao što su: isporazbolijevati se, poisprelamati, poisprevaljivati,
poizodgrizati, poizodnositi.

236

Imenice od mila.

(Substantiva hypocoristica).

§ 367. a) Prvi način, kako se imenice od mila tvore, stoji
u torne, da se od koje imenice uzme samo prvi slog s jednim
ili katkad sa dva konsonanta na kraju,  pa se torne do¬
daj u nastavci. Tako s nastavkom o  imamo: g6s-o (od: gospo¬
dar), med-o (od: medvjed), pobr-o (od: pobratim), rod-o (od:
rodak), Bož-o (od: Božidar), Čir-o (od: Cirilo), Gavr-o (od ;
Gavrilo), Jov-o (od: Jovan), Vašo (od: Vasilije); — s nastavkom
a  imamo: gosp-a (od: gospoda), kok-a (od: kokoš), nev-a (odi
nevjesta), And-a (od: Andelija), Jel-a (od: Jelena), Jul-a (od;
Julijana), Mar-a (od: Marija), Stan-a (od: Stanisava); — s na¬
stavkom e  imamo: kal-e (od: kaluder), gfl-e (od: grlica), Rad-e
(od: Radosav), Tad-e (od: Tadija), Mar-e (od: Marija), Kat-e
(od: Katarina).

b) Za imena od mila, koja ovako postaju, nalaze se i drugi
nastavci; na pr. an:  Milan (t. j. Milosav), Stojan (t. j. Stoisav),
Vladan (t. j. Vladisav); — ko, ka:  Boško, Vaško, J§lka, Julka;
■— ica:  ©urica, Joviča, Jelica, Marica; -— ša:  Jakša (t. j. Jakov),
Simša (t. j. Simeun); •— oje:  Ljuboje (t. j. Ljubomir), MIloje
(t. j. Milosav), Radoje (t. j. Radosav); — ič:  Milič, Vukič (t. j.
Vukosav) i t. d.

§ 368. Drugi način za tvorbu imenica od mila stoji u tome,
da se od koje imenice uzme samo prvi slog s vokalom
na kraju,  i tome se dodaju nastavci. Tako s nastavkom eo,
ca  imamo: A-eo (t. j. Aleksa), J6-co (t. j. Jovan), Je-ca (t. j.
Jelisaveta), ma-ca (t. j. mačka), Ma-ca (t. j. Marija); — s na¬
stavkom jo, ja:  Ga-jo (t. j. Gavrilo), Pa-jo (t. j. Pavao), ze-jo
(t. j. zec), li-ja (t. j. lisica), se-ja (t. j. sestra); — s nastavkom
ko, ka:  ©6-ko (t. j. ©ordije), La-ko (t. j. Lazar), stri-ko (t. j.
stric), ba-ka (t. j. baba), Je-ka (t. j. Jelena), sč-ka (t. j. sestra);
— s nastavkom šo, ša:  Mi-šo (t. j. Mihajlo), pri-šo (t. j. pri¬
jatelj), To-šo (t, j. Todor), sna-ša (t. i. snaha); — s nastavkom
ro:  Pe-ro (t. j. Petar) i t. d.


Sadržaj.

□□a

Pristop u gramatiku.

Štrena

Početak pristupa.1

Vrste riječi . . .3

Deklinacija. ^

Imenice.  5

Imenice muškoga roda.    5

Bilješke.  6

imenice srednjega roda. 1

Bilješke.7

Imenice ženskoga roda.  8

Bilješke. 8

Pridjevi.9

Deklinacija neodredenih pridjeva.9

Bilješke.6

Deklinacija odrectenih pridjeva.  10

Bilješke.10

Komparativ i superlativ.  10

Zamjenice.H

Lične zamjenice.11

Povratne zamjenice ....•• .12

Posvojne zamjenice ..12

Pokazne zamjenice.12

Odnosne i upitne zamjenice.  12

Neodredene zamjenice.18

Brojevi.< / .18

Konjugacija.1 ^

Infinitiv.P*

Prezent ..l r>

Aorist.16

Imperfekt.  16

Imperativ . .  17

Particip prežema.18

Particip perfekta 1. .  18

Particip perfekta !!. . .   18

Particip pasivni.. . 18

Futur. i®

238

Stran*

Futur eksaktni.19

Perfekt.  19

Pluskvamperfekt.20

Kondicional.20

Proste, Ciste i raširene rečenice.21

Sloiene reCenice.. . 22

Upravni i neupravni govor ..24

Razgoci (interpunkcije) ..24

Velika poCetna slova.25

Pravopis.25

Prvi dio: Glasovi.

Latinska slova.29

Čirilovska slova.HO

Dioba glasova.30

Vokali .30

Nepostojano p .. . 30

Prelaženje vokala 0 u e.31

Vokal 6 .32

Prelaženje glasova el, er, 61, or  u li, rš, la, ra .33

Prijevoj i prijeglas.34

Zijev.35

Konsonanti .io

Sljubljivanje (asimilacija) konsonanta.  35

Ispadanje konsonanta  .. . 36

O konsonantu h .37

Prelaženje konsonanta l c— g — h  u č —i— š .38

Prelaženje konsonanta k—g—h  u c — z—s .39

Prelaženje konsonanta c—z  u č—ž .39

O glasovima kt, gt .  .40

Konsonanti t, d  pred t  i pred l .40

Prelaženje glasa l  u 0  . . . ... ,, . . . .41

Glas j  iza različnih konsonanta.i 1

O glasovima šč, Šč, št .    .13

Okvantitetiiakcentu .44

O kvantiteti. 44

O akcentima uopče.44

Akcenti na 6  (1>).46

Skakanje akcenta na prijedlog ...  46

Enklitike.48

Drugi dio: P’lici.

Deklinacija . 49

Imenice mučkoga roda .. 49

Nepostojano a .49

Mijenjanje konsonanta l  u o .. . . . . . . 56

O akuzativu singulara.. . . . ... ... 51

239

f-trana

O vokativu singalara.51

O instrumentalu singalara..\ v * '52

0 kratkom i dugom pluralu.. . ... . 53

0 pluralu imenica na .  54

0 genitivu plurala.55

O dativu, lokativu i instrumentalu plurala.  .55

O imenicama brat, gospodin, vlastelin, čovjelc ..55

O imenicama dan , reče   .50

O imenicama muškoga roda na 0  i na e .50

O dualu (dvojini) . . ... . . rt\

O akcentu ove deklinacije..ol

Imenice srednjega  roda . . .58

O genitivu plurala.. . 59

O dativu, lokativu i instrumentalu plurala . ..60

O imenicama olco, uho, pleče, doba .00

O dualu.6i

Imenice ženskoga roda  ..6

O rodu imenica ove deklinacije. ,6.

O nominativu sing. .5

O dativu i lokativu sing.62

O vokativu sing..6$

O instrumentalu sing. ..63

O genitivu plurala.64

O dativu, lokativu i instrumentalu plur.06

Osobine nekih imenica.66

O akcentu i kvantiteti. 67

Pridjevi .67

Komparativ i superlativ. ......  09

Žamjenice ."1

Lične zamjeruoe.71

Povratna zamjenica.73

Posvojne zamjenice . . . •*. .   .73

Pokazne zamjenice.73

Odnosne i upitne zamjenice ..74

Neodrečtene zamjenice.74

B roj c vi.75

Konjugacija .79

Prva vrsta .32

Prvi razred.32

. Drugi razred.  84

Treči razred.  85

Četvrti razred.86

Peti razred.88

Šesti razred.. . 90

Sedmi razred.  92

Druga vrsta  . .. .94

'f. a v , ta  . . .   95

P' \  razred.95

240

Stran a

Drugi razred.. . 97

Četvrta vrsta . 98

Petavrsta.100

Prvi razred.100

Drugi razred r . 101

Treči razred.102

Četvrti razred.104

Šesta vrsta.104

Nepravilni glagoli.106

Složeni glagolski oblici.108

Treči dios Sintaksa.

Rečenica.. MO

Q  subjektu i predikatu.110

0 dodacima..113

Izjavne, upitne i željne rečenice.114

Jesne i niječne rečenice ....  .115

Upravni i neupravni govor.115

Nepotpune rečenice.. ' ... 116

Složene rečenice.117

Uklopljene rečenice ..118

Usporedno ili nezavisno složene rečenice.119

Zavisno složene rečenice .. ... 120

Namjerne rečenice.121

Vremenske rečenice.121

Načinske (poredbene) rečenice.123

Izrične rečenice.124

Bzročne rečenice.125

Posljedične rečenice. -126

Pogodbene rečenice . •.126

Dopusne rečenice. .127

Odnosne rečenice ... . . . . .128

Rečenice s neupravnim pitanjem.129

Period. ,...12!)

Srečnost .130

Sročnost u licu.130

Sročnost nekih i menica.131

Sročnost brojeva i riječi, koje znače neku količinu . ( . . . . 133

Sročnost u rečenicama sa dva subjekta ili s viie njih . . . .135

Jo4 neki osobiti slučaji sročnosti .....   137

Redriječiirečenica f .138

Namještaj posvojnih i pokaznih zamjenica i pridjeva . . . .138

NamjeStaj odnosne zamjenice.140

NamjeStaj glagola.  141

NamjeStaj priloga, prijedloga i veznika.142

Namještaj enklitika. ' .143

Red rečenica.  .145

tu

St-* rta

Sintaksa dijelova govora .. . , . . 146

[menice . . '.. , .146

[menice mjesto pridjcva.146

Singular i plural imenitta  .146

Pridjevi .  147

Pridjevi kao imenice.  147

Pridjevi kao atributi, predikati, epiteti.148

Poraba odredenih i »odredenih pridjeva.149

Pridjevi uz rijeCi sto, ncito, ništa  i t. d.. . 151

O komparativu i superlativu. ' .151

Zamjenice .152

O povratnim zamjenieama. 152

O pokaznim zamjenieama. 153

O odnosnim i neodredenim zamjemieama. .154

Brojevi. 166

Glagoli . 157

Glagoli povratni, prelazni i »pretežni.167

Glagoli trajni i trenutni.169

Priloži . .    160

Prijedlozi.  161

Veznici .  164

Biefoa veznika.164

Veznici III. reda.. . . 165

Uzvici. '  167

Sintaksa padem .  . . . ,. 167

Nominativ .167

Genitiv .168

Genitiv uz imenice.168

Partitivni genitiv.169

Genitiv uz pridjeve i glagole.171

Samostalni genitiv.173

Genitiv s prijedlozima .   174

D a ti v ...  ,176

Dativ uz glagole .   176

Dativ uz imenice i pridjeve i neke druge mu službe . . . .177

Dativ s prijedlozima .  178

Akuzativ.  . . .... . 178

Akuzativ uz glagole i pridjeve.178

Još neke službe akuzativa. .180

Akuzativ s prijedlozima ..  181

Vokativ ..183

Lokativ sam i s prijedlozima.183

Instrumental  .184

Instrumental s prijedlozima.186

Sintaksa glagolskih oblika . 187

Prezent .  187

Prezent za sadašnjost. 187

Prezent za prošlosl ....  189

T. Maretič: Gramatika

Btrana

Prezent za bududnost.191

Aorist i imperfekt . . .■ . 191

Imperativ ........ .. . . 195

Perfekt.195

Pluskvamperfekt.198

Kondieional .. . .198

Futur..201

Futur eksaktni.205

Pasiv .206

Infinitiv .206

Infinitiv kao dopuna glagolima, iiJienicama i pridjevima . . 206

Još neke službe infmitiva .   208

Participprezentaiparticipperfektal.209

Partieip perfekta II. iparticip pasivni.212

Željni partioip. ..212

Četvrti dio: Tvorba riječi.

Korijeni.214

Nastavci i osnove.216

Tvorba imenica.• ■ • .217

Tvorba pridjeva.. . 225

Tvorba glagola.228

Sltižene imenice i pridjevi.281

Složeniglagoli.284

Imenice od mila..286

Dodatak „sadrža|u“.

N

Čuvajmo se pogrješaka n ovoj gramatfci navedenih i popravljenih!

(Priloženi brojevi znače §-.e).
akoprem  nije dobro mjesto premda,  180 b, bilj.

Aleksander  ne valja, nego Aleksandar  ili Aleksandro , 42 o.
ali  (veznik) smije stajati samo na prvom mjestu u redeniei, 208 o.

bez da)  na pr. došli su, bez da  su bili pozvani, ne valja, nego’
a  nijesii ili premda  nijesu bili pozvani, 242 d, bilj. 1.

bje  (2. i 3. lice sing. imperfekta od biti)  ne valja, nego bješ«,
118 b, bilj.

Bosna,  ne valja dat. i lok. Bosnoj,  nego Bosni.  66 e.

crpiti , crpim,  bolje crpsti , crpem  ili črpati, črpam,  105, bilj.

čeg  (gen. sing. od sto),  bolje čega,  88 b.

čem  (dat. sing. od što),  bolje čemu,  88 b-

češka, češki  ne valja, nego Češka , češki,  24 c, bilj. 2.

čiji  mjeslo kojega, koje, kojih  kad se ne smije uzimati. 227 b, bilj

čim  pred komparativom, na pr. čim  brže; bolje je: što  brže
i 73 d, bilj.

d ati v  sing. na pr, bratovom(u), sestrinom{u), njegovom(u),  bolje
bratovu, sestrina, njegovu  i t. d., 76 a.

dojduči , na pr. dojduče  nedjelje, ne valja, nego: budučc  nedjel e.
99 c, bilj. 2.

enkliiike  ne mogu dolaziti odmah iza uklopljene redenice, 209 b,
•— ni iza participa 209 c, — ne smiju biti rastavljene od glagola, I ad
stoje za njim, 210 d.

futur  u vremenskim redenicama, na pr. kad cm doči  k tebi,
vidjet <5u, ne valja, nego: kad dodem  k tebi, 314a.

futur  u pogodbenim redenicama, na pr. ako čete doči  k meni,
vidjet dele, ne valja, nego: ako dodete  k meni, 315 a.

futur eksaktni  ne smije stajati u glavnim redenicama, na pr.
sutra mu hudem pisala,  nego: sutra ču  mu pisati,  320a, bilj.

241

g de,  bolje gdje,  10 d.

genitiv sing.,  na pr. hratovoga, sestrinega, njrgovoga,  bolje:
Ir atova, sestrina, njegova,  76 a.

glagol  ne smije biti odviše udaljen od subjekta, 205 b.

hrvati se, hrvam se,  ne valja, nego rvati se, rvem se,  137 d, bilj.

i  u brojenju (kad su. glavni brojevi) ne treba izostavljati, na pr.
dvadeset jedan, bolje: dvadeset i  jedan, 96.

-ičar,  na pr. gramatičar, kritičar, matematičar,  bolje -ik,  dakle.
gramatik  i t. d. 351, bilj.

ie  mjesto ije,  na pr. rieka, sieno,  nije dcbro, 10 e, bilj.

-ijah, -ijaše  . . . . u imperfektu III. i IV. vrste, na pr. trpijah,
branijaše  ne valja, nego trpijah, branjaše  i t. d. 124 b, bilj. 1. i
129 e, bilj.

ije  ne smije biti ispred naglaSenoga sloga, na pr. bijeljna, pro-
cijerijivuii  i t. d. 38 d.

inftnitiv donesti {iznesti, unesti  i t. d.), obidnije: donijeti  i t. d.,

104 b.

inftnitiv  na -ti  pred ču, češ  u futuru gubi i,  dakle govorit  cu,
pitat  dež i t. d., a ne govoriti  du, pitati  ceš, 99 a, bilj.' Ali reči  du,
striči  deš (str. 19).

inftnitiv  s prijedlogom za,  na pr. dobro za  jesti, ne valja, •
326 b, bilj'.

instrumental  vremena od i menice združene s pridjevom, na pr.
svakim danom,  ne valja, mora biti: svaki dan,  284-b.

-isati  bije dobro u tudib glagola, na pr. deklamisati, rcformi-
sati  i t. d., 358, bilj.

-it  u pas. parjticipu IV. vrste, na pr. izbavit, pokvarit,  bolje
izbavljen, pokvaren,  129e, bilj.

je  za akuz. plur. zamjenice 3. lica, na pr. vidim je,  ne valja,
nego: vidim ih,  83d.

je  mjesto jest  kad nije dobro uzimati, 142 c, bilj.

je U  ne valja uzimati kaa upitni veznik, na pr. je li  Stanko
dobro udi?, 142 c, bilj. 2.

jerbo  (veznik), bolje jer,  176 a,, bilj.

ju,  akuz. sing. ž, roda, na pr. vidim ju,  bolje: vidim je,  84 c.

Jupiter  ne izbacuje e  u deklinaciji, dakle je gen. i dat. Jupi-
tera, Jupiteru  i t. d., 42 e.

kao što  nije dobro uzimati mjesto kaO,  na pr. hladno kao što.
led, 172b, bilj.'

kog  (gen. i akuz. od tko),  bolje koga,  88 b.

24 «

kojega, kojih  stoji pred genitivom, na pr. pod kojcga  zapovijeSdu,
— lcojih  krv i t. d., a ne; pod zapovijeSdu kojega,  — krv kojih,  204 o, d.

kom  (dat. od tko),  bolje komu  ili kome,  88 b. .

. lokativ  sing. na pr. bratovom , eestrinom, njegovom,  bolje bra¬
tova, sestrina , njegova , 76 a.

malo ne  kad ne valja uzimati mjesto gotovo, skoro , 288 d, bilj,

nienom  (instrum. sing.), bolje mnom,  83 c.-

morati,  nije dobar aorist moradoh  ni. imperfekt moradah , mora-
diah,  I33b.

nalile  ne sklanja se, na pr. sestra nalik  na brata, 239 b.
nčtm,  dat. plur., mora biti nama  (drugo je enklitično nam),  83 d.

, našast  part. pas. od nači , bolje naden , 144 e, bilj.

mi  nije dobro uzimati kao suprotni veznik mjesto no, nego,
246 b, bilj.

nje  za akuz. plur. zamjenice 3. lica ne valja, ne^o. njih,  88 d.

njeg, njem  za genitiv (akuzativ), dativ. i lokativ zamjenice 3. lica
ne va’,a, nego: njega, njemu,  84b.

' ul)  ne valja uzimati mjesto o, 276, bilj. 2 i 281 b, bilj. 1.

0)j(kt  uz pasiv, na pr. Ivana  se svuda spominje, ne valja,
321 c, bilj. 1.

-oe  (u nora. sing.), -oca  (u gen. plur.), na pr. kudioo , kudioca,
ne valja, nogo kudilac, kudilaca,  43 b.

-ona,  na pr. gostiona, učiona  i t. d. ne valja, nego gostionica,
učioni:a , 342, bilj.

onde , bolje ondje,  10 d.

- ov , na pr Zrinjshov, Račkov,  ne valja, nego Zrinjskoga, Rač-
koga,  353, bilj. 2.

ovde,  bolje ovdje , 10 d.

particip pas. ■ donešen, trešen, ugrizen  (u 2. razredu 1. vrste
ne valja, nego donesen, tresenj ugrizen,  104 c.

particip perf. 11. donesao—donesla  ( iznesao — iznesla, unesao
—unesla  i t. d.), običnije donio—donijela  i t. d. 104 b.

po m  pasiv nije dobro, na pr. pjesme skupljene po  Vuku, mora
biti; od  Vuka, 281 b. bilj. 2.

počam , počamši  nije dobro mjesto počev, počevši , 112b, bilj. 2.
^ pošto  nije dobro mjesto j er  ili buduči da,  170 c, bilj.
prem  nije dobro mjesto premda,  180 b, bilj.
prežim u ta  na -i,  na pr. Zrinjski, Hunjadi  kako se sklanjaju, 76 c.
prijcdloga  po dva jedan uz drugi neka.se ne uzimaju, na pr.
za u  Zagrebu zaslužene novce, — pred  i pod  stolom ima mrvica,
242 d. bilj. 2 i 243 c.

COB1SS

NARODNA IN UNIUERZITETNA
KNJIŽNICA

246

rade , najrade,  komparativ i superlativ, nije dobro, nego; vadijo,
najradije,  239 a.

rekudi  je pogrješka, na pr. tako rekuči , 99 c, bilj. 2.

Ruska  nije dobro, nego Rusija,  217 e, bilj.

s ne valja uzimati za sredstvo, na pr. s  nožem, — a ne valja
dostavljati, kad se izriče način, na pr. nije dobro: največim veseljem,
288 e, bilj.

si (dat. sing.) kad se mora dostaviti, 85 b, bilj,

Sto  nije dobro uz brojeve 2, 3 i t. d., dakle ne dvje sto, tri sto,
detiri sto, pet sto, šest sto  i t. d. nego dvjesta  (dvje sta), trista  (tri
sta), četiri stotine , pet stotina , šest stotina  i t. d.. 95.

-ština , na pr. čakavština, kajkavšŠna, latinština,  bolje': ča¬
kavski  govor, kajkavski  govor, latinski  jezik, 348, bilj.

tim  pred komparativom, na pr. tim  brže; bolje je; to  brže,
173 d, bilj. Ali može biti i: s tim  brže, s tim  više it. d.

tkem, tkeš  M. d. ne valja, n.go tkard) tkaš.  135 e.

uzam, uzamši  nije dobro mjesto uzev, uzevši,  112b, bilj. 2.
ukjati,  prezent užgam, užgaš.  a ne: užgem, užgeš  it.d. 133b, bilj.
vam,  dat. plur., mora biti vama  (drugo je enklitično vam),  83 d.
vi  ima predikat u pluralu, a ne u sing.; ne valja dakle: vi ste
rckao,  vi ste mislila,  nego: rekli, mislili , 197dV

visočiji  (komparativ), običnije viši,  80 c, bilj. 2.
ieštočiji  (komparativ), običnije žešči,  80 c, bilj. 2.

Mvsti, živem, živuči,  običnije živjeti, živeči,  106 c

U § 91 a treba dodati, da se n,ec jtdan  često uzima mjesto
neki, mkakav,  na pr. bio t  jedan  car pa in.ao tri sina; — bježeci uz
jedno  brdo sustane; — tako sam čuo od jednoga  starog gospodina
i t. d. — Grdna je pogrješka, što neki noviji pisci uzimaju bez ikakve
potrebe riječ jtdan  prema njemačkome neodredenom članu etn, 'na pr.
to je jedna  sramota: — u onoj se zemlji jednome  puti.iku može svašta
dogoditi; — ako možeš navesti jedan  dobar razlog, navedi ga. *

U § 166 a treba dodati, da sastavni veznik te,  kad služi za ve¬
zanje rijžčl, veže samo glagole, na pr. idi te  uzmi. Pogrješka je dakle;
proputovao je Hrvatsku i Slavoniju te  Bosnu i Hercegovini!: — svi
ljube dobra i plemenita te  razumna čovjeka.

Iz § 260 a izlazi, da sama imenica (bez atributa ili apozicije) u
genitivu ne može služiti za vrijeme^.Po^rježka je dakle: U Zagrebu
septembra  1910.; mora biti: ra.



Narodna in univerzitetna knjižnica
v Ljubljani

543243