449 HRVATSKA ILI SRPSKA \~* m * A IV -M >*• ^ ►** GRAMATIKA ZA SREDNJE ŠKOLE PETO PREGLEDANO IZDANJE. ’ NAP1SAO D R T MARETIČ KR. SVEUC. PROFESOR U M. TISAK I NAKLADA KNJIŽARE L. HARTMANA (ST. KUOLI) ZAOREB. T, ■ • ' ■ 543243 -1 -06-1® i\) 'h,G/ji'/r-A^ Predgovor četvrtom izdanju Velika hvala g. D. Gruboru, koji je s mnogo truda i ljubavi za školu i za nauku sastavio i u Zagrebu g. 1909. izdao na svijet veliku »Recenziju« moje školske gramatike. Iz te sam recenzije za ovo IV. izdanje upotrijebio sve, što sam držao da mojoj knjiži može biti na korist. Tko isporedi ovo izdanje s predašnjima, vidjet 6e, da sam i sam, mimo g. Grubora, koješta ispravio i dotjerao, kako bi knjiga što bolje svrsi svojoj odgovarala. Osobita je novost u ovome izdanju, što se dugi nenaglašeni slogovi bilježe žnakom . Držim, da je to za školu, osobito za niže razrede, zgodnije od onoga bilježenja, po kojemu se isti znak uzima za nenaglašenu duljinu, koji se uzima i za silazni akcent. Poradi nužne jednoličnosti bilo bi dobro, da se pisci i drugih školskih knjiga u torne povedu za ovom mojom knjigom. U gramatičkoj terminologiji zadržato je gotovo sve, kako je bilo u III. izdanju. Promijenio sam samo: pomično (a) u: nepostojano (kako ima več Vuk u »Danici« 1828., str. 3, 6, 7 i t. d.), — spona (kopula) u: sastavak (kako ima Daničič u svojoj sintaksi, str. 2), — svršeni (glagoli) u trenutni. »Svršeni« glagoli ne znače svagda s v r š e n u radnju, neki znače upravo početak, na pr. načeti, pro- tužiti, zapjevati ; zato je bolje z.vati ih »trenutnima«. T. M. štampana i rukopisna. E 6 6 J’ B b (b) (v) Ee (e) Mm (i) < /L'i lin V,/ (n) , . nnjfc (P) TtJ&^ (t) (d) ili 1K -M-, t//(y (ž) O/ J Ei jbjtA (nj) pp^> (r) / (d) 'Xx,2Z&x- (h) l.i 1.1 ^v 33 (z) ^ Kk ( k ) I m) 0 0 O'o- , (o) Cc%> (S) yy II a nimk» / Pristup u gramatiku. Početak pristupa. Čovjek čovjeku izriče, što misli, riječima pribranima u re- čenice. Može se dakle kazati: Kečenica je riječima izre¬ če n a m i s a o. Obično se rečenica saštoji od dvije riječi ili od više njih; na pr. Sunce grije. — Scljaci oru njivu. — TJmiljato jagnje dvije majke sisa. U takvim rečenicama glavne su riječi subjekt (podmet) i predikat (prirok). Subjekt je, ona rij e e, o kojoj se nešto izriče, a predikat je ona riječ, kojom se o subjektu nešto iz¬ riče. U navedenim rečenicama subjekti su dakle riječi: sunce, — seljaci, — jagnje; a predikati su: grije, — oru , — sisa. Ostale riječi u rečenici zoyu se d o dači; dodaci su dakle u navedenim rečenicama riječi: njivu, — umiljato, — dvije majke. Katkad se rečenica sastoji od jedne riječi; na pr. Mislim. — Kaki. — Bodite. U takovim rečenicama 'treba u misli nadopuniti subjekt; na pr. ja (mislim), — ljudi (kažu), — vi (dodite). Kao što se rečenice sastoje od riječi, tako se riječi sastoje od glasova. Glasovi su one najmanje izgovorne jedinice, koje u govoru raaabirarno. Kad se izgovori na pr. riječ selo, tu razabiratno gla¬ sove s, e, l, o. ~ Glasovi se dijele u vokale (samoglasnike) i u konsonante (suglasnike). Vokali su ovi glasovi: a, c, i, o, u. Ostali su glasovi kon- sonanti, na pr. b, c, d, f, g it. d. T. Maretii nominativu i genitivu sing.' isti broj slogova, a druge dvije imadu u genitivu sing. jedan slog više nego u nominativu sing. Osim toga Imenice, koje^ se sklanjaju kao Ime, idne , imadu u nominativu sing. na kraju e; na pr. plime, rame, sjeme, dfibre, mo m če, tele. 8 2. Kao silo sklanjaju se imenice, kojima zadnji konsonant od osnove nlje nepčan, pa zato iza njega stoji o; takove su još teaenice: bfdo, Voljeno, zlato, železo i t. d. Kao pdlje sklanjaju se ^menice, kojima je zadnji konsonant od osnove nepčan, pa zato iza nje£a stoji e; na pr. jaje, brude, pile, zdravlje; ovamo idu još imenice, koje ispred e u nominativu sing. imadu c ili št, na pr. lice, sfce, nočište, bgnjište, -— i' imenica more. 3. Imenice, koje se sklanjaju' kao selo, polje, a na kraju osnove imadu dva konsonanta, one u genitivu plur. medu ta dva konsonanta obično uzimaju nepostojano a na pr. brvdna, Icopdljd, rebara, tesala od: brvno, kbplje, Imenice ženskoga roda. Singular. Plural. Bilješke. ( 1. Grleni glasovi k—g — h .ispred nastavka i u dativu i lo- 1 k ati v u sing. obično prelaze u c — z — s ; na pr. od jdbuka, muka, briga, tuga, snaha, svrha glasi dati v i lokativ sing. j&buci, muci, brizi, tuzi, sndsi, svrsi. 2. Ženska vlastita imena, koja se u nominativu sing. svr- šuju na -im, imnju u vokativu sing. nastavak -e; na pr. od J'elica, Milica, Ružiča glasi vokativ sing. Jelice, Milice, Ružiče. 3. Koje se imenice sklanjaju kao zlrta, a na kraju osnove iraadu dva konsonanta, od njih mnoge u genitivu plur. uzimaju medu ta dva konsonanta nepostojano a ; na pr. od cfkva, djlvojka, guska, mblitva, trešnja glasi genitiv plur'. cfkava, djlvojdka, gu- saka, molitava, trlšanja. 4. Gdjekoje imenice, koje se sklanjaju kao stvar, imadu u nominativu i akuzativu sing. nepostojano a medu dva konso¬ nanta na kraju osnove; na pr. bdjdzan, pUjesan, ravan (genitiv sing. bojazni, pUjesni, ravni). Ovamo idu i riječi misao, pogibao, kojima je skrajnje o postalo od l (genitiv sing. misli, pogibli). 8 5. U insiiumentalu sing. imenica, koje se sklanjaju kao stvdr, ostaje j od nastavka -ju iza nekih konsonanta bez pro- mjene, na pr. stvdrju, Icokošju, l&čju, rtjedju; a s nekim se kon- sonantima to j po svojim pravilima različno mijenja, na pr. Iju- bavlju (mjesto: ljubav-ju), mlšlju ( (mjesto: misl-ju), rioču (mjesto: noč-ju), pdmBiu (mjesto; pamet-ju), sdpovijeda (mjesto: zapovi- jed-ju), žftlošču (mjesto: žalost-ju). Pridjevi. Pridjevi se dijele u odredene i u neodredene. — Odredenim se pridjevima predmeti odreduju kao pobliže poznati, a neodred' nim se pridjevima predmeti pobliže ne odreduju. Neodredeni se pridjevi u nominativu sing. muškoga roda svršuju na.konsonant ili na o, koje je postalo od l; na pr. bogat, nov, vrfič, vito. Odrt d mi se pridjevi u nominativu sing. muškoga roda svr- • šuju na. -i, na pr. b' gatl, novi, vruči, mili. Deklinacija neodredenih pricljeva. Singular. Plural. Bilješke. 1. U nominativu, akuzativu i vokativu sing. srednjega roda nastavak je e iza nepčanih konsonanta; na pr. tud-e, vruč-e. 2. Akuzativ sing. muškoga roda glasi kao nominativ ili kao genitiv prema torne, stoji li pridjev s imenicom, koja znači što neživo ili što živo; na pr. nov put, — nova prijatelja. 3. Neki pridjevi imaju nepostojano a izmedu dva konso¬ nanta i nominativu sing. muškoga roda; na pr. dobar (dobra— dobro), jasan (jasna—jasno), mudar (mudra — mudro), šupalj (šuplja—šiiplje), vitak (vitka—vitko), zdo mjesto zal (zla—zlojf. ao Deklinacija odrejenih pridjeva. osta.i su padeži kao u neodredenih pridjeva Bilješke. 1. Nastavci -.o, - oga, -omu, -om stoje iza konsonanta, koji nijesu nepčani; a nastavci -e, -ega, -emu, -em stoje iza nepčanih konsonanta. Zato je nominativ i aknzativ sing. srednjega roda vruče, genitiv sing. muškoga i srednjega roda vručega, dativ i lokativ sing. muškoga i srednjega roda vručsmu, vriičem. 2. Za akuzativ sing. muškoga roda, na pr. nml, vruči ili ' ndvOga, vručega vrijedi ono, što je rečeno kod deklinacije neod- redenih pridjeva. Komparativ i superlativ. Pridjevi imaju tri stepena, i to: prvi stepen ili pozitiv, na pr. nov ili novi, — drugi stepen ili komparativ, na pr. ndvtji, — treči stepen ili superlativ, na pr. ndjnbvijl. Nastavci su za komparativ: -iji, -ji, -št. Nastavak -iji, dodaje se osnovi pozitiva, na pr. nov-iji, Dogdt-iji, mudr-iji, tamn-ijl, zadovbljn-iji, zdrav-ijl. Nastavak -ji dodaje se takoder osnovi pozitiva, samo se j s konsonantom, koji se pred njim nade, po svojim pravilima različno mijenja; na pr. bjeljl (mjesto: bjel-ji), hrži (mjesto: bre-ji), dr nji (mjesto: crn-ji), draži (mjesto: drag-ji), gilšči (mjesto: gust-ji), j Ml (mjesto: jak-ji), Ijiiči (mjesto: ljut-ji), mladi (mjesto: mlad-ji), tuplji (mjesto: tup-ji), ž'ivlj\ (mjesto: živ-ji) i t. d. 11 v Nastavak -ši imaju samo komparativi: lakši, Ijepšl, mtikši od: lak, lij ep, mik. Nepravilni su komparativi: Volji, gin, m linji, ve&i od: dobar, žilo, mdlen, velik. Superlativ se tvori tako, da se pred komparativ metne ri- ječca ncij-, na pr. najnbvijl, najmladi, najbolj i. Komparativ i superlativ sklanjaju se u sva tri roda sasvim kao odredeni pridjev na pr. v rudi. Imamo na pr. nominativ sing. nbviji, nbvija, novijB, genitiv sing. nbvijega, nbviji, novijbga i t. d. Tako je i nom. Ijepši, Ijlpša, Ijepše, gen. IjlpšSga, Ijlpše, Ijepšega i t. d. Zamjenice. Zamjenice se dijele ovako: 1. lične (personalne): ja, ti, on, 2. povratna (refleksivna): sčbe, 3. posvojne (posesivne): moj, tvoj, svoj,' njegov r ^ njlzin, naš, vaš, njihov, 4. p o k a z n e (demonstrativne): ovoj, taj, (maj, 5. odnosne (relativne): kbji, tka, sto, liji, 6. upitne (interogativne): kbji? tko? šlo? liji? 7. neodredene 1 (indefmitne): nitko, nešto, neki, riHko y , nista, 'itlco, svatko i t. d. Lične zamjenice. 1. ja, tl Singular. Plural. 2. on. 12 Povratna zamjenica ima samo singular, a ni u njemu nema nominativa. Ostali pa- deži glase : G. sčbe A. sšbe, se D. sebi L. sAbi L s5bcm. Posvojne zamjenioe. 1. Zamjenica moj — moja—moje sklanja se u ostalim pade- Žima singulara kao odrečteni pridjev v rtiči, samo je akuzativ sing ženskoga roda moju (a ne moja ); a u pluralu še sklanja kao ne- odredeni pridjevi. — U genitivu i akuzativu sing. muškoga roda govori se ne samo mojega, ved i moga, isto tako u genitivu sing. srednjega roda; — n dativu sing. muškoga i srednjega roda go¬ vori se ne samo mbjemu, več i mdmu ; — u. lokativu sing. mu¬ škoga i srednjega roda nije samo mojem, v ec i m dni. 2. Kao moj sklanjaj« se i zamjenice tvoj, svoj. 3. Zamjenica naš—naša — naše sklanja se u singularu kao odredeni pridjev vru&l (samo je drugi vokal u nekim oblicima kratak : našega, nMemu, našem u G. D. L. sing. muškoga i sred¬ njega roda, — našu u A. sing. ženskoga roda). U pluralu se ta zamjenica sklanja kao neodredem pridjevi. — Kao naš sklanja se vdš — vaša — vaše. 4. Zamjenice njegov , njezin, njihov sklanjaju se kao rieodre- deni pridjev nov. Pokazne zamjenice. Nominativ je sing. ovoj — dva — ovo, tdj — tu — to, bndj-—bnd — bno. Dalje se svuda i u singularu i u pluralu te zamjenice sklanjaju kao odredeni pridjev novi, samo\to je u genitivu, dativu i lokativu sing. vokal ispred g i m kratak; dakle na pr. bvoga, dvomu, 'ovom. , Odnosne i upitne zamjenice. Ove se zamjenice ne razlikuju oblikom, več samo značenjem. Upitne su zamjenice, kad se njima pita; na pr. tko dolazi ? — kqjega si čovjeka vidio ?, a o d n o s n e su, kad se odnose ili protežu na' drugu koju riječ (na imenicu ili na pokaznu za- mjemeu); na pr. tko tako misli, on se vara, — došao je čovjek, kojega si jučer vidio. 18 Zamjenice tkb i štd imaju samo singular, koji im glasi: N. tk5 što. Stil G. koga ččga, Sta D. kome, komu čžmu A. kčga št8, Sta L. kome, kom čtara, čem I. kim, kime čim, čime Zamjenica Tctrji — Tedja — Tcbjs sklanja se kao odredeni pri¬ djev vruči. ' Od zamjenice čljl — člja—čije može nominativ sing. muškoga roda glasiti takoder čij. U svim ostalim padežima sing. i plur. sklanja se ta zamjenica kao odredeni pridjev vruči. Feodredene zamjenice. Zamjenice netko, nitko, 'itTco, svatlco sklanjaju se kao tJco; —■ zamjenice nUto (nešta), nista, 'išto fišta), svašto (svašta) sklanjaju se kao štb; — zamjenice riekofi, niltojl, 'ilcojl, svdkojl sklanjaj« se kao kdji; — zamjenice nečijl, riičijl, ičijl, svačiji sklanjaju se kao <%*; — zamjenice rički — nčM — nekb, sv&ki — svaka—sv&kd sklanjaju se kao odredeni pridjev novi. . Brojevi, Najvažniji su brojevi glavni (kardinalni) i redni (or- dinalni). Glavni odgovaraju na pitanje koliko? na pr. jedan, dva t tri, čbtiri, pet . . a redni brojevi odgovaraju na pitanje koji po redu? na pr. prvi, drugi, trečl, čet v? ti, peti .... Broj j bdan —je dna—jedno osim nominativa sing. u svim drugim padežima singulara ■ sklanja se kao odredeni pridjev ndta (samo je drugi vokal u nekim obli cima kratak: G. D. L. sing. jčdnoga, jednomu, jčdnom, A. sing. ženskoga roda jčdnu). U pluralu se jedan sklanja kao neodredeni pridjevi. Broj 2 sklanja se ovako: muSki rod * ženski rod srednji rod N. A. V. dva dvije dva G. dvajd dviju dvdju D. L. I. dvjema (za sva tri roda). 14 Brojevi 3 i 4 imaju u svim padežima isti oblik za sva tri roda i sklanjaju se ovako; N. A. V. tri Četiri G. triju četiriju D. L. I. trima četirma. m. Ostali glavni brojevi osim stotina , tisača (ili hiljada) i millon ne sklanjaju se; a ti sada navedeni brojevi sklanjaju se po imeniekoj deklinaciji, dakle na pr; genitiv sing. stotine, tisuče, mitična i t. d. Redni se brojevi sklanjaju sasvim kao odredeni pridjevi; * dakle na pr. nominativ sing. prvi — pfva—pfvč ili peti — peta — peto. Konjugacija. U konjugaciji se nalaze ova vremena; 1. prezent (sadašnje vrijeme), na pr. nosim , 2. aorist (prvo predašnje vrijeme), na pr. nosili, 3. imperfekt (drugo predašnje vrijeme), na pr. ndšah , 4. futur (buduče vrijeme), na pr. nosit cm, 5. futur eksaktni (buduče svršeno vrijeme), na pr. hudem ndsio, 6. perfekt (prošlo vrijeme). na pr. nosio sam, 7. p lusk vam perfekt. (prošlc svršeno vrijeme), na pr. hijah ndsio. Zatim se u konjugaciji nalaze načini; 1.. imperativ (zapovjedni način), na pr. nosi, 2. kondicional (pogodbeni način), na pr. nosio bili. Osim toga nalazimo u konjugaciji četiri participa, od kojih su tri aktivna (tvorna), a jedan je pasivni (trpni); 1. parti e, at, a, n, j, n, a, a,, m, h, h,, o, n, p, c, t, h, y, *, x, n, >i, i;, m. b) Mjesto 'r pišu u cirilici neki pisci Bp, a neki ap, na pr. aaijpbaTH, — aanp^aiui; mjesto r’ pišu neki p r t>, a neki pt, na pr. rp r bon,e, rpaoue. Slova b i b tu se ne izgovaraju nikako, ved samo znače, da. je p (r/ vokalno. Od novijeg vremena pišu neki pisci p, na pr. 3apbaxu, rpoue i t. d. Dioba g-lasova. § 6. Diobi glasova navedenoj na str. 2. do dajemo još ova dva konsonantska reda: nosni (nazalni); m, n, pr e dušni (t. j. konsonanti, koji se mogu izgovarati, dogod traje daha, do „preduška“, spiranti): /; c, s, š , z, ž, h, j. Zatirn dodajemo, da se medu n ep dan e konsona te može brojiU ‘ '• Vokali. Nepostojano n, § 7. a) Ima mnogo rijoči, koje poradi lakšega izgovora imaju vokal a medu posljednju dva konsonanta, a nemaju ga u onim oblicima, gdje ona dva konsonanta ne stoje na kraju riječi. Tako je pas pored psa, — san pored sni, — mbmak pored mimika, — bvan pored ovna, — starac pored starca, —- 1tratah pored kratka, — slavan pored slavno, — tukan pored lužna, — vi tak pored ■vitko, — jcsam pored jesmo i t. d. Ovakovo a, ko j e u j ednini oblicima iste riječi stoji, a u drugima ga nema, zove .•e nepostojimo. Bilješka. Samo medu konsonantima st, St, zd, id nem a nepostojanog o; govorimo na pr. past, plait, grdzd, ddzd, b) Neposlojano a imaju i neki prijedlozi prema torne, je li riječ bez njega lako ili teško izgovoriti. Govori se na pr. s očem, s .tobom, iz neba, k lavu, uz mene i t. d., ali pored toga se go¬ vori: sa sinom, s d zdravim, izd sna, ka grobu, uza Savu i t. d. — Ovo je i onda, kad je prijedlog s drugom kojom riječi sastavljen ti jeclnu. Imamo na pr. bczdušan, izmisliti, sldžiii, smisao i t. d., a pored toga je : bezdzlen, iza,slanik, sdstaviti, sašili i t. d. Bilješka 1. Mora se uzeti sa (mjesto s) ispred s, š, z, e i ispred instru- mentala mndm; — ka (mjesto k} mora se uzeti ispred k, g. Bilješlta. '2. Gdjekoje s prijedlogom složene riječi mogu nepostojmo a imnti i nemati. Tnkove su na pr. izagnati ili izgnati, obdviti ili obviti, razce¬ pili ili ritspeti, sai.upiti ili skupiti, sdvjet ili svjet i t. d. § 8. Mjesto 'današnjega nepostojanog a bilo je u staro doba u jednim rijeeima a., a u drugima t. Tim su se slovima naznačivali oni glasovi, što ih čovjek i nehotice izgovara, ako hoče da izgovori na pr. konsonante gk, dt, bp ili kg, td, ph jedan za drugim brzo, ali da se jedan i drugi dobro čuje; to se ne može drukčije učiniti, nego da se medu njima izgovori osobiti vokal, koji •če biti a, ili h; prvome izgovor naginje prema m ili o, drugome prema i ili e. 1’oradi toga svoga osobitog izgovora zovu se a,, b poluglasi; siovu a, veli se debeli, a siovu b tanki poluglas; veli se takoder; debeli ili tanki „jer“ (ovo je ime „jer“ slovima a>, b od starine). — Ti poluglasi nijesu prešli svuda u a (kao Sto su prešli na pr. u pas, kratak), več su u mnogo riječi na- prosto iščezli, na pr. u psa, kratka (nekad je bilo pasa, krateka) i t. d. Frelaženje vokala o ne. § 9. a) Iza nepčanih konsonanta prelazi o u e. Govori se u instrumentalu sing. kdnjem, mukem, oračem, prija¬ teljem, ali bratom, junakom, — u pluralu krdjevi, mukevi, ali dril- govi, gradovi; — u nominativu sing. srednjega roda polje, srce, ali brdo, sdlo; — u pridjeva i zamjenica vruče, tilde, naše, ali jako, milo, njegovo, ili ččga, čemu, njega, njdmu, ali bvoga , onomu, tomu; — u tri glagola kraljivati, suknjdvati, rojevati, ali darovati, kupbvati, milovati; — u tvorbi riječi kraljev, Milošev, oračev, ali bratov, Dragiitinov , junakov i t. d. b) Od ovoga pravila ima dosta izuzetaka, t. j. o iza nepčanih konsonanta ne mijenja 00 avagda u e. Tako ja; L u vokativu i u inatrumentalu sing. imenica ženskoga roda, na pr. ddšo, Mčo, l&čto, zemljo, — dušSm, kiltom, ladom, zern- IjOm, — 2. u dativu i lokativu sing. pridjeva i zamjenica ženskoga roda, na pr. tudoj, vručSj, našoj, — 3, u mnogo imenica koje se govore od mila, na pr. B6žo, Mišo, Hjo, — 4. u pridjeva na pv od imena bilja, koji znače, od Sega je što: dskorušov, trešnjov, višnjov. — 5. u nekoliko glagola VI. vrste kao: bičdvati, bdžičomti, pijančovati, učiteljovati (ali mnogi govore i po pravilu: biče- vati, božičevuti, pijančevali, učiteljevati), — 6. u složenih riječi, na pr. dušd- gubac, gornjozemac, leonjokradica, siincolcret, zemljopis i t. d. — 7. u nekih riječi ostaje o na počeiku nepromijenjeno, na pr. cohdtati (ili cvokotati, t. j. drhtati od zime), čoijelc, Ijbsnuti (t. j. pasti, da se sve čuje), šobOt (glas, koji se čuje nejasno i kao iz daljine). Mnoge su od ovakovih riječi uzete iz drugih jezika, na pr. čdbanin, čorav, BSrSije, Jovan, jdgunast i dr. c) U gdjekojim s-e riječima o iza r takoder mi¬ jenja u e; na pr. u instrumentalu sing. carem, gospoddreni; — u pluralu cdrevi, cdrEva; — u pridjeva - carev, gospodaren. Tako je i niore, sire (srednji rod komparativa). U tim i sličnim rije¬ či m a nekad je r bilo nepčano (t. j. izgovaralo se kao rj u jednom glasu), pa je zato iza njega o prelazilo u e, i to je ostalo do danas, kad nikakvo r nije više nepčano. — Gdje r nije ni u starini bilo nepčano, tamo je iza njega stajalo o, pa stoji i danas; na pr, u instrumentalu sing. darom, Izvorom, u nomina¬ tivu plur. darovi, i u drugim riječitna kao starost, m ddr o, daro¬ vati, mirovati i t. d. Vokal e. § 10 . U staro je doba bio osobiti vokal e, koji se u staroj čirilici pisao znakom b, kojemu je ime „jat“, a izgovarao se kao dugo e, koje malo naginje prema i. Od toga je glasa u jednom dijelu naroda nastalo i, na pr. plvati, svldolc, sino, rilca (to je ikavski ili zapadni govor); u drugo m se dijelu naroda razvilo e, na pr. pevati, svedok, s§no, rilca (to je ekavski ili istočni govor); u trečem dijelu nastalo je u kratkim slogovima je, u dugima ije , na pr. pjevati, svjšdolc, sijeno, rijelca (t? je i je¬ ki a v s k i ili južni govor;. P T a' Ima slučajeva, gdje južni govor u dugim slogo¬ vima .-a o bi bilo po pravilu, več je. Tak ve su riječi: djčva, vješiao, javnost, zamjerati, sjonika, inbojerka, inbvjerca (ge¬ nitiv sing. od: movjerac), Nedjeljko. — OsobOo.se to nalazi u genitivu plur., kao što je na pr. 1 ' h pjega, vjera; djS.a ; Ijeta, mjSstU od: mjera, pjega, vjera; djelo. bjelo, i.ijMo; tako je i: mcdvjeda, uvjeta; bdsjeda, nedjelja; koljena, koje su genitivi plur. 33 od: mčdvjed, uvjet; bbsjeda, nedjelja; kbljeno. — Isto je joS u par- ticipu perfekta I. glagola, koji se u infinitivu svršuju na -jeti, na pr. vtdjBvši , poletjevši, preirpjevši, razumjsvši, i t. d. od vid jeti, poUtjeti, pretrpjeti, razum jeti. b) U kratkim slogovima iza r južni govor mjesto je obiCno ima e. Tako je na pr. bregovi, vremena, sredina, srednjiuvreda, vršdniji. Samo u nekoliko riječi iza r stoji je: gbrjeli, grjehbta, grjlšan, grješmk, korjenčič, pogrjješka, rješdvati, rješenje, stilrjeti (bstarjeti), strjelica, sirjeljdč, rjlčica (t. j. mala rijeka), rječit, rjedl, rječnik, starjdšina. c) [spred glasova o i j p r e 1 a z i je u i, na pr d'io (ge¬ nitiv sing. dijela), do (ženski rod cijela), Mio (ženski rod htjela), vidio (ženski rod vid j el a), dibba (prema: dio — dijela ); bij uh — bijaše (u istočnom govoru: bij ah — bejaše), sniijem, dbspijim (infmitiv : smjeti, dospjeti), sijati (u istočnom govoru: sejati), smijati se (u istočnom govoru: smšjati se) i t. d. d) U književnom jeziku ne prelazi dj u d, ni tj u č, kad iza d i t stoji je, koje je postalo od negdašnjegge (t), nego se tada dj i tj izgovara u dva glasa; dakle na pr. djelo, djevojka, vidjeti, tj Sr ati, utjeha, letjeti i t. d. ne izgovara se u knji¬ ževnom jeziku delo, devojka, videti, čerati, učeha, lečeti (premda se u mnogim krajevima južnoga govora tako govori). Osobito treba zapnmtiti, da se u književnom jeziku govori gdje, ovdje, dndje, a ne gde, ovde, onde. e) Negdašnje e' (f») iza j prelazi u a. Prema oblicima vidjeti, letjeti, trpjeti imamo bojati se, zujati, što je postalo od bojeti (sc), zujčti (kako je na pr. vidjeti postalo od vidi ti). Isti je prijelaz iz umi u glagola: kričati, Išžaii, o kojima vidi u § 24d. Bilješka. Mjesto ije pišu mnogi Hrvati te, na pr. neka, steno i t. d„ ali gramatika to ne odobrava, jer je protivno dobru izgovoru. Prelaženje g-lasova r 1 , er, ol, or u U, rH, la, ra. § 12, U vrlo staro vrijeme nalazili su se Cesto glasovi el, er, ol, or u sredini riječi medu dva konsonanta; poslije se to promijenilo, te gdje drugi konsonant nije bio j, več drugi koji, tamo je el prešlo u le (a što otud nastaje, vidi u § 10), er je prešlo u rč (a što otud biva, vidi u § 10. i 11 b), ol j e prešlo u la, a or u ra. Primjeri: prema prezentu meljem (t. j. mel-jem) u infinitivu je mljetti, što je postalo od melti It. j. mel-ti): prema prezentu derem (t. j. der-em) glasi infinitiv a T. Maretidt Gramatika. 84 drijtti, što je postalo od derti (t. j. der-ti); prema imenici prbsior ima pridjev prbstran, koji je postao od proštom (t. j. prostor-n, gdje je n nastavak za tvorbu pridjeva); govori se slan, koje je postalo od soln (t. j. sol-n, gdje je n isti nastavak, koji n prbstran); infmitiv Mati je postao od kolti (t. j. kol-ti; prezent koljem, t. j. kol-jem). BlljeSka. Danas ima dosta riječi, gdje ovi glasovi Stoje' u sredini rij egi medu dva konscnanta, na pr. selski (običnije: seoski), bčrba, verkati se, golčat (kad se veli: g3 golčat), mdrski, gornji i t. d. U starom jeziku te su i slične riječi iza l, r imale poluglas, dakle el, er, ol~ or nije stajalo medu dva konso- nanta i- za to se nije pretvorilo u Iž, rž, la, ra Prijevoj i prijeglas. § 13 . Gesto se u dvije riječi ili u više njih medu sobom srodnih vokali po stalnim pravilima izmjenjuju. To pravilno izmjenjivanje vokala zove se prijevoj. I to ide u pri¬ jevoj, kftd u kojoj riječi nema nikakvoga vokala na onome mjestu, gdje druge srodne riječi imaju ovaj ili onaj vokal. Primjeri prijevoj a: a) sa dva lika; mrk — mrak; svrbjeti — svrab, grmjeti — grom, bbsti — probddati; hrdm — hrdmati; moči — pomdgati, plesti — plot, uljesti (prezent M ježem) — ulaziti, (v ds ti (cvdtem) — cvijet, Uti — bSj; Viti — loj, iihititi — hv&tati,- Mseo — kv&s; b) s a t r i 11 k a : vrl jeti — vretino (t. j. ono, što se vrti, mjesto vrjeteno po g ll\b) — bbračati (mjesto obvratjati po § 21 b i 31 e), prevesti—prevbditi — prevadati; uvesti — uvoziti — uvažati, piti — pojiti — napajati, dahniti — dihati — diXh; c) sačetirilika: br&ti — berem — hirati — izbor; raz dreni — ddr ati—rdzdirati —rdzdor, teči — Istjecati — istok — istakati, / reči — proricati — riječ — prorok; 63 d) sa pet likora: ■smrt — mrijbti (postalo od merti po § 12) — umirati — mbriti — umdrati. BiljeSka. Prijevoj je ono, Sto se u njemačkoj gramatid tov« Ablant, na pr. bindtn, gebunden, Band iH fliegen, geflogm, Flug itd. § 14. Prijeglas se zove ono mijenjanje jodnoga vokala u drugi, što ga iste koji glas ispred njega ili za njim. Prijeglas je dakle mijenjanje vokala 6 (6) u i ispred p i ispred j, na pr. Mio mjesto htjeo ili sijati mjesto sjtjati 'i t. d. (vidi u § Ilc); prijeglas je i mijenjanje vokala č (4) u a j, c, š, na pr. zijati, kričati, lieati (vidi u § 11 e, 24d); tako isto mijenjanje vokala o u e iza nepčanih konsonanta, na pr. u instru- mentalu sing. mužem, ordčem mjesto -om ili u pluralu Jerajevi, muževi mjesto -ovi (vidi u § 9 a). , , Bilješka. Prijeglas je ono, Sto se n njemačkoj gramatici love Umlaut, na pr. der Oast — die Odst* ili das Buck — die BUcher i t. d. Zijev. § 15. Kad se u istoj riječi sastanu dva vokala j »dan do drugoga, onda se to zove zijev (lat. hiatus). Primjeri: čdo, ddo, naostriti, neiigodan , p duh, poočim, poučiti , veseo, ieteoci itd. Katkad se zijev ukida tako, što se oba vokala stegnu u jedan; u nekim se krajevima govori na pr. čtivo, Jc&povO, ritsO mjesto čuvao, kupov ao, rezao i t. d. Zijev je samo na pismu onda, kad je prvi vokal i, na pr, b'io, dibba, mio , nbsio, pribnuti, pridnjati. Te i slične riječi tako se pišu, ali se izgovaraju bijo, dijbba . ... Konsonanti. Sljubljivanja (asimilacija) konsonanta.’ [ § 16. Kad se u koj oj 'riječi nadte bezvučni konso- nant pred zvučnim ili zvučni pred bezvučaim, onda se u izgovoru sljubljuju tako, da se prvi promijeni premadrugome, i tako oba konsonanta budu ivučni ili oba bezvučni, na pr. svddba . ičško mjesto: svatba , težko i t. d. (Vidi na str. 26.). Bilješka 1. Konsonant d ispred »15 piSe se be* prom je ne, n« pr. gradskl, oihječi, odšetati. Tako je i gospodatvo, kadšto, premda gdjekoji piSu gospostvo, kašio. 86 Bilješka 2. Konsonant t ispred s ponajriSe se piSe bez promjene, na pr„ bratsh, hhatskl. Tako je i 6 ogatstvo, prokletstvo, premda gdjekoji pi8u bdaa sivo, proklčstvo. § 1/, ispred b i p mijenja se n u m ; imamo na pr.. Mmba, lilmben (mjesto: hinba, hinben), zelembae, crvempcrlca , strdmputica. § 18. a) Ispred IjS i nje, gdje je stoji prema ekavskom e, ikavskom i, konsonant s ostaje, na pr. pbsljednji, nasljedovati, sljb- pačlffl, snjSžan, snjegovi. Inače ispred Ij i nj pretvara se s u s, na pr. misijah (mjesto: misijah od misliti), mišlju (instrumental sing.), izmišljen, pošljem (t. j . pbšaljem od: pbslati), nošnja, prošnja, današnji, iješnji. — Izuzetak je složeni glagol sljubiti se. b) Ispred c i c' prelazi s n i; na pr. 'pušče, praščič, rilclošču (instrumental sing.), lisce-, tako je od izčupati, razčistiti nastalo najprije isčupati, rasčistiti, a onda iščiipati, raščistiti; —beščuian je postalo od besčutan, a ovo od bezčatan. c) Ispred Ij ostaje z, ako je na kraju prijedloga, na pr. izljubiti, razljutiti. Inače ispred Ij prelazi s u ž, na pr. bojazljiv, ljubežljiv, pazljiv. — Izuzetak je popuzljiv. d) Ispred nj prelazi z u i, na pr. grožnja, vbžnja, ispražnji- vati; ali z na kraju prijedloga ostaje, na pr. iznjihati, raznjihati se. e) Ispred dž i d mijenja se z u ž, na pr. prlcbždžija (od: prlcozdžija, a ovo od: prJcosdžija ), grSžde, gvožde. § 19. Glas h ispred č prelazi u š; glagoli ddhtati (tj. teSka dihati i diktati imaju u prezentu ddščSm, dMčeš, drščem, diščeš ... Od Bihač genitiv je Bišča, dativ Bišču i t. d., a čovjek iz toga mjesta zove se Biščanin (ali se govori i Bihač, gen. Bihdča). § /JO. Glas c ispred t mijenja se u š; na pr. što (od stari- jega: čto, genitiv čega, dativ čemu), štiti (od starijega: čtiti, t. j. citati), junaštvo (mjesto: junačtvo), proroštvo (mjesto: proročtvo), — Izuzima se učtiv. Ispadanje konsonanta. (Vidi na str. 26 i 27). § 21. a) Samo u jednom slučaju ostaju dva jednaka kon¬ sonanta jedan do drugoga; to je u superlativu onih pridjeva v koji se počinju s glasom j, na pr. jak, jUžan; njihov superlativ glasi ndjjadl, naj južnij% i t. d. 87 b) Gdje bi se imali sastati konsonanti Iv, tamo v ispada i ostaje samo b, na pr. bblast (mjesto: obvlast), obrdtiti (mjesto: obvratiti), običaj, dbilcnuti se (mjesto: ob vi čaj, obviknuti se), bbje- -siti (mjesto: obvjesiti). Bilješka. Katkad ostaje bv bez promjene, na pr. obvesti, obvbditi, obviti, obvijati (ili obdviti, obavijati s nepostojanim a, vidi u bilješki § 7b). § 22. a) U nastavcima ski (na pr. carski, planinski, rimski) i stvo (na pr. lldžensivo, carstvo, prijateljstvo) ispada s, kad se načte iza suglasnika č, š; na pr. bebki (mjesto: bečski), junačla (mjesto: junačski), proročki (mjesto: proročski), vdroškl (mjesto: varošski), sirbmašM (mjesto: siromašski), lupeški (mjesto: lupešski, a ovo mjesto lupežski), junaštvo (mjesto: junačstvo, ali je c pred t prešlo u s' po § 20), sirbmaštvo (mjesto: siromašstvo), mnbštvo (mjesto: množstvo, ali je i pred t po § 16 prešlo u i). b) Iza č ponajviše ispada s u nastavku s ki, au nastavku stvo ostaje; na pr. pleiničlcl (od: plemič), tfšidtci (od: Tfšič, ime selu), mogučstvo, pdkudstvo. c) Konsonant t ispada izmedu dva konsonanta, od kojih je prvi s ili š, a drugi je /c, m, n , nj; na pr. liska (genitiv sing. od listah), grdsha (postalo od: grostka, a ovo od: grozdka, nominativ sing. je grozdak, t. j. mali grozd), 'Asmcno (mjesto : ustmeno), bdhsna, rddosno (mjesto: bolestna, radostno), pbzorišni (mjesto: pozorištni), godišnjl, gbdišnjftk (mjesto : godištnji, godištnjak, oboje izvedeno od imenice gbdište). — Tako je t ispalo izmedu s i b u rijeeima gbzba (od: gosba, a to od: gostba), tazblna (od: tas- bina, a to od: tastbina). d) Izmedu dva konsonanta ispalo je d u nožna — nužno (muški rod: niiždan) i u grozni (na pr. vinograd, mjesto: grozdni). O konsonantu h. § 23. a) Veliki dio naroda našega ne izgovara glasa h ni- kako, nego ga ponajviše izostavlja te govori na pr. oču, rast, dado, gr a, usanuti, maati ; negdje ga pretvara u v, a negdje u j, na pr. muva, suv, suva, njijati, hijati i t. d. Sve te i slične riječi treba pisati sa slovom h, dakle: hodu, hrdst, dadoh, grah, usdhnuti, mdhati, muha, suh, suha, njihati, kihati i t. d. Tako isto treba pisati: hvala, zahvaliti, uhvatiti, a ne fala, zafaliti, ufatiti, kako mnogi govore. b) Ali bez h treba pisati i govoriti ove riječi: rda, Mav, Mati se, Mati, Miti (na pr. udi mi-vino, t. j. škodi mi), nduditi, { l&h, laka, lako, mek, meha, meko. 88 Prelaženje Konsonanta k—g—h u £ — ž — S. § 24. a) Glasovi Te—g—h prelaze u č—ž—š pred vokalom e. Primjeri: od junak, drug, d&h vokativ je sing. jii- nUče, druže, duše; — glagoli, kojima se osnove svršuju na k — g, na pr. p ek, strig (inflnitiv peči, striči), irnaju reženu promjenu u prezentu, dakle na pr. pdčem — pečeš—peče — pecimo — pecite (ali peku), strižem — strižeš — Striže — strižemo-—strižete (ali strigu ), —- u 2. i 3. licu sing. aorista glase ti glagoli: pice, striže; — u pa- sivnom participu pečen, strižen. b) Pred i mijenjaju se glasovi k — g— h u c— ž—š u tvorbi rij&čl; tako pred nastavkom ica u riječima na pr. riičica (od rtilca), djevbjčica (od dj dvojka), nbžica (od noga), knjižica (od knjiga), mušica (od miiha); •— pred nastavkom tč, na pr. jundčič (od junak), klobučič (od klobuk), kovčežič (od kbvčeg), kružič (od krti g),' Vlašič (od Vlah ); — pred nastavkom ina, na pr. junačina (od junak), veličina (od velik), družina (od drug), množina (od mnogi), grdšina (od grah); — pred i u glagola IV. vrste, na pr. junačiti se (od junak), mučiti (od muka), blažiti (od blag), služiti (od sluga),, strašiti (od strah), sušiti (od suh) i t. d. Bilješka. U oblicima rečenu pi-omjenu imaju samo imcnice oči, uši (od oko, uho). c) Ista je promjena i pred nepostojanim a, opet samo u tvorbi riječl, na pr. pred nastavkom ac: lučac (od luk), dvo- nožac (od noga), krušac (od kruh ); — pred nastavkom ah: jezicah (od jezik), mračak (od mrak), parožak (od rog), težak (pridjev od imenice tSg, t. j. težina), grašak (od grah), siromdšak (od sirdmah);. — pred nastavkom an: 'oblačan (od dblak), tužan (od tuga), brižan (od briga), grješan (od- grijeh). Bilješka 1. Glasovi k—g—h prelaze u (—ž—š takoder ispred nastavka tki i stho, gdje iza £, ž, š iepada s (vidi § 22 a), na pr. prdročlci, junačja, va- roški, sirdmaškl, prdroštvo (mjesto prdročtvo, vidi § 20), mndštvo, sirdmašlvo itd. Ista je promjena i ispred nastavka je, na pr. naručje (od ruka), pdd- nBžje (od noga), pddstrešje (mjesto pod strehom) — i ispred nastavka ji, na pr. wi4jl, Bdžjl. — Nekad su nastavci ski, stvo, je, ji imali pred sobom a; dakle se može redi, da k — g—h prelaze u č—ž — š ispred j; pa i svuda, gdje tu promjenu vidim« pred nepostojanim a, postalo je ono od staroga s (vidi § 8). Bilješka 2. Kako mdnaški, sirdmaškl, vlMkl dolazi od minah (t'j- ka¬ teder), sirdmah, Vl&h, tako od Čeh mora biti (U ki; Sto neki pišu češki, te nije dobro. d) Konsonanti k—g prelaze ispred č (š) u č — ž, ali iza tako promijenjenih glasova pretvara se č (*) u a. Prema oblicima 39 vidjeti, Utjeti, itpjeti i t. d. (gel j e je stoji mjesto staroga e) imamo kričati, leiaii, koji su glagoli postali od krikčti, legeti ; tako je i mučati, bjižati i t. d. § 25. a) Od pravila, da glasovi k — g—h pred e—i prelaze u č —i— š, ima nešto izuzetaka. Tako riječi ženskoga roda, Koje se u nominativa sing. svršuju na It a, ga, ha, nemaju ispred en genitivu sing. i n nominativu i akuzativu plur. nikakve promjene, na pr. muke, knjige, utjehe it. d. j nema nikakve pro* mjene ni a akuzativu plur. riječi muškoga roda, na pr., junake, drdge, sird- mahe. — Katkad ostaju k—g—h nepromijenjeni pred i u tvorbi riječi, na pr- koleica ; 6 dkin, sčkin, slugin, snahinbuhinji i t. d. b) Gdje glakovi k—g—h ostaju bez promjene ispred i, tu je u davnini mjesto današnjega i obično bio osobiti vokal, koji se izgovarao .nekako nalik na njematko U, pisno se u staroj cirilici t>i, a danas se u latinici piše y. Imamo na. pr. kititi, gibati, hitrina, a nekad je bilo kgtiti, gybati ., hytrina. Takove su J riječi dojkinja, Ofkinja, gloginja, Vlahinja i dr. — Taj je glas stajao na kraju i n oblicima muke, junake (vidi pod a); pa se pretvorio najprije u i, a poslije se i pretvorilo u e. Prelaženje konsonanta k — g—h u c—z—s. § 26. Konsonanti k—g — h prelaze u c— z—s ispred i u ovim oblicima: u pluralnim padežima imenica muškoga roda, na pr. junači, druži , diisi; junacima, dr mirna, dusima; — u dativu i lokativu sing. imenica ženskoga roda, na pr. muci, knjiži, snasi; — u imperativu glagola, kojima se osnova svršuje na k — g; na pr. pek, strig (infinitiv peči, striči), dakle; peci—pčcimo— pecite ; strizi—strizimo — strizite ; — u imperfektu istih glagola, na pr. pecijah—pčcijaše . . strizijah—strizijaše .... Bilješka. Veoma rijetko k pfelazi u c ispred i u tvorbi riječi, kako je u pecivo, tecivo, nčkolicina , tolicina. Prelaženje konsonanta c—z u § 27. a) Konsonant c ostaje Cesto ispred e, i bez promjene, na pr. u riječima lice, sfce, ovci (dativ sing.), ptici i t. d. Mijenja se c u d ispred e u vokativu sing. imenica muškoga rbda, na pr. striče, ISvče, mjčseče (nominativ stric, Ibvac, mjeseč). b) Ista je promjena i u tvorbi riječi, na pr. stričev, lovčev , mjčssčev. Tako se c mijenja u č ispred i u nastavku ica, na pr. bvčica, ptičica, paličica ; — u nastavku ič, na pr. Mnčič, tičič ; — u nastavku ina, na pr. mjčsečma, lisičika, Ibnčina ; —* u nastavku in, na pr. krdljičtn, udovičin, Maričin; — u glagola na pr. grd- ničiti (t. j. činiti granicu), nadničiti (t. j. iči na nadnicu), besposličiti o? (t. j. biti u besposlici). — Ta je promjena i ispred nepostojanog o; na pr. prdvičan, pšeničan, stričak. Tako je promijenjeno c ud i pred nastavkom ji, na pr. lisičji, ptičji. Bilješka. U pridjeva na pr. IdvaSkl, sljepačkl nekad je iza č, a ispred k bilo &s, pak su oba ova glasa ispala (vidi u § 8. i 22 a), dakle je c promijenjeno u č ispred &; pa i svuda, gdje se ta promjena dogodila ispred nepostojanog a, postalo je ono od &. Taj se poluglas nalazio nekad i ispred ji, na pr. u li¬ sičji, ptičji. c) Konsonant e prelazi u z samo u dvije riječi, a to su knez, vitez-, od njih imamo sa z: knSže, viteze (vokativ sing.), knčžev, knežina (t. j. kneževina), suknežica (koji se samo z.ove knez, a nije pravi). Inače se s pred e, i ne mijenja; na pr. mraze, obraze (vokativ sing.), obrazina, voziti. Bilješka. Pridjev viteški stoji mjesto viteški ; ovdje su nekad iza š, a ispred k bili glasovi is, pak ( su oba ova glasa ispala (vidi u § 8. i 22 a). O glasovima kt, gt. § 28. Glasovi kt, gt prelaze u d u infmitivu onih glagola, kojima se osnova svršuje na k ili na g, na pr. pčči (od: pek-ti), striči (od strig-ti). Isto je i u imenica ženskoga roda: pSč (od: pokt-t), moč (od: mog-t). Bilješka. U drugim slučajevima nema promjene, na pr. Idkti, nokti (nominativ plur. od: Idkat, hdkat), kliktati. Konsonanti t, d pred t i pred i. § 29. a) Pred t prelaze glasovi ( i d u s. Na pr. u infini- tivu plšsti (postalo od: plet-ti), mesti (od: met-ti), krasti (od: krad-ti), presti (od: pred-ti); u tvorbi riječi: slast (od: slad-t), vlast (od: vlad-t), propast (od: propad-t). Bilješka. Riječi dtjerati, natrčati postale suod: odtjerati, nadtrčah. Tu nije d ispred t prešlo u s, jer je nekad izmedu d i t stajao poluglas; a u krasti, sldst ... nije ispred t nikad bilo poluglasa. b) Pred l ispadaju glasovi t i d. Na pr. u imenicama omelo (od: omet-lo), j'elo (od: jed-lo), sijdlo (od: sijed-lo), prčlo (od: pred-lo); — u participu perf. II. pičla, plelo (od: plet-la, plet-lo), h ala, kralo (od: krad-la, krad-lo); muški rod pleo, krao postao je (po § 30a) od plel, Jeral, a to od: plet-l, krad-l. Bilješka. 0 navedenim primjerima nije izmedu t, d i izmedu l nikad bilo poluglasa; a gdje t, d ispred l ostaje, tamo je nekad bio poluglas; takve su riječi kotlič, metla, svjetlost, odliičiti, podložiti, sedlo. 41 Prelaženje glasa l u o. § 30. a) Pravilo je za glas l, da se pr e t var a u o, gdje stoji na svršetku riječi ili na svršetku sloga. Po tom su pravilu na'pr. riječi: čilo, dao, govbrio, pjlvao , kotao, posao, mio, vldclaoci, zčtcoca, seoba, žao i t. d., koje su postale od: čul, dal ... — Kad se o, koje je postalo od l , nade iza dru- goga o, onda se oba o stegnu u jedno dugo o; na pr. soho, (mjesto: sokoo, a to od: sokol), tako je i: vd, so, bo, uho, probo (od: bosti, ubbsti, pr ob bs ti ); tako je koca (mjesto: kooca, ato od: kolca, genitiv sing), podnc (mjesto: poldne). b) Od ovoga pravila o prelaženju glasa i! u o ima dosta izuzetaka. Tako na kraju ostaje Z bez promjene u riječima: bdi, glagol, ohol, pomol (kad se kaže napomOl, na pr. napomol Zagrebu), Radmil (ime čovjeku), Radul (ime čovjeku), spol, topol (ženski red tftnla). vdl-, takove su i tude riječi, na pr. apo- , stol, Čiril, instrumental, kanal, konsul, žurnal i dr. ^ c) JoS češče ostaje l nepromijenjeno u sredini riječi, osobito iza dugih vokala, na pr. and II,a (genitiv sing. od: andelak), bijelco. (genitiv sing. od: bi- jčlae), dacolka (od: davolak), 'nevaljalca (od: nevaljalac), tkalca (od: tkalac), ulnlca(od: ubilac), Žalca (od: žalac). Tako je i: bčlnica, davčlstvo, kdlfa, malico, rndlba, načelnik, nevaljulšlina, dlcolni, prijestBlni, stakalce, stdlnjak, žalba i t d. d) Ima i takovih riječi, u kojih može biti i Z i o; na pr. andel i andeo, cijel i cio, dijel i d"to, prijčstpl i prijestd, rdzdjel i rdzdio, ugal i ugao, selski i s Hoški, straddlca i strddaoca (nominativ sing. stradalac), vldstelslt i vlasteoslci i dr. U tila je riječi obienije o; '■— u nekih je običnije l; takeve su: bij el i bio (mjesto bjeo, vidi u § lic), čil i Cio, bbal i bbao, ždral i ždrao; bčlna, bdlno i bona, bono (muSki rod: bolan), bSlnik i bdnik, lcrvopilca i krvdpioca (nom. sing. krvopilac), tdbolca i idbOca (nom. sing. tčbolac). Glas j iza različnih konsonanta. § 31. a) Skujoovi bj, pj, vj, in j prelaze u bij, pij, vij, mlj. Na pr. u izvedenim imenicama: groblje (od: grobje), snoplje (od: snopje), zdrdvlje (od: zdravje), Mzumlje (od: bezumje); — u instrijmenlalu sing. zoblju (od: zobju), kaplja (od: kapju), ljubavlju (od: ljubavju); — u pridjevima: zublji (od: Žabji), krdvljl (od: kravji), sbmlji (od: somji); — u komparativu: debiji (od: debji), (Tiplji (od: tupji), zivlji (od: živji); — u prezentn: sfobljčm < (od: zobjem )j kapljem (od: kapjem), hramljem (od: hramjem); — u imperfektu: sldbljah (od: slabjah), kupljah (od: kupjah), sldvljah (od: slavjah), lomljsh (od: lomjah); —upaš. participu: oslabljen (od: oslabjen), kupljen (od: kupjen), prbslavljen (od: proslav;en), slomljen (od: islomjen). gs* 12 b) Skup cj prelazi u (5; na pr. lačen (od: bacjen), Kdrlovčanin (od: Karlovcjanin), tamničar (od: tamnicjar). c.) Gdje bi se iraali sastati skupovi 6j, dj, Ijj, njj, jj, tu ostaja samo 6, d, lj, nj, j. Na pr. u izvedenoj imenici poJauie {od: pokučje, t. j, pokučstvo); — u instrumentalu sing. niču (od: nočju), čadu (od: čadju), obttclju (od: obiteljju); — n komparativu: vrilčl (od: vručji), fičti (od: ridji), Mnj% (od: krnjji); — u imperfektu: tudah se (od: tudjah se), brojah (od: brojjah); — u pas. participu ■ Hijen (od: uljjen; inf. uljiti, t. j. začinjati uljem), umanjen (od: umanjjen), bsvojen (od: osvojjen). d) Skupovi čj, šj, &j ostaju. bez promjene. Na pr. riječju, kokoš ju, lažju (instrumentali sing. od: riječ, kokoš, laž) ; — ndručje, obličje, pbdušje (što se daje za dušu), pbdstrešje (mjesto pod strehom), aružje, podnožje; — lisičji , vučji. mišji , kokošji , Božji. e) Skupovi dj, tj prelaze u d, c. Na pr. u izvedenim imenicama: milbsrde ( od: milosrdje), sude (od: sudje), cviječe (od: cvijetje), pruče (od: prutje); — u instrumentalu sing. zapovijcdu (od: zapovijedju), smrču (od: smrtju); — u pridjevima: gbvedl (od: govedji), tčlečl (od: t-eletji); — u komparativu: Uidi (od: ludji), ljuči (od: ljutji); — u prezentu, imperfektu i u pas. parti¬ cipu: glddem (od: glodjem), mečem (od: metjem); — vodah (od: vodjah), mdčah (od : mutjah); — roden (od : rodjen), vračen (od: vratjen). f) Skupovi lij, gj, hj prelaze ponajviše u 6, z, š. Na pr. u izvedenim imenicama: opdnčar (od: opankjar). knfižar (od: knjigjar); — u komparativu: jdči (od: jakji), draži (od: dragji), tisi (od: tihji); — u prezentu i u participu prež. skačem (od: skakjem), strilžem (od: strugjem), mašim (od: matijem); — vičuči (od : vikjuči), idžuči (od • lagjuči). jdšTtči (ocl jahjuči). Bilješka. Rijetko se kj. gj, hj mijenja u c, s, s, kako je u imenici Ilc« (od: likje, riječ srodna sa lik, oblik), u glagolima nleati (od: nikjati), proricati (od: prorikjati), utjecati (odi utekjati). dhati (od digiati). stuati (od: stigjati), užieati (od : užigjati), dišati (od: dihjati) g) Skupovi l-j, n-j (t. j. čirilicom Jij, hj) prelaze u jedinstvene glasove (j, nj (t. j. čirilicom ji>, h,). Na pr. u izvedenim imenicama: vesčlje , t. j. Becča.e (od: vesel-je), granje, t. j. rpaine (od: gran-je); — u instrumentalu sing. s olju, t. j. coji>y (od: sol-ju ), zelenju, t. j. 3&ien>y (od: zelen-ju); — u kompara¬ tivu: bjeljl, t. j. dj&bfl (od: bjel-ji), cbiji , t. j. npn,0 (od: crn-ji); 43 — u imperfektu i u ,pas. participu-; hvdljuh, t. j. xiiaa>a.x (odt hval-jah), hrdnjah, t. j. xpair>ax (od: hran-jah); — hvtjJjen, t. j. XBa:i>en (od: hval-jen), hranjen , t. j. xpan>en (od: h ran-j en). h) Skup rj ostaje negdjebez promjene, a negdje se mijenja u r. Tako je u jednu ruku stvarju (instrumental sing. od: stvar), Zagorje , zvijerje, p ur ji (pridjev od: pura). — U drugu je ruku sin (mjesto širji, komparativ od širok), slvoren (od: stvorjen), orcm (od: orjem). i) Skupovi sj, zj ostaju negdje bez promjene, a negdje se mijenjaju u š, &. Bez promjene je> na pr. klasje , trsje, lozje; pdsji, kozji. — Promjjenjenc sj, zj u š, ž imaju ri- ječi viši (od: višji, komparativ od: v'fsok), bfžl (od: brzji), tešem (od: tesjem), vežem (o,d: vezjem), nošen (od: nosjen), pdžen (odr pazjen). Bilješka 1. Skupovi rj, sj, zj ostaju bez promjene ondje, gdje je nekad medu r i j, medu s i j, medu z i j bio poluglas; a gdje poluglasa nikad nije bilo, tamo je od rj, sj, zj nastalo r, š, ž. Bilješka 2. Nikakva se promjena ne dogada, kad se nade je, koje je postalo od negdašnjega ž, iza kojega Ifbnsonanta osim iza l, n. Primjeri: bje- Una, pjesma, vjera, mjesto, — cjelicati, — djelo, dječa, tjerati, tješiti, —•. sjeme, zjčnica; ali voljeti, pocfnjeti, t. j. Bčasern, nomimera (postalo od: vol-jeti, po- crn-jeti); tako je i Ijepfota, njemački, t. j. .tcnora, u.eMaaKH (prema: l'ijep, Nijemac). O glasovima je iza r vidi § 11 b. Bilješka 8. Nema nikakve promjene u složenim riječima, gdje j stoji iza kojega prijedloga, na pr. objdtčati, objužiti, nadjdčati, podjdriti, sjahati, izjaviti. O glasovima šG, še, št. § 32. a) U nekim riječima ostaje šč bez promjene, na pr. daščica, daščara, guščica, gilščdr,. koščica, puščica, puščdni i t. d. — a u nekim se riječima sc mijenja u št, na pr. gdrštak, lupeština, Ijustiti, mfšiiti se (na pr. mršil mu se čelo), siromaština, vdjštiti, voštanica i t. d. Bilješka 1. Glas je d u navedenim riječima postao od negdašnjega Sr ispred i (po § 24 b) ili od ij (po § 31 f); s ispred i prešlo je po § 18 b u š, pa je to š ostalo i onda, pošto je u nekim riječima č prešlo u t. Tako je daš- čica postalo od dasic-ica, — guščica od gusk-ica, — koščica od kostk-ica ( t je po § 22c ispalo), —puščica od pušk-ica, — lupeština od lupešk-ina (a ovo od: lupežk-ina), ljuštiti od ljusk-iti, — mrštiti se od mrskiti se (t. j. kad se kupe mrske na čelu), — siromaština od siromašk-ina, — vojštiti od vojsk-iti. U drugit je ruku daščara postalo od dask-jara, — gorštak od gorskjak, — guščar od gusk-jar, — puščani od pušk-jani, — voštanica od vosk janica. 44 Bilješka 2. Rijetko se pored št, koje je postalo od šč, govori ščj tako je ištem i iščem (mjesto: iščem, od: iskati}, pfjšitSm i plješčlm (mjesto: plježčem, od: pleskati). Pravilnije je ištem i plještem . b) Gdje je št postalo od šč, tamo po zakonu treba da iza njega mjesto o stoji e, jer (po § 9 a) iza c' prelazi o u e. Zato riječi plast, prišt imaju u instrumentalu sing. plastem, prištem, u nominativu plur. plaštevi, prištevi ; tako i u godište, bgnjište stoji e mjesto o. 1 Bilješka. U riječi što nije moglo o priječi u e, jer n njoj nije t postalo od č (vidi u § 20). § 33. a) Gdje se sastanu glasovi š i 6, tamo se u nekim rije- čima pored šč govori i št ; na pr. krščen i kfšten, kršččnje i kršienje, krščdvati i krštavati, namješčen i namješten, ndmješčati i ndmještati, ispuščati, dopuščati i ispuštati, dopuštati. Svuda je tu pravilnije št. b) Mnoge se riječi govore samo sa šč, na pr. gošča (žena, koja je u gostima, postalo od: gostja), gbščah — gbščaše, gbščenje , gušči (komparativ od gust ), poščah — pbščaše, leiščanin ili hriščanin, lišče, ušče. Osobito vrijedi to za instrumental sing., na pr. r&došču, stdrošču, žalošču i t. d. O kvantiteti i akcentu. O kvantiteti. § 3i. Vokali su u riječima neki,kratki, a neki s u d u g i. Kratkoda i dužina vokala zove se zajedničkim imenom kvantiteta (t. j. količina). Kratki su vokali u riječima na pr. car, rat, voda. misliti, kupovati > t. d., a dugi su na pr. u kralj, red, žena (genitiv plur.), pitam (1 lice sing.), stupova (genitiv plur.) i t. d. Različne su kvantitete vokali u mnogim riječima, na pr. ruka, ženOm (instrumental sing.), kraljevič, mlšljasmo (1 lice plur imperfekta), pomočnik i t. d Bilješka. Navedeni znak za kratkoču rijetko se upotrebljava, jer se zna i bez njega, da su svi vokali kratki, koji nijesu dugi. O akcentima uopce. § 35. a) Akcent " (na pr, u brat, m'iš) zove se zato brzi, jer se izgovara brž e od ikojega drugog. Akcent ’ (na pr. u staža, voda) zove se zato spori, jer se izgovara nešto sp o rij e nego li brzi, premda su oba kratki. 1 Kajkavci (t. j. oni Hrvati, koji mjesto što kažu Jcaj) govore godišie, ognjišče ; tako oni govore i plašč, prišč; oni su dakle tu sačuvali stariji izgovor. 45 % b) Akcent - zove se silassni, jer sila izgovora kao da si-r lazi na niže; na pr. riječi krdlj, meso izgovaraju se kao kr dalj } mleso, ali tako, da medu da, le nema nikakvoga prekida; sila izgovora silazi dakle s naglašene polovine na nenaglašenu. c) Akcent ' zove se uzlazni, jer sila izgovora kao da uzlazi na više; na pr. riječi narod, pbtak izgovaraju se kao nadrod, peetak, ali tako, da medu ad, ei> nema nikakvoga pre¬ kida; sila izgovora uzlazi dakle s nenaglašene polovine na naglašenu. § 116. Od nenaglašenih vokala mogu imati du- Ijinu samo oni, koji stoje iza akcenta. Dugo je na pr. a u riječi žena (genitiv plur.), dugo e u riječi kraljice (genitiv sing.), dugo i u riječi vbjnik, dugo o u riječi trgovca (genitiv sing.), dugo u u riječi nasuti i t. d. U jednoj istoj riječi može i više vokala od j e dno ga biti dugih; na pr. naroda (gen. plur.), sdčuvajmo, tr-govaca, djbvojaka, pekarmca (gen. plur). § 37. a) Za mjesta, na kojirna u riječima može stajati koji akcent, vrijede ova pravila: 1. riječi od jednoga sloga mogu imati samo brzi i silazni akcent; ^. riječi od dva sloga mogu na prvome imati- sva četiri akcenta, a na drugome ni jedan; 3. riječi od tri sloga ili od više na prvome mogu imati sva četiri akcenta, na posljednjemu ni jedan, a na ostalim slogovima tnože stajati samo spori i uzlazni akcent. b) fzuzetaka od rečenih pravila ima vrlo malo. Pravilima 2. i 3. protive se riječi: a(a.(na pr. ala čuda!), uvbh ili povfh (na pr. uvrh ili povrh gore), usred ili posred (na pr. usred ili posred vinograda), kojigod, kojek&d, kojekud, kojegdje, kolilcogbd, očevidni, zlomišIjenik, ranor&nilac, svojevoljno, jedinoditšno i još gdjelcoja takova složena riječ. c) \^rlo rijetko ima koja riječ dva akcenta; to je u su¬ perlativu, na pr. ndjstdrijl, najbogatija, ndjpametnijega i t. d. Takve su i složene riječi kdkavgod, svrzibrdda (t. j. čovjek, koji je nosio bradu, pak je obrijao), svHimdntija (čovjek, koji je ostavio man- tiju), izjedipbgača (čovjek izjelica). Buduči da je takvih riječi vrlo malo, može se postaviti pravilo, da riječi mogu imati samo po jedan akcent. v Bilješka. Nenaglašeni dugi vokali b.iiježe se u ovoj knjiži znakom Mjesto toga znaka mnogi uzirnnju za takve vokale znak ^ (onaj isti, koji služi za silazni akcent) te pižu n. pr. žtna, vojnik, sdčuvajmo i t. d. To nije po- 46 grješka, Jer se zna, (5a rljeSl mogu ImatI samo po Jedan akcent; ako dakl« znak ^ stoji i zft drugoga kojeg akeenta, onda on ne može drugo značiti nego nenaglašenu duljinu. Akcenti na «5 (*). § 88. a) Kad je zapadno (ikavsko) i , istočno (ekavsko) e kratko i naglašeno, onda je isti akcent i u govoru južnom (ije- kavskom); na pr. pisma, vlnčali, pisma, vbičati, — pjosma, vjenčati. b) Kad je pak zapadno i, istočno e dugo i naglašeno, onda se u južnom govoru glas l cijepa; tako je na pr. lik, vrime, — Uk, vrime, ali lijak, vrij ime. U prva dva govora je dakle po jedan slog sa silaznim ili uztaznim akcentom, a u j.užnom se go¬ voru d rascijepilo u dva sloga, te prema zapadnom i istočnom i—e ima južni govor ije, a prema zapad¬ nom i istočnom i — i ima ijž. To lijepo odgovara onome, što je rečeno u § 3B, da se na pr. kralj izgovara kao kraalj, — narod kao nadrod i t. d. Evo još primjera: rajem (nem, nim), sijemo (seno, sino), vljenče (vence, vinče, vokativ sing.), rijčlca (reka, rika), prijestolje (prestolje, pristolje), procijlniii (procenili, prociniti) i t. d. c) Ima i takovih primjera, gdje je vokal, Sto je postao od d, u zapadnom { n istočnom govoru kratak i bez akcenta: n. pr. pobiči, promina ili pobeči, pramena. Tako je i u južnom govoru: pobječi, promjena. A kad je u zapadnom { istočnom govoru vokal, Sto je postao od S, dug, ali bez akcenta, onda u juž¬ nom govoru ije ostaje bez ikakvoga znaka, n. pr. donijela, promijenjen (zap. dbnila, prommjen, ist. dbtiSla, prdmSnjen). ■ d) Buduči da pred nagiašenim, vokalom ne može (po § 36.) biti duljine, zato ni ije, kao zamjena dugo ga č, ne stoji nikad pred nagiašenim vokalom; govori se n. pr. Ujel, Ujela, bijeljeti se, ,bijelac, — ali bjelina; tako je cijena, djbiiti, procijeniti, procijenjen, — ali procjmjfvati; ili tijhan, lijema, tijesniti, — ali tjesndča i t d. Skakanje akcenta na prijedlog 1 . § 39. a) Kad pred koju rij e 5, ko j a imr, spori ili nzlazni akcent (makar na kojem slogu), dod# prijedlog, onda riječ zadržava svoj akcent, a prijedlog ga nema. Na pr. na jezik, za jbzik, pri ženi , u planini, po dogovoru, bez krdlja, u rud, pod rukom, na junake, za gospodar c i t. d. (i bez prijedloga je: jžtnk, žčni, planini, dogovoru, krdlja, rtiči, rukom , jundke, gospoddre). — Ovo vrijedd i za glagole; tako prema rieslo- ženima nositi, govorim, govoriš , govorili, pitali, živim, žtvjeli imamo složepe s prijedlozima: raznositi , pragovoma, progbvorTš, progovbriti, zapitati, doživim, doživjeti i t. d. 47 b) Ako rijeC ima brzi ili siiazni akcent«, onda ga ona stoječi iza prijedloga gubi, a prijedlog s*am dobiva sad spori, *ad brzi akcent. Riječ na pr, brdt ima u genitivu sing. 'brUta, a s prijedlogom če biti 6d brata, bez brata; tako isto u akuzativu sing. govori se ribu, a s prijedlogom je pd ribu, z A ribu 1 , tako je i ovo: ladu, — ali u ladu, na ladu; carstvo, — ali za carstvo, pred carstvom Isto pokazuju i glagoli; na pr. misliti — ali pdmisliti, razmisliti; režem« režeš — ali po¬ režem, odrežeš; hvalim, hv&llš — ali pohvalim, zdhvališ; čuvajmo , čuvajte — ali sačuvajmo, prlčUvajte i t. d. — U drugu je ruku na pr. Boga, vodu, grdda, glavu, — ali za Boga, pred Boga, po vodu, za vodu, 'iz grada, od grada, [na glavu, u glavu; tako je i: glodao, glodala, tesan , tesana, gradi, hvali, kvasi (2. i 3. lice sing. aorista), — ali: oglodao, oglodala, istesan, 'istesana, sagradl, p'6- hvali, nakvast i t. d. BiljeSlid. Kad prijedlog dobiva spori, a kad brzi akcent, torne se pra¬ vila ne mogu ovdje navoditi, jer ih je mnogo i dosta su zamržena. c) Prijedlozi od dva sloga, na pr. medu, oko, pokraj imaju spori 'akcent na drugom slogu u slučaju, kad bi na prijedlog« od jednoga sloga stajao isti akcent, na pr. pokraj brata, medu ribama, predotnisliti se i t. d. — Takvi prijedlozi imaju brzi akcent na prvom slogu u slučaju, kad bi prijedlog od jednoga sloga imao isti akcent, na pr. oko grada, medu vodu, pbnakvasi i t d. Bilješka. Rečeno pravilo vrijedi i za trosložni prijedlog izrnečtu, na pr. izmedu gora, izmedh brače, izmeitu grada (i sčla). Za druge trosložne prijedloge ne vrijedi to, na pr. nasiiprot, okolo, jer oni imaju svoj samostalni akcent, koji se ne mijenja. d) Lasno je raztfmjeti, zašto prijedlozi sad ostaju bez akcenta, a sad ga dobivaju. Govori se: pri ždni, u kralja, jer se prijedlog sa svojom riječi iz- govara tako, kao da je oboje jedna riječ, kao da je napisano: priieni, ukrdlja. Spori d uzlazni akcent mogu (po § 37 a) stajati na svakom slogu osi® na po- sljednjem ili na jedinorn, zato dakle može biti priieni, uhratja, t. j. pri žčm, m kralja. — Brzi i siiazni akcent mogn (po istom §-u) stajati samo na prvom »logu ili na jedinom, zato dakle ne može biti: od brata, m ladu, jer to bi se izgovaralo, kao da je napisano: odbrata, nal&Su, a tu akcenti brzi i siiazni ne bi stajali na prvom slogu, stoga je potrebno, da bude odbrata, nalattu, t. j. od brata, na ladu. e) Ako imeniča ili pridjev ima ietiri sloga ili više, pa je na prvom brzi Hi siiazni akcent, onda ti akcenti mogu ostati iz-a prijedloga, n. pr. natri- pavicu, po opomenama, na mUostivo, »a l&Sieama ili na trepavicu, po opome- nama, nd mUostivo, zdliiSieama. U glagola to ne može biti, več akcent mora pasti na prijedlog, na pr. pomilovati : mHovati), pdvjt»-vjemu (: vjžiuj4mo)j MOgoriii (: lfigoriti). f) Što vrijedi za prijedloge, vrijedi i za veznike o, i, da, ni ; na pr. d brat, i sin, da vidim, ni cfkva i t. d. Ali ako riječ iza tih veznika ima dva sloga ili više, može ona zadržati i brzi i silazni akcent) može se n. pr. reči takoder da vidim, ni cfkva, i godim i t. d. g) Veoma rijetko stoji na prijedlogu uzlazni ili silazni akcent; to je samelslinaoij a. (menice muškoga roda. Nepostojano a. § 41 . a) Nepostojano a stoji u nominativu sing., na pr. ntbmuk, nbvac, pas, sileanj it. d. zato, da ne budu dva kon- sonanta jedan do drugoga na kraju riječi (da ne bude ia pr. momk , nove i t. d., što bi neprilično bilo izgovarati); a gdje dva konsonanta ne stoje na kraju, tamo nema medu njima nepostojanog a, jer se riječ i bez njega lako izgovara, dakle na pr. mamka, novca, novcu, psa, psu, psom, psi, tf&inja it. d. Nepostojano a stoji i u genitivu pl ur., na pr. momdlut, novačil, pasa, sužanja i t. d. 'Bilješka. Ovo se na prvi pogled čini protivno -pravilu, jer u genitivu plur. na pr. nZvUca ne stoje konsonanti na kraju riječi, dakle ih ne bi trebalo rasta- vljati nepostojanim a. Ali ovaj se padež govorio nekad bez današnjega skraj- njeg a; govorilo M na pr. n ovac. Tu dakle nepostojano a (koje je produljeno) stoji po zakonu, jer bi bez njega bila na kraju dva konsonanta. Ovo je a ostalo u genitivu plur. i onda, kad se na kraju dodalo - O akcentu ove deklinacije. § 56. a) Koj.e dvosložne imenice u genitivu sing. imaju spori ili uzlazni akcent, one u vokativu sing. imaju akcent brzi (mjesto sporoga) ili silazni (rnjesto uzlaznoga). Imamo na pr. u genitivu sing. kdnja, kralja, dca, trla, u vokativu sing. linju, kralju, Sče, orle. Kad su u, genitivu sing. tri sloga ili više, pa je na ■ pretposljednjem spori ili uzlazni akcent, onda je u vok. sing. na prvom slogu brzi; na pr. genitiv sing. sokola, orača, gospodara, bjegunca, čudo- tvdrca, a u vokativu sing. ečkole, Draču, gSspodaru, bjegunče, čudotvOrČe. — B8 IvacT vokativ phr. Ima isti broj slogova, koji ja u vokativu sing., onda je u ta dva oblika isti akcent; na pr. vokativ plur. kOrji, krdlji, gispodari (a nominativ plvr. kdnji, kralji, gospoddri). b) Za dativ i lokativ sing. služi jedan oblik, na pr. jelenu, oraču. Ali u mnogo riječi ima izmečtu dativa i lokativa sing. razlika u ak¬ centu. Tako na pr. imenice boj, ddr, dOgattaj, gScOr, grad, kamin, kljun, led, mjeslc, most, Običaj, Oblak, pl&min, slučaj glase u dativu sing. boju, daru, dO- gadaju, gOvoru, gradi^ k&menu, kiji iu, ledu, mjesecu, mO ta, Običaju, Oblaku, plSnienu, slUčctju, — a u lokativu sing. bdju, daru, dogadiju, govoru, gradu, kamenu, kijdnu, Udu, rrjesčcu, mostu, običaju, obldku, plamenu, slučaju. Ovo se razlikovanje n »lazi samo u imenica, koje znate Sto neživo; zato na pr. riječi Bog, djevlr, drdg, g&vran, gost, giišter, miš, rib&r, vuk, zmaj i t. d. imaju isti akcent i n dativu i u lokativu sing., t. j. BOgu, djevent, drilgu, g'd- vranu, gOstu, gušteru, mišu, ribaru, vtiku, zm&ju. Bllješka. Ima dosta imenica, koje znače što neživo, pa imi ju isti akcent „ n pomenuta dva padeža; takve su na pr. grOb, hrast, komadič. mlin, ndž, plug, riikUv, snOp, tjesnac i t. d., — one za oba padeža imaju: grobu, hrastu, komu- cliču, mlinu, nožu, plugu, rukdvu, snopu. tjesna:u. Imenice srednjega roda. § 57. a) Medu ovira imenicama jedne u nominativu i u genitivu sing. imaju isti broj slogova, na pr. nom. sing. sčlo, polje, gen. sing. sila, pdlja; druge imaju u genitivu sing. jedan slog više, nego je u nominativu, na pr. nom. sing. ime, tane, gen. sing. Imena, taneta. b) Gdjekoje se imenice mogu sklanjati i kao selo (polje) i kao tdne. Tako liže ima u genitivu sing. uža i ližeta, u nominativu plur. uža i užeta i t. d.; tako i pilce (mjesto: putce) ima u geni¬ tivu sing. ptica i pUceta, u nominativu plur. ptica i puceta, u ge¬ nitivu plur. pdca i piUaca (s nepostojanim a) i pidcčla. — Imenice jdje, ps'čto, zvonce mogu dvojake oblike imati samo u singularu: dakle na pr. u genitivu jdja i jujeta, pslta i (rijetko) pseteta, zvonca \zv6nceta\ u pluralu prva riječ ima samo jo/«, treča samo zvonca , a drugoj za množinu služe oblici psi (od; pas) ili pdščad. c) Riječ dPvo ima dva različna značenja: 1. ono, što je isječeno za vatru ili za gradu, 2. ono, što iz zemlje raste sa stablom i granama. U oba smisla je singular frvcta, dfvctu (rijetko d?va, dfrm) ; plural je drva, drva, drvima u prvom smislu, ' a u drugom smislu je drvžta , drvela, devetima. Bilješka. Ista je razlika i u zbirnim imenicama od pomenute riječi: divje se uzima u prvom smislu, a drvlče u drugome. 69 § 58. Imenice čtido, nebo, Ujelo u singularu se sklanjaju kao silo, n u pluralu riječ nebo ima neblsa ; od čtido i Ujelo je ne samo čudesa, tjellsa, ved takoder čtida, Ujela. Od riječi kSlo sin- gular je kao od silo, a u pluralu je kolesa, kad znači isto, žto loč ko vi; inače je kola. § 59. a) Imenica, koje se sklanjaju kao 'ime, naiazi se samo nekoliko: brlme, pleme, prizme, rdme, sjlme, sljeme, tjeme, vime, vrijlme (kako se vidi, sve izlaze u nom. sing. na -me). Imeniea, k oj e idu kao tdne, ima mnogo više; takve su na pr. dijlte, go- lupče, jdre, june, Ldtmče, mbmče, prdse, rbpče, sirbče, tele, Ttire, Antiče, zvijšre, ždrijebe i t. d. Ove i slične imenice znače mlado od ljudi i od životinja; osim njih ima i drugih riječi, koje su uzete iz tudih jezika (ponajviše iz turskoga) te znače različne ^tvari; takve su na pr. bure, cehe (ili čepe), ddgme, dubre, japimdže (t. j. kabanica),- slrče, tdne. b) Od imenica, što se sklanjaju kao tdne, vrlo ih malo ima plural po toj dekli naciji; takove su drvita, pticeta, užita, čebeta (ili čepeta) i tanita. — Pravi se plural imenicama, što idu kao tdne različno naknadava: uzima se plural takav, kao da je imenica u singularu muškoga x - oda i izlazi na -ac ili -ič-, na pr. tčoci (mjesto: telci), gen. telaca, jdganjci, gen. jaganjaca, jariči, pilili od: tile, j lignje, jdre, pile ; često se uzi- maju zbirne imenice ženskoga roda na -ad, r.a pr. tllad, jdgnjad, jdrad, pilad, mbmdad, Turad, zvjlr&d, btirad; tako je i čeljdd (od: čeljdde). Zbirna je’ imenica i djeca, koja ima samo padeže singu- lara, i to kao žčna, a govori se mjesto plurala riječi dijlte. j O genitivu plurala. .. (Vidi na str. 8.) § 60. a) Bududi da je imenica ptice postala od: putce, zato ima u genitivu plur. putacd (ili pucd), pa tako i sfce (postalo od: srdce) ima sPdacd i srca. b) Imenice gfoce, lcribce, sebce imaju svoje o mjesto negdaš- njega l, pa se to l u genitivu plur. javlja: gHacd, krildca, scldcd. c) Kojim se imenicama osnova svršuje na si, št, zd, id, onj u genitivu plur. ostaju bez nepostojanog a; tako od mjMo, bgnjište, gnijlzdo, gvdžde glasi taj padež: mjesta, bgnjišta, gnijezda, gvdžda. d) Imenice, koje u nominativu sing. izlaze na -stvo, na pr. cdrstvo, čAvstvo, svjedočdnstvo, imaju genitiv plur. obično bez ne- 60 postojanog a, dakle: c&rstvU , čdvstva, srjedočdnstvU, rjede s ne- postojanim a, na pr. mrstava. Tako i imenice na -štvo, na pr. društvo, preroštvo imaju obično bez a; društva, proroštva, rjede sa a: društavU. e) Imenice djčlo, Jjeio, mjesto , kaljeno imaju u genitivu plur. djila, IjSta, mjestn, Mij ena (a ne: dijela, lijeta , mijesta , kolijena). Vidi u § 50 b. f) Posljednja su dva vokala u genitivu plur. svagda duga, na pr. sela, pdlja, imčntt, tanita, MjenS, kopita, pbvjesama , prezimVna i t. d. Iz prva četiri prirnjera vidi se, da prvi.od rečenih vokala može biti i naglasen. O dativu, lokativu i instrumentalu plurala. § 61. U staro vrijeme bio je u dativu plur. mjesto današnjega -ima na- stavak -om ili -em, m pr. selom, poljem. Toga oblika nema danas vise u na¬ rodu. — Mjesto -ima u lokativu i instrumentalu plur. čuje se još i danas -ih, na pr. po selih, na brdih, pod leoli, t imeni, ali rijetko. O imenicama oko, uho, pleče, doba . § 62. a) Imenice 9ko, Uho sklanjaju se u singularu kao silo. U pluralu je ovako: N. A. V. oči, uši G. očija ili 6či, ušiju ili uši D. L. I. očima, ušima. Imenica bko ima navedeni plural, kad se uzima u pravom značenju; a kad joj je značenje preneseno (kad se misli na pr. 8ko u mreže), onda joj je plural: N. A. V. 6ka G. oka D. L. 1 očima Od Tiho govori se plural i ušesa, ušesa, ušesima, kad se misle velike uši. Pluralni oblici odi, uši ženskoga su roda: go\'ori se na pr. črne oči, mbje Uši. b) Imenica pleče može i u pluralu biti srednjega roda: nom. pleča, gen. pldča i t. d.: ali u pluralu može ona biti i ženskoga roda, pa joj je nom. pleči, gen. pleči i b d. Govori se na pr. moje pileči pored moja pleča. 61 c) Imenica doba je srednjega roda i ne »klanja se; na piv "bilo je doba putovati, iz doba oara Dušana, u gluho doba, u ovo doba godine, od svakoga doba, u »va doba godlne, čettri doba, več je na tom doba (t. j. vrijeme je več). <3esto se ni pokazna zamjenica uz tu imenicu ne sklanja, na pr. od to doba , do to doba , od ono doba. — Kad je nužno, da se riječ doba sklanja, uzme se mjesto nje riječ vrijeme; na pr. s tim vremenom. — Ima i imenica ddb, koja je ženskoga roda i sklanja se kao stvdr (gen. sing. dbbi i t. d.).; na pr. nas dvojica smo jedne d$bi (t. j. istih smo godina). O dualu. § 63. a) Za dual imenica srednjega roda vrijedi isto, Sto je rečeno za dual imenica muškoga roda u § 55., na pr. dvd sela, oba polja, tri Imena, Sitiri tdmeta. b) Imeniee oko. Uho u dualu glase 5ka, Uha, na pr. dvd oka, oba uha; u pjesmama se nalazi i dolje Uči. Bilješka. Da su eblici stila, pilja, imena, tdneta pr ari dual, a ne plural,, to im dokazuje akcent, }®r u pluralu s« govori sila, pdlja, im&na, tanit a. U mnogo riječi nema ove razlike u akcentu; tako su na pr. oblici djela, kopita, Itea, proroštva i t. d. i dual i plural. Imenlce ženskoga roda. O rodu Imenioa ove deldinacije. § 61. Sve imeniee, koje se sklanjaju kao stvdr, ženskoga su roda; a takove su gotovo i sve one, Sto se sklanjaju kao žčna; izuzima se samo nekoliko imenica, koje su ,' 0 - radi svoga značenja muškoga roda, na pr, Ic&lfa, mlado- ženja, papa, poglavica, poturica, sluga, starješina, vladika, vbjvuda, Andrija, Luka, Nikola, Tddija i dr. O nominativu sing-. § 65. a) Ima nekoliko ženskih imena i drugih imenica, koje se sklanjaju kao žena, a u nominativu sing. svršuju se na -e; na pr. Kate, Mare, Stane, gfle (t. j. grlica), neoe (t. j. nevjesta), sile (t. j. sestra). Ovaj se oblik na -e go¬ vori u južnim krajevima, a inafie se obično govori i pi/Se Kata, Mara, n/va, sila it. d. — Gdje se govori Kite i t. d. u nominativu, tamo i vokativ izlazi na e; na pr. Kate, Mdre, sile i t d., a u ostalim padežima pomenut* riječi imaju oblike sasvim kao žena. «2 b) Kao Sto je u imenica misao, pbgibao (gen. sing. misli, pdgibli) skranje o postalo od l , tako se dogodilo i u riječi sd (gen. sing. stili), koja je postala od: soo , a to od: sol. O d at Ivu i lokativu sing 1 . § G6. a) U dativu i lokativu sing. konsonanti k, g, h ispred nastavka i po pravilu prelaze u c, e, s; na pr. od briga, milica, svPha glasi dati v i lokati v sing. muci, brlzi, svfsi i t. d. bj Glasovi k, g ostaju bez promjene u imenica, koje pred k ili g u nominativu sing. imaju konsonant, osobito ako su vla- stita imena; tako je bitki (od: bitka), Gradiški (od: Gradiška), gUski (od: guska), mački (od: mačka) Olgi (od: Olga), pdtlci (od: pMka), psovki (od: psovka), Zlatki (od: Zlatka) i t. d. — Neke takve imenice mogu promjenu imati i nemati, ali je pravilnije s promjenom; na pr. dasci i ddski (od: daska), djevojci i djbvojki (od: djčvojka), kamzi i.kavgi (od: kavga), kblijevci i kblijevld (od: kolijevka), majci i maj ki (od: majka), pripbvijeci i pripbvljetki (od: pripdvijetka), ptišei i puški (od: puška), teci i tltlci (od: tetka), vdgsci i vdjski (od: včjska), zagoneci i zagonetki (od; zagonetka) i t. d. c) Ima dosta imenica, koje pred k ili g ili h'u. nominativu sing. nemaju konsonanta, pa se opet govore i s promjenom i bez promjene, ali je pravilnije s promjenom: na pr. Požezi i Pd- iegi (od: Požega), sliXzi\ slugi (od: sluga), Lici i Liki (od: Lika), Ldci i Luki (od: Luka), sndsi i sndhi (od: snaha), mdčesi i mačehi (od: mačeha) i dr. d) Ne mijenjaju konsonanta imenice, koje se govore od milosti kao bdka, koka , soka , Boga ; one u dativu i lokativu sing. glase: bdki, koki, seki, Bogi. Ni riječ dga nema drukčije nego dgi. Ne mogu promjene imati riječi, u kojih bi se našlo cc, zz, ss, kad bi im se glasovi k, g, h promijenili; takove su riječi Jcdcka, mazga, pasha (crkvena riječ mjesto: uskrs). e) Neke imenice, koje se u nominativu sing. svršuju na a, po svojem su postanju upravo pridjevi ženskoga roda; pa to im se vidi u dativu i lokativu sing. Tako riječ ml&da ima za ta dva padeža oblik ml&dbj pored mlddi. — Riječi Bačka, draga, Hr- vatskn, Njemačka i druge takve pravi su pridjevi (što se vidi po skrajnjemu a ); zato ne mogu u pomenuta dva padeža imati drukčije nego B&Čkoj, drdgoj, Hrvat skaj, Njdmačkdj. — Imenica Btiam nije pridjev, zato je pogrješka u dativu i lokativu Bosnoj, mora biti Bdsni. 63 O vokativu. singulara. § 67. a) Ženska imena na -ica, na pr. Jilica, Milica, IluMca irnaju u vokativu sing. nastavak e, dakle: Jelice, Milice, Itužice i t. d., ali im vokativ može biti i kao nominativ, na pr. dodi, draga Jelice i: d odi draga Jelica. b) Opčene (apelativne) imenice na -ica, koje imaju tri sloga ili vaše, mogu u vokativu sing. imati ne samo -ice, več takoder -ico\ na pr. lunice ili banico, majčke ili mdjčico, stdrice ili starico, kukavice ili kukavico , p Mj lavice ili poglavico, sirotke ili sir Mico, zdrličnice ili mručnico, prijateljice ili prijateljico i t. d. Itilje- Ua. Imenice na -ica, koje imaju samo dva sloga, ne mogu druk- čije u vokativu sing. imati nego -ico ; na pr. klico, ptico, žico od klica, ptica, žica. — Imeniea Herca ima u tom padežu Herce. § 68. a) Ženska dvosložna imena, koja se u nominativu sing. svršuju na -a, pa na prvom slogu im je uzlazni akcent, imaju u vokativu -o; tako od imena Jčla, Jula, Kata, Mara, Stana i t. d. vokativ je Jelo, Julo, Kato, Maro , Slano i t. d. Od Cvijdfa (po istočnom govoru Cveta, po zapadnom Cvita) vokativ je Cvijeto (ist.. Cveto, zap. Cvito). b) Sva druga ženska imena, na pr. Marta, Milka, Hosiljka, Jelena, Marija, Zldtija, Andelija, D orbtija, Vitkosava i t. d. imaju vokativ pon a j više kao i nominativ; slabo im kada vo¬ kativ ima nastavak -o, na pr. Hajko, (od Hajka, žensko tursko ime), Jelenu, Marijo, Andelijo. — M uš k a se imena ne go- v ore s -o u vokativu, več samo s -a; oblici na pr. Kosta, laika, Sava, Aleksa, llija, Nikola, Fant Mij a i t. d. služe i za no¬ minativ i za vokativ. To vrijedi i zaTnuška imena na-ica, na pr. Grujiča, Novica, Kadbjica. c) Neke imenice muškoga i ženskoga roda, koje znače čeljad te po pra¬ vilu imaju u vok. sing. o, dosta se ftesto govore i s o u tom padežu; na pr. dgo i a ga, babo i b&ba, tetko i tetka, ujno i -Ujm, Silijo i dilija, djevSjko i djivojka, gbspoSo i glspoSa, TMtinjo i T&rkinja, vijvodo i vzvoda, hdrambašo i lid- ranibaia, mladbievjo i mladoženja, starjčšino i starješina i t. d. O instrumentalu singmlara. § 69* Imenice, koje se sklanjaju kao stvar, imaju u instru¬ mentalu sing. dva nastavka: -i i -ju. S različnim konsonantima veže se j od nastavka ju po svojim pravilima ovako: Iza b, p, v, tn prelazi j u lj\ na pr. edblju (od: zob), kapi ju (od: kap), Tjubavlju (od: ljubav), tizimlju (od: 8zlm, t. j. zimski usjev). 64 Iza č, d, Ij ispada j ; na pr. noču (od: noč), čadu (od: čad), obit el ju (od: obitelj). Glasovi c, ž, š, r, s, z ostaju bez promjene, a i j iza njih; na pr. fiječju (od: riječ), Idžju (od: laž), kokošju (od: kokoš), stvarju (od: stvar), rosopasju (od: rosopas, neka biljka), sluzju (od: sluz). Glasovi d, t prelaze s u d, č; na pr. zdpovijedu (od: za- povijed), smfou (od: smrt), prčgršču (od: pregršt); ispred ovako postaloga 6 prelazi s u š, na pr. milošču , radošču (od: milost, rhdost). Glasovi l, n mijenjaju se s j u Ij, nj (t. j. u cirilici a,, h>) ; na pr. solju (t. j. co;i>y, od: so, gen. soli), zelenju (t. j. 3eaeu>y, od: z&lsn); ispred Ij, nj (*>, m) prelazi s u š , na pr. mišlju (od: misao, gen. misli), pliješnju (od: plijesan, gen. plljesni); ispred nj (it) prelazi » u ž, te imamo na pr. bojamju (od: bBjazan, gen. bfljazni). § 70. Kad u kojoj reCenici instrumental sing. od imenica, što se sklanjaju kao dvor, stoji u sveži s kojim prijedlogom ili pridjevom, onda se može uzeti i oblik na -i i oblik na -ju. Na pr. jednako je dobro: sa žalosti priznajem; to je u sobi za peci; ljubio ga je bratskom ljubavi; — i: sa žalošču priznajem; to je u sobi za pedi ; ljubio ga je bratskom ljubavlju. Ako s instrumen- talom ovakovih imenica nema ni prijedloga ni pridjeva, onda je bolje uzeti oblik na -ju nego li na -i; na pr. solju ga je posuo; ona se namaže mašču; ugojio konja zoblju\ odiikovahu se lju¬ bavlju k svome narodu i t. d. O grenitivu plurala. § 71. Koje se imenice sklanjaju kao žena, one po pravilu u genitivu plur. uzimaju nepostojano a, ako im se osnova svršuj-e na dva ili na tri konsonanta. Imamo na pr. crkeZva, dasdket, djevojaka, giisCika, mblitava, pjesdma, pri- pbvijedalca, pušaka, s&balja, sestdra. smdkUvd, tudinftkcl, Usana, vtitarS, žHUva i t. d. od imenica: crkoa, ddska, djevojka, tgUska, molitva, pjesma, pripbvijelka , puška, sablja, sestra, smokva, tildmka, usna, vdtra, žjlva i t. d. — Kojim se imenicama osnova svržuje na st, št, zd, žel, one nepostojano a ne mogu imati; na pr. od rijeCi krasta, tasta (t. j. p,unica), zvijeeda, nftžda glasi genitiv plur. krdstči, tasta, zvijezda, nužda. Ni riječi s osnovam na šč, šč ne- mogu imati nepostojano a; imamo na pr. gošča ^ 1 : gošča, t. j žena, koja je. u gostima), bdšča ( od: baše a). # 65 § 72. a) Dosta ima imenica, kojima se osnova svršuje na dva ili na tri konsonanta, pa bi s nepostojanim a u genitivu plur. bile vrlo neobične; takve su na pr. Mlfa, mdjka, mdzga, nt- pravda, vojska ; zatim imeniee, koje u nominativu sing. pred -ha i pred -nja imaju kakav konsonant; na pr. borba, mblba, svjklodiba, Udba, žšnidba , grbžnja, rddnja, smdtnja, siimnja i dr. Genitiv plur. tim imenicama tvori se ili bez nepostojanog a, na pr. kdlfa, vojska i, borba, sumijd it d., — ili tako, da se uzme za nastavak -T bez nepostojanog a; na pr. kalfl, vbjskl, borbi, siimnji i t. d. BHješka. Iziizeci eu: sUJcOnja, trešanji, višanja od: suknja, trešnja, višnja, — i ndredaba, uredabS od: ndredba, Uredba. b) Nastavak -i mogu imati i gdjekoje imeniee izmedu onih, koje su navedene u § 71; na pr. cfkvi i cfkdvd, pripovijetki i pripbvijedaka, sablji i sabulja, vttlrl i vatdrti ; — tako je i brazdi ili brdsda, vrsti ili vrsta (od: brazda, vrsta) . Svuda je tu oblik na -f manje običan od onoga drugog. Manje je obično i ladi negoli l&da. — Od mlada je genitiv plur. mladi. c) Imeniee, kao što su mjlra , pjega, vjera, besjeda, ntdjelja glase u genitivu plur. mj&rtt, 'pjSgU, vjera , besjeda, mdjelja, t. j. ne prelazi im je u ije, nego uje. (Vidi u § 50 b, 60 e). d) Riječi noga, ruka imaju u genitivu plur. pravilno noga, ruka, ali mjesto tih oblika inogu takoder imati nbgu, ruku. Ovo su u starom jeziku bili oblici za genitiv i lokativ duala, a dan as se govore; i za dual i za plural, i to ne samo za genitiv, nego i za lokativ, na pr. Sta imaš u ruka? nije mi obude nd noga (t. j. u rukama, na nogama). — I riječ sluga ima u genitivu plur. dvojakc: sluga i slugu. e) Imeniee kokos, kost, Uš glase takoder dvojako u genitivu plur.: kokbši, kbstl, uši i kokbšiju, kbstiju, ušijii. Tako i riječ prsi, ' koja se govori samo "u pluralu, ima u genitivu pHl i pbsiju. Oblik ovaj na -iju takoder je u starom'jeziku služio za dual (i to za genitiv i za lokativ), a danas se govori za dual i za plural (ali samo za genitiv kao i slugu). f) Genitiv plur. svagda u imenica ženskoga reda ima po- sljednji vokal dug; ako se taj padež svršuje na a, onda je svagda dug i onaj vokal, koji je pred tim a; na pr. stvdri. kosti, kokbši, grbžnji, majici, — žena, riba, ovdea, krdšaku, gbdina i t. d. Iz primjera žena, riba, ovdea vidi se, da dugi pretposljednji vokal može biti i naglašen. M T. Maretič. Gramatika. 5 66 O dativu, lokativu i instrumentalu pliir.’ § 73. a) Dativ, lokativ i instrumental plur. od imemca riječ, stvdr glasi ne samo rijočima, stvarima , ved takoder riječma, stvar ma. b) Zbirne imenice na -ad, na pr. momčad, telad, Turad i dr. sklanjaju se kao stvar; na pr. N. A. telad , G. D. V. L. teladi, I. teladi ili teladu. Za dativ, lokativ i instrumental govori se ta¬ koder oblik na - adma , na pr. teladma (ne: teladima); tako je i momčddma, Turadma, imučadma, zvjeradma i t. d. c) Starinski je oblik za dativ plur. ženam, stvarim, za lokativ plur. ženah, stvarih, za instrumental plur. ženami, stvarmi. Ti se oblici i danas gdješto čuju, ali je mnogo običniji za ta tri padeža zajednički oblik ženama, stvarima. Osobine nekih imenica. § 74. a) Imenice leči, mati sklanjaju se ovako: Sina. N. kdi, mati Plur. N. kčeri, matere G. kčeri, matere D. kčeri, materi A. kčer, mater V. kceri, mati L. kččri, materi I. kčerju, kčeri, materom G. kčeri, matera D. kčerima, materama A. kččri, mtitere V. kččri, matere L. kčerima, materama I. kčerima, materama. b) Samo u pluralu govori se riječ prsi, koja se sklanja: N. A. V. p? si, G. prsi ili pr siju (v. § 72 e), D. L. I. pr sima. Ali u N. A. V. može ova riječ biti i srednjega roda, te onda glasi piša ; tako Isto i u genitivu prša. c) Riječ tlo srednjega je roda i sklanja se kao selo\ od nje se govori i plural, ali u ženskom rodu, te glasi tle ili tli u N. A V., — u gen. j e tdla i tli, u D. L. I. tlima. d) Riječ gl&d može biti ženskoga i muškoga roda pa se prema torne može i sklanjati dvojako; genitiv sing. može na pr. glasiti gladi i glada , dativ sing. gladi i gladu i t. d. e) Riječi gu3le i j&sle, koje se govore samo u pluralu, idu u svim pade- žima kao žena ; dakle gen. gusalU, j&stilti, D. L. I. g&slama, jžlslama; a aku- zativ i vokativ je kao nominativ. Ali u N. A. V. može takoder biti glisti, j&sli, u D. L. I. takoder guslam, j&slima. f) Riječ nit usingularu i u dualu je muškoga roda; govori se na pr. dvoj nit, u dva nita i t d., u pluralu je ženskoga te glasi u N. A. V. niti, u gen. nita, u D. L. I. riitima, i govori se na pr. cfne niti i k d. Mnogi i u singularu > o dualu uzimaju nit kao riječ ženskoga roda te kažu dva nit, & dvije niti. 67 gj Imenica zvij er u singularu je ženskoga roda i sklanja, se kao stv&r; n pluralu može biti i ženskoga i muškoga, te na pr. nom. glasi zvijeri i zoje- rovi, gen. zvijdri i zvj erOva i t. d. ..- ji -1_ ' O akcentu i kvantiteti. § 75. a) Rjede nego imenice muškoga roda (vidi § 56b) imaju razliku u akcentu medu dativom i lokativom sing. imenice ženskoga roda; na pr. od riječi duša, glava, ruka; meda, voda, zemlja; k&ut, laž , riječ, stvar; ludost, milost, r&dSst, st&rost glasi dativ sing. duši, glavi, rilci; medi, vidi, zemlji; k'6str, l&H, riječi, stv&ri; ludosti, milosti, radosti, starosti; — a lokativ sing. duii glavi, rilci; medi, vddi, zčmlji; kosti, laži, riječi, stvdri; ludosti, milosti, raddsti, starosti i t. d. b) Koje imenice na a u nomin. sing, imaju na pretposljednjepi slogu speri ili uzlazni akcent, one u vokativu sing. na prvom slogu imaju akcent brz (mjesto sporoga) ili silazni (mjesto uzlaznoga). Primjeris nominativ sing. voda, zemlja, žena; duša, sluga, vila; budala, planina, sirota; — vokativ sing. vddo, , - zemljo, ženo; dušo, slugo, vilo; budalo, pl&nino, siroto i t. d. Tako i od oluji glasi vokativ sing. Učijo. — Kakav je akcent u vokativu sing., takav je i u vokativu plur., dakle: vbde, zemlje; pl&nine, sirote. c) Sve imenice, koje se sklanjaju kao žina, imaju zadnji vokal dug u genitivu i u instrumentalu sing.; na pr. ženi, ženOm; tako je i ribe, ribSm, gčdine, gbdinOm i t. d. P /?. / 0 _ Priftj Aw| - § 76. a) Neki pridjevi mogu biti samo neodredeni. Ta- kovi su oni posvojni pridjevi, koji se u nominativu sing. muškoga roda svršuju na -ov (-ev) i na -in, na pr. banov, bratov, kraljev, sestrin, vojvodin i t. d. Ovamo idu i posvojne ramjenice njbgov, njezin, njihov. — U genitivu sing. muškoga i srednjeg roda pra¬ vilno je na pr. bratova, sestrina , njegova ; u dativu i lokativu sing. istih dyaju rodova pravilno je: bratov u, sestrina, njegova it. d. Nije pravilno u genitivu sing. bratovoga, sestrinoga, njegovoga, u dativu i lokativu sing. bratovomu (bratovom), sestri- nomu (sestrinom), njegovomu (njegovem). b) Ima dosta pridjeva, koji su svagda samo odredeni; ta- kovi su na pr. današnji , desni, divlji, dbniUči, lijevl, pbkbjnl, višnji , zadnji i dr.; zatim svi pridjevi na -ski (od kojih neki po zakonu gube s), na pr. carski, gospodski, ženski, jimdfki; moški, sirbmaški i t. d. Takvi pridjevi imaju u svim padežima oblike po odre- •denoj deklinaciji. c) Prezimena, koja se u nominativu sing. svršuju na pa pr. Mušicki, Ročki, Zrinjski i t d., sklanjaju se kao odredeni pridjevi dakle na pr. genitiv i akuzativ Mušickoga, Zrinjskoga, dativ Račkome, lokativ Zrinjskom 68 Vrlo je rčtavo: Mušickija, Bačkija, Zrinjskiju. — Ovo vrijedi i za sliina preži mena iz dragih slavonskih jezika, kao što su na pr. Kraševslci, Palacki, Vu¬ kovski; njima genitiv i akuzativ glasi Kraševskoga, Palackoga, Žuk ovekogo d a ti v Skalevskome ili Palaekomu, lokativ Žukovskom,i t. d. PogrjeSka bi hila: ^ Kraievikija, Paladiju i t. d. — Taliianska i madžarska imena na i iriiaju u geniUru i »kuzativu - ija, u dativu i lokativu -yu; na pr. Farlati, Farlatija, Farlatiju, — Hunjadi, Hunjadija, Hunjadija i t. d. § 77. a) Genitiv sing. odrečtenih pridjeva za muški i za srednji rod izlazi na -ga i na -g, na pr. bogatega i bbgatog, vručega i vrdčeg i t. d. Kradi se genititiv uzima, kad je pred njim koji duiji, na pr. iz maloga, a lijepog sela ili: iz onoga maloga; a lijepog sela. — Ovo vrijedi takoder za akuzativ, kad je jednak genitivu, na pr. opažih svojega starog prijatelja. Inace se genitiv (ili akuzativ) na -g rjerle uzima. b) U dativu i lokativu sing. muškoga i sredujeg roda odredenih pridjeva nalaze se takoder krači i duiji oblici. Iza konsonanta, koji nijesu nepčani, u dativu je -omu ili -omeUli -om, u lokativu samo -ome ili -om. Iza nepdanih.je konso¬ nanta u dativu i lokativu -emu ili -em. Dakle na pr. dativ: bbgatdmu ili bbgatome ili bbgaiom, vrCičemu ili vrdeem, — lokativ: bbgatome ili bbgai&m, vr&tsmu ili vrtlčdm. To vrijedi i za zamje- nice, na pr. dativ onomu ili bnome ili dnom, n&šemu ili našem, — lokativ bnome ili dnom, našemu ili nMem. Kradi dativni i lokativni oblik rijetko stoji pred duljim, na pr. dao si mojem starome pri¬ jatelju, — u onom malome selu; ovo bi se bolje reklo: dao si mojemu starome (ili starom) prijatelju, — u onome malome selu ili: u onome malom selu: ili: — u onom malom selu. c) U instrumentalu sing. ^orted nastavka -im govori se nastavak -ijem, na pr. bbgatijem, ndvijem, vrfičijem pored bbgattm, novim, vru&im ; tako je i u zamjenica, na pr. ndšijem, bvijem pored našim, tmm. — Isti nastavak -ijem govori se i za dativ) lokativ i instrumentni plur., na pr. bbgatijem, vruMjmn, našijem pored bbgatim , vrU6im, našim (ili bbgaima , vruiima, na¬ šima). — Napokon se govori i u genitivu plur. na pr. bbga- tijeh, vrUčijeh, nMijeh pored bbgailh , vrtlčih, naših. d) Oblik na -ima u dativu, lokativu, instrumen¬ talu plur. običao se uzima, kad je pridjev ili zamjenica sama. bes imeniee, na pr. blago gladnima i čednima pravde; to su zemlje, u ho jima rodi dobro vino. e) Ima dasta pridjeva, ktji se raziikuju akcentom u neodredenoj i u odredenoj deklinaciji. Primjeri: mt&d, mladi, mlado prem* mladi, rnlMu,, 'm.lS.do; — Mt, Hita, iuto prema Hiti, HUG, žutO; — Mr, stara, Mro prema / \ 69 gt&ri. std.ra, st&rO; — hlddan, hlddna, hlddno prema hltidm, hladna, hl&dnO ; — ravan, ravna, rdvno prema r&vnl, rama, r&vnO; — visok, visoka, visoko prema visoki, visoka, visoko; — silen, z slina, zeleno prema silenl, zelena, ztlenO; — valjan, valjana, valj dno prema valjani, valjana, valjano i dr. Ali mnogo ima i takovih pridjeva, koji nemaju razlike u akcentu, bili odredeni ili neodredeni; takovi su na pr. čist, ndv, bogat, marljiv, mHav, sl&van, kdristan, mtlostiv, strahdvit i dr. Komparativ i superlativ. § 78. a) Pridjevi, koji znače, oda šta je Sto ili čije je Sto, koji znače mjesto i vrijeme, a i drugi neki, nemaju komparativa i superlativa; takvi su na pr. gvozden, tipov, bratov, carski, bvda- šnji, t&mošnjl, Ijetnl, zimski, bds , go, mHav, rajem, šupalj. Ali ikatkad se, osobito u prenesenom značenju, i ovakovi pridjevi govore u komparativu i superlativu, na pr. čovjek drvenije čudi, — on je najmrtviji (t. j. najmimiji, najtiši). b) Gdjekoji pridjevi nemaju komparativa, več samo pozitiv superlativ; takovi su: donjl — najdonji, gdrnji — najgomjl, slražnjl — najstražnjl, zadnji — naj zadnji ; ovamo ide i broj pfvl—ndjpfvl. — Pozitiva nema prema volijl — ndjvbliji. Govori se na pr. t folija sam ostati ovdje nego tamo iči (t, j. volim) 5 najvoliji su na miru ostati (t. j. oni to naj vole) i t. d. § 79. a) Komparativ ima ova tri nastavka za no¬ minativ sing. muškoga roda: -ji, -iji, -ši. —■ Gdje se kom¬ parativ tvori s nastavkom -ji, tamo se j od toga nastavka združuje s konsonantom, koji se pred njim nade, po svojim osobitim pra- vilima. Dakle: bj, pj, vj prelazi u bij, pij, vij , dj , tj, n v d, Č, kj, gj, hj . . „ c, i, š, l-j, n-j (čir. Jij, nj) , „ lj, nj (čir. jl, ib), sj, zj, » » š, 2 . Iza glasova d, d, nj (a), r ispada j. — Skupovi snj i stj prelaze u knj i šč. b) N astavak -ji imaju u komparativu pridjevi, koji u nominativu sing. muškoga roda pozitiva imajn samo jedan slog, a na njemu je silazni akcent. Tako na pr. pridjevi grdb, tup, živ, mldd, ljut, jak, drdg, suh , crn, bfa, vrdč, rid, krnj , čvrst, gUst glase u komparativu: gr uhlji, tUplji, ihdjl, mladi, lj Ml, joči, drdH, silil, cfnjl, Vtki, vrMl, .ridl, krnjl, 70 čvfščl, gtišči. Ovamo idu i pridjevi bijel, Mijed , prljek, u kojima ije odgovara ekavskome e, ikavskome i (bel, bled, prek , —■ Ml,, blid, prik). Komparatlv im glasi: bjČlji, bljedl , priči (nljestor pr ječi). Bilješka. Od ovoga pravila malo ima izuzetaka; to su pridjevi lyen, rt pust, šl&n, svSt, kojima komparativ glasi: Ijitnijl, pustijl, »Uniji, svdtiji. Izuzetak, je i: Ujep — Ijepšl. § 80. a) Od onih pridjeva, koji u nominativu sing. muš- koga roda pozitiva imaju dva sloga, malo ih tvori komparativ C s nastavkom -ji. Ovamo idu pridjevi na -ak: blizak , gladak, krdtak, mšf-zak, nizak, plitcsk, rijldak (rčdak, ridak), sladak, tanak, tdžak, tizak, zidak. Njima komparativ postaje tako, kao da u nominativu sing. muškoga roda pozitiva imaju samo jedan slog, i to bez skrajnjega ak; oni dakle u komparativu glase: bližl, gladi, krači, mrzi, nizi, ptiči, rjedi (ili redi), slMl, tanji, tlži, uži, ztdi. Pridjev grdan (rjede grd) ima u komparativu grdnijl i grdi. b) Pridjevi dalek, debeo (postalo od: debel), dub)k,‘ širok ^ visok, žčstok imaju u komparativu takoder nastavak - ji : dalji,, debiji, dublji, širi, viši, žešči, dakle kao da im pozitiv glasi dal, deb, dah i t. d. e) Pridjevi bijbsan, gdrak, lasan, tijesan glase u kompara¬ tivu dvojako: bješnji, gorel, lašnji, tješnji ili bjesniji, gorčiji, lasniji, tjesnijl, t. j. s nastavkom -ji i -iji. Bilješka 1. U komparativu teži (od: težak) nije i postalo od žj, nego od gj. t. j. teži od: teg-ji (i u tžžak je ž postalo od g, vidi u § 24c). Bilješka 2. Govori se i visočijl, ž esto Siji, ali rijetko. § 81. a) Nastavak -iji u komparativu imaju pri¬ djevi, koji u nominativu sing. muškoga roda pozi¬ tiva imaju jedan slog, a na njemu je brzi akcent. Primjeri: čist—čistijl, hrbm — hrbmijl, l'6š — lošijl, nov — n'ovijl,prav — pravijl, prost — prostijl, pun — puniji, sit — sltiji, slab — -slabijl, spor — spbrijl, star — stdrijl, stfm — strmijl, tr'dm — tromijl, vješt — vještijl,.. zzdrav — zdravijl. Bilješka. Izuzetak čine pridjevi dug, m,n, tih, kojima komparativ glasi: duži, mfrči, tiši. b) Pridjevi, koji u nominativu sing. muškoga roda pozitiva imaju tri sloga ili više, tvore kompa¬ rativ s nastavkom -iji, na pr. obilan — obllniji, pametan — pametnijl, govbrljiv — govorlpvijl, čudnovat—čudnovdtijl, zadovbljan — 71 zadovbljnijl i t. d. (Izuzetak je debeo — debiji, § 80 b). Pridjevi od dva sloga u pomenutom obliku pozitiva ponaj- više tvore komparativ s nastavkom -iji (izuzima se samo ono nekoliko pridjeva, za koje je u § 80 rečeno da im komparativ ima nastavak -ji) ; na pr. bogat — bogatiji, marljiv — marljivi ji, mHav — mrš&vijl, rumen — rumenijl, Kitar—lutnji, kru- pan—hrupni ji, mudar — miidriji, sldvan — slavnijl i t. d. Bilješka. Od gibale, krepak, tjubak glasi komparativ glpčiji, kripčijl, l/iipčiji, gdje je k ispred i promijenjeno u č; tako je i opačijl od Spak : bez te promjene imaju komparativ pridjevi krStak, mtak, dakle: krdtkijl, vitkiji. c) Nastavak -ši za komparativ imaju samo pridjevi lak, lijep , mik, dakle^ lalcši, Ijepši, mekšl. Pored taksi, mekšl govori se ta- koder Iciglji, meklji. d) Nepravilnim komparativima (navedenim na str. 11.) mogu se još dodati: pretio — pretljl; ovamo ide i 'dug — dilljl (pored pravilnoga duži), ndopak—naopdčmji. — Nepravilan je kompa¬ rativ i prilogu mnogo , jer glasi više. § 88. Akcent komparativa i superlativa vrlo je lako upamtiti: kad kom¬ parativ ima u nominativu sing. muškoga roda dva sloga, svagda je na prvom slogu brzi akcent, i ori ostaje bez promjene kroza sve padeže svijeh triju ro¬ dova singulara i plurala, na pr. bDIjl, jdčl, krdil, Ijepši, mladi, uži i t. d. A gdje komparativ u pomenutom obliku ima tri sloga ili više, tamo je svagda na tlečemu od kraja spori akcent, i on na istom slogu ostaje kroza sve oblike; na pr. stariji, liitrijl, bogatiji, pametnijl i t. d. U superlativu svagda je si- lazni akcent na riječci noj^ iza toga naj gubi se brzi akcent komparativa, a spori ostaje, i tako imamo na pr. ndjmladl, najkračl, ndjmladega, ndjkrademu, — najstariji, ndjbogatiji, ndjstdrijiga, ndjbogatjjSmu i t. d. — U ovom drogom slučaju vidi se dakle, da rijefi ime dva akcenta. Zamjenice. Lične zamjenice. (Vidi na str. 11.) / § 83. a) Lične su zamjenice: ja (prvoga lica), ti (drugoga lica), on (trečega lica). One u genitivu, dativu i akuzativu imaju po dva oblika, jedan naglasen, a drugi nenaglašen: genitiv sing. mene — me, tebe — te, njega — ga, nje — je, dativ sing. mini — mi, tebi — ti, njimu — mu, njoj—joj, akuzativ sing. mine—me, tihe—te; njiga — ga, nju—je, genitiv i akuzativ plur. nas — nas, vas — vas, njih—ih, dativ plur. nama — nam, vama—vam, njima — im 72 Nenaglašeni oblici zovu se e n ki i tič ni. •j* b) Naglašeni se oblici upotrebljavaju u ova četiri slučaja: 1. kad je na zamjenici sila govora, na pr. daj mbni, a ne Stojanu; tko tebe poznaje, ne če to vjerovati; ako vdma kažem, kazat ču i drugima; — 2. na početku rečenice, na pr. meni se čini, — njima nitko ne vjeruje; — 3. s prijedlozima, na pr. k meni, od mene, k njemu, iz tebe. bez vas i t. d. (ali u akuzativu sing. mogu za 1. i‘2. lice s prijedlozima stajati i en- klitični oblici, na pr. nd me, zd te, pada me, uza te) ; — 4. iza veznika a, i, ni, na pr. došao si, a mene nijesi opazio; sutra ču i tebi dati; ni mbni se ne če. Osim ova četiri slučaja uzi- maju se enklitični oblici na pr. daj mi, — molim te, — Sko ih nade i t. d. c) U instrumentalu sing. su za 1. lice dva oblika: mnSm i mndme, od kojih se prvi običoo uzima s prijedlozima, a drugi sam; na pr. sa mnom, poda mnom, — da oblada mndme', udri mndme o zemlju i t. d. — Oblik menom, koji se gdješto govori, nije dobar. d) Za dativ plur. bili su nekad oHSd vtim, vtim, njim, a danas ih više u narodu nema (drugo je enklitiSno nam, vam). Za lokativ plur. bili su nekad oblici n&s, v&s, njih, za instrumenta! plur. ntimi, vtimi, njimi. Ovl se starinski oblici i danas gdješto iuju u narodu, ali su oblici ntima, vtima, njima mnogo običniji. — Mjesto njih, ih u akuzativu plur. starinski su oblici nje, je, kojih danas ne valja upotrebljavati. § 84. a) U akuzativu sing. muškoga i srednjeg roda za- mjenica 3. lica ima i oblik nj, koji se uzima samo s prijedlo¬ zima, na pr. na nj, po nj, zd nj, preda nj. Mjesto nj govori se i njga, na pr. zd njga, preda njga. b) Mjesto njiga ’ (u genitivu i akuzativu sing.) i n j trnu (n dativu sing.) nalaze se katkad u pjesmama kmjl oblici njgg, njem, ali tako nije dobro nt govoritigni pisati. — I u lckativu sin g. bolje Je njemu nego njem. c) Za enklitični oblik akuzativa sing. ženskoga roda uzima se riječca je; na pr. vidim mdlili smo je i t. d. Mjesto toga je upotrebljava se ju ispred gtagolskoga oblika je, da ne budu dva je zajedno, na pr. danas ju je vidio; ako ju je našao i t. d. Nije dobro, što gdjekoji ovo ju uzimaju i izvan ovoga slučaja, na pr. vidim ju; molili smo ju. d) U dativu i lokativu sing. pored njoj govori se i njdjzi, a u instrumentalu sing. govori se ne samo njim, njom, več ta- koder njime, njdme. 78 Povratna zamjenica. (Vidi na str. 12.) § 85. a) Ova se zamjenica uzima, kad se hoče da naznači, da radnja ne prelazi na drugoga, več ostaje pri onome, koji je čini, bio on lice prvo ili drugo ili treče u singularu iliupluralu; na pr. gradim kuču seli; ti čuvaš sebe ; ovi ljudi rade za se i t. d. Zato se i zove ova zamjenica povratna, jer Se radnja kao vrača na onoga, koji je čini. b) Enklitični oblik se u akuzativu sing. može stajati i * s prijedlozima, na pr. na se, u se, preda se. U dativu se običnije govori seli nego si; na pr. odreži sili hljeba; ali nije zlo ni: odreži si hljeba, kao ni: pomozi si sam i t. d. Bilješka. Gdjegod smisao dopušta, treba i si i sebi izostaviti ; na pr. za Sto šteto izabrali?, uzmi ovu knjigu; — tako je bolje negoli: za Sto ste st (ili sebi) to izabrali?, uzmi si (ili sebi) ovu knjigu i t. d. Ne valja: ja du si (ili sebi) to zapamtiti; ako si (ili sebi) pomislimo, — jer se glagoli zapamtiti, pomisliti ne slažu s dativom. Vrlo je rdavo i: pogledaj si ovo — mjesto: pogledaj ovo itd. Posvojne zamjenioe. (Vidi na str. 12.) § 86. Mjesto njimi (njezina, njezino) govori se takoder njen (njena, njeno); mjesto njihov (njihova, njihovo) govori se i njin (njlna, njlno), a u gdjekojim krajevima i njilian (njlhna, njihno). Sve se ove posvojne zamjenice sklanjaju kao neodre- deni pridjevi. Pokazne zamjenice. (Vidi na str. 12.) § 87. a) Od zamjenice taj glasi instrumental sing. za muški i za srednji rod tim ili Ume; ovo drugo uzima se osobito onda, kad je zamjenica sama bez imenice, na pr. meni time ne možeš pomoči. b) Medu pokazne zamjenice (osim taj, ovaj, bnaj) idu još neke; od tih se kao odredeni pridjevi sklanjaju: taki, tdhnfl, toliki, ovaki, ovakovl, ovoliki, ondkl, onakovi, onollkl; a kao neod- r e deni pridjevi sklanjaju se: tdkav (idkva, tdkvo), ovalcav (ovakva, ovdltvo), ondlcav, tokov (tokova, tdkovo), ovakov, ondkov , tolik, ovlHk, onllik. c) Medu pokazne zamjenice mogu se brojiti još pridjevi Isti (ista, isto) A sam (sama, samo). Prva se riječ sklanja sasvim 74 kao odrečteni pridjev (na pr, novi, nova, novo), a sam se sklanja kao neodredeni pridjev (na pr. ndv, nova, novo), samo treba do¬ dati, da u genitivu, dativu i lokativu sing. muškoga i srednjeg roda može imati oblike i kao odredeni pridjevi, ali s kratkim o. Imamo dakle: G. sam-a, sam-oga, sam-og D. sam-u, sam-omu, sam-ome, sam-om L. sam-u, sam-ome, sam-om. Svi oblici mogu značiti: bez ikoga drugog (njemački allcin, latinski solus), na pr. nadoh u sobi Milana sama ili samoga (t. j. nikoga drugog); nije dobro čovjeku samu ili samome (t. j. kad nema nikoga drugog). Samo oblici: samoga, samomu (samome) 1 samom mogu se uzimati, kad se hoče reči: glavom (njemački selbst, latinski ipse), na pr. to je potpis samoga kralja; tužio se samome načelniku i t. d. Odnosne i upitne zamjenice. (Vidi na str. 12.) § 88. a) Od zamjenice hoji može za muški i srednji rod u genitivu sing. biti ne samo kojega, več i koga, u dativu ne samo kojemu, več i home, komu, a i u lokativu može biti home ili kom. b) U genitivu i akuzativu od thS rijetko se govori kog mjesto : kdga, a još je rjedi oblik čeg mjesto čega u genitivu od štl i. — Pored čega i štU ima za genitiv još i treči, manje običan, oblik: česa. — U dativu mjesto kome (komu) katkad se govori i kdm, rijetko je u, istom p'adežu i čem mjesto čemu; u lo¬ kativu su oblici kSm i čem posve obični. c) Medu odnosne i upitne zamjenice idu još: Mhi, hdhav (ili Mkov), kolih (koliki), koje se sklanjaju kao taki, tdkav (tdkov), tblik (toliki). Vidi u § 87 b. Neodredene zamjenice. (Vidi na str. 13.) § 89. a) Kad neodredene zamjenice, koje imaju na početku ni, stoje s kojim prijedlogom, on se meče u sredinu; na pr. to nijesam ni od koga naučio; — vi se ni za što ne brinete; — ni s kim nijesmo govorili; — nemaš ni u čemu pravo; — toga nema ,ni u kakvom gradu. Po tom je pravilu načinjeno i nipošto (t. j. ni po što). 75 b) Neodrečtenoj zamjenici s&o kolik, sva kolika, sve koliko sklanjaju ss oba dijela, od kojih je složena; za to i nominativ plur. glasi za muški rod srt koliki ili svi količi. Ova riječ glasi tako d e r v&skolik, v&skolika, v&skoliko, a o n|d a se vas na početku ne sklanja. c) Neodrečfenim zamjenicama koješta, kojekdki (kojekdka, koje- kdkd) sklanja se samo drugi dio, a koje na početku ostaje bez promjene; na pr. genitiv, koječbga ili koješta, dativ koječemu i t. d. Prijedlog se može, ali se ne mora umetati; na pr. krivili su ga koje za što (iliT za koješta)-, dogovaraju se koje o čemu f (ili: o koječemu); on sudi ljudma koje za kake (ili: za kojekake) sitnice. d) Zamjenicama gdjehoji, gdješto sklanja se samo oto, što stoji iza gdje; dakle na pr. gen. sing. gdjekojega, gdječega i t. d. e) Zamjenicama tkdgod, štdgod, čijgod, kojigdd, kakavgSd sklanja se samo prvi dio, t. j. ono, što stoji pred god, a god ostaje bez promjene; imamo na pr. genitiv kogagSd, dativ čemugdd, nominativ sing. ženskoga i srednjeg roda kojagdd, kakvogSd i t. d. Mjesto god može svuda biti god, dakle na pr, tkSgod, štbgod, kogagdd i t. d. Bilješka. Enklitike (t. j. nenaglašene riječce) kad ima.ju stajati s ovim zamjenicama, dolaze vrlo rado u sredinu; na pr. tko se god boji; što bi god učinio; koji je god došao; čega se god dotakneš; koji H god padne u šake i t. d. Ovako se mogu namjestiti i po dvije enklitike, na pr. tko bi mi god učinio; što ti je god rekao i t. d. Ali ovako se enklitike ne moraju nmetati, več je takoder dobro stavljati ih iza god; na pr. tkogod se boji; — štogod bi učinio; — štogod mi je rekao i t. d. Enklitike se mogu umetati, i kad je koji prilog složen s god, na,pr. kad bi god došli; — gdje je god trebalo; — kako sam god mogao. § 90. Medu neodredene zamjenice može se staviti i pridjev sav (sva, sve), koji ošim nominativa sing. muškoga roda u svim drugim padežima singulara i plurala ima nastavke kao odredeni pridjev na pr. vručl (vruda, vrude). Prema torne dakle imamo za muški i srednji rod u genitivu sing. svčga, u dativu sing. svšmu, u lokativu sing. svčmu ili svem. ■— U genitivu plur. za sva tri roda oblik je ne samo svili, ved takoder sviju. U dativu, lokativu i instrumentalu plurala nije samo svim ili svlma, nego je i svjema. — U nominativu sing. muškoga roda pored sdv govori se i vas. Brojevi. § 91. a) Broj jedan—jedrna—jčdno govori se i u pluralu, i to 1 . kad jklan znači isto, što neki i 'isti; na pr. jedni vele, da to ne može biti, — mi smo jednih godina, — 2. uz riječi, koje se govore samo u pluralu, na pr. jedne vile, jedne gade, jedna 76 kola, jedrn vrata, — S. uz riječi, koje imaju doduše singular, ali tek u pluralu čine osobitu cjelinu, na pr. kupio sam jedne opanke, jedne čarape, tako je i: jedna rebra, jedni jadi, jedni svatovi. b) Da se nijedan sklanja kao jbdan, to se razumije samo po sebi, ali treba dodati, da se prijedlozi umeču medu ni i medu jedan; na pr. nije daleko ni od jednoga- nas; to ne rodi ni na jednom drvetu. To je dakle kao: ni od Tcoga, ni s kini i dr.; vidi u § 89a. c) Broj obadva — dbadvije sklanja se kao dva, dvije; u nomi¬ nativu i akuzativu govori se takoder oba (za muški i za srednji rod) — obje (za ženski); u dativu, Iokativu i instrumentalu može za sva tri roda biti i obadvjema i objema; — u genitivu obaju — obiju nije u običaju, nego obadvdjn (za muški i srednji rod), obadviju (za ženski). d) Evo primjera za sklanjanje brojeva 2, 3, 4: za zdravlje dvaju brade svoje; žao mi je dvigu sirota; granice dvaju polja; kuče triju gospodara; slika triju sestara; u hladu četiriju hrasta ili deliriju lipa; dao sam dvjema (trima, četirma) učenicimt, že¬ nama; odrezao dvjema (trima, četirma) nožima, sabljama i t d. § 92. a) Kad broj e vi 2, 3, 4 i dba (bbadva) stoje iza kojega prijedloga, onda ti brojevi zajedno s riječma, koje su uza njih, glase ponajviše onako kao u nominativu. Može sb doduše redi na pr. iz dvaju gradova; kod dvigu sestara; bio sam u trima kudama; sa četirma putnicima i t. d., ali je običnije: iz dva grada; kod dvije sestre; bio sam u tri kuče; sa četiri put- nika Tako je i ovo: kod dva hrasta; medu dva brda; ispod dvije kuče; stoji na dvije noge; preko tri vode studene; preko tri gore zelene; bio sam na dva mjesta; bili su se oko dva ve¬ lika grada; kod tri konja; sa četiri sina ode na vojsku; pri obje kuče ima klupa i t. d. b) Kad bi brojevi 2, 3, 4 i Zba (ZbadvH) imali stajati u genitivu i bez prijedloga, mogu se uzimati onako kao u nominativu. Na pr. učimo je s do¬ pusten jem dat. starija brata (ili: dvaju stanje brače)i iz knjiga obadva pome- nula spisatelja (ili: obadvaju pomenutih spisatelja); na svršetku ove tri nedjelje ( ili: ovih triju nedjelja); zemlje sva četiri kralja (ili: svlh četiriju kraljeva) i t. d. § 93. a) Brojevi 5, 6 . . . 11, 12 ... . 20, 30 ... . 90 ne sklanjaju se, več ostaju i s prijedlozima i bez prijedloga nepromi- jenjeni. Na pr. izgorjelo je sedam kuča; posjekao je deset hrasta; imena dvanaest apostola; sestra devet Jugoviča; čuvari sedam cr- kava; on je glava svih deset gradova. Pogotovu ostaju ovi bro¬ jevi nepromijenjeni iza prijedloga; iz devet sela; pri petnaest lipa; kroz dvadeset prozora; s osamdeset ljudi i t. d. h) Mjesto brojeva 2—99 mogu se uzeti brojne imenice dvo¬ jica (obbjica), trojica, petbrioa, devetbrica, tridesetbrica, devedesetb- rica i t. d., kad ona riječ, s kojom ima broj stajati, znači kakvo muško čeljade. Govori se na pr. poznaješ li ovu trojicu put- nika ?, reci onoj sedmorici seljaka; što se tiče one desetorice vojvoda i t. d. Te se imenice govore i same, bez druge im e bi c e, na pr. jača su dvojica od jednoga; on radi za trojicu. c) Druge imenice, kako se iz navedenih primjera vidi, stoje uz ove brojne imenice u genitivu plur. Zamjenice stoje takoder u tom padežu, na pr. nas dvojica dodosmo; pred vas trojicom. Ali kad brojna imenica nije u nominativu, može se zamjenica slagati u padežu s njom, na pr. pred vama trojicom. d) Imenice dvojica,' trbjica i sve druge takve na -ica skla- njaju se kao šena. . Bilješka. Ovih b rojili h imenica nikako nema za krojev* Sl, 81, 41 i druge dalje, koji na kraju imaju brojku 1; dakle na pr. prema dvadesetorica ili tridesetorica ili dvadeset i petorica vojnika ne možemo drukJije redi nego: dvadeset i jedan vojnik, it. d. Brojnih imenica na - ica nema ni za brojeve 100 , 1000 . § 94. a) Brojne imenice: dvoje (oboje), troje., četvoro, petoro, ilstoro, desetar o, petnaestoro, četr desetar o i t. d. upotrebljavaju se 1. uz riječ jdje i uz riječi, koje su u s ing. srednjega roda i znače što živo; 2. kad su pomiješani rouovi; 3. upotrebljavaju se, kad stoje same bez ikakve ime¬ nice. Imamo na pr. 1. dvoje jaja, troje jaradi, piliča, sedmoro djece; — 2. nas dvoje (kad je jedno muško, a drugo je žensko ili di- jete), vas troje (kad je jedno muško, a drugo dvoje žensko ili kad je dvoje muško, a jedno žensko ili kad je koje od njih dijete), osmoro goveda (kad nijesu ni sva muška ni sva ženska); — 3. to dvoje valja pernati; danas mislim na troje. b) Mjesto dvtije, trije, četvoro mogu stajati i oblici dva, tri, ččtiri uz imenice srednjega roda ; dobro je na pr. dva jareta, tri pileta, četiri djeteta Bilješka. Prema imenicama dvdje, tr.ije i t. d. nikako nema imenica za one brojeve, za koje nema ni imenica na -ica; dakle na pr. ne može se drukčije , reči nego: dvadeset i jedno jare, sto ili stotina jaradi i t. d. c) Brojne imenice dvdje, troje . . . sklanjaju sc ovako: N. A. V. dvoje, troje, č&tvoro, G. dvoga, trčga, četvorga, D. L. I. dvoma, troma, četvornia. 78 Dativ i lokativ (ali ne i mstrumental) može glasiti još dvome, trame, četvdrme. — Kao četvoro sklanjaju se svi brojevi dalje, što se svršuju na -ro, na pr. pdtoro, šestoro i t. d., a kao dvoje ide i oboje, samo što u genitivu pored oboga može im ati i bbojega. Primjeri: što je starije od ovoga dvoga; sramota je dvome na jednoga; vino pije s dvoma Arapčadi; blagoslov Božji bio na vama dvoma (t. j. na mužu i na ženi); od troga se nalazim u muci; kože četvorga jaradi; kupio sedmorma djece opanke i t. d. d) Kad se ove brojne imenice nadu uz kakav prijedlog, onda obieno glase onako kao u nominativu; na pr. kod troje jaradi; kvočka sa sedmoro piliča; ostavio kuču na dvoje djece i t. d. e) Prema brojnim imenicama imamo i brojne pridjeve: dvoji, troji, četvori, petori, šestori i t. d. Te se riječi govore samo u pluralu, a upotrebljavaju se: 1. uz imenice, koje se govore samo u pluralu, 2. uz riječi, koje imaju dodušp singular, ali u pluralu čine osobitu neku cjelinu. Primjeri: 1. dvoje vile, troja vrata, troje gade, četvora kola, u petorim no ci¬ nama i t. d.; 2. dvoji opanci, dvoja rebra, troji jadi, troji sva- tovi (t. j. nekoliko jada jedne, nekoliko druge, a nekoliko trede ruke, — jedni svatovi jednoga mladoženje, drugi drugoga, tredi tredega) i t. d. Vidi u § 91a plural jedni. Biiješka. Pored četvoro, petoro, Ststoro . . . čMvori, petori, šestori . . . govori se takoder četvero, petero . . . četveri, peteri . . . § 95. a) Broj sto ima osim toga oblika samo još jedan, i to sta, koji se nalazi u dvjesta, trista (ili : dvje sta, tri sta). Pored sto govori se i stdtina, koja se riječ sklanja kao žena, a pored dvjesta, trista govori se i dvije stotine, tri stdtine. Ovo je osobito onda, kad brojeve 100, 200, 300 treba uzeti u kojem drugom padežu osim nominativa i akuzativa, na pr. dao sam stotim ljudi; — posao dviju stotina žena; — rekao je trima stotinama vojnika. b) Brojevi sto, dvjesta, trista ni uz prijedloge se ne mije- njaju, na pr. od sto ljudi jedva to može jedan; pri dvjesta kuda; pored trista knjiga. c) Za brojeve 400, 500 ... ne upotrebljava se sto, ved stdtina ; dakle mjesto četiri sto, pet sto , devet sto treba govoriti če tiri stdtine , pet stdtma, ddvet stdtina i t. d. Biiješka. Kije dobro redi: dvjesto, tristo (ili dvje sto, tri sto). — Oblik sta u dtjesta, trista upravo je nominativ , p, zato se u ovaj razred meče i glagol pljUi, kojemu je osnova pljev ; u infinitivu nije umetnuto s, a k torne je još osnovno v ispalo. Prezent je plijdvBm, plijdvBš i t. d., imperativ plijevi , aorist pljeh, pije, pljesmo, pljeste, plješe , particip prež. plijevuči, particip perf. L plj&vši, plj8v, particip perf. If. pljeo, pljela , pas. particip plijdven, plijevena. Bilješka. Ovaj glagol može iči i po IV. vrsti, te mu onda infinitiv glasf plijdmti, a prezent plijeoim ; samo po toj vrsti je imperfekt plijevljah. c) Od osnove sup ili sp tvori se po ovom razredu glagol, koji se govori samo s prijedlozima složen, na pr. nasuti , posuti, iisuti. U infinitivu nema s ispred nastavka -ti, a k torne je još osnovno p ispalo. Prezent je naspem, naspeš , imperativ ndspi , aorist ndsuh, nasu , ndsusmo, particip perf. I. nasuvši, ndsuv, par¬ ticip perf. II. ndsuo, nasula , pasivni particip nasut, nasuta. Osnovno p nije dakle ispalo samo u infinitivu, ved i u drugim oblitima, gdje iza s stoji u. d) Samo infinitivom, prezentom i participom prezenta ide po ovom ra¬ zredu glagol, kojemu je osnova živ, a pomenuti oblici živsti, Uveni — živiš, živUči\ 'ostali se oblici tvore od glagola III. vrste živjeti — živim. Oblici živsti — živem — živUči govore se samo u gdjekojim krajevima, pa je mnogo običniji ovaj glagol u *vim oblicima po III. vrsti. Četvrti razred. § 107. Osnova se svršuje na g, k. Ovi se glasovi u infini¬ tivu s glasom t od nastavka -ti pretvaraju u d; ispred e prelaze glasovi g, k u ž, c, a ispred i u z, c. Od osnove pek glase obliti: Prezent: peč-gm, pbč-eš, peč-S, peč-bmo, peč-bte, pek-u. Imperativ: pec-i, pec-imo, pec-ite. Aorist: pdk-oh, p&č-e, pbč-e, pčk-osmo, pek-oste, pdk-oše. Imperfekt: pec-ijah, pec-ijaše, pec-ijaše, pec-ijasmo, pec- ijaste, pec-ijahu. Particip prezenta: pek-ilti. Particip perfekta I.: pek-avši, pek-av. Particip perfekta II.: pek-a-o, pek-la, pdk-lo. Particip pasivni: peč-en, peč-ena, peč-eno. Infinitiv: peči. U hnperfektu pored pdcijah ima i pečah ; tako je i sijčcljah ili sijdčah, tecijah ili tččah, tucijah ili tildah , vucijah ili vučdh, stri- eijCih ili striMh, žbtijdh ili žčžah. 87 Bilješka. Kako se vidi, u kradem obliku pred nastavkom -ah pretvaraju se glasovi g, k n i, č; to je zato, jer je tu iza g, k nekad stajalo i, pa se -gč-, -ki- pretvorilo u -la-, -ia- (onako kao u ležati, kričati, koji su oblici postali od legiti, kriliti ; vidi u § 24 d). § 108. a) Glagol moči (od osnove mog) ima u 1. licu sing. prezenta mbgu ; ostala su lica: možeš, mdže, možemo, m ožete, mbgu. Kad je složen s prijedlogom po, onda je nastavak -em u 1. licu sing; od pomoči je dakle prezent pbmožem, pomožeš i t. d. b) Kad treba, da se mbd upotrebi kao trenutni glagol, onda se spreže po II. vrsti: mognem, mogneš . . . (ovo se obično govori iza riječce ne). Pa i od pomoči prezent ne glasi samo pbmožem, več takočter pbmognBm, pomogneš i t. d.; a glagoli iznembči, zane- mbči i nemaju prezenta drukčije nego po II. vrsti, dakle: ime- mognem, mnbmogneš, pa tako je i imperativ iznemogni, zanembgnite. c) Imperfekt glagolu mbči glasi mbgSh; imperativa nema, a od pomoči je imperativ pravilno pombzi. Bilješka l. Mjesto moliš, mdle, mblimo, mSžčte govori se i miriš, mSri, mirimo, mirete (ali ne govori se pomoreš . . .). Bilješka 2. Što se u 1. licu sing. prezenta govori mogu, to je ostatak iz starine. U starom se jeziku na -u svršivalo 1. lice sing. prezenta gotovo svih glagola; govorilo se ne samo mogu, ved takoder beru, čuju, kupeju, molju (t. j. molim), nošu (t. j. nosim), pletu i t. d. Osim u mogu sačuvala se ta starina do danas još u hdču (i ne ču); a pored vidim, velim govori se gdješto i vidu, vetju. d) Pored ISžem (od leči ) govori se prezent i po II. vrsti : Ičgnem; tako je i u imperativu legni pored lezi. Ostali su oblici sasvim po ovom razredu. e) Glagol reči ima u prezentu rečem i reknem. Ostali su oblici sasvim po ovom razredu. § 109. a) Ima nekoliko glagola, koji neke oblike imaju po ovom razredu, a neke po II. vrsti. Tošu glagoli: s osnovnim konsonantom g: diči, sMi, vHi, zatim koji su u običaju samo složeni: pobječi, Olječi (isto što: uljesti, vidi u § 103.), zapreči, dosiči-, — s osnovnim konsonantom k: erči, kliči, mdči, niči, puči, zatim koji su u običaju samo složeni: ndviči, natači. — Infinitiv svi ovi glagoli mogu imati i po II. vrsti, na pr. dignuii, pbbjeg- nuti , mdknuti, natdknuti i t. d. b) Prezent svi oni imaju samo po II. vrsti: dignem, pb- bjegnem, mukntm, nataknem ; po istoj vrsti tvori se i imperativ: digni, pbbjegni, mahni, natakni. Bilješka. Od vidi, povrči može imperativ glasiti vpzi, povrei (pored t rgni, povrgn i). ■ 88 c) Aorist imaju pomenu tl glagoli i po ovom razredu i po II. vrsti: digoh — diže—(Mg o smo, pbbjegoh, mdkoh — mdče — mdkosmo, natdkoh i dignuh — dignu — dignusmo, pobjegnuh, mdknuh , natdknuh. Particip perf. I. takoder se tvori dvojako: digavši i dlgnuvši , natdkdvši i natdknUvši. Dvojaki su oblici i u participu perf. II.: dlgao — digla i dignuo — dlgnula, ndtakao — natdkla i natdknuo — natdknula. d) Pasivni particip tvori se po II. vrsti, dignut — dignuta, ndtahnut—n dtaknuta. § 110. U ovaj razred ide i jedan glagol, kojemu se osnova svršuje na h\ to je glagol, kojemu osnova glasi vrh , a milnitiv vrči ili (običnije) vrij oči ; tu je dakle Id prešlo u č onako isto kao Id i gt u pbči, mbči. Prezenttglasi vršim, vršeš, vrši, v f šemo, vršite, vrhu-, imperativ vrši, vršimo, visite-, aorist vlhoh, vrše, vrhosmo, vrhoste, vfhoše-, imperfekt vrsijah, vrsijaše ... ili vršah, vršdše .. . particip prež. vrhuči, particip perf. I. vrhavši, particip perf, II. vrkao, vrhla, pasivni particip vršen, v/šena. — Ovaj glagol govore mnogi po IV. vrsti: vršiti, vršim i t. d. Bilješka. Što je u infinitivu loga glagola -ye-, a u ostalim ga oblicima nema, to je prijevoj (vidi § 13.). ^ Peti razred. § 111. Osnova se svršuje na n, m, ali to se n, m vidi samo u nekim oblicima, i to u onima, kojima se nastavak podnje s vokalom (izuzevši o, koje je postalo od S). U drugim oblicima se osnova svršuje na e, samo jednome glagolu svršuje se na u. — Glagol, kojemu osnova glasi za jedne oblike kun, a za druge Ide, spreže se ovako: Prezent: kun-em, kun-eš, kun-e, kun-čmo, kun-ete, kun r u. Imperativ: kun-i, kun-imo, kun-ite. Aorist: klS-h, kič, kle, klč-smo, kle-ste, klč-še. Imperfekt: kun-ijah, kun-ijaše, kun-ijaše, kun-ijasmo, kun- ijaste, kun-ijahu. Particip prezenta: kun-uči. Particip perfekta I.: kl§-vši, kle-v. Particip perfekta II. : kle-o, kle-la, kle-lo. Particip pasivni: kle-t, kle-ta, kle-to. Infinitiv: kle-ti. ' U imperfektu ima i krači oblik, koji glasi kimjtih, Mrtjaše . , ', 9 Bilješka. Današnja osnova kun postala je od negdašnje Mn, t j. što mi danas govorimo na pr. u 2. licu plur. prezenta kunite, to je negda glasilo Mn-ete, pa je l stoječi medu dva konsonanta prešlo po zakonu u u. Vokal'pak e u osnovi kle (na pr. inf. Icle-ti) postao je od negdašnjih glasijva en, t. j. negda je osnova bila klen (na pr. inf. klen-ti), pa je od toga en nastao najprije oso- biti nosni vokal, a iz toga nosnog vokala razvilo se današnje e. Vidi še dakle, da se osnova negda za sve oblike svršivala na n. — U negdašnjem obliku klnete bilo je l vokalno (kao što je danas r vokalno na pr. u sina). I mnoge druge riječi imale su medu dva konsonanta u starini vokalno l, na pr. mlčati , siga, vik (danas mučati, suva, v&le). § 112. a) Od osnove čn ili če u običaju su samo složeni glagoli: načeti, pbčeti i t. d. Prezent je na pr. počnem, imperativ počni, aorist pbčeh, pčče, pbčesmo, particip perf. I. počevši , particip perf. II. pbčeo, počela, particip pasivni počet , početa. b) Sasvim ovako idu i glagoli oteti , meti, kojima je osnova m i e, a složeni su s prijedlozima ot, m ; prezent je na pr. dtmBm, Ustnem, pasivni particip otet , met i t, d. Bilješka 1. Prijedlog ot glasi danas od 4 , kao u 'oteli imamo ot još u otiiti: u starini je taj prijedlog svuda glasio ot, govorilo se na pr. ot mene, ot naroda, otoesti i t. d. BiljeBka 2. Starinski su oblici za particip perf. I. uzam, uzamši, potom, počarnši; njih ne valja upotrebljavati, več treba govorit-i uzev, uzBvši, pččSv, poteosi, c) Po ovom razredu ide i glagol Irti (koji znači: stiskivati, na pr. limnn, mokru krpu i t. d.), kojemu je osnova Im ili že; prezent glasi mu zmem, Imel, Ime, Intimo, zmite, Imd; imperativ žnii, Intimo, Imite; aorist lih, IS, Osmo, liste, lile; impar-fekt Imdh, Irndše, Imdsmo, žmasle, Imdhu; particip prezenta Iniuči, particip perf. I. lieši, particip perf II. i'io, žela, pasivni particip žet, žeta. Tako ide i s prijedlogom složeni sažeti; prezent s&žmSm, imperativ sdlmii L d. d) Sasvim kao početi sprežu se glagoli prbpčti, sdpeti, z&peti i t. d.; prezent prdpnem , imperativ propni i t. d. Može takoder biti bez prijedloga : p4ti, ali torne proštom načinjeni su po ovora razredu samo ovi oblici (osim infinitiva): aorist peh, pe, postno, participi peoši, peo—pčla , pSt — peta. Ostali se oblici uzimaju od glagola istoga značenja penjati, koji ide u 2. razred V. vrste (prezent plujem, imperativ penji i t. d.). Bilješka. Od penjdti mogu ove oblike uzimati i složeni lepiti, pdpBti; dakle je prezent ne samo tspnBm, pdpnBm, več takoder IspenjBm, pbpenjem, imperativ ne samo ispni, pdpni, več takoder isprnji, popinji i t. d. V § 113. a) Glagol žeti (štogod srpom) ima u prezentu žnjern, žnješ, žtvje, žnjemo, žnjete, žnjti; u imperativu žnji, mjimo, rnjite; u participu prež. žnjuči; u imperfektu žnjdh, žnjaše . . . Medu ž i nj može u ovim oblicima stajati a, te imamo: zartjem, Žan ješ... ždnji . . ., ždnjudi, ždnjah , ž&njaše . . . Drugi so oblici tvore od osnove že, infinitiv je dakle žeti, aorist žeh, ŽS, žesm>, participi žSvši; ižo, ž'Sla; žet, žeta. — Glagoli s prijedlozima složeni, na pr. ndžeti, požeti, sprežu se sasvim kao nesloženi žeti. b) Glagolu ndduti osnova je dm i da. Prezent mu je na- dmsm . . imperativ nadmi . . ., aorist ndduh, ndda, nddusmo, participi naduvši; naduo, nddula; nadut, naduta ili naduven, na- duvbna. Obično se govori taj glagol s riječcom se, dakle naduti se, nadmem se i t. d. Biiješka. Glagola, koji bi se sprezao kao naduti, nemi nijednoga drugog. — Osnova je upravo dim (o slovu i vidi u § 8.), od nje je bio infinitiv naj- prije dimti, poslije je od -trn- nastao osobiti nosni vokal (drukčiji nego od en u klenti), a od njega se razvilo današnje u (ndduti). Od dim ispred vokala nastalo je dm, na pr. u '2. licu plur. prež. nadmete (od ncul jneti). Šesti razred. § 114 . Osnova se svršuje na r. OJ glagola, kojemu je osnova mr, oblici glase: Prezent: mr-§m, mr-eš, mr-e, mr-emo, mr-ete, mr-u. Imperativ: mr-i, mr-imo, mr-'ite. Aorist: mrfje-h, mrije, mrije, mrije-smo, mrije-ste, mrije-še. ImperfeH: mr-ah, mr-aše, rnr-aše, mr-asmo, mr-aste, mr-ahu. Particip prezenta: mr-uči. Particip perfekta I.: mr-vši, mr-v. Particip perfekta II.: mr-o, mr-la, mr lo. Infinitiv: mrije-ti. Pasivnoga participa ovaj glagol buduči neprelazan nema, a prelazni ga imadu, na pr. dr-t, df-ta, dr-to. Osnova mr jasno se vidi u večini oblika; samo u infinitivu i aoristu osnova je mrije. — Glagol mri jeti običnije se govori s prijedlozima složen nego li sam, na pr. pomrijeti, umrijeti. Ti se složeni glagoli sprežu sasvim kao i nesloženi mrijeti. Biiješka. Za infinitiv i aorist upravo je osnova mer, samo je -er- stoječi medu dva konsonanta prešlo (po § 12.) u -ije-, i tako je od merti, merh postalo mrijdti, mrljeh. Vidi se dakle, da se i u infinitivu i u aoristu osnova svršuje takoder na r. — Za 2. i 3. lice sing. aorista mfija vrijedi ono, što se kaže za oblike ki a, mlji u bilješki § 120. § 115 .. a) Glagol dbati — derem ima sve oblike po 2. raz¬ redu V. vrste, ali neke može irnati i po ovom razredu; to su. aorist drijeh, drije, drijpsmo, particip perf. I. drvši. particip perf. 91 II. dr o, drla, particip pasivni dft, drta, infmitiv drijMi. To vrijedi i za složene, na pr. prodirati, razdirati, sarno što oni mogu još i prezent i imperativ imati po ovom razredu: razdrčm, rdzdrBš . . razdri (pored rdzderBm, rdzdereš . . . razdbri). b) Glagol ždlrati — Menim ide u svim oblieima po 2. razredu V. vrste, ali infmitiv može mu glasiti i ždrijeti po ovom razredu. Složeni prožderati može po ovom razredu imati sve one oblike, koje i glagol prodirati; dakle: prezent proždrem , imperativ prbždri, aorist prbždrijeh, partieipi prbždrvši ; prdždr’o, proždfla ; prbždrt, prdždfta , infmitiv prbždrijeti. c) Kao umrijeti sprežu se u svim oblieima složeni glagoli ndstrijeti, prbstrijeti, zdstrijeti, — uprijeti, zdprijeti, poduprijeti. Pasivni particip glasi prbstrt — -prbstrta ; Uprt — Uprta. § 116. a) Od glagola, kojemu je osnova tr, glase oblici: prezent trem, trlš , tre, trimo, trite, trii; imperativ M, trimo, trite; aorist trli, VT, tfsmo, trste, tiše ; imperfekt tičih, trase, tiasmo, traste, tiahu (s vokalnim r), ili trdih, trase (s konsonantskim r) i t. d., partieipi trtici ; ir vsi ; tfo, trla; trSn, trdna ili tiven, trvena ili trt, trta . — U prezentu, u imperativu i u participu prezenta medu t i r može se umetnuti a, te rečeni oblici glase takoder tdrBm, tdri, t&ruči; tako isto sdtarem, sdtarBš, satdri, zdtarBm i t. d. Bilješlca. Što u 2. i 3. licu sing. aorista imamo tr,. to j^ sasvim u redu, jer ako prema čuh—čusmo i prema umjeh—umjesmo pomenuti oblik glasi <58, Umje i t. d., onda prema vrh—tTsmo ne može drukčije biti nego IT. Tako je i onda, kad je ovaj glagol složen s prijedlogom, na pr. potrli, pdtr, pdtrsmo, sdtrli, sdtr, sutrsnk) i t. d. b) Prema ije u mri j Mi imaju neki glagoli e (mjesto je iza r); tako je: preti (t. j. tužiti), nazreti (t. j. nejasno vidjeti), obdzreti se (samo nesloženo zreti tt značenju „gledati“ ne govori se). O vi se glagoli sprežu u prezentu, u imperativu, u imperfektu i u parti¬ cipu prež. sasvim kao mrijeti (umrijeti); u aoristu nemaju ije kao ni u infinitivu, več e; na pr. prih, pri, presmo, ndzreh, ndzre, ndzresmo ; partieipi glase: prevši, ndzrBvši ; prčo, prlla, obdzreo se, obdzrela se; prit, preta, nazrBt, ndzrBla. c) Glagol zflti (koji znači „zreo bivati”) sa svojima složenim (na pr. dbzreti) ima prezent po ovom razredu: zrem, zrlš, zri, zrdmo, zrlte, zru (dozrBm i t. d.), ali mjesto e može imati takoder i, dakle zrini, zriš, zri, zrimo, zrite. Ostali su svi oblici kao u priti. Pored zrlo (u muškom rodu participa perf. II.) ima i zrlo. Sedmi razred. § 117. Osnova se svršuje na i, u i na je (t. j. ekavsko e, ikavsko i) ; još se broje ovamo dva glagola (klati, mljeti), kojinva se osnova svršuje na l. Od glagola, kojemu je osnova ču, glase oblici: Preženi: čb-jsm, čb-jsš, čb-je, ču-jemo, ču-jete, ču-jb. Imperativ: ču-j, ču-jmo, ču-jte. Aorist: ču-h, ču, čil, čb-smo, ču-ste, ču-še. lmperfekt: ču-jah, ču-jaše, ču-jasmo, ču-jaste, ču-jahu. Particip prezenta : ču-juči. Particip perfekta L: ču-vši, ču-v. Particip perfekta II. : ču-o, ču-la, ču-lo. Particip pasivni: ču-v-en, ču-v-ena, ču-v-eno Infinitiv: ču-ti. Osnova se svršuje na u i glagolima 1 zuti, nazuti, obuti ; u pasivno in participu pored izuven može takoder biti izut\ inače se i zuti i; t. d. spreže sasvim kao aUi. — Ovamo ide i glagol didi — dajem (t. j. duhati). § 118. a) Glagoli, kojima se osnova svršuje na i, sprežu se kao citii ; takvi su: biti (u značenju „udarati“), kriti, liti, miti, piti, Siti, viti. Prezent glasi: bijem, krijem, lijem i t. d., imperativ bij— bijmo — bijte, krij, lij . . . U pasivnom su participu po dva oblika; jedan izlazi na - 1, drugi na -en, a ispred toga -en stojj ili v. Imamo dakle: bit — bita ili bijen — hijena, krit—krita ili kriven — krivina, lit—lita ili liven — livčna, mit—mita ili miven — mivena, pit—pila ili pij en—pij ena, šit—šiia ili šiven — šivena, vil—vita ili vljen — vijdna. Kao ovi glagoli sprežu se i gnjili, vdpiii (ili upi ti) ; dakle na pr. prezent gnjijem, vapijem i t. d., samo što ovi glagoli nepreluzni buduči nemaju pasivnoga participa. b) Ovamo ide još i glagol biti (u značenju, da što jest), ali samo s nekim oblicima. Aorist glasi: bih, bi, blsmo, histe, hiše, particip perf. I. bivši, particip perf. II. bi o—bila ; kad je složen s prijedlogom. ima po ovoj vrsti i pasivni particip: dobit — dobita ili dobljen — dobijdna ili doblven—dotevčna. U imperfektu je dvo- jako: hjek, bjdše, bjesmo, bjSste, bjehu, — ili: bij ah, bijdše, bljdsmo, bljdste, bijaJiu. Bilješka. U 2. i 3. licu sing. imperfekta mjesto bjžše nije dobro bje, § 119. a) Kojim se glagolima osnova svršuje na je te idu n ovtfj razred, njima se je mijenja po zakonu u i ispred j i ispred vokala o. Tako je od iimjeti prezent umijem, iimiješ, im¬ perativ umij, iimljmo, umijte ; aorist umjeh, itmje, umjesmo, imper- fekt iimijah, umijaše, participi iimijuči, iimjevši, iimio, imjela. Tako se sprežu i^složeni izumjeti, razumjeti, dospjeti, prispjde j glagol smjeti. — Pasivni ^particip imaju samo dva: Izumljen , izumljena i dospjeven, dospjevbna (t. j. s vržen). Od smjeti nema ni imperativa; aorist je torne glagolu smjeh i smjedoh, mijede, imper- fekt je smijali i smjedijah. U prezentu, kad treba trenutni glagol, govori se srnje dnem. b) Trenutnome glagolu d jeti osnova je dje, od koje su po ■ovom razredu osim infinitiva još ovi pblici: aorist dj'čh, particip perf. I. djjivši, particip perf. II. dio, djela, djelo, pasivni particip • djeven, djevbna. — Inflrlitiv može takoder glasiti djesti, kao daje osnova djed, a od iste je osnove i prezent djedčm, aorist djedoh. — Imperativ je načinjen po II. vrsti: djeni, a po toj vrsti mogu biti i drugi oblici: prezent djenem, aorist djenuh, participi djenuvši, djSnuo, djimt, infmitiv djenuii. — Kad je taj glagol složen s prijedlozima, ima sve oblike kao i bez prijedloga; a prezent i imperativ mogu biti 1 po ovom razredu: zddijem — zddij, dbdljem se — dbdij se. § 120. U ovaj razred idu još i glagoli Mati, mljeti , kojima se osnova svršuje na l. Osnove kol, mel vide se u prezentu: koljem, meljem (t. j. kol-jem, mel-jem kao čii-jeni), u imperativu kolji, melji, u imperfektu kdljah, melja.%, u participu prezenta kdljuči, meljuči. U ostalim oblieima osnova je Ida, nitje: aorist kitih, kla, klusmo, niljeh, mlj'i, mljesmo, particip perf. I. klavši, mljevši. particip perf. II. kldo, klala, mljeo (ili mlio), mljela. par¬ ticip pasivni klan, klana ili klat, lddta, mljbven, mljevbia. Imperfekt može od lddti biti i Idah, klase, klasn o. Bilješka. Po § 12. glasovi ol, el kad stoje medu dva konsonanta, od kojih drugi nije j, prelaze u la, U (t. j. Ije ili lije) ; dakle je JMti, mljeti po zakona poslalo od kolti, melti. U 2. i 3. licu s ing. aorista je kla, mlje; tu stoji la, Ije mjesto ol, el zato, jer su u vrlo staro vrijeme i ti oblici imali na kraju konsouante, koji su poslije otpali; dakle je i tu ol, el stajalo medu dva kon* 84 sonanta, te se po zakonu pretvorilo u la, Ije. — TJ oMicima Mao, mlj'čo postalo je o od starijega l, dakle je i tu ol, el nekad stajalo medu dva konsonanta pa je po zakonu prešlo u la, Ije- Druga vrsta. § 121. Ispred nastavka ti u infinitivu stoji slog -nu- ; ovo se -m- nalazi još u aorista, u participu perf. I. i II. i u pa¬ si vnom parlicipu; u ostalim oblicima mjesto -nu- stoji -n-. Ispred nu i ispred n ispadaju konsonanti d, d, p, t\ na pr. ginuti (mjesto: gibnuti) sklnuti (mjesto: skidnuti), tdnuti (mjesto: topnuti), kr 6- nuti (mjesto: kretnuti); a u glagola ohrbnuti (mjesto-; ohromnuti, t. j. postati hrom) ispalo je m ispred n. Od glagola, kojemu je za infinitiy osnova tonu, glase oblici: Prezent: ton-Srn, ton-Sš, t5n-e, t5n-emo, ton-e te, t5n-Q. Imperativ: ton-i, ton-imo, tbn-ite. Aorist: tonu-h, tonu, tonu, tonu-smo, tonu-ste, tbnu-še. . Imperfekt: tonjah (od: ton-jah), tonjaše (od: ton-jaše), t9- njasmo, tonjaste, tonjahu. Particip prezent a: ton-fiči. Particip perfekta I. : tonu-vši, tdnu-v. Particip perfekta 11.: tonu-o, tonu-la, t6nu-lo. Infinitiv : tonu-ti. Pasivnega participa ovaj glagol buduči neprelazan nema, a prelazni ga imadu, na pr. dignut, dignu-ta, dignu-to. § 122. a) U § 109. navedeno je nekoliko glagola, koji aorist i infinitiv mogu imati s -nu- i bez njega, na pr. ctlgnuh i digoh, maknuh i mdkoh; dignuti i diči, mdknuti i mači. Ima dosta i ta- kovih glagola, koji infinitiv imaju samo po ovoj vrsti, a aorist tvore i s -nu- i bez njega; takovi su glagoli: protčgnuti ( nategnuti i t. d.) — protdgnuh i protegoh (proteže i t. d.), tfgnuti — tf- ,gnuh i tfgoh (tfže i t. d.), nagnuti — nagnuh i nagoh (naže), bgreznuti — ogreznuh i bgrezoh (6greze), bmrznuti — omrznuh 1 dmrzoh (dmn«), tečamuti — Iščeznuh i iščezoh (išOeze), Msnuti — klsnuh i kisoh, uskrsnuti — uskrsnuh i uskrsoh (uskrse), pb- givuti —, pdginuh i pogiboh, slAnuti (dtkinuti i t. d.) — sklnuh i »kidoh, g/nuti — gfriuh i gftoh, krdmti — krenuh i kr&toh, osvčnuti se — osvfnuh se i dsvrtoh se. Iz zadnjih se prirrijera vidi, da se konsooanti l, d, t u aoristu javljaju, kad je aorist bez -ntb. 95 b) U nekoliko ovakovih glagola ispada k izmedu s i n; gdje se sk nade ispred e, prelazi u št; na pr. sffsnuti (pritisnuti i t. d.) — stisnuh i stlskoh (2. i 3. lice sin g. stište), vrlsnuti — vri snah i vriskoh (2. i 3. liee sing. vrište), pisnuti — plsnuh i piskoh (piSte); sasvim su takovi i glagoli pHnuti , prčtsnuti, svl$- nuti, obisnuti (t. j. ostati viseči, — postalo od: obvisnuti). c) Koji glagoli ovako imaju aorist s -na- i bez -mm-, a in- finitiv samo s -nu-, oni obično imaju particip perf. I. s -mm-, na pr. uskrsnuvši (rijetko bez nu, na pr. iisJcrsSvši). d) Oni od rečenih glagola, kojima ispred n ne ispada d ili t , ponajviše se u participu perf. II. govore s nu i bez njega. Tako je na pr. proUgnuo—protegnula i prbtegao — protšgla , ndgnuo —ndgnula i nagao — nagla, ogremuo—bgreznula i dgrezao — ogrezla, uskr.snao—u krsnula i uskrsao — usltrsla, prltisnuo—prltisnula i prl- ti-ikao—pridala (ovdje je izmedu s i l ispalo k), pksnuo—prsnula i pralcio—prala i t. d. Od poginuti je običnije pdginuo—poginula nego li pbgibao — pbgibla. — Od glagola, kao Sto su skUnuti , kro¬ nati, ne može biti drukčije nego samo slclnuo — sklnula , krenuo — kršnula, jer je u prvoga od tih glagola ispred n ispalo d, a u drugoga t. e) Gdjekoji glagoli mogu biti bez -mm- samo u participu perf. JI.; takovi su: usahnuti (presahnuti), iivenuti, istruhnuti; pomenuti im oblik glasi usahnuo — usahnila i usahao — usahla, irnenno — uvcnula i iiveo — uvela , Istruhnuo—Istruhnula i Istruo — istruh.tl. Treča vrsta. § 123. Osnova se ispred nastavka ti u infinitivu svršuje na je (t. j. ekavsko e, ikavsko i); to je iza večine konsonanta ostaje, a iza j, c, i, št, žd mijenja se u a. Prvi razred. Osnovno je ostaje u infinitivu, u aoristu i u participu per- fekta I. i II.; u ostalim oblicima je otpada. U imperfektu i u pasivnem^ participu nastavci se počinju s konsonantom j, i to j s konsonantom, koji se pred njim rtade, združuje se po svojim pravilima. Od glagola, kojemu je za inflnitiv osnova vidje, tvore se oblici ovako: 96 Preženi : v'id-im, vld-l9, vJd-l, vM-lrno, vTd-ite, vM-e, Imperativ: vid-i, vid-imo, v'id-ite. Aorist: vMje-h, vldje, vldje, vldje-smo,- vMje-sle, vidje-še. . Imperfekt : vidah (od: vid-jah), vtdiiše (od: vid-jašc), vldasmo, vidaste, vidahu. 9 Particip prezenta: vld-eči. * Particip perfekta 1.: vidjs-vši, vidje-v. Particip ptrfekta II. : vldi-o, vidje-la, v'idje-]o. Particip pasivni: viden, Videna, videno (od: vid-jen, vid-jena, vid-jeno). Inftnitiv: vidje-ti. U muškoni rodu sing. participa perf. II. prelazi je ispred o po pravilu u i ; imamo dakle vidio—vMjela, Ičtio—Utjda , trpio — trpjela i t. d. § 124. U imperfektu i u pasivnom participu združuje se j od nastavka sa posljednjim konsonantom od osnove ©vako: ij, Ph Vj, mj prelazi u bij, pij, vij, mlj, dj, tj „ , d, c, l-j, n-j (čir. ji j, Hj) „ „ Ij, nj (čir. je, a). Iza r ispada j. Primjeri: svrbjeti —svčbljaše, trpjeti (ili pretrpjeti )—trpljai: pretopljen, živjeti— življah, grmjeti —grmljaše, štčdjeti (ili ušUdjeti.j —štedah, ušteden, vrtjeti — vreah, vrčen, željeii —željah, željen, glddnjeti —glkdnjah, gdrjeti (ili sagbrjeti) —gorah, sagoren. Bi(ješka 1. Pogrješni su oblici za imperfekt na -ijali, na pr. gorijah, letjah, trpi juh i t. d. mijeika 2. D nmogim krajevima južnoga govora govori se videti, Udeti; tako je isto štčdeti, vrdeti i t. d., ali u književnom je jeziku uzeto za pravilno vutjeti, Ujeti, štčdjeti, vftjeti itd. Tako isto onamo se govori svfbljeti, tfpljeti, žicjeti, zamjtmljeti, a u književnom je jeziku svtbjeti, ttpjeti, HvjbU, zani- jenjeti itd. Skupovi Ij, nj izgovaraju se ovdje kao i svuda u jednom glasu (t. j. kao a, h.); dakle na pr. bčljeti, poet ujeti izgovara, se, Cojscto, noupaeTa, a ne Cozjeru, uenpujcra. JSUjoŽka 3. Ua se od glagola vtdjeti u 1. licu sing. prezenta govori gdjeSta i Mu (pored ofeičnijega vidim), to je rečeno u 2. bilješki § 108. Isti glagol a 8. licu imperativa prezenta pored oblika Mi, Mite ima i vidi, vidite. § 1S5. a) Glagol vrUi (mjesto: vrjeti) ide po ovom razredu; samo u 3. licu plur. prezenta i u participu prezenta ide po I. vrsti, i ti mu oblici glase: vru, vrači. Inače je vnm, vriS, vri , 97 vrtimo, vrtite , imperativ vri, vrimo, vrtite, aorist vrlh, vrl , vrlsmo, imperfekt t-rffl, rraie, vrdsmo, particip perf. I. vrevši, particip perf. II. vrlo (ili vrlo), vrlla. b) Glagolu bdjlti (t. j. budan biti) oblici su ovakovi: pre- zent bdim, bdiš, bdi, bdimo, bdite, bdi ili (rje&e) bdtijsm, bdiješ . . imperativ bdi, bdimo, bdite ili (rjede) bdij, bdijmo, bdljte, aorist bdjeh, bdje, bdjesmo, imperfekt bdah, Maše, bdasmo ili (rjede) bdtijah .... participi bdčči ili (rjede) hdijuči; bdjlvši; bdio, Mjlla, c) Glagol všlm, veliš ... ide takoder u ovaj razred, ali osim prezenta ima još samo imperfekt (vbijah, včljaše) i particip prezenta (veldči). Bilješka. Mjesto velim u 1. Ilcu sing. prezenta govori se gdješto i vitju. Drugi razred. § 126. U kojim oblicima glagoli 1. razreda ove vrste ostav- ljaju je, u onima glagoli ovoga razreda imaju a, osim toga još u pas. participu. To se a nalazi samo iza konsonanta j, č, 8, št, žd. Od glagola, kojemu je za infinitiv osnova drža , glase oblici: Preženi: drž-irn, drž-iš, drž-l, drž imo, drž-lte, drž-e. Imperativ: dfž-i, dtž-imo., drž-ite. Vi/ Aorist: drža-h, dfžfi, drža, drža-smo, dtža-ste, drža-še. Imperfekt: držah, dižaše (od: drža-ab, drža-aše), dižasmo, dfžaste, drzahu. Particip prezenta: drž-eči. Particip perfekta I.: drža-vši, drža-v. Particip perfekta II.: drža-o, di'ža-la, dfža-lo. Particip pasivni: diža-n, dfža-na, drža-no. Infinitiv: dtža-ti. U pasivnom participu govori se takoder: dlžtit, dlžata, držalo. Drugi su ovakovi glagoli: bUjati, bbjati se, zujat*; kUčati, kričati, mučati, tičati; bježati, Užati, rčžati; pljuštati, tištati, vri- štati; zvtiždati. Bilješka. Kao što je u vldjeti, letjeti, tfpjeti i t. d. je postalo od neg- daš njega glasa ž, tako su i glagoli drugoga razreda treče vrste ne; 'a imeli na kraju osnove glas (. Taj se glas iza j po zakonu pretvorio u a, i tako je na pr. od zujiti postalo zijati. Ispred ž prešli su konsonanti k, g u d, s, a oada se iza č, i pretvorilo £ u a, i tako se na pr. od krikiti, leglti razvilo kričali, ližati. — Gdje su se ispred 6 našli glasovi sk, zg, tamo se od skS, zgi razvilo Sta, žda, i tako je od tislcčti, zvizgčti postalo tištati, zvtidati. § 127. a) Glagol, kojemu prezent glasi stbjim, stbjiš . . ., imperativ stoj, stdjmo, stojte, particip prezenta stoječi, mijenja o u 7 T. Maretld: Grarnnfcifta. 98 a u onim oblicima, koji imaju a iza j; dakle: stdjati , stajah , sidjavši, stajao, stajala. U imperativu j e j mjesto ji: stdj mjesto stoji i t. d. b) Tako i od bojati se imperativ je boj se, bdjmo se, bojte se. Glagoli, koji u imperativu ispred j imaju drugi koji vokal, a ne o, oni imaju -ji, -jimo, -jite; na pr. bleji, ujimo (od: zijati) zujite. § 128. Ispred nastavka -ti u infmitivu osnova se svršuej na i, koje ostaje još u aoristu i u participu perfekta I. i II., a u drugim oblicima otpada. U imperfektu i u pasivnom participu se j od nastavka s posljednjim konsonantom od osnove združuje po svojim pravilima. Od glagola, kojemu je za infinitiv osnova nosi , glase oblici Prezent: nos-lm, nos-lš, nos-l, nos-imo, nos-lte, nos-e. Imperativ: nos-i, nos-imo, nos-ite. Aorist: n6si-h, nosi, nosi, nosi-smo, nosi-ste, n6si-še. Imperfekt: nošah (od: -nos-jah), jnošaše (od: nos-jaše), no- šasmo, nošaste, nošahu. Particip prezenta: nos-eči. Particip perfekta I.: n6si-vši, nosl-v. Particip perfekta II.: nosi-o, nosi-la, nosi-lo. Particip pasivni: nošen, nošena, nošeno (od: nos-jen, nos-jena, nos-jeno). Infinitiv: nosi-ti. § 129. a) U imperfektu i u pasivnom 'participu j od na¬ stavka združuje se s posljednjim konsonantom od osnove ovako ; Iza glasova d, d, j , Ij (n.), nj (a), r ispada j. Primjeri: Ijtibiti— ljfibljah, ljubljen, kupiti —kiipljah, kiipljen, slaviti —slavljah, slavljen, lomiti —lomljah, lomljen, bdciti —bačen, vbditi —vodah, voden, mutitiT-mM&h, mučen, moliti —rnbljah, m5- ljen, brdniti —branjah, brŽTnjen, prdsiti —prošah, prošen, g&ziti — gažah, gažen, brbčiti (t. j. bojadisati crvenilom, koje se zove Četvrta vrsta. bj, 'pj, vj, mj cj dj , tj l-p n-j (čir. Jij, nj) sj, ej d , c, Ij, nj (čir. Ji), a), š, i. 99 „broč“, genitiv „bri>ča“)— brečah, bročen, tuditi se (otuditi)— tudah se, 6tuden, brojiti —brojah, brojen, ftljiti— uljah, iiljen, td- njiti —tanjah, tanjen, moriti —morah, moren. b) U imperfektn i u pasivnom participu s, ispred; Ij i nj prelazi ni, a; ispred d i nj prelazi u i; na pr. misliti (izmi¬ sliti)—misijah, izmišljen, stijbsniti— sfiješnjen, gnijbzditi se —gni- ježdah se, isprdziliti —ispražnjen. c) U gdjekojih glagola st sa j prelazi u šrf, a u gdjekojih prelazi u št; na pr. častiti —č&ščah, čaščen, gbstiti— gčščah, goščen, postiti —poščah; ali: krstiti —kfšten, pUstiti— piišten, ndmjestiti — namješten (rjede: IcHčen, puščen, namješčen). d) Konsonanti S, ž, š ispred osnovnoga i u inflnitivu po¬ stali su od k, g, h; na pr. točiti, sluiiti, sušiti postalo je od: to- kiti, slugiti, suhiti. tj imperfektu i u pasivnom participu od kj, gj, hj postalo je c, ž, š; oblici na pr. tbčah — točen, služah — slušen, sušah — sušen postali su od: tokjah—tokjen, slugjah — slugjen , suh- Jah — spiljen. , e) U glagola Ijčcštiti, vojštiti, smdžditi postalo je -šti-, -ždi- od starijega -ski-, -zgi-; u imperfektu i u pasivnom participu od -skj-, -zgj- postalo je po pravilu št, id, dakle: Ij&štah, Ij&šten, vdjštah, smbžden. Bilješka. Pogrješni su oblici za imperfekt na -ijah-, na pr. branijah, noiijah, vodijaše, branijasmo, nosijaste i t. d. Pogrješni su takoder oblici nošah, dolazah, odlazdh. — Gdješto se govori u pasivnom participu na pr. govorit — govorita, izbavit — izbavita, pokvarit — pokvarita, oslobodit—oslobodita i t. d., ali tako ne valja pisati nego: govoren — gdvorena, izbavljen, pokvaren, osloboden i t. d. § 130. a) Koji glagoli ispred j imaju o, oni u im¬ perativu iza j nemaju i; tako na pr. od brojiti imperativ je broj, brdjmo, brojte; tako je i od dojiti, krbjiti, napbjiti , osvbjiti: ddj, kroj, napOjmo, osvojte it. d. Koji pak glagoli ispred.;' imaju drugi kakav vokal, oni iza^ u imperativu ne odbacuju i; tako od tajiti imamo taji, .tajimo, tdjite, od pdjiti (t. j. spavati, jveli se djeci) govori se pdji i t. d. b) Glagol mriiti ima sve oblike po ovoj vrsti, samo u imperfektu pored snnjdh može još imati mnidijah, a gdjekoji govore i mljdh i mlidijah (to je kao sumlja, mlSgo pored pravilnijega sumnja, mndgo). c) Od blagosldviti ili blagosbviti glasi pasivni partioip po pravilu blago¬ slovljen ili blagbsovljen, ali se govori i blagoslbven, blagoslovim, blagoslovmo. § 131. Koji glagoli imaju u infinitivu tri sloga i spori akcent na prvome, pa im taj akcent ostaja i u prvom licu sing. prezenta, oni gotovo svi, kad se slože s prijedlozima, odstupaju u prezentu od pravila navedenoga u § 39 a . Tako na pr. od Siniti, lomiti, trošiti, užiti prezent je črnim, Idmim, lomiš, trošiš’ 100 trdši, učimo, učite, hči, a prema torne je: hčinlm, prblomim, pr Zlomiš, pbtrošiš, fhtroši, naučimo, naučite, nauči. — Po pravilu je moliti, milim, izmolim ili pustiti, pustim, zapustim itd. Peta vrsta, § 132. Osnova se .pred nastavkom ti u infmitivu svršuje na a. Prema torne, kako se tvori u ovoj vrsti prezent, dijeli se ona u 4 razreda. Prvi razred. Vokal [a, koji stoji u infinitivu ispred ti, ostaje u večini oblika; otpada u prezentu i u participu prezenta. Glagol, kojemu je osnova ima, spreže se ovako: Prezent: čuv-am, čuv-aš, čuv-a, čuv-amo, čdv-ate, čtiv-aju. Imperativ: čtiva-j, čuva-jmo, čuva-jte. Aorist: čtlva-h, čuva, čtiva, čtiva-smo, čuva-ste, čtiva-Se. Imperfekt: čuvah, čuvaše (od: čuva-ah, čuva-aše), čuvasmo, čuvaste, čuvahu. Particip prezenta: čtiv-ajuči. Particip perfekta I.: čtiva-vši, čtiva-v. Particip perfekta II.: čtiva-o, čtiva-la, čtiva-lo. Particip pasivni: čflva-n, čtiva-na, čuva-no. 'lvfinitiv: čiiva-ti. U pasivnom participu govori se takoder: čuvat, čuvata , čuvato. § 183. a) Glagolu \mati tvore se svi oblici po ovom raz¬ redu, ali neki mogu biti i drukčiji. Tako u prezentu pored imam govori se takoder imadem, u aoristu je ne samo imah, več i imadoh, u imperfektu ne samo Imah, nego i imddijah ili Imadah. U prezentu kad treba oblik trenutnoga glagola, govori se Imadmm. Bilj eška. Kad je ovaj glagol zanijekan, glasi u infinitivu ne \mati ili ne ■ mati, a tako je i o drugim oblitima, na pr. u prezentu ne \mdm ili nimam i t. d, b) Glagol vidjati n prezentu pored valjam ima i ijedi oblik valjddem; — ali od mdrati nije dobro u aoristu moradoh ni u imperfektu moractah ili moradijah, kako gdjekoji pišu, ved treba kao od čuvati. b) Ovdje je vrlo malo glagola, koji u infmitivu imaju samo dva sloga. To su: znati , d&ti, st&ti, sjati (govori se i sijati), sjati (govori s« i zijati), za tim još dva glagola, koji se govore samo s prijedlozima složeni: sdzdati, užgati (prižgati). Glagol sjati spreže se sasvim kao čuvati, to isto vrijedi i za sjati i za sdzdati, užgati (prižgati). 101 Bilješka. Pogrješka je u prezentu užgem, užgeš, prižgem, prižgemo i t. d., u imperativu užgi, užgimo, prižgite. Mora biti: užgdm, iižgaž, icžgaj i t. d. c) Sve oblike kao čuvati može imati i glagol mati, ali neke može imati i drukčije; tako mu prezent glasi ne samo mam, maš . , . znajti, več takočter znddBm, znadsš .. . znadti; u aoristu je mah, zna, znasmo i znddoh, znade, znadosmo, u imperfektu znah, znaše, znasmo i znddijah, znadijaše ili znddah, znadaše. d) Glagol dati ima u B. licu plur. prezenta samo oblik dddu, a u ostalim licima sing. i plur. ima dvojako kao i znati, dakle: dam i dddem, — u aoristu je dah i dadoh; imperfekta dati (kao trenutni glagol) nema, ali ga ima ne dati, te mu glasi: ne da- dijahs ili ne dah; ostali su oblici glagolu dati kao glagolu čuvati. Prezent može od dati glasiti i po II. vrsti: d'ddnem it. d. e) Glagol stati spreže se u prezentu i u imperativu po II. vrsti: stanem, stani i t. d.; u aoristu ima dvojako (kao i ddti i znati), t. j. stah i stddoh ; particip perf. I. i II. st&vši; stao, stdla; drugih oblika glagol o vaj (buduči trenutan i neprelazan) nema. Drugi razred. § 134. Vokal a, koji u infinitivu stoji pred nastavkom ti, ne ostaje u svim oblicima; nema ga u prezentu, imperativu i u participu prezenta. U tim oblicima nastavci se počinju s glasom j, pa se ovo j s konsonantom, koji se pred njim nade, združuje po svojim pravilima. Glagol, kojemu je za infinitiv osnova veza, spreže se ovako: Prezent: vežem (od: vez-jemj, vežeš (od: vez-ješ), veže, v§- žemo, včžete, v§žu. Imperativ: včži (od: vez-ji), včžimo (od: vez-jimo), vežite. Aorist: veza-h, veza, včza, viza-smo, včza-ste, veza-še. ImperfeU: vezah, 'Vezaše (od: veza-ah, veza-aše), veza-mo, vezaste, vezahu. Particip prezenta: v&ž uči (od: vez-juči). Particip perfeMa L: včza-vši, veza-v. Particip perfeMa II.: veza-o, veza-la, veza-lo. Particip pasivni: veza-n, veza-na, v§za-no. Infinitiv: včza-ti. U pasivnom participu govori se takoder vezat, vezata, vezato. § 135. a) U prezentu, imperativu i u participu prezenta j s konsonantom, koji se pred njim nade, združuje se onako kao u imperfektu i u pasivnom participu IV. vrste (vidi u § 129.). 102 Primjeri: zobati— zobljem, zoblji, zobljudi, kap ati —kapljrm,, kaplji, kapi,Oči, dozivati —d6življem, dozlvlji, dozivljudi, hramati —hrami jem, hramlji, hramljudi, kvdcati —k vil čem, kvoči, kvbčudi, glbdati —glbdem, glodi, glbdUdi, metati —mddem, medi, mfedudi,. pisat— pišem, piši, pišudi, rezati —režem, rbži, rbžUdi, kašljati — k; š.jem, kašlji, kašljudi, pet j ati —penjem, pdnji, penjudi, brati — orem, dri, bruci. Glasovi Tej, gj, hj prelaze u pomenuta tri oblika po zakonu u c, ž, š; na pr. vtkati —vicem, vidi, vičUdi, strugati —strflžem, struži, stružudi, jahati —jašem, jaši, jašudi. c) Od stati glasi prezent š a/j eni ili šljSm, koje je postalo od sijem ; tako je i pošaljsm ili pošljem od pbslati. d) Od Iskati, pljeskaii govori se istem, plještem, rječte Iščem, pljlščbm. Od dahtati, drhtati (ili ddktati, drktati ) imamo daščem (ili ddkčBm), daščem (ili dHččm); tako i balitati (ili bdktati , t. j. topotati, o konju) ima baščem (ili bakčem). e) Ima nekoliko glagola, koji idu i u prvi i u drugi razred V. vrste; takovi su: gibati— gibam i gibljem, drijbmati —drijemam i drijemljem, hupati — kupam i kupljeni, pljuskati —pij liskam i plještem (plješdem), sipati —sipam i sipljem, sisati —sisam i sišem, skitati se —skitam se i skidem se, zidati —zidam i zidem, dozivati (nazivati i dr.)—doziram i dozi vijem, uzimati —uzimam i uzim- Ijem. Običniji su od tih glagola oblici po prvom razredu. — Glagol pomagati ide po 2. razredu V. vrste, dakle ima u prezentu pbmažBm, u imperativu pomaži i t. d., ali kad se u nevolji viče u pomod, onda je u imperativu pbmagaj, pbmagajte! — Glagol tkati u prezentu ima tkam, tkaš, tka, tkamo, tkdte, tkdjti i čem, češ, če, ččmo, čete, čA (mjesto tčem . . .); u 8. licu plur. govori se i tku. ■— Rdavi su oblici tkem, tkeš . . . Treči razred. § 136. Vokal a, koji u infmitivu stoji ispred -ti, ne ostaje u‘ prezentu, imperativu i u participu prezenta. U ovaj razred ide vrlo malo glagola; neki od njih imaju u inflnitivu po dva kon- sonanta na podetku, te se u prezentu, imperativu, participu pre¬ zenta, a katkad i u imperfektu umede medu njih vokal, i to e (u tri glagola) i o (u jednome glagol). Glagol, kojemu je osnova, za infmitiv Ir a, a za pomenute oblike h er, spreže se ovako: 103 Prezent: bčr-em, b&r-eš, b6r-e, bčr-emo, ber-ete, b8r-Q. Imperativ: ber-i, bčr-imo, bčr-ite. Aorist: bra-h, br&, bra, bra-smo, bra-ste, bra-še. Imperfekt; brah, braše (od: bra-ab, bra-aše), brasmo, braste, brahu. Particip prezent a: ber-uči. Partieip perfekta 1.: bra-vši, bra-v. Particip perfekta II. : bra-o, bra-la, bra-lo. Particip pasivni\ bra-n, bra-na, bra-no. Infinitiv: bra-ti. U pasivnom, participu govori se takoder brat, brata, br&to. U imperfektu pored brah još su dva oblika: Verah i Verigah, ali je eaaj prvi oblik najobičniji. § 137, a) S glagolom brati u sprezanju se potpuno slaže glagol prati, perSm. b) Glagolu gnati (mjesto kojega se običnije govori gbniti), može se u prezentu, imperativu i u participu prezenta umetnuti medu prva dva konsonanta e, pa mu onda g po zakonu pre¬ lazi u š, i tako mu osnova za ta tri oblika glasi žen ; ali se ti oblici mogu tvoriti i od osnove gna ; prezent dakle glasi ženem, ženeš . . . ili gndm, gnaš . . ., imperativ šini ili gndj, particip prezenta £'šnuči ili gnajuči. Ostali se oblici tvore samo od osnove gna; dakle aorist gndh, imperfekt gndh i t. d. Složeni na pr. dbgnati, ndgnati, pbgnati posve su obični; oni imaju u prezentu i u imperativu takoder dvojako: dbženem ili dbgnam, dožčni ili ddgnaj i t. d. Bilješka. Takove oblike imaju i složeni izgnati, prignati, samo Sto se pored Menim, proženem u prezentu govori takoder zždenem, proždenem. c) Glagol mati ima za prezent, imperativ i particip prezenta osnovu sov te glasi zavem, zbvi, zbvuči. Ostali se oblici tvore od osnove zva. U imperfektu ovaj 'glagol ima ne samo zvah, zvaše, več takoder zovijah, ali rijetko. d) Glagoli rvati se, revati (t. j. vikati kao magarac) imaju za jprezent, imperativ i particip prezenta osnove rv i rev, a za ostale oblike rva i reva. Prezent dakle glasi rvem se, rveš se — rbvem, ršvSš, imperativ rvi se — revi, particip prezenta tvuči se — rčvuči, particip perf. I. rvavši se — rbvavši i t. d. Bilješka. Zlo je, što gdjekoji piSu hrvati se, a u prezentu hrvam se, hrvaš se. I s prijedlogom Sioženo mora biti bez h; dakle nadirati, obrvati. 104 e) Po ovom razredu ide i sdti (t. j. sisati), prež. sem , s Si it. d.; ide i složeni posati (t. j. posisati), prež. pdsm, poseš i t. d. Četvrti razred. § 138. Osnova se ispred -ti u infinitivu svršuje na -ja ili na -va; u prezentu, imperativu i u participu prezenta toga -ja ili -va nema, a nastavci se u tim oblicima počinju s glasom j. Tako na pr. od glagola sijati , kljuvati osnova su sija i si, kljuva i kiju. Prvi od ta dva glagola spreže se ovako: 'Prežemi: sl-jem, sl-jfiš, sl-j5, s'i-jsmo, sl-jste, sl-jQ. Imperativ: si-j, si-jmo, si-jte. Aorist: slja-h, sija, sija, slja-smo, slja-ste, slja-še. ImperfeU: sljah, sljaše (od: sija-ah, sija-aše), sljasmo, sijaste, sljahu. Particip prezenta: sl-jdči. Particip perfekta I.: sija-vSi, sija-v. Particip perfekta II.: sija-o, slja-la, slja-lo. Particip pasivni: sija-n, slja-na, slja-no. Infinitiv: sija-ti. U pasivnom participu govori se takoder sijal, sijata, sijato. § 139. a) Drugi su primjeri: bajati, brijati, gfijati, hdjati, kajati se, l&jati, pbjati, smljati se, trajati i t. d. b) Glagol ddvati ide takoder u ovaj razred, te mo osnova glasi dava i da; on se u sprezanju od glagola sijati razlikuje samo u imperativu,, koji mu glasi ddji, ddjimo, ddjite; — preženi je dajem , daješ, aorist ddvah, imperfekt davdth, particip prezenta ddjuči i t. d. Ovaj glagol može u prezentu glasiti takoder davdm, u imperativu davil j, u participu prezenta ddvajuči; može dakle iči sasvim po 1. razredu V. vrste, ali običnije ide po ovom raz¬ redu. Kao ddvati (prodavati, udavati) sprežu se glagoli: dozndvati, pozndvati, priznavati i t. d. (nesloženo znavati nije u običaju). Bilješka. Drugi glagoli na -avati sprežu se po 1. razredu V. vrste; na pr. dopunjavati. obečavati, puštdvati, ranjavati, uništdvati i t. d. c) U ovaj razred idu i glagoli kljuvati , bljiivati, pljuvati, prezent kljiljem , bij ujem, pljujem, imperativ kljuj i t. d. Šesta vrsta. § 140. Ispred -ti u infinitivu svršuje se osnova na -ova ili >.a -iva; u prezentu, imperativu i u participu prezenta svršuje 105 se na -u. Glagol, kojemu je osnova kupova i kupu, spreže se ovako: Preženi: kupu-jem, kupu-ješ, kupu-je, kupu-jemo, kupu¬ jete, kupu-ju. Imperativ: k upu-j, kupu-jmo, kupu-jte. Aorist: kupova-li, kupova, kupova, kupova-smo, kupova- ste, kupdva-še. Imperfekt: kupovah, kupovaše (od: kupova-ah, kupova-aše), kupovasmo, kupovaste, kupovahu. Particip prezenta: kupu-juci. Particip perfelcta I.: kup&va-vši, kupova-v. Particip perfekta II.: kiipova-o, kiipova-la, kupova-lo. Particip pasivni: kupova-n, kiipova-na, kupova-no. Infinitiv: kupova-ti. U pasivnom participu govori se takoder kupovat, kupovala, Mpovato. Bilješka. Što se u nekim oblicima osnova svršuje na -ova, a u nekima na u, to je postalo tako, što je a otpalo, a onda su glasovi ov zamijenjeni vo¬ kalom u. Takvo zamjenjivanje vidimo katkad i drugdje, t. j. ov stoji pred vo¬ kalom, a w pred konsonantom; na pr. 'osnova — osniUak; pihniti — pliUati (t. j. ploviti povrh vode kao pluto). Za glagelima na -ovati poveli su se i oni na -ivati, te se i njima u prezentu, imperativu i participu prež. osnova svršuje na u. § 141. a) Mjesto -ova imaju u osnovi -eva glagoli kralje¬ vati, sužnjev ati, voj Svati ; tu se o pretvorilo u e poradi nepfia- noga konsonanta, koji je pred njime. Nije se pretvorilo u: bičb- vati, božičovati, pljančpvati, prijateljbvati, učiteljovati (ali mnogi govore i bičevati, bbMčevati i t. d.). b) Ponajviše glagola' ove vrste, ima u infinitivu- četiri sloga ili više, na pr., kupovati, darovati, gladovati, milovati, sijitovati, trgovati, tjerovati, Idtme- novati, razlikovati, vbjvodovati i t. d.; samo tri sloga imaju glagoli Ubrati, psh- vati, snovati, šfboati, trhvati; prezent kujem, psujem, snujem i t d., imperativ Ickj, psOj i t. d. c) Glagoli na -ivati ponajviše se sprežu po ovoj vrsti, i to sasvim kao oni na - ovati , samo što ispred -vati imaju i mjesto o, na pr. od kazivati glasi prezent kazujcm, kazuješ, imperativ kdznj, particip perf. I. kazivavši i t. d. Takovi su još glagoli: darivati, dovildvati, nočivati, ogradivati, osudivati, pdkračivati, pri- mamljivati, stiskivati, eabranjivati i t. d. Bilješka. Ima nekoliko glagola na -ivati, kcgi se sprežu po 1. razredu V. vrste; to su glagoli, koji u infinitivu imaju tri sloga, na pr. bivati, pUvati sni vati; ako li imaju četiri sloga, onda je prvi slog kakav prijedlog, n& pr. do- 100 bil>ati, počivali, pokrivati (sakrivati), potl.ivati, prviuati, proi(vati, umivati. Njima prezent ne može drukčije glasiti nego na pr. bivam, vmiiam i t. d. — Tako je još i cjelivati, qjelivam (pored toga i cjelovati, cjblujem). Nepravilni glagoli. § 142. a) Glagolu liti, koji znači. da što jest, več su u § 118b navedeni oblici, što ih ima po 7. razredu I. vrste. U pre- zentu ima taj glagol dvojako: budem, bildeš, bude, Uidemo, Ui¬ dete, budit, — i jesam, jesi, jest, jbsmo, jeste, jesu. Oblici M- dem .. . upotrebljavaju se u trenutnem, značenju, a oblici jesam ... u trajnome. Imperativ je budi, budimo, budite, a particip pre- penta buduči (vidi § 99 c i bilj. 2). b) U obliku jčsam za 1. lice sing. je a umetnuto, da ne budu na kraju riječi dva konsonanta; u 2. i 3. licu sing. jčsi, j'est takvi su nastavci, kakovih ni jedan drugi glagol nema. U 3. licu sing. pored jest govori se katkad jeste. c) Pored jesam... govore se i krači ili enklitični oblici: sam, si, je, smo, ste, su. Dulji se govore, kad je na njima sila govora', ili kad stoje na početku rečenice; na pr. danas jesmo, sjutra nijesmo; — jest istina, da se to onda još nije znalo i t. d. Ovako stoji dulji oblik takoder na početku onoga, što dolazi iza uklopljene rečenice, n. pr. neprijatelj, koji ga je posijao, jest davo; — tako isto na početku onakove reče¬ nice, pred kojom stoji koja druga; na pr. koji ulazi na vrata, jest pastir ovcama. Iza veznika a, i stoje takoder samo dulji oblici; na pr. veliš, da nijesam učinio, a jesam-, — ako i jesmo siromašni, ali smo pošteni; — a upravo i jest tako. Osim ovih slučajeva upotrebljavaju se enklitični oblici. Biiješka 1. Kad koga pitam na pr. je li Stanko došao kuči?, onaj treba da mi odgovori: jest, a ne: je (jer je tu na glagolu sila govora, pa mora biti puniji oblik), kao Sto i na pitanje: jesi li čuo? ne može se odgovoriti sam, nego: jisam. Bilješka 2. Na početku rečenice može stajati oblik je samo' kad se nade pred veznikom li; na pr. je li ta jabuka dobra? je li Stanko došao kuči? Vrlo bi neobično bilo reči: jest li ta jabuka dobra? jest li Spinko došao? — Po- grješka je uzimati je li u značenju upitnoga kakvog veznika, n. pr. je li Stanko dobro uči? je li se sjedale one noči? i L d. To se mora reči: dali Stanko dobro uči? da li se sječate? — ili: uči li Stanko? sječate li se? d) U staro doba od sveže riječče ne i glagola jesam razvio se u prvom slogu vokal 6, od kojega je nastalo današnje ije, te imamo: nijdsarn, nijdsi, nijbsmo, nijeste, nijesu ; za 3. lice sing. oblik je nije. i 107 § 143. a) Glagol hbljeti ili hiteli glasi n prezentu: hbču (o tom obliku vidi u § 108 c bilj. 2), Mčeš, M če, hbčemo, hbčete, hbče ; ovi oblici imaju trajno značenje, a kad treba trenutno, onda se govori htjednem, htjldneš ... Pored punih oblika hbču, hočeš. . nalaze se i kradi, enklitični: ču, češ, če, čemo, čete, če, koji so onako isto upotrebljavaju kao i enklitični oblici sam, si i t. d. (vidi u § 142 c), samo što nijedan enklitičan oblik od hbču ne može stajati ispred li na početku upitne rečenice (kako je na pr. je li ta jabuka dobra ?). Kad je prezent zanijekan, govori se: ne ču, ne češ, ne če, nč čemo, nč čete, nč če. b) Imperativ se od glagola hotjeti (htjeti) ne govori; a aorist glasi: htjeh, litji, Mjesmo, htjSste, htjlše ili htjldoh, htjede, htjl- dosmo, htjedoste, hfjedoše (rijetko hotjeh, liotje, hbtjesmo, hotjeste, hb- tješe). — Imperfekt glasi hbčdh, hočaše (rijetko je hotijah i Mijah ; u južnim krajevima govori se i: ščah, ščaše, — ščadijah, ščddi- jaše; tu je šč po zakonu postalo od luč kao dršcem od drhčem, vidi u § 135 d). Participi su hoteči-, hbtjSvši ili htjevši-, Mio, htjela ili hbtio, hbtjela. c) Od složenih iishtjeti, zahtjeti, prohtjeti se glasi prezent ushtjednem, zalitjednem, prbhtjedne se ili iishtijem, zahtijem, pro- htije se; ostali su oblici kao nesloženome, samo što složeni ne mogu izmedu h i t imati o (t. j. nema oblika na pr. prohotjelo se). § 144. a) Mjesto 1 ti govori se u infinitivu ponajviše iči. Ovo je torne glagolu jedini oblik, koji je načinjen od osnove i; najviše ih je načinjeno od osnove id: prezent idem, ideš, impe¬ rativ idi, idimo, ulite, aorist idoli, ide, idosmo, imperfekt 'idoli, idaše (rijetko Idah), particip prezenta 'iduči. — Ni od osnove i ni od id, več sasvim drukčije tvori se particip perfekta I. i II. išavši ; išao, išla, b) Kad je ovaj glagol složen s prijedlozima na, po, pro % onda i stoječi iza vokala prelazi u j; prema torne bi bilo najti, pojti, projti, otud je dalje nastalo nači, poči, proči; tako je i u prezentu i najprije prešlo u j : najdem, pojdem, projdem, a otud je dalje nastalo nadem, pddem, prodem; prema torne je i: dSdem, udem od doči, tiči. Tako je i izuči-—izadem, obdči — bbadem, sdči — sadčm (gdje je svuda nepostojano a), a govori se i iziči, običi, siči, tako i uziči, priči, u prezentu izidem, obidem i t. d. Kako stoji d u prezentu, tako stoji i u imperativu i u aoristu t na pr. nddi, podi, izddi; nadoh, pddoh, ieadoh; — izidi, sidi; izidoh, si- duh i t. d. A -m 109 c) Složeni glagoli, koji iza prijedloga imaju i, mogu mjesto d u prezentu, u imperativu i u aoristu imati takoder d, dakle: Izidem, izidi, izidoh, dlndem, obidi, obidoh i t. d. Od glagola otiči (ili otiči) u pomenutim je oblicima takoder dvojako: Uidem i Uidem, otidi i otidi, otidoh i otidoh; a za prezent i za aorist ima još i na treči način: odeni, bdeš ... i bdoh, bde, bdosmo. d) Koji složeni glagoli u infinitivu iza prijedloga nemaju i, oni ga nemaju ni u participu perfekta I. i II, zato se govori na pr. n&šBvši, ndšao, našla, dbšavši, dbšao i t. d., — ali otišdvši, otlšao. Dobro je izišdvši, izlšao, oblšdvši, oblšao kao i izdšavši, izašao, obdšttvši, obašao. e) Od svih glagola, o kojima se ovdje govori, samo nači ima pasivni particip, i taj glasi naden, nadena. Bilješka. Gdjekoji pišu našast, našasta, ali tako narod danas ne go¬ vori. — O prijedlogu ot u otidi vidi u 1. bilješki § 112 b, § 145. Glagol sp&ti (mjesto kojega se običnije govori spd- vati) ima prezent spim, spiš, spi, spimo, spite, spe, imperativ spi, spimo, spile, particip prezenta spčči; ostali se oblici tvore pra¬ vilno od osnove spa, kao da ide u 1. razred V. vrste. Tako se spreže i posve obični složeni glagol zaspati — z&spim. Složeni glagolski oblici, (Vidi na str. 19—20). § 148. a) Kad se u perfektu 8. lice je na4e iza rijeSce se, onda se je žesto izostavlja, na pr. Milan se mnogo t radio; — govorilo se i o torne. Ali aije pogrješka ni: Milan se je mnogo trudio; — govorilo seje i o torne. b) Riječ neka (ili nek) združena s prezentom 3. lica sing. i plur. služi za imperativ tih dvaju lica, na pr. neka hvdU, nSka hv&le. — Katkad se neka (ili nSk) združuje i s 1. licem sing. i plur. prezenta; govori se na pr. nlka Umrem, ako to nije istina; — neka ga čUjemo. c) Kad je imperativ zanijekan, može se reči na pr. ne hvali, ne hvdlimo, ne hvalite; ali pored toga se govori takoder: nemoj hvdliti, nemojmo hvaliti, ndmojte hvaliti; t. j. uzmu se oblici nemo j, nemojmo, nemojte s infimGvom. d) Mjesto bismo, biste u 1. i 2. licu plur. kondicionala go¬ vori se i samo bi, na pr. mi bi hvalili, vi bi rekli i t. d., ali je pravilnije: mi bismo hvalili, vi biste rekli. — Oblici bih, bi. .. kad služe za tvorbu kondicionala, obično su enklitični, ali opet /• 109 mogu stajati na početku rečenice i iza veznika i (a druge en- klitike ne mogu se tako uzimati); na pr. l'i on poginuo, da je tamo bio; — bi rekao i bi se zakleo. Tako se i pita: bi limiti znao reči? — a odgovara se: bih. . § 147. Pasivni oblici sastoje se od sveže pasivnoga participa i od različnih oblika glagola biti, bivati. Takovi su na pr. oblici: za sadašnjost: bivam pohvaljen (pohvaljena, pohvaljeno), pohvaljen (pOhvaljena, pohvaljeno ) sam; za prošlost: hv&ljen (hvaljena, hvaljeno) sam, bih hvSljen (hvaljena, hvaljeno), bijah (bjeh) hvaljen (hvaljena, hvaljeno), bio (bila, bilo) sam hvaljen (hvaljena, LvžUjeno), bivao (bivala, bivalo) sam hvaljen (avaijena, hvaljeno); za -budučnost: bit ču hvaljen (hvaljena, hvaljeno); za imperativ: budi hvaljen (hvaljena, hvaljeno); za kondicional: bio (bila, bilo) bih hvaljen (hvaljena, hvaljeno); za infinitiv: biti hvaljen. TRECI D10. □□□ SINTAKSA. § 148. Sintaksa (od grčke riječi „syntaxis*. koja znači: glaganje, namještanje t. j. riječi) dijeli se u tri razdjela: u prvo m se razdjelu govori o rečenici i o njezinim dijelovima, o ' slaganju i namještanju riječi u rečenici, u drugom se razdjelu govori o upotrebljavanju dijelova govora (vrsti riječi), a u t re¬ čem u o upotrebljavanju padeža i glagolskih oblika. Rečenica. O subjektu i predikatu. (Vidi na str. 1.) § 149. a) Subjekt je obično imenica ih zamje- nica; na pr. sunce grije zemlju; — ljudi svašta govore; — ja misbm; — tko viče? — to boli. b) Subjekt može biti i pridjev; na pr. mudri mudruju, ludi luduju; — sit gladnu ne vjeruje. O varno se mogu brojiti i primjeri, gdje za subjekt služi particip perfekta II. i pasivni par- ticip, koji oblici po svome značenju stoje vrlo blizu pridjevima; na pr. odrasli uče mlade; — žežen kašu hladi. c) Subjekt može biti i broj; na pr. dva trečega ne če- kaju; — jedan drobi, drugi kusa; — stotina je manja od hi- ljade. d) Subjekt može biti i prilog; na pr. malo me zapade; — mnogo je propalo. e) Infinitiv često služi za subjekt; na pr. lasno je iza grma strijeljati ; — neumivenim rukama jesti ne pogani čovjeka; — biti gradanin dubrovački držaše se za veliku stvar. 111 f) Svaka riječ može biti subjekt, kad se o njoj što iz- riče; na pr. i je veznik; — pred znači mjesto; — jao se viče u žalosti. g) I č i t a v a r e č e n i c a može se katkad upotrebiti kao su¬ bjekt, kad se o njoj što izriče; na pr. živio kralj! orilo se po gradu; — ruka raku pere narodna je poslovica. § 150. a) Kad je koja lična zamjenica subjekt, a na njoj nije sila govora, ima se izostaviti; na pr. mislim, — pitate (mjesto: ja mislim, — vi pitate). I riječ ljudi se izostavlja, kad se na pr. veli : kam, govore , pripovijedaju. — U tim primje- rima subjekt se razumijeva, ako i nije izrečen. b) Ima rečenica, u kojima upravo nema su¬ bjekta, t. j. ne može se reči, da se subjekt razumijeva, ali da nije izrečen. Ovamo osobito idu rečenice, u kojima je kakav bezlični (impersonalni) glagol, t. j. takav, od kojega se upo- trebljava ili uvijek ili u osobitim nekim značenjima samo 3. lice sing.; na pr. grmi, sviče, vedri se, unočalo se. — Ovamo idu i primjeri: ide se, govori se, misli se i slični. c) Buduči da subjekt od riječi, koje se sklanjaju, stoji u nominativu, zato za rečenice, u kojima nema nominativa ili onoga, što sloji mjesto njega (§ 149 d—g), treba reči da su bez pravoga subj ekta. Takove su rečenice: otkako je svi- jeta; — dok je meni na ramenu glave; — na svijetu ima zlih ljudi, ali ima i dobrih; — dokle traje sunca i mjeseca; — mo¬ jega je noža nestalo; — meni se drijema; — putnicima se hiti; — odlahnulo joj je; — bode ga u prsima; — boli me u duši; — prošlo je godinu dana. liilješka. Za genitive, dative i akuzative u tim i sličnim primjerima može se reči da su logički subjekti (t. j. subjekti po smislu). Pravi ili grama tički subjekti su oni, koji stoje u nominativu. § 151. a) Kao što se glagolu biti (jesam) poradi nepotpu- nos.l njegova značenja mora često dodati kakova imeniea ili pridjev (vidi na str. 21.), tako se upotrebljavaju i drugi neki glagoli nepotpuna značenja. Takovi su: ostaii, postati, črniti se, graditi se, stvor iti se, vidjeti se. Primjeri: Marko ostude siromašan; — Janko postade trgovac; — ovi se ljudi čine pobožni; — vi se gradite pravedni pred ljudima; — ja ču se stvoriti lijep konj; — koji se spolja v ide bijeli. b) U tim sada navedenim primjerima rečeni su glagoli samo dio predikata, a drugi su dio predikata imenice i pridjevi, koji 112 su glagolima dodati poradi nepotpunosti njihova značenja. To je dakle sasvim onako kao i u rečenicama na pr. konj je živo- tinja; — Rimljani bijahu hrabri. c) Kao što predikat u rečenicama sa sastavkom (kopulom) može stajati katkad u instrumentalu (na pr. Marko bijaše juna¬ kom), tako nalazimo katkad predikat, u instrumentalu i uz druge glagole nepotpuna značenja, na pr. Janko postade trgovcem; — ja ču se stvoriti lijepim konjem. Bilješka. I glagol biti fjesam) i oni pod a) navedeni mogu katkad sami, bez pomoči kakove imenice ili pridjeva izricati o subjektu Sto treba; na pr. danas jesmo, sjutra nijesmo; ■ — čim on to izreče, postade velika tišina; — ja odofa, a Živko ostade. § 152. a) Uz glagole nepolpuna značenja može u predikatu stajati ne samo kakova imenica ili pridjev, več takoder zamje- nica i broj; na pr. knjiga je moja; — i ja sam netko; — tri i tri je šest; — Milica je druga za mnom. b) Kad je u predikatu pridjev ili pridjevni broj ili pridjevna zamjenica (t. j. takav broj ili takva zamjenica, koji imaju sva tri roda), onda se predikat sa subjektom mora sl a g ati u rodu i u broju. c) U predikatu može stajati genitiv, koji pokazuje, čije jo što ili kakvo je što; na pr. vinograd je Ljutice Bogdana-, — Mirko je slaba zdravlja ; — naš je Rade srca junačlcoga. > d) U predikatu se može nalaziti svaki padež s kak vi m prij edlogom; na pr. sad sam ja na konju ; — crkva je na lijepu mjestu; — stolovi su od kamena; — Marko ostade u siromaštvu. e) U predikatu napokon mogu stajati različni priloži; na pr. planina je blizu; — car je daleko, a Bog je visoko-, — to mi je malo. § 153. a) Glagol biti (jšsam) često se u poslovicama izo- stavlja, a katkad i u običnom govoru; na pr. duga bolest gotova smrt; — mladost ludost; — nezvanu gostu mjesto za vratima; — svaka sila za vremena f — kamo ti brača? — neka radi, kako mu drago; — šteta, što ne možeš iči; — ako dočte, dobro. b) Katkad se i drugi glagoli izostavljaju, osobito u življem govoru; medu takove glagole idu oni, koji znače kakovo kre- tanje (na pr. iči, otiči ) ili govorenje, a i drugi gdjekoji. Pri- mjeri: onda on upravo k čaru (t. j. ode); — danas sjutra, do‘k i smrt za vrat (t. j. dode) ; — kad ja tamo (t. j. dodoh), ali ni- koga ne nadoh; — krsti vuka, a vuk u goru (t. j. bježi); — 113 pročitah mu pismo, a on ni riječi (t. j. ne reče)-, — ja njima (L j. rekoli ): „Pomozi Bog, ljudi!* a oni meni (t. j. rekoše, odgo- voriše ): „Bog pomogao, sinko!* — uzme nož te njime sama sebe usred srca (t. j. probode) ; — od zrna postane mačak pa vrapca za vrat (t. j. zgrabi ); — Turci se rasrde pa njih svu tro- jicu pod stražu (t. j. metna). e) Vrlo se fiesto izostavlja glagol u uzvikivanju; na pr. vatral — na noge! — s Bogom! — laku nofil — hvala! —ža- josna mu majka! — na Čast mu laž! d) Refieaice s izostavljenim glagolom zovu se eliptične. O dodaoima. (Vidi na str. 81 — 22 .) § 164. a) Dodaci (ili dopune), t.'j. objekt i atribut, u [raširenim rečenicama dodaju se subjektu ili predikatu ili i jednome i drugom; na pr. seljaci oru njiva ; — marljivi seljaci oru; — marljivi seljaei oru njiv u. U prvom primjeru dodatak je objekt, u drugome je atribut, a u trefiemu imamo i atribut i objekt. I dodaei mogu imati svoje dodatke; na pr. vrlo marljivi seljaei oru široka njivu. b) Za dodatke (dopune) služe različne rijefii: im e ni c e (na pr. dode mu jedinica kči), p r i d j e v i (na pr. življahu u matom selu), brojevi (na pr. to mu je deveta briga), zamje- nice (na pr. profiitaj ovu knjigu) i priloži (na pr. sutra de mi gosti dodi). c) Od glagolskih oblika služe za dodatke p a r t i c i p i i infin it iv; na pr. žeteoci žanju pjevajuči-, — došavši k meni Marko sve mi reče; — popesmo se na brdo obraslo jelama; — vratio sam ti pr očitana knjigu; — ufienici stadoše čitati. d) Objekt uz prelazne glagole u akuzativu (na pr. seljaei oru njivu) ili u genitivu (na pr. kupio sam vina ; — ne vidim pata) zove se bliži. Osim toga objekta ima i dalji objekt, koji stoji u genitivu ili u dativu ili u instrumentalu uz neke glagole; na pr. bojim se nesreče 5 — sin vjeruje ocu ; — Bog se brine sirotama. Dosta ima refienica, u kojima se nalazi bliži objekt pored daljega; na pr. oslobodi nas nesreče ; — dao sam iratu knjigu ; — Živko završi pismo ovim rfc’< a. Bilješka. Kad se naprosto kaže on.;kt, misli se bliži. T. M ar«tič: dramatik*. S 114 e) Vrlo često za dodatke služe padeži s prijedlozima; — na pr. izidoše iz grada; — dodite k meni; — uvenu vijenac od niža ; — ljubav prema narodu moramo hvaliti; — Luka kopa s Markom. § 155. a) Atribut može katkad biti imenica, na pr. desnica ruka, — jedinica kči, — siromaši ljudi. Da su riječi desnica , je- dinica, siromaši u tim primjerima atributi, to se vidi otud, što se‘mjesto njih mogu uzeti pridjevi te reči: desna ruka, •— jedina kči, — siromašni ljudi. b) Atribut se s riječju, kojoj je dodat, mora slagati u pa- dežu, broju i rodu. c) Apozicija može uza se imati svoj dodatak, jedan ili više njih; na pr. u ono je vrijeme vladao hrvatski kralj Zvo¬ nimir; — to je odredio blagorodni gospodin načelnik; — živio je u Zagrebu, glavnom gradu kraljevine Hrvatske; — mene starca, ovom poslu vješta, poslušajte; — Numa Pompilije, drugi kralj rimski , bijaše vrlo pobožan. d) Apozicija s riječju, kojoj je dodata, mora se slagati samo u padežu; au rodu i u broju slaže se samo ako je moguče; na pr. car Avgust, carica Katarina, — bog Jupiter, bo¬ ginja Minerva, — pjevač Marko, pjevačica Stana i t. d. Nije mo¬ guče slaganje u rodu i u broju, kad velimo na pr.: grad Atena, iz rijeke Dunava, u varoši Vinkoveima i t. d. e) Kad je apozicija složena od dvije riječi ili od više pa stoji iza onoga. čemu se dodaje, ona se rastavlja zarezom od ostalih dijelova rečenice. Izjavne, upitne i željne rečenice. § 156. a) Rečenice se po svome smislu dijele u troje; jedno su izjavne (diktivne), drugo su upitne (interogativne), a treče su željne (optativne). b) Izjavne su rečenice one, kojima se nešto izjavljuje ili izriče, što doista jest ili je moguče; na pr. zdravlje je naj veča bogatstvo; — ja bih to drukčije učinio. c) Upitne su rečenice one, kojima se što pita; na pr. tko je stvorio svijet? — jeste li tamo bili? d) Željne su rečenice one, kojima se izriče želja ili zapo- ; jed (jer zapovijed nije drugo do želja u jačem stepenu); na pr. živio napredak! — donesite mi vode. 115 Jesne i niječne rečenioe. § 157. Jesne (afirmativne) su rečenice one, kojima se iz- riče, da nešto jest; na pr. sunce danas grije; — što vidite? — slušaj Marka. Niječne (negativne) su rečenice one, kojima se izriče, da nešto nije; na pr. sunce danas ne grije; — što ne vidite? — ne slušaj Marka. Upravni i neupravni govor. (Vidi na str. 24.) § 158. a) U neupravnom (indirektnom) govoru upravlja se lice prema onome, koji navodi sadržaj čijega govorenja ili mišljenja, i tako se dogada, te je lice u upravnom (direktnom) i u neupravnom govoru sad isto, a sad različno. — Primjeri: upravni govor. 1. Cesto sam znao reči: „Ja se ne dam lako prevariti. 2. Marko tebi reče: „Ti si za¬ hvalna kči". 3. Učitelj reče za Stanka: „On je dobar učenik". 4. Još i danas mislim: „To je sreča za nas i naše prijatelje". 5. Luka često veli: „Ja se ne dam lako prevariti". G. Onda nam rekoste: „U vaš o j je kuči lijepo stanovati". 7. Svatko zame misli: „To je njegova zasluga". S. Učitelj reče za te: „On je dobar učenik". neupravni govor. 1. Često sam znao reči, da se ja ne dam lako prevariti. 2. Marko tebi reče, da si ti zahvalna kči. 3. Učitelj reče za Stanka da je on dobar učenik. 4. Još i danas mislim, da je to sreča za nas i naše prijatelje. 5. Luka često veli, da se on ne da lako prev...iti. 6. Onda nam rekoste, da je u našoj kuči lijepo stanovati. 7. Svatko za me misli da je to moja zasluga. 8. Učitelj reče za te da si ti dobar učenik. b) Kao što je razlika medu upravnim i neupravnim go¬ vorom, tako ima razlika i medu upravnim i neupravnim pita- njima. Upravno je pitanje onda, kad se nečije pitanje na¬ vodi onako, kako je izrečeno; a neupravno je pitanje onda, kad se nečije pitanje navodi u obliku zavisne rečenice. Za isto¬ vetnost ili različnost lica u upravnom i u neupravnom pitanju vrijedi ono isto, što je o toj stvari rečeno za upravni i neupravni govor. Primjeri: I upravno pitanje. 1. Pitam te: »Hočeš lii ti doči?* 2. Želimo znati: „Što su oni učinili P* 3. Pitala me Milica: „Mogu li ja to naučiti?” 4. Pita ju nas ljudi: „Gdje je vaša domovina?* neup ravno pitanje. 1. Pitam te, hočeš li i ti doči. 2. Želimo znati, što su oni učinili. 3. Pitala me Milica, može li ona to naučiti. 4. Pitaju nas ljudi, gdje je naša domovina. U prva dva primjera nema nikakve razlike medu upravnim i medu neupravnim pitanjem u samim riječima, ali je razlika u izgovoru, jer se upravno pitanje izgovara s nekim o so bit im upitnim glasom, kojega u neupravnim pitanjima nema, več se ta pitanja izgovaraju kao obične izjavne (diktivne) reCenice; osim toga je ispred upravnoga pitanja dulji odmor u govoru negoli ispred neupravnog. c) Ispred upravnoga i govora i pitanja stoji dvotočje, ako su pred jednim i pred drugim riječi, kojima se taj govor ili to pitanje popračuje, na pr. opominjite se riječi, koju vam rekoh: „Nije sluga veči od gospodara svojega*. — Milica me upita: „Hoču li ja to ikad moči naučiti?* d) Ako su riječi kojima se upravni govor ili pitanje popra¬ čuje, uklopljene, onda pred njimaiza nj ima stoji zarez, na pr. „Nije sluga*, ja vam to več rekoh, „veči od gospodara svojega*. — „IIoču li ja io“, upita me Milica, „ikad moči naučiti ?“. e) Ako su riječi, kojima se upravni govor ili pitanje popra¬ čuje, iz a toga govora ili pitanja, ond.i iza upravnoga govora stoji zarez, a iza upravnoga pitanja upitn.ik, na pr. „Nije sluga veči od gospodara svojega*, ja vam to več davno rekoh. „Hoču li ja to ikad moči naučiti?* pitala me Milica. f) Upravni se govor i upravno pitanje označuju i sprijeda i straga navodnicima (t. j. znacima „ i “). g) Ispred neupravnoga i govora i pitanja piše se zarez, ako su sprijeda riječi, kojima se taj govor i to pitanje popračuje. Nepotpune rečenice. § 159. Gesto je koja rečenica nepotpuna ili krnja, t. j. u njoj nije štogod izrečeno, što se lako razumije iz pre- dašnje rečenice. Primjeri: mnogo sam se i danas trudio, pa opet 117 bez ikakve koristi (t. j. trudio sam se ); — mi smo jučer bili u školi, a vi nijeste (t. j. jučer bili u školi ); — ona bi znala lijepo pripovijedati, da hoče (t. j. pripovjedati ); — kad su svi stali pla¬ kati, i ja sam (t. j. siao plakati). b) Nepotpune su rečenice Cesto u odgovorima, kad se iz pitanja razumije, šta je izostavljeno. Kad koga pitamo: „Jesi li pročitao ovu knjigu?“, on može odgovoriti samo: jesam ili samo nijesam, jer se iz pitanja razumiju riječi: pročitao ovu knjigu. —• Tako i na pitanje ,Tko je donie tu čašu?“ može se odgovoriti samo na pr. ja ili samo Stanko , jer se sve drugo razumije iz pitanja. c) Osobita vrsta nepotpunih rečenica je onda, kad se u sklopu više rečenica izostavi koja takova, koja se iz ostaloga lako razumije. Primjeri: ako trošim, za svoje novce trošim, a ti oko misliš, da ja nemam novaca (t. j. reci mi), po što češ mi prodati svoj grad ? — kad su Turci Culi, da je Miloš u Biogradu (t. j. tako im je bilo), kao da ih je sunce ogrjalo; — seljaci neka ostanu ovdje, pa kako se pogodimo m njima (t. j. tako če biti); — oni se prepadoše, a zmaj več (t. j. bješe blizu) da ih stigne. Bllješka 1. Buduči da se uz pitanje Jcamo deš? kamo putujeS? u narodu obično dodaje: ako BSg da, zato se Cesto samo ta pogodbena rečenica (kao TaŽnija) veli, a simo se pitanje ne izriCe, jer se samo sobom razumije. Tako se govori: ako Bog da, Stojane? (t. j. kamo idti, Stoj***, ako Bog da?); — ako Bog da ste zaputili? (t. j. kamo ste eaputili, ako Bog da?). Bllješka 2. Nepotpune ili krnje rečenice ne treba mijeSati s eliptičnima, o kojima se govori u § 158. Složene rečenioe. § 160. a) Kad je u složenoj rečenioi osim glavne još samo jedna, onda se to zove prosto složena rečenica; a kad su osim glavne još dvije rečenioe ili više njih, onda je to mnogo- struko složena rečenica. b) Prosto složena rečenica je u ovira primjerima: san je lata, a Bog je istina; — kad nije mačke u kuči, miši su gospo¬ dari; — trla baba lan, da joj prode dan. c) Primjeri mnogostro jsukožene rečenice: bila je nekaka djevojka, koja nije rodena od majke, nego su ju načinile vile od snijega; — kad careva hči odrasle , jedrn veče eamoli oca svoga, da joj dopusti Liči s bračom u šetnju, i otac joj dopusti: — kad 118 Marico Kraljevič u nekakih kiridžija vidi šareno gubavo ždrijebe » učini mu se, da če od njega dobar leonj biti, i uzme ga za rep, da omahne njime oho sebe, kao što je ostale leonje oglčdao, ali ono se ne dadne ni s mjesta pomadi. d) Rečenice, kakve su u primjerima pod b) i pod c) mogu se zvati rečenični sklop, a sveža od nanizanih rečenica (vidi na str. 24.) može se zvati rečenični niz. Uklopljene rečenice. § 161. a) Uklopljena se rečenica zove onakova, koja. stoji medu dijelovima druge koje rečenice. Primjeri: ova bi njiva, kad bi je gospodar ujezi n bolje obradivao, vrijedila još mnogo više; — onda bjegunci, da bi im lakše bilo bježati, zbace sa sebe kabanice i oružje; — nato se svi oni ljudi, hoji su bili u kuči, razbježe na sve strane; — susjedi mu stadoše prijetiti, da če oni, ako se ne smiri, udariti na nj. b) Ponajviše se uklapaju z a v i s n e rečenice, sasma rijetko glavne i usporedne, kao što je u primjerima: mnogi su ljudi, svi to dobro znamo, nezahvalni svojim dobrotvorima; — i najsitnije pogrješke, a hrupnih i nema, popravljene su na kraju knjige; — tvoja pokojna majka— bila joj zemljica laka! —vrlo me je milovala. § 162. a) Cesto se po dvije ili po tri rečenice uk! a~ paju jedna do druge; u tom je dogadaju* bar jedna od uklopljenih rečenica zavisna. Primjeri: Jankovič je Stojan, kad ga je našao lički Mustaj-beg, gdje spava pod jelom, osim kape bio odjeven upravo kao današnji Rišnjani; — i tako oni, premda su bili poslije Miloša najbogatiji knezovi, a Miloš ih je pa,zio kao 8voju braču i poštovao ih večma od svoje brače, naume da se po- bune protiv Miloša; — gnijezdo Nemanjina plemena, odakle se najprije javljalo otimanje o prijesto, i gdje je živjelo silno vlaste- ostvo, koje najviše mogaše u državnim poslovimo, bi uništeno. Bilješka. Katkad se u pisaea nalazo i po četiri uklopljene rečenice ili Još vise njih jedna do druge, ali toga se treba čuvati, jer može nastati teškoča za razumijevanje. b) U uklopljenu rečenicu može druga koja biti uklopljena, na pr. Dobročani, za koje se, kao što je i prije kazato, pripovijeda, da su se saselili s Cetinja, na ovalom mjestima ne izgovaraju nikako samoglasno slovo^ c) I to se dogada, da su u koju rcčenicu na dva različna mjesta uklopljene druge rečenice, na pr. blizu crkve ima nekoliko velikih grobnih kamenova, za koje mi ondaSnji seljaci, koji su svi Tcrščani, na moje pitanje, kakvo je ono kamenje, odgovoriše, da je starovjersko. d) Uklopljene rečenice imaju pred sobom i za sobom zarez; ali ako je uklopljeria rečenica glavna ili usporedna, može se mjesto zareza uzeti stanka (t. j. znak —) i pred njom i za^njom. Usporedno ili nezavisno složene rečenice. (Vidi na str. 22—23.) § 163. a) Usporedne rečenice mogu biti: sastavne (kopu- lativne), suprotne (adversativne), rastavne (disjunktivne), zaključne (konkluzivne), iz u zet ne (ekskluzivne), a vežu ih sa glavnima istoimeni veznici, t. j. sastavni, suprotni i t. d. b) Sastavnim veznicima i, pa, te (primjere vidi na str. 23) može se dodati niti, koji ima niječno značenje; na pr. to nije nikakav posao, niti češ tako što zaslužiti; — ja sam, gospodine star, niti mi treba kuča. § 164. a) Suprotni m veznicima a, Sli, nego, več (pri¬ mjere vidi na str. 23) dodajemo još veznike: ipalc, li, no, 'opit, pa (pak), samo. Primjeri: mnogo su se mučili oko toga posla, ipalc nijesu ništa mogli učiniti; — gdje mu je oružje, gdje li mu je konj? — lijep je gledati, no kakav je mirisati? — dugo sam učio, opet ne znam jesam li naučio; — evo dva dana, kako se s aždajom bori, pa mu ništa ne naudi; — ja sam carica, pak nemam toga; — častit čemo se i veseliti, samo najprije Idi, da doneseš trave za konje. b) Veznici pa i opet mogu se pojačenja radi združiti: prodat čemo makar za groš, pa smo opet na dobitku. c) Suprotni veznici a, pa mogu se združiti sa sastavnim i, te nastaje suprotno-sastavna sveža a i, pa i: stane konja hraniti i timariti, te za mjesec dana opravi se konj kao kakva ptica, a i onako je bio krilat i zmajevit; — počne kazivati, štogod tko čini u svijetu, pa i Sto kraljevi misle. d) Mjesto samoga a upotrebljava se dosta česio a to ili a ono, kad se hoče da naznači što n en a dano: podiže oči svoje i pogleda, a to čovjek stoji prema njemu s golim mačem u ruci? — ja pravim držalicu, a ono se načini kijak. § 165. Rastavni veznik Ili i zaključni dSkle potvrdeni su svaki po jednim primjerom na str. 23. — Izuzetni su veznici: 120 nbjo, s&nio (samo št o), tek što. Prirajeri: nista drugo nijesu jučei radili, nego su se cio dan prepirali; — uzeše mu sve, samo mu ostaviše štap i praznu torbu; — taj zanat znadu i seljaci, samo što nemaju svi alata; — ne du mu ništa drugo učiniti, tek što du ga ozbiljno opomenuti. Bilješka. Katkad se kao izuzetni veznici upotrebljavaju prijedlozi do< osim-, vidi u § 248 a. § 166. a) Gesto se dogada, da usporedni veznici i, te, pa, ili vežu samo riječi, a ne rečen ice; tako i veznici ni, niti. Pri- mjerima na str.24. dodaju se još ovi: bio je velik i jak; — idi te uzmi; — mnoga su carstva bila pa propala; — danas nijesam još vidio brata ni sestru; — ne idi k njima niti im reci; — ju- goslavenska akademija izdaje na svijet rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. b) Kad navedeni veznici vežu samo riječi, onda pred njima ne stoji zarez. Ali pred suprotni veznik a mede se zarez i onda, kad veže samo riječi, na pr. bio je malen, a jak; — živjeli su siromašno, a zadovoljno. c) Veznici i, ni Šesto imaju službu, da jače istaknu koju riječ u reoenici, na pr. i ja sam bio mlad; — ni neznabožac ne bi to uSinio. Ovakovo i, ni može stajati i na drugom kojem ^najesta u rečenici, ali bez zareza ispred sebe, na pr. slušajudi njezinu tugu i kamen bi se rasplakao; — ljepše kude nema ni u Zagrebu. / Zavisno složene rečenioe. (Vidi na str. 22—23.) § 167. a) Zavisne rečenice mogu biti: namjerne (fi¬ nalne), vremenske (temporalne), načinske ili poredbene (modalne), izrične (deklarativne), uzročne (kauzalne), poslje- dične (konsekutivne), pogodbene (hipotetične), dopusne (koncesivne), a vežu ih sa glavnima istoimeni veznici, t. j. na- mjerni, vremenski it. d. b) Medu zavisne rečenice idu takoder odnosne (rela¬ tivne) rečenice, koje se počinju s odnosnim zamjenicama (tJco, što, hoji, čiji, kakav, kolik) ili s odnosnim prilozima mjesnoga značenja (gdje, katm, kuda, otkud). c) Medu zavisne rečenice idu takoder one, koje sadrža- vaju neupravna pitanja (§ 15Sb). 121 Namjeme rečenioe. § 168. a) Za izricanje namjere služe veznici: da, Ma, kako, li, neka. Najobičniji je namjerni veznik da, koji u torne svojem značenju stoji s prezentom i s kondicionalom. Primjeri: nijesam ja ovamo došla, da s vama dangubim; — da biste to bolje razumjeli, spomenut du još nešto; — došao sam k tebi, da bih te nešto upitao. b) Mjesto namjernoga da govori se i eda, koji se veznik slaže s kondicionalom, na pr. privuče se polagano pod prozor, eda bi što čuo; — hajde da udarimo na nj, eda bismo ga kako satrli. c) Namjerni je veznik i kako, koji se u torne značenju slaže s futurom i s kondicionalom, na pr. naumi da se združi s aždajom, kako de više zla činili; — dakone su postavili apo¬ stoli za službu vjernima, kako bi se starješine mogle starati samo za propovijedanje. d) Namjerni veznik li nalazi se samo u niječnim reče- nicama, te se slaže samo s futurom i s kondicionalom, na pr. idi i pitaj strica, ne deš li od njega saznati; — pode u lov, ne bi li i bradu našao. e) Namjerno neka (nek) imamo u primjerima: molit demo Boga istinoga, 'nek nam dade ključe od nebesa; — daj me, majko, na daleko, neka ti se rodom hvalim; — potkuj i mene mladi junače, neka bih konjem u goru utekla. Vremenske rečenioe. § 169. a) Veznici su vremena: čim, ddk (dčkle), istom, kdda (kad), kako, pošto, tek. — Veznik čim uzima se,, kad se hode da naznači, da se iza onoga, što se veli u zavisnoj reče- nici, dogada odmah ono, što se veli u glavnoj, na pr. čim k njima dodoh, oni prestadoše govoriti. b) Veznik dok (dokle) upotrebljava se, kad se hode da na- f znači, da se ono, što se veli u glavnoj rečenici, dogada do onoga, što se veli u zavisnoj, na pr. budi u ovoj sobi, dok se vrat im iz crkve; — možeš jesti grožda po volji, dok se nasitiš; — ode pravo preko Bosne slavne, dokle stiže Drini valovitoj. c) Kad veznik dok (dokle) ima pomenuto značenje, onda rečenica, u kojoj on stoji, može bez promjene značenja biti i jesna i niječna, ako je glavna rečenica jesna. Zato bi u 122 navedena tri primjera moglo biti i ovako: —-dok se ne vratim, — — — dok se ne nasitiš, — — — dokle ne stiže. Ako ti je glavna rečenica niječna, onda je i rečenica s veznikom dok {<' Ide) niječna, na pr. nikom ne kazujte, dole sin čovječji iz mrtvijeh ne ustane; — odande ga n jutru ne puštaju, dok ne ruča; — ne če se vratiti k meni, dolde ne sviši sve, što sam htio. d) Veznik dok {dokle) upotrebljava se i onda, kad se hoče * da naznači, da ono, što se veli u glavnoj reCeniei, traje tako dugo kao ono, što se veli n zavisnoj, na pr. ime ti se svuda spominjalo, dok je sunca i dok je mjeseca; — dok duban nije bio poznat, živjelo se lijepo i bez njega; — dokle su brača živjela u ljubavi i slozi, dobro im je bilo. e) Katkad može dok isto značiti što čim: dok satrše kopija bojna, pote- goSe buzdovane; — vješt čovjek svakoga od njih, dok progovori, može poznati, iz koga je mjesta. f) Veznik istom može se uzimati i u značenju, što ga ima veznik čim , i u značenju, što ga ima veznik kada, na pr. istom kneže naredio vojsku, na Kosovo udariše Turci; — istom čare u besjedi bješe, Miloš ide, a lculaša vodi. § 170. a) Veznik se kada {kad) uzima u tri slučaja: 1. njim se naznačuje, da se ono, što se veli u zavisnoj i u glavnoj reče- nici, dogada u isto v rijem e, na pr. kad čovjek Ione, i za slamku se hvata; — 2. naznačuje se, da se ono, što se veli u zavisnoj rečenici, dogada prije onoga, što se veli u glavnoj, na pr. pohodit ču vas, kad se vratim s puta; — 3. naznačuje se, da se ono, što se veli u zavisnoj rečenici, dogada p o s 1 i j e onoga, što se veli u glavnoj, na pr. kad je sunce ogranulo, mi smo več bili otputovali. b) Veznik kako znači isto što čim, na pr. kako djevojka račak postavi, Medvjedovič se odmah rukom hvali, da jede; ■— kako ti kažem, odmah ču umrijeti. Ispred kako može stajati prijedlog od, te opkako znači, da se ono, što izriče glavna reče¬ nica, dogada od o-noga vremena, koje se izriče u za¬ visnoj, na pr. otkako o vaj grad stoji, još ovake lade pred njim nije bilo. Ali često i samo kako znači ono, što otkako: evo ima četiri godine, kako s tobom, čare, vojujemo. c) Veznik pošto uzima se, kad se hoče da naznači, da se ono, što se veli u zavisnoj rečenici, dogada prije onoga, što se veli u glavnoj, na pr. pošto kaluder vidje, šta se dogodilo, ukloni se za jedno drvo; — večerat čemo, pošto svršimo ovaj posao. 123 Bilješka. Veznik pošto nije dobro upotrebljavati u uz ročno m značenju, na pr. pošto nitko o torne ne sumnja, možemo i mi držati to za istinu Ta treba uzeti uzročni veznik jer ili buduči da. d) Veznik tek (teke, tek što) znači isto što čim, na pr. tek Milana taknuh, on se probudi; — teke ispi onu času, počne amo lamo tumarati; — tek što uljeze u kudu, djeca skoče oko njega. e) Medu vremenske veznike može se stavljati prije nego, na pr. ustat ču prije nego dan svane; — prije nego te upitam, nemoj odgovarati. Upravo je tu veznik samo nego, a prije je prilog pa tek oboje zajedno ima značenje vre- menskog veznika. § 171. Kad glavna rečenica stoji iza zavisne vremenske, onda često u glavnoj stoji kakova riječ, koja odgovara vremenskom vezniku zavisne rečenice. Te su riječi osobito ove: a, a to, a ono, ali, tada, onda. Primjeri: kad pogibe vojvoda Momčilo, a gradu se o tvori še vrata; — kako paunice odlete, a carev se sin probudi; — tek što ona to reče, a buzdovan zauji više kuče; — dok su oni još to govorili, a to se pomole kola i konji; — kad se vrati kuči, a to se onaj kamen pretvorio u zlato; — glas do neba, a kad dobro pogledaš, a ono mučak; — istom oni tako besjedabu, al' eto ti sluge Milutina; — tek počnu jesti, at' eto ti pijetla; — dokle bješe vojevoda Mirko, bješe tada mnogo vojevoda; — kada gospodar izide iz crkve, tada mu reče njegov sluga; — kad Ijeti nema dugo kiše, onda presabnu mnogi potoči; — pošto je tako ne¬ koliko dana jednako radio, onda mu brača počnu zlobiti. Naeinske (poredbene) rečenice. § 172. a) Za izricanje načina ili poredenja služe vez¬ nici kako (kdo, kdo što), nego (negoli, nego što), što. — Primjeri za veznike kako i kao što: neka svatko radi, kako misli, da je najbolje; — reči ču ti, kako sam čuo od svoga oca; — narod prije 500 godina nije govorio, kao što mi danas govorimo; — al’ je Markov soko jogunica, kao što je i njegov gospodar. b) Riječca kao veže rečenice samo u sveži s veznicima kad, da, na pr. govorio je bez smisla, kao kad čovjek bunca u bo¬ lesti; — srdili su se na me, kao da sam im ja kriv. Mjesto kao da govori se lcanda: namrštio se, kanda če mu kiša iz čela uda¬ riti. — Inače 7cao veže samo riječi, i onda se ne piše pred njim zarez, na pr. tko je junak kao Marko Kraljevič? Bilješka. Mjesto lcao, kad veže samo riječi, nije dobro uzeti kao što, koje se upotrebljava samo za vezanje rečenica. Pogrješno bi dakle bilo: hladno kao što led; — tko je junak kao što Marko Kraljevič? § 173. a) Riječ nego kao veznik načina govori se iza kom- parativa i iza riječi drugi, drukčiji, pije, voljeti. Primjeri: više um zamisli, nego more ponese; — radili su druge poslove, nego 124 im je zapovjedeno; — ovo su drukčiji ljudi, nego su oni, s kojima smo se jučer sastali; — prije ču doči, nego se nadaš; — volio je ostati u siromaštvu, nego da od takovih ljudi prima darove. Biiješka. U združenim riječma prije nego (vidi § 170e) riječ je nego upravo poredbeni veznik, a vremensko značenje je izislo iz priloga prije. b) Ovaj veznik cesto veže i same riječi u rečenici, na pr. nadu djevojku više mrtvu nego živu. U tom dogadaju ne stoji zarez ispred nego. Biiješka. Mjesto nego, kad veže samo riječi, može se upotrebljavati i Vi: bolje se poSte.no skriti no sramotno prikazati; — volimo te no svu naSu •arevinu. c) Mjesto nego upotrebljava se i negoli, nego što, ovo drugo samo onda, kad se veže rečenica s rečenicom. Primjeri: ti si to ljepše izradio, negoli sam se ja nadao; — tako narodu opet postane miliji rat negoli taki mir; — taj če sad još više znati, nego što je do sad znao. d) Riječca što u značenju veznika kako govori se samo ispred komparativa i superlativa u primjerima, kao što su ovi: sedla konja, što ga ljepše može; — bježi natrag, što brže možeš; — ©buče se, što najljepše mogaše. — U tim primjerima veže ito rečenicu s rečenicom, ali može vezati i samo riječi, na pr. dodi što brže. Pred takovim što ne piše se zarez. Biiješka. Mjesto što, kad služi za izricanje načina, govore gdjekoji čim, aa pr. dodi čim brže. Ali je bolje što. -- Tako nija dobro ni: tim btže iti im vise, nego treba; to brže, to vlSe (prema: što brže, Sto više). § 1?4. Medu načinske rečenice broje se i one, koje se počinju s vezni- eima httnoli, a kamoli, a nekmoli, a upotrebljavaju se, kad se Stogod uzima u mnogo vedem ili u mnogo manjem stepenu, nego li je ono, Sto se kaže u gUtvnoj rečenici. Primjeri: sila otme zemlju i gradove, kamol' meni konja otet ne d«; — nije dobro ni koga mnogo blagosiljaju, a Jcamoli koga kunu; — ne feih ga htio ni za slugu, .a nekmoli za gospodara; — dosadio studenu kamenu, a nekmoli carn Sulejmanu. Izrične rečenice. § 175. a) Izrične su rečenice one, kojima se izriče što o takvima glavnima, u kojima je glagol govorenja ili miš¬ ljenja ili Osje Čanja, na pr. govoriti, misliti , slušati , videti, enoti , vjerovati, sječati se, zaboravljati. Najobičniji je izrični veznik da; manje se upotrebljavaju veznici ?, gdji, Ic&ko. Primjeri za ova tri veznika: zbori mlada, e ih doma nema; — bi li rekao, 126 e sam ženska glava P — tu se odmah jadu osjetila, gdje je umr’o nejačak Jovane; — na um pade begu Radul-begu, gdje če njega kralju prevariti; — pripovijeda se, lcako je nekakav car pitao, koje je zlo največe; — tužio se netko, kako jesti ne može. b) Medu izričnim rečenicama jedne se zovu s u b j e k t n e, t. j. koje prema glavnoj stoje kao subjekt prema predikatu; druge se zovu objektne, a to su onakove, koje prema glavnoj stoje kao objekt prema predikatu. Subjektne su izrične reče- nice na pr. govori se, da je Marko bio vrlo jak; — misli se, da je ordje stajao nekad veliki grad. — Objektne su rečenice u primjerima: ljudi govore, da je Marko bio vilo jak; — narod misli, da je ovdje stajao nekad veliki grad. Bilješka. Ako izrična refienica moie odgovarati na nominativno što, onda je ona subjektna (jer je nominativ padež subjekta); ako li izrifina refie- nica može odgovarati na akuzativno što, onda je objektna (jer je akuzativ padež objekta). Kad na pr. velimo: .Govori se, da je Marko jak“, tu se mote pitati:.,6'to se govori? 6 A kad se veli: »Ljudi govore, da je Marko jak‘, tu se može pitati: „Što ljudi govore?* e) Costa fiesto u glavnoj reienici stoji koja rijefi upravo uzeta is lirične, na pr. ta Marka Kraljeviča zna se da je živio u vrijeme kneza Lazara (t. j. zna se, da je Marico Kraljevič živio u vrijeme kneza Lazara); — o toj knjiži mnogi misle da ju je težko raiumjeti (t, j. mnogi misle, da je tu fojigu težko raiumjeti). U tom dogadaju ne piše se zarez ispred da. d) Osobita vrsta izričnih refienica jesu objasnidbene (eksplikativne); to su onakove, kojima se objašnjava kakova imenica ili pridjev ili prilog ili glagol glavne refienice. I medu objasnidbenim refienicama jedne su subjektne, a druge su objektne. Subjektne su na pr. može biti, da ste i vi fiuli; — treba, da to sav narod dozna; — bolje je, da ostanete kod kuče; — nijesmo voljni, da i to izgubimo; — vrijeme je, da i na to mislimo. Objektne su: ovo znači da fie skoro dofii Luka; — dofiekao sam, da me i to zlo bije; — cer dopusti^ da može svatko dolaziti; — dao Bog, da se zdravo vratiš; — nadam se, dat čete ozdraviti. Uzročae rečenice. § 176. a) Za izricanje uzroka služe veznici: buduči da , da, gdje, jer, kdda, Mko, šib, tedšio. — Primjeri: buduči da ga nijesam još poznavao, sve sam mu vjerovao; — hvali Boga, da sam se ja tamo desio; — stane se čuditi, gdje čobanin dolazi kuči svako veče; — žali Šarac tebe gospodam, jer čete se brzo rastanuti; — blago tebi, kad imaš dva veselja! — kako ovaca ne držim, pasa ne čuvam; — ja ču tebe učiniti čestita, što si me izbavio; — ne mogu ti to reči, tašio ni sam pravo ne znam. Bilješka. Rijetko se upotrebljavaju uzrofini veznici bo (ne dolazi nikad na pofietku rečenice) i e. Primjeri. platit fiu vam sjutra, danas bo još nemam novaca; — car hofiaše pogubiti ljubu, e mu ljuba mnogo sakrivila. — Mjesto jer govori se katkad jerbo. b) U gla.vnoj rečenici stoji fiesto kakva rijefi, koja odgovara uzrofinom vezniku zavisne refienice. Te su rijefii ove: tako, to, zato. Primjeri: budufii da je on jelo gotovio, tako jednom skuha kupus bez mesa; — kad je tako, to fiemo mi ufiiniti da on ostane; — kako se izmedu Turaka i Rusa opet rat »tvori, to i ovi poslanici ostanu u zalozij — budufii da nije dobro vidjela, zato nije mogla odmah da profiita; — zato ste nastradali, jer nijeste mene slušali; — mi vam zato ne možemo ništa refii, zašto ni sami nijesmo ništa fiuli. Posljedične rečenice. § 177. a) Za izricanje posljedice služe veznici da, te. Primjeri; čitav dan sam kopao, da su me pred veče ruke bo- Ijele; — možeš li s ve to izračunati, da se ne pometeš? -i- vi ste najviše učinili, te sam ja postao čovjek. b) Prema posljedifinom vezniku da stoji vrlo fiesto u glavnoj rečenici prilog tako: ovo se čudo razglasi po svijetu tako, da je na hiljade prosaca dolazilo; — tako je strašno vikao, da se i ovamo fiulo. Pog-odbene rečenice. § 178. a) Za izricanje pogodbe služe veznici: dko, da, Mda, li. — Pogodbene rečenice mogu biti trojake: jedne su stvarne (ili realne), te su one, kojima se izriče nešto stvarno; drugo su mogu če (ili poten-ijalne), t. j. onakove, kojima se izriče nešto moguče; treče su nestvarne (ili irealne), t. j. kojima se izriče nešto nemogoče i protivno onome, što doista jest ili što doista nije. b) Za st var n e pogodbe služe veznici ako, Jcada , l'r, u po- godbenoj rečenici stoji indikativ, a u glavnoj indikativ ili impe¬ rativ. Primjeri: alco siijepac slijepca vodi, obadva če u jamu pasti; — ako laže koza, ne laže rog; — ako sam pogriješio, ja sam se i pokajao; — pomozi, ako si mi prijatelj; —• kad ti to sve dobro znaš, zašto šutiš? — kad to bogatiji ljudi nijesu mogli kdpiti, kako ču ja moči? — misliš li me mrtva požaliti, požali me, dok sam u životu. e) Za moguče pogodbe služi cbično veznik ako u savezu s kondicionalom; u glavnoj rečenici je indikativ ili kondicional. Primjeri: ako bi se zametnula kavga, teško onom, tlco je blizu 127 Marka; — ako Diii te a pjesmu pjevala, pjesma ide od usta do usta, pa če doči u pogana usta; — ti bi zlo učinio, ako bi danas bio lakom. Bitješka. Rijetko se za ovakove pogodbe uzimaju veznici da, liada. Pri¬ mjeri : da koje od vas upadne vreteno u tu jamu, one bi se mati odmah pre¬ tvorila u kravu; — bilo bi mi vrlo milo, tod, bi mi još tko poslao pjesama. d) Za nestvarne pogodbe služi veznik da obično u savezu s indikativom, rijetko u savezu s kondicionalom; za takve po¬ godbe služi i veznik leada u savezu s kondicionalom; u glavnoj je rečenici kondicional. Primjeri: da su ti ljudi pametni, oni bi drukčije radili; — da nije sirota, ne bi sunce grijalo; — jučer bih kupio konja, da -feam imao novaca; — da bi se oni toga opomenuii, imali bi vrijeme, da se vrate; — kad biste znali mene, znaH biste i oca mojega; — kad bi svi ljudi uvijek bili zdravi, ne bi trebalo lijefinika. Bilješka. U tim primjerima pogodbene rečenice znače, da je protivno istina; kad se kaže na pr. u prvom primjeru: „da su ti ljudi pametni" ili u drugom: ,da nije sirota", to ziiači: ti ljudi doista nijesu pametni i: sirota doista ima d e. § 171). U glavnoj rečenici, kad stoji iza pogodbene, Cesto se nalazi kakva riječ, koja odgovara pogodbenom vezniku zavisne rečenice. Te su riječi: a, onda, tada, to. Primjeri: ako ne možemo kako hočemo, a mi čemo kako možemo; — ako možež tu bukvu iščupati iz zemlje, onda ču te pustiti; — da su pjesmc ove preštampane vjerno, onda ja to ne bih ni spominjao; — kad bih ja ljudma ugadao, onda ne bih bio sluga Hristov; — ako te zapita ovaj narod, tada' mu reci; — da su stajali u mom viječu, tada bi kazivali moje riječi narodu; — ako tako bude, to smo mi propali. Dopusne rečenice. \ § ISO. a) Dopusne su rečenice po svojem značenju dvojake; jednima se nešto dopušta,., što doista jest, a drugima se do- pušta nešto moguče. — Za prve rečenice služe dopusni veznici; dko i , i ako, premda ; a za druge rečenice služe dopusni veznici; ako, da, dd i, 'i da, mdkar, md. b) Primjeri: žao mi je djeteta, ako je i črno; — i ako sam bio u tamnici, dosta si me vinom napojio; — mnogi se ljudi izopače, premda su imali u mladosti dobre roditelje i učitelje; — idem onamo, ako se baš ne ču vratiti; — tko prosi, da krunu nosi, valja mu dati; — štogod zaišteš u mene, dat ču ti, da bi bilo i po carstva moga; — ne bih ja to učinila, i da odmah poginem; — kaže, da če to učiniti, makar glavu izgubio; — čekat ču, makar bilo tri dana; --- ma šta bilo, otiči ču. 128 Bllješka. Mjesto premda nije . dobro uzimati prem n j akoprem. c) Katkad se dopusni veznici ako i, mokar , premda upotreb- Ijavaju za vezanje riječl (a ne rečenica), i onda se pred njima ne } iSe zarez. Primjeri: ljubljaše više mladega ako i nepokor- noga sina; — prodat ču mokar za groš; — odmetnuše se od svoga kralja premda zakonitoga. § 181. U glavnoj refienici, kad stoji iza dopusne, često se naiazi kakova riječ, koja odgovara veznikii zavisne rečenice. Te su riječi: ali, ipak, opet. Primjeri: ako je Hristos i u grob sišao, ali je razbio šilu pakla; — i ako je moj mali gradac, ali sam ja u njemu dizdarac; — ako i nijesi zaslužio, ipak ču ti dati; — ako je i najgore dijete, opet je roditeljima milo; — premda je bio opak, opet pomisli, hoče li dati svoju dušu. Odnosne rečenice. § 182. Odnosne se zamjenice moraju s riječju, na koju se odnose, islagati u rodu i u broju, a padež im se upravlja prema smislu. Primjeri: koga se treba boj ati, onoga nemoj srditi; — učinio je ono, čega bi se drugi stidio; — u narodu našem ima mnogo ljudi, koji ne znaju citati ni pisati; — to su mi ka- zivale žene, koje si jučer vidio; — u šumama raste cviječe, kakvoga nema po vrtovima; — Sokrat se odlikovao tolikom mudrosti, kolikom se nije odlikovao nijedan Grk prije njega. b) Medu odnosne rečenice idu i one, koje imaju kakav odnosni prilog mjesnoga značenja, na pr. brača če se nastaniti, gdje ih bude volja; — idemo, kamo nas dužnost zove; — kud je voda prije tekla, opet če teči; — otkud sam se nadao suncu, odonud me led bije. c) Uklopljenim odnosnim rečenicama možemo se često ukloniti tako, da odnosnu rečenicu metnemo pred glavnu. Tako na pr. mjesto da rečemo: ,Učenici, koji u školi poze i marljivo uče, ne boje se loše svjedodžbe*, možemo i ovako reči: „ Koji učenici u školi poze i marljivo uče, ne boje se loše svjedodžbe", pa to je gotovo Ijepše i bolje negoli ono s uklopljenom reče- mcom. Takav je i ovaj primjer: koji se spisatel/ plaši kritike , neka ne uzima pera u ruke (mjesto: spisatelj, koji se plaši kri¬ tike, neka ne uzima pera u ruke). d) Ako se ovim načinom izgubi u glavnoj rečenici koji padež, on se naknadava istim padežom zamjenice trečega lica. Mjesto da rečenih : „Ruku, koja može podeči, valja cjelivati* mo¬ žemo reči (gotovo Ijepše i bolje): ,Koja ruka može posječi, valja je cjelivati*. Drugi su primjeri: koji čovkk ena pedeset narodnih I 129 pjesama , njemu je lasno novu pjesmu sp; e vati; — hoji seljaci ne če raditi bučne i poljske pošlo ve, njima nema pomoči; — s koga dr veta samo voče pada, ne valja ga tresti. Bečenice s neupravnim pitanjem. (Vidi na str. 115—116.) § 183. a) Neupravna se pitanja mogu brojiti medu zavisne rečenice. Od njih neka sadržavaju u sebi promjenu liea, na pr. pitala me Milica, može li ona to naučiti; — pitaju nas ljudi, gdje je naša domovina. Prema tim neupravnim pitanjima glase upravna: pitala me Milica: „Mogu li ja to naučiti ?* — pitaju nas ljudi: „Gdje je vaša domovina?* U navedenim neupravnim pitanjima promjena lica je znak zavisnosti njihove o glavnoj rečeniei. b) U kojim neupravnim pitanjima nema promjene lica, njima je znak zavisnosti to, Sto se ne izgovaraju onim osobitim upitnim glasom, kojim se izgovaraju upravna pitanja i što je odmor u govoru kradi (vidi § 158 b), na pr. pitam te, hočeš li i ti doči; — želimo znati, što su oni učinili. Period. § 184. Period se zove povedi vješto sastavljeni rečenični sklop od dva skladna dijela; prvi je od tih dijelova priprava na glavnu misao, a drugi sadržava tu glavnu misao; prvi se dio zove prednjak (protasis), drugi se zove zadnjak (apodosis). I u prednjaku i u zadnjaku treba da su bar dvije rečenice, a gdje se oni dodiruju, tamo se rastavljaju dvotočjem. To se mjesto zove prekret. Primjeri perioda: 1. Alco je istina, da je zdravlje največe blago na svijetu i da bez njega nikakvo drugo blago ne vrijedi nista; alco je istina. da čovjek sve, što ima, može nerazumno živeči izgubiti ; alco je istina , la je čovjek mnogo nesretniji , kad izgubi ono, što je imao, negoli ako toga nikad ni imao nije: onda ne može biti sumnje o torne, da samo nerazuman čovjek ne zna cijeniti vrijednosti svoga zdravlja, več ga lakoumno kvari, a pametan čuva svoje zdravlje, što brižnije zna i umije. 2 . Premda u prirodi ima preveliko mnoštvo bijeda t nevolja , ko j c vrebaju ljude, da im naude i da ih upropaste, kad se i ne nadaju, i premda svaka takva nesreča ljuto boli onoga, koga je 9 T. Maretič : Gramatika- 130 snašla, a s njima i one, Icojima je on mio i drag: ali ja bih opet relcao, da je više sum na svijetu prolito sa zala, što ih čovjek čo- vjeku čini ne mareči za glas Božji, hoji nam je usaden ti srce te nam kaže, da ne črnimo drugima, što ne bismo htjeli, da drugi nama čine. 3. Neka teže, koliko hoče, jedni ljudi za slavom, drugi za vlašču, treči za zlatom ne poznajuči u toj svojoj težnji i borbi odmora i gazeči sve, što im na putu stoji, dok ne dodu do svoga cilja; neka ih drugi svijet uzdiže do neba, što su slavni, neka im se klanja, što su u vlasti, i zavidi im, što su bogati: pravi mudrac zna, da čovjek ne ima sreču svoju tražiii u onome, što je izvan njega, več u sa¬ motne sebi, u svome srcu, i da je najsretniji onaj, u koga je dobro i veselo i zadovoljno srce,' kojemu ne treba ni slave ni vlasti ni zlata. Bilješka. Periodi se svojom umjetnom gradom udaljuju od običnoga prirodnog govora, koji perioda ne poznaje. Zato ih slabo upotrebljavaju oni, koji ne če da pižu kičenije, negoli govore. Valja znati, da mnogo ima dobrih i znatnih pisaca, u kojih djelima ne čemo nači nijednoga perioda. Sročnost. § 185. Pravila torne, kako se riječi u rečenicama slažu medu sobom u licu, u rodu, u broju i u padežu, zovu se gra- halička sročnost (kongruencija). Sročnost u licu. § 186. a) Kad subjekt nije samo jedan, več su dva ili više njih, te su mješovita lica, onda predikat stoji u pretežni- jem licu, a pretežnije je prvo lice od drugoga i trečega, a drugo od trečega; osim toga stoji predikat u pluralu. Primjeri: nemoj, da se svadamo ja i ti; — kad mi i vi zajedno putovasmo; — otac tvoj i ja sa strahom tražasmo te; — ja i Ju¬ govič ostanemo u kuči sami; — da li čemo doči ja i mati tvoja i brada tvoja? — da izginemo ovdje i mi i stoka naša; — ti i sluge tvoje znam da se ne čete bojati; — zato ti i sva družina skupiste se-, — sazovite zbor ti i brat tvoj; — ako se i vi i si¬ novi vaši odvratite od mene. b) Katkad se predikat i u licu i u broju slaže s prvim subjektom, ako je tik do njega, makar taj prvi subjekt i ne bio pretežnije lice, na pr. da ne izginu i oni i vi; — lijep si dar ti dobio i ja; — u kuči ostane Jugovič i ja. 131 Sroonost nekih imenica. § 187. a) Imenice sluga, starješina, vojvoda i t. d. po svojem •su obliku ženskoga, a po znaCenju su muškoga roda. One stoj eči n sing. slažn se kao imenice muškoga, a u plur. kao imenice ženskoga roda, na pr. vjeran sluga , — vjerne sluge. b) Samo neke od takovih imenica vole se i u singularu slagati kao imenice ženskoga roda, na pr. on je največa budala', — bio je turška uhoda ; — Janko je grdna varalica', — moj je stric jaka Ijudina. To osobito vrijedi za imenice, koje samo u prenesenom značenju mogu značiti muško čeljade, na pr. reci on oj besposlici (t. j. onome besposlenom čovjeku); — idi kukavico jedna (t. j. strašivče); — danas čovjek, koji je najgora rda, može ubiti najboljega junaka. Bilješka. U narodnim pjesmama sve se imenice muškoga roda na -a 'va slu' mu ga ljuba-, — Stojan svoju poslušao majku; — da mi naše izvedemo roblje — črne noše oko glave čalme. Izvan pjesama (u običnom govoru i pisanju) ne valja riječi tako namještati. § 202 a) Kad uz koju imenicu stoje dvije pridjevne riječi, onda obje stoje često pred imenicom, ali kojim redom, za to nema pravila. Primjeri: ugostit če ga kao najboljega svoga prijatelja; — poslanici -su se slali na dogovore s velikom turskom gospodom; — pored sve moje želje to se nije moglo; — ostavila je sadašnjemu crnogorskome vladici; — ovaj je sav kraj bio pod vladom njihovom; — kad se čovjek zavjetuje u kakoj velikoj nevolji. Bilješka. Nikakva pogrješka ne bi bila i ovako reči: svoga najboljega prijatelja, — s turskom velikom gospodom, — sav ovaj kraj i t. d. b) Imenica stoji često medu pridjevnim rij e— čim a; u tom slučaju pred imenicom može stajati svaka pri- djevua riječ, a za imenicom posvojne zamjenice i pridjevi, 140 koji znače pripadanje; druge pridjevne riječil stoje rijetko za im eni c o m. Primjeri: po tom taj prijatelj njegov otide; — tako je i danas po svemu narodu našemu ; — vrati se u predašnje car¬ stvo svoje ; — gdjekoji se čovjek otpadi od običnoga društva Ijud- skoga ; — jednom ga je pokazivao rnnogoj gospodi lurskoj ; — to su bili zadnji dani zemaljskoga života Hristova. Bllješka. Rijetko je ovako: uzeo kaluder malo dijete mušico, pa ga odnio n Svetu Goruj — oni rade svake poslove domače ; — ona je žalosnu dužnost ovu izvršila; — onaj te pas črni pobječi. U tim primjerima bilo bi običnije, da obje pridjevne riječi stoje pred imenicom; dakle na pr. malo muško dijete, — onaj orni pas i t. d. c) Obje pridjevne riječi rijetko stoje za imenicom, kako je na pr. prijatelj je taj njegov namjeravao da ide; — neka naspe na dlan svoj Ujevi ; . — vladika se pokaže n lutljini prostoj običnoj. § 203. Ima li imenica uza se po tri ili po četiri pridjevne riječi, onda imenica najvoli stajati ili iza svih pridjevnih riječi ili tako, da iza nje stoji samo j e dna; a kojim če redom pridjevne riječi biti namještene, to »e ne može odrediti; samo se za posvojne zamjenice i za pridjeve, koji znače pripadanje, može reči da rado stoje na posljednjem mjestu. Primjeri: svršivao je druge različne narodne poslove, — u pisanju svake moje dojakošnje knjige ja sam se oko toga starao; — u ostalim svima starim slavenskim rukopisima nalazi se; — kako bi to bilo važno za ostale sve narode slavenske ; — vidi po kuči različne srebrne nakite konjske ; — u molitvama se pomi- njahu sve duhovne potrebe njihove. Namještaj odnosne zamjenioe. § 204. a) Odnosna zamjeniea ponajviše stoji tik do riječi, na koju »e proteže; na pr. ovo su novci, koje aam jučer zaslužio; — dat ču vam sada ono, šlo sam vam obečao. BiljeSka. Ako je odnosna zamjeniea zdruiena s kojim prijedlogom, on »toji dakako pred njom; na pr. ovo su novci, ta koje sam se toliko mučio; — aječarn se ono ga, na što ste me lani opomenuli. t, b) Od riječi, na koju se proteže, može odnosna zamjeniea biti više ili manje odvojena, ali medu njima ne smije biti nijedna takva riječ, na koju bi se oblik zamjenice takoder mogao protezati; to ne smije biti, jer bi nastala sumnja. Imamo na pr. od Dubrovnika iduči pored mora *k jugu odvaja jse od mora u suhu zemlju otoka gotovo svuda Sira od Dunava niže Biograda, hoja se onuda zove „kanal“ ili „konao“; — da ih ne bi Petar i Milenko s vojskom ruskom ondje sastali, za hoje se več znalo da su na putu; — nadu nekoliko stotina ljudi po dvorištu i oko kuče, hoji su bili došli s različnim poglavicama. Bilješka. Rdavo bi bilo, kad bi se reklo: pred gostionicom opažih Voj¬ nika s črnim konjem duge grive, hoji mi se činjaše poznat; — eto tako on- dašnji pisci opisuju dogadaje, hoji se još i danas mnogo spominjn, U prvo® se primjeru ne zna, proteže li se zamjenica na Vojnika ili na konja; u drugom f da li se proteie na pisce ili na dogadaje. c) Genitiv odnosne znmjenice stoji izmedu prijedloga i ime- nice, kojoj prijedlog pripada. Primjeri: ode bez dopuštenja veli- koga kneza, pod hojega zapoviješču on odsad ostaje; — dode mome domačinu, u hojega sam kuči sjedio; — to su Črnogorci* o hoj ih čemo običajima poslije govoriti; — rekoče poudani ljudi, na kojih je presudu opčina dužna bila pristati. — Ne bi dobro bilo: pod zapoviješču hojega ... d) Genitiv odnosne zamjenice stoji i ispred enake imenice, koja nije združena s prijedlogom; na.pr. kazaše za Galile ce, hojih krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovim; — bješe neki carev čovjek, hojega sin bolovaše; — on stoji u Simona kožara, hojega je kuča kod mora. — Rdavo je: krv hojih ... ili sin hojega . .. Namjcžtaj glagola. § 205. a) U upitnim rečenicama glagol stoji na prvo m mjestu, ako u rečenici nije druga upitna riječ osim veznika li. Primjeri: govore li ljudi još i danas o torne? — jesi li mirno putovao? — ne maš kaka bilja od omraze? Bilješka 1. Samo po prigodnom redu (§ 199) može katkad u takovim upitnim rečenicama druga koja riječ stajati na prvom mjestu, na pr. sad li ani to govore? — za svoj li rod viže ne mariš? Bilješka 2. Kad je u rečenici kakova osobita upitna riječ (osim veznika Ji), onda ona stoji na prvom mjestu, na pr. tho za me pita? — zar on to ne vidi? b) Glagol ne smije biti odviše udaljen od svoga subjekta. Rdavo bi na pr. bilo: Jovan haljinu od dlake ka- milje i pojas kožan oko sebe imaše. Mnogo je bolje i običnije: Jovan imaše haljinu . . . Namještaj priloga, prijedloga i veznika. § 206. Prilog može svagda stajati i spre d svoga glagola, na pr. naši se vojnici hrabro boriše; — ovi se ljudi slabo trude i t. d. Ali dosta cesto prilog stoji iz a svoga glagola, na pr. ja znam dobro, šta če biti; — vojska se na oba kraja održi hrabro ; — izišavši na polje zaplaka gorico ; — Živkovič obogativši se pri- lično zaželi živjeti gospodski ; — tada se Mojsije rasrdi vrlo. § 207. a) Po § 89a govori se: ni od koga, ni za što, ni s kim i t. d., a po § 91 b ni od jednoga, ni na jednom i t. d. — Prema torne je i ni od huda (na pr. nema pomoči) mjesto od nikuda. b) Prijedlozi svi stoje ispred svoga padeža osim pri- jedloga radi, koji rado stoji iza svoga genitiva; na pr. subota je načinjena čovjeka radi , a nije čovjek subote radi-, — on to šale radi govori. Ali prijedlog ovaj može stajati i ispred svoga genitiva, na pr. on to govori radi šale i t. d. — Kad je imenica združena s kojom pridjevnom riječi, onda radi može stajati pred obadvjema, medu njima i za njima; na pr. to je načinjeno radi slabosti ljudske, — ili: slabosti radi ljudske, — ili: slabosti ljudske radi. § 208. a) Veznik da u namjernim reCenicama veoma rado stoji iza jedne ili više riječi, osobito ako drugo da stoji u rečenici, koja je pred tom. Na pr. čovjeka je Bog odredio, da se jednako uči i sve naraštaj od naraštaja pametniji da postaje; — najposlije smisli, da Nenadovič ostane tamo i razgovor o pre¬ daji s Turcima da povede; — tako sam dakle želio i trudio se, svuda da kažem istinu; — oni nijesu ustali, carevu zemlju da otmu; — nije gledao Petra lijepijem riječima da ublaži. — Rjede u rečenicama, koje nijesu namjerne, stoji da iza drugih riječi; na pr. da ih metne u začelje, pa prvu čašu rakije i prvu čašu vina njima da da, oni ne bi toliko jeli; — volim ja postiti za njega, nego on za mene da posti. b) I veznici lcad, alco nalaze se dosta često iza jedne ili više riječi u rečenici; na pr. sve ove poreže kad se skupe ujedno, manje dolazi; — cijela trečina ovijeh poslovica ostala bi ne- skupljena, a Bog zna i ove druge lcad bi na svijet izišle; — to alco ostavite, ostalo je sve propalo; — kuma kuma alco nije da¬ rovala, nije mu ni brige zadala. 143 c) Veznik ali mora stajati uvijek na prvom mjestu, zato je velika pogrješka uzimati ga na drugome kojem mjestu, na pr. svašta se po gradu o tom pripovijeda, nitko ali pravo ne zna, što je istina. Mora se reči: svašta se...., ali nitko pravo ne zna .... d) Veznik kao što testo se rastavlja; na pr. narod prije 500 godina nije govorio, kao mi dahas što govorimo; — na jednoj glavici imaju zidine od gra¬ diča, koji se zvao Koviljača, kao i selo iznad njega što se zove; — ja ču za svaku pjesmu kazati u predgovoru, od koga sam je dobio, kao i za ove doja- košnje ovdje sad što sam kazao. — Nikakve pogrješke nema, ako se kao što ne rastavlja; na pr. nije govorio, kao što mi danas govorimo. Namještaj enklitika. § 209. a) Enklitike na početku rečeniee ne mogu stajati; izuzetak čini riječca je u pitarijima; na pr .je li došao, (vidi u 2. bilješki § 1.42 c). I kondicionalno bih može stajati na početku rečeniee, premda je inače enklitično (vidi § 146 d). b) Enklitike ne mogu stajati ni na početku dru- goga dijela one rečeniee, koja je uklopljenom reče- nicom razdvojena. Rdavo bi dakle bilo: ljudi, koji rade oko napretka narodnoga, su dostojni pohvale; — u nekih naroda dužnik, koji nije mogao platiti, je postajao rob. To treba reči: ljudi, koji .... dostojni su pohvale; -— u nekih naroda postajao je rob i t. d. Zlo bi bilo i ovo: koji ljudi rade oko napretka narodnoga, su dostojni pohvale; — ili: kad dužnik nije mogao platiti, je postajao rob; t. j. enklitika bi tu stajala na početku (glavne) rečeniee, a to ne smije biti. e) Kad u kojoj rečenici stoji particip prezenta ili partieip perfekta L, onda enklitika ne može stajati pred onom riječju, koja bi, kad bi se particip razvezao u zavisnu rečenicu, bila prva iza nje. Ne bi dakle dobro bilo: dužnik ne mogavši platiti je postajao rob; — Janko znajuči sve to im nije htio oprostiti. U prvoj rečenici treba je metnuti iza postajao , a u drugoj im iza nije. To je zato, jer particip ne mogavši znači isto, kao da se reče; kad nije mogao; — particip znajuči isto što: jer je znao i t. d. (vidi u § 327 d i 328 a). d) Enklitikama je u glavnim i usporednim rečeni- cama namještaj dosta slobodan, kad je samo jedna. Tako na pr. u rečenici: on sam ne može se uprijeti carskoj sili — riječca se mogla bi stajati i na drugom kojem mjestu, i to iza riječi on, iza sam, iza uprijeti. U rečenici: bez priče ništa ne govoraše im 144 — moglo bi im stajati takoder iza priče i iza nista. U rečenici: brižljiva ga crkva ne pušta bez duhovne hrane — može se ga metnuti takoder iza rij e Si crkva i iza ne pusta. § 210. a) Enklitikama je mjesto odmah iza vez¬ nika u zavisnim rečenicama i odmah iza upitnih i odnosnih zamjenica. Na pr. znam, da su mnogi bili; — ne znaš, premda si jučer čuo; — ako te Stojan zapita, reci mu; — kazat <5u vam, kad se sjetim; — on se srdi, jer mu to nije po volji; — tko če sjutra s nama iči? — što te boli? — žena, koja je sve to gledala, reče. — Isto tako enklitika stoji odmah iza upitnoga veznika zar; na pr. zar vam nije nitko dao? Bilješka. U usporednoj rečenici ne mora enklitika stajati odmah iza veznika; na pr. dobro si rekao, ali mnogo je teško razumjeti; — vi to ne čete, dakle nama vam pomoči. Bilo bi posve dobro i: ali je mnogo teško razumjeti; — dakle vam nema. — Da odmah iza veznika a, i ne mogu stajati enklitike, to se zna iz § 88 b i 142 c. b) Enklitika U stoji svagda iza prve riječi u rečenici ili iza drug«, ako je pred tom prijedlog; na pr. znaš li čitati? — može li Stanko doči? — želiš li vidjeti, dodi sjutra; — sad li oni to govore? — za svoj li rod više ne mariš? — lijepo li izmisliše! Bilješka. Tako i slabo obični veznik bo stoji iza prve riječi n rečenici; na pr. on bo je zn so. Mjesto toga je običnije: jer je on znao. c) Enklifke obično stoje ispred glagolskoga oblika, kojemu pripadaju, pa onda mogu od njega biti rastavljenc; na pr. po starim je zakonima dužnik, koji nije mogao duga platiti, postajao rob; — stari su hriščani, koji aijesu bili pokvareni tako kao mi, po zapovijedi apostolskoj lijegali na pragu crkvenom i objavljivali grijehe svoje; — onda se usred dima i pojanja, kojega bijaše puna crkva, jedan andel živim ugljenom s oltara dotače proroka. d) Rjede enklitike stoje iza glagola, a onda ne smiju biti od njega rastavljene. Govori se na pr.: i odmah duh izvede ga u pustinju; — a oni donesoše mu novac; — tada skupiše se glavari sveštenički i književnici. — Rdavo bi bilo na pr. i odmah duh izvede u pustinju ga; — a oni donesoše novac mu i t. d. § 211. a) Kad se u kojoj rečenici nadu po dvije ili po tri enklitike, one stoje obično jedna do druge. Ako je od 146 njih jedna li, ona svagda stoji na prvom mjestu; nn pr. hočeš li mi dati? — ako li ga opaziš, reci mu; — lijepe u su ti one jabuke! » b) Kad medu enklitikama, koje se zajedno nadu, nijedna nije glagolska (t. j. sam , si . . ču, češ . . .), onda genitiv i dativ stoje pred akuzativom, a dativ stoji i pred genitivom; na pr. prodi ga se; — ne dohvataj me se; — ne 1 bojimo ih se; — daj mi ih; — pokazah vam ga; — čudim joj se; — prodaše nam ih; — žao mi ga bijaše; — ako ti nas ne¬ slane. Ovamo ide i namještaj je se, gdje je riječca je enklitički oblik za genitiv sing. ženskoga roda; na pr. prodi je se; — ni- jesam je se sjetio. x c) Od glagolskih enklitika je stoji poslije ža¬ ra j eničkih, na pr. dao mu je; — vidio gaje; — možda seje probudila; — uzela nam ga je; — javio vam se je. — S ve druge glagolske enklitike stoje ispred zamjeničkih; na pr. dao sam ti; — tako smo se dogovorili; — mnogi su mi se izgubili; — reči ču mu; — Veljko če se pokajati; — danas čemo joj ga predati; — juCer bih vam ga donio. d) Enklitike u istoj rečenici rijetko se rastav- Ijaju; u tom dogadaju enklitika je stoji pred zamjeničkima, a druge se drže svoga reda. Primjeri: tako je nekoliko dana po livadama i vrtovima krio se i gladovao; — po malo je hrane počelo mu nestajati; — želio sam več odavno nagledati se te Ijepote; kako bi pametan i nepristran čovjek mogao me kri¬ viti? — ja sapi čuo, da su Mačvani u ono doba molili se nje- mačkim vlastima. e) Cetin enklitike jedna do druge nalaze se veoma rijetko; tako bi na ->r. bilo: lijepo U mi ga je poslao! Za njihov namještaj vrijede poznata nam več pravila. Bilješka. O namještaju enklitika, što ga imamo na pr. u: tko se god boji, — što ti je god rekao i t d., govori se u bilješki § 89 e. * Red redenica. § 212. a) Usporedne rečenice ne mogu ispred glavne nigda stajati, sasma rijetko mogu biti uklopljene * (vidi u § 161 b); — gotovo svagda stoje one iza glavne rečenice, kako je u primjeru: san je laža, a Bog je istina. b) Zavisne rečenice ponajviše mogu stajati ispred glavne i iza nje, a to se upravlja prema torne, koja se misao onome T. Maretiš: Gramatika. 10 146 knji govori ili piše, čini važnija. Ako mu se čini misao zavisne rečenice važnija, on če reči: ako misliš Božji biti, čini dobro za života i — lead se vrcctim s puta, pohodit ču te; — ma šta bilo, otiči ču; — koga se treba bojati, onoga nemoj srditi. Ako li mu se važnija čini misao glavne rečenice, on če reči: čini dobro za života , ako misliš Božji biti; — pohodit ču te, kad se vratini s puta; — otiči ču, ma šta bilo; — onoga nemoj srditi, koga se treba bojati. ^ c) Za načinske ili poredbene rečenice s veznicima nego, ka- tnoli (§ 173 i 174) i za posljedične (§ 177) treba reči da svagda stoje iza glavne. d) Uzročne rečenice s veznikom jer stoje ponajviše iza glavne, a s veznikom buduči da ponajviše ispred nje; na pr. malo imamo žita, jer je bila nerodica; — buduči da je bila ne- rodica, malo imamo žita. Sintaksa clij el o v« govora. Imenice. Imenioe mjesto pridjeva. § 213. a) U pjesmama se često uzima imenica kao atribut mjesto pridj eva; na pr. desnica ruka (mjesto: desna ruka), žutica naranča (mjesto: žuta naranča), Ijepota djevojlca (mjesto: lijepa djevojka), crvenika vino ili rujevina vino (mjesto: crveno ili rujno vino), drvo vrbovina (mjesto: drvo vrbovo), — U običnom se govoru to s/labo nalazi; na pr. jedinica hči (t. j. jedina kči), siromaši ljudi (t. j. siromašni ljudi). Singrular i plural imenica. § 214. Dosta se često od konkretnih imenica govori singular, gdje bi po smislu upravo morao biti plural. Primjeri: nije šala ratovati s Nijemcem (t. j. s Nijemcima); — Turčin (t. j. Turci) navali na njihovu zemlju; — jezgra je naroda našega seljak i težak (t. j. seljaci i težaci); — Grči slavno pobijediše mnogo jačega neprijatelja (t. j. neprijatelje); — danas je mnogo ribe na prodaju; — kad dodu na jedno polje, a tu golub pre- 147 krilio polje; — koji ore, pa sirote hrani, i sirote i črva i mrava; — od kako se u Srijemu vinograd počeo saditi; — ode u pianinu, gdje se počela kopati ruda srebrna ; — sve djevojke rušu beru. § 215. Neke se imenice govore u singularu, makar koliko mnoštvo bilo onoga, sto znače; na pr. vino, hiša, snijeg, suša i dr., ali kad se tak v e imenice mislena različnim mje- stima ili u različna vremena ili u svojim različnim vrstama, onda se mogu ujzimati u pluralu. Na pr. od sviju hrvatskih vina ovo je najbolje; — u prolje.de rastu rijeke, kad se tope snjegovi, a i ljeti, kad udugčteže velike hiše; — na velikim sušama ne mogu vodenice da melju; — ta trava cvate u jesen pred mrasovima; — Ujezi su sramni, ali su probitačni. § 216. a) Neke se imenice govore samo u pluralu, premda znače jedan predmet (lat. pluralia tantum). Evo ih nekoliko: grudi, gusle, hlače, jasle, kliješta, kola, Uda, Ijestve, naočari, n'd- vine, ulozi, usta, vile, vrata i t. d. — Gdjekoje se imenice bez promjene značenjd govore i u singularu i u pluralu; takove su: mdždani ili možak, nebšsa ili nebo, ndvci ili nbvac, tle ili tld (vidi u § 74 c). Neke se imenice govore samo u pluralu zato, što doista znače neku množinu; na pr. duhovi (jer traju tri dana), mesojede (jer traju nekoliko dana), rezanci, trganci , boginje iP ošpice, brojanice, b) Buduči da zbirne imenice znače več same sobom neko mnoštvo, zato se od njih ne govori piural. Izmedu njih i izmedu 'pravoga plurala ima razlika; kad se veli na pr. cviječe, grož/lte, kamenje, lišče, perje i t. d., misli se mnogo čega u skupu ne razabirajuči pojedinih dijelova, od kojih je skup sa- stavljen; a kad se kaže cvjetovi, grčzdovi, k&meni, listovi, pera, onda se te stvari misle pojedince. Zato se na pr. ne govori deset kamenja ili petnaest perja, več deset kamena, petnaest pera i t d., jer kad se reče pravi broj čemu, onda mu se misli na pojedine dijelove; a onome, što je u hrpi, ne zna se broj. Ovo se ne tiče zbirnih imenica brača, gospoda , momčad (vidi u § 231b). Pridjevi. ' Pridjevi kao imenioe. § 217. a) Pridjevi se često upotrebljavaju sami sobom kao imenice. Tako se na pr. govori: stdri mjesto: starac, stara mjesto: starica, komparativ stdrijl mjesto: starješina; govori se dbma&l (u pluralu) mjesto: ukučani. Osobito je ovo obično u muškom rodu za singular i za piural, u odredenom i u neodredenom obliku, ali sve samo za čeljad. Pri m j eri: ni najučeniji naši 149 ne Hladu to| — ne trebaju zdravi ljekara, nego bolesni; — čovjek zato ima mladega, da ga u poslu zamijeni; — ludi boj biju, a mudri vino piju; — nemoj psovati gluha ni pred slijepca metati što, da se spotakne; — ponositom i oibijesnom ime je podsmjevač; — mlad može umrijeti, a star mora. b) Srednji rod pridjeva injesto imenica upotrebljava se samo u singularu, za stvari i za čeljad. Prim jeri: ustaje na oružje malo i veliko; — onda izidu na suho; — proklinju staro i mlado, tko rastavi milo i drago; — u dvorove kuga udarila, pomorila muško i žensko; — sve ostane po starome; — Bogu Božje, a čaru carevo (valja davati). Ovamo idu i riječi deveto, dšseiu (genit. džvetoga, ddsetoga i t. d.), t. j. deveti dio, deseti dio; zatim riječi blago, dbbro, zlo, koje su postale prave imenice, da se več i ne osječaju kao pridjevi. Bilješka. U dobrom narodnom jeziku nije plural ovakovih pridjeva u običaju, na pr. mnoga se taJcova dogodiše u staro vrijeme. Ovo se bolje veli: mnogo se takovo dogodi, — ili mnoge se takove stvari dogodiše. c) Ženski rod pridjeva nalazi se osobito u poslovi- ca m a tako, da uz pridjev treba u misli nadopuniti koju imenicu. Primjeri: Bog ti i bratska (t. j. ljubav); — tko lijevom (t. j. rukom) perčin drži, desnom (t. j. rukom) siječe, koda hoče; — da je na pasju (t. j. volju ), nigdje konja ne bi bilo; — carska se (t. j. riječ) ne poriče. — Ovoga ima i izvan poslovica, pa se dosta često ne može ništa nadopuniti ili se ne zna, koju bi imenicu uz pridjev trebalo uzeti; na pr. u Nišu je bio Rušič- paša poslanike dosta dobro primio, ali sad okrenuo i on druga, te im kaže upravo, šta misli; — obrijao glavu na hajdučku; — »tani, Mitre, gbra bi; — car na čara bez velike ne če; — nije to bez neke. Bilješka. Imenica zemlja izostavljena je, kad kažemo na pr. Hrvatska, Njemačka, Turska. (Nije dobro Buška, več Busija). — Ženski rod pridjeva ri- jetko se upotrebljava injesto imenica za čeljad; tako je mlada, sidra, pra¬ voslavna. Pridjevi kao atributi, predikati, epiteti. § 218. a) Kad pridjev stoječi uz imenicu ili za- mjenicu označuje stalno svojstvo, onda je on atribut* Primjeri: poštenu čovjeku treba vjerovati; — slatan je prsten skuplji nego srebrn; — pošto češ mi prodati ono črno jare? — evo je došao red i meni jadnome; — tko se pamctan togv boji? 149 b) Kad pridjev označuje slučajno 1 prolazno svojstvo imenice ili zamjenice, on se zove predikatni atribut. Primjeri: oj Dunave, tiha vodo, Sto ti tako mutna tečeš? — dao Bog, sinko, da edrav otideš i natrag dodeš; — srdit Marko jezdi niz Kosovo; — pade junak trudan na postelju; — gladnu ču mu hljeba dati; — gospodar slugu nade budna. Bilješka. Ime ^predikatni atribut* dano je pridjevima u tim pri- mjerima zato, jer oni služe i predikatu (t. j. glagolu) za bližu oznaku, t. j. oni znače, u kakvom se stanju nalazi imenica ili zamjenica u vrijeme, koje se glagolom izriče. c) Kad se pridjev dodaje glagolu liti (jesatn ) ili drugim glagolima nepotpuna značenja (§ 151.), onda je on predikat, a svojstvo je sad stalno, sad slučajno i prolazno. Primjeri: Bog je pravedan; — Rimljani bijahu hrabri; — Marko je jutros bio srdit; — Živko ostade pošten; — ova se žena čini položna ; — vi se gradite pravedni pred ljudima. d) Za pridjeve ima još jedno ime: epiteti; ali tim se ne naznačuje nikakova osobita služba, jer epiteti se zovu oni atributi, koji se u pjesmama često nalaze bez prave potrebe, več poradi pjesničkoga nakita. Epitete imamo na pr. ove: Ujela ruka, Ujeli dvori, cma zemlja, hladna voda, jarka sunce, ravno polje, rajno vino, sivi soko, sitna knjiga, zelena gora i t. d. — Odavde se vidi, da je svaki epitet atribut (ali svaki atribut nije epitet). Poraba odredenih i neodredenih pridjeva. § 219. a) Kad je pridjev atribut, on odgovara sad na pitanje kakav?, sad na pitanje koji? U prvom se slučaju uzima neo dre deni-oblik, a u drugome odredeni. Primjeri: Veljko je bio tanka i visoka struka; — on je čovjek dobra srca; — rdav pjevač i dobru pjesmu rdavo upamti, a dolar pjevač i rdavu pjesmu popravi; — donesi mi crveni pojas (t. j. ima i drugih pojasa, ali ti mi donesi onaj crveni); — izgubila sam srebrni prsten (t. j. imala sam na pr. još dva zlatna prstena, ali ja sam izgubila onaj od srebra); — u jednoga kralja bila dva sina: jedan bijaše lukav i nepravedan, a drugi dobar i pravedan; pošto im otac umre, reče nepravedni pravednome. Bilješka. Rjede se atribut na pitanje kakav uzima u odredenom ob- liku, na pr. ljudi izopačenoga uma; — koji su čistoga srca; — pjesma od do- broga pjevača nije protivna razumu. b) Kad je pridjev predikatni atribut, on odgovara na pitanje kakav? ili na pitanje kako se nalazeči? te stoji u neodredenom obliku; na pr. danas Dunav mutan teče; _ sinoč Miloje zaspa gladan. c) Kad je pridjev predikat, on odgovara na pitanje kakav i stoji u neodredenom obliku; na pr. zec je plašiv ; — Gundulič postade slavan. d) Odredeni se oblici obično govore, kad je pridjev u sveži s pokaznrm i s posvojnim zamjeni- cama; na pr. pode, da gladnoj sirotinji nosi taj radosni glas; ■— ovaj lužni dogadaj ostat če nam dugo u pameti; — povedoh sa sobom onoga črnog psa; — i drugome bi več dosta bilo ova- koga tešlcog posla; — pomozi svojemu starorn prijatelju; — bili smo kod našega milog učitelja. e) Uz neodredene zamjenice mogu pridjevi stajati u odredenom i u neodredenom obliku. Primjeri: Stanu je prosio nekakav bogati (ili bogat) trgovac; — to ne može reči nikakav pametni (ili pamelan) čovjek; — svaki pravedni (ili pravedan) su- dija mora to priznati. § 220. a) Odredeni se oblik uzima, kad pridjev s imenicom čini kojemu predmetu ime. Tako na pr. stan svat je neki osobiti svat medu svatovima, mlada nčdjdja je osobita nedjelja medu drugima i t. d. Takovi su i primjeri; Črna Gbra, časni post, Novi Sad, ndvi zdvjet, stan mvjet, slijepi miš , suha bolest, veliki župan i t. d. (vidi u § 201 c). b) Odredeni se oblik mora uzeti u vokativu, kad je pridjev sam bez imenice; *na pr. ljubasni! molim se Bogu, da ti bude dobro; — nepravdu izmišlja srce tvoje, lukavi! Tako je isto i: ti to ne znaš, moj dragi! (gdje je pridjev združen s posvojnom zamjenicom). Ako li uz pridjev u vokativu stoji imenica, može oblik biti odreden i modreden; na pr. dobri čo- vječe i dobar čovječe, mladi junače i mlad junače. c) Samo odredeni oblik uzinla se onda, kad je pri¬ djev sam bez imenice, ali se pr o teže na imeni c u iz predaš njega dobro po znat u, na pr. Isus daje pleči, da ga biju, obraze, da ga priušavaju, lica ne odvrača od sramote i za- pljuvanja, ali bezuzleni sve prima drage volje; — kad je Adam prestupio zapovijest. Božju, nije li ga Bog onda mogao predati smrti? pa šta bi? pravda Božja izagna nedostojnoga iz raja. § 221. Ima dosta pridjeva, koji su obični samo u jednom obliku; na pr. pridjevi su bratov, sestrin neodredeni, a pridjevi gospodsto , junačk I odredeni (§ 76 a, b). Oni dakle prvi pridjevi upotrebljavaju se i ondje, gdje bi trebalo uzeti odredeni oblik; na pr. Krstov dan, Pčtrov pdst (vidi u § 220a); a pridjevi kao gospodsto i t. d. uzimaju se i ondje, gdje bi imao stajati neod¬ redeni oblik; na pr. ručak im je bio gospbdski; — ne bojte se, ja sam domači ; — tko je medu vama prvi? — vuk ostaja uvijek divlji. Pridjevi uz riječi Mo, neMo, ništa i t. d. § 222. Kad se srednji rod pridjeva združi s nominati. om ili s akuzativom riječi što, nešto, ništa, kgješta, svašta, mnogo, onda se i pridjev s njima slaže u padežu. Primjeri: da ti je kazao prorok što veliko, ne bi li učinio ? — ljudi su ovi bili nešto srednje izmedu seljaka i vlastela; — ne mogaše kazati ništa bolje ; — govori se za njim koješta rumo ; — govore za mnom svašta rdavo; — ima li još mnogo neuradeno od toga posla? Ne bi dobro bilo: što velikoga , nešto srednjega i t. d. Bilješka. Ako li pomenute riječi sto, nešto i t. d. stoje i u drugom kojem padežu, pridjev stoji u istom padežu; na pr. nijesam se ni nadao ni- čemu bolj emu ; — tko se dotakne čega nečisto ga, neka se opere. O komparativni i superlativu. § 22.3. a) Komparativ se uzima, kad se dva predmeta (koji mogu i u pluralu biti) porede pa se hoče da reče, da se kojo svojstvo u jednoga nalazi u večoj m j eri negoli u drugoga; na pr. sire je nebo od mora; — bogatiji su trgovci od težaka; — gača su dvojina nego sam Radojica. b) Katkad se uzima komparativ u značenju pozitiva zdru- ženoga s prilogom prilično ili razmjerno ; na pr. vino se onamo pije najviše na častima, i to kod bogatijih (t. j. kod prilično bogatih ili razmjerno bogatih) ljudi; — to i bolji učenici teško shvaeaju. Ovamo idu komparativi više, češče, koji se mogu upo- trebljavati a značenju: prilično mnogo, prilično cesto ; na pr. tako sam čuo od više ljudi; — znaš li, da me je više puta strah? — češče ču ih opominjati, ako zaborave. Bilješka. Komparativ hrže može značiti isto što pozitiv brzo, na pr. car se prepadne pa hrže pošlje shige, daihtraže; — brže zamijesi bijeloga brašna i ispeci pogače. Mjesto samota brže govori se često brže bolje, na pr. on skoči pa brže bolje glavu zabode u snijgg. 162 c) Kad sa prldjev s pridjevom poredi, at oj« oba u kom- parativu; na pr. sretniji si nego pametniji. d) Superlativ se uzima, kad se hoče da kaže, da je koje svojstvo u največoj mjeri u predmeta, koji se poredi bar * s druga dva predmeta; kad velimo na pr. o vaj je hrast najviši, to znati, da je viši od druga dva ili od drugih pet ili dvadeset i t. d. — Kad se hode reči, da je koje svojstvo u vrlo ve¬ liko j mjeri, ali se predmet, u kojega se ono nalazi, ni s čim p' ne poredi, onda se uzimaju pridjevi složeni s riječcom pre, na pr. predobar, prekrasan i t. d. e) Dosta se često komparativ i superlativ uzima i od pa- sivnoga participa; na pr. oni su bogatiji i odjeveniji (t. j. Ijepše i bolje odjeveni) od nas; tako je i: obraeovaniji — najobrazovaniji, poznatiji — najpoznatiji, ueeniji — najučeniji, uzvišsniji — najuzvi- šeniji i t. d. f) Katkad se pridjevi u sva tri stepena slažu s riječcom po, koja im značenje malo umanjuje, na pr. podobar, poluliav, pobočji, ponajstariji, poriajviše i t. d. Zamjenice. O povratnim zamjenioama. § 224. a) Protezanje na subjekt kazuje se povratnom za- mjenicom {sebe, sebi, sobom), a ne ličnom, bio subjekt makar u kojem licu ili broju; na pr. ja ču tražiti pomočnika sebi, a ti traži sebi; — radit ču za se; — pogledaj na se; — povest čemo ga sa sobom; — oni su sebi trm naškodili; — učenik drži knjigu pred sobom; — ljudi sebi pomažu, kako znadu. Bilješka. Može se,, istina, reči i: brat je njemu naškodio, ali tada se njemu ne proteze na subjekt (brat), ved na drugoga nekog, t. j. srriisao je sasvim drugi, negoli kad se reče: brat je sebi naškodio. b) Pripadanje subjektu ne kazuje se zamjenicama moj, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov, nego povratnom zamjenicom svoj; na pr. ja nadoh svoju knjigu; — ti češ svoja glavu izgubiti; — Veljko miluje svoga prijatelja; — svaka majka želi dobro svojem djetetu; — radimo za svoj narod; — molite svoga oca, da vam dopusti; — sluge treba da su vjerne svojim gospodarima. Bilješka. Rijetko se mjesto svoj uzima posvojila zamjenica onoga lica, kojega je subjekt; na pr. ja nadoh moju knjigu; — sluge treba da su vjerne njihovim gospodarima. 153 c) Zamjenice moj, tvoj i t. d. uzimaju se za pripadanje riječi istoga lica, koja nije subjekt; na pr. meni je moja mala kuča milija nego tuda velika; — seljaci dignu kamen i odnesu ga na njegovo mjesto; — taino nam nema naše vjere. Bilješka. Moglo bi se takoder redi (ali bi bilo manje obično): meni j« svoja kuča milija; — seljaci dignu kamen i odnesu ga) na svoje mjesto; — tamo' nam nema svoje vjere. O pokaznim zamjenioama. § 225. a) Razlika je medu pokaznim zamjenicama ovoj — taj—onaj , da prva od njih pokazuje ono, što je blizu onome, koji govori, druga, što je blizu onome, s kim se govori, a treča, što je daleko i od onoga, koji go¬ vori, i od onoga, s kim se govori. Ovo vrijedi i za sve riječi, koje su od tih zamjenica izvedene, na pr. ovaki, taki, onaki, ovamo, tamo, onamo i dr. Primjeri: nesretan čovjek na- mjeri se na svoju sreču, a ona mu reče: »Da sam ja budna 1 ila, ne bi ti dobio ni tih opanaka*; čovjek je onda upita: „A tko si ti, da ja ne bih dobio ni ovih opanaka?" (sreča dakle veli: tih ooanaka, t. j. koji su na tebi, a čovjek kaže: ovih opa¬ naka, t. koji su na meni); — ako Bog da, te ovu ranu pre¬ bolim, koja je sad na meni, bolje ču se čuvati; — šetajuči se opazi Stojša u avliji veliku jamu, pa onda reče: a šta je to, zete ? kako možeš u svome dvoru trpjeti toliku propast? zašto to ne zaroniš ? — car Dušan loveči po planini ugleda na jednom mjestu, gdje se grane od drveča i dolje savijaju i gore uzvijaju; kad dodu na ono mjesto, a to dijete kod nekoliko ovaca udarilo svoju 5 jekiru u kladu, pa leglo te spava. b) Zamjenica owy vrlo se rado upotrebljava za ono, što dalje dolazi u govoru; na pr. ja ne mogu na vašu ponudu pristati iz ovih uzroka: 1. što mi nije potrebno, 2. što bi to bilo na štetu mojim prijateljima i t. d.; — poslije Dunava ovo su najznatnije vode u našim zemljama: Sava, Drava, Drina, Bosna, Morava i t. d. c) Kad se pokaznom zamjenicom ima pokazati na što, što je več naprijed u govoru spomenuto, obično s e uzima taj; na pr. Milan nije rado naprijed u boju trčao, a Miloš je to najvolio i u torne nikom nije ustupao; — kod gdjekojih manastira skupi se o velikim godovima po ne¬ koliko hiljada ljudi; tu prodaju trgovci različnu robu, tu se sa- 164 staju kumovi, prijatelji i poznanici. — Rjede se uzima u takovom dogadaju zamjenica ovaj; na pr. valja priznati, da je zemlja okrugla; da bi se još bolje potvrdila ova istina, navest (temo neke dokaze; — starješina bi blagoslovio hljebove, pšenicu, vino i ulje ; ovaj se stari običaj dodržao do darvas. d) Zamjenica se onaj upotrebljava mjesto koje naprijed rečene imenice, koju bi upravo trebalo ponoviti; na pr. takav bi spisatelj činio mnogo pamet- nije, da piše narječjem svojim, negoli da kvari i svoje i ono brače svoje; — mladiči čestitoga vladanja mili su svakome, a oni rdava vladanja nikome. O odnosnim i neodrefienim zamjenicama. § 226. a) Zamjenice hoji, lcakav. tlco, što , čiji mogu se u nekim osobitim prilikama upotrijebiti u značenju neodredenili nekoji, nekakav, netko , nešto, nečij. Primjeri: svi su naši stari manastiri imali od starine koji manje, koji više sela i zemlje; — carev sin zade s onompapučom ogledojuči svakoj djevojei pa- puču na nogu, ali kojoj duga, kojoj kratka, kojoj uska, kojoj ši¬ roka, ne može nijednoj da pristane; — stane dokazivati, da je naše stanje došlo od kakove prirodne bolesti; — tko ovim putem, a tko onim ide; — što lugom, što pijeskom, su> je oprala: — d oči če čij sluga. Bilješka. Priloži kada, gdje mogu imati značenje neod reden ih nel ad, negdje; na pr. poreza nije svagda jednaka, nego je kad manja, kad veča; — tako se onda po svoj zemlji gdje manje, gdje više dogadalo, b) Zamjenica koji ima katkad značenje kojigod ; na pr. brat je mio, koje vjere bio. — U značenju tkogod , štogod mogu se uzeti ! zamjenice tko , što, pa alco na njima nije sila govora, ne stoje one tada na prvorne mjestu u rečenici; na pr. može tko reči, da ovaj stih nije dobar; — najprije čemo kazati što o Bosni i Hercegovini; — sada če tko pomisliti, da sam ja to učinio; — ovo je upravo sve za kčer, ali mati ustavi što i za sebe; — tko zna bolje, široko mu polje! § 227. a) U izričnim, pogodbenim i vremenskim rečenicama mogu stajati neodredene zamjenice netko, nešto, negdje i t. d. gdje- god ih misao ište, ali običnije stoji mjesto njih tko , što, gdje i t. d. Primjeri: on se ponosi misleči, da je (ne)što veliko, a nije ništa; — ako osiromaši brat tvoj i proda (ne)šlo od imanja svoga, pomozi mu; — ako je (ne)tko lud, ne budi mu drug; — svak bi se smijao, kad bi čuo, da je (nejgdje i to zanat; — kad gdje nadoh neku (koju) pogrješku, ja je ispravih. • 155 b) Kad je zamjenica čiji (čij) odnosna, ona se može protezati samo na riječi mušk'oga roda, koje stoje u singularu i znače čeljad; na pr. onaj učenik, čija je ^ ovo knjiga, neka se javi; — blago čovjeku, u čijem duhu nema lukavstva; — ovu sam haljinu kupic od trgovca, čiju robu svi hvale. Bilješka. Nije dakle zamjenica čiji dobro upotrebljena u ovim primje- •a rima: nakupovao sam svakakvih stvari u trgovaca, čiju robu svi hvale; — sjedio sam pod hrastom, čij se vrh več osušio, več treba reči: u trgovaca, hoj Hi robu . . ., pod hrastom, Im j ega ... Ne valja ni: to je ona seljakinja, čija je kči postala gospoda; — sjedio sam pod drvetom, čije su grane lijep® ulistale, več treba: seljakinja, koje kči . . ., pod drvetom, kojega grane ... . Ali i gdje je slobodno uzeti čiji, svagda se mjesto te zamjenice može upotri- jebiti genitiv zamjenice koji; dakle sasvim je dobro na pr. onaj učenik, kojega je ovo knjiga, neka se javi; — ovu sam haljinu kupio u trgovca, kojega robu svi hvale. § 228. a) Mjesto odnosne zamjenice ledji — ledja—ledje vrlo se često uzima što, koje se ne mijenja. Na pr. podaj onom čovjeku, što je donio vreču; — reci onim ljudma, što stoje na polju; — teško onoj djevojci, što ne sluša svoje majke; — blago djeci, što slušaju svoje roditelje. b) Ako ovakovo što zamjenjuje drugi koji padež osim no¬ minativa, onda mu se još doda zamjenica trečega lica u onom padež u kome bi bila zamjenica hoji. Primjeri: to je ona žena, što smo je vidjeli; — dobro je ono vino, što smo ga pili; — izgorješe kuče, što smo ih lani gledali; — dodoše k meni ljudi, što su im konji odvedeni; — vidio sam čovjeka, što su mu konja odveli; — je li dobro pero, što njim pišeš? — nadoh ključ, što mi ga zimus nestade. Bilješka. Ne može s,e uzeti šfo mjesto genitiva ( kojega , koje, kojih). kad mu je značenje posvojno. Vidi primjere u § 204 d. c) Ako se što proteže na riječ, koja znači kakovu stvar, onda se oblici akuzativa i instrumentala od zamjenice trečega lica mogu izostaviti te ostaje samo što; na pr. donesi mi nož ? što sam jučer kupio; — lijepa je ono knjiga, što si mi poklonio; — ljudi u toj zemlji žive dosta nalile na ona vremena, što pjes- nici nazivaju zlatnim vijekom; — gdje je lopata, što se žito vije?; — donesi mi čekič, što se konji potkivaju. d) Kad bi s ovakovim što imao stajati koji prijedlog, on se metne iza što i združi se s potrebnim padežem zamjenice trečega lica; na pr. rekao mi je čovjek, što smo s njime jučer govorili; 156 — gdje je knjiga, što is nje učiš Citati?; — lade oruge ne bješe osim one jedne, što unju udoše učenici; — pohodiše me prija¬ telji, što sam hod njih lani bio. e) Mjesto odnosne zamjenice hoji, hoja uzima se katkad riječca da; li¬ na pr. u tom narodu nema gotovo čovjeka, da ne zna Citati i pisati; — nema vlasti, da ni j e od Boga; — ima li još koga, da nije došao?; — nitko ne ostade, da nije onamo prešao. Rjede se ovako upotrebljava riječca gdje ; iia pr. poslije češ sresti drugoga čovjeka, gdje nosi ribu; — vidite li onu Ženu, gdje kopa? § 229. a) Kad se u rečenici nalazi neodredena zamjenica, kojoj je na početku ni, onda glagol mora biti zanijekan, na pr. to mu nitko ne vjeruje; — danas ne radimo nista-, — ničemu se više ne nadam. Ovo vrijedi i za pri¬ loge, kao što su: nigdje, nihad, nihamo, i za broj ni jedan, na pr. to ne ču nihad zaboraviti; — ne uloviše ni jedne ribe. b) Katkad se dogada, te koja od pomenutih riječi, što imaju na početku ni, znači nešto j e s n o ; u torne dogadaju glagol nije zanijekan. Primjeri: on se na me srdi za nista (t. j. za malenkost); — u knjiži, koju sam jučer čitao, jezik je nihahav (t. j. veoma je loš); — takova djela čine nihahvi (t. j. rdavi) ljudi; — svijet je stvoren iz ničega (tu se „ništa“, premda je „ništa‘, ipak pomišlja kao neko stanje). § 230. Kad se prijedlogom hes hoče osobitom šilom izreči, da nečega nema, onda uza nj stoje neodredene zamjenice Uho, ista, ihahav i t. d. ili nitko, ništa, nihahav i t. d. ili sov, tvahi. Govori se na pr. bez ihakvoga (ili nihahvoga ili svakoga) •traha, — bez ihoje krivice, — bez nihahvoga razloga, — bez sve šale i t. d. Inače se govori naprosto: hes straha, hes šale i t. d. Brojevi. § 231. a) Dosta se često uzimaju glavni brojevi sami, gdje se misle ijndi, na pr. dva bez duše, treči bez glave; — dva vuku, a četiri tuku. Ali u ovakovom je dogadaju za mušku čeljad običnije uzeti brojnu imenicu na -ica, aa pr. dvojica , trojica .... b) Sa zbirnom imenicom trača mogu se nzimati glavni brojevi, na pr. i»am pet brače; — bilo nas je devet brače. Ali je sasvim dobro reči i: pete¬ rica, devetorica i t. d. brače. Uz druge zbirne imenice, koje znače mušku če¬ ljad, govore se brojne imenice, na pr. petorica gospode, troje momčadi i t. d- c) Kad se glavni brojevi pišu ciframa, iza njih se ne bilježi točka (ako nijesu na svršetku rečenice), a iza rednih se brojeva bilježi točka, kad se pišu ciframa. Primjeri: došlo je 20 ljudi i 15 žena; — car Josip II. umrije u Beču 20. veljače 1790. godine. Bilješka. O brojevima i o njihovu slaganju s imenicama dosta se govori n § 91—95, u § 190—193 i § 216 b. 157 Glagoli. Glagoli povratni, prelazni i neprelazn . § 232. a) Često prelazni glagoli imaju kao objekt uza se riječcu se, i onda se kaže, da su povratni (refleksivni), jer im *e radnja povrača na subjekt; na pr. čuvati se, hvaliti se, odi- jhvati se, umivati se, varati se, veslliti se i dr. Kad velimo: čuvam se, ili vtiraš se ili veselimo se, to je isto, kao da rečemo: čuvam sebe, varaš sebe, veselimo sebe i t. d:; tu dakle imamo objekt, kao kad kažemo: čuvam Jcuču, veselimo roditelje i t. d. b) Povratni se glagoli lovu i oni, koji uza se uvijek imaju riječcu se, mjesto koje se ne može uzeti sebe, na pr. bojati se, brinuti se, čuditi se, nddati se, smljati se, šaliti se. c) Gdjekoji neprelazni glagoli mogu, ali ne moraju ii .ati uza se riječcu se; tako imamo na pr. bllstati i bllstati se, potr- pjeti i potrpjeti se, sjtiti i sjtiti se, sumnjati i sumnjati se, običi, bbiknuti pored bbiči se, bbihmti se (na pr. ovamo sam dbilcao do- laziti ili obilcao sam se), pristbjati pored pristbjati se (na pr. okruži se dvoranima, kako pristoji čaru ili pristoji se); d) Prelazni se glagoli često uzimaju kao neprelazni, bez objekta; tako je na pr. jučer sam čitao, — sjutra ču orati i t. d., tu dakle nema objekta (na pr. knjigu, njim). Gdjekoji prelazni glagoli kad stoje ovako bez objekta, mogu imati uza se riječcu se: bosti se pored bosti (na pr. ova se krava bode, t. j. ne sebe, več ljude ili druge životinje), grepsti se pored grepsti (na pr. ova se mačka grebe, t. j. ne sebe, več ljude ili životinje), garati se pored gurati (na pr. ne guraj se, t j. ne guraj druge ljude) običati se ili obreči se pored obečati, obreči. e) Obmuti pojav nalazi se takoder u nekih glagola, t. j. glagolu riječca se pripada te se i govori s njom, ali i bez nje. Imamo na pr. kretati pored krčtati se (na pr. vojska breče na put), obdgatiti pored obdgatiti se (na pr. vrlo je obogatio trgujuči), početi, pdčinjati pored pdčeti se, pdčinjati se (na pr. tada pote borba za slobodu, -n ovdje počinje naša livada), svrnuti, svrtičali pored svfnuti se, svr&čati se (na pr. zašto ne svrnete k nama? — ovamo svračaj, ju- nače), učiti pored učiti se (na pr. Milan dobro uči). § 233. a) Riječca se upotrebljava se uz prelazne glagole često, da se naznači nešto, št o biva samo od sebe; na pr. drvo se suši, juha se hladi, kamen se valja s brda, kuča se ruši, mjesec se okreče oko zemlje, snijeg se topi i t. d. b) Riječcom se uz prelazne glagole izričemo često p a siv, t. j. radnju, koja ne biva sama od sebe, več joj je izvor izvana; na pr. vino se pije, ovaj se čovjek sove Petrovič, ouju se dobri glasovi i t. d. Takvi su i ovi primjeri: Miloje se 168 izbaei (t. j. bi izbačen) iz službe; — sjeme pade kraj puta i po- gazi se; — rukama apostolskima učiniše se mnogi znaci i čudesa ; — dadu im sena dar tri prstena; — bijeli mu se poharaše dvori, 9 dnese se iz riznice blago. . * Bilješka. Razlika izmedu rečenica pod a) i izmedu onib. pod b) stoji u torne, Sto se one prve ne mogu pretvoriti u aktivne, a ove se druge mogu. Mjesto: vino se pije, — čuju se dobri glasovi možemo redi; ljudi vino piju, — čujemo dobre glasove i t d. A rečenice: drvo se suši, — juha se hladi i t. d. ne možemo aktivom izreči. Ni u jednima ni u drugima mjesto se ne može se ožeti. sebe (kao u § 232 a). § 234. a) Povratni se glagoli često upotrebljavaju u uzaj- mičnom (recipročnom) značenju; na pr. ovi se ljudi miluju (t. j. jedan drugoga miluje); — mi se pozdravljamo na ulici (t. j. pozdravljamo jedan drugoga); — zašto se stadoste tuči? b) Kad dolaze jedan do drugoga dva glagola, od kojih i jednome i dru- • gom pripada riječca se, ona može uz obadva stajati; na pr. tada se opet spo- menuste starati se za me. Ali češče se stoji samo uz jedan od takova dva gla¬ gola; na pr. i tako se upru braniti (mjesto: upru se braniti se); — bojim se nasmijati ovdje (mjesto: bojim se nasmijati se). — Stanko se boji i stidi (mjes! : boji se i stidi se). c) Kad treba, da se načini pasiv od neprelaznih gla¬ gola, onda se uzme riječca se; na pr. kako se tu sjerli? —• ovuda se Ide u selo. — Kad treba izreči pasiv od povratnih glagola, oni ostaju bez promjene; na pr. odmah kako p >ne na brijeg, vidi se crkva; — od takovih pastira ne može se ni- čemu boljemu ni nadati; — zato se tu mora najviše starati, da se ništa ne kaže drukčije, nego što jest; — traže, da im se Manja po ulicama: — to se kaže, kad se raduje, da je kakav nepo- voljan posao prošao. § 235. a) Rijetko se neprelazni glagoli mogu upotreblir vati kao prelazni; takovi su trkati i uskrsnuti; na pr. djeca Ircu po vrtu, Isus uskrse od mrtvih, — ali i; jučer sam trkao svoga konja (t. j gonio ga, da trči), uskrsao ga Bog. Glagol teči može biti i prelazan i neprelazan, ali s razlikom u zračenju; nepre- lazno tiči imamo na pr. kad velimo: Drava teče, dani teku, a pr dazno je, kad velimo: teči kucu, teči novce (t. j. stjecati). Bilješka. Neprelazni glagoli leči (lijčgati), sjesti, Ustati (ustajati), gorjeti upotrebljavaju se u p j e srnama kao prelazni; na pr. u večer me rano lijegaše, u jutru me rano ustajaše; — s desne strane sjede (Jug Bogdan) zeta Strahiniča bana ; — bjež’ iz kule, da te ne gorimo. Gdješto se tako govori iizvan pjesama. b) Neki neprelazni glagoli postaju prelazni, kad se slože s kojim prijedlogom. Na pr. \či — ndči, Vetjeti — preUtjeti, pasti — 159 \ napasti (na pr. šta si napao toga čovjeka ?), plakati — bplaltati, skbati—preskbčiti, stčtti— zastati (na pr. zastao ga kod kuče), sjati — obdsjati, spdvati—uspavati i dr. Glagoli trajni i trenutni. § 23f>. a) Trajni su glagoli, koji u prezentu mogu odgovarati na pitanje: što sada radiš? a infinitivom mogu biti dopuna glagolima: pbčsti, prčstati. Trenutni su oni, s kojima se ne može odgovoriti na rečeno pitarij e i ko j i ne mogu biti dopuna glagolima pbčeti, prestati. Tako je na pr. glagol citati—čltdm trajan, j er na pitanje: što sada radiš? može se odgovoriti čitam i može se reči: počeh ili prestadoh citati; a pročitati je glagol trenutan. j er se na po- menuto pitanje ne može odgovoriti: pročiiam i ne može se reči: počeh (prestadoh) pročitati. b) Trajni se glagoli dijele u durativne (neprekidne) i u iterativne (učesne). Durativni znače radnju, koja tečebezprekida, na pr. pUsti , glnuti , letjeti, hvaliti , gUdati, kupbvati i t. d., a iterativni su oni, koji znače radnju s čestim ponavljanjem i prekidima; na pr. polijetati, izgUdati, zabadati, nalagati , pobolijbvati , izvldčiti i dr. ' c) Iterativni se glagoli dijele u iterativne I. i II. stepena, a razlika je u torne, Sto ovi drugi znače ponavljanje u još večoj mjeri; ali je značenje često zatrto, te znače jedni što i drugi. Iterativni II. stepena izvode se iz iterativnih I. stepena, a znak itn je -ava- ili -iva- pred nastavkom -ti u infinitivu. Tako pitMati, dopunjati, izmišljati, pogledati, ponuSati, umiljati se, zatiskati iterativni su glagoli 1. Stepena, a II. su stepena puštdvati, dopunjaoati, izmišljavati, pogledivati, ponuitdvati, umiljdvati se,'zatiskivati. — Često iterativnoga glagola I. stepena nema, več samo drugoga; na pr. nema sažaljati, uništati, oživljati, pokračati, posvečati, primamljati, več samo sažaljdvati, uništavati, oživljaoati, pokračicati, posvečimti, primamljivati i t. d. Često opet prema iterativnome glagolu I. stepena nema takvoga glagola II. stepena; imamo na pr. zabadati, nalagati, pogddati, razmatrati, ali nemarno: zabadavati, nalagavati, pogočtivati, razmotrivati. d) I trenutni gdjekoji glagoli mogu biti iterativni, t. j. radnja im se ponavlja, ali svaki put je trenutna; na pr. pbpucati (obruči su popucali, t. j. nekoliko njih, svi jedan za drugim), porazboli- jevati se (čeljad su se porazbolijeval^t, t. j. jedno za drugim), poizvaljivati (poizvaljivao vjetar drve ta), isprebijati (isprebijali ljudi vuka), pozbbati (ptice su pozobale grožde). e) Neki se glagoli mogu upotrebljavati i kao trajni i kao trenutni; to su ovi: čuti, imenovati, krstiti, pisati, pfste- IGO novati, raziimjeti, ručati, tužiti, vdpiti, večerati , vezati, vidjeti , vje- rovati i gdjekoji drugi. — Odjelito treba spomenuti glagol kazati , koji je i trajan i trenutan u prezentu; u participu prezenta i u imperfektu je ‘samo trajan, a u ostalim je oblicima samo tre¬ nutan. Glagol dati je trenutan, a ne dati je trajan (vidi u § 133 d). § 237. a) Glagoli bez prijedloga jedni su trajni, a drugi su trenutni. Trajni su na pr. ptiči, plbsti, cftnuti, tonuti, letjeti, trpjeti, 'hvaliti, nositi , vbditi, čuvati, padati, stavljati, vračati, kupbvati , milovati i t. d., — trenutni su na pr. reči, sjesti, dignuti, viknuti, Mpiti, piistiti, rbditi, skočiti, vrdtiti i t. d. Kad se ovi drugi i njima slični glagoli združe s prijedlozima,, oni ostaju trenutni; na pr. izreči, bdsjesti, pbdignuti, doviknuti, iskupiti, prepustiti, porbditi, doskočiti, svrdtiti. Od onih prvih glagola jedni postaju trenutni, a drugi ostaju trajni, kad se združe s prijedlozima; na pr. trenutni su: ispšči, splesti, pbginuti, utbnuti, doUtjeti, pretrpjeti , pohvaliti, sačuvati, pokupovati, zamilovati, — a trajni su: iznositi, prevoditi, prbpadati, pbstavljati, navračati i t. d. b) Ima trajnih i tienutnih glagola, koji su u običaju samo s prijedlozima združeni: doMčiti — dokučivati, početi — pbčinjati, itzeti — iizimati, pbčinuti — počivati, prionuti — pridnjati, opkoliti— opkoljavati , uzvisiti — uzvišivati, poniziti — ponizivati, pribl!,žiti — pri- bližavati, sprčrniti—sprčmati. Tako su i vrlo mnogi iterativni gla¬ goli u običaju samo s prijedlozima složeni; na pr. prema vb jati , istrčsati, promišljati — promišljavati, dopunjati — dopunjdvati , pokra- ctvati, obrezivati nema prostih (bez prijedloga): bijati, tresali i t. d. Dosta su rijetki iterativi bez prijedloga, na pr. hirati, biv iti, lije- tati, nočivati, puštavati, ručdvati , svanjivati, večeravati, vjenčavati . Priloži. § 238. a) Priloži ponajviše znače ili način ili mjesto ili vrij e m e, t. j. odgovaraju ili na pitanje kako? (na pr. lijepo pišeš, veselo živimo, govorio je latinski) ili na pitanje gdje? (na pr. stajali su vani, tu sam bio, stani dolje) ili na pitanje k a d a ? (na pr. lani sam bio, onda su rekli, jutros je otišla). Biiješka. Rijetki su priloži, koji odgovaraju na pitanje ko ko?, na pr. mnogo sam dobio. mah sam izgubio, dosta je trpjela. — Mjesni priloži mogu odgo varati i na pitanja kam o?, kuda?; na pr. izidoše van, skitao se cvuda. 161 ♦ b) Koji priloži znače mjesto ili vrij e me, oni služe za bližu oznaku g 1 a g o 1 i m a; a oni, koji znače način, mogu izbliže označivati glagole, pridjeve i druge priloge (na pr. lijepo pišeš, malo bolji, vrlo lijepo). Bilješka. Koji priloži odgovaraju na pitanje koliko? oni mogu izbliže označivati imenice, koje stoje u genitivu, na pr. mnogo ljudi, malo vode, dosto, brige, nekoliko ovaca. c) Gdjekoji priloži ne znače ni način ni mjesto ni vrijem e, več služe za neko osobito isticanje drugim riječima. Takovi su priloži: bar, IM, cak, eno, eio, evo, gotovo, jedva, jos, mozda,pace, samo, tahoder, tbbože. Govori se na pr. daj mi Ur tn jabuke; evo ja vam kažem; to je gotovo večina; jedva vidim. ~ Medu ta- kove priloge ide i niječna riječca ne. d) Kad se riječca ne složi s prilogom malo , izlazi nov prilog nšmalo (na pr. ja sam nemalo kao i ti velik) ili malo ne. Ovaj drugi prilog ističe samo glagole, na pr. malo ne padoh, — malo me ne iskara, — malo u oko ne udari. Bilješka. Zato je pogrjeSno: malo ne svi gradani mišljahu, ili: potrošio sam malo ne polovinu novaca. Tu se mora reči: gotovo ili skoro. e) Mjesto pridjeva u predikatnoj službi nalazi se katkad prilog. Primjeri: u obrazu je ban Strahinič sjetno i neveselo ; — da li znadeš Budimliju Jovu? je li zdravo, je 1’ se oženio?; — bolje je Božič kužan nego južan; — bolje je ■prazna vreča nego vrag u vreči; — jeste li zdravo i veselo ? Prema torne imamo takoder: lcako ste?, — kako su moja brača? § 239. a) Priloži buduči partikule (vidi na' str. 4) nemaju padeža ni brojeva ni roda, ali mogu imati komparativ i super¬ lativ; na pr drago — drdže — najdraže , mudro — mudrije — ndjmudrije. Tako je i č§sto — češčB — najčešče , želo — zalije — najžalije, rudo — radije — najrddije (nije dobro: rade — najrade). b) Riječ nalik je prilog i zato se ne mijenja; govori se dakle: sestra nalik (a ne: nalika) na brata, — ili sestre nalik (a ne: nalike ) na braču Kad bi trebalo tu riječ sklanjati, uzme se pridjev sličan, na pr. u gimnazijama i sličnim školama. c) Ima dosta priloga, koji su složeni od dvije riječi, od kojih je prva prijedlog, na pr. bezobzlrks, doduše, ddista, 'isprva, 'iznova, nMrag, naprijed, ndvlaš, n&polcOn, pogotovu, uveliki, zacijelo, zarana i t. d. Prijedlozi. § 240. a) Prijedlozi stoječi s kojim padežem najčešče izriču mjesto i vrij e me. Kad se na pr. veli: udosmo u sobu, osta<* T. Maretič: Gramatika n 1G2 vih knjigu na stolu, vrt je *a kučom i t. d., tu se izriče mjesto a vrjjeme je u primjerima: radit čemo do noči; doči ču k vama na jesen; to se dogodilo o Uskrsu i t. d. b) Osim mjesta i vremena izriču prijedlozi zajedno s pa- dežima i druge oilnošaje medu riječima. Tako imamo društvo, kad velimo: doči ču s Milojem, — raskidu: došao je bez brata svojega, — s vrhu: idem po vodu; — uzrok: propao je s nerada; ne mogu iči zbog bolesti; — način: odvedoše ga na a šilu, — dopuštanje: porod svega velikog trij^a nije mogao to izraditi, — za m jenu: platit ču mjesto Ivana, — poredenje: konj je brži od vola. c) Rjedi su drugi odnošaji, Sto ih prijedlozi zajedno s padežima izriCu. Takovi bu: namjena: sve na slavu Božju činiše, — sredstvo: javiše mu preko poslanika, — protivStina: uSinio je preko moje volje, — svojstvo ®ni su od, boja junači, — pripadanje: car od one zemlje, — izuzimanje: nitko nije znao osim tebe. § 241. a) Nominativ i vokativ nema ju nigda uzu se prijedloga; svi drugi padeži že sto ih imaju uza se; a lokativ se i ne govori sam, bez prijedloga. b) Mnogi se prijedlozi slažu samo s jednim pa¬ de že m, na pr. bez, hod, radi samo s genitivom, — h samo s dativom, — hroz samo s akuzativom, — pri samo s lokativom; — neki se slažu po s dva padeža, takovi su: s, koji se slaže s genitivom i instrumentalom, na, o, po s akuzativom i g lokativom, medu, nad, pod, pred s akuzativom i instrumentalom; — gdjekoji s tri padeža: u s genitivom, akuzativom i lo¬ kativom, za s genitivom, akuzativom i instrumentalom. Ni jedan ad ovakovih prijedloga ne izriče isto sa dva (a kamoli sa tri) padeža, več s jednim padežem izriče jedno, s drugim drugo. i c) Neki se prijedlozi slažu s glagolima u jednu riječ, na pr. dbzvati, izmoliti, napisati, odvezati, pbliti, iimrijeti, zabosti i t. d. U tom poslu prijedlozi služe za to, da značenje glagolu izbliže odrede. O varno idu i složeni glagoli, kao što su prepisati, prodltati, rdzbiti, koji su složeni s takovim prijedlozima, koji sami ne dolaze nikad ispred kojega padeža. — Da Ima glagola, koji »u u običaju samo 3 prijedlozima složeni, to j* rečeno u § 237 b. § 243. a) Po dva se prijedloga č«sto združuju u jedan, na pr. ispod, iznad, izmedu, pokraj, nerod. — Katkad opet koja ime- * niča s prijedlogom služi kao prijedicg, na pr. uači Petrova dne, — uime poreza plačati, — nadomak Zagreba. 13 ? b) Pri jedi oti stoje dosta Cesto ispred priloga; na pr. od danas do sjutra, odonda , otkad , otprijc, easvagda ; tako je i ovo: za dosta vremena, u mnogo kuča. c) Prijedlozi do, po, mjesto, ošini stoje kal kad pred kojim padežem, koji je več združen b kojim prijedlogom; na pr. Čekao je do pred zoru; — privezati svaki kraj po za jednu gTanu od drveta; — oni samo po s nekoliko momaka otidu; — došao je na posao s motikom mjesto sa sjekirom; — bili smo u svim bučama osim u ovoj. d) Prijedlozi stoje katkad pred rečenicom; na pr. ljudi ga dočekaše i s dobro došao pozdraviše; — mjesto da mu se obraduju, poplaše se od njega; — i tako Srbi mjesto što su se na d ali graniee svoje rasprostraniti, jedva se održe u onome, što su prije imali; — osim što nas je pr e var io, sada nas još i opada. Bllješka 1. Velika je pogrješka upotrebijavati ovako prijedlog bet te redi na pr. doSli su i oni, bez da su bili pozvani. Ovo treba redi: doSli su, a nijesu bili pozvani, — ili: premda nijesu bili pozvani. Bilješka 2. Ne mogu stajati zajedno po dva prijedloga, od kojih svaki ima u rečeni« svoj padež; zlo bi na pr. bilo: kupio sam za u Zagrebu za¬ služene novce; — došao s na šilu dognanim narodom. Treba redi: za novce zaslužene u Zagrebu; — s narodom na šilu dognanim. § 243. a) Riječi do i osim mogu se upotrebljavati u izu- zetnom značenju, i onda one nijesu prijedlozi, več izuzetni veznici (vidi u § 165.). Primjeri: nikad se 'ne poplašismo do nočas; — ne znaju drugo * do prositi; — nitko ne zna sina do otac, niti oca tko zna do sin; — ovaj se rod ničim ne može istjerati do mdlitvom i postom; — Bože sačuvaj, da se čim drugim hvalim osim krstom; — u dvoru mu nikog nema osim bolan sluga. ’ b) Riječca po znači katkad isto što veznik i , na pr. dlaka po dlaka, eto bjelača; — doči če jedan po jedan. To je, kao da se reče: dlaka i dlaka, jedan i jedan. Ne može se dakle reči, .da je po ovdje prijedlog i da stoji s nominativom. c) Ne valja združiti veznikom i onakova dva prijedloga, koji sa slažu s različnim padežima; bilo bi na pr. vrlo rdavot t i imm škole moraju učenici biti pristojni, več se to mora reči; m (koli i ievan nje (škole). Pogrješno bi bilo veznikom i združiti i onakova dva prijedloga, koji se siata s istim padežem, ali jedan od njih ima ili obadva imuju saiftp jedan slog; ne bi * }64 dakle valjalo: pred i j A stolom ima mrvica, — nad i met'ir. brdima lete ptice. To treba reči: pred stolom i pod njim (stolom), — nad brdima i medu njima (brdima). Samo onakova dva pri- jedloga mogu se združiti veznikom i, koji se slažu s istim pa- dežem i oba imaju više od jednoga sloga, na pr. voda na one m mjestu preko i izmedu kamenja leti i uji; — bolovao je prije i poslije našega dolaska. Ali i tu bi običnije bilo: preko kamenja i izmedu njega, — prije našega dolaska i poslije njega. Veznici. Dioba veznika. § 244. a) Veznici se najzgodnije dijele u tri reda. U I. red' idu veznici, koji služe za usporedno vezanje rečenica, te se Koradi toga mogu zvati usporedni; — u II. red idu veznici, koji služe za zavi'sno vezanje rečenica, te se poradi toga mogu zvati zavisni; — a u III. red idu oni veznici, koji ne vežu ni rečenica ni riječi, več samo jače ističu značenje koje re- čenice ili riječi. b) U I. red veznika idu ovi: 1. sastavni (kopulativni)^ 2. suprotni (adversativni), 3. rastavni (disjunktivni), 4. za¬ ključni (konkluzivni), 5. izuzetni (ekskluzivni). Bilješka. Buduči da se o tim veznicima dosta govorilo u § 163—166. zato se o njima ne de ovdje govoriti. • c) U II. red veznika idu ovi: 1. namjerni (finalni), 2. vremenski (temporalni), 8. načinski ili p or e db eni (mo¬ dalni), 4. izrični (deklarativni), 5. uzročni (kauzalni), 6. po- sljedični (konsekutivni), 7. pogodbeni (hipotetični), 8. do- ^pusni (koncesivni). Bilješka. Bududi da se o tim veznicima dosta govorilo u § 168—181, zato se o njima ne de ovdje govoriti, d) U III. red veznika idu ovi: 1. u pit ni (interogaUvni), 2. u zn o sni (emfatični), 3. uzvični (eksklamativni), 4. po- tvrdni (aseverativni), 5. željni (optativni). e) Neki veznici imaju samo po jedno značenje; tako na pr. jer samo je uzročni, »ar samo upitni veznik i t. d. Neki opet mogu imati više značenja od jednoga; na pr. li može imati značenje suprotno, namjemo, pogodbeno, upitno, uzvično; kako ima značenje namjere, vremena, načina i još značenje izrično v uzročno i t. d. Veznici ni. reda. $ 245. a) U p i t n i su veznici da, dd li, Ida, Ida li, li, zar. — Upitno je da u primjerima: da ne češ ]oš biti car nad nama i zapovijedati nam ? — sveštenik bi ga po svojoj dužnosti pitao, da nema na duši kakav grijeh; —• nemam ni sam, koliko mi treba, a da dam vama? Bilješka. Kad ovaj veznik stoji iza glagola bojati se i drugih stičnoga enačenja, značenje mu je upravo upitno, premda se to danas slabo osjeds, na pr. bojao se Miloš, da Turci ne opaže (t. j. bojao se, ne če li Turci opa¬ ziti ?); — svi se ukučani poplaše, da nijesmo oboje nodu umrli (t j. poplaše -se, nijesmo li umrli ?). b) Primjeri za da li, eda, eda li, li: da li me sad g. Svetič razumije? — da li ti nijesam rekao? — eda mi može tko zabra- niti? — zapita ih, eda bi imali što, da mu dadu za jelo; — za Boga, bako, eda li ti znaš? —■ zapita ga, eda li če joj dati; — jesi li čuo? — nije li Veljko ovdje? c) Veznik zar se razlikuje od drugih upitnih veznika oso- bitom svojom porabom, i to ovako: pitajuči s drugim veznicima ne zna se, kako če odgovoriti onaj, koji je pitan, da li niječno ali jesno; a zar kad stoji u jesnom pitanju, očekuje se odgovor niječan, i obrnuto; na pr. zar i ti tako misliš? — zar vi to još ne znate ? Bilješka. Rijedca zar može i ne biti upitni veznik, ved prilog u zna* čenju: „možda‘, „valjada“; na pr. dodi de zar i on; — tako jer zar Bog odredio. § 246. a) Uznosni su veznici lj'd, td\ njima se koja riječ u rečenici uznosi s osobitom govornom šilom. Na pr. veliš, da ti to dobro znaš, a ja ti kažem: Ije ne znaš; — nemoj, brate, la dobro nam je obojici; — ta pomozi, ako si čovjek; — ta ne vjerujte svakome sve'.' — Rečeniea, u kojoj je Ije, svagda je niječna. b) Uzvični su veznici; d, ala, da, e, li, nit. Primjeri: a za Boga, tko to lupa? — u da vidiš Jakšiča Stjepana! — ala imaš brza konja, gdje ga. dobi? — ala ženo, lijepo ti je ova livada pokošena! — da čudno ti ga prevari! — da kakva je Roksanda djevojka! — da moj vjetre, ne lomi me! — pošto se pobratimiše, reče mu starac: e pobratime, sad da se darujemo; — e brate moj, šta čemo sad? — čudno li si ga zapitao! — krasne li su ovo livade! — nu otidi na bijelu kulul — nu tako ti Boga, daj mi reci. 163 Bilješka. Nij« dobro uzlaiatl nu mjesto no kao suprotni veznik; na pr.. htio gam mu pomedi, nu nijesam mogao. Tu je bolje no. g 247. Potvrd ni su veznici: d'd, dabbgme, ddlcako, ddšto. Na pr. oni su dabogme ( dakako , dašio) bili pametni ljudi, pa su opet često pogriješili. — Potvrdno da imamo u odgovorima; na pr. kada tko pita: jesi li bio u školi? a onaj, koji je upitan, odgovori: da (tu se ima dopuniti: bio sam). Bilježka. Kad u odgovoru ili u opde n pribvatanju tudih riječi stoji da iza glagola, kojim se odgovara, onda ono znači, da se odgovor ima shvatiti u p roti vnosa smislu. Na pr. kada tko veli: molim te, donesi mi vina, — a onaj mn odgovori: hodu d&, to znači isto, Sto: ne ču; ili na pitanje: jesi li bio u Ikoli? — odgovor: jasam di znači isto Sto: nijesam (bio). Ili kad bi tko rekao: Stojan to jot »e zna; — a drugi kad bi na to dodao: ne zna da, to bi zna- čiio: zna. § 248. a) Željni su veznici: da, Ida, kdda (kad), neka (nek). — Željno da stoječi sa prezentom kojega glagola znači isto što imperativ; na pr. sad da mi kažeš (t. j. kaži mi), gdje su moja brača; — odmah to da učinite (t. j. učinite). Kad stoji ovakovo željno ili imperativno da s trečim licem, znači isto, što neka ; na pr. da Bog blagoslovi! — sjutra da svi ovamo dodu (t. j. neka bta oslovi, — neka dodu). Željno da može stajati i s prvim ličim (kuo i neka); na pr. o Jovane sinko, da te pitam, — da od mo danas k Milanu. Ovakovo da može stajati i s kondicio- nalom te izricati želju; na pr. črne oči, da bi ne gledale! — muči, kčeree, da bi ztaiuknula! — da bih ja umr’o smrču pra- vedničkom! U tom dogadaju pred da može stajati uzvik o, na pr. o da biste zamuknuli! b) Željno da može stajati s perfektom, i to kad se izriče oštra zapovijed; na pr. da se nijesi makao odatle! (t. j. ne makni se), — da ste odmah to učinili (t. j. učinite). c) Kad veznik da stoji s perfektom ili s aoristom, a pred njim je uzvik o, onda se izriče žalost, što se koja stvar nije drukčije dogodila (a i to je neka želja); na pr. o da ni¬ jesam juče onamo išao! — o da umrijeh! — o da ga nikad ne vidjeste! d) Željno eda imamo, kad velimo na pr. eda Bog da, te ne dode! — eda sunce sine danas! — Željno kada stoji svagda e kondicionalom; na pr. kad bih ja bio postavljen, da sudim u ovoj zemlji! — kad bisle me, bračo, poslušali! — 0 željnom vezniku neka vidi u § 146 b. 167 Uzviei, § 249. a) Uzviei su rlječi, koje se upotrebljavaju, kad hočemo da očitn- jemo kakovo čuvstvo: čudo, žalost, bol, gnjev, veselje, zelju, gadenje, takoder kad koga dolivamo, ili kad se kome odzivamo. Evo običnijih uzvika: Uh, aha, aj, 5.0, dvoj, di, dedi, e", #, gU, h&, hSj, iju, ijuju, jdo, jdoh,jyj, kliku, Ule, 3, ‘ d/i, oho, 6j, p% Uh. Večina ovih uzvika upotrebljava se za različna čuvstva, ne Bamo za jedno; na pr. do za žalost, gnjev, veselje, d za čudo, žalost, veselje dozivanje, dh za žalost, bol, želju itd. d) Medu uzvike treba brojiti i ove riječce; ais (dovikuje se volu, da ge okrene), č&k, čdk (tako se zovu kokosi), 'iš (tako se tjeraju kokoši^ IjSfc (tako se (jeraju teliči), v&ž (tako se tjeraju guske). I ovo su uzviei: el c (kad se hoče kome da kaže, da ne če dobiti ono, čemu se nada), 7i8j» (kad se hoče da na- znači brzi skok; na pr. onda ja hop u vodu!), IPkac (kad se hoče da naznači, kako što pada s bukom), /jdskac (za padanje, na pr. Jjoskac o zernlju 1), ecizgac (na pr. zvizgac bičem! — t. j. da je sve zviznulo). Sintaksa padeža. Nominativ. § 250. a) Nominativ je padež grama ti ifcoga subjekta; na pr. sunee grije; — godine prolaze. U istom padežu stoji i predikat, kad je u njemu koja imenica ili pridjev ili zamjenica ili broj; na pr. Stanko postade trgova\ — Marko ostade siromašan, — i ja sam netko, — ja sam drugi za tobom. Bilješka. Predikat može stajati i u instrumentalu, na pr. VukaSin po¬ stane kraljem (vidi u § 285 d). b) Uz infinitiv može predikat stajati u nominativu, na pr. nemaš uzroka biti nezadovoljan ; — ništa mu nije smetalo po- kazivati se sasvim pravi — biti gradanin dubrovacki držaše se za veliku stvar. Bilješka. Uz infinitiv može predikat stajati i u dativu, na pr. treba mu najprije postradati i okrMjenu biti (vidi u § 267 b) i u instrumentalu, na pr. lasno je pokraj čaša junakom, biti (vidi u § 285 d). b c) Mjesto predikatnog akuzativa ili predikatnog instrumen- tala (§ 273 b i 285 e) uz glagol zvali može ono, cime koga zovu, ako je imenica, stajati u nominativu; na pr. i danas oni svoga starješinu zovu vojvoda; — i suho nazva Bog zemlja. 168 Genitiv. § 251. Genitiv ponajviše služi za dopunu različnim rije- čima, uz koje stoji, a te su rijeCi osobito imenice, pridjevi i glagoli. Osobita je služba genitivu partitivna (ili dijelna), u kojoj taj padež dopunjava ne samo imenice, pridjeve i glagole, več i druge riječi. U nekim rijetkim slučajima genitiv je padež samostalan, t. j. ne dopunjava druge riječi. Genitiv uz imenice. § 252. a) Genitiv stoječi uz koju imenicu često izriče neko pripadanje. Primjeri: dodose pred dvore Bogatoga Gavana; — sinu sablja Jakšiča Todora ; — u taboru čestitoga lmeza ; — istočni kraj Dalmacije ; — na vrhu roga u govečeta; — ne dajte se opet u jaram ropstva ubvatiti. b) Često se ovaki genitiv pripadanja zove subjektivni, i to zato, jer kad bi se radnja ili stanje [izreklo glagolom, onda bi imenica, koja je u genitivu, došla u nominativ te bi bila subjekt. Subjektivni je genitiv u primjerima: oranje Marka Kraljeviča (natpis pjesmi); — poslije smrti čara Dušana ; —• prije propasti carstva rimskoga. To se može razvezati u: Marko Kraljevič ore; — pošto umrije car Dušan; — prije nego pro¬ pade carstvo rimsko. BUješka. Subjektivni je genitiv i u primjerima: stade vika dobrijeh junaka (t. j. štadoše vikati dobri junači); — stoji zveka britkijeh sabalja (t. j. brilke sablje zveče). c) Ob j ekti-vni je genitiv u primjerima: zidanje Bavanice; — u pisanju pripovijedaka; — da se okani izmišljavanja novih riječi. Taj se genitiv zato zove tako, jer kad bi se radnja izrekla glagolom, mjesto genitiva bio bi akuzativ, t. j. padež objekta (vidi u § 271 a); na pr. zidati Davanicu, — pisati pripovijetke, — izmišljavati nove riječi. Bilješka. Rijedak je objektivni genitiv, koji bi stajao u drugom kojem padežu, a ne u akuzativu, kad bi se radnja glagolom izrekla: na pr. ja ne mogoh večerati sve od straha malop Radoji.ce f t. j. strašeči se Rado ice)-, — gospodar moj uzima od mene upravljanje kute it. j. da upravljam lcudom). § 253. a) Kad se genitivom pripadanja izriče, čije je što, onda je p os voj ni genitiv. Takav je genitiv u prva tri primjera u § 252 a. Posvojni genitiv treba da se zamijeni po- pvojnim pridjevom, ako takav pridjev ima i ako je genitiv 169 sam, bez dodatka. Na pr. mjesto: vidio sam kudu Petra ili krunu careva ili knjigu sestre mnogo ja običnije ■ kuču Petrovu, krunu carslcu, knjigu sestrina. Blljeska. Najobičniji su naslavci za posvojnč pridjevei -on (ili -er), -in, •ji, -ski , na pr. Filtrov, bratov. učiteljevi Srnin, thatrin; Biljt, ioigitjjl; cdrslcl, gradski, junački, siromašiti (mjesto juHatsIii, tvrormšeki, vidi u g. 76 b). b) Od gdjekojih se imenica ne tvori nikakav posvojni pri- djev, na pr. od carstvo, crv, prst, sviječa, vrata i dr. Takove dakle riječi moraju svagda stajati u genitivu, kad znače pripadanje 5 na pr. ne možemo drukčije redi nego: graniee carstva, život črvi, zglavci prsta, plamen sviječe, slabost vrata i t. d. c) Posvojni se genitiv ne zamjenjuje pridjevom, kad’ se genitiv sastoji od dvije riječi, koje su ili obje imenice ili je jedna imenica, a jedna pridjev. Na pr. ne možemo drukčije redi nego: vidio sam kuču strica Petra-, — na novcima se vidi kruna austrijshih careva-, — sve su to darovi svemogučega Boga i t. d. d) Stoji li iza posvojnoga genitiva apozicija ili odnosna rečenica, onda po pravilu imenica ostaje bez promjene, t. j. ne mijenja se u pridjev; na pr. u vrijem e Avgusta, prvoga čara rim- skoga; — da se ne iskopaju iz zamke davola, koji ih je ulovio. § 254. a) Genitivom se, kad je uza nj kakav atribut, često izriče svojstvo i potjecanje (izvor). Primjeri: čovjelc visok, Ujela lica, črnih brkova; — djevojka gologlava i kose raspletene; — konj sive dlake-, — mladič blage čudi-, — narod krščanske vjere-, — ljudi drugoga jezika; — djevojka roda junačkoga; — ljufii drugoga plemena. b) U genitivu stoji katkad riječ, koja pokazuje, oda šta je što (genitiv grade); ni tu ni je imenica. sama, več svagda s atributom. Primjeri: na dolami toke suha zlata; — vreteno drva šimširova; — na vojvodi kalpak svile Ujele. Obično pred ovakovim genitivom stoji prijedlog od. Bilješka. Posvojni genitiv i genitivi svojstva, potjecanja i grade nalaze se katkad u predikatu, a onda subjekt može biti ne samo imenica, več i za- mjenica. Primjeri: vinograd je Ljutice Bogdana; — ja sam gospodara Marka (t. j. njemu pripadam, njegov sam); — vi st.e vesele čudi; — Hrvati su roda slavenskoga; - — grane joj drobnoga bisera. Partitivni genitiv. § 255. a) Kad se ne misli sve ono, šlo znači riječ, koja stoji u genitivu, ved samo neki dio, onda imamo partitivni f 170 (dijelni) genitiv. Tak a v genitiv Cesto zavisi o imenicama, na pr. komad hljeba, Čaša vina, Saka vune, kolo djevojaka, Četa vojnika, stado ovaca 1 t. d. b) Partitivni genitiv zavlsi Cesto o brojevima; na pr. pet djevojaka, devet Jugoviča, stotina svaiova i t. d.; tako je i: desetak ljudi, trojica puinika, njih dvoje i t, d. Isti genitiv zavisi i o zamjenicama srednjega roda i o prilozima, koji znače koliCinu: št o, nešto, koliko, toliko, ovoliko, oncliko, nekoliko, mnogo, malo, više, manje,.sila (§ 198), tole, dosta. Primjeri: Sto je ruha, na meni je, što je kruha, u meni je; — prikupi još nešto Voj¬ nika", — koliko ljudi, toliko čudi ; — poslije nekoliko vremena", — imamo mnogo brige, a malo mira; — viSe je dana nego ko- basica; — ima za to sila pismenih svjedočanstva; — ako imaš iole pameti ; — dosta mi je toga. c) Isto se nalazi katkad i uz zamjenice ovo, ono, to\ na pr. daj mi malo hljeba, da pojedem ovo sira; — on s ono svoje vojske, što je mogao izvesti, izide pred Turke; — ne jede ništa za to dana. d) Partitivni genitiv od ličnih zamjenica stoji uz riječi: koji, jedan, svaki; na pr. koja vas je ono govorila? — on je jednoga nas pozdravio; — svakome njih reci. — Rijedak je ovdje genitiv od imenica, na pr. zapita ga jedan njegovih učenika. g 256. a) Uz prelazne glagole objekt stoji u aku- zativu, kad se misli Citav predmet, a u genitivu onda, kad se misli samo koji dio. Velimo: prodaj mi tvoje vino, kad se misli sve vino, što ga imaš; — prodaj mi tvojega vina velimo onda, kad mislimo: ne sve, što ga imaš, več samo nešto. Tako je i u primjerima: imam roda u ovom selu; — tko ima novaca; — uzmi graha-, — da naberem bilja ; — utočila u vrC vode ; — donesi mi mesa i hljeba-, — poželio sam mira-, — dugo sam od njih Cekao pomoči ; — kupit ču sijena. b) Partitivni genitiv stoji uz glagole biti, trajati, teči, ostati, nestati; na pr. kad je masla, nije brašna; — pa če biti vina i duhana ; — dokle traje svijeta; — dokle teče sunca i mjeseca ; — i od tebe ne ostalo traga; — nesta vina, nesta razgovora. I uz glagol imati, '. kad znači isto što: biti , može stajati ovaki genitiv; • na pr. u svakom žitu ima kukolja; — u ouoj šumi ima vulcova. Sve su to rečenice bez gramatičkoga subjekta (§ 150 c). Bilješka. Glagol imati u značenju biti može se slagati i s nominativom (kako se i biti može sl? ga ti); na pr. na onom brdu imaju tri velika hrasta: — imaju tjelesa nebeška i tjelesa semaljska (t. j. jesu tri hrasta, — jesu tjelžsa). m o) Povratni glagoli složen! s prijedlogom na Imaju nza se pnrtitlvni g«* nitiv; na pr. Idi te se napij vina / najeli su se jabuka / —> čuda se nagle« dasmo danas; — ako to ufilnU, ne deS se nanositi glave ( •— tko se dima n« nadimi, on se vatre ne nagrlje. —■ Rijetko stoje s ovakovim genitivom povratni glagoli, koji nijesu složenl s prijedlogom na; na pr. a fiesto se sunca ogrijaa; — pa se mnfio muka ieetokijeh, e) I glagol trebati glaže se s genitivom; na pr. ne treba mi njihovih Tcnjiga; — tokovih ljudi treba narodu. Ali ovaj se glagol može slagati i s nominativom, na pr. ne trebaju mi nji¬ hove knjige 5 — takovi ljudi trebaju narodu. Genitiv uz pridjeve i glagole. § 257. S genitivom se slaiu pridjevi: pun, sit, gladan, že- dan , željan, dosiojan, vrijedan ; na pr. tuda koza puna loja; —■ sit sam ved njegova hljeba; — vuk vije, Sto je mesa gladan i krvi žedan; — ved sam željan zavidaj a svoga; — radin je do- stojan svoje plate; — vrijedno je vjednoga spomena. § 258. a) Genitiv kao dalji objekt stoji uz glagole, koji po svojem znadenju stoje u sveži s navedenim pridjevima: na- puniti (ispuniti), nasititi, ožednjeti , uželjeti se (zaželjeti se), ucto- stbjiti se, vrijediti; na pr. napunite sudove vode; — Bog da vas ispuiji svake radosti; — nijesam te mesa nasitio; — ja nijesam ožednio vina ; — sestra se brata uželjela; — da se ud&stojite carstva Božjega; — vrijedi careva grada. Prema glagolu nasititi stažu se s genitivom kao daljim objektom i glagoli 'nahraniti, napojiti; na pr. hvala Bogu i čestitom čaru, koji nas je aalirania hljeba i napojio vina. — S glagolom vrijediti u znadenju je srodan stajati (stati), kad se na pr. veli: to stoji silnih novam , ili: stoji velike muke. b) Genitiv kao dalji objekt stoji uz mnoge po¬ vratne glagole, koji značeneko primicanje. Takovi su: prhniti se, držati se, latiti se ; — hvatati se (dohvatiti se, prihva- titi se); — mašiti se, dotači se (tičati se), dodjeti se, dodimuti se; — dokopati se, dočepati se, dobaviti se. Primjeri: da se ovoga posla primim; — žile se korijena drže; — čista se zlata rda ne h vata; — nijesam se jabulce mašio; — dotače se haljine njegove; — dodirne se rukom ognja; — ne bi li se dobavio blaga. — 1 'akva je genitiv i s glagolima: doči, pasti, dopasti, zapasti u ovakovim primjerima: ako mu gdjegod ruke dodem; ■— ako mi 172 padneš šaha , znam, što ču s tobom činih; — eda Bog da, tamnlce dopao! — kad zapadoh ropstva. Ovamo ide i izraz: doči kome glave , t. j. ubiti ga; na pr. Goban tako dode glave aždaji. c) Genitiv kao dalji objekt stoji i.s glagolima, koji znače neko odmieanje ili rastavij anj e. Takovi su: izbaviti, oprostiti , osloboditi ; — lišiti; — sačuvati ; tako isto i povratni: izbaviti se, oprostiti se, čuvati se, hloniti se, proči se, mahnuti se, ohaniti se ; — odreči se, odmetnuti se, odvrči se. Primjeri: izbavi me muhe; — tri put si me ropstva oprostio; — čuvaj se moga honja ; — prodi se onih ljudi ; — mahni se ti to ia posla ; — da se ne odmetnete Gospoda Boga svojega; — pn se odvrgoše mene. d) Neko odmieanje znače i glagoli bajati se, plašiti se, strašiti se, prepasti se; — stidjeti se, sramiti se; na pr. on se ne boji noga i ljudi se ne srami; — prepao sam se toga čovjelia ( i § 261 a). e) Genitiv se kao dalji objekt nalazi i uz glagole: opomenuti, opo "enuti se, spomenuti se, sjetiti se; na pr. opominjuči ih očine eakletve; — opomeni se i mene; — sjetiše se starih vremena. f) Genitiv se nalazi i uz glagol igrati se; na pr. da se igramo slijepoga miša. Mjesto igrati se može biti i drugi koji glagol, kojim se naznačuje kakova igra; na pr. skaču skoka, meču se kamena. g) Glagol žaliti obično se slaže s akuzativom, na pr. žalim izgubljene no ■■■■; ali katkad stoji i s genitivom; na pr. žalim izgubljenih novaca. S ge¬ nitivom se slaže ovaj glagol u sveži: žali Bože, na pr. žali Bože tolike muke. — I prilog žao ima uža se genitiv; na pr. tada mu je žao brata bilo. Mjesto iao je može se redi rhilo je, pa se i to slaže s genitivom; na pr. meni ga je milo. § 259. a) Uza sve prelazne glagole, kad su zani- jekani, objekt stoji u genitivu; na pr. dogovor Jcuče ne obara; — nijesam se jošte oženio ni djevojke za se isprosio ni djevojci dao vjere tvrde; — nijesam našao svoga prstena; — sli- jepac ne vidi vedroga neba ni žarkoga sunca. Ovo biva, i kad o kojem zanijekanom glagolu zavisi infinitiv, a tek o ovome objekt; na pr. ne mogahu puta razaznati ; — ne da mu nijedne riječi reči. Bilješka. Mjesto inflnitiva može se uzeti veznik da s prezentom (na pr. počeše da dolaze, ne mogu da nadeni mjesto: počeše dolaziti, ne m6gu nači, vidi u § 323), pa i u tom dogadaju može, ako je glavni glagol zanijekan, objekt stajati u genitivu, na pr. ne če drugome volje da kvari; — ne mogn . svojih poslova da rade. 17 J b) Mjegto genitiva uz prelazne zanijekane gla¬ gole može biti i akuzativ; na pr. gradove i varoši i mnoge druge stvari Bog nije stvorio, nego su ih ljudi načinih; — zašto mi ne oprostiš grijeh moj? — ne zažegofie svijeinjake, — Oso- bito često ostaju u akuzativu zamjenice ovo, ono , to, što; na pr. koji ovo ne priznaje i ne vjeruje; — što iskaše, ono ne dobi; — ja to ne odobravam; — nadamo se onome, što ne vidimo. c) S glagolom ne biti stoji genitiv, tako isto s glagolom nemati , kad znači: ne biti. Na pr. u Rimu tada nije bilo nijed- noga filosofa ; — da mi nije ove nevolje , ja bih to učinio; — voj-ska odmah pozna, da nema Veljka ; — svako Ture može vezir biti, a junaka nema kao Marko. Bilješka 1. U tim rečenicama nema gramatidkoga subjekta. Takove *u rečenice i u § 366 b, ali tamo je partitivni genitiv, a ovdje stoji genitiv po- radi zanijekanoga glagola. — Rijetko se uz ne biti, a još rjede uz nemati go¬ vori nominativ; na pr. u Rimu tada nije bio nijedan filosof; — s njime nema nitko pod čadorom. Bilješka 2. Kao ne biti i nemati slažu se katkad s genitivom zanijekani glagoli pasivnoga značenja, koji su združeni s riječcom se (§ 283b); na pr. torne se ni imena ne zna; — u čara se ne nade junaka; — nigda se toga nije vidjelo. Samostalni genitiv. § 260. a) Genitivom se naznaCuje vrijem e, u koje što biva; u tom genitivu imenica ne stoji sama, več je združena ili s atributom ili s apozicijom. Primjeri: šta je bilo ovili dana ; — Bog ne plača svake subote; — mi čemo te pohoditi svakoga mjeseca; — druge godine udari grad te pobije polja; — tvoj se brat rodio sretne noči; — bio sam u Beču mjeseca septembra. — U tim primjerima imenica, koja stoji u genitivu, znači sama sobom neko vrijeme (dan, noč , godina i t. d.); rjede stoji druga kakova riječ, koja svojim trajanjem ispunjava neko vrijeme; na pr. to se dogodilo francusko-njemačkoga ruta; — eda bi nam dobro bilo ovoga svijeta i onoga. b} Genitiv se uzima u zakletvama, kakove su na pr. Boga tebi, dakone Stefane! — jeste tako, današnjeg nam dana! — nijesam majko, života mi moga! — tako mi vjere t zakona! — tako vam duše! c) Genitiv imamo i u čudenju; na pr. Bože mili, čuda velikoga, — dobra konja, a losa junaka! — da čudna čovjeka! 174 / vdihe li nesrečet — jao moje šleie i sramote! — U sveži s ta- kovim primjerima stoje i onakovi, u kojima se nešto pokazuje ili nuda; na pr. evo ti prijatelja! — eto ti matere! — eno ti vode! — S prilozima evo, eto, eno može staj ati i nominativ; na pr. evo ti prijatelj! i Genitiv s prijedlozima. § 261. Ni s jednim padežom ne slaže se toliko prijedloga koliko s genitivom. Evo ovi prijedlozi stoje s genitivom: bez, blizu, do, duž, iz, kod, kraj, mjesto, niže, od, oko (»kolo), osim, poslije, preko, prije, protin, put, radi, s, sred, u, van, više, vrh, za, 'bog. Zatim stoje s genitivom ovi sl oženi prijedlozi: ispod, i spred, iza (mjesto: izza), izmedu, iznad, izvan, nakon, pokraj, poput, poradi, pored, posred, povrh, usred, zaradi. § 262. a) Prijedlozi stoječi s genitivom vrlo Cesto znače mjesto. Primjeri: kad su svati blizu dvora bili; — spuštaj grane do zelene trave ; — to izreče, iz kule uteče; — ona se izmedu naroda nekako ukrade; — i kod nas je dobra nestalo; — studen vjetar od istoka duhnu; — krave riču oko kuče ; — prevest ču ti anahu preko mora-, — listak pade s topole-, — raslo drvo sred raja-, — ostani, brate, u nas. b) Prijedlozi s genitivom mogu značiti i vrijem e. Pri¬ mjeri: do Božiča nije ni gladi ni zime; — oni su iz početka pi¬ sali rdavo; — iza hiše sinu sunce; — od toga je doba živio mirno kod svoje kuče; — živio je oko polovine XVII. vijeka; — poslije boja kopljem u trnje; — postaraj se, da dodeš prije zime; — otvorena su vrata jošte s večera; — kaže mu, da se za života njegova nikoga ne boji. c) R askidu znaCi prijedlog bez\ težko bratu jednom bez drugoga. d) U z r o k znače neki prijedlozi s genitivom : predali su ga iz zavisti ; — črna zemlja ispuca od suše; — ja ču s tebe izgubiti glavu; — koji su njega radi propaii; — zbog sirota •unče sjaje. e) Način je u ovim primjerima: trudio se iz sve snage; — gledali m is prijcvare da ga ubiju; — svoga j« prijatelja ljubiG preko mjere; — doči ču * dragi volj«; — ne bi s gorega bilo. f) Dopultanje znače katkad prijedlozi hod i pored: hod oružja i hod honja tvoga on če te uhvatiti (t. j. premda imaS oružje i konja .. .); — on je pored svega prevelikega bogatštva bio vrlo tvrd (t. j. premda je imao preveliko bogatstvo . . .). g) Zamjenu znači prijedlog • m j e s t o : mjesto vode po¬ teče vino. h) Poredenje znači prijedlog poput : govoriš poput moga brata — i od uz komparativ: šire je nebo od mora. § 283. Prijedtozi stoječi s genitivom mogn značiti i sredstvo (na pr. jayiše mu preko poslanilca), protivštinu (na pr. to su oni gčinili preko moje volje-, — stadoše govoriti protiv vjere krščanske)-, izuzimanje (na pr. sve ee mijenja do volje Božje-, — nitko drugi nije mogao čuti osim njih dvojice). § 264. a) Genitiv s prijedlozima često služi kao dopuna glagoli m a. Primjeri: do vas stoji, da to bude ili da ne bude; — nije meni do vaš« večere, več je meni do moje nevolje; — izbavi ga od sviju nevolja (vidi § 258 c); — on če vas sačuvati oda zla ; — obraz od obraza stidi se (vidi § 258 d); — od vješta lovca plaši se lisica; — zabavio se oko računa; — trudio se oko svoja dobra kao i prije; — otirnaju se oko carstva; — svadili se vrapci oko tude prohe; — što sam junak u Boga želio; — izmoli u njega novaca za put; — u koga si to kupio? b) Ovamo idu i primjeri, gdje genitiv s prijedlogom od stoji uz pasivne oblike i gdje ima značenje partitivno. Primjeri: poštovan je bio od svega naroda; — on je od ljudi od- bačen, ali od Boga izabran; — koji su ondje polomili pa su poslije od ribara izvadeni; — dajte nam od ulja svojega; —- tko fiije od ove vode, opet če ožednjeti. — Partitivni genitiv s pri- jedlogorn od rijetko se upotrebljava. c) Genitiv s prijedlozima služi kao dopuna imenicama u ovakim primjerima: kuče od drvela lako mogu iz^orjeti; — na glavi mu je vijenac od trnja ; — Moskovi su od boja junači; — ja imam kčer od udaje; — ovo nijesu rane od pr ebola; — car od one zemlje dozove ga preda se; — oj Lazare, od Srbije glavo! — gledali smo zidine od nekakve kute; — odlikovao se u ratu protiv Turaka. •tilješka. L' prva dva primjera je genitiv grade (§ 254b), u tredem, žetvrtom i petom primjeru je genitiv svojstva (§ 254a), a u šestom, sedmora i osmom je genitiv pripadanja (§ 252 a). d) Rijetko genitiv s prijedlozima služi za dopunu p r i d j #-> vima, na pr. h o le stan od groznice; — sjajan poput mjeseca; — visok oko metra i po. 17(5 Dativ. Dativ uz g-lag-ole. § 265. a) Dativom se naznačuje smjer, osobito uz glagole, koji znače kakovo micanje; na pr. dode kuči oca njezina; — pa odoše svaki svome dvoru ; — kad ja podem rodu mome\ — nijesu ih mogli Bogu obrnuti; — pustit ču te tvojoj majci; — stiže bane pitomoj Požezi; — sve djevojke zemlji pogledaše; — bojna kopija zemlji položiše. b) Kao dalji objekt stoji dativ uz mnoge glagole, kakovi su na pr. davati, govoriti, opraštati, pomagati, služiti , trebati, uzimati, vjerovati i t. d. Primjeri: dat ču ti prsten; — Isus go- voraše učenicima često u pričama; — oprosti mi krivicu moju; — ljudi treba jedni drugima da pomažu; — nitko ne može dvjema gospodarima služiti; — šta Ham trebaju svjedoci? — uzmi djetetu nož iz ruke; — nemojte svakome vjerovati. c) 1 uz mnoge povratne glagole stoji ovako dativ; takovi su na pr. bogati se, činiti se, čuditi se, dopadati se, nadati se, radovati se, smilovati se i t. d. Primjeri: ne bojte se svojoj glavi; — meni se čini ovo ljepše; — mudri se ne čude ničemu\ — to nam se dopada; — nadam se sreči ; — radujemo se njegovu dolasku ; — smiluj mi se, Bože! — Često se dativ uzima i uz glagole, koji se u jeziku nalaze i bez riječce se; na pr. htjelo im se slobode; — svatko je morao biti veseo, ako mu se i ne če; — Ivanu se na ino ne može; — tko hoče da mu se vidi, neka nosi sviječu; — majci se malo zadrijema; — ne kazuje baba, kako joj se snilo, nego kako joj je milo; — moram odmah otiči, jer mi se hiti. Bilješka. Dativ u ovim i sličnim primjerima može se zvati logički subjekt (vidi u bilj. § 150c). Svi se navedeni (i slični) primjeri vrlo lako mogu pretvoriti tako, da imaju pravi gramatički subjekt, na pr. oni su htjeli slobode; — morao je biti veseo, ako (on) i ne če. . | § 266. 1 uz glagole biti ( jesam ), htjeti stoji dativ; na pr. šta vam je ? — ništa mi nije; — gdje su ti konji ? — šta če zanat carevu sinu? — Glagol biti s dativom može značiti i manj e, na pr. dok je nama zdravlja i pameti, mi smo kadri upraviti gradom; — otkud njemu sve ovo? (u tom primjeru glagol biti nije izrečen). — Glagol biti s infinitivom drugoga kojeg glagola može značiti mogučnost ili moranje, a u dativ dolazi riječ, što znači predmet, koji može ili mora. Na 177 pr. da je meni leči pa umrijeti (t. j. da mogu leči pa umrijeti); — da je kome poslušati bilo (t. j. da je tko mogao poslušati); — kome je putovati, nije mu vremena drijemati (t. j. tko mora putovati); — kuda mi je sad iči najpreče (t. j. kuda moram iči)? Bilješka. Ove i »lične rečenice nijesu bez subjekta, jer tu infinitiv ima službu subjekta (vidi u § 149 e). § 267. a) U dativu stoji ono, čemu je radnja glagolska na korist ili na štetu, ugodna mu je ili neugodna; na pr. sebi oreš, sebi siješ, sebi češ i žeti; — kupit ču ti konja; — da su njemu dvori poharani; — desila mi se lijepa prilika; — čaru se razboli najmladi sin. Ovamo idu i primjeri, gdje dativ znači, da je što učinjeno za koga: skovao sam bolju sablju boljemu junaku', — osedlaj mi konja. b) Predikat uz infinitiv može stajati u dativu, na pr. treba mu najprije postradati i okrivljena biti; — muka se srečnu ro¬ diti; — to i jest najbolji način edravu biti; — u ono vrijeme lasno je bilo biti pjesniku. Bilješka. Ovakav predikat može stajati i u nominativu (§ 260 b) i u instrumentalu (§ 285 d). Dativ uz imenice i pridjeve i neke druge mu službe. § 268. a) Dativom se dopunjavaju gdjekoje imenice, da bi se znalo, na što se protežu; na pr. hvala Bogu na njegovu daru; — na čast mu laž; — nezvanu.gostu mjesto za vratima; — tvorne konju i tvorne junaštvu svud su brodi, gdjegod dodeš vodi; — savjet dobrim materama; — opomena slabim učenicima. b) Dativ uz imenice često znači pripadanje; to se vidi otud, što se takav dativ može zamijeniti posvojnim genitivom ili posvojnim pridjevom’ (vidi u § 253 a). Primjeri: Milica je Lazu (t. j. Lazina) sudenica; — ja sam rodena sestra Milanu (t. j. Milanova)', — ja ne mogu svima (t. j. sviju) biti sluga; — koji ulazi na vrata, jest pastir ovcama (t. j. ovaca); — ne budi svakoj ptici kobac; — izvadi ga vodi na obalu; — da ne bi ostao rob grijehu; — zrači sunčani več obasjavaju vrhove vi¬ sokim gorama .— Dativ lične zamjenice često znači u re- čenici isto, kao da stoji posvojna zamjenica; na pr. umre Jovo, žalosna mu (t. j. njegova ) majka; — krepka ti (t. j. tvoja) desna ruka bila; — tamo su mi dva nejaka brata; — oni su kao i otac im; — meni je otadžbina daleko; — nitko sebi zlotvor nije. — Dativ pripadanja može se zvati posvojni. 12 T. Maretič : Gramatika 178 c) Dativ je dopuna različnim pridjevima, fcakovi su n primjerima: sirotinjo, i selu si teška, a kamoli Jcuči, u kojoj si; — tko je sebi zao, kako če drugom biti dobar? — što je pravo, i Ib)ju je drago; — vi nemojte raji gorki biti, veče raji vrlo dobrj bud’te; — knezovi nijesu radi kavzi; — svagda su bili protivni luni; — bit demo ti pokorni; — milostiv budi meni grješnome; — više mu nijesam čhižan; — vješt poslu ;— sličan ocu; — jednaka sestri. § '269. a) Dativ se nalazi u zaklet vam a: na pr. Boga tebi, mlad junače! — oj Boga vam. dva pulnika stara! — tako mi Zdravlja! — tako ti sreče! b) Dativni enklitični oblici mi, ti, nam, vam Cesto se uzi- maju, kad se hoče da naznaCi neko čuvstvo i mar prvoga ili drugoga lica za ono, o Cernu je govor. Takav se dativ zove etiCki (t. j. čuvstveni). Primjeri: jesi li mi zdravo putovao? — nju mi pita Gromovnik Ilija; — lijepa ti konja vidjeh danas; — što nam radi Stanko? — ja sam vam se zaželio majke. Bilješka. Bez ikakve potrebe govori se katkad dativni enklitični oblik si, na pr. težko si meni bez tebe! — blago li si njemu! c) Dativni oblik čemu (od upitne zamjenice što) znači svrhu, u koju biva što; na pr. čemu trčiš? — čemu si to ostavila? Dativ s prijedlozima. § 270. a) Najobičniji je prijedlog s dativom h (ili ka), drugi su rjedi. — Prijedlog protiv upotrebljava se ponajviše s genitivom, ali katkad i s dativom, na pr. on to uze protiv Bogu i pravdi. S dativom se uzima suprot i nasuprut (na pr. da se ne bi hvalio suprot meni; — često je trebalo pletke staviti mt- suprot pletkama), ali dbsta rijetko. Slabo se upotrebljava i riječ undtoč kao prijedlog s dativom, na pr. vi radite unatoč onome, što ste obečali. b) Prijedlog k (ka) obiCno ima mjesno značenje; na pr. , svaka ptica k svome jata leti; — ka gradu je glavu okrenuo; — sve djevojke k nebu pogledaše. Rijetko se k upotrebljava za vrijeme; na pr. kad je bilo k večeru (t. j. na veče); — udat če se k jeseni (t. j. na jesen). Kao dopunu imenici vidimo taj prijedlog s dativom u primjerima: ako imate ljubav k meni; — ja ovo činim iz ljubavi k našemu narodnom jeziku. Akuzaliv, Akuzativ uz glagole i pridjeve. § 271. a) Akuzativ je padež bliž ega o bj ek ta, t. j. akuzativom se izriče ono, na što prelazi radnja g la- « i * ^gola. Prelaznih glagola ima golemo mnoštvo, kao Sto su u primjerima: vodim konja , piješ vino, ljubi prijatelje, kujemo sabljtt, pletete vijence, šiju košulju i t. d: Bilješka. Prelazni se glagoli mogu upotrebljavati i bez objekta; na pr -jučer sam cio dan čitao; — sjutra ču orati; — ovaj vo bode; — moji psi ne grizu i t. d. Vidi u § 232 d. b) Gdjekoji glagoli imaju uza se takav objekt, koji je sadržan več u samoj glagolskoj radnji; na pr. lov lo- više po gori zeleno]; — žetvu žele tri jetrve; — jad jadujem, nikom ne kazujem; — večeraše gospodsku večeru; — da] račun, kako si kučio kuču; — da tihi i mirni život poživimo u pobož¬ nosti i poštenju; — nekolike je zime zimovao u nekakoj stijeni; — putovasmo teške i daleke pide; — vijek svoj vjekovaše u postu i u molitvi. Bilješka. Ovakovi še akuzativ! mnogo uzimaju u pjesmama, ali nijesu baš neobični ni izvan pjesama. c) Ima nekoliko glagola, koji se slažu s dativom i s aku- zativom. Takovi su: dopasti (zapasti), pomoči (pomagati), služiti, smetati, svjetovati, voljeti. Primjeri: koliko me (ili mi) dopade od cijeloga kraljevstva; — zapao ga (ili mu) je manji dio; — Bog pomogao sve dobre ljude (ili svirn dobrim ljudma) ! — služio sam dobra gospodara (ili dobra gospodaru ); — koji vas (ili vama) smeta, sagriješit če; —■ svjetujem te (ili ti), to daučiniš; — volim brata nego druga; — mi volimo carstvu nebeskome nego zemaljskome. § 272. a) Glagoli boljeti , svrbjeti neprelazni su, pa opet u akuzativ uz njih dolazi predmet, koji ono osječa, što glagol znači, na pr. grlo me boli; — svrbe ga leda. — I glagol stajati je ne- prelazan, ali u prenesenom značenju slaže se s akuzativom, na pr. koliko te stoji ta kuča? — ovi me konji skupo stoje. Bilješka. Da su glagoli boljeti, svrbjeti, stajati neprelazni, vidi se otud, što od njih nema pasivnega participa. b) Uz neprelazni glagol jesam stoji akuzativ, ali samb onaa, kad je taj glagol združen s kakovom imenicom, s kojom zajedno znači kakovo osje Čanje. Primjeri: strah je mene-, — sram ga bilo; — nije ih briga; — koliko te je god volja; — stid ju je priznati to. c) Akuzativ stoji uz pridjeve dužan, voliji (§ 78 b), na pr. mi smo mu zato dužni blagodarnost ; — voliji sam brata za krv¬ nika nego tudina za gospodara; — ja bih derdan najvolija. 180 Još neke službe akuzativa. § 273. a) Glagoli učiti, pitati mogu imati uza se po dva akuzativa, jedan znači čeljade, drugi stvar, t. j. jedan odgovara na pitanje Jcoga? drugi na pitanje šlo ? na pr. učitelj je naučio svqje učenike nekd nov§ pjesmej *— ja ču vas upitati j ednu rij eč, . b) Neki opet glagoli iniaju uza se po dva akuzativa zato, jer s jednim nemaju potpuna smisla; jedan im je akuzativ pravi objekt, drugi se zove predikatni akuzativ. Takovi su gla¬ goli: činiti, držati, nači. postaviti uzimati, zvati i slični. Primjeri: srebrno sedlo ne čini konja dobra; — ne držah sebe do¬ stojna, da ti dodem; —• kad me globiše, kriva me nadoše; — postaviše ga pogiavara gradu; — uzmi mene gospodara; — nijednoga čovjeka ne zovem pogana ili nečista; — Bog je mogao njega stvoriti bezgrješna; — da ga metne (postavi) velikog vezira. Bilješka 1. Mjesto predikatnoga akuzativa može stajati i instrumenta! (§ 285 e). Uz glagol zvati može stajati i nominativ mjesto predikatnog akuzativa (§ 250c). Kad je taj akuzativ pridjev, on je predikatni atribut (§ 218b). Bilješka 2. Glagol smatrati ima ispred predikatnog akuzativa veznik kao, na pr. on je smatrao sebe kao nezavisna vladaoca. A može imati i prijedlog za (vidi u § 279 a). § 274. a) Zamjenički akuzativi što i to stoje dosta če sto mjesto drugoga kojeg padeža s prijedlogom. Primjeri: bojao se, da i njega što (t. j. u čemu) ne okrive; — to (t. j. u tom) je majka Maru poslušala; — to je njemu dobra sreča bila. Tako se upotrebljava i akuzativ sve; na pr. Turctma se učini, da Živkovie ima sve (t. j. u svemu) pravo, što govori; — on laže i ostalo sve (t. j. u ostalome svemu), što kaže, da je učinio. — Mjesto genitiva s prijedlogom zbog ili radi akuzativ je u primjerima: on se nešto zavadio s Milošem; — što si se zabrinuo? b) Oblik akuzativa što ( šta ) često se upotrebljava mjesto dativa čemu (o kojem vidi u § 269c); na pr. što vičeš ovdje? — šta se svadate ? (t. j. čemu vičeš ? čemu se svadate ?). § 275. a) Akuzativom se kazuje mjera, na pr. kamen jedan lokat visok i jednu ped debeo; — ovo teži jednu funtu. — Istim se padežom izriče i vrijednost; na pr. ova ura vrijedi stotinu kruna; — ovo vrijedi silne novce. 131 b) Akuzativ znači i vrijem e te odgovara ili na pitanje kako d u g o ? ili na pitanje k a d a ?; na pr. on osta neko vrijeme n Rirnu; — liječio se godinu dana; — trudili su se čitav dan; — ustavši on a j čas vratiše se; — svako jutro ide u crkvu. c) Katkad mjesto nominativa od riječi nedjelja, godina , mjesec stoji akuzativ; na pr. nije prošlo ni nedjelju (i godinu, mje¬ sec) dana. Bilješka. Ovo se može reči i: nije prošta ni nedjelja (godina) dana (nije prošao ni mjesec dana). U prvom dakle dogadaju rečenica ima togički, a n drugom gramatički subjekt. — Tako i od brojeva 100 i 1000 mjesto nomina¬ tiva može stajati akuzativ (vidi u §95d, e); na pr. bilo mu je stotinu godina; — osta živih biljadu vojnika. D tim rečenicama nema subjekta, a sa subjektom su: bila mu je stotina godina; — osta živih hiljada, vojnika. Na to je nalik i ovo: nestalo mu polovinu društva (pored: nestala mu polovina društva). Akuzativ s prijedlozima. § 276. Akuzativ se često upotrebljava s prijedlozima: kron, -medu, mimo, na, nad, niz, o {ob), po, pod, pred, u, uz, za. Bilješka 1. Nije dobro slagati prijedlog mimo s genitivom, na pr. prodoh mimo njegova vinograda. Bilješka 2. Prijedlog ob uzima se samo za vrijeme, i to s imenicama dan, noč. Vrlo rijetko stoji ob s akuzativom u mjesnom značenju, na pr. sjediti kome ob desnu ili ob lijevu stranu. I u mjesnom i u svim drugim značenjima osim vremenskoga treba svagda uzimati o, a ne ob; ne valja dakle: udario se ob ovaj zid, več treba: o ovaj zid. § 277. a) Izuzevši samo prijedlog po može akuzativ sa svakim drugim značiti mjesto. Primjeri: prodosmo kroz jedno seb ; — zamakne medu zgrade, da traži majku; — prodoh mimo kuču njegova; — popni se na brdo; — brat brata nad jamu vodi, ali ga u nju ne tiska; — bukva padne niz brdo; — objesi pušku o klin; — soko se diže pod oblake; — ne smjedoše pred Marka izidi; — doveo ga je u svoju kuču; — može uz drvo puzati kao mačka; — sunce zade za goru. b) S vedinom prijedloga može akuzativ značiti vrijeme. Primjeri: dodi demo na prolječe; — ob dan ide, a ob noč počiva; — po vas dan marljivo radi; — pod samu zimu ode u Bosnu; — dode pred noč u grad; — tko u Ijeto ne radi, u zimu gladuje; — Radič uz onaj rai postade kapetan; — vatra za jedan čas obuznie svu varoš. c) Društvo može akuzativ značiti samo s prijedlogom uz; na pr. uz kriva čovjeka propadne katkad i prav. 182 d) Svrhu izriče akuzativ s prijedlozima na, po i za, na pr. ova je knjiga napisata narodu na korist ; — car po Marka opravio sluge; — pripravi vodu ga umivanje. e) Uzrok imamo s prijedlozima krog (rijetko) i ga, na piv konj se krog dlaku ne hvali, nego krog kr ginu ; — da ne budemo taženi za današnja bunu. — Uzrok je i kad se pita zašto (t. j. za što), na pr. zašto plačeš? — zašto taj čovjek ne miruje? Bilješka 1. „Zašto plačeš?" ne znaoi dakle isto što: »čemu plačeš?V — jer onim se pita za uzrok plača, a ovim za svrhu (vidi u § 269 c). Bilješka 2. Kako se mjesto čemu može (po § 274 b) reči što ili šia, tako se što ili šia može uzeti i mjesto zašto, na pr. što plačeš? šta ne mirujete ? Q Način izriče akuzativ s prijedlozima na, pod, u. Pri- mjeri: na šilu ga odvedoše; — učinio na brzu ruku-, — on to- uze pod šilu ; — to sam obečao pod zakletvu ; — svi u jedan glas: povikaše; — u jednu ruku imaš pravo. g) Zamjenu može značiti prijedlog za, na pr. ja ču za te¬ na mejdan iziči; — dadosmo srebro za olovo. h) Poredenje izriče akuzativ ,s prijedlozima mimo i nad. Primjeri: vidimo, da je sve to lijepo mimo ista na svijetu (t. j. ljepše nego ista); — postao nevaljao mimo sve ostale Jjude ; — danas nema nada te junaka; — nema učenika nad učitelja svo¬ jega-, — misli, da nema pametnijega čovjeka nad njega. § 278. a) Nam jenu imamo s prijedlozima na, u, za. Pri¬ mjeri: na slavu Božju učiniše; — dušu svoju da u otkup za mnoge; — ja mu napili u zdravlje-, — ga znak najtvrde vjere- zakune mu se živim Bogom. b) Sredstvo izriče akuzativ s prijedlozima kroz, o, u. Pri- ' mjeri: rodoljublje ne rada se s čovjekom, nego se dobiva krog nauku i odgojenje; —na jednoj se vodi umivali, o jedan se ručnik otirali; — uzdam se u Boga i u poštene ljude-, — zvonili su u Sva zvona. § 279. a) Akuzativ s prijedlozima na, o, pod, za može slu¬ ziti za dopunu glagol im a. Primjeri: ustat če djeca na roditelje f. — mnogi svjedočiše lažno na njega-, —■ mrzili su na me-, — otimlju se o carstvo ; — zavadiše se o kuču i o vinograd ; — Bosna pade pod Turke ; — ne brine se ni malo za ovce ; — ga zdravlje se pitaju; —'kad on za to dozna; — želi Miliču uzeti za Ženu-, — držite li još ono za istinu? — .Austrija ih smalrnšt za svoje podanike. 183 b) Akuzativ s pnjedlozima na, za može dopunjavati ime¬ dice: pokaže svoj gnjev na kneza Šimu; — na kurjaka vika, a lisice meso jedu; — mržnja na grijeh ; — peč za hJjeb ; — sud • za rakiju; — to če za me biti največa sreča. c) Akuzativ s prijedlozima na, u , za može dopunjavati pri- djeve: hajduk lakom bješe na dukate; — gotov kao baba na kar; — bio je slijep u jedno oko; — ostane sakat u nogu; — • mjesto zgodno za vojska; — knjiga vrlo važna za naš jezik. \7okativ. § 280. a) U ovom padežu stoji predmet, koji se zove; na pr. smiluj se, Bože, meni grješnome! — o sokole, kakvo sam ti dobro učinio? — zla ti sreča, neznani junače! b) Kad je vokativ u sredini rečenice, piše se zarez pred njim i za njim; kad je na kraju rečenice, piše se pred njim zarez, a za njim uzvičnik; kad je na početku rečenice, onda se za njim piše zarez, ako je vokativ u tješnjoj sveži s ostalom rečenicom; ako li je iza takvoga vokativa mali odmoru govoru, onda se iza njega piše uzvičnik, na pr. Gospodo! Nitko pametan ne misli, da je sve zlato, što se sja. c) U pjesmama se često uzima vokativ mjesto nominativa; na pr. mače vojsku herceže Stjepane; — opremi se Strahiniču bane; — te je Vtiče knjigu proučio; — jedno bješe Vukašine kralju. Ovaki se vokativ ne odvaja nikakvim razgotkom od ostalih riječi Lokativ sam i s prijedlozima. § 281. a) U starom se jeziku lokativ upotrebljavao i sam, bez prijedloga; danas od te porabe ima samo nekoliko tragova u riječima, lcoje su postale priloži: gore, dolje, zimi, Ijeti, lani , ono- mddne (postalo od onomdne, t. j. onom dne , pa je medu m i d došlo nepostojano a), dnomlani. Sve su ovo u davnini bili lokativi sing. * b) S lokativom se slažu prijedlozi: na, o, po, prema, pri, u. Bilješka 1. Mjesto o, kad stoji s lokativom, ne valja nikad uzimati ob, ni ispred vokala; ne valja na pr. ob ovom poslu, ob istini, več treba da bude; o ovom poslu, o istini i t, d. Vidi 2. bilj. § 276. Bilj'eška 2. Prijedlog po s lokativom nije dobro uzimati uz pasivne oblike mjesto prijedloga od s genitivom; nije dobro na pr. pjesme sakupljene po Vuku Karadžiču; — kuča sagradena po domačim majstorima; več treba od Vuka Kuradžiča, — od domačih majstora. 184 § 282. a) Lokativ sa svima svojim prijedlozima može zna¬ čiti mjesto. Primjeri; Bog na nebu , a car na zemlji-, — novo sito o Klinu visi; — oblak se vije po nebu; — ovdje se ustavi prema vojsci austrijslcoj ; — pas leži pri vratima ; — bio sam u crkvi. b) Vrijem e izriče lokativ s prijedlozima: na, o, po, u. Primjeri: Srbi na svršetku 1806. godine udu u Biograd; — da ti meni o jeseni dodeš; — po smrti nema kajanja; — dogodi se u jutru. c) Način se nalazi u ovakim primjerima s prijedlozima na, u: skaču na jednoj noži ; — to se govori u šali; — da se u zdravlju opet sastanemo. d) Dopuštanje može katkad značiti lokativ s prijedlogom pri : on pri svemu svome obricanju ništa nije učinio (t. j. premda 'e obricao). e) Poredenje može značiti lokativ s prijedlogom prema: jadan je prema njemu Marko. f) Sredstvo se nalazi u ovakim primjerima s prijed¬ logom po: posla Marku knjigu po Tataru ; — po poruhama vuci mesa ne jedu. § 283. a) Lokativ s prijedlozima na, o, po, u služi za do- punu glagolima: bolje je na mekinjama dobiti nego na zlatu štetovati; — djevojka im je zahvalila na ljubavi i na prijateljstvu; — ne živi čovjek o samom hljebu ; — zašto mu radite o glavi? — to se po sebi razumije; — Roksandu ču po bradi poznati; — valjalo bi, da se u torne ugledaju na nj; — promijeni se u licu. b) S prijedlozima po, prema, u može lokativ služiti za do- punu i menicam a: moj po Bogu brate! — on mi je rod po Krvi; — ljubav prema narodu; — imao je mnogo štete u stoci ; — u pidu su teške pijanice, a u kavzi ljute kavgadžije. i c) S prijedlozima po, u može lokativ biti dopuna pridje- vima: po srcu i po tjelesnom junaštvu bio je najslavniji; — m struku je tanka i visoka; — « ovome poslu vješt čovjek. Instrumental. § 28L. a) Ovaj padež često ima mjesno značenje te od- govaiu ua pitanje huda? na pr. on otide mnljom i svijetom; — Dunavom plovi lada; — ševe nebom lete. Rijetko odgovara in- st umental u svojemu mjesnom značenju na pitanje gdje; na pr. kad su bili poljem -.i roki j cm ; — netko pjeva drumom , 186 b) Instrumenti može značiti i vrijeme, kada Sto biva: cvijet, koji se nočn razvija; — nedjeljom idu u crkvu; — otpu- tovat ču zorom ; — časom vedro, a časom oblačno. S imenicama, ° koje stoje u instrumentalu vremena, nije dobro uzimati pridjev; nije dobro na pr to možemo očekivati svakim danom, več treba reči: svaki dan (§ 275b). c) Instrumentalom se izriče or ude ili sredstvo; na pr. trava se srpom žanje; — jednu vojsku buzdovanom bije, drugu vojsku britkom sabljom siječe; —• sviječom je slamu zapalio; — često olcom pogleduje; — progovori gromovitim glasom ; — neka prosi, nek se hljebom hrani; — mlijekom vas napojih; — glavom če svojom platiti; — narod če napuniti kulu novim žitom. d) Često instrumental znači način te odgovara na pitanje kako? ili koliko? Na pr. redom rda po družini hoda; — šapaiom zbori sirotinja; — kiša pada kapljicama , pak napada lokvicama; — skakavci jatima doliječu iz Azije; — car ih je glavom po- hodio; — podajte joj dvojlnom onoliko. Bilješka. Ovaj se instrumental nalazi od nekih imeniea, koje nemaju osim toga padeža nijednoga drugog; na pr. tonom tone, tonuči besjedi; — vrata otvorena širom; — ode kradom; — poredom se u vodenici melje. § 285. a) Instrumental može biti dalji objekt različnim glagoli m a. Primjeri: pismo ovim riječima završuje; — poči- njaše se dvjema molitvama; — siromah se oženio gospodom; — Jovan mu se Bogom kunijaše; — Bog se brine sirotama; — Solomun se proslavi svojom mudrosti; — koji dobro upravljaju svojim kačama; — polje nam je rodilo pšenicom; —• ni luk jeo ni lakom vonjao; — narod uskipi osvetom; — čudom se začudiše; — klonuo duhom ; — Ij.ubi Boga svim srcem svojim. b) Rijetko se upotrebljava instrumental uz pasivne glagolske oblike; na pr. koji su posvečeni Bogom očem i održani Isusom Hristom. c) Instrumental služi često za dopunu pridjevima, katkad i imenicama: budite zadovoljni svojom platom; — izobilan sam radošču; — blago vama, koji ste siromašni duhom; —• B starješina nije svagda godinama najstariji u kuči; — ne budite djeca umom. Nate su prim j ere nalik i ovi: koji je bio rodom Bu- garin; — on je moj Bogom pobratim; — kaluder imenom Maksim. d) Imenice, koje su dio predikata, stoje ne samo u nomi- • nalivu (§ 250a), nego i u instrumentalu. Tako je na pr. car ti bijah, dok djevojkom bijah; — Vukašin postane kraljem; — lasno je pokraj čaša junakom biti; — tko se ovcom učini, kurjači ga izjedu; — Dušan se nazove carem srpsldm; — njihova se do- 1SG movina prozvala Hrvatskom. — Rijetko u ovom poslu stoji sam pridjev: ova se zemlja upravo može nazvati roduom. e) Uz glagole črniti, postaviti, svati i druge slična značenja stoje (po § 273 b) po dva akuzativa. Mjesto predikatnog akuzativa stoji cesto predikatni instrumental: učini ga družba sta- rješinom; — tko je mene postavio sudijom nad vama? — tudu majku majlcom zoveš; — dadu mu otvoreno pismo, u kome ga naimenuju vojvodom. — U ovoj se službi nalazi i sam pridjev: što me zoveš blagim? § 286. Kad se riječju kao izriče svojstvo, te ona stoji ispred nominativa ili akuzativa, onda se mjesto ta dva padeža može uzeti inslrumcntal, ali onda se kao izostavlja. Govori se na pr. došao si k nama kao gost; — ude kao kadet u regementu; — žene, koje su kao djcvojkc bile dobre; — da je vidimo kao nevjestu; — odvedoše ga kao roba. To se može reči: došao si k nama gostom; — ude kadetom u regementu; — žene, koje su djcvojkama bile dobre; — da je vidimo nevjcstom; — odvedoše ga robom. Tako je i ovo: potkuj i mene, mladi junače, neka bih konjem u goru utekla, t. j. kao konj. Bilješka. Ako riječca kao služi za to, da se izreče poredenje, onda se ona ne može izostaviti, niti se može mjesto nominativa i akuzativa uzeti instrumental; na pr. Luka je bogat kao Marko; — ljubio sam ga kao brata. Instrumental s prijedlozima. § 287. S instrumentalom se slažu prijedlozi medu, nad, pod, pred, s ( sa ), za. Bilješka. Mjesto s ili sa govori se katkad su, na pr, su dva su tri drfiga, — su čim. Ovo se su nalazi i u nekim složenim riječma, na pr. sukobiti, siikrvica, siilud, sumrak. Mjesto onoga s ili sa, što se slaže s genivom, ne može se uzeti su. § 288. a) Instrumental sa svima svojim prijedlozima osim s prijedlogom s može značiti mjesto. Primjeri: dva su bora naporedo rasla, medu njima tankovrha jela; — 'nad vodom je lice ogledao; — teško nogama pod ludom glavom; — pred kučom stoječi pjevaju; — nezvanu gostu mjesto za vratima. b) Instrumental s prijedlozima pred, za, a katkad i s pri¬ jedlozima pod, s može značiti vrijeme. Primjeri: rnolio se Bogu pred jelom i poslije jela; — puče puška, puče za njom druga; — ne valja pod službom Božjom drijemati; — tako sa svršetkom jeseni svrši se prva godina ovoga vojevanja. 18 J c) Instrumental s prijedlogom s može značiti društvo i neku zajednicu: tu je malo počinuo s vojskom; — gora se s gorom ne sastaje, a čovjek s čovjekom vazda; — knjigonoša do&e s ovom « Jcnjigom u Loznicu', — djevojke s vijencima na glavi. d) S istim prijedlogom instrumental Cesto znaCi i n a Cin: sa srnama pročitah žalosno to pismo; — s največim veseljem odoše u grad; — ova je kuča s pravdom stečena; — s neis- ^ kazanom hrabrošču vojevao je nekoliko godina. e) S istim prijedlogom može instrumental značiti i raskidu, ali samo uz glagole rastaviii, rastati se, oprostiti se, na pr. ako si me s konjem rastavio, sa sabljom me rastavio nijesi; — jučer sam se oprostio (rastao) sa svojim prijateljema. Bilješka. Pogrješka je uzimati instrumental s prijedlogom s za izricanje oruda ili sredstva; ne valja na pr. odreži s nosem, taknuo ga s palicom, več mora bili sam instrumental: nožem, palicom. — Druga je pogrješka izostavljati s pred instrumentalom načina, na pr. odoše največim veseljem. § ‘289. a) Instrumental s prijedlozima nad, pod, s može služiti za dopunu glagolima. Primjeri: da on caruje nad nama ; — zakon vlada nad čovjekom; — šta ti razumiješ pod mudrom politikom ? — Mlečiči su to zaprijetili pod smrtnom kazni; — činite sa mnom , šta hočete; — koji se s knjigama zabavlja; — da se s tobom djeca podruguju; — ovaj Covjek trguje s vinom; — težio je za narodnom koristi; — idi za svojim poslom. Bilješka. U pnmjerima, gdje su glagoli zabavljali se, podrugivati se, trgovati, dobar bi bio i sam instrumental bez prijedloga s. b) Instrumental s prijedlozima nad, za može služili za do¬ punu imenicaraa: nitko dosad nije bio nada mnom gospodar; — tko je bio upravitelj nad tom vojskom ? — prevelika želja za blagom mnoge je upropastila; — spopade ih žeda za osvetom. e) Vrlo rijetko instrumental s kojim prijedlogom služi za dopunu pri- djevima. To imamo u primjeru: jeste li zadovoljni s tom plačom? Tu bi mogao biti i sam instrumental (§ 285c). Sintaksa glagolskih oblika. Prezent. Prezent za sadašnjost. e § 290. a). Govori li se o Čemu, št o do ista jest u v rijem e, kad se govori, onda je to prava sadašnjost. Ako na pr. na pitanje: „Što sada radi tvoj bratt“‘ ja odgovorim: „ Cita 188 narodne pjesme", ondaje to prava sadašnjost, j er u vrijeme, dok sam pitan i dok odgovaram, brat moj doista to čini. b) Govori li se o čemu, što se dogada svagda, kadgod se prilika desi (dakle i u sadašnjosti i u prošlosti i u bu- dučnosti), onda je to neprava sadašnjost. Ako na pr. kažem kome: „Moj brat rado čila narodne pjesme“ i s time mislim reči, da on to čini, kadgod se prilika desi, pa da je on i dosad narodne pjesme rado čitao te če ih i odsad rado čitati, onda je to neprava sadašnjost iii neodredeuo vrijeme. Bilješka. Kad neprava sadašnjost znači dogadaje ne samo u sadaš¬ njosti, nego i u prošlosti i u bududnosti (kadgod se prilika desi), zato se ne treba ■čuditi, što se za nepravu sadašnjost ne uzima samo p rez e n t, t. j. sadašnje vrijeme, nego i aorist i perfekt (vidi u § 298b i 304b), t. j. prošla vremena, pa i futur (vidi h § 316b), t. j. buduče vrijeme. — Za čistu, pravu sa¬ dašnjost ne može se uzeti ni aorist ni perfekt ni futur. c) Za pravu sadašnjost može se upotrijebiti prezent samo trajnih glagola, na pr. kisa pada-, — kiša ne pada ; — pada li kiša? § 291. a) Za nepravu sadašnjost uzima se prezent i trajnih i trenutnih glagola bez razlike u značenju. Osobito lijepo ' vfdi se to u p o slo vicam a, na pr. zrela vočka sama pada; — prijatelj se u nevolji poznaje; — ralo i motika svijet hrani; — ruka ruku pore, a obraz obadvije; — vino i mudroga pobudah; — Voda svašto opere do pogana jezika; — nebojšu najprije psi vjedu ; — potajni ugljen najgore ožeže. b) I izvan poslovica upotrebljava se prezent i trajnih i tre¬ nutnih glagola za,nepravu sadašnjost, na pr. mnogi ljudi mnogo rade i štede, pa opet ostaju siromašni; — nitko ne lijeva nova vina u mjehove stare, inače novo vino prodre mjehove i vino se prolije i mjehovi propadnu. b) Prezent od trajnih i od trenutnih glagola uzima se za nepravu sadašnjost i u zavisnim rečenicama; na pr. tko se boji vrabaea, nek ne sije proje; — ne niči,'>gdje te ne siju; — kad čovjek tone , i za gvožde se hvata; — pokvarit češ se u zlu društvu, jer čovjek obično lakše prima zlo nego dobro; — ne zove se pijanica onaj, koji mnogo popije, nego onaj, koji se opije; — poslije Preobraženja kažu, da se i na zemlji sve pre¬ obrazi i gora počne žutjeti. d) Često se uzima izmiješano prezent trajnih i trenutnih glagola za nepravu sadašnjost. Primjeri: rdav pjevač i 18 » dobru pjesmu rdavo upaviti i pokvareno je drugome pjeva i ka- zuje, a dobar pjevač i rdavu pjesmu popravi prema ostalim pjes- mama, koje on zna; — kad tko putuje po onim krajevima, on ide na konak u selo, gdje ga zastane mrak, pred najbolju kudu, pa pita, može li nočiti, a domačin mu ili drugi tko iz kuče od¬ govori: „Možeš, brate, s drage volje" ili mu kaže, da ne može, jer nema na pr. sijena za konja ili drugo što, pa ga uputi, gdje može, Prezent za prošlost. § 292. a) Historieki prezent zove se on a j, koji se upotrebljava u pripovijedanju prošlih dogadaja. Takav InAorički prezent vrlo je običan od trenutnih glagola, i to u glavnim, u odnosnim i u vremenskim rečenicama; na pr. Stefan Dušan, car srpski, uzme od Grka Mačedoniju, Te- saliju, Etoliju, Akarnaniju, Epir i Arnautsku i nazove se earem. On rašireno, a neutvrdeno carstvo razdijeli na vojvode i knezove, kojd njegov osamnaestoljetni sin i nasljednik Uroš ne hude kadar pod uzdom držati, nego ostanu svaki po sebi, i još Vukašin naj- silniji izmedu njih ne mareči za Uroša postane kraljem. U tom Turci navale na srpsko domačim neslogama razdrto carstvo. Kad Vukašin braneči od Turaka svoje kraljevstvo izgubi život, onda stupi na prijestol srpski knez Lazar, koji 1389. godine na polju Kosovu završi srpsko carstvo i kraljevstvo. Po smrti Lazarevoj postane srpsko despotstvo pod turskom vladom, no i njega Turci naskoro pretjeraju iz Srbije u Srijem, a ondje se po tom i zata¬ rnam. I tako Turci malo po malo sasvim obladaju svom Srbijom i Bosnom i Hercegovinom. b) Historieki prezent od trenutnih glagola običan je i u posljedičnim rečenicama"; na pr. ove Turke Miloš tako opkoli i stijesni, da se sutra dan predadu i potoke oružje; — srknuvš; vruča jela tako se ožeže, da mu suze udare ; — tako se poplašf,. da stanu govoriti i spremati se, da bježe. c) Rijetko se pomenuti oblik uzima u dopusnira, uzročnim i n pogodbenim rečenicama: na Drini su ovoga ljeta Bošnjacima i Francuz; pomagali, ali se Srbi održe, premda izgube nekoliko znatnih ljudi; — produ s mirom kr jz 'Turke, jer nigdje puška ne puhne j — zaluta gladan vuk u selo i da se ne strče ljudi te ga ne ubiju, bilo'bi zlo. U ovim i sličnim piimjerima mjesto prezenta običniji bi bio aorist ili perfekt (dakle; izgubiše ili izgubili m mje.rio izgube i t. d.). d) U izričnim rečenicama ne upotrebljava se prezent historički od trenutnih glagola; bilo bi na pr. vrlo neobično: kad knez to vidi, pomisli, da ljudi poljegnu u pianinu, več treba: da pobjegoše ili: da su pobjegli itd. 190 § 293. a) Historifikt prezent od trenutnih glagola u n a- rodnim pjesmama se ne upotrebljava, več one mjesto njega uzimaju prezent od trajnih glagola. Primjeri: lcnjigu piše Žura Vukašine u bijelu Skadru na Bojani, te je šalje na Hercegovinu bijelome gradu Pirlitorii Vidosavi ljubi Momeilovoj, tajno piše, a tajno joj šalje, u knjiži joj ovako besjedi ; — vino piju Senjani junači na kapiji Senja bijeloga, med njima je barjak sav od svile, vjetar duše pak harjakom njiše. b) Prezent trajnih glagola nalazi se za prošle dogadaje dosta cesto i u p r i p o v i j e d a n j u, ali tu treba da je pomiješan s drugim oblicima, kojima se izriče prošlost: kad je bilo oko ponoči, ali kurjači zaurlaju, a psi zalaju; kurjači govore svojim j zikom: „Možemo li doči, da učinimo štetu, pa če biti mesa i vama? a psi odgovaraju svojim jezikom: „Dodite, da bismo se i mi najeli;" a to gazda sve sluša i raz umij e ; —- usta čoban, usta i djevojka, pa se staše opremati na jezero; čoban je veseo, veseliji nego igda, a' djevojka tužna, suze prolijeva, pa je čoban tješi ; — oni njega puste, te otide kuči; kad tamo dode, a to ima što vidjeti: skupili se ljudi iz obližnjih sela oko kuče, a iz daljnih jednako dolase pa vicu, da im je velika poreza; — pode unutra; kad on unutra, a to na vatri veliki kazan, kuha se u njemu večera, a pored vatre sjedi domačin. § 294. a) Kad je u glavnoj rečenici prošlost dovoljno naznačena, onda se prošlost u zavisnim rečenicama može izricati prezentom trajnih glagola. Dobro je na pr. reči: slugama i služkinjama, što darove donose, davalo se što, da piju. Tu oblik donose ne znači, što je sada, več što je bilo, t. j. kao da se veli: donošahu ili: donosili su\ a to je zato, jer je prošlost u glavnoj rečenici naznačena oblikom davalo se. Drugi primjeri: razumjevši, šta je bilo, naklopi se i on za onima, što bježe (t. j. što su bježali); — stanu ljude globlja- vati i iskati što nema-, — a kad ču Isus, udivi se i reče onima, što ida za njim; — o svakom prazniku bijaše običaj u sudije, da pusti narodu po jednoga sužnja, koga oni hoče-, — nitko nije smio pokazati, da se poplašio, nego je svaki morao biti Slobodan i veseo, ako mu se i ne če (t. j. ako mu se i nije htjelo); — ude u ljude buna te ostave logor i topove i pobjegnu, kud tko zna; — braneči Deligrad od Turaka tako se proslavi i ošili, da nije mario za svoje poglavare, kao da ih i nema na svijetu; — oštro mu je bilo zapriječeno Siniti drukčije, nego što mu knjiga kaše. b) Rijetko se prezent od trajnih glagola ovako upotrebljava u uspo- rednim rečenicama: u manastiru Tronoši bio je naslikan nekakav starac, kojega su gujo opasale te ga leolju i piju mu oči (t. j. klale su i pile su/; — ja sam se kao dijete čudio gledajuči u kuči ikonu sv. Arandela, a Burdev dan se slavi, i pitao sarn oca i strica, kako je to. 191 Prezent za budučnost. § 295. a) Prezent trajnih glagola u glavnim rečenicama sasma rijetko znači budučnost: to mi ne gine ni poslije (t. j. ne če mi poginuti); — ako za sedam dana to ne uradiš, nije na tebi glave; — ako mi je ne dovedeš, na tebi nema glave. b) Prezent trenutnih glagola'ne može se u glavnim re¬ čenicama uzimati za budučnost; ne valja na pr. sutra ti platini, več se mora reči; sutra 6u ti platiti. ■— Ali u zavisnim rečenicama, i to u odnosnima, u vremenskim, načinskim, po¬ godbenim i dopusnim, prezent trenutnih glagola vrlo često zndči budučnost; na pr. tko dode k meni, vidjet če; — koga ugledaš, reci mu; — gdje ga ugledate, recite mu; — kad dodem k tebi, vidjet ču; — ostani tu, dok se vratini; — bit če mi onako, kako Bog odredi; — ako dodele k meni, vidjet čete; — doda li k meni, vidjet če; — ako i dodeš k meni, ne češ vidjeti. — Osobito trenutni glagoli složeni s prijedlogom uz imaju cesto tu službu: ako mi u torne poslu jednako uzradimo onako, kao što smo dosad radili, a oni ako samo ovako uma- preduju, kao što su dosad napredovali, onda ne samo to može, nego če morati biti; — štogod mi više ovu razliku uščuvamo, to če biti bolje; — blago vama, ako vas uzasramotn i usprogone; — ja sam zadovoljan, ako uzimum manje pogrješaka nego drugi. c) U izričnim rečenicama, ako je u njima pomiješano i nešto na¬ trij ere ili želje, može se uzeti prezent trenutnih i trajnih glagola u zna- čenju futura. Primjeri: Pavle je stao prijetiti, da otme (t. j. da če oteti); — svijetli knez govorio je, da načini (t. j. da če načiniti) crkvu ondje; — kurjak se zarekao, da ne kolje više nišla i da ne jede mesa (t. j. da ne če klati i da ne če jesti), i pošao u pustinju, da se posveti; — oni se dogovore, da bjeze; — vi sad velite, da se oprete “carstvu Gospodnjemu. d) Prezent trajnih glagola mjesto futura uzima, se katkad, ako je u dnigoj kojoj rečenici budučnost dovoljno naznačena: tada če car reči onima, što mu stoje s desne strane (t. j. što mu budu stajali); — u taj če mah pasti tarna, da se ništa ne vidi) — činit če, što hode; — udarit če kiša i snijeg, te če nestati hrane, i onda nama valja gladovati. Aorist i imperfekt. § 29. rt) Aorist od trenutnih glagola upotrebljava se u pripovi; danju za svršene dogadaje u prošlosti, znači dakle isto, što historički prezent od trenutnih gL -oln i perfekt od takovih glagola. — Imperfekt služi za do a naj e, 192 koji su u prošlo sti trajali ili su se ponavljali, znnči dakle isto, što perfekt od trajnih glagola. Prirojeri: roditelji nje¬ govi (t. j. Isusovi) idaku svake godine u Jerusalim o praznika pashe. I kad mu bi dvanaest godina, dodoše oni u Jerusalim po( običaju praznika; i kad dane provedoše i oni se vratiše, osla di- jete Isus u Jerusalimu, i ne znadc Josif i mati njegova, nego misleči, da je s društvom, otidoše dan hoda i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima. I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim, da ga traže, i poslije tri dana nadoše ga u crkvi, gdje sjedi medu učiteljima, i sluša ih i pita ih, i svi, koji ga slušahu, divljahu se njegovu razumu i odgovorima. I vidjevši ga začudiše se, i mati njegova reče mu: „Sine, šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražasmo te“. I reče im: „Zašto ste me tra- žili? zar ne znate, da meni treba u onom biti, što je oca mo¬ jega ?* I oni ne razumješe riječi, što im reče. I • side s njima i dode u Nazaret i bijaše im poslušan, i mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu. Bilješka. Oblici prezenta „i sluša ih i pita ih“ u navedenom primjeru razumiju se iz onoga, što je navedeno u § 293 b. b) Aorist od trajnih glagola znači isto što imperfekt. Na pr. vidjevši to učenici diviše se govoreči; — Isus mu odgo¬ vori: ja govorih javno svijetu, ja svagda učili u zbornici i u crkvi i ništa tajno ne govorili; — Stefan Lazarevič pomaga Turcima pokoriti Bugarsku; — kad dodoše dvoru djevojačkom, tu sjediše tri bijela dana. § 297. a) Aorist se uzima često, kad se kome priopčuje štogod, što mu je vrijedno i potrebno znati, ili kad se kome javlja, što se nedavno dogodilo, a njemu nije to poznato. Pri- mjeri: koje ova recenzija, koje g. Pavle Solarič podbuniše me i natjeraše, da dodam ovome rječniku još i gramatiku; ja sam još od lani sastayljao koješta za gramatiku i mislio sam malo docnije da je izdam, a evo me sad rečeni dogadaji natjeraše , te evo ovu malu skrpih kojekako (ovo pisac priopčuje čitateljima); — snio sam, kneže, gdje ti jašeš na konju pak zdgazi u velijo blato; zdglibi se, a ja se desih blizu tebe, ti me pobrati, te te izvadih iz blata; — u jedan put obore vatru iz pušaka i stanu vikati: „Bježite, rdzbi nas hajduk Veljko K — kad bude u jutru pred zoru, poviču stražari: , Utekoše Turci!“ — glas dopade craom Arapinu: „Zla ti sreča, črni Arapine, sti že junak u tvoje svatove, kako stiže, on žametna kavgu, pogubi ti kuma i djevera“. 193 b) Običan je aorist i onda, kad se štogod sporni nje, što je poznato onome, kome se govori, ili bi bar trebalo, da mu je poznato. Primjeri: več su mi dodijale tužbe na vas, i ja sam « vam nekoliko puta pisao i govorio, da se umirite i zuluma oka- nite, i vi me do danas ne poslušaste; — več pročtoše gotovo tri mjeseca dana, kako sam vam obečao (ovo je uzeto iz nekoga pisma). H c) Kada tko što govori u čudu, u ljutini, u žalosti ili prekoravajuči koga, može upotrebiti aorist za prošlost. Na pr. onda se gdjekoji starci uhvate za bradu govoreči: „Boga mi i Gospoda, evo bijela brada, a barjaka hajdučkoga ne vidje- smo do danas!“ — paša navali na Vuicu i na Nenadoviča: ,Kamo Miloš! Mene prevari Miloši* — moj sinko, nije ono zec, nego je ono aždaja; toliki s vij et pdtnori i zatomi! — Savo, Savo, sebe nč zabijell , a mene zacrni! (to je kazao nekakav siromah, koji je imajuči u zdjeli malo mlijeka pritiskao zdjelu u Savu, da bi malo vode zahvatio i tako više da bi načinio, ali u jedan put napuni se zdjela vode, i mlijeko pomiješavši se s ostalom vodom izgubi se sasvim). d) Cesto se nalazi aorist u upravnim i neupravnim pita¬ nj i m a. Primjeri: on poviče sv. Nikoli: „Ej, kako ti rlče meni da se molim Bogu?" — Isus pruživši ruku uhvati Petra i reče mu: „Malovjerni, zašto se posumnja?“ — ala imaš brza konja! gdje ga dobi, tako ti Boga! — skoči na noge i poviče: „Šta vradiste, da od Boga nadete!* — jeste li vidjeli, kako me lijepo vojnik pozdravi? — ne zna ništa za snahu i sam se čudi, kud pbbježe i gdje se sakri. e) Kad se aorist upotj;ebljava u pri povij ed anj u, mjesto njega se može uzeti historički prezent od trenutnih glagola, i razlike u značenju nema nikakove. Ali gdje aorist znaši pri- opčivanje, javljanje, spominjanje, ili gdje on stoji u rečenicama, kojima se izriče čudo, ljutina, žalost ili pre- koravanje, i u pitanjima, tamo se mjesto njega ne može t uzeti historički prezent od trenutnih glagola. § 298. a) U zavisnim rečenicama dosta je običan aorist. Primjeri: tako se vojska pobuni i uteče natrag, a Veljko pomisli, da Srbi udariše na Turke, pa udari i on; — kad on sad ovaku nevjeru učim i tolike ljude na vjeri pbbi, kako ču mu ja sutra vjerovati? — po zakonu našemu valja da umre, jer načini sebe sinom Božjim; — govorahu tako, da vfčrova veliko mnoštvo 13 T. Marati 6: Gramatika 194 Jevreja; a kad dodoše na mjeato, koje mu Bog kdza, načini ondje žrtvenik. b) Aorist se nalazi u poslovicama, kad se izriče ne¬ prava sadašnjost ili neodredeno vrijeme, t. j. ono, Jto se svagda dogada, kadgod se prilika desi. Primjeri: dva loša ubiše Miloša; — dodoše divlji, pa rastjeraše pitome (govori se, k,id gosti smetaju u čemu domačima); — čudo pasa ujedoše vuka; — što omilje, ne omrznu. Ovaki se aorist zove p oslo¬ vi č ki (gnomički). § 299. a) Katkad se aorist upotrebljava za b ud uče do- gadaje, osobito za takove, koji se drže za sigurne i koji su gotovi, da se svaki čas dogode (ali se još nijesu dogodili u vrijeme, kad se govori). Primjeri: Gospode, izbavi nas, izgibosmo! — odriješi moje bijele ruke, jer mi obje otpadoše-, — avaj meni do Boga miloga, gdje pogiboh junak u tamnici! — umrijeh od žedi, daj mi času vode; — ja ču uzeti jednoga konja pa odoh po svijetu. b) U pogodbenim rečenicama s v< zniko n ako stoji ka kad aorist u značenju budučnosti (tu je mnogo običniji prezent od trenutnih glagola, vidi u § 295 b): ako o vi sad izmakoše i mi ostadosmo sami, zlo če nam biti; — ako zapeli strijele moje, ustrijelit ču tebe, Janko; — bračo, mi neprijatelje ovdje ne mo- žemo čekati, jer je njih mnogo više nego nas; več hajdemo, da mi udarimo nočas na njih, pa ako ih kako zbunismo i razbismo , dobro če biti za nas. Bllješka. Mjesto kondicionala stoji aorist u primjeru: da ne bi prednjih zuba, Ode riječ preko devet brda (t. j. da nije bilo zuba, otišla bi). To je vrlo rijetko. § 300. a) Za imperfekt evo još jedan primjer (osim onoga, Sto je naveden u § 296 a, gdje je je pomiješan s aoristom), i to u pripovijedanju: u ponoči ustajahu negdašnji hriščani na prvw molitvu kao po glasu strašne trube posljednjega suda. Malo počinuvši opet se skupi jahti u zoru, da javno ispovjede grijehe »roje. U prvi sahat dana oni se u molitvi predavahu Bogu, a u treči prizivahu blagodat njegovu. Da je Spasitelj u šesti Bahat raspet i u deveti na krstu umr'o, pobožno spominjahu hriščani u iste sahate, a poslije svete liturgije, koja ih s njim sjcdinjavaše, zahvalnim večerpjim molitvama e mrtvaku dan. b) Imperfekt se može uzimati i za priopčivaaje, javljanje i spominjanje, t ko isto, kad se govori u čudu, u tjutini, u žalosti lli prekoravajuči koga, i u les pitanjima, napokon se može uzimati i u zavisnim rečenicama. Sve bu ovo službe i aorista (vidi u § 297—298). Ali ako se i može u svima tim službama uzimati imperfekt. ne biva to često, več se običnije mjesto njega upotrebljava perfekt od trajnih glagola, na pr. hvalili su mjesto: hvaljahu i t. d. Imperativ?. § 301. a) Da imperativ ili zapovjedni način znači z ap čr¬ vi jed, to mu samo ime svjedoči, na pr . donesi vode; — mirujte , djeco! Ali često imperativ znači molbu i želju, na pr. Bože, smiluj nam se; — pulujle sretno. Može takoder značiti o po¬ menu, nagovaranje i nutkanje, na pr. čuvajte se grijeha; — slušaj starijega i pametnijega; — zapjevajmo , bračo 1 — Ako je imperativ zanijekan, onda znači zabranu, na pr. ne diraj u ' me; ali može značiti takoder molbu, želju, opomenu i odvra¬ čanje, na pr. ne daj mi, Bože, to dočekati, — ne budi uroka, — ne druguj s rdavim ljudma, — ne vjerujte sve, što čujete. b) U narodnim pripovijetkama drugo lice sing. imperativa uzima se često uza subjekte 1. i 3. lica sing. i plur. za prošle dogadaje, dakle u značenju historičkoga prezenta ili aorista ili perfekta. Primjeri: dijete spopadne bukvu pa povuci tamo, povuci amo, ali ne može da je iščupa; — ona tri zmaja uteku u onu jamu, onda ova dvojica brže vuci slamu pa turaj u onu jamu, pa onda zapale; — padne mi na um, da mi je dugačka kosa, pa uzmem nož pa sve dlaku po dl uku odrezuj pa navezuj ; — ona »kine svoju torbu, a mi s konja svoje vreče pa punt i mjeri, dok napunimo vreče. o) Izvan narodnih pripovijedaka slabo se imperativ tako upotrebljava. Same oblici: bježi, udri često se uzimaju i izvan narodnih pripovijedaka za p roli* dogadaje; na pr. kako on to reče, a mi bježi; — nekakva je djevojka tak« e sebi govorila, pa onda udri u plač. Tako se može upotrebljavati i riječ kaj de, koja je upravo uzvik, a uzima se kao imperativ: jŽivko zovne mene k sebi u kuču, a ja onda hajde polako k njemu. d) Rečenica, u kojoj je imperativ, znači katkad isto, što pogodbena re¬ čeni«* s veznikom ako, na pr. pusti koku na poliču, ona če i na stolicu (t. j. ako pustiš . . .). o) U g 248 a, b rečeno je, kako neke rečenice s veznikom da mogu imati enačenje imperativa. Perfekt. § 302. a) Ima slučajeva, kad perfekt može biti bez riječca je i su (na pr. hvalio je, hvalili su). Osobito Ceste nalazi se to 196 u pjesmama; na pr. kad to cula gospoda kraljica, ona njemu tiho besjedila; — istom oni u riječi bili ; — lijepo ih tamo do¬ tekali; — od Jajca ih nitko ne vidio. b) Dosta se često perfekt bez pomenutih riječca nalazi na početku pripovijedaka. Primjeri: jedan čovjek iduči iz va- roši kuči jahao na magarcu, a njegov sin išao pored njega pje- šice . . — postavila kuma kumi zdjelu graha, pa sjele obje da jedu . . — bila dva brata zajedno u kuči, pa jedan sve radio, a drugi jednako besposličio i gotovo jeo i pio. — Ovo se i inače nalazi u pripo vij edanju i priopčivanju, osobito ako je naprijed koji potpun oblik ovoga vremena. Primjeri : Milan bude u redu onijeh poglavara, koje nitko nije postavio, nego se u samom početku bune sami načinih; — drugi je top negdje u šumi bio sakriven, pa ga sad našli i opravili; — tako je i meni moj otac kazivao, da se onaj starac zvao Gavan i da je pored svega bogatstva bio vrlo tvrd, pa ga zato Bog onako osudio; — vidiš, da nijesmo kadri mira načiniti: narodu zulum dodijao , pak sad ne sluša nikoga, a Turci ošilili, pa ne če da sjede s mirom. c) ObiCan je ovaki oblik u veselju i u Čudu; na pi. kad su oni Culi, da je Miloš u Biogradu, po cijeloj vojsci ovaj se glas čuo: »Hvala Bogu, došao Miloš!* — dakle umr'o Stip- kalovič! Bog da mu dušu prosti! d) Često se nalazi u poslovicama: bilo pa i prošlo ; — Bog dao, Bog i uzeo ; — brada narasla, a pameti ne donijela. e) Sasma rij/etko skračuje se perfekt u 1 i u 2. licu sing. i plut. na pr. ja se mašim rukom, a to nema glave! gaboravio (t j. zaboravio sam) je na vodi; — šta pobratime, ako Boga znaš! Pa to tvoja žena! i ti mogao s njom živjeti, i opet došao, da je izvadiš! f) Rijetko se u zanijekanim rečenicama nalazi skra- čivanje perfekta. Takav je posljednji primjer naprijed pod a i pod d, a sad evo još dva: kad u tom vojska turska navali u Srbiju, a njemačka još ne stigla, onda se narod stane predavati; — u sitno se ne desilo, a u krupno nema. Bilješka. U § 146 a rečeno je, da se iza riječce se može je izostaviti; na pr. Milan se mnogo trudio. § 303. a) Nema nijednoga prošloga dogadaja, koji se ne bi mogao izreči perfektom od trajnih ili od trenutnih glagola; t. j. perfekt se može za prošlost svuda uzeti mjesto prezenta historičkoga i mjesto aorista i imperfekta. 197 b) Mjesto perfekta ne može se uzeti ni prezent historički ni aorist ni imperfekt, kad se izriče dogadaj, ko ji se do duše dogodio u prošlosti, ali mu posljedice ili plodovi traju još u vrijem e, kad se govori. Takove dogadaje možemo zvali p r o šl o-sadašnj ima. Primjeri: ovaj je manastir u neiskazanoj vrleti: odovud se nadnijele nad njega jedne stijene, a odonud druge, a i odozdo i odozgo tako su se sklopile , da se nista ne vidi (stijene su se dakle nadnijele, pa su još i danas nadnesene, one su se sklopile, pa su sklopljene još i danas); — i prah od grada vašega, koji je prionuo za nas, otresamo vam; — ja sam ga vidio, on je čak u drugome carstvu, tamo se oženio i caruje; — pogledaj, što si na ovoj hartiji potpisao (t. j. nekad si potpisao, a potpis se dobro vidi i sad). c) Ovaki dogadaji mogu biti prošlo-sadašnji prema dru¬ gim dogadaj ima, o kojima se govori, a nijesu taki prema vremenu, u koje tko govori. Na pr. kad kum otide, a on ustane opet, da dohvati kokoš i pogaču, da jede, ali se ono sve pre¬ tvorilo u kornjaču; — iduči tako po svijetu nade lisicu, gdje se uhvatila u gvožda; — kad u jutru ustanem, a to vuci došli te zaklali moga konja. Ni u tim (i sličnim) primjerima ne bi mogao stajati ni prezent historički ni aorist ni imperfekt. _§ 304. Perfekt se može upotrebljavati za dogadaje, koji su se dogodili p rije drugih, koji se takoder spominju. Na pr. tako propade ovaj sav šanac osim desetak ljudi, koji su se medu Turke umiješali i ostali; — kad car to čuje, on se na- Ijuti na svoja dva starija sina i otjera ih odmah od sebe, a tre- čega sina oženi djevojkom, koju je sebi izabrao. Bilješka. U primjerima, što su ovdje navedeni (i u sličnima), ne bi se ■mogao mjesto perfekta uzeti prezent historički, a ni aorist mjesto njega ne bi bio običan; imperfekt pogotovu ne bi mogao biti, jer treba uzeti trenutne gla¬ gole. Ali bi se mogao uzeti pluskvamperfekt, Vidi u § 305b. b) I perfekt se nalazi kao i aorist (§ 298 b) u p o sl o vi¬ cam a, kad se izriče neprava sadašnjost ili neodpedeno vrij eme ; na pr. i mačka je kralja gledala , ali ga se nije bojala; — nijesu vuci stekli po poruci; — nije umrla baba od korbe, več od prazne torbe; — trla baba lan, da joj prode dan. c) Katkad se perfekt uzima za budučnost, kad se drži da je u njoj što sigurno, na pr. ako ne pogodiš biljege, ti si po- ginuo (t. j. poginut češ); — jaši vranca, bježi u Kotare, oboje smo izgubili glave (t. j. još nijesmo, ali za čas čemo). 198 Pluskvamperfekt. § 305. a) Za ovo vrijeme služe tri oblika, na pr. lijak kvalio ili bjeh kvalio ili Ho san: hvalio. U značenju i porabi tijeh oblika nema nikakve - 'like. b) Gesto se pluskvamperfekt upou." '^va zn takove prošle dogadaje, k o j i su se dogodili prije drugih, koji se ta¬ ko der spominju. Primjeri: odmah se raspali u njoj gnjev, i ona navali na me koreči me i psujuči, a ja sve to podnesem, jer sam več bio počeo priznavati, da sam kriv; — vide, da ih je lisica prevarila, pak onda za njom u potjeru, ali ona Mjaše več daleko umakla ; — tako je Petra i Pavla poslao sav zbor apo¬ stolski u Samariju, da utvrde u vjeri one, koji lijaku ondje prhnili sveto krštenje; — dvanaest godina bjehu služili torne čaru, pa trinaeste godine odmetnuše se; — da nijesam bio došao i govorio im, ne bi grijeha imali. U toj se službi može uzeti i perfekt (§ 304a). c) Dosta često služi pluskvamperfekt u opče za prošlost, te na pr. lijak (bjeh, bio sam) kvalio znači isto što: hvalio sam. Primjeri: oCeve riječi nije sin razumio, te se bio sabrinuo, kako če on to učiniti; — kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše i bura ne mala navalila, bijaše propala sva nada, da čemo se izbaviti; — štogod Ture pjano govorilo, to trijezno bješe učinilo ; — kad to vidje čare Konstantine, on se bješe vrlo začudio. Kondicional, § 306. a) Kondicional ima dva osnovna značenja, a ta su: želja i mogučnost. b) Veoma rijetko kondicional sam sobom (t. j. bez kojega veznika) znači želju, kako je u primjerima: Bog bi dao, da bi dobro bilo! (t. j. da Bog da); — gdje je on i šta radi, Bog bi znao (t. j. Bog neka zna). c) Često kondicional s veznicima da i ha da znači želju (§ 248 a, d): črne oči, da bi ne gledalet — da bik ja umr'o smrču pravedničkom! — kad bik ja bio postavljen, da sudim u ovoj zemlji! — kad liste me, brado, poslušali 1 d) Kondicional može imati i nam j er n o značenje (koje vrlo blizu stoji željnome). Ovo značenje može kondicional imati samo s namjernim veznicima. Primjeri: da bismo se što prije 199 sloiili, ja du rado učinitl sve, Sto bo od mene iste; — pokazat de lažni prorooi velike znake i Čudesa, da bi prevetrili i Izabrane; — vidjevši iz daleka smokvu dofle, ne bi li Sto našao na njoj. Više primjera vidi u § 168. § 807. Kondicional u pitan j ima dolazi Cesto i onda on znači mogudnost. Primjeri: poplaši se od riječi njegove i po¬ misli: kakav bi ovo bio pozdrav? (t. j. kakav pozdrav može to biti) ; — zapita ih, eda bi imali Sto, da mu dadu za jelo (t. j. eda može biti imaju); — stane misliti u sebi, Sta bi bilo u dva- naestom podrumu (t. j. Sta može biti). Bllješka. U biljsškl g 245 a rečeno je, da su rečenice s veznikom da iza glagola bojati se (1 dragih riitaoga značenja) upravo upitne. I u tom do- gatfaju može stajati kondicional; na pr. bojao *e, da .ga vojvoda ne bi ostavio ondje za upravitelja; — poplaši se knez, da ne bi vojska u tim vrletima pro¬ pada, Da se i tu izriče mogučnost, vidi se otud, Sto bi uz kondicional mogao stajati prilog možda. § 308. a) Kad se za Sto veli, da se može dogoditi, a ne kaže se upravo, dali se dogada iline dogada, onda se uzima kondicional; na pr. nama su blagoglasne ove riječi: „prst“, „krst“, „srp“ i ostale ovakove, a Grk i Talijan mtisnuli bi uši od ovakovih riječi; —• eavadio bi i dva oka u glavi (t. j. takav je pletkaš);— i kamen bi riječma podigao (t. j. tako lijepo zna govoriti). b) Katkad se koja tvrdnja ublažuje tim, da se i za ono, što doista jest, uzme kondicional: što se tiče starine naših na¬ rodnih pjesama, ja bih relcao, da imamo starijih ženskih nego junačkih (pisac ovo upravo i doista veli, pa ipak uzima: relcao bih) ; — još bih te molila , da pročitaš ono pismo. § 309. a) Kad se pogodbenim veznikom da izriče m o g u d a ili nestvarna pogodba (§ 178.), onda u glavnoj rečenici stoji kondicional, i to za sadašnjost i za prošlost. Primjei za sadašnjost: da me hode u svatove zvati, ja bih pošla i dar ponijela; — da se jadna za zelen bor hvatim, i on bi se zelen osušio; — da nije sirota, ne bi sunce grijalo ; —i moja bi majka znala gibanicu umijesiti, da je sira i masla. Primjeri za proš- lost: i ovo bi se zaista dogodilo , da nijesmo zarana čuli i utekli, —• u jedan put da je iskao bljeba i sira, koliko mu treba, ne bi mu dali ; — da sam kojom sredom mogao otidi u Bosnu i u Hercegovina, jamačno bih našao još mnogo znatnijeh riječi. b) Ako se pogodba izriče veznikom kad, Onda stoji kon- dicional i u glavnoj i u zavisnoj rečenici; na pr. kad on ne bi 200 - bio zločinac, ne bismo ga predali tebi; — bilo bi mi vrlo milo, kad bi mi još tko poslao pjesama. — To biva katkad i onda, kad se nestvarna pogodba izriče veznikom da, na pr. od junaka da bik poginuo , ne bi meni ni po jada bilo. — Kad veznik ako znači moguču pogodba, uzima se bar u pogodbenoj rečenici kondicional, na pr. ako bi te Ivan za to pitao, reci mu, da ne znaš; — ti bi zlo učinio , ako bi danas bio lakom. c) U odnosnim i u vremenskim rečenicama stoji često kondicional te znači mogučnost, t. j. da se što može iii se moglo dogoditi. Na pr. bila mu je kuča otvorena za svakoga, koji bi mu otkud naišao ; — ne samo što je ovako častio i do- čekivao, nego je i novaca davao, kad bi tko u potrebi zaiskao. a u njega bi se desilo ; — bolesnicima i onima, koji ne bi došli u crkvu, raznosili su pričešče po kučama dakoni; — molim svakoga, kad bi mu pala na um kakva poslovica, da bi je za- pisao i meni poslao § 310. Kad se kazuje, daještouprošlosti Cesto bi¬ valo, može se za takove dogadaje uzeti kondicional. Primjeri: tako produ tri godine dana, i kad bi god majstor zapitao dijete, što je naučilo, ono bi mu svagda odgovorilo , da nije ništa; — kad bi došla kakva sirota pred kuču, svekrva bi je otjerala, a snaha bi svoj zalogaj siroti udijelila; kad bi mlijeko nosila k uči, ona gdje bi god vidjela rupicu na putij, odmah bi rekla: „Qvdje mora biti kaka bubica*, pak bi joj usula mlijeka; — u djelima apostolskijem ostao je i način, kako su se sveštenici postavljali: apostoli bi polagali ruke izabranome na glavu, a svi bi se sku- pljeni molili Bogu, i ova bi mu molitva dala blagbdat sv. Duha. § 311. Pored krač ega kondicionala (na pr. hvalio bili) ima i dulji, na pr. bio bili hvalio. Taj se dulji kondicional upo- trebljava za izricanje mogučnosti i pogodbe (s veznikom kad) u prošlosti. Na pr. naume opet, da podignu bunu protiv Turaka, i to bi več odavno bili počeli , ali su jednako očekivali, dok se Miloš vrati; — kad bi Luka onu knjigu bio napisno, on bi je pod svojim imenom i izdao. Prema pogodbenoj rečenici s vez¬ nikom da može u glavnoj biti dulji kondicional, ali opet samo za prošlost; na pr. možda bi bolje bio učinio , da je izostavio; — da nijesam još iz djetinjstva znao od svojih starih, da je od starine moje prezime „Karadžič“, ja bih se bio počeo potpisivati „Bandula“. — U svim tim (i sličnim) primjerima mogao M se uzeti i krači kondicional, i razlike u značenju ne bi bilo nikakve. C01 § 312. a) U značenju kondicionala uzlma se sdmo bih uz pridjev rad, te na pr. rad bih znači isto, što: htio bih ili radi bismo isto, što: litjeli bismo. Prirajeri: ja ne velim, da mi u pi¬ sanju knjiga možemo sasvim biti bez tudih riječi, nego bih rad, da se ne uzimaju bez nevolje; — mi bismo radi od tebe znak vidjeti; — Jakov i Milenko nikako ne bi radi, da im Bordije zapovijeda; — vi biste radi, da se vaše neznanje primi za znanje; — radij bih ondje biti nego ovdje Bilješka. U ovome posljednjem primjeru imamo dakle komparativ radij (t. j. radiji); torne odgovaraju ovi primjeri, u kojima bih stoji uz komparativ volij (t. j. voliji) i uz superlativ najvoliji (vidi u § 78 b): ja bih volij odlaziti; — ja bih mlada sada najvolija, da ja imam derdan od dukata. b) U primjeru: bi li, majko, kakovih ponuda? uz oblik bi izostavljen je particip htjela (t. j. bi li htjela); tako je i ovo: ja bih vode (t. j. htio). Futur. § 313. a) Buduči da se infinitiv (kako demo vidjeti u § 323.) često zamjenjuje prezentom uzevši preda nj veznik da, zato se ta zamjena infinitiva dosta često nalazi i u futuru; na pr. samo ču nešto da vam namačim (t. j. naznačit ču); — on neka po¬ pravlja jezik, a ja ču. da ga učim i da se trudim dobro pisati (t. j. učit ču, trudit ču se); — nijesu znali, što če to da budi (t. j. što če to biti); — sjutra čemo da im javimo (t. j. javit čemo). b) Veoma je običan futur u glavnim i u usporednim rečenicama, na pr. bit če svašta kao i na Božič; — doči če sunce ■z.} pred naša vrata; — danas Janko pjeva, a sjutra če plakati-, — ne ču mu ništa drugo učiniti. tek što ču ga ozbiljno opomenuti-, — sjutra če kiša padati" ili če duhati vjetar. c) Izmedu zavisnih rečenica nalazi se futur u namjernima (s veznicima kako, li), u načinskima (ili poredbenima, — s vezni- cima kao što, kao da, nego), u izričnima, uzročnima, posledič¬ nima, dopusnima i u neupravnim pitanjima. Primjeri: naumi, da se združi s aždajom, kako če više zla činiti ; — idi i pitaj strica, ne češ li od njega saznati; — kao što ču ti pokazati, tako učini; — n^mrštio se, kao da (kanda) če mu kiša iz čela udariti ; — bit če sve drukčije, nego češ i misliti-, — mislim, da če i ona doči; — žali Šarac tebe gospodara, jer čete se brzo rastanuti ; — pokrit če skakavci sve polje, da se ne če vidjeti zemlje; — idem onamo, ako se baš ne ču vratiti; — on to čini, premda če se poslije ka- jati ; — pitala me je, tko če danas k nama doči. / i 205 d) U odnosnim reCenieama stoji futur, kad se njima izbliže odreduje ono, na što se protežu, te se mjesto hoji, što ne bi mogle uzeti neodredene za m j e niče kojigod, štogod. Primjeri: dat ču vam znak, po kojem čete me lako po¬ znati; — tamo imaš prijatelje, koji če te lijepo dotekati; — poslat ču im ono, što če ih vrlo obradovati; — nadi mi učitelja, koji če me dobro učiti. U prva tri primjera mjesto futura ne bi mogao biti prezent trenutnoga glagola, a u četvrtom ne bi mogao biti futur eksaktni. Sve ovo vrijedi i za rečenice s odnosnim prilozima Tcako , gdje; t. j. ako se mjesto tih riječi ne bi megle uzeti neodredene \kakogod, gdjegod, onda se upotrebljava futur; na pr. sve je ono dobro uradeno, kako čete se i sami poslije uvjeriti; — još pogradi bij el e manastire, gdje če živjet mnogi kaluderi. Bilješka. Sasma rijetko dolazi prezent trenutnoga glagola mjesto futura u odnosnim rečenicama ove vrste; na pr. ženit de se o jeseni, koja prva dude (mjesto: koja Se prva doči). e) Ako odnosna zamjenica ne odreduje izbliže ono, na što se proteže, nego ga raširuje, te bi se mjesto koji, tko, što (kako, gdje) moglo uzeli kojigod, tkogod, štogod (kukegod, gdjegod), onda se u odnosnoj rečenici ne upotrebljava futur, nego prezent trenutnoga glagola ili (ako je glagol trajan) futur eksaktni. Primjeri: sad če sluge iz lova mi doči, u kog hude ponajviše cviječa, onoga ču tebi pokloniti; — više moje glave ružu usadite, sniže mojih nogu vodu izvedite: koje mlado prode , nek se ružom kiti, koje 1’ staro prode, neka žedu gasi; — tko ne dode na boj na Kosovo, od ruke mu ništa ne rodilo! — što vam tamo ljudi ludu kazivali, sve dobro pamtite; — kako po- siješ, onako češ i žeti; — kako prostreš, onako češ i ležati; — gdje ugledaš moga brata, pristupi k njemu i pozdravi ga. Bilješka. Sasma rijetko u odnosnim rečenicama ove vrste stoji futur; na pr. št«, čete god črniti, gledajte, da se ne osramotite. § 314:. a) Ako je riječ kada prilog, t. j. ako ne služi za tvorbu zavisne rečenice, onda se uza nju budučnost izriče futur o m, na pr. kada češ doči? — kad čem o večerati? Isto je i onda, kad bi se mjesto rečenice s veznikom kada mogla uzeti odnosna rečenica sa 2amjenicom koji (ne sa kojigod) ; na pr. tako če biti i u onaj dan, kad če se javiti sin čovječji (t. j. u koji če se javiti); — ide čas i več je naslao, kad če oni čuti glas sina Božjega (t. j. u koji če čuti). Inače se uz vremenski veznik kada 208 izriče budučnost prezentom trenutnih glagola; na pr. kad dodem k tebi, vidjet ču; — kad pročitamo, reči čemo it. d. (vidi u § 295b). PogrjeSka bi bila: kad ču doči k tebi, vidjet ču; — kad čemo pročitati , reči čemo. Ako je glagol trajan, uzima se eksaktni lutur, na pr. kad hudete orrada prolazili, vidjet čete. b) Katkad se nalazi, istina, futur i s veznikom kada, ali onda se ne izriče toliko budučnost, koliko ono, što ima biti; na pr. tu sad drugoga »pasenja nema, nego da »e branimo: kad demo vezani mrijeti od dušman«, bolje je da mremo jun&čki na bojnom polju (t. j. kad imamo vezani mrijeti) — kad ču mnoge rmovyeliti majke, bolje, neka plače moja sama; kad ču sej« »gbračom rasiaviti, bolje, neka stoji moja sama (t. j. kad imam rascvijeliti, kad imam rastaviti). § 315. a) U pogodbenim rečenicama s veznikom ako ne uzima se futur, več mjesto njega prezent od trenutnih glagola (vidi u § 295b), na pr. ako dodete k meni, vidjet čete; — ako nadem gdje onu knjigu, poklonit ču je tebi. Rdavo bi bilo reči; ako čete doči . . ., ako ču nači ... Od trajnih glagola uz pogod¬ beno ako uzima se eksaktni futur, na pr. ako hudete marljivo učili, ne če vam teško biti. Ne bi dobro bilo: ako čete učiti. .. b) Uz veznik ako može stajati futur samo u dva slučaja. 1. gdje ako ima dopusno značenje (po § 180) u sadašnjosfcj ib u budi čnosti,— 2- gdje ču , češ . . . znači hoču, hočeš . . gdje se dakle ne izriče budučnost, več volja. Primjeri: 1. kad otac ostari, on preda starješinstvo najpametnijemu sinu, ako 6* biti i najmladi (t. j. ako je i najmladi); — onda djevojke za- počnu pjevati redom svima, koji se nalaze u kuči; ako če ih koliko biti, one če svakome pripjevati (t. j. makar ih koliko bilo); — bit če tebi vina izobila,“ako čaru ne če ni dostati ; — ako U \ postiti, ne če Bog uslišiti vike njihove. — 2. ako češ men« sliišati, nemoj to črniti ft. j. ako hočeš slušati); — ako čemo uzcti, da i naš jezik ima svoja pravila, onda su ovo sve pogrješke; — ako čete učiniii ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mij — ako češ pustiti s nama brata našega, iči čemo. § 316. a) Futur se uzima u dvojbi za ono, što se samo misli da bi moglo biti u sadašnjosti. Primjeri: dva iži tri takova čovjeka teško če se nači u ovom selu (tj. dvojba j«, da se nalaze, ali se možda ipak nalaze); — u svakoj knjiži ima štamparskih pogrješaka, ali ja se nadam, da ih u ovom rječniku ne če biti tako ninogo kao u. drugim našim knjigama ; — ljtidl, koji ovijem jezikom govore, nema danas u Dalmaciji, a po svoj prilici ne če ih biti ni u Bosni; — dosta če stara biti o.va poslovita. 204 b) Futur se može upotrebljavati i za nepravu s a daš- njost ili neodredeno vrijeme (§ 290b); na pr. ako se tko od raje poturči, odmah ima sva prava kao i ostali Turci, i ne samo šlo ga ne de nitko prelcoriti predašnjom vjerom, nego če ga svaki još radije pomoči nego rodenoga Turčina; — pravi hajduk nikad ne če ubiti čovjeka, koji mu nista ne čini; — podmuklo pseto najprije če ujesti. § 317. a) Dosta se cesto u zavisnim rečenicama uzima futur u značenju kondicionala. Primjeri: ne našavši, kuda če bolesnika unijeti od naroda, popeše se na kuču i kroz krov spustiše ga pred Isusa (t. j. kuda bi unijeli) ; — ti se mene ne boj, ja nijesam pobjegljiva, da ču pobječi (t. j. da bih pobjegla ); — soko leti preko Sarajeva, traži hlada, gdje če počinuti (t. j. gdje bi počinuo ); — mišljaše samo, kako če utvrditi svoje gra- nice (t. j. kako bi utvrdio). b) Futur se uzima mjesto imperativa, kad se zapovijed ili nalog blaže izriče; na pr. pozdravit češ Stojana i reči mu, da sam primio njegovo pismo; — do petka čete naučiti ovu pjesmu naizust. § 318. a) U pripovijedanju se uzima katkad futur za ona- kove dogadaje, koji su u prošlosti doista bili;' na pr. jednom stane se car razgovarati sa svojim sinovima: „Kud se to dijeva rod s naše jabuke ?“ Na to če reči (t. j. reče, rekao je) naj- stariji sin: „Ja ču nočas čuvati jabuku;“ — kad ih car sagleda, reče svima, koji su se ondje desili: „Šta čemo sad?“ Onda če andeo reči: „Znate li šta?“ b) Češče se futur uzima za dogadaje, koji su u prbš- losti imali biti ili su se spremali da budu. Primjeri: onda se podigne iz Vidina nekoliko stotina Turaka i podu fia, Veljka; a kad dodu na posljednji konak, pa če kao sjutra udariti , onda on skupi sve svoje momke pa im reče; — paša ne samo što nimalo nije sumnjao, da če ih pokoriti, nego povuče sa sobom mnoštvo ličina, kojima če poglavice vezati , ali se medu to pri¬ pravljala nesreča, koja če sve to učiniti u nista; — Dubrovnik svagda se staraše činiti ugovore, koji če mu biti korisni; — na tri dana prije nego če pobječi , napiše Petar pismo starješinama. § 319. Od sveže futura glagola biti i od participa perfekta II. nastaje osobiti oblik, na pr. bit ču hvalio, bit češ hvalio i t. d. Taj se oblik upotrebljava u d voj bi za dogadaje, za koje se 20 misli da su se mož d a dogodili, a mož da i nijesu. Ta poraba odgovara dakle porabi običnoga futura (na pr. hvalit 6u) za dvojbene dogadaje u sadašnjosti; vidi § 316a. Primjeri: po svoj prilici bit če tu riječ g. Svetič uzeo iz psaltira; — ti imadeš brata jedinoga, on je tebi na vojsci carevoj, strah je mene, bit če poyinuo\ — ako si često onuda prolazila, lit češ opazila onaj suhi hrast. Futur eksaktni. § 320. a) Futur se eksaktni uzima u z a vi s n im rečeni- cama za dogadaje, koji se u budučnosti imaju dogoditi prije drugih dogadaja, koji se spominju. Na pr. za mene de biti velika radost, ako hudem mogao i najmanje biti vam u pomoči; — što se više budeš protivio, sve češ se više zapletati u neprilike; — kad budemo polazili u Zagreb, svratit čemo se k vama. Ponajviš« se ovo vrijeme tvori od trajnih glagola, vrlo rijetko od trenutnih, kako je u primjeru: ako tko hude naumio, da ti učini zlo, ja ču ti javiti (običnije bi bilo: ako tko naumi). Bilješka. Velika je pogrješka uzimati ovaj oblik za budučnost a glavnim rečenicama; na pr. ja mu sutra hudem pisala. To se mora reči: pisat ču mu. Ne uzima se ovo vrijeme ni u neupravnim pitanjima, na pr. vi nas pitate, Sta mi budemo raddli danas; to treba reči: šta čemo raditi i t d. b) Dosta se često oblik futura eksaktnoga upotrebljava za prošlost u pogodbenim rečenicama. Primjeri: tako sam ja dakle želio i trudio se,, svuda da kažem istinu; a ako ss protiv te želje i truda hude što potJcralo, to je bilo po slabosti ljudskoj; — najposlije mu dadu pero i bartiju, pa mu kažu, da napiše, šta če mu se učiniti, ako i on bude za taj posao znao\ — da me budeš za Ivana dala , sad bi ono moji svati bili. U tim (i sličnim) primjerima futur eksaktni znači isto što i perfekt; dakle bi se u prvom primjeru bez ikakve razlike u značenju moglo reči: ako se je što pothralo i t. d. c) Osobiti futur eksaktni ima šest glagola, t. j. hfjeti, moči, dati, imat* , smjeti, mati. Taj oblik nastaje, ako se pokradeni inflnitiv(t j. bez ^skrajnjega») združi s prezentom hudem, budeš . . ., na pr. htjedhudem. htjedbudeš ... Ul mogbudem (mjesto: moč budem) i t. d. Taj se futur upotrebljava samo q zavis- nim rečenicama. Ponešto su obični oblici htjedhudem i mogbudem, a dadbudem, imadbudem, smjedbudem, madbudem mnogo su rjedi. Primjeri: ako im ne mogbudemo ništa učiniti, a mi čemo pobječi: — ako Bog htjedbude, vratit ču se opet k vama; — tko htjedbude, da im učini na žao, onaj valja da bude kažnjen; — oni če doči, kad imadbudu vremena. 906 Pasiva g 391, &) Pasivni oblici dosta ga upotrebljavaju, ali im se Cesto l uklanj.a, te se uzlmnju mjesto njih aktivni oblici. Govori so na pr. 'pohvaljen je od svih učitelja; — bit tete od mene dobro posluženi; — koji tako rade, oni btvaju na- gradeni od Boga; ali je običnije: pohvališe ga svi učitelji; — dobro du vas poslužiti; — koji tako rade, Bog ih nagraduje i t. d. b) U ovakim aktivnim rečenicama, koje stoje mjesto pa¬ sivnih, Cesto se po § 150 a izostavlja subjekt ,ljudi'; na pr. na- pokon ga uhvatiše (t. j. ljudi, — mjesto: bi uhvačen); — onda ga bace u tamnicu (mjesto: bi lačen) i t. d. c) Pasiv se često izriče aktivnim oblicima dodavši im ri- ječcu se, na pr. Miloje se izbaci iz službe (t. j. bi izbačen) i t. d. Vidi u § 233 b. Bilješka 1. Gdjekoji uz ovaki pasiv u trečem licu sing. uzimaju objekt te govore na pr. Ivana se svuda spominje; — kad se čitalo om knjigu i t. d To nije dobro, več treba reči: Ivan se svuda spominje, ili Ivana svuda spo- aninju; — kad se čitala ova knjiga i t. d- Bilješka 2. Oblik piše od glagola pisati može se uzeti za pasiv, na pr. giedaj, šta piše na tom kamenu (t j. šta je napisano); — na ovoj knjiži ne piše, kad je štampana. Infinitiv. Infinitiv kao dopiina g-lagolima, imenlcama i pridjevima. § 322. a) Infinitiv često služi za dopunu mnogim glagol ima. Takovi su (osim mnogih drugih) ovi: bojati se,-, imati, moči, počinjati, pomagati, prestajati, stidjeti se, željeti. Pri- mjeri: ako se bojiš meni kazati; — imam s tobom nešto go¬ voriti ; — ne mogu nači; — počeo je vikati; — pomažu nam roditi; — sad ptice prestaju pjevati; — drugi bi se ljudi vrlo stidjeli to učiniti; — želiš li ostati kod nas? Takovi su i ovi; primjeri: hočeš li jesti? — ako misliš Božji biti; — moram odložiti; —- nadali su se dobiti štogod; — stoga naumi bjcžati; — obečao mi je poslati; — poslaše ga pitati ; — ne srnjeJoše reči; — spremaju se otiči. BUJdDrs 1. Da i glagolu biti (jeMaa) mole dopuna ovako stajati u inli- nitivu, to se vid! k § 266. Bilješka 2. Uz glagol htgeti često se izostavljaju oblici i Ur: čuvar, gatar, kuhar, pekar, pisar, Štampar, vozar, zidar. ica (za žene i zaljude); bajalica, čutalica, dojilica, izjeliea (mjesto: izjedlica), popilica, pristalica, radilica, varalica. Sve su te imenice izvedene od osnove participa perf. II. tja (za žene); pralja, prelja, primalja, tkalja, — bjelilja, ddjllja, muzilja, pletilja, redrlja, rodilja. Ovamo ide i švalja (na- činjeno prema: tkalja) ili švelja (načinjeno prema: prelja). o (samo u šali ili za porugu): blebetalo, drijemulo, mazalo, namigivalo, pripovijedalo, tumaralo, zadirkivalo. I te su sve ime¬ nice izvedene od osnove participa perf. II. telj: C'datelj, hranitelj, mučitelj, pobjeditelj, tješitelj, učitelj, upravitelj. § 340. Neki nastavci služe za tvorbu imenica, koje znače kn- kovu radnju (nomina actionis) ili stvar, koja iz rad nje izla>( dj, jaj: dbgadaj, koračaj, okršaj, oproštaj, pomišljaj, p6- rodaj, slučaj, zalogaj. Rijetke su ovake imenice, da nijesu složene s kakovim prijedlogom; takva je: rbdaj (sunca). ■— .Mjesto ~(j)uj katkad je -Ijaj: giitljaj, korakljaj, bdgonetljaj. (a)k: dobdak, dodatak, napitak, osnutak, estatak, .užitnk. Te su imenice izvedene od osnove pasivnog participa, i prema njima je načinjena imenica: gubitak. ba, dba: berba, borba, dvorba, nagodba, naredba, pbgodha, sedba, svjedodžba, tiižba; — kosidba, krčidba, prosidba, udadh i, vjeridba, ženidba. Ivo: jbdlvo (t. j.'ono, što- se jede, jelo), meljivo (ono, slo se melje), pecivo, pletivo, predivo, teclvo, varivo. je. Ovaj nastavak služi za tvorbu t. zv. glagolski It. i m e- nica (substantiva verbalia), a dodaje se na osnovu pašivnoga participa. Primjeri: branje, čuvanje, držanje, kupovanje, nošenje, piče, pletenje, vezanje. Ima dosta prirnjera ovakovih imenica, gdje prema glagolskoj imenici nema pašivnoga participa, jer je glagol neprelazan; na pr. biče, carovanje, luddvanje. padanje, ska¬ kanje, vojvodovanje, življenje. Obično se glagolske imenice tvore od trajnih glagola, ali ih ima podosta i od trenutnih; na pr. dopuštenje, poniženje, postanje, pozlačenje, priznanje, pre¬ peče, uskrsnuče, uzeče Iz ovih se prirnjera vidi, da glagolske imenice od trenutnih glagola imaju uzlazni akcent na predzad- ( njem slogu; izuzeci su veoma rijetki, na pr. preobraženje, spassnje. f 219 nja: grdnja, h it n j a, ljutnja, mfžnja, nčšnja, patnja, prošnja, r&dnja, slutnja, ščtnja. § 341. Neke imenice znače spravu, koja služi za, kakav posao (nomina instrumenti). algka: kazaljka (na uri), pisaljka, sisaljka, štipalja, šelaljka, (na uri), štrcaljka, ica: kadionica, pljuvaonica (posuda za pljuvanj ), praši - onlca (u'čemu stoji prah za posipanje), ribaonica (sprava za ri¬ banje kupusa, ribež), umivaonica (posuda, iz koje se umiva). Te su imenice izvedene od osnove pridjeva na -oni (na pr. kadioni), koji su se izgubili. lo: cjčdilo, cttalo, dkžalo, klecalo, lazila (skele, po kojifna se ide, t. j. upravo lazi, kad se što zida, — samo u pluralu), mjgrila (na čemu se mjeri, važe), ogledalo, omelo (rnjesto omet-lo), oralo, tucalo (čim se što tuca u avanu. tučak). § 342. Mnoge imenice znače rnjesto, gdje je što ili gdje se što radi (nomina 1 o e i). ana: barutana, cigl&na, kavana, krečana, kuglana, mehana, svilana. (Taj je nastavak iz turskoga jezika). ara: brašnara, drvara, hljebara, pivara, svilara, vunara. ica: gostionica, kupaonica, radionica, štčdionica, učionica. i Te su imenice izvedene od osnove pridjeva na -oni (na pr.' gosiioni), koji su se izgubili. Biiješka. Neki rnjesto -onica pižu owa, na pr. gostiona, ali to nije dobro. ik (imenice s tim nastavkom znače rnjesto, gdje kakvog drveča mnogo ima): borik, brezlk, bukvlk, grubrik, lipik, šljlvifc, topdbk. ište: dfmlšte, kbnopljište, Ijetjšte, nččište, čgnjlšte, prista- nlšte, sajhnšte, utočište (ili uteclšte); — igraiište, počivallšte, Ivallšte, tkkalište, ščtalište (ove imenice na -liste izvedene su od osnove participa perf. II.). lo: bjčlilo (gdje še bijeli platno), j&gpjilo (gdje se , jagnje ovce), močilo (gdje se lan moči), pčjilo (gdje se stoka poji), po- t valo, prčlo (rnjesto: pred-lo), sdlilo (gdje se ovcama sd daje), (ječ pčrilo (gdje se peru košulje) ima -ilo prema bjčlflo i t. d. § 343. Nekim je imenicama značenje, otkle je tko, t. j. Iz kojega je mjesta, grada, zemlje, ili koje je narodnosti (nomina originis). 220 ((t)c: Bi6gradac, Bosanac, Budimac, Kosovac, Ogulinac, Sarajevac, Srijemac, Varaždinac, Zemunac, Vukovarac. Biiješka. Neke od ovakih imenica primaju nastavak na pokračenu osnova onoga imena, od kojega sa postale; takove sa: Hercegovac, Mačeddnac, Pbsavac, Slavdnac (prema: Hercegovina, Mače.daaiia, Posavina, Slavonija). (vmiti [Janin: Bečanin, Mačvanin, Tfizlanin, varošanin, — B mdearnn, Karlovčanin, Ličanin, Pažežanin, Rimljanin, Vinkov- , canin. Ovamo idu i imenice: brdanin, gradanin, ostrvljanin, pu- čanin (čovjek iz puka), seljanin. in: Arapin, Biigarin, Latinin, SPbin, Turčin (mjesto: Turk-in), Cgrin. ka, kinja (samo za žene): Biogratka, Budimka, Kosovka, Ogulinka, Vukbvarka, — Bečkinja, Francuskinja, Mletačkinja, Osječkinja, Požeškinja, Rftskinja. Neke ovakove imenice mogu imati i jedan i drugi nastavak, na pr. Arapka i Arapkinja, Ml- elrka i Mislrkinja, St'pka (rijetko) i Srpkinja. lija: Bečlija, Budimlija, Bosanlija, Most&rlija, Vidinlija. (Taj je nastavak iz turskoga jezika). § 844. Za imenice, koje znače ž i v o t i n j e, nalaze se nastavci: Cilj (rijetko); gtibalj (konj, na kojemu je guba), kiisalj (kus konj), mrkalj (ime ovnu), sivalj (ime konju), z'ekalj (konj zeko ili zelenko). avica (rijetko); gujavica (glista), kiikavica, lastavica, p:ja- ▼iea, pljiicavica (neka riba). onja (za volove); bijelonja, cvjStonja (t. j. cvj&tast ili lisast), krilonja (bijel po trbuhu, kao da ima krilo), kusonja, mFkonja, rdgonja, sivonja, šaronja. Biiješka. Imenice s tim nastavkom mogu značiti i ljude, ali samo za laln ili za porugu, na pr. bfkonja, glavor.ja, dOgonja, mlakonja, mlitonja, trbonja, iddronja. Ov: bjelOv (pas), garOv (pas), kudrOv (pas), lisOv (pas), mazgov, mrkov (konj ili pas), rogOv (vo), šarov. Biiješka. Rijetko se taj nastavak (koji je uzet iz madžarskoga jezikaj •potrebljava za ljude: ludov, pr&znOv (koji nema ništa), siatov (koji svašta sluti). ulja (za krave): cvjetulja (cvjetasta). kusulja, m čdulj a (slična medvjedu), mrkulja, plkvulja, rogulju, sivulja. šarulja. Biiješka. Katkad ovaj nastavak služi i za imenice drugoga kakvog zna¬ menja, na pr. crepulja (t. j. crijepnja), grdulja (grdna žena), pjšskulja (pjeskovita zemlja), srbulja (stara srpska knjiga), smilkulja (neka zmija, koja se zove i smdk)‘ 221 § 845. Za imenic^i koje znafie mlado čeljade ili mladu životinju, služe ovi nastavci: de: Arapče, Biigarče, goliipče, klim če, pdripče, pastirče, rbpče, siroče (mjesto: sirotče). e: j&re, jiine, kljuse, prase, tčle, Ture. Ovamo idu i ime- nice: d&če, mbmče, unuče, gdje se h ispred e po zakonu pre¬ tvorilo u č. id: djčtli«5, golubid, kiikavičič, labtidič, črlid, sokdlld, vBjvodtoi. § 346. Zbirne (kolektivne) imeniee tvore se ovim na- stavcima: dd: j&rad, j&nad, pilad, pr&sad, t&lad, Tiirad. Ovamo id« i rijeCi: mftmčad, unučad, koje imaju 6 (mjesto h) poradi istoga konsonanta u: momče, hnuče. adija { rijetko): pješadija, Srb Adija, Turadija. Ovamo idu i imenice: GrčMija, momčadija,' njemčadija, pašč Adija. ddd: Arapčad, B&garMd,- ldlmčad, pastirčad, ropčad, sira čad. ija: Arapija (t. j. mnoštvo Arapa), Brdanija (t. j. mnoštvo Brčtana), Ciganija (t. j. mnoštvo Oigana), hajdučija (t. j. mnoštvo hajduka), Latinija (t. j. mnoštvo Latina), Madžarija (t. j. mnoštvo Madžara), soldatija (t. j. mnoštvo soldata). inje (rijetko): mušklnje, paščlnje, zvjerinje, ženskinje. je: bo rje, cvijede, dfvlje, golublje. granje, grdžde, iverjo, kamenje, klasje, prstsnje, remenje, zvijerje. § 347. Neki nastavci služe za to, da se prema imenici muškoga roda načini ime ni ca ženskoga roda; takovi su: a: druga (prema: drug), kuma (prema: kum), pastorka prema: pkstorak), supruga (prema: suprug), siisjeda (prema: siisjed), unuka (prema: unuk). ica: bžinica (prema: ban), carica (prema: car), čizmarica, golubica, gospodarica, Hrvktica, levica, pahnica, prčročica, vučica. in ja : GHdnja (prema: Grk), prosjakinja, robinja, Tiirkinja, vršnjakinja, zemljakinja. Bilješka. Ovamo ide i riječ kneginja prema: knez (gdje je e postalo od 3). ka: domišljanka (prema: domišljan), govedarka, lutbranka, nadničarka, pastorka, roditeljka, tamničarka, unijatka, voddničarka. — Gdje riječ muškoga roda izlazi na -in, tamo se riječ ženskoga roda s nastavkom ha tvori bez toga -in, na pr. Biigarka (prema: Biigarin), griidanka, Latinka, sčljanka, Senjanka. 229 § 348. Imenice apstraktnoga značcnja tvore se o vini nastavcima ilo (rijetko): bjesnilo, ludilo, mrtvilo, nista vilo, pomamilo. ina: bjelina, brzina, dužina, Ijutina, milina, oštrina, tišina, veličina^Ovamo idu i: lupeština, siroma|tina, uboština. Prva je riječ postala od lupešana , a to od jpš starijega lupešUna po § 32 a (lupešldna je izvedeno od pridjeva lupesln kao veličina od velik) . Što je rečeno za lupeština, to vrijedi i za siromaština, uboština (od pridjeva siromaski, uboški). Tako je i gospbština (od pridjeva gospodski, — dakle mjesto gospodština). oba : gnusoba, grdoba, huddba, rugoba, tegoba, tjeskoba,zI6ba. oda: bistrima, čistoča, hladnoča, jeftinoča, kratkoča, mirndča, *tidn6ea, tvrdoča, zloča. ost: blagOst, čžstitost, dližnost, hrabrost, jedndkost, ludost, mladost, mogučnOst, slabost, vjernost. ota: čistota, dobrota, grjehota, ljepota, milota, prostota, sramota, strahota. stvo: blaženstvo, bogatstvo, dostojanstvo, kumstvo, lukav- stvo, prijatčljstvo, poznanstvo, prekletstvo, sijsjčdstvo, tudinstvo. Bilješka. O imenicama, kao što su pr6roštvo, mndštvo, sirdmaštvo, vidi a bilješki 1. § 24 c. ština: bezobraština, budalaština, izvrština (od: izvrstština), ldkavština, neimaština, neumještina, nevaljalština. Te' su imenice načinjene prema navedenima več: lupeština, siromaština', uboština. Bilješka. Gdjekoje imenice, što se svršuju na ština , imaju konkretno značenje, na pr. čtakovština (t. j. okolina Bukova), hrvaština (t. j. hrvatsko vino), skftpština, valpovština (t. j. okolina Valpova). — Nijesu,-dobre novije rijeei (a- kavština, leajkavština, latinština i t. d mjesto: čakavski govor, kajkavski govor, latinski jezik i t. d. t: moč (mjesto: mog-t), slast (mjesto: slad-t), strast (mjesto: strad-t; ova je riječ najprije značila: stradanje, muka). Imenice s tirii nastavkom obično su složene s kakvim prijedlogom: dobit, napast (mjesto: napad-t), pomoč (mjesto: pomog-t), pripovijest (mjesto: pripovijed-t), propast (mjesto: propad-t), smrt, zavist (mjesto: zavid-t). « § 349. Za imenice u manj ena značenja (substantiva d e- m i n u t i v a) služe ovi nastavci: (a)c: brStac, dučanac, gradac, hljčbac, humac, izvorac, kiinac, ruk&vac. vinogrkdac — O imenicama, kao što su lučac, kriišac, starač ( c, vidi u § 24 c. i 27 b / ■ ^ \ <» r- 7 223 (a)U: crvak, cvijetak, djeverak, golubak, hlidak, redak,. sokol uk, zalogajuk. a$ce: brdašce, grlašce, kčritašce, psetašce, sedlašce, ustašca (samo u pluralu), vratašca (samo u pluralu). — Ovamo idu i riječi srdašče, siinašce. ca: kderca, krvca, nodca, pameca, riječca, stvdrca, zdpca. ce: groce, jajce, jdzerce, kribce, lišce (mjesto: ličce), nje- darca, perce, pisamce, seoce, vince. čič: breščic (t. j. mali brijeg), kamenčic, kremendid, obrašeid, roščid, trbuščic, ugljenčid. ence: burence, djetdnce, jarence, pifence, staklence, telence, ždrebence. U genitivu sing. imaju ove riječi i -a i -da, na pr. burenca i burdncda i t. d. cšce: djetešce, dugmešce, jagnješce, jarešce, telešce, tje- mešce, vimešce. U getfitivu sing. može biti dvojako, na pr. djd- tcšca i dj deš četa. ica > cfkvica, Cestica, iskrica, jabučica, knjižica, livadica, majčica, vodica, zemljica, živinica. Katkad se riječi, koje su ved o vini nastavkom umanjene, jtiš jednoc njime umanjuju, na pr. glavičica, mjeričica, riižičica, slobodičica. ic: ervid, dačid, grmid, junačid, klobučid, kovčežid, dromadid, manastjrid, oblačic, trgbvčid. § 350. Za imenice, koje znače što u ve dan o (substantiva a u g m e n t a t i v a), služe ovi nastavci: cšina: hartiješina, kderešina, mnterešina, rakiješina, se- slrešina. Uiljpška. Ne ide ovamo ni znafienjem ni postanjem imenica starjetina , koja je nastavkom -im izvedena od osnove negdašnjega komparativa te je upravo znaCila: stariji; prema starješina načinjena je riječ mladešina. ctina: babetina, bukvetina, duturetina, guščelina, knjiže- tina, ptičetina, torbetina, ženetina. ina: brdina, dje voj čina, griišina, hajdučina, jezidina, juna- čina, lončina, mesina, svjetina, zidina. urina i j urina: britvurina, čorburina, jamurina, kladd- rina, ladurina, riburina, torburina, travurina, vodarina; — knji- žurina, riožurina, p ti Čurina, šačurina. .§ 351. Neki nastavci služe za to, da se od jednih ime¬ nica izvedu druge, a po značenju svome te izvedene ime- i 224 niče stoje u kakvojgod sveži s onim, što znači imenica, od koje su izvedene. Takovi su nastavci: dr i jdr: bačvar, čizmar, glavar, kolar, kožar, higar, no¬ vinar, rešetar, vinogradar, zlatar, —graničar (mjesto: granicjar), klobučar, knjižar (mjesto: knjig-jar), lončar, nadničar, ovčar, opančar, orašar (tko rado jede orane), svečar, tamničar. Bilješka. Kad su dobro načnjme imenice graničar, klobučar i t. d., moglo bi se misliti, da su dobro načinjene i ove: gramatičar, kritičar, mate- matičar, političar, tragičar i t. d., kako u rtovije vrijeme neki pišu. Stariji i bolji pisci pisali su: gramatik, kritik, matematik, politik, tržgik i t. d., pa tako i danas treba pisati i< govoriti. Te su imenice uzete, iz grčkoga ili latinskog j:zika; u prvoine izlaze onfc na -ikos (na pr. grammatikos), u drugom na -icus (na pr. grammaticus); otud je postalo -ik, na pr. gramatik, po istom pravilu, po kojem je postalo kanonik, katolik, koje se dvije riječi u grčkom jeziku svršuju na -ikos, a u latinskom na -icus. Što,su noviji pisci počeli pisati gm- matičar, kritičar i t. d., to su »ni načinili prama njemačkom nastavku -iker, na pr. Grammatiker, Kritiker; Nijemci su morali uzeti takav. nastavak za razliku od riječi Grammatik, Kritik, koje njima znače ono,, što nama: gramatika, kritika. — Prema imenicama gramatik, kritik možemo tvoriti imenice ženskega roda nastavkom -inja, dakle: gramatikinja, kritikinja i t. d. dš: bradaš, dupljaš (golub), gajdaš, kartaš, kočijaš, lakr- dijaš, medaš, pletkaš, tamburaš. bina: čdzbina (t. j. čast, gozba), otadžbina (mjesto: otač- bina, a to od: otaebbina, pa se c pred i> pretvorilo u c), rodbina, tadbina, tazbina (mjesto: tastbina). ina: brodarina, carina, gčvedina, jaretina, Ijetina, mjese- čina, p&učina, priisetina. jak i njak: Bošnjak, imenjak, seljak, sjenjak, — dtmnjak, jagodnjak, kbšutnjak, pašnjak, vodnjak. lea: bilješka, biljka, griješka, kriška, sjenka, slamka, travka, vodka, ž§nka. ovinci: dbmovina, hladbvina, jiigovina, medovina, sv&lko- vina, trgovina. , uša: djeveruša, grmuša (neka ptica), kokotuša (kokoš, koj.t je nalik na kokota), pjeskuša (pjeskovita zemlja), rbguša (krava velikih rogova), seljkkuša (t. j. seljanka). § 852. Neki se nastavci upotrebljavaju za tvorbu imenica od pridjeva, a značenje takovih imenica stoji u kakvojgod sveži sa značenjem pridjeva, od kojih su po tale. Imamo na pr. (a)c: bijelac, čiipavac, delavac, giibavac, krivac, lakomac, sktipac, slijepac, starac, svetac. / 225 e ak: gliihak, goldbinjak. Ijevak, ludak, mr&vinjak, prčstak, telečak, vještak an: divljan, držigan, mrtvan, ri&an, šaran, tupan. aš (rijetko): bj&laš (ime konju), bogataš, plemenitaš, veHkaš. ica: domačica, desnica, kiselica, kradljivica, lažljivica, mlk- dica, starica, šljivovica, tamnica, zdravica. ic: banovič, kraljevič, stričevič. Ovamo idu i prezimena, kao što su: Jovanovič, Kovačevič, Miloševič, Novakovič, Pavlovič* Pčtrovič, Sokblovič, Stojanovič i t. d. 16 (rijetko): brzlč (t. j. brz čovjek), mladič, muškle (t. j. muško dijete), sljepič, zlič (t. j. zlikovac). tk se cesto združuje s osnovama pasivnoga participa i s osnovama pridjeva, koji u nominativu sing. muškoga roda ima ju nastavak (a)n; primjeri mučenik, pbslamk, poturčenlk, pčznanlk, r&njenik, sučtenlk, učenik, utopljenik, vjerenlk; — bolesnlk, dužnlk, grj&šnlk, književnik, nevjernlk, prdvednlk, prdtivnlk, ugodnlk. ina: banovina, ckrevina, djedovina, kraljevina, — 6vno- vina, praščevina, risovina, — brčzovina, gldgovina, lipovina, ora- hovina. Vidi imenice s ovim nastavkom i u § B48. jak: bezbožnjak, crkvenjak, kiseljak, mjesečnjak, nevjer- njak, slobčdnjak, veseljak. ka (rijetko): bijelka (bijela kokoš), cfnka, j&lOvka (jalova krava ili ovca), mirisavka (mirisavo grožde ili kruška), plavka. Tvorba pridjeva. § 353. Mnogi pridjevi imaju pos vojno značenje, t. j. znače, čije je što. Svi su oni izvedeni od imeničkih osnova, a nastavci su im ovi: in: babin, cfiričin, gospodin, kornjačin, mladbženjin, nč- vjestin, ševin, vladičin, vbjvodin, ženin Ponajviše se ovaj na¬ stavak veže s osnovama imenica ženskoga i muškoga roda, koje se u nominativu sing. svršuju na a i znače što živo; rijetko s drukčijim osnovama, na pr. bratin, očin, nižin, svastin Pridjevi s nastavkom in znače pripadanje singularu osnovne imenice, na pr. ženin: što pripada (jednoj) ženi i t. d. inski bratinski, gazdinski, gostinski, nevjestinski, bčinski, papinskl, pašinski. Ovi pridjevi ponajviše znače pripadanje mno¬ žini osnovne imenice, na pr brHtinskl: što pripada brači i t. d. 16 T. Maf&tič: Gr&nrmtik* 936 injl: djžtinjCgolubinjl, gujinjl, kokMnji, mravinjl, zmijinjl. Kako se vidi, svi su ovi pridjevi načinjeni od osnova imenieai koj.e znače što živo; vrlo ih je malo od osnova, koje. znače što neživo: jajinjl, očinjl. Pridjevi s ovim nastavkom mogu se uzi- rriati i za .jedninu i za množinu osnovne imeniee, na pr. golu- binji: što pripada golubu i golubima. ji: gdvedl, jarečl, kozji, kravlji, lisičji, magareči, mišji, pSsjl, ribljl, teiečl. Ovi se pridjevi tvore pbnajviše od osnova imenica, koje znače kakvu životinju, rijetko od osnova drukčijih imenica, na pr. b&bljl, Božji, čovječjl vražji. Pridjevi s nastavkom ji mogu se uzimati i za jedninu i za množinu osnovne imeniee, na pr. kSzji: što pripada kozi i kozama. Ijev: bjeldvljev, garovljev, Jakdvljev, Moskovljev, Rado- savljev, St&nisavljev, šarovljev, Vladisavljev. Pridjevi s ovim na¬ stavkom postaju samo od osnova imenica, koje se u nominativu sing. svršuju na v, a znače pripadanje jednini osnovne imeniee, na. pr, bjelovljev: što pripada bjeldvu i t. d. ov ili ev (iza palatala): bdnov, bratov, carev (vidi §45b), Markov, ordčev, rakov, starčev, stvoriteljev, Vidov, zetov. Ovi se pridjevi tvore od osnova imenica muškoga roda, koje znače što živo; vrlo su rijetki pridjevi s ovim nastavkom od osnova druk- Cijih imenica, na pr jugov, mj&sččev, sunčev. Ali i od gdjekojih imenica muškoga roda. koje znače što živo, ne tvore se posvojni pridjevi na ov (ev), več s drugim kojim nastavkom; na pr. od imenica Bog, Čbvjek, kdnj, pas glase posvojni pridjevi: BSžjl, Covjdčjl, konjski, pasji Pridjevi s nastavkom ov (ev) znače pri¬ padanje jednini osnovne imeniee, na pr. brktov: što pripada (jed- nome) bratu itd Bilješka 1. Nastavak ov služi i za tvorbu pridjeva, kjji znače: od čegs Je Sto, a tvore se od osnova imenica osobito muškoga i ženskog roda, koje znače što neživo, na pr biserov, hrastov, ji bukov, jelov, kriiškov, 1'ipov, lukov. brahov, šljrvov, vlnov Iza palatala ne mijenja se u ovakovili pridjeva o u bskorušov, trSšnjov, višnjo v. Bilješk i 2. Od imena, koja se svršuju na skl, na pr. Dobrovski, Rački (injesto. Račski). Zrinjski, ne valja tvoriti posvojne pridjeve na ov, nego treba Kimati ta imena u genitivu, na pr junaštvo Zrmjsjcoga (a ne Zrinjikovo) . ovlji ili e vi ji (iza palatala) je rijedak nastavak: muževlji, sinovljr, — čvorkbvlji, drozgdvlji, kosdvlji, puževlji Znači pripa:- danje i jednini i množini osnovne imeniee. ovski ili evskl (iza palatala): b&govski, ttmStovskl, kne¬ ze vski, kraljevski, kumovski,, svatovski, zetovskp zraajčvski. Ovi 227 se pridjevi tvore od osnova itnenica, koje znače što živo i muš- koga su roda, vrlo rijetko od drukčijih, na pr. topovski, vitovski. Pridjevi s nastavkom ovčki (evski) mogu značiti pripadanje i jednini i množini osnovne imenice, na pr. begovskl: što pripada begu i begovima. ' sM: brdski, carski, gdrskl, gospodarski, gradskl, hrvatski, jesenski, konjski morski, pastirski* seoskl, učiteljski, žeiiskl. Iz tih se primjera vidi, da se pridjevi s nastavkom ski tvore od osnova imenica svih triju rodova bez obzira, znače li što živo ili neživo. Ispred nastavka ski pretvaraju se konsonanti c i k u c, a g i h u š i š, iza č, i, š ispada s, i tako imamo na pr. Ičvački, junaški, lupeški, sirbmaški (vidi bilj. 1. u § 24 c). Kon- sonant s ispada ponajviše i iza d, na pr. plemiški (običnije nego li: plemišski). — Pridjevi od imenica, koje znače što neživo, znače pripadanje jednini i množini osnovne imenice, na pr. gradskl: što pripada gradu i gradovima (b§čkl dakako znači samo što pripada Beču, jer ta imenica nema množine); pridjevi od imenica, koje znače što živo, ponajviše znače pripadanje množini, na pr. carski: što pripada carevima (rijetko: što pripada čaru). § 354. Umanjeno značenje pokazuju pridjevi s ovim na- stavcima: ač(a)k: (rijetko): lagačak, ludačak, nejdčak. punačak, sla- bačak, subačak, uzačak. ah(a)n (rijetko): lagahan, malahan, piinaban, živahan. Go¬ vori se i: mladahan, gdje je upravo nastavak jah(a)n. jan (rijetko): bljedan, gliičtan, hladan, mladan, sičan, žedan. kast: cPnjkast, crvenkast, rumenkast, šarkast, zelenkast, žiičkast (mjesto: žutkast prema komparativu: žiičl). § 355. Ovdje čemo navesti nekoliko običnijih i znatnijih pridjevnih nastavaka, s kojima je rijetko kada vezano kakovo odje- lito (specijalno) značenje. Za njih čemo reči da po svome značenju stoje u nekoj sveži s korijenom ili. s osnovom, otkle su postali. acl: brijačl (na pr. nož, t. j. kojim se brije), jahači (na pr. konj, t. j. na kojemu se jase), 6rači (na pr. orača zemlja, t. j. koja se ore), pisačl (na pr. sto), spavači (na pr. spavača soba), šivačl (na pr. šivača igla) i t. d. Ti su pridjevi i neki drugi .šzyedeni od osnova glagola, koji se u infinitivu svršuju na -ati; samo ir pridjev dbmačl izveden od imeničke osnove [don ?). ' gi >ak, krdtak, krepak, krotak, 'ljubak, mtzak, nizak, siiiduk “tzak. O varno ide i pridjev težak, o kojemu se vidi u § 24c. (a)n: bijesan, bl&tan, č&dan, koristan, miran, Slovan, pa- metan, slavan, taman, vrietan. Glasovi k, g, h prelaze (po § 24 e) ispred ovoga nastavka u e, i, š, tako isto prelazi c u č (po § 27 b); mučan, dužan, siromašan, prkvičan. an i jan: čohan, ražan, solarn, zemljan, — d&ščan, novčan snježan, sunčani, vSštan (mjesto voščan, od vbsak). ast i jast: budalast, dFvenast (koji je kao drvena srca), grivast, 6kruglast, pjegast, žarkast (na pr. žarkasto lice); — Iju- bičast, pepčljast, rtižičast, Šiljast. — Gdjekoji pridjevi s nastavkom asi znače: sličan on o m e, što osnovna imenica znači, na pr. jastrebast (sličan jastrebu), koritasl (nalik na korito), majmunast (sličan majmunu), račvast (nalik na račve). at: bradat, glavat, granat, krilat, okat, plečat, rdgat, iisnat, zubat. Ti i slični neki pridjevi znače, da tko ima obilno o noga ili u velikoj mjeri ono, što osnovna imenica znači. av i jav: Mlav, bodljikav, dlakav, g?bav, krastav, ljiiskav, pjegav, žYlav, — grčzničav, gusjeničav, ospičav. en: bakren, dirven, himben, lanen, meden, mjeden, staklen siiknen; — crkveni, kletveni, ladenl, molitveni, žčnidbeni. it: glavit, 'ištinit, kamenit, očit, plčmenit, pčnosit, r&zborit, rječit, srdit, temeljit. Im (rijetko) i Ijiv (običnije): milostiv, nečastiv, plašiv, p6m- njiv, — bodljiv, crvljiv, dosjčtljiv, govorljiv, grabežljiv, lkžljiv, marljiv, osvetljiv, promjenljiv, stidljiv. nji i Snji: donji, gornji, jutarnji, krajnji, sudnji, večernji, zaludnji; — tako je i: današnji, jfttrošnjl, ljetošnji, prema ko- jima su načinjeni pridjevi: negdašnjl, ondašnjl, sadašnji, sjii- trašnjl, tamošnji. ov(a)n ili ev(a)n: darOvm, duhovni, diiševan, gromOvni, kupOvnl, kiičevan, pldčevan, svjetovnl, vhhOvni. ovit: barovit, brdovit, glasdvit, Ijekovit, maglovit, pjeskdvit, sildvit, valovit. Iza palatala u nekih pridjeva prelazi o u e, a u nekih ne prelazi: ognjevit, zmajevit, kišdvit, mješovit. Tvorba glagola. § 356. a) Glagoli prve vrste svi su korjeniti, t. j. postajo neposredno od korijena, na pr. b6sti, čiiti, peči, plesti, reči, viti t t. d. Izveden je glagol u prvoj vrsti samo: umjeti (od osnove imenice: um). 229 b) U drugoj vrsti neki su glagoli korjeniti, na pr. £8z- nuti, dahnuti, glnuti, krenuti, pisnuti. Neki su izvedeni od pri- djevnih osnova: čvrsnuti, gliihnuti, jm&knuti, stvrdnuti se, zgus- nuti se, — a neki od osnova drugih glagola: jdvnuti se, jurnuti, skoknuti, svlrnuti, zijevnuti, zovnuti. c) U trečoj vrsti ima dosta korjenitih glagola,*na pr. bježati, bojati se, gorjeti, letjeti, mučati, trpjeti, vldjeti. ima dosta i glagola izvedenih od pridjevnih osnova, na pr. bijeljeti, blijedjeti, gladnjeti, starjeti, tamnjeti, zelenjeti, žednjeti. Ovi gla¬ goli znače početak stanja, koji se glagolom izriče, dakle na pr. bijeljeti znači: postajati bijel. § 357. a) U četvrtoj vrsti mnogi su glagoli izvedeni od imeničkih i od pridjevnih osnova, te im značenje stoji u kakvoj- god sveži s osnovnom riječi. Primjeri od imeničkih osnova: be- sjediti, govčriti, hraniti, miriti, nočiti, prosjačiti, sokdliti, soliti, ženiti. Primjeri od pridjevnih osnova: bijeliti, blažiti, c/niti, du- Ijiti, jačiti, .kasniti, pitomiti, piiniti, slabiti, sušiti. — Dosta ima u četvrtoj vrsti glagola, koji su izvedeni od osnova drugih gla¬ gola, a svi se od svojih osnovnih glagola razlikuju vokalom u kbrijenu (p rij e voj!). Takovi su glagoli na pr. goniti (prema gnati), nbsiti (prema: nesti), vlačiti (prema: vtiči), voditi (prema: vesti, vedem, koje se danas ne govori), voziti (prema: vesti, vezem, koje se takoder danas ne govori). Nekima je od ovakovih glagola značenje kauzativno (uzročno), t. j. oni znače: činiti, > da tko ili Sto bude u stanju, što ga osnovni glagol izriče, ili da ono čini; na pr. buditi (t. j. činiti, da tko bdi), ložiti (t. j. činiti, da tko leži), m6riti (t. j. činiti, da tko mre), pdjiti (t, j. činiti, da tko pije), točiti (t. j. činiti, da što teče), vratiti (t. j. činiti, da se što vrne). b) Neki glagoli četvrte vrste imaju ispred osnovnoga i osobite osnovne nastavke, koji ostaju u svim oblicima. Takovi su nastavci (osim drugih): ar , ur, uš, na pr. klat-rir-iti se, živ- dr- iti ili život-dr-iti, ščuč-dr-iti se, zabaš-dr-iti, pjev-iiš-iti (uma- njeno: pjevati), pjen-Ms-iti se (umanjeno: pjeniti se). c) Dosta ima glagola u četvrtoj vrsti, kojima se ne zna postanje; na pr. bftciti. ciiriti. gaziti, juriti, vaditi i t. d. § 358. a) Upetoj vrsti dosta ima korjenitih glagola (u prvom razredu te vrste ima ih najmanje), na pr. bifit, d5ti, gl6- dati, kdzati, orali, pisati, prati, sijati, znati i t. d. Vrlo mnogi glagoli pete vrste izvedeni su od imeničkih osnova, a gotovo 230 svi idu u prvi razred te vrste; na pr. ččšljsii, grebenati, kom iz¬ dati, pravdati, sunčati se, šibati, užinati, večerati, veslati; — kašljati. Manje ima glagola izvedenih od pridjevnih osnova, a što ih ima, gotovo svi idu u prvi razred; na pr. hrzati, divljati, mudrati, ravnati; — hramati; neki su od ovakovih glagola iz¬ vedeni od komparativnih pridjevnih osnova: debljati, jačati, mek- šati. — Mnogi su glagoli pete vrste izvedeni od osnova drugih glagola. Osnovni su nastavci za ove izvedene glagole: a, ja, va. Gdjekoji se vokalom u korijenu razlikuju od onih glagola, od kojih su izvedeni (prijevoj!). Mnogima je od ovih glagola zna- čenje iterativno (§ 236 i 237). b) Nastavak a je u glagola: hirati (prema: br&ti), lij etati (prema: letjeti), lupati (prema: lupiti), padati (prema: pasti),, skakati (prema: skočiti), svitati (prema: svanuti, koje je postalo od: svatnuti kao krenuti od: kretnuti; vidi § 121). Mnogi od ova¬ kovih glagola u običaju su samo s prijedlozima složeni, na pr. istre- sati, izgovarati, polagati, prdstirati, umirati, upletati, razgrizati i t. d c) S nastavkom ja izvedeni su glagoli: javljati (prema r j&viti), mijčnjati (prema: mijeniti), plačati (prema: platiti), puštati (prema: pustiti), radati (prema: rbditi), sječati se (prema: sjfititi se), vrdčati (prema: vratiti). Konsonanti k, g prelaze sa j ova¬ kovih glagola u c, s, na pr. dizati (prema: dignuti), micati (prema: maknuti), nlcati (prema: niknuti), pucati (prema: piiknuti), thcali (prema: tuči, 8. lice plur. prež. tuku, particip perf. II. tfikao),. stlzati (prema: stignuti). I ovdje su mnogi glagoli u običaju samo s prijedlozima složeni: dopunjati, otezati, ponavljati, premišljati,, sakupljati i t. d. d) S nastavkom va izvedeni su glagoli: davati (prema: dati),, obečavati (prema: obečati), puštavati (prema: puštati), ručavatl (prema: ručati), večeravati (prema: večerati), vjenčavati (premar vjenčati). Mnogi su u običaju samo s prijedlozima složeni: is~ kušavati, potkopavati, sakrivati, umivati, zamotavati. e) Neki glagoli imaju ispred osnovnoga a osobite osnovne- nastavke, koji ostaju u svim oblitima. Od takovih glagola idu* neki u prvi, a neki idu u drugi razred pete vrste. Evo nekolike nastavaka takovih glagola: ah ili jak, na pr. bac-a/c-ati se, voz- ak- ati se, mol-jci/c-ati, sel-Jaž-ati se, — ar, na pr. lup-ar-ati, pušk-ar-ati, tum-ar-ati, — c, na pr. kljii-c-ati, ku-c-ali, pljii-e- ati, — et , na pr. bleb-čč-ati, klep-ebali, krek-eč-ati, — k , na pr. govor-fc-ati. gns-fc-ati, štip-ž-ati, — kar, ha pr. pis-ftar-ati, puc- 331 kar- ati, trč-icar-ati, — ot, * .1 pr. cvok-di-ati, klok-dč-ati, klop- bt-zti, — t, na pr. klik-f-ai, top-f-ati, zvčk-f-ati, — uo, na pr. kašlj-ilc-ati, pij-wc-ati, svjetl-MC-ati se, — ušk , na pr. ljulj-ttdfc-ati, va.lj-z kao što su: isporazbolijevati se, poisprelamati, poisprevaljivati, poizodgrizati, poizodnositi. 236 Imenice od mila. (Substantiva hypocoristica). § 367. a) Prvi način, kako se imenice od mila tvore, stoji u torne, da se od koje imenice uzme samo prvi slog s jednim ili katkad sa dva konsonanta na kraju, pa se torne do¬ daj u nastavci. Tako s nastavkom o imamo: g6s-o (od: gospo¬ dar), med-o (od: medvjed), pobr-o (od: pobratim), rod-o (od: rodak), Bož-o (od: Božidar), Čir-o (od: Cirilo), Gavr-o (od ; Gavrilo), Jov-o (od: Jovan), Vašo (od: Vasilije); — s nastavkom a imamo: gosp-a (od: gospoda), kok-a (od: kokoš), nev-a (odi nevjesta), And-a (od: Andelija), Jel-a (od: Jelena), Jul-a (od; Julijana), Mar-a (od: Marija), Stan-a (od: Stanisava); — s na¬ stavkom e imamo: kal-e (od: kaluder), gfl-e (od: grlica), Rad-e (od: Radosav), Tad-e (od: Tadija), Mar-e (od: Marija), Kat-e (od: Katarina). b) Za imena od mila, koja ovako postaju, nalaze se i drugi nastavci; na pr. an: Milan (t. j. Milosav), Stojan (t. j. Stoisav), Vladan (t. j. Vladisav); — ko, ka: Boško, Vaško, J§lka, Julka; ■— ica: ©urica, Joviča, Jelica, Marica; -— ša: Jakša (t. j. Jakov), Simša (t. j. Simeun); •— oje: Ljuboje (t. j. Ljubomir), MIloje (t. j. Milosav), Radoje (t. j. Radosav); — ič: Milič, Vukič (t. j. Vukosav) i t. d. § 368. Drugi način za tvorbu imenica od mila stoji u tome, da se od koje imenice uzme samo prvi slog s vokalom na kraju, i tome se dodaju nastavci. Tako s nastavkom eo, ca imamo: A-eo (t. j. Aleksa), J6-co (t. j. Jovan), Je-ca (t. j. Jelisaveta), ma-ca (t. j. mačka), Ma-ca (t. j. Marija); — s na¬ stavkom jo, ja: Ga-jo (t. j. Gavrilo), Pa-jo (t. j. Pavao), ze-jo (t. j. zec), li-ja (t. j. lisica), se-ja (t. j. sestra); — s nastavkom ko, ka: ©6-ko (t. j. ©ordije), La-ko (t. j. Lazar), stri-ko (t. j. stric), ba-ka (t. j. baba), Je-ka (t. j. Jelena), sč-ka (t. j. sestra); — s nastavkom šo, ša: Mi-šo (t. j. Mihajlo), pri-šo (t. j. pri¬ jatelj), To-šo (t, j. Todor), sna-ša (t. i. snaha); — s nastavkom ro: Pe-ro (t. j. Petar) i t. d. Sadržaj. □□a Pristop u gramatiku. Štrena Početak pristupa.1 Vrste riječi . . .3 Deklinacija. ^ Imenice. 5 Imenice muškoga roda. 5 Bilješke. 6 imenice srednjega roda. 1 Bilješke.7 Imenice ženskoga roda. 8 Bilješke. 8 Pridjevi.9 Deklinacija neodredenih pridjeva.9 Bilješke.6 Deklinacija odrectenih pridjeva. 10 Bilješke.10 Komparativ i superlativ. 10 Zamjenice.H Lične zamjenice.11 Povratne zamjenice ....•• .12 Posvojne zamjenice ..12 Pokazne zamjenice.12 Odnosne i upitne zamjenice. 12 Neodredene zamjenice.18 Brojevi.< / .18 Konjugacija.1 ^ Infinitiv.P* Prezent ..l r> Aorist.16 Imperfekt. 16 Imperativ . . 17 Particip prežema.18 Particip perfekta 1. . 18 Particip perfekta !!. . . 18 Particip pasivni.. . 18 Futur. i® 238 Stran* Futur eksaktni.19 Perfekt. 19 Pluskvamperfekt.20 Kondicional.20 Proste, Ciste i raširene rečenice.21 Sloiene reCenice.. . 22 Upravni i neupravni govor ..24 Razgoci (interpunkcije) ..24 Velika poCetna slova.25 Pravopis.25 Prvi dio: Glasovi. Latinska slova.29 Čirilovska slova.HO Dioba glasova.30 Vokali .30 Nepostojano p .. . 30 Prelaženje vokala 0 u e.31 Vokal 6 .32 Prelaženje glasova el, er, 61, or u li, rš, la, ra .33 Prijevoj i prijeglas.34 Zijev.35 Konsonanti .io Sljubljivanje (asimilacija) konsonanta. 35 Ispadanje konsonanta .. . 36 O konsonantu h .37 Prelaženje konsonanta l c— g — h u č —i— š .38 Prelaženje konsonanta k—g—h u c — z—s .39 Prelaženje konsonanta c—z u č—ž .39 O glasovima kt, gt . .40 Konsonanti t, d pred t i pred l .40 Prelaženje glasa l u 0 . . . ... ,, . . . .41 Glas j iza različnih konsonanta.i 1 O glasovima šč, Šč, št . .13 Okvantitetiiakcentu .44 O kvantiteti. 44 O akcentima uopče.44 Akcenti na 6 (1>).46 Skakanje akcenta na prijedlog ... 46 Enklitike.48 Drugi dio: P’lici. Deklinacija . 49 Imenice mučkoga roda .. 49 Nepostojano a .49 Mijenjanje konsonanta l u o .. . . . . . . 56 O akuzativu singulara.. . . . ... ... 51 239 f-trana O vokativu singalara.51 O instrumentalu singalara..\ v * '52 0 kratkom i dugom pluralu.. . ... . 53 0 pluralu imenica na . 54 0 genitivu plurala.55 O dativu, lokativu i instrumentalu plurala. .55 O imenicama brat, gospodin, vlastelin, čovjelc ..55 O imenicama dan , reče .50 O imenicama muškoga roda na 0 i na e .50 O dualu (dvojini) . . ... . . rt\ O akcentu ove deklinacije..ol Imenice srednjega roda . . .58 O genitivu plurala.. . 59 O dativu, lokativu i instrumentalu plurala . ..60 O imenicama olco, uho, pleče, doba .00 O dualu.6i Imenice ženskoga roda ..6 O rodu imenica ove deklinacije. ,6. O nominativu sing. .5 O dativu i lokativu sing.62 O vokativu sing..6$ O instrumentalu sing. ..63 O genitivu plurala.64 O dativu, lokativu i instrumentalu plur.06 Osobine nekih imenica.66 O akcentu i kvantiteti. 67 Pridjevi .67 Komparativ i superlativ. ...... 09 Žamjenice ."1 Lične zamjeruoe.71 Povratna zamjenica.73 Posvojne zamjenice . . . •*. . .73 Pokazne zamjenice.73 Odnosne i upitne zamjenice ..74 Neodrečtene zamjenice.74 B roj c vi.75 Konjugacija .79 Prva vrsta .32 Prvi razred.32 . Drugi razred. 84 Treči razred. 85 Četvrti razred.86 Peti razred.88 Šesti razred.. . 90 Sedmi razred. 92 Druga vrsta . .. .94 'f. a v , ta . . . 95 P' \ razred.95 240 Stran a Drugi razred.. . 97 Četvrta vrsta . 98 Petavrsta.100 Prvi razred.100 Drugi razred r . 101 Treči razred.102 Četvrti razred.104 Šesta vrsta.104 Nepravilni glagoli.106 Složeni glagolski oblici.108 Treči dios Sintaksa. Rečenica.. MO Q subjektu i predikatu.110 0 dodacima..113 Izjavne, upitne i željne rečenice.114 Jesne i niječne rečenice .... .115 Upravni i neupravni govor.115 Nepotpune rečenice.. ' ... 116 Složene rečenice.117 Uklopljene rečenice ..118 Usporedno ili nezavisno složene rečenice.119 Zavisno složene rečenice .. ... 120 Namjerne rečenice.121 Vremenske rečenice.121 Načinske (poredbene) rečenice.123 Izrične rečenice.124 Bzročne rečenice.125 Posljedične rečenice. -126 Pogodbene rečenice . •.126 Dopusne rečenice. .127 Odnosne rečenice ... . . . . .128 Rečenice s neupravnim pitanjem.129 Period. ,...12!) Srečnost .130 Sročnost u licu.130 Sročnost nekih i menica.131 Sročnost brojeva i riječi, koje znače neku količinu . ( . . . . 133 Sročnost u rečenicama sa dva subjekta ili s viie njih . . . .135 Jo4 neki osobiti slučaji sročnosti ..... 137 Redriječiirečenica f .138 Namještaj posvojnih i pokaznih zamjenica i pridjeva . . . .138 NamjeStaj odnosne zamjenice.140 NamjeStaj glagola. 141 NamjeStaj priloga, prijedloga i veznika.142 Namještaj enklitika. ' .143 Red rečenica. .145 tu St-* rta Sintaksa dijelova govora .. . , . . 146 [menice . . '.. , .146 [menice mjesto pridjcva.146 Singular i plural imenitta .146 Pridjevi . 147 Pridjevi kao imenice. 147 Pridjevi kao atributi, predikati, epiteti.148 Poraba odredenih i »odredenih pridjeva.149 Pridjevi uz rijeCi sto, ncito, ništa i t. d.. . 151 O komparativu i superlativu. ' .151 Zamjenice .152 O povratnim zamjenieama. 152 O pokaznim zamjenieama. 153 O odnosnim i neodredenim zamjemieama. .154 Brojevi. 166 Glagoli . 157 Glagoli povratni, prelazni i »pretežni.167 Glagoli trajni i trenutni.169 Priloži . . 160 Prijedlozi. 161 Veznici . 164 Biefoa veznika.164 Veznici III. reda.. . . 165 Uzvici. ' 167 Sintaksa padem . . . . ,. 167 Nominativ .167 Genitiv .168 Genitiv uz imenice.168 Partitivni genitiv.169 Genitiv uz pridjeve i glagole.171 Samostalni genitiv.173 Genitiv s prijedlozima . 174 D a ti v ... ,176 Dativ uz glagole . 176 Dativ uz imenice i pridjeve i neke druge mu službe . . . .177 Dativ s prijedlozima . 178 Akuzativ. . . .... . 178 Akuzativ uz glagole i pridjeve.178 Još neke službe akuzativa. .180 Akuzativ s prijedlozima .. 181 Vokativ ..183 Lokativ sam i s prijedlozima.183 Instrumental .184 Instrumental s prijedlozima.186 Sintaksa glagolskih oblika . 187 Prezent . 187 Prezent za sadašnjost. 187 Prezent za prošlosl .... 189 T. Maretič: Gramatika Btrana Prezent za bududnost.191 Aorist i imperfekt . . .■ . 191 Imperativ ........ .. . . 195 Perfekt.195 Pluskvamperfekt.198 Kondieional .. . .198 Futur..201 Futur eksaktni.205 Pasiv .206 Infinitiv .206 Infinitiv kao dopuna glagolima, iiJienicama i pridjevima . . 206 Još neke službe infmitiva . 208 Participprezentaiparticipperfektal.209 Partieip perfekta II. iparticip pasivni.212 Željni partioip. ..212 Četvrti dio: Tvorba riječi. Korijeni.214 Nastavci i osnove.216 Tvorba imenica.• ■ • .217 Tvorba pridjeva.. . 225 Tvorba glagola.228 Sltižene imenice i pridjevi.281 Složeniglagoli.284 Imenice od mila..286 Dodatak „sadrža|u“. N Čuvajmo se pogrješaka n ovoj gramatfci navedenih i popravljenih! (Priloženi brojevi znače §-.e). akoprem nije dobro mjesto premda, 180 b, bilj. Aleksander ne valja, nego Aleksandar ili Aleksandro , 42 o. ali (veznik) smije stajati samo na prvom mjestu u redeniei, 208 o. bez da) na pr. došli su, bez da su bili pozvani, ne valja, nego’ a nijesii ili premda nijesu bili pozvani, 242 d, bilj. 1. bje (2. i 3. lice sing. imperfekta od biti) ne valja, nego bješ«, 118 b, bilj. Bosna, ne valja dat. i lok. Bosnoj, nego Bosni. 66 e. crpiti , crpim, bolje crpsti , crpem ili črpati, črpam, 105, bilj. čeg (gen. sing. od sto), bolje čega, 88 b. čem (dat. sing. od što), bolje čemu, 88 b- češka, češki ne valja, nego Češka , češki, 24 c, bilj. 2. čiji mjeslo kojega, koje, kojih kad se ne smije uzimati. 227 b, bilj čim pred komparativom, na pr. čim brže; bolje je: što brže i 73 d, bilj. d ati v sing. na pr, bratovom(u), sestrinom{u), njegovom(u), bolje bratovu, sestrina, njegovu i t. d., 76 a. dojduči , na pr. dojduče nedjelje, ne valja, nego: budučc nedjel e. 99 c, bilj. 2. enkliiike ne mogu dolaziti odmah iza uklopljene redenice, 209 b, •— ni iza participa 209 c, — ne smiju biti rastavljene od glagola, I ad stoje za njim, 210 d. futur u vremenskim redenicama, na pr. kad cm doči k tebi, vidjet <5u, ne valja, nego: kad dodem k tebi, 314a. futur u pogodbenim redenicama, na pr. ako čete doči k meni, vidjet dele, ne valja, nego: ako dodete k meni, 315 a. futur eksaktni ne smije stajati u glavnim redenicama, na pr. sutra mu hudem pisala, nego: sutra ču mu pisati, 320a, bilj. 241 g de, bolje gdje, 10 d. genitiv sing., na pr. hratovoga, sestrinega, njrgovoga, bolje: Ir atova, sestrina, njegova, 76 a. glagol ne smije biti odviše udaljen od subjekta, 205 b. hrvati se, hrvam se, ne valja, nego rvati se, rvem se, 137 d, bilj. i u brojenju (kad su. glavni brojevi) ne treba izostavljati, na pr. dvadeset jedan, bolje: dvadeset i jedan, 96. -ičar, na pr. gramatičar, kritičar, matematičar, bolje -ik, dakle. gramatik i t. d. 351, bilj. ie mjesto ije, na pr. rieka, sieno, nije dcbro, 10 e, bilj. -ijah, -ijaše . . . . u imperfektu III. i IV. vrste, na pr. trpijah, branijaše ne valja, nego trpijah, branjaše i t. d. 124 b, bilj. 1. i 129 e, bilj. ije ne smije biti ispred naglaSenoga sloga, na pr. bijeljna, pro- cijerijivuii i t. d. 38 d. inftnitiv donesti {iznesti, unesti i t. d.), obidnije: donijeti i t. d., 104 b. inftnitiv na -ti pred ču, češ u futuru gubi i, dakle govorit cu, pitat dež i t. d., a ne govoriti du, pitati ceš, 99 a, bilj.' Ali reči du, striči deš (str. 19). inftnitiv s prijedlogom za, na pr. dobro za jesti, ne valja, • 326 b, bilj'. instrumental vremena od i menice združene s pridjevom, na pr. svakim danom, ne valja, mora biti: svaki dan, 284-b. -isati bije dobro u tudib glagola, na pr. deklamisati, rcformi- sati i t. d., 358, bilj. -it u pas. parjticipu IV. vrste, na pr. izbavit, pokvarit, bolje izbavljen, pokvaren, 129e, bilj. je za akuz. plur. zamjenice 3. lica, na pr. vidim je, ne valja, nego: vidim ih, 83d. je mjesto jest kad nije dobro uzimati, 142 c, bilj. je U ne valja uzimati kaa upitni veznik, na pr. je li Stanko dobro udi?, 142 c, bilj. 2. jerbo (veznik), bolje jer, 176 a,, bilj. ju, akuz. sing. ž, roda, na pr. vidim ju, bolje: vidim je, 84 c. Jupiter ne izbacuje e u deklinaciji, dakle je gen. i dat. Jupi- tera, Jupiteru i t. d., 42 e. kao što nije dobro uzimati mjesto kaO, na pr. hladno kao što. led, 172b, bilj.' kog (gen. i akuz. od tko), bolje koga, 88 b. 24 « kojega, kojih stoji pred genitivom, na pr. pod kojcga zapovijeSdu, — lcojih krv i t. d., a ne; pod zapovijeSdu kojega, — krv kojih, 204 o, d. kom (dat. od tko), bolje komu ili kome, 88 b. . . lokativ sing. na pr. bratovom , eestrinom, njegovom, bolje bra¬ tova, sestrina , njegova , 76 a. malo ne kad ne valja uzimati mjesto gotovo, skoro , 288 d, bilj, nienom (instrum. sing.), bolje mnom, 83 c.- morati, nije dobar aorist moradoh ni. imperfekt moradah , mora- diah, I33b. nalile ne sklanja se, na pr. sestra nalik na brata, 239 b. nčtm, dat. plur., mora biti nama (drugo je enklitično nam), 83 d. , našast part. pas. od nači , bolje naden , 144 e, bilj. mi nije dobro uzimati kao suprotni veznik mjesto no, nego, 246 b, bilj. nje za akuz. plur. zamjenice 3. lica ne valja, ne^o. njih, 88 d. njeg, njem za genitiv (akuzativ), dativ. i lokativ zamjenice 3. lica ne va’,a, nego: njega, njemu, 84b. ' ul) ne valja uzimati mjesto o, 276, bilj. 2 i 281 b, bilj. 1. 0)j(kt uz pasiv, na pr. Ivana se svuda spominje, ne valja, 321 c, bilj. 1. -oe (u nora. sing.), -oca (u gen. plur.), na pr. kudioo , kudioca, ne valja, nogo kudilac, kudilaca, 43 b. -ona, na pr. gostiona, učiona i t. d. ne valja, nego gostionica, učioni:a , 342, bilj. onde , bolje ondje, 10 d. - ov , na pr Zrinjshov, Račkov, ne valja, nego Zrinjskoga, Rač- koga, 353, bilj. 2. ovde, bolje ovdje , 10 d. particip pas. ■ donešen, trešen, ugrizen (u 2. razredu 1. vrste ne valja, nego donesen, tresenj ugrizen, 104 c. particip perf. 11. donesao—donesla ( iznesao — iznesla, unesao —unesla i t. d.), običnije donio—donijela i t. d. 104 b. po m pasiv nije dobro, na pr. pjesme skupljene po Vuku, mora biti; od Vuka, 281 b. bilj. 2. počam , počamši nije dobro mjesto počev, počevši , 112b, bilj. 2. ^ pošto nije dobro mjesto j er ili buduči da, 170 c, bilj. prem nije dobro mjesto premda, 180 b, bilj. prežim u ta na -i, na pr. Zrinjski, Hunjadi kako se sklanjaju, 76 c. prijcdloga po dva jedan uz drugi neka.se ne uzimaju, na pr. za u Zagrebu zaslužene novce, — pred i pod stolom ima mrvica, 242 d. bilj. 2 i 243 c. COB1SS NARODNA IN UNIUERZITETNA KNJIŽNICA 246 rade , najrade, komparativ i superlativ, nije dobro, nego; vadijo, najradije, 239 a. rekudi je pogrješka, na pr. tako rekuči , 99 c, bilj. 2. Ruska nije dobro, nego Rusija, 217 e, bilj. s ne valja uzimati za sredstvo, na pr. s nožem, — a ne valja dostavljati, kad se izriče način, na pr. nije dobro: največim veseljem, 288 e, bilj. si (dat. sing.) kad se mora dostaviti, 85 b, bilj, Sto nije dobro uz brojeve 2, 3 i t. d., dakle ne dvje sto, tri sto, detiri sto, pet sto, šest sto i t. d. nego dvjesta (dvje sta), trista (tri sta), četiri stotine , pet stotina , šest stotina i t. d.. 95. -ština , na pr. čakavština, kajkavšŠna, latinština, bolje': ča¬ kavski govor, kajkavski govor, latinski jezik, 348, bilj. tim pred komparativom, na pr. tim brže; bolje je; to brže, 173 d, bilj. Ali može biti i: s tim brže, s tim više it. d. tkem, tkeš M. d. ne valja, n.go tkard) tkaš. 135 e. uzam, uzamši nije dobro mjesto uzev, uzevši, 112b, bilj. 2. ukjati, prezent užgam, užgaš. a ne: užgem, užgeš it.d. 133b, bilj. vam, dat. plur., mora biti vama (drugo je enklitično vam), 83 d. vi ima predikat u pluralu, a ne u sing.; ne valja dakle: vi ste rckao, vi ste mislila, nego: rekli, mislili , 197dV visočiji (komparativ), običnije viši, 80 c, bilj. 2. ieštočiji (komparativ), običnije žešči, 80 c, bilj. 2. Mvsti, živem, živuči, običnije živjeti, živeči, 106 c U § 91 a treba dodati, da se n,ec jtdan često uzima mjesto neki, mkakav, na pr. bio t jedan car pa in.ao tri sina; — bježeci uz jedno brdo sustane; — tako sam čuo od jednoga starog gospodina i t. d. — Grdna je pogrješka, što neki noviji pisci uzimaju bez ikakve potrebe riječ jtdan prema njemačkome neodredenom članu etn, 'na pr. to je jedna sramota: — u onoj se zemlji jednome puti.iku može svašta dogoditi; — ako možeš navesti jedan dobar razlog, navedi ga. * U § 166 a treba dodati, da sastavni veznik te, kad služi za ve¬ zanje rijžčl, veže samo glagole, na pr. idi te uzmi. Pogrješka je dakle; proputovao je Hrvatsku i Slavoniju te Bosnu i Hercegovini!: — svi ljube dobra i plemenita te razumna čovjeka. Iz § 260 a izlazi, da sama imenica (bez atributa ili apozicije) u genitivu ne može služiti za vrijeme^.Po^rježka je dakle: U Zagrebu septembra 1910.; mora biti: ra. Narodna in univerzitetna knjižnica v Ljubljani 543243