Arheološki vestnik (Arh. vest., AV) 39-40, 1988-1989, str. 401-412 o KULTURNOM I HRONOLOŠKOM POLOŽAJU NALAZA LJUBLJANSKE KULTURE NA JADRANSKOM PODRUČJU BLAGOJE GOVEDARICA Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH, Ul. 6. novembra 7, YU-71000 Sarajevo Na srodnost nalaza s jadranskog područja sa materijalom iz sojeničarskih naselja Ljubljanskog barja ukazano je više puta u arheološkoj literaturi. Izvjesne smjernice u tom pravcu dali su K. Moser, R. Ložar, P. Laviosa Zambotti, G. Novak i još neki autori.1 Medjutim, sistematski pristup ovoj problematici omogučen je tek študijama P i J. Korošca, kao i S. Dimitrijeviča. U ovom smislu posebno su značajni radovi p- Korošec iz 1959. g. kada je u okviru nalazišta Studenec-Ig izdvojila faze Ig I i Ig II 1 1962. g., u kome je sve tada poznate nalaze ovog tipa s područja srednjeg Jadrana Povezala sa nalazima iz pečina Trščanskog krasa i sa materijalom iz Ljubljanskog arja> pripisujuči ih u cjelini grupi Ig II koju je datirala u rano bronzano doba.2 S. Dimitrijevič je u svojim radovima iz 1967 i 1979. g. još detaljnije potencirao jjjelovitost kulturne fizionomije ove grupe inaugurišuči za nju naziv ljubljanska ultura.3 Pri tome on u ovom okviru izdvaja alpski i jadranski facijes, kao dvije regionalne varijante. Alpskom tipu Dimitrijevič je pripisao nalazište Ig II, jedan ^ob iz Linz-Scharlinz-a, nalaze iz Vinomera i jedan fragment iz pečine Hrustovača, a Jadranskom tipične nalaze iz Grotta del Pettirosso, Grotta dei Ciclami, Dančeve Pečine, gradine Sveti Spas, tumula 2 iz Šparevina, pečine Tradanj, Grapčeve špilje, e iz tumula Mala gruda, Rubež i Pazhok. Oba facijesa je okarakterisao kao neolitski relikt u vremenu ranog bronzanog doba.4 . i J. Korošec su u svom veoma značajnom radu o nalazima iz naselja u Igu znijeli nešto drugačije mišljenje po kome grupa Ig II pripada finalnom eneolitu, a Jena jadranska nalazišta su paralelna sa badenskim prodorima u sjevernu Bosnu.5 Opredjeljenje jadranskih nalaza u okvire Dimitrijevičeve ljubljanske kulture, : n°sn° grupe Ig II po P. i J. Korošec je uglavnom prihvačeno, ali dugo vremena na lna sigurna odrednica u ovom smislu bila je tipološka identifikacija, što s obzirom nj Veotna karakteristične oblike i ornamentiku keramičnih proizvoda ove kulture, Sft ni Predstavljalo naročitu teškoču. Medjutim, svako dalje razmatranje nosilo je Sobom niz poteškoča, jer se kod svih nalazišta koje su prethodno navedeni autori ^ali ovoj kulturi, radi o nalazima sa nesigurnim hronološkim položajem, a eP»nimnog lokaliteta u Igu, karakteristični ljubljanski oblici su mahom mon aČni'srazmjerno malobrojni, često u kontekstu sa materijalom koji se nije iasnije kulturno opredijeliti. felat Zadn^ih nekoliko godina naučnoj javnosti postao je pristupačan još jedan n0ri lv"w veliki broj nalazišta sa materijalom ljubljanskog tipa. Ovoga puta se Su ri radil° 0 zatvorenim i stratigrafski jasnije opredijeljenim cjelinama, koje ske k , eko više mogučnosti za konkretnije determinisanje bitnih aspekata ljubljan- Ku'Uire. Medjutim, večina problema još uvijek je otvorena. Tu mislimo prije 2t ^lotk, vetrni, 401 svega na prisutne sumnje u pogledu opravdanosti izdvajanja alpskog i jadranskog facijesa u smislu Dimitrijevičeve regionalne podjele, na problem preciznijeg hrono- loškog definisanja, kao i na veoma značajno pitanje obima i karaktera udjela ljubljanske kulture u formiranju kulturne fizionomije jadranskog područja u vrijeme prelaza iz eneolita u bronzano doba.6 Danas u cjelini poznajemo 39 lokaliteta na kojima je izmedju ostalog zastupljen i materijal ljubljanskog tipa (pril. 1: nalaz iz Linz-Scharlinz-a nije predstavljen na karti). Zanimljivo je da od vremena prve identifikacije ove kulture raste samo broj jadranskih nalazišta, od prve cifre 7 do sadašnjih 36 koji su u večoj ili manjoj mjeri objavljeni. Treba reči da je u toku iskopavanje na još nekoliko nalazišta koja sadrže elemente ove kulture, te se mogu očekivati i dalje potvrde njenog prisustva na Jadranu.7 Ljubljanska kultura je na jadranskom prostoru najviše zastupljena u naseobinskim nalazištima. Od toga su 22 pečinskog tipa, četiri gradine i jedno naselje u vrtači. Nije zanemarljiv ni broj grobnih nalaza koji su zastupljeni sa 9 tumula i to isključivo na području srednjeg i južnog Jadrana. U Trščanskom krasu ljubljanskoj kulturi pripada sloj III u Grotta Caterina,8 sloj A u Grotta Cotariova,9 prelaz iz sloja 5 u sloj 4 u Grotta dei Ciclami, sloj C u Grotta del Pettine di Gabrovizza,10 sloj 3 u Grotta degli Zingari,11 slojevi 6 i 5 u Grotta del Mitreo,12 karakteristični nalazi iz Grotta del Pettirosso,13 te pojedinačni nalazi iz Riparo di Percedol i iz gradine Castellazzo di Doberdč.14 U Istri se ova kultura javlja krajnje sporadično i to samo sa po jednim keramičkim fragmentom u pečinama Srbani, Dančeva i Cingarela.15 Na području Kvarnera i Velebita ovom tipu pripada jedan ulomak iz Jami na Sredi na Cresu i nalazi iz osnove sloja 6 u Vaganačkoj pečini.16 U sjevernoj Dalmaciji toj kulturi odgovaraju nalazi iz pečina Tradanj i Škarin Samograd, te iz Škarine Drage.17 U srednjoj Dalmaciji i zapadnoj Hercegovini je največa koncentracija ljubljanskih nalaza na Jadranu. Oni su zastupljeni u čitavom sloju naselja u vrtači Otišič-Vlake, u površinskom sloju Grapčeve špilje, u gradini Sveti Spas," u sloju III a Ravliča pečine,20 u tumulima sa vrela Cetine (T. 2 u Šparevinama, T. 19 i T. 53 u Rudinama. T. 3 u Čitluku,21 u tumulu Grabovica,22 u tumulu 1 iz Ogradja,2' kao i u sloju Al gradine u Varvari.24 U južnoj Dalmaciji i istočnoj Hercegovini ovoj kulturi odgovaraju pojedinačni nalazi u pečini Gudnja,25 pečini Badanj26 i u Zelenoj pečini.27 U Crnoj Gori ljubljanskoj kulturi su pripisani tumuli Mala Gruda i Rubež, ka° i gornji dio sloja VI u pečini Odmut.2' Sa albanskog područja ovdje spadaju pojedinačni nalazi iz prvog sloja gradinskog naselja Gajtan,2" centralni grob lZ tumula 1 u Pazhok-u,30 te nalazi iz tumula 4 u Kenetč.31 Datacija ljubljanskih slojeva i nalaza je i u jadranskim nalazištima dosta neujednačena. Spomenučemo samo hronološka odredjenja najznačajnijih nala^3' Ljubljanski materijal iz pečina Trščanskog krasa najčešče je opredijeljen u počet fazu ranog bronzanog doba,32 a neki autori ga smještaju u prelaz iz eneolita bronzano doba.35 Ljubljanski horizont u Vaganačkoj pečini datiran je na poče ranog bronzanog doba.34 Kompletan kulturni sloj naselja u Otišič-Vlake sa br0J"'ta nalazima ljubljanskog tipa, prema autorima istraživanja pripada prelazu iz eneo ^ u bronzano doba,35 a istom razdoblju su pripisani i nalazi iz najranijih tumu Cetinskoj krajini.3' Sloj sa ljubljanskim materijalom u Ravliča pečini datiran J® razvijeni eneolit jadranskog područja,37 a nalazi ovog tipa u pečini Odmut oprt-' Ijeni su u kasni eneolit.38 Tumul Mala Gruda datiran je u puno rano bronzano doba.39 Nalazi ovog tipa u Pazhok-u i Kenete datirani su u prvu fazu ranog bronzanog doba Albanije, u period Maliq III a, što odgovarja ranoheladskom III razdoblju na grčkom kopnu.40 Ovdje treba dodati i najnoviju dataciju nalaza iz Ljubljanskog barja koju je nedavno iznio H. Parzinger. On je cjelokupni materijal iz Barja podijelio u VII faza, a nalaze iz Iga II (Ig b) koji pripadaju njegovoj šestoj fazi, na osnovu analogija sa kulturama iz panonskog područja, opredijelio je u stariju etapu ranog bronzanog doba, odnosno u vrijeme Reinecke Br. Al.41 Medjutim, neke od kultura koje on u °vom smislu navodi sasvim sigurno su starije od početka faze Br. Al, kao grupa Kosihy-Čaka, početak vinkovačke kulture i si. Veoma je indikativna činjenica da su u skoro svim nalazištima ljubljanske kulture na području sjevernog Jadrana prisutni i oblici tipični za grupu Ig I. U Grotta Caterina materijal ovog tipa pripada osnovi sloja IV i jasno je odijeljen od ljubljanskih nalaza koji pripadaju početnom horizontu III sloja.42 Keramika grupe Ig I takodje je jasno odvojena od ljubljanske u Grotta Cotariova. Ona pripada sloju C, za kojim slijedi sloj B sa manje tipičnim materijalom, a ljubljanskoj kulturi °dgovara donji dio najmladjeg sloja A.43 Izgleda da je sličan stratigrafski odnos i u Pečini Jami na Sredini na Cresu.44 Prema situaciji u Grotta dei Ciclami moglo bi se zaključiti da neki oblici tipa Ig 1 egzistiraju i u vrijeme ljubljanske kulture. To su neke od zdjela na četvorodjelnoj n°zi koje se javljaju na prelazu iz petog u četvrti sloj, zajedno sa tipičnim ljubljanskim oblicima, a i na njima je več u značajnoj mjeri zastupljena karakteri- stična ljubljanska ornamentika.45 Takve zdjele su zastupljene i u sloju C u Grotta del Pettine di Gabrovizza.46 Medjutim, ovi nalazi su dosta sumarno objavljeni te i 0VaJ podatak treba primiti sa rezervom, do preciznije obrade stratigrafije i arheolo- Jkog materijala iz ovih pečina.47 Prisustvo grupe Ig I na sjevernojadranskom području i indicije o njenoj stratigraf- skoj izdiferenciranosti u odnosu na nalaze ljubljanskog tipa, višestruko su značajni Za Proučivanje ljubljanske kulture u cjelini. Ovo prije svega govori u prilog lsPravnosti hronološkog razgraničenja ove dvije grupe koje je obavljeno na osnovu tipologije materijala u nalazištu Ig, ali tamo nije moglo biti i stratigrafski potvrdje- n°-49 Te činjenice takodje ukazuju na snažnu povezanost sjevernojadranskog i užeg alPskog područja, odnosno na istovjetan razvoj ove dvije susjedne oblasti, ne samo u vrijeme ljubljanske kulture, več i tokom prethodne faze Ig I. Blisku srodnost na 0v°j relaciji potvrdjuju i sve varijante vodečeg keramičkog tipa ljubljanske kulture ~ posude sa loptastim tijelom i ljevkasto izvijenim kratkim vratom. Ovaj tip je dominantan i u Ljubljanskom barju i u Trščanskom krasu, bilo da se radi o ^rašenim ili neukrašenim primjercima, ili pak o onima sa trakastim, supkutanim 1 drugim drškama (si. 1: 2, 4, 5). Ovakve posude preovladjuju i medju ljubljanskim "a[azima u Vaganačkoj pečini, te su autori izstraživanja, čini se sasvim ispravno, j učili da ljubljanski horizont ove pečine pripada alpskom, a ne jadranskom tipu Sve ove indicije pokazuju da bi se Dimitrijevičev alpski tip morao proširiti na t 0 područje sjevernog Jadrana, sve do istočnih obronaka Velebita. Na čitavom Prostoru u okviru ljubljanske kulture izražena je prilična uniformnost keramič- oblika, a kako smo vidjeli, ova kultura se na tom tlu razvila na zajedničkim Pstratnim osnovama Ig I tipa. Na preostalom dijelu jadranskog pojasa situacija je drugačija u znatnoj mjeri. Pored tipičnih elemenata koji i ovo područje sasvim jasno uključuju u okvire ljubljanske kulture, ovdje se javljaju odredjene specifičnosti, kako u repertoaru keramičkih oblika i ornamentike, tako i u drugim bitnim elementima. Loptaste posude sa niskim vratom su i ovdje dominantne, ali su, pored tipične klasične varijante (si. 2: 8), veoma brojni primjerci sa ravnim dnom i vertikalnim, cilindričnim vratom, isključivo sa dvije supkutane drške. Ovaj keramički oblik je najčešče ukrašen mrežastim urezima na ramenu i nizom uspravnih žljebastih ureza na vratu (si. 2: 1). Ovakve posude i ornamentika ne susreču se u alpskom krugu, a na ovom tlu zastupljeni su od sjeverne Dalmacije do Črne Gore zajedno sa klasičnim ljubljanskim elementima. Mnogo rjedje su u kontekstu sa materijalom koji je u kulturnom smislu drugačije opredijeljen, kao napr. u sloju Varvara Al, koji po B. Čoviču, pripada finalnom eneolitu i sadrži vučedolsku robu sa elementima kasne lisičičke i badenske tradicije.50 Zdjele sa zadebljanim i unutra ukošenim obodom javljaju se u mnoštvu varijanti, sa nogom ili bez nje, i u cjelini su brojnije i bolje radjene u odnosu na primjerke toga tipa sa alpskog i sjevernojadranskog područja (si. 2: 2, 3, 9). Osim toga, u tumulu Grabovica u Buškom blatu nadjeni su keramički priloži koji po obliku odgovaraju ljubljanskim, ukrasni motivi su takodje tog tipa, ali su izvedeni tehnikom žljebljenja, tako da odaju utisak grube imitacije klasične ljubljanske ornamentike (si. 2: 6-8).51 Kako je več navedeno, tehnikom žljebljenja su po pravilu izvodjeni ukrasi na vratu loptastih posuda, a ova tehnika se susreče i na koničnim zdjelama u naselju Otišič-Vlake (si. 2: 2). Pojedinačni nalazi sa žljebljenim ukrasima konstatovani su i u pečinama Odmut, Gudnja i Stubica,52 a na alpskom području nadjen je samo jedan primjerak ovoga tipa, i to u sloju V Grotta del Mitreo.53 Posebno značajna specifičnost ovog područja u odnosu na alpski krug su tumuli sa cista grobovima. Danas se več sa dosta sigurnosti može reči da je prva pojava ovakvih tumula na području zapadnog Balkana vezana za ljubljanski horizont srednjeg i južnog Jadrana. To potvrdjuju nalazi iz tumula u Ogradju, Maloj Grudi i Pazhok-u, koji su isključivo ljubljanskog tipa. Ovakvi tumuli susreču se i na prostoru sjevernog Jadrana, ali su nesumnjivo kasniji od prethodno navedenih.54 Več je P. Korošec u jednom od svojih ranijih radova konstatovala da na ovom području nema nalaza tipa Ig I i da su supstratne osnove ljubljanske kulture sa ovog tla drugačije nego u alpskom krugu.55 To u punoj mjeri potvrdjuju nova istraživanja i nalazi. Prema stratigrafiji u pečini Odmut, ljubljanskoj kulturi prethodi horizont sa vrpčastom keramikom, što govori o prisustvu odredjenih elemenata istočnog porijekla.56 U istom pravcu upučuje i tumul Ljeskova glavica sa jamnim grobovim8 u okviru kojih su nadjeni istovjetni keramički oblici," kao i još neki pojedinačni nalazi keramike ovog tipa.5" Vrpčasti ornamenti se redovno javljaju na loptasti"1 posudama sa malim otvorom, bez vrata, a isti takav oblik, ali bez ovih ukrasa, dos*8 dobro je zastupljen u okviru ljubljanskog materijala naročito u Otišiču-Vlake5" i" Ravliča pečini (SI. 2: 5).80 Moguče je da su nosioci vrpčaste keramike i jamni . i SI. 1: Alpski (klasični) tip ljubljanske kulture. 1-5, 9 Ig; 6 Vaganačka pečina. Grotta del Pettirosso (Pejca v Lašci); 8 Riparo di Percedol (Prčji dol). - R - cca 1: Abb. 1: Alpiner (klasslscher) Typ der Ljubljana-Kultur. 1 S, 9 Ig; 6 Vaganačka pečina; 1 Gr<)tta del Pettirosso (Pejca v LaSci); 8 Hiparo di Percedol (Prčji dol). M. etwa 1 :4. I f grobova imali udjela u daljem razvoju tog keramičkog tipa, mada u ovom slučaju ne treba isključiti ni stariju domaču tradiciju, jer su slični oblici zastupljeni i u neolitu ove oblasti.61 U Ravliča pečini ljubljanski nalazi preslojavaju horizont kanelovane, kasnoba- denske keramike tipa Nakovana i Alihodže A.62 Sa druge strane, vučedolska kultura nije sa sigurnošču potvrdjena ni na jednom nalazištu u kome je prisutna klasična ljubljanska roba, ali, sudeči po nalazima u Varvari Al, na ovom području su morali biti prisutni i izvjesni elementi kasne vučedolske kulture tipa Debelo brdo.63 Čini se da ovih nekoliko sumarno iznesenih osobenosti daju dosta osnove da se nalazi ljubljanske kulture sa ovog područja izdvoje kao posebna varijanta ove kulture, koja bi za razliku od Dimitrijevičeve podjele, obuhvatala samo srednji i južni Jadran. Dok je na svjevernom Jadranu i u užem alpskom prostoru u značajnoj mjeri izražena homogenost, kako u kulturnom razvoju na relaciji Ig I - Ig II, tako ' u tipičnim manifestacijama same ljubljanske kulture, situacija na preostalom jadranskom području je mnogo kompleksnija i u cjelini manje jasna. Nema sumnje da je sjeverno jadransko primorje u ovom pogledu jedinstveno sa užim alpskim područjem, s kojim zajednički predstavlja primarni prostor na kome je nastala i razvijala se ljubljanska kultura. U tom smislu čitavu tu oblast možemo smatrati klasičnim područjem ljubljanske kulture. Nije nam namjera da na ovom mjestu raspravljamo problem nastanka ove kulture, ali se može konstatovati da su isti elementi koji su na tom klasičnom području doveli do transformacije grupe Ig I u ljubljansku kulturu, prouzrokovali i njeno širenje ka jugu, duž jadranske obale. Na taj prostor ljubljanski elementi stižu u vrijeme pune zrelosti te kulture i infiltriraju se u jednu sasvim stranu i kulturno raznorodnu sredinu. Ovdje dolazimo do veoma značajnog i kompleksnog problema karaktera udjela ^ubljanskih elemenata u kulturnom razvoju jadranskog područja. Naime, prema sadašnjoj situaciji, na čitavom prostoru širenja ljubljanske kulture, njeni klasični i uPični keramički oblici dominantni su samo na dva medjusobno vrlo udaljena nalazišta, u Igu na Ljubljanskom barju i u Otišič-Vlake, u srednjoj Dalmaciji. Tu se m°gu još ubrojati nalazi iz tumula u Maloj grudi, Ogradju, Rubežu i Pazhok-u, kao male, ali sigurne cjeline u kojima preovladjuje roba ovog tipa. Ako se uzme u obzir samo izrazito tipični materijal, ljubljanski elementi su na svim drugim nalazištima veoma malobrojni u odnosu na ostale nalaze, te se s puno opravdanja postavlja Pitanje šta u stvari predstavlja enklava ljubljanske kulture duž jadranske obale, .di li se tu samo o prodoru malobrojnih elemenata, o importu, ili pak o samostalnoj 1 cielovitoj kulturnoj grupi. Treba odmah reči da još uvijek nismo u mugočnosti da u značajnijoj mjeri ^spravimo ovo pitanje, mada rezultati novih istraživanja pružaju dosta indicija u 0tn pravcu. Jedan od mogučih puteva za razjašnjenje ove situacije jeste detaljno Proučavanje konteksta u kome se nalaze tipični ljubljasnki oblici i utvrdjivanje šireg ,ePertoara keramičkih formi ove kulture, na osnovu jasnih stratigrafskih cjelina °Jinia več raspolažemo. Medjutim, neki bitni stratigrafski pokazatelji nisu dovoljno g1- 2: Ljubljanska kultura na srednjem i južnom Jadranu. 1 Čitluk, tumul 3; 2, 3, 5, Otišič-Vlake; 4 Mala Gruda; 6-8 Grabovica; 10 Grapčeva špilja. - R = cca 1:4. bh' 2: Ljubljana-Kultur an der Mittel- und SOdadria. 1 Čitluk, HUgcl 3; 2, 3, 5, 9 Otišič-Vlake; 4 Mala Gruda; 6-8 Grabovica; 10 Grapčeva špilja. M. etwa 1:4. precizirani u publikovanom materijalu, tako da u ovom trenutku možemo samo ukazati na pojedine od tih, na prvi pogled manje karakterističnih, ali ne i manje značajnih elemenata. U slojevima pečina s područja sjevernog Jadrana, uz tipične ukrašene ljubljanske oblike, veoma su brojne forme koje odgovaraju tzv. pratečoj keramici kulture zvonastih pehar a i nekim »epiglockenbecher« kulturama šireg alpskog područja (rana Polada, grupa Oggau-Loretto i dr.).64 Kako pokazuju analogije sa kulturom zvonastih pehara, tipični ljubljanski keramički oblici odgovaraju drugoj, ili naj- kasnije početku treče faze ove kulture o Švajcarskoj, jugoistočnoj Francuskoj, Bavarskoj i sjevernoj Italiji,65 te je sasvim sigurno da ovi ljubljanski slojevi nisu mladji od Glockenbecher horizonta u Straubingu koji je datiran u kasno bakarno doba Bavarske, odnosno u period koji prethodi etapi Reinecke Br. Al.66 To je vrijeme rane Vinkovci-Somogyvar grupe, sa kojom ljubljanska kultura takodje ima odredje- nih zajedničkih elemenata.67 Rana Polada i druge »epiglockenbecher« grupe alpskog područja, bez sumnje su mladje od tog horizonta. Ukoliko se u dovoljnoj mjeri možemo osloniti na stratigrafiju pečina Trščanskog krasa, proizilazi da se ova roba u krugu ljubljanske kulture javlja ranije nego u Poladi, što znači da bi alpski tip ljubljanske kulture mogao imati značajnu ulogu u širenju ovih elemenata i u nastanku i razvoju prethodno navedenih »epiglockenbec- her« kultura. U tom slučaju ljubljanske kultura bi bez sumnje predstavljala jasno definisanu kulturnu cjelinu na čitavom klasičnom području njenog prostiranja i važan faktor u nastanku i razvoju ranog bronzanog doba šireg alpskog, kao i čitavog istočnojadranskog prostora. U ovom smislu treba izuzeti područje Istre, koje je nekako po strani glavnih kulturnih tokova i izgleda da u tom razdoblju ima neke svoje razvojne osobenosti koje je u ovom trenutku teško sagledati.68 Tipični ljubljanski nalazi se i na srednjem i južnom Jadranu susreču uglavnortt na prostoru bližem obali i podužnim jadranskim komunikacijama, koje su nosioci ove kulture intenzivno koristili. Uz to su u značajnoj mjeri prisutna i lokalna obilježja, naročito na širem prostoru jadranskog zaledja. Nakon otkriča naselja Otišič-Vlake u kome je čitav kulturni sloj dobrim dijelom okarakterisan tipični"1 ljubljanskim materijalom, postao je mnogo jasniji značaj udjela klasične ljubljanske kulture u formiranju i razvoju ovog specifičnog facijesa. Koliko su u tome učestvovah različiti lokalni i drugi faktori i kakav je njihov odnos sa elementima klasične ljubljanske kulture, je pitanje koje za sada moramo ostaviti otvorenim. Naročit«) J1 nejasen položaj elemenata tipičnih za ovaj facijes na periferiji jadranskog zaledja' u kontekstu sa nalazima koji su drugačije kulturno opredijeljeni. Detaljnjije defin»* sanje repertoara tipičnih oblika ovog facijesa koje omogučuju nalazi iz Otišiča ilZ drugih stratigrafski jasno definisanih cjelina, kao Sto su slojevi sa ljubljanski^1 materijalom u Ravliča pečini i pečini Odmut, u značajnoj mjeri bi doprinip0 razrješavanju i ovih pitanja. . Ostaje otvoren i problem porijekla tumula sa cista grobovima koji su jedna o najbitnijih karakteristika ljubljanske kulture ovog područja. Ni oni ne mogu bi' izvorni ljubljanski elemenat jer ih, barem prema dosadašnjim saznanjima, u okvir klasične ljubljanske kulture nema. Bez obzira na sve razlike koje smo u ovom trenutku u stanju da identifikujem ' smatramo da se ne može dovoditi u pitanje istovremenost obu facijesa ljubljan* . kulture, njihova zajednička egzistencija, česti dodiri, a možda i recipročni uticaj Divergentno datiranje istorodnih elemenata na različitim područjima i nalazištima uzrokovalo je, kako smo vidjeli, dosta neprecizno opredjeljenje nalazišta ove kulture u širokom rasponu od razvijenog eneolita do kraja ranog bronzanog doba. Čini se da je ovakva situacija više odraz različitog pristupa u odredjivanju pripadnosti eneolitu ili bronzanom dobu, nego posljedica stvarne vremenske distinkcije pojedinih nalazišta iz ovog okvira. Pripadnost eneolitu, odnosno bronzanom dobu se kod nas još uvijek Cesto odredjuje prvenstveno u odnosu na fazu Reinecke Br. Al, što ne mora biti presudno, pogotovu ne na jadranskom području.69 Smatramo da u tom smislu treba dati prednost sagledavanju kompleksa društveno-istorijskih okolnosti nad jednim njihovim aspektom - pojavom proizvoda od bronze. Ako se ovaj problem Posmatra na taj način, onda se može reči da je ljubljanska kultura na Jadranu čvrsto vezana za nastanak perioda koga nazivamo bronzanom dobom. To je vidljivo kako u duhovnoj sferi, gdje tokom ove kulture nastaje bitna prekretnica, označena Pojavom tumula sa cistama koji če biti najtipičniji grobni spomenik tokom čitavog bronzanog doba, tako i u domenu materijalne kulture, učeščem u nastanku i razvoju ranog bronzanog doba na sjevernojadranskom i alpskom području i snažnim udjelom u formiranju cetinske kulture koju poznajemo kao tipičnog predstavnika klasičnog ranog bronzanog doba na srednjojadranskom području.70 Ljubljanska kultura, odnosno oba njena facijesa bi, prema tome, odgovarala jednoj početnoj, rudimentar- n°j fazi ranog bronzanog doba jadranskog područja. , 1 K. Moser, Der Karst und seine Hdhlen l18") 81, 83; R. Ložar, Gl. Muz. dr. Slov. 22, 18; P. Laviosa Zambotti, Le piti antiche ""ture agricole europee (1943) 407, 425-431; ' Novak. Prethistorijski Hvar (1955) 46. . P. Korošec, Arh. vest. 9-10, 1958-59, 94- 1U5,; ead., Arh. rad. raspr. 2, 1962, 213-238. Dimitrijevič, Arch. Iugosl. 8, 1967, J M., u: Praist. jugosl. zem. 3 (1979) 329. J. Korošec, Najdbe s koliičarskih na- Pri Igu na Ljubljanskem barju (1969) Govedarica, u: L'intolithique et le "' de I'dge du bronze dans certaines rč- de 1'Europe (1985) 95-98; A. Miloševič 24/„povedarica, Godiš. Centr. balkanol. ispit. pj. • 1986, 63-69; I. Marovič - B. Čovič, u: ,wt jugosl. zem. 4 (1983) 191 ss. Vo 'skopavanje Zemaljskog muzeja, Saraje- tim" te'iskoj pečini i još na nekim lokalite- 8a u istočnoj Hercegovini, neobjavljeno. d>•„, Cannarella - C. Pitti, Atti Soc. preist. °,t0« 4, 1978-81, 19-20. l97.( ^Lonza, Atti Soc. preist. protost. 2, »cien, Le8nani - F. Stradi, Atti della 7 nun. freil, 190:*' 36-38; G. Marzolini, Atti Soc. ust- Protost. 4, 1978-81, 40. j0c v." Marz»lini, Annali Gruppo Grotte As- „' ^ ottobre 5, 1971-72, 74-78. 7, ioV; btacul, Atti Civ. Mus. St. Arte Trieste *87l-72, 36-47. 13 K. Moser (nap. 1) 64, si. 12, t. 2: 64; P. Korošec, Arh. vest. 7, 1956, 370-371. 14 C. Marchesetti, I Castellieri preistorici di Trieste e della regione Giulia (1903, reprint 1981) 41-42. Materijal neobjavljen, u Soprin- tendenza per i beni ambientali, architettonici, archeologici, artistici e storici del Friuli-Vene- zia Giulia, Trieste (dalje Sopr. BAAAAS Trie- ste). 15 Nalaz iz pečine Srbani neobjavljen, u Arheološkom muzeju u Puli. N. Petrič, Atti Cent. ric. stor. 9, 1978-79, 228-229; S. Dimi- trijevič, u: Praist. jugosl. zem. 3 (1979) 321. 16 P. Korošec (nap. 13) 375, t. 4: 1-3; S. Forenbaher - P. Vranjican, Opuse, archaeol. 10, 1985, 1-21. 17 A. Benac, Ber. Rom. Germ. Komm. 42, 1961, 153; S. Dimitrijevič (nap. 3) 11; I. Maro- vič - B. Covič (nap. 6) 196. " A. Miloševič - B. Govedarica (nap. 6) 51-71. G. Novak (nap. 1) t. 231-233; W. Buttler, Ber. Rom. Germ. Komm. 21, 1931, 185-187. J0 B. Marijanovič, Gl. Zem. muz. n.s. 35/36, 1980/81, 36-40, 52-54. 21 I. Marovič - B. Čovič (nap. 6) 196. n i. Marovič, Vj. arh. hist. dalm. 74, 1980, 11-23. " Id., u: Dolina rijeke Neretve od prethisto- rije do ranog srednjeg vijeka, Izd. Hrv. arh. dr. 5 (1980) 63-75. " B. Čovič, Gl. Zem. muz. n. s. 32, 1977 (1978) 5-175, t. 5: 4-5. 25 N. Petrič, Pelješki zbornik 1976, 304. 26 B. Marijanovič, Gl. Zem. muz. n. s. 32, 1977 (1978) 177-178. 27 Ib. i neobjavljeni materijal u Zemaljskom muzeju, Sarajevo. 28 M. Parovič-Pešikan - V. Trbuhovič, Sta- rinar 22, 1971, 129-142; A. Benac, Gl. Zem. muz. n. s. 10, 1955, 86, 89; Č. Markovič, Arch. Iugosl. 15, 1974, 9, 11. 29 B. Govedarica, Godiš. Cent. balkanol. is- pit. 24/22, 1986, 76-77. 30 S. Islami - H. Ceka, Stud. Alban. 1, 1964, 94-96. 31 B. Jubani, Iliria 13/2, 1983, 105, 111, 119. 32 V. KarouškovS-Soper, The Castellieri of Venezia Giulia, North-eastern Italy, BAR In- ternat. Ser. 192 (1983) 191-201. 33 G. Stacul, E. Montagnari Kokelj, u: Prei- storia del Caput Adriae - katalog (Trieste 1983) passim. 34 S. Forenbaher - P. Vranjican (nap. 16) 10. 35 A. Miloševič - B. Govedarica (nap. 6) 69. 36 I. Marovič.- B. Čovič (nap. 6) 196. 37 B. Marijanovič (nap. 20) 53. 38 Č. Markovič (nap. 28) 9-11. 38 M. Parovič-Pešikan - V. Trbuhovič (nap. 28) 129-142. 40 S. Islami - H. Ceka (nap. 30) 94-96; B. Jubani (nap. 31) 105 ss; N. G. L. Hammond, Migrations and invasions in Greece and adja- cent areas (New Jersey 1976) 109. 41 H. Parzinger, Arh. vest. 35, 1984, 13 ss. 42 D. Cannarella - C. Pitti (nap. 8) 19-20. 43 B. Lonza (nap. 9) 57. 44 Z. Brusič, Eneolit i brončano doba na sjeverozapadnom Balkanu, Magistarski rad (neobjavljeno). 45 F. Legnani - F. Stradi (nap. 10) 40. 48 G. Marzolini (nap. 11) 74-78. 47 Zaključak na osnovu uvida u iskopani materijal koji je smješten u Sopr. BAAAAS Trieste. 48 R. Ložar, Gl. Mua. dr. Slov. 23, 1942, 85-94; P., J. Korošec (nap. 5) 23. 49 S. Forenbaher- P. Vranjican (nap. 16) 10. 50 B. Čovič (nap. 24). 51 Up. I. Marovič (nap. 22) si. 6-8. 52 Č. Markovič (nap. 28) t. 4: 3, 4, 6; B. Čovič, u: Praist. jugosl. zem. 4 (1983) t. 15: 9. Nalazi iz Gudnje neobjavljeni, zaključak na osnovu uvida u iskopani materijal u Muzeju grada Dubrovnika. 53 G. Stacul (nap. 12) si. 12: 1. 54 Čovič, u: Praist. jugosl. zem. 4 (1983) 117-132. 55 P. Korošec, Arh. rad. raspr. 2, 1962, 232. 56 Č. Markovič (nap. 28) fig. 3, 4. 57 B. Čovič, u: Dolina rijeke Neretve. • • Izd- Hrv. arh. dr. 5 (1980) 35-38. 58 Ib. 59 A. Miloševič - B. Govedarica (nap. 6) t- 1: 2; 12: 6. 80 B. Marijanovič (nap. 20) t. 37: 2. 81 Up. Š. Batovič, u: Praist. jugosl. zem- (1979) t. 94: 3, 4, 6; 95: 1. 82 Up. B. Marijanovič (nap. 20) t. 33. 85 Up. B. Čovič (nap. 24) t. 6. 84 J. Rageth, Ber. Rom. Germ. Komm. 5». 1974 (1975) 212-230; R. Pittioni, Urgesch'Cri- te des osterreichischen Raumes (1954) 260- 274 " 85' J. Bill, Helvetia Arch. 7, 1976, 89-90; id- u: L'&ge du cuivre europien - Civilisations vases campaniformes (Paris 1984) 159—173; istoj publikaciji: J. Guilaine, 175-186; Strahm, u: Glockenbecher Symposion, Obe - ried 1974 (Bussum/Haarlem 1976) 261-20». A. Vigliardi, Atti della 22 Riun. scient. ne" Sardegna centro-settent., 1980, 272-274. 88 W. Torbriigge, Ber. Rom. Germ. Komm' 40, 1959, 15-17. 87 H. Parzinger (nap. 41) 44. 88 Up. B. Čovič, u: Praist. jugosl. zem- 4 (1983) 114-131. Up. Praist. jugosl. zem. 4 (1983) pass'10' 70 I. Marovič - B. Čovič (nap. 6) 191-231. B. Govedarica (nap. 6) 95-98. EINIGES t)BER DIE KULTURELLE UND ZEITLICHE STELLUNG DER FUNDE D** LJUBLJANA-KULTUR AUS DEM ADRIATISCHEN GEBIET Zusammenfassung In der archflologischen Literatur ist es des flfteren auf bestimmte Gemeinsamkeite Funde aus dem adriatischen Gebiet und aus den Pfahlbausiedlungen in Ig hingewieson w eine systematischo Erfassung der Problematik wurde aber erst durch die synthetischen - er von P. und J. Korošec und S. Dimitrijevič mttglich.111 Die Gesamtheit des Kullurbildi* und Fundstellengruppe wird am stflrksten von S. Dimitrijevič hervorgehoben, der den Alp«' den Adriatyp der Ljubljana-Kultur festlegte, wobei er dem letzteren Typ die kennzeichnenden formen der Ljubljana-Kultur in den Fundstellen der adriatischen Kiiste entlang (vom Triester Karstgebiet bis zum mittleren Albanien) zuschrieb. Die meisten der den adriatischen Typ der Ljubljana-Kultur betreffenden Probleme bleiben aber nach wie vor offen. Somit entstehen Sewisse Zweifel liber die Berechtigung der AusschlieBung des adriatischen Typs im Sinn der regionalen Einteilung von Dimitrijevič und uber die auCerst vielfaltige Frage des Charakters und des Umfangs der Teilnahme der Ljubljana-Kultur in der Formierung der kulturellen Physiognomie im Adria-Bereich im Zeitabschinitt des Ubergangs aus dem Aneolithikum in die Bronzezeit.6 In letzter Zeit wurde im Adria-Gebiet eine relativ groBe Zahl neuer Fundstellen mit dem zur Ljubljana-Kultur gehorenden Material entdeckt, so daB wir heute 39 Fundorte mit den Funden dieses Typs kennen (Beil. I).7-41 Dank dieser Tatsache erhielten wir mehrere, fiir die aUumfassende Anschauung des adriatischen Typs der Ljubljana-Kultur und fiir dessen Kon- frontation mit dem eponymen Gebiet dieser Kultur wichtige Elemente. Aus den komplexen Erorterungen neuer und alter Funde ausgehend insistiert der Autor im ^eiteren Text auf den engen verwandten Zugen bei dem keramischen Material aus dem "ordadriatischen Gebiet (Triester Karstgebiet, Istrien, Kvarner, Velebit) mit den Formen von 'g II, Was darauf hinweist, daB der Alpentyp der Ljubljana-Kultur nach Dimitrijevič auf das gesamte Gebiet der Nordadria verbreitet werden muB. Auf diesem gesamten Gebiet ist die tu»heitlichkeit fuhrender Keramikformen klar ausgepragt (Abb. 1), und nach der Stratigr-aphie •n den Hohlen vom Triester Karstgebiet entwickelte sich diese Kultur sowohl im nordadriati- Sc"en als auch im Ljubljana-Raum auf den Grundlagen des Typs Ig I.42"49 In iibrigen Teilen des adriatischen Gebiets erscheint auBer den typischen Elementen des ^Pentyps der Ljubljana-Kultur auch eine Reihe von Sonderheiten, die einerseits in fiihrenden ^»amikformen und anderseits auch in anderen Elementen der materiellen und geistigen £ultur zu finden ist. In diesem Raum sind einige charakteristische Formen der GefaBe und ^mamentik (Einritzen und Rillverzierung) (Abb. 2) vorzufinden, die diesen Raum von dem <2?rdadriatischen und dem Alpenraum trennen.51"53 Mit der Ljubljana Kultur in der Mittel- und ^dadria ist die Ersterscheinung von Grabhugeln mit den Steinkistengrabern in diesem Raum Kebunden (Beil. I).54 Dazu sind einige bestimmte Elemente vorhanden, die auf ein ausgepragtes °kal- und ostbalkansubstrat hinweisen.50' d Wahrend in der Nordadria und im Bereich von Ljubljana, bzw. im Rahmen des Alpentyps per Ljubljana-Kultur eine stark ausgeprSgte Einheitlichkeit auftritt, beginnend von der f-ntwicklung in Richtung Ig I-Ig II bis zu den typischen Erscheinungsformen der Ljubljana-Kul- 0r a's solcher, ist die Situation im iibrigen adriatischen Gebiet vielfaltiger und in ihrer ^mtheu auch weniger klar. Anscheinend sind die Ljubljana-Elemente in der Zeit ihrer °Uen Reife in diesen Raum eingedrungen und haben sich in eine vollig neue und kulturmaBig annigfache Mitte infiltriert wobei sie einen bedeutenden integrierenden Faktor darstellten. u«,rer Autor vertritt die Meinung, der Alpentyp der Ljubljana-Kultur kann mit der zweiten d dem Beginn der dritten Phase der Glockenbecherkultur des breiteren Alpenraumes Q®'chgestellt werden das bedeutet aber, er geht den Epiglockenbecherkulturen der Typen ksgau-Loretto und frtihe Polada voran."4 " Die Stratigraphie in den Hohlen vom Triester R,,u gebiet zeigt darauf hin, daB die sog. begleitende Glockenbecherkeramik in der Ljubljana- dpi fUr frOher als in der Polada-Kultur auftritt. Das bedeutet, daB der Alpentyp dieser Kultur, Roll die klassiche Ljubljana-Kultur gehalten werden kann, gegebenenfalls eine bedeutende OSUH beim Entstehen und bei der Entwicklung der alten Bronzezeit im Sudalpen- und swiatischen Raum gespielt hat. , , , % . . „ A duroki1 der Entdeckung iler Siedlung Otišič-Vlake, wo die Kulturschicht im groBen AusmaB Ch»f .die 'ypischen Elemente der Ljubljana-Kultur gekennzeichnet wird, kitate sich der IVno des Anteils der klassischen Ljubljana-Kultur bei der Formierung ihres adriatischen 8er»i' !eitens des Autors - unterschiedlich von der Definition von Dimitrijevič - nur auf den and 'Chder Mittel- und Sttdadria begrenzt. Die Frage, inwiefern darin verschiedene lokale und GraMf«Paktoren mitgewirkt haben, muB zur Zeit noch otfenble ben. Dasselbe gilt fUr die tur K UKel mil den Steinkistengrabern, die nicht als urspriigliche Elemente der Ljubljana-Kul- aufj^'chnet werden kflnncn, da sie im Rahmen der klassischen Ljubljana-Kultur nicht der Datierung des adriatischen Typs der Ljubljana-Kultur ist der Autor der »WW Glelchzeitigkeit mit dem Alpentyp der Ljubljana-Kultur kOnne ungeachtet der v4(Wden Meinungsverschiedenheiten nicht in Frage gestellt werden.«"™ Die beiden Typen °rpern eine rudimentare anfttngliche Phase der alten Bronzezeit auf diesem Gebiet.