163ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)ZGODOVINSKI ^ASOPI  • 57 • 2003 • 1–2 ( 27) • 163–208
1 Ovu raspravu ne mo‘emo objaviti u cjelini, jer je vrlo opse‘na. Ovdje donosimo prvi dio, gdje se bavimo
teorijskim problemima identiteta. U drugom dijelu, koji }e odmah slijediti u istom ~asopisu, raspravljamo o tipovi-
ma dru{tvenih, etni~kih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. stolje}u.
2 Entitet (lat. entitas, ens: bi}e i esse: biti): koji jest, bitnost, su{tina, bi}e ili cjelina ne~ega {to postoji.
3 Pridjev etni~ki i imenica etni~nost i/ili etnicitet (od gr~. éthnos – narod): sve ono {to se odnosi na narod i
narodnost ili ukupnost svojstava koje ~ini pripadnost jednoj etni~koj grupi i/ili zajednici.
4 Pridjev nacionalni i imenica nacionalnost (od nacija): koji pripada naciji, koji se odnosi na naciju.
5 Etni~ka grupa (engl. ethnic group, hrv. etni~ka grupa): etni~ka skupina; ~esti pojam u dru{tvenim znanostima
(engl. i ameri~kim), a ozna~uje skupinu ljudi koji dijele zajedni~ki identitet na temelju iste kulture, tradicije, religije,
povijesti, »sudbine«, istog jezika, etni~kog porijekla i drugih osobina.
6 Etnija (frnc. ethnie, tal. etnia, engl. ethnic group): cjelovita etni~ka zajednica, utemeljena na zajedni{tvu
etnosa, osobitim vrijednostima i na povijesnom kontinuitetu; etnije imaju osobitu etni~ku svijest (identitet) i ime pod
kojim se prepoznaju (etnonim); u sastavu etnije mogu se nalaziti sub-etnije i sub-etni~ke grupe koje dijele temeljne
vrijednosti i zna~ajke etnije unutar koje se nalazi.
Petar Koruni}
Nacija i nacionalni identitet: uz porijeklo i integraciju
hrvatske nacije1
1.  Predmet rasprave
»Prema uobi~ajenoj formuli stav identiteta glasi: A=A. Taj stav va‘i kao vrhovni zakon
mi{ljenja. Za koji trenutak ovaj }emo stav poku{ati promisliti. Jer s njime bismo htjeli iskusiti
{to identitet jest.(...) Kao zakon mi{ljenja stav va‘i samo ako je on zakon bitka, koji glasi:
svakom bi}u kao takvom pripada identitet, jedinstvo sa samim sobom.«
M. Heidegger, Stav identiteta, u: Kraj filozofije i zada}a mi{ljenja, Zagreb 1996.
1. a) Fenomen etni~kog i nacionalnog identiteta
Svaku raspravu o naciji, te o etni~kom i nacionalnom identitetu, i o dru{tvenom identitetu
uop}e, ote‘avaju ozbiljne terminolo{ke pote{ko}e. Zato, upu{taju}i se u istra‘ivanje fenome-
na tih identiteta upoznajmo najprije dva bliska a ipak razli~ita pojma i entiteta2: prvo, pojam/
entitet etni~ki,3 koji stoji uz etni~ke skupine, etni~ke zajednice i etni~ki identitet i, drugo,
pojam/entitet nacionalni,4 koji nastaje uz naciju, nacionalnu zajednicu, nacionalizam i na-
cionalni identitet. Za ovu je na{u raspravu va‘no da uo~imo razliku izme|u ta dva pojma i
entiteta (etni~kog i nacionalnog) kao i te dvije zajednice (etni~ke i nacionalne) i ta dva kolek-
tiviteta i identiteta (etni~kog i nacionalnog). Na njima je izgra|ena cjelokupna povijest
~ovje~anstva. Na njima je konstruirana kulturna i etni~ka raznolikost (pluralizam) kod svakog
naroda, unutar svake dr‘ave i svake politi~ke zajednice. Ti su pojmovi i entiteti (etni~ke
grupe i nacionalne zajednice), ta stanja i ti odnosi (i etni~ki i nacionalni) neobi~no va‘ni i za
povijest hrvatskog naroda, od srednjega vijeka do suvremenosti. Na tim stanjima i odnosima
i na toj spoznaji gradimo znanstvene modele i nau~na istra‘ivanja.
Prvo, nema sumnje da su i etni~ke grupe5 i etni~ke zajednice (etnije)6 i etni~ki identiteti
trajno vezani uz povijest ~ovje~anstva: uz ~ovjeka i odnose me|u ljudima. Nalazimo ih u
svim regijama svijeta i u svim razdobljima, od prapovijesti sve do suvremenosti. Od kada
164 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
7 Suvremeno dru{tvo i/ili moderno dru{tvo: utemeljeno je na modernim sistemima gra|anskog, civilnog,
kapitalisti~kog, industrijskog i post-industrijskog dru{tva, koje se izgra|uje u 19. i 20. stolje}u, u epohi Moderne. O
dru{tvu i dru{tvenim sistemima vidi dalje u tekstu ove rasprave.
8 Sub-etnija: u sastavu i etnije (kao cjelovite etni~ke zajednice) i dominantne ili makro-etnije ({ire narodne ili
nacionalne zajednice) nalaze se vi{e sub-etnija, sub-etni~kih skupina i sub-kultura.
9 Modernost i napredak na svim podru~jima ‘ivota u suvremenom svijetu ostvaruje se u epohi Moderne i
modernog dru{tva. Ta epoha traje od kraja 18. do kraja 20. stolje}a. Moderno dru{tvo se izgra|uje u procesu dugoga
trajanja nakon sloma feudalizma. Globalne dru{tvene sisteme oblikuje i moderno i gra|ansko i civilno i kapitalisti~ko
i industrijsko i post-industrijsko dru{tvo.
10 Anderson 1990; Gellner 1994; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Janji} 1987; Jenkins 1997; Jenkins (D‘enkins)
2001; Leroti} 1984; Smith 1979; Smith 1983; Smith 1991; Koruni} 1999; Koruni} 2000.
11 Budak ur. 1995; Skok 1934; Skok 1950; [i{i} 1923; [i{i} 1925; Grafenauer 1966; Sui} 1995; Klai} 1971;
Klai} 1930 i 1991; literatura i izvori u tim radovima.
12 Dominantna etnija: na odre|enom prostoru, unutar {ire regije, izgra|uje se dominantna i/ili {ira makro-
etnija (kao narodna ili nacionalna zajednica) unutar koje postoji vi{e sub-etnija i sub-kultura.
znamo za povijest ~ovje~anstva, o ~emu svjedo~e i arheolo{ki nalazi i materijalna kultura i
mnogi pisani dokumenti i cjelokupni povijesni razvitak, svugdje nailazimo na kulturnu i
etni~ku raznolikost. Prema tome, kulturna i etni~ka raznolikost (pluralizam) nije danas ni{ta
novo. To nije sudbina samo suvremenog svijeta i dru{tva.7 Suvremeni svijet (~ovje~anstvo
unutar i preko globalnih sistema) poku{ava tome samo druga~ije pristupiti i nastoji prona}i,
unutar post-modernog svijeta, na~in organizacije su‘ivota koji bi se osnivao na etni~koj raz-
nolikosti.
To dakle stanje (etni~ka i kulturna raznolikost i dru{tveni pluralizam) postoji u pro{losti i
u suvremenom svijetu. Te{ko je na}i neku u‘u regiju ili dr‘avu na Zemlji koja je bila ili jest
etni~ki posve ~ista i homogena. Pritom polazimo od teorema, koji je lako dokazati, da su
etni~ke zajednice (prvobitne proto-etnije i etni~ke grupe ili skupine) i etni~ki identiteti po
svom postanku starije povijesne pojave od nacije i nacionalnog identiteta. Jer su nacije, kao
cjelovite organizirane nacionalne zajednice, i nacionalni identiteti (kao kolektiviteti) moder-
ni fenomeni koji se izgra|uju i transformiraju u epohi Moderne i modernog dru{tva.
Razvitak i izgradnja jednog (moderne nacije) ovisi o razvitku drugoga (gra|anskog
dru{tva). [tovi{e, i nakon izgradnje moderne nacije u 19. i 20. stolje}u, unutar njezine cjelo-
vite politi~ke zajednice i moderne nacionalne dr‘ave – unutar njezina posve novog politi~kog,
kulturnog i ekonomskog sistema – postoje i dalje se izgra|uju i sub-etnije8 i sub-kulture i
etni~ki identiteti.
Drugim rije~ima, i etnije i etni~ke grupe i etni~ki identiteti (kako na razini organizacije
sub-zajednica tako i sub-etnija i sub-kultura i ujedno na razini osobnog i grupnog i kolektiv-
nog identiteta) stalno se mijenjaju i transformiraju i u suvremenom svijetu, u epohi Moderne9
i modernog dru{tva: u procesu modernizacije nastaje njihova moderna organizacija, nastaju i
izgra|uju se novi/moderni dru{tveni sistemi, {to sve zajedno (i organizacije i novi dru{tveni
sistemi) utje~e na promjenu njihova identiteta. O tome postoji obimna gra|a i danas golema
literatura.10
Tako je bilo i na etni~kom, politi~kom i dr‘avnom prostoru hrvatskog naroda u svim
razdobljima u pro{losti, od njegova doseljenja na teritorij rimske Dalmacije do danas.11 Na
primjer, u 19. i 20. stolje}u, u razdoblju izgradnje modernog dru{tva i moderne hrvatske
nacije, unutar hrvatskih pokrajina, uz hrvatski narod koji se na tom prostoru i organizirao i
razvijao (u tijeku organiziranog nacionalnog i politi~kog pokreta) kao dominantna etnija,12 tj.
kao homogena i cjelovita moderna nacija, postoji vi{e sub-etnija i sub-etni~kih grupa i njiho-
vih sub-kultura: srpska, ~e{ka, slovenska, talijanska, njema~ka, austrijsko-njema~ka, slova~ka,
‘idovska, ma|arska, rumunjska, romska i druge. Sve zajedno (i hrvatska etnija, tj. hrvatski
165ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
13 O tome: Gross-Szabo 1992; Suppan 1999.
14 Najtemeljitije su istra‘eni Slovenci (i slovenska etnija) i Srbi (i srpska etnija) u Hrvatskoj, te hrvatsko-sloven-
ski i hrvatsko-srpski odnosi. Nu‘no je nastaviti ta istra‘ivanja.
15 O epohi Moderne i modernog dru{tva dalje u tekstu; usp. o tome: Berger 1979; Domenach 1986; Habermas
1988; Kalanj 1994; Lyotard 1979; Lyotard 1982; Kemper 1993; Klotz 1984; Koruni} 2000; Koslowski 1986; Lijphart
1992; Maritain 1992; Supek 1996; Vattimo 1985; Welsch 1987.
16 Alter 1985; Anderson 1990; Gellner 1994; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Janji} 1987; Leroti} 1984; Seton-
Watson 1980; Smit 1979; Smith 1991; Koruni} 1997; Koruni} 1999; Koruni} 2000.
17 Etnicitet (gr~. ethnikós, éthnos – narod; engl. ethnicity, franc. ethnicité, hrv. etni~nost, narodnost) izra‘ava
pripadnost narodu i etnijama uop}e ili op}e svojstvo etnosa; etnicitet (etni~nost) je dakle ukupnost sadr‘aja i vrijed-
nosti u vezi s etnosom, sve {to se vezuje uz narod i narodnost.
narod i sve druge sub-etnije na tom prostoru) ~ine stanovni{tvo Trojedne kraljevine (Hrvat-
ske, Slavonije i Dalmacije).13 Svi zajedno (i hrvatski narod i njegova kultura i sve sub-etni~ke
grupe i njihove sub-kulture u hrvatskim pokrajinama) tvore kulturnu i etni~ku raznolikost
(pluralizam) i nalaze se u vrlo slo‘enoj kulturnoj, dru{tvenoj i socijalnoj interakciji: unutar
kulturnog i dru{tvenog pluralizma.
Vrlo je bio slo‘en odnos izme|u hrvatskog naroda, kao dominantne etnije, i drugih sub-
etni~kih grupa i sub-etnija. Njihove vi{estruke me|usobne odnose i veze – a napose kulturne,
etni~ke, privredne, politi~ke i socijalne interakcije – jo{ uvijek nismo temeljito istra‘ili, a
svakako ne s gledi{ta suvremenih znanstvenih modela i teorija, ne i s interdisciplinarnog
gledi{ta.14
Drugo, i nacije i nacionalne zajednice i nacionalni identiteti, kao suvremene povijesne
pojave, moderni su fenomeni. Nastaju i izgra|uju se, tijekom stalnih socijalnih promjena i
procesa dugoga trajanja, u epohi Moderne i modernog dru{tva (i gra|anskog i civilnog i
kapitalisti~kog i industrijskog i post-industrijskog) ne samo kao individualni i grupni identi-
teti nego prije svega kao moderni nacionalni kolektiviteti i ujedno kao kolektivni identiteti. I
jedno (moderne nacije) i drugo (moderni etni~ki i nacionalni identiteti) i tre}e (moderni
etni~ki i nacionalni kolektiviteti) i ~etvrto (kolektivni identiteti) pojavljuju se u Evropi krajem
18. stolje}a, s nastupom epohe Moderne i po~etkom ostvarenja njezina projekta, a izgra|uju
se, oblikuju i neprekidno mijenjaju tijekom 19. i 20. stolje}a.15 To je razdoblje kada europski
narodi, unutar modernog dru{tva, ostvaruju napredak na svim podru~jima ‘ivota, br‘e nego li
ikada do tada, stvaraju nove nacionalne vrijednosti i tragaju za vi{estrukim dru{tvenim iden-
titetima, koji nastaju u procesu konstrukcije. To je proces stalnih dru{tvenih i nacionalnih
promjena, ali i socijalnih, etni~kih i nacionalnih suprotnosti, koji jo{ uvijek nije zavr{en.16
Prema tome, u epohi Moderne i modernog dru{tva, od kraja 18. do kraja 20. stolje}a,
nastaju i izgra|uju se, razvijaju i neprekidno transformiraju: i moderno dru{tvo i dru{tveni
identiteti uop}e, i moderna kultura i kulturni identiteti, a napose moderna nacija (kao nacio-
nalna zajednica organizirana na sustavima i vrijednostima modernog dru{tva) i moderni na-
cionalni identiteti i moderni kolektiviteti i kolektivni identiteti, ali i etni~ke grupe i sve etnije
i etni~ki identiteti.
U tom smislu, etni~ke i nacionalne identitete, kao dio mnogo {irih dru{tvenih identiteta,
mo‘emo promatrati kao istra‘iva~ko podru~je ali i kao znanstveni model koji nam slu‘i za
orijentaciju u prou~avanju dru{tvenih odnosa (socijalnih, etni~kih, nacionalnih, kulturnih, vjer-
skih, politi~kih, privrednih itd.) u pojedinim sredinama u suvremenom svijetu. Ujedno nam
etni~ki i nacionalni identiteti slu‘e za bolje upoznavanje izgradnje suvremenih etnija, svih sub-
etnija i sub-etni~kih grupa, a napose za istra‘ivanje porijekla i izgradnje naroda i moderne
nacije i njihovih me|usobnih odnosa, za istra‘ivanje etniciteta,17 te dru{tvene, kulturne i etni~ke
raznolikosti (pluralizma) u Novom vijeku. Pritom, kako rekosmo, valja imati na umu da ta
166 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
18 O tome: Smith 1979; Smith 1991; Smit 1998; Jenkins 1997; D‘enkins 2001; Poutignat i Streiff-Fenart 1995;
Putinja i Stref-Fenar 1997; Barth 1969. i opse‘nu literaturu u tim knjigama.
19 Koruni} 1992; Koruni} 1993; Koruni} 1999; Koruni} 2000.
20 Usp. o tome: Koruni} 1989; Koruni} 1991; Koruni} 1992; Koruni} 1993; Koruni} 1994; Koruni} 1997;
Koruni} 1998; Koruni} 1999a; Koruni} 1999b; Koruni} 2000; Stan~i} 1980; Stan~i} 1985; Stan~i} 1989; Stan~i}
1998; Stan~i} 1999; Gross 1981; Gross 1985; Gross – Szabo 1992; Rihtman Augu{tin 2001; Hodge-Grbin 2000;
Solar 1998. i literaturu u tim radovima.
dru{tvena, kulturna i etni~ka raznolikost, da tzv. kulturni i dru{tveni pluralizam, nije danas ni{ta
novo, da taj pluralizam postoji u svim vremenima, razdobljima i epohama i na svim prostorima
na Zemlji, ali da su sada, u Novom vijeku, i unutarnja organizacija etnija i njihovi me|usobni
odnosi posve druga~iji. Sada sve etnije (i narod i nacije) imaju i druga~iju dru{tvenu organiza-
ciju (osnovanu na pod-sustavima modernog gra|anskog dru{tva) i stoga druga~ije dru{tvene
sisteme i druga~iju ulogu u modernom dru{tvu i stvaraju posve druga~ije vrijednosti na svim
podru~jima ‘ivota i time konstruiraju posve druga~ije etni~ke i nacionalne identitete, koji se
nalaze, kao i dru{tvo i dru{tveni sistemi u cjelini, u neprekidnim promjenama.18
1. b) Znanstveni problemi istra‘ivanja
Kada je me|utim rije~ o hrvatskim prostorima valja kriti~ki da odgovorimo na slijede}a
pitanja. Da li su dru{tvene znanosti kod nas temeljito prou~ile izgradnju tih modernih feno-
mena: i izgradnju moderne hrvatske nacije (kao cjelovite i jedinstvene nacionalne zajednice
unutar modernog gra|anskog dru{tva) i hrvatskog nacionalnog identiteta i nastanak nacio-
nalnog kolektiviteta? Da li smo na tom prostoru (etni~kom, politi~kom i dr‘avnom) istra‘ili
vi{estruke dru{tvene identitete (tzv. »dru{tveni pluralizam«) u njihovoj me|uovisnosti i ujedno
kulturnu i etni~ku raznolikost (kulturni i etni~ki pluralizam) u pro{losti? Ne, jo{ nismo ute-
meljili ta istra‘ivanja. Jo{ uvijek nemamo odgovore na osnovna pitanja vezana uz problem
porijekla, strukture i razvoja etni~kih i nacionalnih identiteta. Jo{ uvijek te fenomene nismo
istra‘ili na razini suvremene znanosti. I uza sve brojne radove koji se doti~u tih problema, mi
se ipak danas nalazimo na po~etku znanstvenih istra‘ivanja o tome.19
Nema sumnje da ni jedna povijesna pojava u na{oj pro{losti, napose kada je rije~ o 19. i
20. stolje}u, nije izazvala toliko lutanje, ideolo{kih sukoba i spoznajnih neizvjesnosti kao {to
je odre|enje identiteta (»osobnosti«) Hrvata, hrvatskog naroda i napose porijekla i izgradnje
moderne hrvatske nacije. S tim u vezi, ni o jednoj povijesnoj pojavi u dru{tvenim znanosti-
ma, a napose povijesnim znanostima koje prou~avaju razli~ita podru~ja iz povijesti hrvat-
skog naroda od prapovijesti do suvremenosti, nije iskazano toliko istra‘iva~kih lutanja kao
{to je to u~injeno u prou~avanju formiranja i integracije moderne hrvatske nacije, izgradnje
njezina vi{estrukog dru{tvenog i nacionalnog identiteta (jezi~nog, kulturnog, obrazovnog,
politi~kog, dr‘avnog, dr‘avno-pravnog, vjerskog itd.) a posebno u odre|enju odnosa hrvat-
ske nacije spram njezine okoline: spram drugih etnija, naroda, nacija i kultura na prostoru
srednje i jugoisto~ne Europe.20
Sve dakako ovisi o tome kako i na koji na~in promatramo izgradnju moderne nacije i
konstruiranje njezina identiteta unutar kulturne i etni~ke raznolikosti. U ve}ini se slu~ajeva
polazi od gledi{ta da ideja nacije, te nacionalna svijest i nacionalizam prethode naciji i da
ideje i ideologije (»nacionalno-integracijske ideologije«) bitno utje~u na formiranje hrvatske
nacije. Ali u tom slu~aju, kada je rije~ o 19. stolje}u, kada nastaju osnove moderne hrvatske
nacije, taj stav/model izaziva silne probleme. Jer u tom razdoblju, uz hrvatski nacionalni
program i hrvatsku nacionalnu ideju, uz hrvatstvo, suvremenici zastupaju ideje ili ideologije
ilirstva, ju‘no-slavenstva, slovinstva, austro-slavizma, slavenstva, te razli~ite pravce prava{tva,
167ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
21 Koruni} 1991; Koruni} 1992; Koruni} 1993; Koruni} 2000; Stan~i} 1999.
22 Ova je rasprava u cjelini dio opse‘nijih istra‘ivanja o naciji uop}e, o porijeklu i integraciji hrvatske nacije, te
o dru{tvenom, etni~kom i nacionalnom identitetu u Hrvatskoj u pro{losti.
23 O tome: Alba 1990; Alter 1985; Anderson 1990; Barth 1969; Bell 1974; Brass 1991; Gellner 1998; ur. zbor-
nika (Nationale und kulturalle Identität) Giesen 1991; Hobsbawm 1993; Jelavich 1992; Koruni} 2000; Leroti}
1984; Plessner 1997; Smith 1983; Smith 1986; Smith 1991; Smith 1998; ur. zbornika (Zur diskursiven Konstruktion
nationaler Identität) Wodak 1998. i literaturu u tim knjigama.
narodnja{tva, liberalizma, konzervativizma, klerikalizma, unionizma, federalizma, socijal-
demokratske ideje itd. Zastupaju dakle razli~ite ideologije i programe i konstruiraju razli~ite
dru{tvene identitete. Istodobno postoje i izgra|uju se brojni etni~ki identiteti u Hrvatskoj:
identiteti sub-etni~kih grupa i sub-etnija i sub-kultura. Ako me|utim imamo na umu rezultate
povijesne i dru{tvene znanosti uop}e, napose kada je rije~ o odre|enju izgradnje moderne
hrvatske nacije (kao nacionalne zajednice u gra|anskom dru{tvu) i nacionalnog identiteta u
spletu svih tih ideologija i tzv. nacionalnih svijesti, onda je sigurno da taj problem jo{ uvijek
nismo i ne mo‘emo rije{iti. Problem je jo{ slo‘eniji ako polazimo od gledi{ta da su i nacio-
nalna svijest i nacija kao kolektivitet i razni nacionalizmi i nacionalni identiteti trajne i ne-
promjenjive povijesne pojave, stvorene jednom za sva vremena.21 U tom se slu~aju nalazimo
na podru~ju ideologije, ali ne i na podru~ju znanstvenih istra‘ivanja i kriti~ke znanosti o
izgradnji i naroda i moderne nacije i nacionalnih identiteta.
Zato je nu‘no da damo jo{ preciznije odgovore na ve} donekle postavljena pitanja. Prvo,
da li su u hrvatskoj historiografiji, ili u drugim dru{tvenim znanostima, provedena istra‘ivanja
dru{tvenog, kulturnog, etni~kog i nacionalnog identiteta na hrvatskom prostoru? Drugo, da li
postoje temeljita istra‘ivanja tog vi{estrukog identiteta u svim razdobljima povijesti hrvat-
skog naroda? Tre}e, da li smo temeljito istra‘ili porijeklo i izgradnju moderne hrvatske na-
cije kao cjelovite nacionalne zajednice? ̂ etvrto, koliko smo i kako o tome raspravljali? Ovdje
ukratko o tome.22
Pojava fenomena etni~ke obnove u suvremenom svijetu – i trajno prisustvo etni~kih i
nacionalnih promjena, suprotnosti i sukoba (i socijalnih i etni~kih i nacionalnih) na svim
prostorima u pro{losti i u suvremenosti – i s tim u vezi trajno prisustvo problema istra‘ivanja
fenomena nacije i nacionalizma, potaklo je mnoge istra‘iva~e u dru{tvenim znanostima u
mnogim sredinama u svijetu da svestrano prou~e fenomen (porijeklo, izgradnju, razvoj i
obnovu) etni~kog i nacionalnog identiteta: njegove osnove, strukture, sadr‘aje, elemente i
funkcije. Ta je tema postala veoma aktualna i, po mi{ljenju mnogih istra‘iva~a, danas prijeko
potrebna. Literatura o tome je obimna, napose na podru~ju sociologije, antropologije, polito-
logije, etnologije, filozofije, povijesti i povijesti knji‘evnosti.23
U suvremenoj je hrvatskoj povijesnoj znanosti – i historiografiji i etnologiji i povijesti
umjetnosti i kulturnoj historiji i povijesti knji‘evnosti i lingvistici i povijesti prava i na dru-
gim podru~jima koja prou~avaju povijest hrvatskog naroda – me|utim taj problem (istra‘ivanja
dru{tvenog, etni~kog i nacionalnog identiteta na hrvatskom prostoru u pro{losti) gotovo po-
sve izostao. Kada je rije~ o historiografiji, to najbolje pokazuje Prvi kongres hrvatskih histo-
ri~ara. Glavna tema tog Kongresa, koji je odr‘an krajem 1999. i (u nastavku) po~etkom ljeta
2000. godine, bila je: Hrvatski nacionalni i dr‘avni identitet i kontinuitet. Od svih referata
samo su ~etiri imala u naslovu rije~ identitet, dok je samo jedan raspravljao o problemu
identiteta, ali i to uzgred i simboli~no. Problem istra‘ivanja etni~kog i nacionalnog identiteta
nije ni postavljen. O glavnoj temi Kongresa (o hrvatskom nacionalnom identitetu i ujedno o
etni~kom i dru{tvenom identitetu na hrvatskom prostoru u pro{losti) nije se dakle raspravlja-
lo. Jo{ gore je stanje u suvremenoj hrvatskoj historiografiji, jer u njoj ne nalazimo, ni za
jedno razdoblje iz povijesti hrvatskog naroda, od srednjega vijeka do suvremenosti, sistema-
168 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
24 Temelje za istra‘ivanje etni~kih identiteta polo‘io je B. Grafenauer 1966.
25 Usp. o tome: Ra~ki 1861; Ra~ki 1877; Klai} 1873; Klai} 1899; Smi~iklas 1882; Smi~iklas 1904.
26 Usp. o tome u literaturi: Fleck-Graovac (ur.) 2000–2002.
tska i kriti~ka istra‘ivanja o problemu etni~kog, nacionalnog i vi{estrukog dru{tvenog iden-
titeta. Danas je nu‘no, na razini svjetskih znanstvenih modela i suvremene teorije, utemeljiti
ta svestrana istra‘ivanja.24
Pa ipak, iako se u pogledu istra‘ivanja dru{tvenog, etni~kog i nacionalnog identiteta na
hrvatskom prostoru, s gledi{ta povijesnih i dru{tvenih znanosti uop}e, nalazimo gotovo na
po~etku, ipak o tome imamo kako dovoljno povijesnih izvora tako i predradnji. Jer tom je
problemu, u traganju za identitetom i porijeklom »imena Hrvata i hrvatskog naroda«, posve-
tila veliku pa‘nju ve} prva generacija hrvatskih histori~ara: F. Ra~ki, I. Kukuljevi}, M. Mesi},
Vj. Klai}, T. Smi~iklas, F. [i{i} i drugi.25 To traganje nastavljaju zapravo sve generacije
histori~ara. Uz to valja imati na umu dosada{nja obimna istra‘ivanja na podru~ju hrvatskog
jezika, knji‘evnosti, povijesti, arheologije, etnologije, povijesti umjetnosti itd. Na tim je
razli~itim podru~jima mnogo postignuto, ali ne i s gledi{ta dru{tvenog, etni~kog i nacional-
nog identiteta i time s gledi{ta suvremenih istra‘ivanja porijekla, izgradnje i razvoja: etni~kih
zajednica, naroda i narodne zajednice i moderne hrvatske nacije.
No ipak je u zadnje vrijeme, kada je rije~ o dru{tvenim znanostima danas, nastao odre|eni
pomak u istra‘ivanju etni~kog i nacionalnog identiteta, ali ujedno i u istra‘ivanju razli~itih
tipova identiteta uop}e. Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu organizirao je do sada
dva znanstvena skupa (11. lipnja 1997. i 20. o‘ujka 1999. godine) pod radnim naslovom
»Etni~ki razvitak europskih nacija: Hrvatska – Europa« na kojima su svoja izlaganja imali
mnogi istra‘iva~i iz razli~itih podru~ja dru{tvenih znanosti. Njihova su izlaganja objavljena
u tri zbornika radova pod naslovima: 1) Etni~nost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, Za-
greb 1998; 2) Kultura, etni~nost, identitet, Zagreb 1999; 3) Etni~nost i povijest, Zagreb 1999.
Uz to, pojavila su se jo{ ~etiri zbornika radova koja govore o tom problemu. Prvo, 1989.
godine odr‘an je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu znanstveni skup o etnogenezi Hrvata.
Radovi s tog znanstvenog skupa objavljeni su zatim u zborniku pod naslovom: Etnogeneza
Hrvata, Zagreb 1995. Drugo, hrvatski i slovenski znanstvenici, s razli~itih podru~ja dru{tvenih
znanosti, odr‘ali su 1993. godine u Ljubljani znanstveni skup o Slovencima i slovenskoj
etni~koj zajednici u Hrvatskoj u pro{losti i suvremenosti. Rasprave s tog znanstvenog skupa
objavljeni su u zborniku radova pod naslovom: Slovenci v Hrva{ki, Ljubljana 1995. Tre}e,
mnogi hrvatski i slovenski znanstvenici, s razli~itih podru~ja dru{tvenih znanosti, odr‘ali su
1996. godine u Zagrebu znanstveni skup o Hrvatima i hrvatskoj etni~koj zajednici u Slove-
niji. Rasprave s tog znanstvenog skupa objavljeni su u opse‘nom zborniku radova pod naslo-
vom: Hrvati u Sloveniji, Zagreb 1997. ^etvrto, u rujnu 1998. godine odr‘an je u Kor~uli
me|unarodni znanstveni skup kao dio projekta Europskog povjerenstva pod naslovom: Uspo-
stavljanje povjerenja u biv{oj Jugoslaviji. Pomirenje kroz izravno suo~avanje i interakciju.
Rasprave (28 autora) s tog skupa objavljeni su u zborniku radova pod naslovom: Europa i
nacionalizam. Nacionalni identitet naspram nacionalnoj netrpeljivosti, Zagreb 2000.
Uz to, objavljeno je jo{ nekoliko zbornika radova u kojima nalazimo vrijednih rasprava o
tim problemima. U organizaciji Zaklade Friedrich Naumann iz Zagreba (Friedrich-Naumann-
Stiftung, Stiftung für liberale Politik) odr‘ano je, od studenoga 1998. do 2001. godine, {est
me|unarodnih znanstvenih skupova pod naslovom: Dijalog povjesti~ara/istori~ara u kojima
su sudjelovali hrvatski i srpski znanstvenici iz razli~itih podru~ja. Pod tim naslovom (Dijalog
povjesni~ara – istori~ara) objavljena su do sada ~etiri zbornika radova, a u pripremi su jo{
dva.26 U njima se, izme|u ostalog, govori o etni~kom i nacionalnom identitetu, o nacionaliz-
169ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
27 Usp. o tome u literaturi: Fleck (ur.) 1998–99.
mu i naciji na prostoru jugoisto~ne Europe. O istim problemima dijelom govore i dva zbor-
nika radova koji je objavio isti izdava~ pod naslovom: Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj,
Zagreb 1998. i 1999. godine. To su radovi sa znanstvenih skupova koji su odr‘ani u Splitu
(1998. godine) i Zagrebu (1999.) pod istim radnim naslovom.27
U tim su zbornicima radova objavljene rasprave autora iz razli~itih podru~ja dru{tvenih
znanosti, s razli~itim i pristupima i znanstvenim modelima i obavijestima. U njima su poku{ali
aktualizirati suvremeni znanstveni pristup istra‘ivanju: etni~kih grupa i manjina, nacionali-
zama, etni~kih sukoba i suprotnosti, porijekla i razvoja nacije, te pitanje etni~kog i nacional-
nog identiteta. Bez obzira na njihov razli~iti pristup tom slo‘enom problemu, razli~ite pogle-
de i razli~ite rezultate istra‘ivanja, kao i razli~itu primjenu znanstvenih teorija i modela, za
na{u je sredinu to znatni pomak. Ta je {iroka tema u tim radovima otvorena i aktualizirana.
Uz to, u tim se zbornicima radova nalazi obimna literatura za svaki daljnji rad na tom podru~ju.
Valja nastaviti daljnja istra‘ivanja, jer se na tom podru~ju, uza sve to, nalazimo gotovo na
po~etku. Nu‘no je utemeljiti znanstveni projekt unutar kojeg bi se zapo~elo, s interdiscipli-
narnog gledi{ta, sustavno istra‘ivati ti problemi. Nadalje, bilo bi korisno da pokrenemo i
znanstveni ~asopis namijenjen istra‘ivanju etni~kih i nacionalnih identiteta na hrvatskom
prostoru.
U me|uvremenu je E. Kale objavio dvije knjige manjeg opsega pod naslovom: The Cul-
tural Identity of Croatia (Zagreb, 1992. godine) i Hrvatski kulturni i politi~ki identitet (Za-
greb, 1999. godine). Iako imaju stanovitih vrijednosti, ipak te knjige ne donose pomak u
prou~avanju fenomena nacionalnog kolektivnog identiteta, koji nastaje i razvija se u 19. i 20.
stolje}u zajedno s izgradnjom moderne nacije.
1. c) Teorijske i metodolo{ke osnovice
Etni~ke i nacionalne identitete – i time jezi~ne, kulturne, politi~ke, vjerske, regionalne ili
bilo koje druge koje nalazimo unutar dru{tvenih identiteta – kada ih promatramo i kao indi-
vidualne identitete (kada su nositelji pojedinci/osobe) i kao grupne identitete (kada su nosi-
telji razne grupe i skupine) i kao moderne kolektivne identitete (kada su nositelji razni kolek-
tivi) ili kao moderne kolektivitete (kao nacionalni kolektivitet), a tada je, kako vidimo, uvijek
rije~ o vi{estrukim sadr‘ajima i oblicima tih identiteta, koje nalazimo na nekom {irem pro-
storu unutar etni~ke i kulturne raznolikosti, valja istra‘ivati najmanje na tri me|usobno pove-
zane razine:
1. Na razini etnija, sub-etnija, nacionalne kulture i sub-kultura:
– unutar etnija koje su se organizirale i razvile kao zajednice;
– unutar dominantne etnije koja se, unutar odre|ene politi~ke zajednice ili nacionalne
dr‘ave, organizirala kao narodna i/ili nacionalna zajednica;
– unutar sub-etnija (sub-etni~kih grupa unutar {ire dominantne etnije);
– na razini dominantne vi{e nacionale kulture i etni~kih sub-kultura;
– dakle na razini i kulturne i etni~ke i nacionalne raznolikosti (pluralizma).
2. Na razini dru{tvenih odnosa i stanja u dru{tvu:
– unutar globalnog dru{tvenog sistema, napose unutar gra|anskog dru{tva;
– na razini i unutar nekog odre|enog dru{tva, kao zasebnog dru{tva,
– unutar vi{estrukih dru{tvenih odnosa i stanja;
– dakle na razini dru{tvenih struktura i dru{tvenog pluralizma.
170 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
28 Anderson 1990; Brass 1991; Deutsch 1969; Gellner 1998; Smith 1991; Jenkins 1997.
3. Na razini me|usobnih odnosa ljudi i socijalnih interakcija:
– na razini me|usobnih odnosa ljudi unutar organizirane zajednice;
– odnosa koji se razvijaju u procesu rada i svestrane ljudske djelatnosti;
– na razini ljudske svijesti, osje}aja i znanja (individualnih i grupnih);
– na razini svestranih ili mnogostrukih socijalnih interakcija.
Prema tom modelu, kada i etnicitet i etni~ki identitet promatramo kao proces, mnogo-
struki se dru{tveni i etni~ki i/ili nacionalni identiteti izgra|uju, neprekidno razvijaju i trans-
formiraju (1) unutar organiziranih i etnija (etni~kih, narodnih ili nacionalnih zajednica) i
sub-etnija i sub-etni~kih skupina; (2) na razini stalnih socijalnih promjena, unutar dru{tvenih
odnosa i stanja, unutar dru{tva kao entiteta i dru{tvenih struktura i (3) na razini me|usobnih
odnosa ljudi u procesu socijalnih interakcija. Na svim tim razinama, u me|uovisnosti i
me|udjelovanju, unutar kulturne i etni~ke raznolikosti, ali i socijalnih interakcija, nastaje
~itav niz posebnih okolnosti u kojima se izgra|uju razli~iti kolektiviteti ljudskih bi}a koji
zajedno ‘ive i rade, djeluju i organiziraju se u etni~ke i narodne zajednice i moderne nacije.28
Tijekom tih stalnih promjena u epohi Moderne, pod utjecajem sveobuhvatnih procesa
modernizacije i integracije modernog dru{tva i modernih dru{tvenih sistema na svim podru~-
jima ‘ivota, nastaju posve nove pojave: uz individualni i grupni identitet, sada se (u organiza-
cijskom, interakcijskom, komunikacijskom i socijalnom pogledu unutar gra|anskog dru{tva)
izgra|uju cjeloviti kolektiviteti i kolektivni identiteti: kulturni, obrazovni, politi~ki, ekonomski,
etni~ki, nacionalni itd.
Sada se ti kolektiviteti, naro~ito etni~ki i nacionalni, konstruiraju kao cjeloviti entiteti,
druga~iji i homogeniji nego li ikada do tada. Taj se etni~ki i/ili nacionalni kolektivitet sada
organizira i izgra|uje (unutar posve novog politi~kog, dr‘avnog, komunikacijskog, kultur-
nog, obrazovnog, ekonomskog i socijalnog sustava) kao homogena cjelina i u modernom se
dru{tvu, putem nacionalnog suvereniteta, postupno pojavljuje kao nacionalno jedinstveni
entitet: preko tog kolektiviteta narod ostvaruje nacionalno jedinstvo. Tada i etnicitet i nacio-
nalni kolektivitet i kolektivni identitet valja shvatiti kao proces stalnih socijalnih promjena i
procesa modernizacije i integracije u modernom gra|anskom dru{tvu. A to se gra|ansko
dru{tvo organizira na druga~ijim osnovicama (pod-sistemima) nego li i jedno globalno dru{tvo
do tada.
Prema tome, u suvremenom svijetu, u epohi Moderne i modernog dru{tva, i dru{tveni i
etni~ki i nacionalni identiteti – koji se tijekom dugoga vremena izgra|uju kako unutar
vi{estrukih me|usobnih odnosa etnija, tj. unutar i sub-etnija i etnija i dominantne etnije (unu-
tar neke narodne ili nacionalne zajednice), tako i na razini dru{tvenih odnosa i ljudske svijesti
– nastaju i razviju se i kao individualna i kao posve nova kolektivna pojava. Do tada, do
razdoblja Moderne i izgradnje modernog dru{tva (gra|anskog, civilnog, kapitalisti~kog, in-
dustrijskog i post-industrijskog), ne nalazimo nacionalne kolektivitete kao homogene i jedin-
stvene pojave: ni jezi~no ni kulturno ni obrazovno ni komunikacijsko ni politi~ko ni dr‘avno
ni ekonomsko niti bilo koje drugo nacionalno jedinstvo, tj. kao jedinstveni nacionalni kolek-
tivitet. A to zna~i da se sada, unutar Moderne i modernog gra|anskog dru{tva, etni~ki i nacio-
nalni identiteti i ujedno njihovi posve novi kolektiviteti ( i etni~ki i nacionalni) i izgra|uju i
oblikuju i organiziraju (na svim podru~jima javnoga ‘ivota) posve druga~ije i na drugim
osnovicama, druga~ije nego li ikada ranije.
Drugim rije~ima, unutar odre|ene zajednice (etni~ke, kulturne, politi~ke, ekonomske,
obrazovne, vjerske itd.), kada sve te razli~ite identitete promatramo unutar organizirane na-
rodne i/ili nacionalne zajednice, sada su nosioci identiteta i pojedinci/osobe i etni~ke skupine
171ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
29 Kolektiv i Kolektivitet: 1) kolektiv – grupa ljudi okupljena na nekom zajedni~kom poslu, projektu; ljudi koji
~ine neku radnu organizaciju; skup ljudi, ujedinjenih s istim ciljem, ili skup ljudi udru‘enih radi stalnog zajedni~kog
rada i djelatnosti (na pr. kolektiv kazali{ta, kolektiv radnika, kolektiv nekog poduze}a itd.); kolektiv je dakle udruga
ili »dru{tvo« ljudi koji ~ine organizaciju ili ustanovu (na pr. dru{tvo knji‘evnika, sportsko dru{tvo, planinarsko
dru{tvo itd.); 2) kolektivitet – osnova je lat. imenica collecticius = sabrano, skupljeno mno{tvo; collectio = sabiranje,
skupljanje; lat. gl. colligo (ligre i lgre) svezati, ujediniti, zdru‘iti, sabrati, skupiti, sastaviti; odatle franc. collectivité
(kolektiv, dru{tvo, udruga), engl. coollective (kolektiv, ukupnost, cjelina).
Prema tome, to su dva sli~na pojma; pa ipak, kolektivitet se u dru{tvenim znanostima koristi kao {iri pojam od
kolektiva (= radna jedinica, udruga), pogotovo kada se primjenjuje uz narod ili naciju; u tom smislu pojam nacional-
ni kolektivitet ima dva zna~enja: prvo, to je nacionalna zajednica (na odre|enom stupnju postignutog nacionalnog
kolektiviteta ili tzv. nacionalnog jedinstva) i, drugo, to je proces izgradnje i razvoja nacionalnog kolektiviteta, tj.
proces izgradnje nacionalnog jedinstva; tada je dakle nacionalni kolektivitet (i kao zajednica i kao proces) u funkciji
nacionalne integracije.
i elite i razni kolektivi, ali i cjeloviti nacionalni kolektivitet.29 Pritom su sada, unutar gra|anskog
dru{tva, sve te razine druga~ije: druga~ije su formirani dru{tveni pod-sistemi (privrede, kul-
ture, politike, obrazovanja, prava, komunikacije i drugi), druga~ija je organizacija svih tih
zajednica, druga~iji su odnosi ljudi unutar njih, druga~ija je razina proizvodnje, kulture i
komunikacije unutar dominantne zajednice koja se razvila na osnovicama modernog dru{tva,
pa su druga~iji i socijalni i etni~ki odnosi i stoga etni~ki i/ili nacionalni identiteti. Nastaju
dakle posve novi me|usobni odnosi ljudi i njihove vi{estruke interakcije: socijalne, obrazov-
ne, kulturne, politi~ke, privredne, komunikacijske itd.
Isto tako i na razini dru{tva, kada identitet promatramo na razini slo‘enih dru{tvenih i/ili
socijalnih odnosa i stanja, unutar nekog zasebnog dru{tva, identitet nastaje kao individualna
ali sada (u modernom gra|anskom dru{tvu) i kao posve nova kolektivna pojava: unutar dru-
{tvenih odnosa i socijalnih interakcija, nosilac identiteta su i pojedinci/osobe i grupe i skupi-
ne i elite ali i posve novi kolektivi i kolektivitet. Takve etni~ke i nacionalne kolektivitete ne
nalazimo u ranijim epohama. Ne na takvoj razini organizacije i postignute razine socijalne i
kulturne homogenosti i jedinstva. Napose je to va‘no uo~iti za nastanak i razvitak novog
nacionalnog kolektiviteta. Nacionalni kolektivitet (kao homogena i/ili jedinstvena kulturna,
obrazovna, politi~ka, ekonomska, komunikacijska, socijalna i dru{tvena cjelina utemeljena
na modernom nacionalnom suverenitetu, unutar posve novog politi~kog i dr‘avnog sustava i
novih/modernih dru{tvenih sistema) nastaje i izgra|uje se u epohi Moderne i modernog
gra|anskog dru{tva, tek u 19. i 20. stolje}u. Tek tada nastaju i razvijaju se posve nove osno-
vice (pravne, socijalne, dru{tvene, kulturne, politi~ke, dr‘avne, komunikacijske i mnoge dru-
ge) na koji se formira taj novi kolektivitet. S tim da unutar razli~itih tipova mnogostrukih
dru{tvenih identiteta, kako }emo vidjeti u drugom dijelu ove rasprave, ulaze i etni~ki i nacio-
nalni identiteti, koji se izgra|uju unutar pluralnih odnosa i stanja: i kulturnih i etni~kih i
nacionalnih i dru{tvenih.
U epohi feudalnog dru{tva, unutar tog stale{kog i hijerarhijskog politi~kog i pravnog
poretka – sve do izgradnje modernog gra|anskog dru{tva, kada procesi modernizacije i inte-
gracije zahva}aju sve dijelove i sva podru~ja dru{tva, kada se izgra|uju posve novi dru{tveni
sistemi i kada po~inje proces promjena koji vode prema izgradnji modernih kolektivnih poja-
va – ni kolektiviteti niti kolektivni identiteti (etni~ki, nacionalni, politi~ki, kulturni, privredni
itd.) jo{ uvijek nisu bili postigli cjelovitost i jedinstvo (ni horizontalno/teritorijalno: koje
zahva}a ~itavu organiziranu zajednicu na nekom teritoriju i, ujedno, niti vertikalno/socijal-
no: koje zahva}a ~itavo stanovni{tvo izjedna~eno prema pravnoj jednakosti) niti je stoga
ostvarena njihova visoka/moderna organizacijska i funkcionalna razina (kao kolektiva). U
feudalnom dru{tvu, prete‘no agrarnom, jo{ uvijek nije bila izgra|ena zajednica utemeljena
na cjelovitom socijalnom i nacionalnom kolektivitetu. Tek u epohi Moderne i modernog
172 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
30 Socijetalna zajednica – formira se unutar dru{tvenih sistema: a) kao ukupnost pravnih normi, pravila, statusa
i du‘nosti; b) kao ukupnost normativnog poretka i sustava; c) kao cjelina dru{tva i dru{tvenih odnosa u njegovom
kolektivnom aspektu; d) kao pod-sistem integracije (dru{tvene, kulturne, pravne, politi~ke i ekonomske); e) kao
slo‘eni mozaik kolektiva. Socijetalna zajednica, osobito unutar modernog dru{tva (gra|anskog, civilnog, kapitalisti~kog
i industrijskog), ima vrlo slo‘eni pluralizam uloga i vrlo jaku integracijsku ulogu kod svakog naroda i svake nacije.
31 Smith 1991; Smit 1998; Poutignat 1995; Jenkins 1997; Barth 1969.
32 O tome vi{e u poglavlju: Nacionalni identitet, Moderna i moderno dru{tvo.
33 O tome: Haselsteiner 1997. i literaturu u toj knjizi; Gross – Szabo 1992; Kann 1974; Kann 1950; Karaman
1972; Karaman 1989; Karaman 1991.
dru{tva, u procesu izgradnje moderne nacije (kao cjelovite nacionalne zajednice) i moderne
nacionalne dr‘ave, nacionalni identitet se u potpunosti mijenja.
Tek sada nacionalni identitet nastaje i razvija se kao kolektivna pojava, jer ga iskazuje
masovniji nacionalni kolektivitet (tj. cjelokupna populacija koja se uklju~uje u javni ‘ivot), a
konstruira se unutar cjelovite politi~ke zajednice i modernog politi~kog sustava, napose unu-
tar moderne socijetalne zajednice,30 putem moderne dr‘avne uprave, administrativnih mjera
i propisa, preko izdavanja osobnih dokumenata, op}ih izbora, popisa stanovni{tva, moder-
nog sustava obrazovanja, napose modernog osnovnog {kolstva, obvezne vojne obuke, suvre-
mene ideologije, masovne komunikacije, iskazivanja lojalnosti i odanosti, interesnih skupina
itd. Te nacionalne kolektivitete i kolektivne identitete, kao i etnicitet uop}e, valja promatrati
kao proces, koji se mijenjaju s integracijom nacije i organizacijom njezine nacionalne kultu-
re, politi~ke zajednice i nacionalne dr‘ave. Istovremeno se unutar slo‘enih i vi{estrukih
dru{tvenih odnosa i organizacija, koji nastaju u gra|anskom dru{tvu, konstruiraju razli~iti
oblici dru{tvenih identiteta.31
Prema tome, od sada nadalje, u dugoj epohi Moderne, od kraja 18. do kraja 20. stolje}a,
tijekom izgradnje modernog dru{tva (gra|anskog, civilnog, kapitalisti~kog i industrijskog) i
moderne nacije unutar tog dru{tva, nastaju sveobuhvatni i sna‘ni modernizacijski i integra-
cijski procesi (na podru~ju moderne kulture, obrazovanja, kapitalisti~ke privrede, industrijske
revolucije i industrijalizacije, tehnologije, novog politi~kog sistema itd.) koji vi{estruko
mijenjaju i dru{tvo (i dru{tvene sisteme) i nacionalnu zajednicu i ujedno sve oblike dru{tvenih
i nacionalnih identiteta. Identitet sada valja promatrati: prvo, na razini izgradnje moderne
nacije i, drugo, na razini modernog dru{tva i slo‘enih dru{tvenih odnosa. A jedno (etni~ki i
nacionalni identiteti) i drugo (vi{estruki dru{tveni identiteti) mijenjaju se i transformiraju
pod utjecajem stalnih procesa i modernizacije i integracije i interakcije.32
Za na{u je me|utim temu klju~no pitanje: prvo, kada i u kojim uvjetima u Habsbur{koj
monarhiji po~inje epoha Moderne, tj. kada i u toj evropskoj regiji, u kojoj se nalazi i razvija
i hrvatski narod, nastaje moderno razdoblje Novoga vijeka i zapo~inju procesi modernizacije
i integracije na mnogim podru~jima ‘ivota koji su u Evropi, od kraja 18. stolje}a dalje, doveli
do velikih i zna~ajnih promjena i ujedno do pojave kolektivnih nacionalnih identiteta i izgradnje
modernih nacija i, drugo, da li su suvremenici »osjetili« to novo moderno doba koje je tada
nastupilo i u tom dijelu Evrope? Da li su za te promjene znali u Hrvatskoj? Da li su suvreme-
nici svjesno prihva}ali nove vrijednosti i izgra|ivali ih u svojoj sredini? Da li su se te promjene
pojavile u hrvatskim pokrajinama i na kojoj razini? Kako je tekla modernizacija i integracija
na svim podru~jima ‘ivota u hrvatskim pokrajinama?33
Prvo, kada govorimo o Novom vijeku i pojavi Moderne, o novom dobu koje je, u odnosu
na prethodne epohe, na svim podru~jima ‘ivota promijenilo svijet, nema spora da epoha
Moderne u Evropi traje od kraja 18. do kraja 20. stolje}a. U tom razdoblju, na sveop}e promjene
(dru{tvene, ekonomske, industrijske, tehnolo{ke, kapitalisti~ke, politi~ke, etni~ke i kultur-
ne), ali i na poja~ane socijalne suprotnosti i silne etni~ke sukobe, kao i na po~etak naru{avanja
173ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
34 Berger 1979; Berger 1995; Domenach 1986; Kalanj 1994; Klotz 1984; Vattimo 1991.
35 Usp. o tome: Gross 1985; Gross-Szabo 1992; [idak i drugi 1988; Kann 1950; Kann 1957; Kann 1974;
Macartney 1971. i literaturu u tim knjigama.
36 Koruni} 1991; Koruni} 1992; Koruni} 1998a; Koruni} 1998b; Koruni} 1999–2000; Kann 1950; Markus
2000; Markus 2001. i literaturu u tim radovima.
ekosistema, utje~e postupno ostvarenje projekta Moderne. A ovo su najva‘niji procesi koji
nastaju u tijeku ostvarenja tog projekta: proces ostvarenja ideja prosvjetiteljstva, razvitak
kriti~kog uma i dijelom kriti~nosti na mnogim podru~jima ‘ivota ljudi, nastanak industrijske
revolucije i razvoj industrijalizacije, pojava bur‘oaskih revolucija koje su sru{ile feudalizam
kao globalni dru{tveni sistem, a zatim nastaje dugotrajni proces izgradnje modernog dru{tva:
izgra|uje se na suvremenim/modernim gra|anskim, civilnim, kapitalisti~kim, industrijskim
i post-industrijskim dru{tvenim sistemima. To je razdoblje kada se u pojedinim sredinama,
pod utjecajem op}eg napretka koji se iz centra zapadne Europe {iri prema europskoj perife-
riji, nastoji postupno ostvariti, u silnim socijalnim i etni~kim suprotnostima i sukobima, ideja
napretka: mnoge nove vrijednosti koje stvaraju gra|anske revolucije (bur‘oaske, industrijske,
tehnolo{ke, kapitalisti~ke, obrazovne, kulturne, komunikacijske, urbane, politi~ke i nacio-
nalne) ali u svakoj sredini napose i kod svakog naroda posve druga~ije.34
Drugo, ostvarenje projekta Moderne, kao i procesi modernizacije koji pritom nastaju,
postupno se iz zapadne Europe {ire prema unutra{njosti i prema Habsbur{koj monarhiji.
Moderni evropski globalni sustavi (napose sustav kapitalisti~ke privrede, industrijske revo-
lucije i industrijalizacije, prosvjetiteljstva, romantizma, moderni komunikacijski sustav,
moderno obrazovanje, {kolstvo i sudstvo, moderna uprava, prirodno-pravne teorije o dr‘avi,
dru{tvu i politi~kom sistemu itd.) svakako prodiru do sredine 19. stolje}a u Monarhiju, prije
svega unutar njezine zapadne polovice. Pod utjecajem tih evropskih modernih globalnih su-
stava, ali i socijalnih promjena u Monarhiji, nastaju i narodni preporodi. Pa ipak, te promjene
nisu onolike i na onoj razini kao u Evropi, jer njihovo ostvarenje u Monarhiji ko~i feudalni
dru{tveni sistem i op}a zaostalost. Napose te promjene sporo prodiru u hrvatske pokrajine.35
A svi narodi u Monarhiji, pa i hrvatski narod, oni koji su se nalazili na evropskoj periferiji,
ostvarivali su vidni napredak tek nakon {to su u svojoj sredini prihvati vrijednosti evropskih
globalnih sustava: kulturnih, privrednih, obrazovnih i politi~kih.
Tre}e, u Habsbur{koj monarhiji, i ujedno kod hrvatskog naroda, najva‘nije promjene
nastaju za revolucije 1848.-49. godine kada je sru{en feudalizam kao globalno dru{tvo: feu-
dalni stale{ki, dru{tveni, pravni i politi~ki sistem. Tada je, i u tom dijelu Evrope, kona~no
zavr{ila duga epoha feudalnog dru{tva. Svi su narodi u Monarhiji za revolucije 1848.–49.
godine odbacili feudalizam kao stale{ko dru{tvo, njegov i pravni i politi~ki i dr‘avni pore-
dak, i prihvatili osnovice novog modernog dru{tva: sisteme gra|anskog, civilnog, kapita-
listi~kog i industrijskog dru{tva. Oni su te temeljne osnovice/sisteme modernog dru{tva za
revolucije 1848.–49. godine unijeli u nacionalne programe i uveli u ‘ivot i na njima organizi-
rali politi~ki i dru{tveni pokret. To je stoga, na ovim prostorima, i unutar Trojedne kraljevine
(Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), po~etak duge epohe izgradnje modernog gra|anskog civil-
nog dru{tva, epohe koja, uz stanovite prekide, traje do danas.36
Bile su to klju~ne promjene koje su potakle stvaranje, izgradnju i razvoj posve novih
osnovica i dru{tvenih sistema (dru{tvenih, politi~kih, privrednih, kulturnih i nacionalnih) na
kojima izrasta posve novo doba, koje su potakle proces formiranja i organizacije nacionalnih
zajednica, ali i svih etnija, sub-etnija i sub-kultura unutar dominantne nacionalne zajednice.
To su ove najva‘nije osnovice: prvo, nacionalni programi, koje su napose donijeli svi narodi
u Monarhiji; drugo, u tim nacionalnim programima (koji su prihva}eni na svim razinama, od
174 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
37 Koruni} 1998., 9–39; Koruni} 1999–2000; Markus 2000; literaturu i izvore u tim radovima.
38 [idak 1979; Koruni} 1989; Koruni} 1991; Koruni} 1992; Koruni} 1998; Koruni} 1999–2000; Markus 2000;
Markus 2001; Hrvatski dr‘avni sabor 1848.
39 [idak 1979; Koruni} 1989; Koruni} 1992; Koruni} 1998; Markus 2000; Markus 2001.
40 Koruni} 1989; Koruni} 1991; Koruni} 1992; Koruni} 1998; Koruni} 1999–2000; Markus 2000; Markus
2001; [idak 1979; usp. literaturu i izvore u tim radovima.
novinstva do parlamenata) tra‘i se da svaki narod postigne nezavisnost (kulturnu, politi~ku i
ekonomsku) unutar zasebne samostalne politi~ke zajednice, koje su postale jezgro budu}ih
samostalnih nacionalnih dr‘ava; tre}e, da bi se sve to postiglo, tra‘ili su preure|enje Habsbur{ke
monarhije, kao svima njima zajedni~ke dr‘ave, u (kon)federativnu demokratsku zajednicu u
svemu ravnopravnih naroda. Bile su to osnovice na kojima su u drugoj polovici 19. stolje}a
nastajali nacionalni kolektiviteti (homogene i cjelovite moderne nacije) i moderni kolektivni
identiteti.37
Tada su, za revolucije 1848.–49. godine, i u Hrvatskoj nastale sve te promjene. Pod utje-
cajem svih tih promjena, koje su se pojavile u Monarhiji, u Hrvatskoj nastaje vrlo jaki gra-
|ansko-liberalni politi~ki pokret i posve druga~ija organizacija Trojedne kraljevine (Hrvat-
ske, Slavonije i Dalmacije) koju su suvremenici nastojali formirati i organizirati kao cjelovi-
tu i posve samostalnu nacionalnu zajednicu: na na~elima nacionalnog suvereniteta i na osno-
vicama modernog gra|anskog dru{tva. Nastojali su je organizirati na na~elima i institucija-
ma koje su prilagodili modernom gra|anskom civilnom dru{tvu u razvoju: na nacionalnom
suverenitetu, gra|anskim slobodama, gra|anskoj javnosti, slobodnom okupljanju i slobod-
nom javnom djelovanju, pokrenuli su politi~ke novine i organizirali moderne politi~ke stranke
i institucije, raspisali i odr‘ali prvi put u povijesti slobodne izbore za Hrvatski sabor (parla-
ment) kao novo predstavni~ko tijelo hrvatskog naroda i organizirali sistem parlamentarizma
i trodiobe vlasti, nastojali izgraditi posve novu politi~ku vlast i politi~ku zajednicu itd. To su
osnovice novih dru{tvenih sistema na kojima nastaje moderno doba, koje omogu}uju moder-
nizaciju i sveop}i razvoj svakog naroda. To je po~etak vi{estrukih promjena dru{tvenih i
etni~kih identiteta na svim razinama.38
Upravo su tada, pod utjecajem tog hrvatskog liberalnog politi~kog pokreta, nastale mno-
ge nacionalne vrijednosti, koje su iskazane u hrvatskom nacionalnom programu.39 Taj nacio-
nalni program, ~ije su osnove nastale (u uvjetima feudalnog dru{tva) ve} tijekom Hrvatskog
narodnog preporoda od 1835. do 1847. godine, sada je za revolucije 1848.–49. godine izne-
sen u hrvatskoj javnosti (u uvjetima koje su prilago|ene izgradnji modernog gra|anskog
dru{tva u svojim po~ecima) putem politi~kih novina, ~asopisa i bro{ura, preko novih
gra|anskih/civilnih i politi~kih institucija, zastupa ga Narodna stranka i politi~ko dru{tvo
Slavenska Lipa na Slavenskom Jugu i napokon je prihva}en u Hrvatskom saboru, ali sada kao
predstavni~kom tijelu u ime cjelokupnog hrvatskog naroda.
Od tada dakle taj nacionalni program ima legalitet nacionalnog suvereniteta i prirodnog
prava. A najva‘niji su ovi njegovi zahtjevi: prvo, zahtjev za ujedinjenje svih hrvatskih po-
krajina u cjelovitu politi~ku zajednicu, u teritorijalno cjelovitu Trojednu kraljevinu (Hrvat-
sku, Slavoniju i Dalmaciju); drugo, zahtjev za formiranje i organizaciju Trojedne kraljevine
kao samostalne dr‘ave hrvatskog naroda koja bi imala, u skladu s na~elom nacionalnog suve-
reniteta i modernog gra|anskog dru{tva u razvoju, posve nezavisni parlament (Hrvatski sa-
bor), nezavisnu vladu i ministarstvo, te samostalnost na podru~ju unutra{nje uprave, sudstva,
privrede, obrazovanja, {kolstva itd. Trojedna kraljevina, kao samostalna politi~ka zajednica i
dr‘ava, bila bi federalna jedinica u okviru (kon)federalne Monarhije, koja bi se organizirala
kao moderna demokratska evropska dr‘ava. Bio je to moderni politi~ki i socijalni program,
koji je izgra|en na osnovicama tog modernog dru{tva u razvoju.40
175ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
41 Kann 1950; Kann 1957; Kann 1974; Macartney 1971; Habsburgermonarchie 1848–1918, I–III; Zöllner 1997;
[idak i drugi 1968; [idak i drugi 1988; [idak 1973; Gross 1985; Gross-Szabo 1992.
42 Mi smo najavili i organizirali opse‘ni znanstveni projekt pod naslovom: Etni~ki i kulturni identiteti u Hrvat-
skoj i izgradnja hrvatske nacije. Nastojat }emo, na razini suvremenih znanstvenih teorija i modela, istra‘iti mnoge
probleme vezane uz etni~ke, nacionalne i dru{tvene identitete u Hrvatskoj. Do sada takav interdisciplinarni projekt
nije postojao niti su ta istra‘ivanja utemeljena.
Od svega toga, kako je poznato, za revolucije 1848.–49. godine ni{ta nije ostvareno, jer je
1849. godine u Habsbur{koj monarhiji pobijedila kontrarevolucija. Nakon toga uslijedio je
neo-apsolutizam i izgradnja policijske dr‘ave od 1850. do 1860. godine, na prijelazu iz feu-
dalnog u gra|ansko dru{tvo. No, nakon sloma tog apsolutizma krajem 1860. godine, svi su
narodi u Monarhiji ponovo prihvatili onaj nacionalni program koji su donijeli za revolucije
1848. godine. Ponovo su prihvatili temeljne vrijednosti i sustave Moderne i modernog gra-
|anskog dru{tva. I hrvatski je narod ponovo prihvatio onaj temeljni nacionalni program koji
je nastao u Hrvatskoj za revolucije 1848.–49. godine. A to je hrvatski nacionalni i politi~ki
program. Ponovo su se javile nade da se mo‘e posti}i samostalnost i nezavisnost pojedinih
naroda unutar njihovih samostalnih politi~kih zajednica i zasebnih dr‘ava.
Tu je mogu}nost najavila i Listopadska diploma iz 1860. godine, a napose ponovo pokre-
tanje ustavnog razdoblja, bez obzira {to su 1861. godine raspu{teni nacionalni parlamenti u
Monarhiji.41 Pa ipak, na tim se temeljima (koje donosi Moderna i moderno dru{tvo: i gra|ansko
i civilno i kapitalisti~ko i industrijsko) dalje razvija organizacija politi~kih i nacionalnih po-
kreta i cjelokupni javni ‘ivot u Monarhiji. Ti su dru{tveni i politi~ki pokreti, do kraja stolje}a,
stvorili temeljne nacionalne vrijednosti na svim podru~jima (napose: kulture, privrede, obra-
zovanja, politi~kog sistema, moderne uprave, sudstva, {kolstva itd.) i zauvijek dali osnove za
razvoj zasebnih nacija i nacionalnih identiteta. U tom razdoblju i hrvatski je narod utemeljio
osnove zasebne hrvatske nacije i nacionalni identitet.
Prema tome, veliki utjecaj na oblikovanje vi{estrukog dru{tvenog identiteta uop}e i napo-
se etni~kog i nacionalnog identiteta u Hrvatskoj u 19. stolje}u imali su: prvo, Hrvatski narod-
ni preporod (tzv. ilirski pokret) od 1835. do po~etka 1848. godine; drugo, Hrvatski politi~ki
i liberalni pokret za revolucije 1848–49. godine; tre}e; Hrvatski politi~ki i dru{tveni pokret
od kraja 1860. godine do raspada Habsbur{ke monarhije 1918. godine; ~etvrto, Hrvatski
politi~ki i dru{tveni pokret od 1919. do 1941. godine unutar tzv. stare Jugoslavije; peto,
razvoj hrvatskog naroda od 1941. do 1945. godine u tijeku Drugog svjetskog rata; {esto,
razvoj hrvatskog naroda od 1945. do 1991. godine unutar socijalisti~ke Jugoslavije; sedmo,
razdoblje od stvaranja samostalne hrvatske dr‘ave 1991./92. godine dalje.
Sve te etape i sve politi~ke pokrete, kao i njihove me|usobne utjecaje, valja posebno prou~iti.
Oni su veoma va‘ni za povijest hrvatskog naroda, za nastanak moderne hrvatske nacije i njezin
razvoj tijekom dugoga vremena, kao i njezin odnos spram drugih naroda, nacija i kultura na
prostoru Srednje i Jugoisto~ne Europe. Bilo bi stoga po‘eljno da komparativnim putem istra‘imo
sve oblike dru{tvenog, etni~kog i nacionalnog identiteta. Ali ujedno pojavu i razvoj svih etnija
i sub-etni~kih grupa na hrvatskom etni~kom i politi~kom prostoru i oblikovanje njihova etni~kog
i kulturnog identiteta. To je golemo znanstveno podru~je. Za prikaz samo osnovnih problema o
tome trebalo bi izlo‘iti znatno opse‘niju raspravu. Tu zada}u, iz razloga koji slijedi, moramo
ispuniti ako ‘elimo odgovoriti na brojna istra‘iva~ka pitanja.42
Pritom ipak valja ista}i da su brojne generacije hrvatskih preporoditelja i javnih djelat-
nika, tijekom mnogostruke djelatnosti, ako mislimo na moderno razdoblje od kraja 18. do
kraja 20. stolje}a, ustrajno tragali za etni~kim i nacionalnim i dru{tvenim identitetom. U~inili
su to na mnogim podru~jima: na podru~ju knji‘evnog jezika, moderne knji‘evnosti, znano-
176 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
43 Znanost o identitetu ima dugu tradiciju: od antike (Aristotela) do suvremenosti, do Heideggera i dalje. Etni~ki
i nacionalni identitet, kao dio dru{tvenih identiteta, tako|er je u dru{tvenim znanostima utemeljen. To je golemo
znanstveno podru~je. Samo na tim osnovama, na znanstvenim modelima i suvremenoj teoriji, mogu}e je utemeljiti
daljnja istra‘ivanja, pa i istra‘ivanje podru~ja etno-mita.
44 Nu‘no je o identitetu povesti {iru teorijsku raspravu. To najbolje pokazuje ovaj primjer. Prilikom pripreme za
Prvi kongres hrvatskih povjesni~ara, koji se krajem 1999. godine odr‘ao u Zagrebu pod radnim nazivom Hrvatski
nacionalni i dr‘avni identitet i kontinuitet, autor je ovih redaka proveo svojevrsnu anketu me|u tridesetak povjesni~ara.
U usmenom je razgovoru s njima, svakim posebno, postavio pitanje {to je identitet uop}e, i napose {to je dru{tveni,
a {to etni~ki i nacionalni identitet vezan uz etnicitet i napose uz problem me|uetni~kih odnosa i izgradnje moderne
nacije. Me|u njima su samo dvojica znala, iako vrlo neodre|eno, odgovoriti na ta pitanja. Neke je histori~are to
veoma uznemirilo. Ali je ipak samo jedan od njih ponovo htio razgovarati o problemu identiteta. Napokon je taj
Kongres pokazao to stanje: na njemu se o etni~kom i nacionalnom identitetu nije raspravljalo, jer se nije pojavila ni
jedna ozbiljna raspravo o tome! A to je bila glavna tema Kongresa.
sti, suvremene kulture uop}e, moderne politike, modernog politi~kog ‘ivota i politi~kog si-
stema, sistema moderne dr‘ave i dr‘avnosti, prava i pravnih normi, nacionalnog suverenite-
ta, tradicije, gospodarstva, modernih nacionalnih institucija i organizacija itd. Ali je i ovdje
nu‘no ponoviti da nisu, sve do danas, utemeljili znanstvena istra‘ivanja o etni~kom i nacio-
nalnom identitetu, pogotovo ne na razini suvremenih dru{tvenih znanosti i znanstvenih mo-
dela, a napose ne sa interdisciplinarnoga gledi{ta.
Upoznajmo osnovne probleme vezane uz dru{tveni identitet uop}e, te etni~ki i nacionalni
identitet napose, ali i napose identitet etnija, sub-etnija, sub-kultura, naroda, narodne zajed-
nice, te moderne nacije i nacionalne zajednice. Uz to, kada je rije~ o dru{tvenim identitetima,
postoje mnogobrojni, mnogostruki i razli~iti identiteti u Hrvatskoj (i hrvatskim pokrajinama)
o kojima }emo raspravljati u drugom dijelu ove rasprave. Kako }emo vidjeti, to je golemo
podru~je istra‘ivanja. Da bismo to istra‘ili, i na taj na~in otkrili novi svijet hrvatske povijesti,
nu‘no je upoznati suvremene teorije i primijeniti suvremene znanstvene modele.
2. Identitet: teorijski i metodolo{ki aspekti problema
2. a) O identitetu uop}e
Da bismo odgovorili na brojna istra‘iva~ka pitanja vezana uz dru{tveni, etni~ki i nacio-
nalni identitet u hrvatskim pokrajinama (Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Istri i Vojnoj kraji-
ni)) i na hrvatskom prostoru u dalekoj pro{losti, od srednjeg vijeka do suvremenosti, napose
vezana uz izgradnju moderne nacije i pojavu razli~itih oblika nacionalizma uop}e, tako|er
vezana uz pojavu i razvoj hrvatske nacije i oblikovanje vi{e etnija i sub-etnija i sub-kultura
unutar njezine politi~ke zajednice i nacionalne dr‘ave, uz odre|enje nacionalnog i etni~kog
identiteta kod hrvatskih preporoditelja, elite i razli~itih dru{tvenih skupina i kod cjelokupnog
stanovni{tva u Hrvatskoj u 19. stolje}u, {to je predmet ove rasprave, a rezultate tih istra‘ivanja
pokazat }emo u njezinom drugom dijelu, valja najprije upoznati {to je identitet uop}e, napo-
se u odnosu prema vi{estrukom dru{tvenom, etni~kom i nacionalnom identitetu.43
Upoznajmo najva‘nije oblike, tipove i sadr‘aje identiteta, jer na njima po~iva razvoj istini-
tog mi{ljenja i uop}e razvoj znanosti od antike do danas. Uz jo{ jednu va‘nu napomenu. Ovdje,
kako vidimo, polazimo od gledi{ta da i na hrvatskom prostoru, od antike sve do suvremenosti,
postoji kulturna i etni~ka raznolikost (pluralizam) i ujedno dru{tveni pluralizam. Identitet dakle
promatramo i kao proces (identifikacije) i kao interakciju unutar pluralnih odnosa i stanja:
etni~kih, kulturnih i dru{tvenih. Ali pritom moramo imati na umu da se pluralni svijet, tj. sam
fenomen pluralizma i slo‘ene socijalne i kulturne interakcije, stalno i neprekidno mijenjaju
tijekom vremena: na njihove promjene utje~u dru{tvo i dru{tveni sistemi.44
177ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
45 Hegel 1987; Schelling 1985, 77–145; Heidegger 1996 (Stav identiteta). O identitetu i problemu identifikacije
vidi u sveu~ili{nim ud‘benicima logike. O tome postoji opse‘na literatura.
2. b) Identitet s gledi{ta logike i zakona istinitog mi{ljenja
1. Identitet je jednakost:
– Zakon mi{ljenja, koji znanost od antike, od gr~ke filozofije do danas nalazi u formuli za
stav identiteta, formula A = A govori o jednakosti, tj. o apstraktnom i jednostavnom pojmu
identiteta. Taj stav identiteta ka‘e: A je A, tj. svaki je A sam isto, drugim rije~ima, svaka je
stvar ili pojava identi~na samoj sebi.
2. Identitet je istovjetnost:
– Formula za stav identiteta A je A ipak ne govori samo da je svaki A sam isto, ve} u isto
vrijeme kazuje: Svaki je A sam isto sa samim sobom, tj. svaka je stvar ili pojava sama ista sa
samom sobom. U istovjetnosti (A je A) nalazi se taj odnos »s« ili »sa« kao posredovanje, kao
sveza i sinteza, kao sjedinjenje u jedinstvo.
3. Identitet je jedinstvo sa samim sobom:
– Zato se identitet, kao zakon istinitog mi{ljenja, tijekom ~itave povijesti zapadne civili-
zacije, od antike do danas, pojavljuje kao jedinstvo i istovjetnost, kao posredovanje u tom
jedinstvu, u jedinstvu sa samim sobom.45
2. c) Identitet s gledi{ta op}ih na~ela
1. Identitet je jednakost i jedinstvo:
– Prema formuli za stav jednakosti, identitet je ono {to je potpuno isto: A = A. Drugim
rije~ima, formula A = A (A je A, tj. svaki je A sam isto) i ozna~uje jednakost i govori o
jednakosti i jedinstvu sa samim sobom.
2. Identitet razmjera:
– Prema formuli za stav razmjera, identitet je odnos po kojemu je ne{to ili netko, u razli~itim
okolnostima, posve jednako samo sebi i/ili posve jednak sam sebi, tj. istovjetan je sa samim
sobom: Svaki je A sam isti sa samim sobom.
3. Identitet razli~itosti:
– Prema formuli za stav razli~itosti i opreke, identitet je ukupnost ~injenica (ime, li~ni
opis, naziv, izgled itd.) koje slu‘e da se jedna osoba ili neka pojava razlikuje od bilo koje
druge osobe ili pojave: A se razlikuje od B, C, D...
2. d) Identitet s gledi{ta etnosa i etniciteta
1. Identitet »prvoga« (= »Mi« i/ili »na{« identitet):
– Prema formuli za stav identiteta jednakosti (A = A: Svaki je A sam isto) i razmjera (A
je A: Svaki je A sam isti sa samim sobom), kada je rije~ o etnicitetu ili etnosu, mo‘emo
upoznati identitet »prvoga«, tj. etni~ki ili nacionalni identitet odre|ene etni~ke grupe, etni~ke
zajednice, naroda i narodne zajednice i nacije kojoj »mi« (»na{a« grupa ili elita) pripadamo.
2. Identitet »prvoga« i »drugoga« (= »na{« i »njihov« identitet – »Mi« i »Oni«):
– Prema modelu identiteta razli~itosti i opreka, izme|u »nas« (= identiteta »prvoga«) i
»njih« (= identiteta »drugoga«) na podru~ju etnosa, identitet »prvoga« (»Mi« ili »na{« iden-
titet) je ukupnost ~injenica (etni~kog porijekla, posebnog jezika, tradicionalne kulture, ‘ivot-
nih uvjeta, moderne kulture, obi~aja, obi~ajnog prava, dru{tva i dru{tvenih stanja, posebne
povijesti itd.) koje slu‘e da se odredi identitet »drugoga« (»njihov« identitet – »Oni«): da se
178 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
46 O tome: Smith 1991; Smit 1998; Poutignat 1995; Jenkins 1997; Biti 2000, 190–97 i literaturu.
47 Nu‘no je utemeljiti ta sveobuhvatna i slo‘ena istra‘ivanja na hrvatskom prostoru. To je golemo podru~je
istra‘ivanja i neobi~no va‘no za povijest hrvatskog naroda i formiranje hrvatske nacije.
jedna osoba/pojedinac, neka etni~ka grupa ili skupina ili neka etnija odredi pomo}u Drugo-
ga, pomo}u druge etni~ke grupe ili druge etnije kao opre~na osobnost, opre~ne etni~ke po-
sebnosti, opre~ne karakterne osobine, opre~na slika i opre~no iskustvo, druga~iji ‘ivot, opre~na
povijest i sudbina itd.
3. Identitet »drugoga« (druge etni~ke skupine ili druge etnije):
– Prema tome, identitet »drugoga« (ili identitet drugoga ~ovjeka/pojedinca, druge etni~ke
skupine, druge etnije, drugoga naroda ili druge nacije) nastaje u procesu konstrukcije etni~kog
i/ili nacionalnog identiteta »prvoga« i obrnuto.
– U tom slu~aju identitet »prvoga« (tj. »na{» identitet) i identitet »drugoga« (»njihov«
identitet) – koji gotovo u pravilu, uvijek kada je rije~ o etnosu (etniji uop}e, a narodu i naciji
napose) i etnicitetu, idu zajedno (i »mi« i »oni« i/ili »mi« i »drugi«) – i govore i svjedo~e o
postojanju kulturne i etni~ke raznolikosti (pluralizma) na odre|enom prostoru, unutar neke
politi~ke zajednice ili dr‘ave, kao i unutar neke narodne i/ili nacionalne zajednice.46
– To dakako vrijedni i za hrvatski prostor, prostor na kojem je hrvatski narod bio domi-
nantna ili ve}inska etnija, na kojem je postojala, od srednjega vijeka do danas, kulturna i
etni~ka raznolikost (pluralizam) i dru{tveni pluralizam.47
2. e) Identitet slo‘enih povijesnih pojava i procesa
1. Identitet povijesnih pojava i promjena:
– Velike me|utim te{ko}e nastaju kada poku{amo kriti~ki analizirati vi{estruki dru{tveni
identitet uop}e i napose identitet povijesnih pojava i procesa, kao {to je pojava i razvoj naro-
da i napose moderne nacije i proces njezine izgradnje. Za{to? Zato jer se te povijesne pojave,
svi povijesni procesi i dru{tveni odnosi neprestano mijenjaju. Moramo ih promatrati, napose
kada je rije~ o povijesnim pojavama koje nastaju, razvijaju se i neprekidno transformiraju u
epohi Moderne i modernog dru{tva, unutar slo‘enih procesa modernizacije i integracije.
– Tada se i etnicitet i etni~ki identiteti i nacije i nacionalni identiteti izgra|uju u procesi-
ma stalnih i intenzivnih promjena i socijalnih interakcija. Kako onda upoznati vi{estruke
identitete povijesnih pojava i procesa koji se nalaze u dinami~nom razvoju, unutar pluralnih
kulturnih i dru{tvenih odnosa i stanja, koji se nalaze u stalnim promjenama i neprekidnim
transformacijama?
2. Identitet kao proces i interakcija:
– Zbog toga je s gledi{ta apstraktnog ili jednostavnog identiteta (A = A: A je A) te{ko, ako
ne i nemogu}e, upoznati identitet neke moderne nacije kao konkretne nacionalne zajednice
(identitet nacionalnog kolektiviteta) jednog naroda, kao i etni~ke i nacionalne identitete. Zato,
jer se i narod i nacija i etnije i sub-etni~ke skupine neprekidno izgra|uju, mijenjaju i razvijaju,
kao {to se neprekidno mijenjaju dru{tveni odnosi i stanja u kojima nastaje nacija.
– Napose je slo‘en problem istra‘ivanja me|uetni~kih odnosa i njihovih stalnih me|usobnih
interakcija. Jer je rije~ o postojanju kulturne i etni~ke raznolikosti (pluralizma) i ujedno i
kulturnih i etni~kih i dru{tvenih interakcija na odre|enom prostoru: o postojanju vi{e etni~kih
skupina i etnija i o njihovim me|uodnosima. Jo{ te‘e je otkriti identitet povijesnih procesa,
jer je i sam identitet proces.
– U tom slu~aju polazimo od uvjerenja, koje uvjetno prihva}amo kao teorem, o postojanju
vi{estrukih dru{tvenih identiteta koji se nalaze u stalnim promjenama i slo‘enim me|usobnim
179ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
odnosima (interakcijama). Jer identitet neke slo‘ene povijesne pojave i/ili procesa »danas«
nije isto {to i njihov identitet »ju~er«. Unutar tih vi{estrukih i kompleksnih dru{tvenih iden-
titeta nalaze se svi ostali. Sve te identitete (i dru{tveni i etni~ki i nacionalni) valja dakle
promatrati i kao proces (identitet se neprekidno razvija) i kao interakciju (me|uodnos mno-
gih identiteta) i kao me|uodnos identiteta i okoline (identitet + okolina).
3. Kompleksni dru{tveni identiteti:
– Ako identitet promatramo kao proces i interakciju, onda je jasno da je s gledi{ta apstrakt-
nog identiteta (A = A) te{ko i gotovo nemogu}e upoznati kompleksne dru{tvene identitete,
jer se oni nalaze u stalnim promjenama (u razvoju) i odnosima uzajamne ovisnosti. Zato, ako
‘elimo upoznati vi{estruke dru{tvene identitete uop}e i identitete slo‘enih povijesnih pojava
i procesa napose, moramo tragati ne samo za jedinstvom apstraktnog pojma identiteta (pre-
ma formuli: A je A, tj. svaki je A sam isti sa samim sobom) nego, polaze}i od tog zakona
istinitog mi{ljenja, na kojem po~iva znanost, valja upoznati jedinstvo i razli~itost kompleks-
nog identiteta prema formuli: A je A i ne-A, tj. svaka je povijesna pojava u svakom trenutku
identi~na samoj sebi, ali ujedno i razli~ita od same sebe, jer se nalazi u procesu promjena i
stanju me|uovisnosti.
– Tada jedinstvo i razli~itost slo‘enog ili kompleksnog identiteta (kada promatramo po-
vijesne pojave i procese dugoga trajanja kao {to je izgradnja nacije, nacionalnih kolektiviteta
i kolektivnih identiteta) prepoznajemo i kao proces i kao sintezu kroz njegovo sjedinjenje u
jedinstvu i razli~itosti. A to se zbiva, upoznali smo, tijekom stalnih dru{tvenih promjena i
socijalnih interakcija, u procesu nastajanja vi{estrukih dru{tvenih identiteta u me|uovisnosti.
4. Proces identifikacije i konstrukcije identiteta:
– Kada je rije~ o etni~kim i nacionalnim identitetima, nu‘no je otkriti proces identifika-
cije i/ili konstrukcije tih identiteta pomo}u znanstvenog modela:
a) formule identitet identiteta i razlika (A je A i istog trenutka ne-A) i
b) ujedno formule za stav razli~itosti i opreka izme|u identiteta »prvoga« i identiteta
»drugoga« – razlike izme|u »nas« i »njih«;
c) a to je proces u kojem etni~ki i nacionalni identiteti nastaju kao rezultat prohoda enti-
teta (etni~ke skupine, etnije, naroda ili nacije) kroz sustav razlika, razli~itosti i opreka, kroz
sustav identiteta »drugoga« ili kroz sustav identiteta i okoline: identitet + njegova okolina, s
tim da je okolina vrlo slo‘ena i uvijek kompleksnija od identiteta. Zato, bez te okoline (dru-
gih identiteta, vrijednosti i sustava) ne mo‘emo shvatiti identitet »prvoga«.
– Prema tome, dru{tveni identitet uop}e, a etni~ki i nacionalni identitet napose, koji se
neprestano mijenjaju i transformiraju, mo‘emo upoznati putem tri modela identiteta u
me|uovisnosti i me|udjelovanju: prvo, pomo}u modela identitet identiteta i razlika, drugo,
modela identiteta »drugoga« i, tre}e, kao sintezu jednog i drugog modela, pomo}u modela
identitet/okolina.
5. Znanstveni model etni~kog i nacionalnog identiteta:
– Na tome je utemeljen na{ znanstveni model i etni~kih i nacionalnih i dru{tvenih identi-
teta. Ali uz napomenu da taj model (identitet identiteta i razlika + identitet »drugoga« +
identitet/okolina), bilo da je rije~ o procesu konstrukcije etni~kog i nacionalnog identiteta ili
o konstrukciji etni~kog i nacionalnog kolektiviteta ili o kulturnoj i etni~koj raznolikosti, po~iva
na uvjerenju da na odre|enom prostoru postoji kulturni, etni~ki i dru{tveni pluralizam.
– Taj dakle model po~iva na znanstvenoj spoznaji i na ovim na~elima:
a) da na nekom prostoru, unutar neke regije, postoje najmanje dvije, a naj~e{}e vi{e etni~kih
grupa i/ili etni~kih zajednica i/ili nacionalnih zajednica, da postoji dakle i identitet »prvoga«
i identitet »drugoga« i/ili identitet »drugih«;
180 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
b) da sve te etni~ke grupe i etnije impliciraju etni~ke odnose, a nacije i nacionalne zajed-
nice pretpostavljaju postojanje nacionalnih odnosa i stanja;
c) da etni~ki i nacionalni odnosi, te etni~ki i nacionalni identiteti, uklju~uju postojanje
najmanje dvije kolektivne strane i/ili dva kolektiviteta: i etni~ka i nacionalna kolektiviteta
koja se izgra|uju i konstruiraju na nekom prostoru;
d) da je tada u pravilu rije~ o kulturnim i etni~kim pluralnim sredinama; to se odnosi i na
hrvatski etni~ki i politi~ki prostor od srednjega vijeka do danas;
e) da se na tim me|uetni~kim i me|unacionalnim odnosima – kako unutar kulturne i
etni~ke raznolikosti tako i unutar dru{tvenog pluralizma, u procesu etni~ke identifikacije –
uvijek konstruiraju najmanje dva me|uovisna identiteta: identitet pripadnika i ne-pripad-
nika nekoj etni~koj ili nacionalnoj zajednici, tj. i identitet »prvih« (koji pripadaju »na{em«
kolektivitetu) i ujedno identitet »drugih« (koji pripadaju »njihovom« kolektivitetu) itd.;
f) da identitet dakle »drugoga« uvodi razliku izme|u »nas« i »njih«, »na{ih« i »njiho-
vih«; da stoga identitet »drugoga« pretpostavlja postojanje i istra‘ivanje identiteta »prvoga«
odnosno da pretpostavlja postojanje vi{estrukih dru{tvenih identiteta, tj. postojanje etni~ke,
nacionalne i kulturne razli~itosti (pluralizma) na odre|enom prostoru i da je to golemo znan-
stveno podru~je;48
g) da je, prema tome, identitet nu‘no promatrati (kako na razini nastanka i razvoja iden-
titeta, tako i na razini procesa samo-identifikacije ili svijesti) i prema modelu: identitet +
njegova okolina (odnosno modelu: identitet/okolina), jer tek njegova okolina – koja je u
pravilu daleko slo‘enija i kompleksnija od identiteta »prvoga«, jer se radi o beskona~nom
broju »drugih« identiteta i vrijednosti – daje puni sadr‘aj i smisao postojanja i razvoja iden-
titeta »prvoga«.
2. f) Vi{estruki dru{tveni identiteti
Kada je dakle rije~ o povijesnim pojavama i procesima dugoga trajanja, kao {to su na
primjer pojava, izgradnja i razvoj moderne nacije i etnija ili etni~kih zajednica uop}e, nu‘no
je da njihove identitete promatramo (a) unutar sveobuhvatnih pluralnih dru{tvenih, kulturnih
i etni~kih odnosa i stanja, unutar dru{tvenih identiteta uop}e, unutar kojih postoje mnogi i
vi{estruki identiteti u njihovoj uzajamnoj ovisnosti; (b) pomo}u formule za stav kompleks-
nog i slo‘enog identiteta i/ili pomo}u modela identitet identiteta i razlika (A je A i istog
trenutka ne-A, tj. svaka je povijesna pojava u svakom trenutku identi~na samoj sebi, ali i
razli~ita od same sebe jer se nalazi u procesu neprekidnog razvoja) i ujedno (c) pomo}u
identiteta »drugoga« i (d) modela identitet/okolina. Jer se, tijekom procesa dugoga trajanja,
oblikuju i razvijaju mnoge usporedne pojave i/ili mnogi sistemi na razli~itim podru~jima (na
podru~ju jezika, kulture, politi~kog i dr‘avnog sistema, privrede, prava, vjere, ideologije itd.)
koji su me|usobno povezani i uvjetovani.
U isto vrijeme pojavljuju se, unutar neke narodne i/ili nacionalne zajednice (nacija je
moderna zajednica koja nastaje u epohi Moderne i modernog dru{tva), razli~iti dru{tveni
identiteti u me|uovisnosti: jezi~ni, kulturni, politi~ki, dr‘avni, privredni, etni~ki, vjerski itd.
Svi ti me|utim zasebni identiteti, u razli~itim uvjetima i prostorima, mo‘e tvoriti jedinstveni
nacionalni kolektivitet, tj. izgra|uju slo‘eni kolektivni identitet jedne nacije (kao homogene
i cjelovite nacionalne zajednice) koja uspostavlja odnose s drugim etnijama, narodima i na-
cijama.
48 O tome: Alba 1990; Barth 1969; Smith 1991; Poutignat 1995; Jenkins 1997; Wodak ur. 1998; Giesen 1991. i
opse‘nu literaturu u tim knjigama i zbornicima radova.
181ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
Prema tome, i etni~ki i nacionalni identiteti dio su slo‘enih dru{tvenih identiteta uop}e. A
to zna~i da ni etni~ke ni nacionalne identitete, kao ni etnicitet uop}e, ali onda ni porijeklo i
razvitak naroda i moderne nacije, ne mo‘emo upoznati ako ih ne prou~avamo unutar vi{estrukih
i slo‘enih dru{tvenih identiteta i socijalnih promjena uop}e, ali i unutar {irih regija i odnosa
spram »drugih« identiteta, kultura, naroda i nacija. A to je, kako smo vidjeli, model: identitet
(»prvoga«) ↔ okolina (+ drugi identiteti i sistemi).49
2. g) O (ne)mogu}nosti istra‘ivanja nacionalnog identiteta
No, {to je etni~ki i nacionalni identitet? [to je etnicitet? [to je nacija i kako nastaje? Na ta
pitanja nije lako odgovoriti. Postoje mnogobrojne teorije i brojni pristupi istra‘ivanju tih
pojava. A to zna~i da postoje razli~ita vi|enja tih problema i posve razli~iti do‘ivljaj i nacije
i nacionalne svijesti. Zato je nu‘no iskazati kriti~ki pristup u njezinu istra‘ivanju. Va‘no je
izabrati relativno dobar znanstveni model i poznavati razne teorije o svemu tome. Pa ipak,
uza svu kriti~nost koju valja iskazati kada govorimo o tim pojavama i slo‘enim problemima,
na temelju dosada{njih istra‘ivanja, bez obzira na razli~ite pristupe i rezultate tih istra‘ivanja,
mogli bismo zaklju~iti da su etni~ki i nacionalni identiteti pluralni, da je rije~ o vrlo kompleks-
nim identitetima, koji se izgra|uju unutar pluralnih dru{tvenih odnosa i ujedno unutar plural-
nih etni~kih i nacionalnih odnosa i stanja, da etni~ki ili nacionalni identitet mo‘emo prepoz-
nati kao oblik dru{tvene organizacije.
Kako je re~eno, unutar dru{tva i dru{tvenih odnosa, unutar odre|ene sredine, postoje
vi{estruki dru{tveni identiteti i ujedno unutar odre|ene moderne nacionalne zajednice po-
stoji vi{e oblika identiteta (etni~ki, jezi~ni, kulturni, politi~ki, dr‘avni, regionalni, vjerski
itd.) koji svi zajedno mogu tvoriti jedinstvo nacionalnog kolektivnog identiteta, tj. nacionalni
kolektivitet u razli~itosti etni~kih i kulturnih pojava.50 Upoznajmo najva‘nije op}e tipove
etni~kog i nacionalnog identiteta:
1. Na razini etni~kih i/ili nacionalnih sentimenata:
– Na razini raznih oblika patriotizama i nacionalizama, na razini etni~ke i nacionalne
svijesti, osje}aja, htijenja i znanja, u procesu etni~ke i nacionalne identifikacije i/ili kon-
strukcije, u odre|enoj sredini nastaju:
a) individualni identiteti – etni~ki i nacionalni identiteti kojima se pojedinci ljudi, ali i
pojedini ~ovjek, kao individue svojom voljom poistovje}uju s nekom etni~kom grupom ili
etni~kom zajednicom ili narodnom zajednicom ili nacijom, unutar koje ‘ivi i ‘eli ‘ivjeti i
time prihva}a njezine vrijednosti, njezin pravni i politi~ki poredak i iskazuje lojalnost spram
nje itd.;
b) grupni identiteti – etni~ki i/ili nacionalni identiteti kojima se neka etni~ka grupa ili
elita svojom voljom poistovje}uje s nekom etnijom ili nacijom, unutar koje ‘ivi ili ‘eli ‘ivjeti
i time prihva}a njezine temeljne vrijednosti, njezinu tradiciju, norme, pravila, organizaciju,
cjelinu sustava itd.;
c) kolektivni identiteti – etni~ki i/ili nacionalni identiteti kojima se odre|eni kolektiv (grupa
ljudi, elita, etnija ili narod u cjelini) svojom voljom poistovje}uje s odre|enom etni~kom
zajednicom ili nacijom, unutar koje ‘ivi i ‘eli ‘ivjeti i time prihva}a njezine temeljne vrijed-
nosti i cjelinu organizacije;
49 Barth 1969; Smith 1991; Poutignat 1995; Jenkins 1997.
50 Alba 1990; Alter 1985; Anderson 1990; Brass 1991; Deutsch 1966; Deutsch 1969; Gellner 1994; Gellner
1998; Hobsbawm 1983; Jenkins 1997; Kedourie 1971; Koruni} 2000; Leroti} 1984; Poutignat 1995; Seton-Watson
1980; Smith 1969; Smith 1983; Smith 1991. i literatura u tim djelima.
182 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
d) identitet kolektiviteta – na toj se razini, kada se vi{e/manje cjelokupno stanovni{tvo
poistovje}uje s nekom etni~kom zajednicom ili nacijom, konstruira etni~ki kolektivitet (etni~ke
zajednice) ili nacionalni kolektivitet (nacije).51
– Na osnovicama etni~kih i nacionalnih sentimenata izgra|uju se i razvijaju (1) svi oblici
etni~ke i nacionalne svijesti; (2) svi oblici patriotizma i nacionalizma i (3) razli~ite ideje o
naciji i nacionalnoj zajednici. U tom se slu~aju naciju i nacionalnu zajednicu prije svega
do‘ivljava i predo~uje na razini ideje nacije, nacionalne svijesti, te etni~kih i nacionalnih
sentimenata.
2. Na razini zbilje:
– Unutar neke nacionalne zajednice, njezine politi~ke zajednice ili nacionalne dr‘ave, u
kojoj je ta nacija dominantna etnija, nastaju:
a) dru{tveni identiteti – na mnogim podru~jima unutar nacionalne zajednice u njihovoj
uzajamnoj ovisnosti: na pr. jezi~ni, kulturni, politi~ki, dr‘avni, vjerski, stale{ki, nacionalni,
regionalni, strana~ki, individualni, kolektivni itd.
b) etni~ki identiteti – na dvije razine: prvo, identitet konkretne etnije ili etni~ke zajednice
kao kolektivitet i, drugo, etni~ki identitet kojim se pojedini ~ovjek ili etni~ka grupa
poistovje}uju s tom konkretnom etni~kom zajednicom;
c) nacionalni identiteti – na dvije razine: prvo, identitet nacije kao zajednice (kao nacio-
nalni kolektivitet) i, drugo, nacionalni identitet kojim se pojedini ~ovjek, neka etni~ka grupa
i neki narod poistovje}uju s tom nacijom.52
– Ovdje je rije~ o konkretnim zajednicama na razini etnosa (i o nacionalnoj zajednici i o
sub-etnijama unutar odre|ene politi~ke zajednice) koje se tijekom dugoga vremena u zbilji
izgra|uju kao kolektiviteti na odre|enom teritoriju i unutar odre|enih vrijednosti. Sada pre-
ma tome polazimo od uvjerenja i od spoznaje da moderna nacija, kao entitet i konkretna
cjelovita nacionalna zajednica jednog naroda, ili neka etnija, nastaju i izgra|uju se u zbilji, a
ne samo na razini ideje nacije, nacionalnih sentimenata, etni~ke ili nacionalne svijesti.
– Ali i sada valja imati na umu da je etni~ki identitet po svom porijeklu stariji od nacional-
nog identiteta, i da je ujedno etni~ka zajednica starija od nacije. Jer se nacija kao moderna
nacionalna zajednica izgradila tek u epohi Moderne, dok odre|eni oblici etni~ke zajednice
(pred-etni~ki, proto-etni~ki i etni~ki) postoje od kada postoji povijest ~ovje~anstva. Prema tome,
pred-moderni oblici etni~ke zajednice prethode modernoj naciji i nacionalnoj zajednici.53
Osnovica prve razine, tj. osnovica i individualnog i kolektivnog etni~kog i/ili nacionalnog
identiteta, a to je ujedno osnovica etni~kih i/ili nacionalnih sentimenata i svih oblika i patrioti-
zama i nacionalizama, jest etni~ka i/ili nacionalna svijest. No, {to je etni~ka ili nacionalna
svijest? Etni~ka i nacionalna svijest, na kojoj se temelji etni~ki i/ili nacionalni identitet, oblikuje
se: prvo, na svijesti (tj. na svjesnom znanju) pojedinih ljudi/osoba i grupa o postojanju vlastite
etni~ke zajednice ili nacije, tj. o postojanju njihova identiteta; drugo, na svjesnom znanju o
porijeklu i razvoju etni~ke zajednice i/ili nacije, na znanju o postojanju njihovih temeljnih
vrijednosti, simbola, mitova, tradicije, ideologija, povijesti itd.; tre}e, na njihovoj svjesnoj i
voljnoj odluci da ‘ive u toj zajednici i da prihva}aju njezine temeljne vrijednosti, simbole,
mitove ideologiju, njezinu organizaciju i njezin pravni i politi~ki poredak itd.54
51 Anderson 1990; Gellner 1998; Jenkins 1997; Leroti} 1984; Poutignat 1995; Smith 1991.
52 Anderson 1990; Jenkins 1997; Koruni} 1997; Koruni} 2000; Poutignat 1995, Smith 1991.
53 O etni~kom i nacionalnom identitetu: Alba 1990; Anderson 1990; Barth 1969; Brass 1991; Gellner 1998;
Hobsbawm 1993; Jenkins 1997; Poutignat 1995; Smith 1991; Smit 1998.
54 Anderson 1990; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Leroti} 1984; Smith 1991.
183ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
To su vrlo slo‘eni identiteti. Te{ko ih je i prepoznati i prou~avati u dalekoj pro{losti. Prije
svega zato jer se etni~ki i nacionalni sentimenti, i time etni~ki i nacionalni identiteti, kod
pojedinih osoba i etni~kih grupa neprekidno mijenjaju: to su otvoreni i promjenjivi identiteti.
Jer i ~ovjek/pojedinac i grupe i elite tijekom ‘ivota svoja uvjerenja o tome mijenjaju, jer
druga generacija usvaja druge vrijednosti i stvara druga~ije oblike zajednice i zajedni{tva i
stoga se druga~ije s njima identificira i zato jer o sadr‘aju i intenzitetu tih osje}aja i/ili senti-
menata u pro{losti nije ostalo dovoljno dokumenata. Pa ipak, nu‘no je istra‘ivati sve te oblike
etni~kih i nacionalnih sentimenata i na njima osnovane etni~ke i nacionalne identitete.55
Osnovica druge razine, identitet neke etni~ke zajednice, identitet naroda ili nacije kao
konkretne zajednice, kao konkretni kolektivitet, kako vidimo, jesu razli~ite vrijednosti, razli~iti
identiteti tih vrijednosti, i razli~ita podru~ja, a tvore razli~ite identitete koji se oblikuju unu-
tar neke regije ili nacionalne zajednice. Ali je sada rije~ o dvije razine kolektivnih identiteta:
prvo, o identitetu sub-etni~kih grupa i etni~kih zajednica, kao sub-etnija razli~itih veli~ina,
koje se organiziraju (na mnogim podru~jima ‘ivota) unutar neke {ire dominantne narodne ili
nacionalne zajednice, unutar neke nacije, tj. unutar njezine politi~ke zajednice ili nacionalne
dr‘ave; drugo, o identitetu odre|ene narodne zajednice i/ili nacije kao dominantne etnije na
njezinom politi~kom prostoru, unutar njezine politi~ke zajednice.56 Taj je identitet (sub-etni~kih
grupa, etni~kih zajednica, naroda ili nacije) mogu}e istra‘ivati, jer je ovdje rije~ o konkret-
nim zajednicama i kolektivitetima, o ‘ivotu i njihovim slo‘enim organizacijama i vrijedno-
stima unutar kojih i na kojima se razvijaju tijekom duge povijesti.57 Zato je va‘no da etni~ki
i nacionalni identiteti, i time mnogostruki slo‘eni dru{tveni identiteti, postanu predmetom
na{eg sustavnog istra‘ivanja, jer je u na{oj historiografiji, ali i u dru{tvenim znanostima
uop}e, gotovo posve zanemareno. Uz uvjet dakako da pro{irimo istra‘iva~ku osnovicu i znan-
stvene modele.
Me|utim, kada raspravljamo o 19. i 20. stolje}u, valja imati na umu da u tom dugom
razdoblju, kako je re~eno, i konstrukcija etni~kih i/ili nacionalnih identiteta i posve nova
organizacija nacije i svih sub-etnija (sub-etni~kih grupa unutar nacionale zajednice) nastaje
u procesu stalnih promjena i socijalnih interakcija, te silnih etni~kih i socijalnih suprotnosti.
Sve to {to nastaje u konkretnoj sredini mo‘emo pratiti preko realizacije ili izgradnje global-
nih sustava vrijednosti, napose moderne kulture, kapitalisti~ke privredne, industrijalizacije,
novog politi~kog i dr‘avnog sistema, sistema obrazovanja i komunikacije itd. A sve to donosi
i stvara epoha Moderne i novo moderno dru{tvo: sistemi gra|anskog, civilnog, kapitalisti~kog,
industrijskog i post-industrijskog dru{tva. Ta je struktura, organizacija i interakcija sistema
druga~ija negoli ikada ranije i utemeljena je na posve novim institucijama.
Sve te nove vrijednosti utje~u na procese modernizacije i integracije i time na stvaranje
novoga svijeta, svijeta napretka ali i silnih socijalnih i etni~kim sukoba. Tek sada, tek u epohi
Moderne i modernog dru{tva, nastaje posve nova dru{tvena, politi~ka, ekonomska, kulturna,
institucionalna, komunikacijska i pravna organizacija nacije kao moderne nacionalne zajed-
nice. Tada se u potpunosti mijenja nacionalni identitet i identitet nacionalne zajednice, ali i
etni~ki identitet. No, {to je Moderna, a {to dru{tvo? Da li su nam ti pojmovi jasni?58
55 Koruni} 1993; Koruni} 1997; Koruni} 1998; Koruni} 1999; Koruni} 2000.
56 Anderson 1990; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Janji} 1987; Koruni} 1999, 55–82; Leroti} 1984.
57 Koruni} 1997; Koruni} 1998; Koruni} 1999; Koruni} 2000.
58 U hrvatskoj historiografiji, ali i u drugim dru{tvenim znanostima, mnogi klju~ni pojmovi nisu posve jasni, ne
koristimo ih na jednak na~in i ~esto pod istim pojmom razumijevamo razli~ite pojave i stanja. Uvjeren sam, zbog
toga, da je ponekad tekst razumljiv samo autoru. To su ovi pojmovi: etnicitet, etni~nost, etnija, etni~ka zajednica,
etni~ka grupa i skupina, narodnost, narod, narodna zajednica, nacija, nacionalna zajednica, nacionalnost, nacionali-
zam, nacionalno pitanje, nacionalna svijest, dru{tvo, dru{tveni sistemi, pluralisti~ko dru{tvo, moderno dru{tvo, zajed-
184 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
3. Nacionalni identitet u epohi Moderne i modernog dru{tva
3. a) Epoha Moderne i modernost – s gledi{ta identiteta
[to je Moderna i kada po~inje njezina epoha dugoga trajanja? Kako je i na koji na~in
epoha Moderne utjecala na izgradnju modernog dru{tva, suvremenih etni~kih zajednica i
modernih nacija? Kako i na koji na~in Moderna utje~e na oblikovanje i razvoj etni~kog i
nacionalnog identiteta? O epohi Moderne moramo ovdje re}i ne{to vi{e no {to smo kazali u
uvodu. Za{to? Zato jer, iako se u na{oj historiografiji govori o procesima modernizacije,
integracije i napretku, ipak nije gotovo ni{ta re~eno ni o Moderni ni o njezinom projektu ni o
modernim globalnim sustavima na kojima se izgradio suvremeni svijet. U drugim me|utim
dru{tvenim znanostima o Moderni, modernizmu i ideji napretka dosta se raspravljalo. Te{ko
je upoznati Novi vijek i op}i napredak u suvremenom modernom dru{tvu ako nam to nije
jasno.59
Moderna (modernost, modernizam), i kao pojam i kao projekt i kao proces u kojem na-
staje i razvija se moderni svijet, pojavljuje se i oblikuje na svim podru~jima javnoga ‘ivota u
suvremenoj povijesti. Kao epoha ili moderno doba (epoha Moderne i modernosti) izgra|uje
se tijekom procesa dugoga trajanja u Novom vijeku, od kraja 18. do kraja 20. stolje}a. Iz
centra zapadne Europe, gdje po~inje moderno doba, postepeno prodire prema evropskoj pe-
riferiji i ostalom dijelu svijeta, i u konkretnoj sredini nastaje putem izgradnje novih globalnih
sistema koje donosi Moderna, putem kapitalisti~ke privrede, industrijske revolucije i indu-
strijalizacija, putem moderne tehnologije, moderne kulture, modernog dru{tva, moderne
dr‘ave, op}e pismenosti i modernog obrazovanja, moderne komunikacije itd. U toj epohi,
izgradnjom tih modernih sistema u konkretnoj sredini, svi evropski narodi i ~ovje~anstvo
uop}e postupno, korak po korak, ostvaruje ideju napretka, modernizacije i izgra|uje novo
gra|ansko/civilno dru{tvo (societas civilis).
Rije~ je o modernom dru{tvu unutar kojeg nastaje organizacija cjelovite nacionalne zajed-
nice, novi nacionalni kolektivitet i posve novi nacionalni identitet. I obrnuto, unutar moder-
nog dru{tva (tj. dru{tvenih sistema koje utemeljuje moderno gra|ansko, civilno, kapitalisti~ko
i industrijsko dru{tvo) i na njegovim osnovicama organizirane nacionalne zajednice, pojedi-
ni narodi na svim podru~jima ‘ivota, unutar posve novih socijalnih odnosa, unutar stalnih
socijalnih promjena i mnogih suprotnosti, svaki narod u svojoj sredini ostvaruje (1) najva‘nije
tekovine Moderne i op}i napredak, (2) njezine najva‘nije globalne sustave i (3) temelje vrijed-
nosti koje su postigle suvremene revolucije: industrijska revolucija i op}a industrijalizacija,
tehnolo{ke revolucije, te sve tzv. gra|anske revolucije: kulturna, urbana, obrazovanja,
kapitalisti~ka, komunikacijska itd.
Nema sumnje da je na tim modernim globalnim sustavima (napose: privrede, tehnolo-
gije, moderne kulture, gra|anskog dru{tva, gra|anskih sloboda, moderne dr‘ave, modernog
nica, dru{tvena zajednica, strukture, etnogeneza, identitet, dru{tveni identitet, etni~ki i nacionalni identitet, procesi
modernizacije i integracije, politi~ki sistem, pravo i pravni poredak, civilizacija, kultura, demokracija, politi~ki i
dru{tveni pokret, ideologija, doktrine, liberalizam, demokracija itd. Kako pod istim pojmom ~esto mislimo na razli~ite
povijesne pojave i procese i razli~ita stanja, u mnogim slu~ajevima se ne razumijemo. Mogao bih to ilustrirati na vi{e
na~ina. Izabrao sam ovaj. Vi{e generacija studenata povijesti pitao sam za obja{njenje tih pojmova. Naj~e{}e sam na
ta pitanja dobio vrlo slabe odgovore. Bolje odgovore nisu dali ni studenti na poslijediplomskom studiju povijesti i
politi~kih znanosti.
59 O Moderni i Postmoderni: Berger 1977; Domenach 1986; Gross 1985; Habermas 1988; Held 1990; Kalanj
1994; Lyotard 1979; Lyotard 1982 Lyotard 1985; Kemper 1993; Klotz 1984; Koruni} 1999; Koruni} 2000; Ko-
slowski 1986 Lijphart 1992; Maritain 1992; Neuman 1974; Vattimo 1991.
185ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
politi~kog sustava, op}eg obrazovanja, komunikacijskog sustava, ljudskih prava itd.) izgra|en
suvremeni moderni svijet, koji, na‘alost, ni malo nije idealan. Prema tome, u Evropi nastaju
i izgra|uju se svi klju~ni sistemi na kojima po~iva izgradnja tog modernog svijeta: izgradnja
sistema kapitalisti~ke privrede, moderne dr‘ave, modernog gra|anskog dru{tva, demokrat-
skog sustava, sistema pismenosti i obrazovanja, suvremene kulture, umjetnosti, znanosti,
urbanih sredina, industrijske i tehnolo{ke revolucije i industrijalizacije itd. Otuda se ti siste-
mi polako, korak po korak, {ire prema evropskoj periferiji i u sve dijelove svijeta. Ali se
svuda, u svakoj sredini napose, razvijaju druga~ije i izgra|uju druga~iji dru{tveni odnosi i
druga~iji etni~ki i nacionalni kolektiviteti. Svugdje se, kod svakog naroda, stvaraju zasebne
vrijednosti. Habsbur{ka monarhija je sastavni dio Evrope, ~ak je jednim dijelom njezin sredi{nji
dio, a unutar Monarhije se nalazi hrvatski narod.60 Zato je va‘no istra‘iti prodor i izgradnju
tih sistema u hrvatskoj sredini. Jer op}i razvitak nekog naroda u 19. stolje}u ovisi o izgradnji
tih sustava u svojoj sredini.
3. b) Epoha Moderne: nacija i nacionalni identitet
Po~etke pred-kapitalisti~ke privrede (na podru~ju zanatstva, obrta, trgovine i nov~arskih
ustanova), te po~etke modernih vizija o novim oblicima i formama u kulturi (na podru~ju
knji‘evnosti, slikarstva, kiparstva, obrazovanja, filozofije, prava itd.) i ujedno ideje o op}em
napretku i pravednom dru{tvu, dakako ne-feudalnom i ne-stale{kom, kao i stanovite povijes-
ne i dru{tvene promjene koje postupno donose napredak u nekim evropskim sredinama, lako
mo‘emo pratiti (u gradovima sjeverne Italije) ve} od 11. do 13. stolje}a, a u Europi uop}e od
14. stolje}a dalje. Nastanak, izgradnju i razvoj posve novih sistema – napose novi privredni,
pravni, kulturni, politi~ki i dr‘avni sistem, osnovice gra|anskog civilnog dru{tva i time po-
sve nove dru{tvene sisteme, koji tijekom dugoga vremena od 11. do 18. stolje}a, jo{ uvijek
unutar sveobuhvatnih globalnih struktura feudalnog stale{kog poretka, sna‘no utje~u na sve-
obuhvatne povijesne i dru{tvene promjene, na kojima Evropljani grade budu}i novi svijet –
mo‘emo pratiti unutar velikih epoha: od Humanizma i Renesanse preko Reformacije do Kla-
sicizma, Prosvjetiteljstva i Romantizma.
Pa ipak, nema sumnje da duga epoha Moderne – koja, za razliku od ranijih stolje}a, u
potpunosti mijenja svijet na svim podru~jima ‘ivota i ~ovje~anstvo vodi prema napretku, ~ije
ostvarenje ne ide glatko, kao {to ni razina napretka nije ispunila nade i o~ekivanja mnogih –
po~inje od kraja 18. stolje}a pojavom prosvjetiteljstva, industrijske revolucije i industrijali-
zacije i zatim pojavom bur‘oaskih revolucija, koje kona~no ru{e dugu epohu feudalizma i
feudalnog stale{kog poretka.61
Nasuprot feudalnom stale{kom dru{tvu, koje je osnovano na privilegijama i hijerarhijskim
odnosima, koje stvara i odr‘ava nejednakost me|u ljudima, te stvara i odr‘ava hijerarhijske
odnose i me|u ljudima i u dru{tvenim odnosima, Moderna u tijeku njezine duge epohe
izgra|uje nove povijesne pojave i nove odnose u dru{tvu. Tada se, u procesu dugoga trajanja,
izgra|uje nov svijet na slijede}im sistemima:
1. Na modernom globalnom dru{tvenom sistemu:
– Postupno se izgra|uje moderno dru{tvo (gra|ansko, civilno, kapitalisti~ko, industrijsko
i post-industrijsko) i novi globalni dru{tveni sistemi. To je moderno dru{tvo, kod svakog
naroda napose, kada prihvati i njegove osnovice uvode u ‘ivot, omogu}ilo nastanak posve
60 Gross 1985; Gross-Szabo 1992; [idak i drugi 1868; [idak i drugi 1988; [idak 1973; [idak 1979; Koruni}
1989; Koruni} 1998; Koruni} 1999; Koruni} 2000; Stan~i} 1999; Marcartney 1950.
61 Hebermas 1988; Kalanj 1994; Lyotard 1985; Kemper 1993; Koruni} 2000; Vattimo 1991.
186 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
novih dru{tvenih odnosa i stanja, te izgradnju i razvoj zasebnog dru{tava i dru{tvenih siste-
ma, ali i novih socijalnih odnosa.
– Prihva}anje i izgradnja modernog dru{tva, najva‘nija je osnova kod svakog naroda za
njegov napredak i razvoj na svim podru~jima ‘ivota u suvremenom svijetu. Slijed prihva}anja
tog dru{tvenog sistema, i izgradnja njegovih temeljnih vrijednosti, jednak je procesu moder-
nizacije i napretka u nekoj sredini, ali i procesu izgradnje i organizacije moderne nacije i
nacionalnog identiteta. Ti su procesi, u razli~itim sredinama, bili vrlo razli~iti i neujedna~eni.
2. Na osnovicama sistema moderne globalne kulture:
– Kao nove kulturne vrijednosti, sistem globalne moderne kulture nastaje u Europi u
tijeku velikih epoha od Humanizma i Renesanse, preko Protestantizma do Klasicizma, Pro-
svjetiteljstva i Romantizma. Te se kulturne vrijednosti {ire iz europskog centra, gdje nastaju,
prema periferiji. Na njima nastaje svijet moderne kulture: knji‘evni jezici, knji‘evnost, zna-
nost, umjetnost, obrazovanje itd.
– Tijekom epohe Moderne, unutar modernog dru{tva, u procesu ostvarenja obrazovne i
kulturne revolucije, sada svaki narod u svojoj sredini, tijekom organiziranog nacionalnog
pokreta, prihva}a te evropske vrijednosti i na njima ili prema njihovom modelu izgra|uju
zasebnu nacionalnu kulturu, oblikuje i razvija standardni moderni knji‘evni jezik, stvara
modernu knji‘evnost, razvija znanost i znanstvene institucije, stvara umjetnost, utemeljuje i
organizira posve nove kulturne nacionalne institucije, stvara nove nacionalne vrijednosti i
sadr‘aje, razvija pismenost, obrazovanje i obrazovne institucije. Na tim osnovana, koje se
neprekidno mijenjaju, svaki narod temelji zasebni kulturni identitet.
3. Na osnovicama sistema globalne kapitalisti~ke privrede:
– U procesu ostvarenja industrijske revolucije i industrijalizacije, s kojom i zapo~inje
epoha Moderne, svaki narod u svojoj sredini, prema vlastitim ekonomskim mogu}nostima,
uvodi op}u industrijalizaciju u privredi, postupno izgra|uje i razvija sistem kapitalisti~ke
privrede, razvija nacionalno tr‘i{te, ~ime poti~e razvoj roba i kapitala, te ubrzani razvoj urba-
nih sredina.
4. Na osnovicama modernih politi~kih sistema:
– Moderno dru{tvo razvija posve nov politi~ki sistem. Nastaje dugo razdoblje formiranja
modernih demokracija, koje postupno ostvaruju gra|anske slobode, vi{estrana~ki politi~ki si-
stemi, slobodne izbore, nov sistem parlamentarizma i predstavni~ke vlasti, trodiobe vlasti (njezinu
podjelu na zakonodavnu, izvr{nu i sudsku vlast), razdoblje formiranja najva‘nijih nacionalnih
institucija, ostvarenja nacionalnog suvereniteta, uvo|enja u ‘ivot na~ela jednakosti i slobode,
izgradnje moderne cjelovite politi~ke zajednice, moderne nacije i nacionalne dr‘ave itd.
– Na tim osnovama (na politi~kom sistemu utemeljenom na gra|anskom dru{tvu i njego-
vom pravnom i politi~kom poretku) svaki narod organizira cjelokupni javni ‘ivot i mobilizira
cjelokupnu javnost. Na tim osnovama nastaje moderna nacija, te posve novi i nacionalni
kolektivitet i nacionalni identitet.
5. Na novim dru{tvenim sistemima i sistemima dru{tvenih odnosa i stanja:
– Tek tada, u tom razdoblju, unutar modernog dru{tva, tek u epohi Moderne nastaje nova
organizacija nacionalne zajednice. Tek su tada nastali posve novi dru{tveni sistemi i dru{tveni
odnosi i nova dru{tvena stanja koji su omogu}ili izgradnju i organizaciju cjelovite i homoge-
ne moderne nacije, druga~ije nego li ikada do tada. Tada nastaju posve novi i etni~ki i nacio-
nalni identiteti. Ako prihvatimo to gledi{te, onda ne stoje teorije o etni~koj i kulturnoj naciji.
Moderna je sve to zajedno: epoha Moderne stvara nov svijet napretka na svim podru~jima
‘ivota. U odnosu na stolje}a koja su joj prethodila, epoha Moderne (i sna‘ni procesi moder-
nizacije koji nastaju u tijeku ostvarenja projekta Moderne) postupno se iz Evrope {iri svijetom,
osvaja ga i u potpunosti mijenja. Istovremeno, zajedno s tom modernizacijom, svijetom se
187ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
{ire nacionalni pokreti, otkrivaju se etni~ki i nacionalni identiteti i formiraju moderne nacije.
Etni~ki i/ili nacionalni identitet je u usponu, na svim razinama i u svim dijelovima svijeta.
Od tada nadalje, svijetom se {ire i socijalne napetosti i nacionalni sukobi {irokih razmjera.
S gledi{ta znanstvenog modela koji ovdje zastupamo – kada naciju promatramo kao po-
sve novu zajednicu, koja i nastaje i organizira se unutar modernog dru{tva, na osnovicama
modernih dru{tvenih sistema, kada nastaje posve nova organizacije svih etnija i sub-etnija,
ali i posve novi etni~ki i nacionalni identiteti – ne mo‘emo prihvatiti teorije o nastanku dva
posve razli~ita modela nacije. Prvo, po svom porijeklu nastaje zapadni model nacije, to su
tzv. gra|anske nacije, koje nastaju u zapadnoj Evropi. Drugi model je ne-zapadni, a to je tzv.
etni~ki model nacije.62
Taj etni~ki model nacije nastaje u drugim dijelovima Evrope, na njezinoj periferiji i zatim
se {iri i izgra|uje u drugim dijelovima svijeta. Prema prvom tzv. zapadnom modelu, gra|anske
nacije nastaju u sredi{tu Evrope, unutar gra|anskog dru{tva, modernih/stabilnih dru{tvenih
sistema i demokratskih tradicija, unutar organizirane moderne politi~ke zajednice i pravno-
politi~ke jednakosti svih njezinih pripadnika. To su stoga stabilne nacije. Druge, tzv. etni~ke
nacije, koje se pojavljuju u srednjoj i jugoisto~noj Evropi, a zatim i u drugim dijelovima
svijeta, nastaju pod utjecajem mnogih i razli~itih nacionalizama, raznih povijesnih tradicija,
mitova, la‘nih ideologija, vjerovanja u zajedni~ke pretke, pod utjecajem raznih religije i
prenagla{enih emocija. Etni~ke nacije su stoga nestabilne tvorevine.
Ta je teorija neodr‘iva. Ona po~iva na modelu prema kojem se nastanak nacije promatra
preko pojave i karaktera nacionalizma, koji, po toj teoriji, prethodi naciji. Na‘alost, nju su
nekriti~ki prihvatili mnogi na{i znanstvenici. Nacija je, o tome nema spora, posve nova zajed-
nica koja nastaje unutar novoga modernog dru{tva. Ne prije i ne na drugim osnovama. Naciju
valja promatrati unutar njezine posve nove dru{tvene organizacije: kao novi tip integracijske
zajednice koja i nastaje i organizira se unutar modernog dru{tva. Prije, u ranijim razdobljima,
nalazimo razne oblike etnije i naroda i njihove razli~ite organizacije unutar pred-modernih
dru{tava. Tek epoha Moderne i moderno dru{tvo donosi i nove oblike zajednice i nove
mogu}nosti rada, djelatnosti i organizacije. Zato donosi i posve nove oblike etni~kog i nacio-
nalnog identiteta.63
Pa ipak, uza sve goleme promjene, uza sav napredak koji su Moderna i novo moderno
dru{tvo donijeli ~ovje~anstvu, neosporno je da taj op}i napredak nije posve uspio. Jer ni u
razdoblju Moderne nije rije{en probleme silnih etni~kih sukoba, golemih socijalnih suprot-
nosti, tragedija i nepravde s kojima se neprekidno susre}e ~ovje~anstvo i svaki narod napose.
U svemu tome, i u pozitivnom i u negativnom smislu, i Moderna i moderna nacija i moderno
dru{tvo igraju klju~nu ulogu. Tu je neprekidno prisutan problem identiteta: i dru{tveni i etni~ki
i nacionalni.
[tovi{e, polaze}i od teme koja nas ovdje zanima, a to je proces identifikacije i izgradnje
dru{tvenog i etni~kog identiteta, mogli bismo zaklju~iti da je ta cjelokupna i mnogostruka
djelatnost ~ovje~anstva uop}e, kao i svakog naroda i svakog ~ovjeka napose, djelatnost koja
je u epohi Moderne u potpunosti izmijenila svijet, bila u velikoj mjeri usmjerena prema
otkrivanju i potvr|ivanju mnogostrukog identiteta, a napose kulturnog, politi~kog, dr‘avnog,
vjerskog, etni~nog i nacionalnog.
Taj proces identifikacije, i ujedno modernizacije, nalazimo tada i u Hrvatskoj. To otkri-
vanje mnogostrukog identiteta hrvatskog naroda, uz primjenu temeljnih globalnih sistema
koji nastaju u epohi Moderne i modernog dru{tva, bila je glavna zada}a mnogih intelektuala-
62 O tome: Smith 1991; Altermatt 1996; Seton-Watson 1980.
63 Berger 1977; Habermas 1988; Kalanj 1994; Koruni} 2000; Lyotard 1985; Supek 1996.
188 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
ca u Hrvatskoj u 19. i 20. stolje}u. U to su se napose uklju~ili mnogi istaknuti knji‘evnici,
umjetnici, znanstvenici i preporoditelji (P. Stoos, Lj. Gaj, D. Demetar, I. Ma‘urani}, P. Prera-
dovi}, L. Boti}, M. Pavlinovi}, A. [enoa, I. Vojnovi}, A. Gustav Mato{ i drugi), a napose
hrvatski histori~ari, me|u kojima, kako je re~eno, posebno: I. Kukuljevi}, F. Ra~ki, M. Mesi},
Vj. Klai}, T. Smi~iklas, F. [i{i} i kasnije druge generacije u drugoj polovici 20. stolje}a.
Mogli bismo bez pretjerivanja zaklju~iti da nitko u 19. i po~etkom 20. stolje}a u Hrvatskoj
nije tome te‘io koliko oni, i da su od mnogih suvremenika najvi{e tome doprinijeli. Cjelo-
kupni njihov rad podre|en je: prvo, prihva}anju temeljnih sistema i vrijednosti modernog
dru{tva i ostvarenju op}eg napretka zemlje i, drugo, otkrivanju identiteta »Hrvata i hrvatskog
naroda«. Zapravo je ve} T. Smi~iklas kako svojom sintezom hrvatske povijesti tako i u po-
vijesnim izvorima koje je objavio (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo-
niae – Diplomati~ki Zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. II–XIV) dao
osnovice za upoznavanje identiteta Hrvata i hrvatskog naroda u pro{losti, ali ujedno i sintezu
tih nastojanja koja su iskazana u tijeku hrvatskog politi~kog pokreta u 19. stolje}u. A sve je to
bilo posve u skladu sa razdobljem u kojem su ‘ivjeli i radili: epohom Moderne.
No, nakon dugoga puta, danas kada se ~ovje~anstvo usmjerava prema post-moderni, pre-
ma stvaranju istinske demokracije, op}e globalizacije, prema pluralizmu i koegzistenciji raz-
norodnog etni~kog, kada napu{ta proma{ene tekovine (nacionalne monizme, agresivni na-
cionalizam, totalitarizme i jednoumlja) koje je donijela epoha Moderne, ali sve te silne pro-
bleme nije mogla rije{iti, ~ini se da traganje za etni~kim i nacionalnim identitetom ~ovje~anstvu
nije donijelo mir ve} da je {tovi{e to stalno nastojanje otvaralo put ka novim etni~kim suko-
bima i nemirima.64
Uza sve to, danas je posve jasno da je epoha Moderne imala veliku ulogu u oblikovanju
modernog gra|anskog dru{tva i nastanku moderne nacija, koja se, tijekom procesa dugoga
trajanja, formirala i organizirala kao homogena nacionalna zajednica, kao zajednica posve no-
voga integracijskog tipa: proces njezine integracije i modernizacije, zajedno s procesom kon-
strukcije kako nacionalnog identiteta tako i vi{estrukog identiteta u me|uovisnosti, nastaje
unutar socijetalne zajednice novoga modernog gra|anskog dru{tva. Na pojavu, izgradnju i razvoj
tih novih modernih povijesnih pojava (i gra|anskog dru{tva i moderne nacije i modernog etni~kog
i nacionalnog identiteta i kolektivnog identiteta) utje~u: ideje prosvjetiteljstva, pojava kriti~kog
uma, industrijska revolucija i industrijalizacija, nova tehni~ka revolucija i razvoj tehnologije,
kapitalisti~ka revolucija, razvoj kapitalisti~ke privrede i kapitala, a napose bur‘oaske revolu-
cije, koje su zauvijek sru{ile feudalno dru{tvo i utemeljile gra|ansko dru{tvo, koje sna‘no utje~e
na integracijske procese, te pojava kulturne revolucije, koja se ostvaruje putem {irenja pisme-
nosti, organizacije sistema op}eg obrazovanja, razvoja znanosti, formiranja novih nacionalnih
kulturnih vrijednosti i institucija, novog komunikacijskog sustava, oblikovanja nacionalne kul-
ture, od knji‘evnog jezika, knji‘evnosti, znanosti, lijepe umjetnosti, do urbanih sredina itd.65
Prema tome, tek epoha Moderne stvara uvjete za pojavu i modernizacijskih i integra-
cijskih osnovica na kojima se formira moderno dru{tvo (gra|ansko, civilno, kapitalisti~ko,
industrijsko) i, unutar tog dru{tvenog sistema, posve nova socijetalna zajednica koja ima
veliku integracijsku ulogu u stvaranju homogene i/ili cjelovite nacionalne zajednice (nacije
kao modernog kolektiviteta) i kolektivnog nacionalnog identiteta, ali u isto vrijeme i u razvoju
svih etni~kih zajednica. Tada nastaju posve novi i druga~iji tipovi dru{tvenih identiteta, jer se
i pojedinci i etni~ke skupine i elite i narod identificira sa druga~ijim dru{tvom, druga~ijom
kulturom, druga~ijim politi~kim sistemom i time i druga~ijom zajednicom: nacijom.
64 Habermas 1988; Kalanj 1994; ur. Kemper 1993; Koruni} 2000; Vattimo 1991.
65 Habermas 1988; Kalanj 1994; Berger 1979; Berger 1995; Neumann 1974; Sartori 1965.
189ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
Mogli bismo dakle zaklju~iti da je Moderna ujedno epoha modernih nacija i nacionalnih
zajednica, epoha etni~kog i nacionalnog identiteta od patriotizma do agresivnog nacionaliz-
ma. A to zna~i, ako na umu imamo posljedice agresivnih nacionalizama i etni~ke sukobe, da
~ovje~anstvo u epohi Moderne, uza sve pozitivne nacionalne vrijednosti koje su utemeljene
u tom razdoblju, nije utemeljilo modele samokontrole ni dru{tva ni nacije ni nacionalnih
zajednica niti agresivnih nacionalizama ni etni~kih sukoba. Te modele i institucije samokon-
trole, na razini svijeta uop}e i svakog naroda napose, u procesu op}e globalizacije dru{tva i
svijeta uop}e, mo‘e razviti i razvija post-moderna.66
Kada je naime rije~ o naciji, jasno je da su i epoha Moderne i ujedno moderno gra|ansko
dru{tvo – epoha koja je u Hrvatskoj nastupila u razdoblju ja~e i masovnije organizacije hrvat-
skog politi~kog pokreta, a to je ujedno i razdoblje javne djelatnosti hrvatskih preporoditelja,
elite, mnogih interesnih grupa i mnogih hrvatskih politi~kih stranaka – omogu}ili postupno
stvaranje nacionalnog »jedinstva« i nacionalnih »cjelina« na svim razinama nacionalne zajed-
nice (nacije) u procesu dugoga trajanja njezine izgradnje, organizacije i homogenizacije.
Tijekom epohe Moderne i modernog dru{tva i ostvarenja njezina projekta, u svakoj sredi-
ni i u posebnim prilikama napose, nastajao je proces postupnog formiranja, organizacije i
razvoja: a) homogene (»jedinstvene« i »cjelovite«) moderne i suvremene nacionalne kulture;
b) zatim nacionalno homogene i »cjelovite« politi~ke zajednice; c) »jedinstvene« i politi~ki
cjelovite »nacionalne dr‘ave«; d) homogene ili cjelovite nacionalne ekonomske zajednice i
kapitalisti~kog razvoja; e) modernih nacionalnih institucija (kulturnih, obrazovnih, politi~kih,
dr‘avnih, upravnih, sudskih, ekonomskih, dru{tvenih) itd.67 Prema tome, cjelokupni sistem
Moderne i modernog gra|anskog dru{tva, koji poti~u sna‘ne modernizacijske i integracijske
procese kao nikada prije, oblikuje postupno nacionalne monizme: nacionalno »jedinstvo«,
nacionalne »cjeline« i nacionalne strukture »jednog«.
3. c) Dru{tvo, dru{tveni odnosi i nacionalni identitet
Da bismo mogli raspravljati o porijeklu i integraciji hrvatske nacije, ili o porijeklu i razvoju
»Hrvata i hrvatskog naroda« – kako su o tome pisali mnogi hrvatski preporoditelji i histori~ari
u 19. stolje}u – moramo znati {to je nacija, kada se u povijesti pojavljuje, kako nastaje i kako
se razvila, na kojem sustavu kulturnih vrijednosti se formira i u okviru kojeg globalnog dru{tva.
Drugim rije~ima, moramo istra‘iti kakva je me|usobna ovisnost nacije i dru{tva ili dru{tvenih
sistema.
Ve} smo kazali da je epoha Moderne ujedno i epoha modernog gra|anskog dru{tva i
epoha modernih nacija, ali i epoha konstrukcija modernih oblika etni~kog i nacionalnog
identiteta. To je razdoblje (epoha Moderne i modernog dru{tva) javne djelatnosti vi{e genera-
cija hrvatskih preporoditelja, koji su o oblikovanju hrvatskog identiteta tada pisali, a tijekom
svoje javne djelatnosti stvarali klju~ne nacionalne vrijednosti i institucije (kulturne, privred-
ne, politi~ke, dr‘avne, obrazovne, itd.) i time utjecali na izgradnju moderne hrvatske nacije.
I zbog toga je va‘no istra‘iti me|usobnu ovisnost nacije i dru{tva. Jer, nema sumnje da mo-
derno dru{tvo (preko svojih dru{tvenih sistema, dru{tvenih odnosa, socijalnih interakcija i
institucionalnog poretka) bitno utje~e na formiranje i izgradnju naroda i moderne nacije.
Isto to vrijedi i za pojavu i razvoj hrvatskog naroda i hrvatske nacije. Prema svemu tome,
i hrvatska je nacija nastala i izgradila se kao zajednica posve novoga tipa (i integracijska i
66 Habermas 1988; Kalanja 1994; ur. Kemper 1993; Supek 1996; Vattimo 1991.
67 Koruni} 1991; Koruni} 1992; Koruni} 1993; Koruni} 1998: Koruni} 1999; Koruni} 2000.
190 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
socijetalna i nacionalna koje izgra|uju nacionalni kolektivitet) tek u epohi Moderne, tek
unutar modernog gra|anskog dru{tva, tijekom dugoga procesa modernizacije i integracije
dru{tva, kada nastaje proces preobrazbe hrvatske narodne zajednice u homogenu i cjelovitu
nacionalnu zajednicu.68
To je razdoblje kada se izgra|uju i oblikuju integracijske nacionalne osnovice kao novi
sistemi i kao nove vrijednosti: kulturne, politi~ke, privredne, obrazovne, komunikacijske i
druge. Te nove integracijske nacionalne osnovice – koje su, tijekom procesa dugoga trajanja,
me|usobno udru‘ivale sve segmente hrvatskog naroda i sve njegove pokrajine u homogenu
nacionalnu zajednicu – nastaju tijekom smislene djelatnosti hrvatskih preporoditelja u 19. i
20. stolje}u. U tome je, kako je re~eno, klju~nu ulogu imalo moderno gra|ansko dru{tvo i
posve novi dru{tveni odnosi.69
Me|utim, {to je dru{tvo? Da li je taj pojam jasan u povijesnoj znanosti? Ne, nije jasan! Po
svemu sude}i, ni jedan pojam u znanosti nije tako nejasan kao pojam dru{tva. Na prvi pogled
taj nam je pojam jasan sve dok ga ne poku{amo definirati. A onda nastaju problemi. Ovdje o
pojmu dru{tva i dru{tvenim sistemima vrlo kratko.
Na pojavu i izgradnju dru{tva utje~u pravne norme i vrijednosti. Tip i strukturu dru{tva
odre|uju: pravne norme, dru{tveni odnosi i interakcije me|u ljudima. Prema tom modelu,
postoje tri reda fenomena dru{tva: prvi i najop}enitiji jest svijet dru{tva kao sistem, tj.
apstraktni globalni dru{tveni sistem; drugi red jest svijet institucionalnog poretka koji se
gradi na dru{tvenim odnosima u konkretnoj sredini i, tre}i red, jest svijet interaktivnog po-
retka. Upoznajmo vi{ezna~nost tog entiteta.
Dru{tvo (i kao pojam i kao sistem i kao entitet) mo‘emo upoznati kao skup dru{tvenih
odnosa i stanja, kao institucionalni poredak i preko dru{tvenih sistema. Stoga, fenomen/
entitet dru{tva tvore ova tri me|usobno povezana reda:70
1. DRU[TVO kao apstraktni pravni poredak i kao apstraktni dru{tveni sistem, tj.
kao apstraktno globalno dru{tvo i apstraktni dru{tveni svijet.
– Taj red dru{tva predstavlja apstraktnu cjelinu, formu ili apstraktne globalne strukture
koje sve zajedno tvore slo‘eni dru{tveni sistem.71 Utemeljen je na normativno-pravnom su-
stavu, na apstraktnim globalnim pravnim normama.
– To je makro-dru{tveni sistem (globalno dru{tvo) na razini apstraktnog dru{tvenog svijeta.
Dijelovi apstraktnog globalnog dru{tva su:
a) pravni poredak u cjelini (apstraktni svijet) i u svakoj sredini napose;
b) socio-sistemi72 (ili dru{tveni sistemi) tog dru{tva, a najva‘niji su: pravni, kulturni, pri-
vredni, politi~ki, dr‘avni, interakcija i gra|ansko dru{tvo;
c) globalne dru{tvene strukture (pravne, kulturne, privredne, politi~ke, dr‘avne, upravne,
ekonomske, obrazovne itd.);
d) normativni ili pravni poredak i me|unarodno-pravni poredak;
e) socijetalna zajednica ~ija je sr‘ sustav prava, normi, statusa i pravila.
– U zbilji se dru{tvo (kroz stvarni dru{tveni svijet) pojavljuje kada neki narod, unutar
njegove politi~ke zajednice i/ili dr‘ave, na strukturama globalnog dru{tva, izgradi i organizi-
68 O hrvatskoj naciji: Gross 1981, 175–190; Gross – Szabo 1992; Koruni} 1989; Koruni} 1993, 133–228;
Koruni} 1998, 9–39; Koruni} 1999, 137–160; Stan~i} 1980.
69 Koruni} 1997; Koruni} 1998; Koruni} 2000.
70 O dru{tvu: Parsons 1991; Parsons i drugi 1969; Parsons 1967; Berger 1995; Bobio 1985; Colletti 1982; Pusi}
1989; Held 1990; ur. Pokrovac 1991.
71 Usp. tabelu br. 1 u ovoj raspravi.
72 Socio- kao prvi dio rije~i koji ozna~ava ono {to se odnosi na dru{tvo; socio-sistemi su, prema tome, dru{tveni
sistemi (kulture, politike, privrede itd.) koji nastaju i razvijaju se u odre|enom dru{tvu.
191ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
ra zasebni institucionalni poredak, dru{tvene sisteme i odnose i zasebne vrijednosti: kultur-
ne, pravne, politi~ke, dr‘avne, privredne itd.
– Jezgra svakog dru{tva odnosno svakog dru{tvenog sistema i institucionalnog poretka,
kada se izgradi u konkretnoj sredini, jest:
(1) socijetalna zajednica – koja kao dru{tvena zajednica sadr‘i sustav pravnih normi,
pravila i statusa, a od ljudi koji unutar nje ‘ive tra‘i odanost i lojalnost trajnim vrijednostima,
pravnom i politi~kom poretku, pripadnost toj zajednici itd., te u tom pogledu ima sna‘nu
integracijsku ulogu kod svakog naroda u organizaciji narodne zajednice, a napose, unutar
modernog dru{tva, u izgradnji moderne nacije, ali i svih oblika etnije – i
(2) dru{tveni (pod)sistemi (prava, politike, kulture, privrede, uprave, sudstva, obrazo-
vanja itd.) koji tako|er imaju sna‘nu integracijsku ulogu.
– Prema tome, na globalnom dru{tvu, napose na sistemu institucija modernog dru{tva (na
sistemima i gra|anskog i civilnog i kapitalisti~kog i industrijskog i post-industrijskog dru{tva)
po~ivaju svi modernizacijski i integracijski procesi i cjelokupna organizacija svakog naroda
i svake moderne nacije i svake etnije.
2. DRU[TVO kao institucionalni poredak, a tvore ga dru{tveni odnosi i stanja u
dru{tvu, tj. dru{tveni sistemi/okolina i stvarni dru{tveni svijet.
– U zbilji se dru{tvo izgra|uje kroz dru{tvene sisteme, institucije i cjelovitu organizaciju
jednog naroda (kroz narodnu ili nacionalnu zajednicu) koji na odre|enom teritoriju ima upravu,
politi~ku zajednicu i dr‘avu, a izgra|uje se na osnovicama globalnog dru{tva: kulturnim,
privrednim, politi~kim, pravnim itd. Tvori ga dakle ukupnost dru{tvenih odnosa i stanja ljudi
i naroda u cjelini unutar organizirane narodne ili nacionalne zajednice. To je zasebno dru{tvo
koje se izgra|uje na institucijama i na zasebnim vrijednostima u konkretnoj sredini, kod
svakog naroda napose. Tada se dru{tvo, kao posebni entitet i institucionalni poredak, razlikuje
od politi~ke zajednice i dr‘ave, ali je s njima u uskoj vezi.
– Prema tome, dru{tvo se kao entitet u zbilji izgra|uje preko dru{tvenih sistema, socijal-
nih odnosa, dru{tvenih institucija i institucionalnog poretka, unutar svih dru{tvenih podru~ja
koja nastaju unutar neke organizirane narodne ili nacionalne zajednice. Ujedno se oblikuje i
kao civilizacijska razina nekog naroda. Tada nastaje zasebno dru{tvo (koje je izgradio narod
u svojoj sredini) i u velikoj mjeri samostalno spram svoje okoline, spram svih drugih takvih
zasebnih dru{tava. Pomo}u tog entiteta (kada dru{tvo promatramo kroz institucionalni pore-
dak i dru{tvene sisteme + okolina) mo‘emo upoznati stvarni dru{tveni svijet i cjelovitu orga-
nizaciju jednog naroda unutar njegove narodne ili nacionalne zajednice, unutar njegove mo-
derne nacije.
3. DRU[TVO kao interaktivni poredak, kao svijet pravnih, dru{tvenih i socijalnih in-
terakcija izme|u pojedinaca i dru{tvenih grupa; to je stvarni dru{tveni svijet uzajamnog
prisustva i interakcija koje se doga|aju me|u ljudima u nekoj sredini.
– U tom smislu dru{tvo tvori svaki skup ljudi, tj. odre|ena grupa ljudi/osoba koji su se
udru‘ili unutar dru{tvenih institucije, udruga, politi~ke zajednice.
– Na toj razini dru{tvo mo‘emo prikazati i kao individualni poredak, a to je svijet stvar-
nih osoba/ljudi. Sastavljeno je dakle od pojedinaca, koji su se udru‘ili u konkretne svrhe i
ciljeve. Tada je dru{tvo sa~injeno (1) od pojedinaca, (2) od interakcije me|u pojedincima i
(3) od institucija na kojima je izgra|eno.
Napomena.– Uz to, postoje jo{ dva pojma dru{tva:
Prvo, pojam DRU[TVO u hrvatskom jeziku je sinonim za neku udrugu; u tom smislu
mo‘emo kazati da postoji: sportsko, kulturno, knji‘evno, gospodarsko, planinarsko itd.
»dru{tvo«.
Drugo, pojam DRU[TVO ima i zna~enje dru‘enja me|u ljudima, a to ka‘emo kada ‘eli-
192 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
mo biti s kime u »dru{tvu«, na primjer s nekim bliskim prijateljem ili kolegom, kada kome
(nekom prijatelju ili znancu) mi pravimo ili netko nama pravi »dru{tvo«, kada se dakle
»dru‘imo« s nekim itd.
Za na{u su raspravu i temu o kojoj je ovdje rije~, a to je istra‘ivanje izgradnje i razvoja
dru{tvenih uop}e, te etni~kih i nacionalnih identiteta napose, odnosno kulturne i etni~ke razno-
likosti, va‘na sva tri reda fenomena dru{tva: (1) dru{tvo kao apstraktni globalni dru{tveni svijet
ili kao apstraktni pravni poredak, (2) dru{tvo kao institucionalni poredak ili stvarni dru{tveni
svijet koji je izgra|en kao cjelina dru{tvenih sistema/okolina i (3) dru{tvo kao interaktivni
poredak koji nastaje kroz socijalne interakcije me|u ljudima i interesnim grupama.
To je dakako idealno-tipski model za prikazivanje kompleksne dru{tvene stvarnosti. Time
ne ka‘emo da uistinu postoje tri odvojena entiteta. Ipak je nu‘no razlikovati sva tri reda
fenomena dru{tva. Kada dru{tvo motrimo kao zasebni entitet, svaki red valja promatrati
odvojeno. Ali u isto vrijeme, budu}i da dru{tvo valja motriti preko izgradnje dru{tvenih siste-
ma i odnosa, jasno je da sva tri reda tvore cjelinu (fenomena dru{tva) bez koje je nemogu}e
upoznati {to je dru{tvo.
Pojedini dakle dio, kao posebni red fenomena dru{tva, valja gledati preko sva tri reda.
Prvi tvori globalno dru{tvo, tj. makro-dru{tveni sistem. U drugom se redu radi o izgradnji
dru{tvenih sistema (kulture, privrede, obrazovanja, uprave, politi~ke zajednice, dr‘ave itd.) i
odnosa u dru{tvu kod nekog naroda, tj. o mikro-dru{tvenom sistemu. U tre}em se redu radi o
socijalnim interakcijama me|u ljudima. Globalno dru{tvo je, na primjer, feudalno dru{tvo
(feudalni stale{ki pravni i politi~ki poredak) ili moderno gra|ansko dru{tvo (koje tvore i
izgra|uju moderni sistemi gra|anskog, civilnog, kapitalisti~kog, industrijskog i post-indu-
strijskog dru{tva).
Prema tome, na temeljenim i univerzalnim osnovicama globalnog dru{tva i dru{tvenih
sistema, napose na njegovom normativnom sustavu i univerzalnim pravnim vrijednostima,
pojedini narodi, unutar njihovih narodnih i nacionalnih zajednica, izgra|uje zasebno dru{tvo
ili totalitet (cjelinu) dru{tvenih sistema. U tom drugom zna~enju, kada se u konkretnoj sredi-
ni izgradi zasebno dru{tvo kroz institucionalni poredak i zasebne dru{tvene sisteme, mo‘emo
govoriti na primjer o »hrvatskom dru{tvu«, jer se hrvatski narod (kroz dru{tvene sisteme i
putem njegove narodne zajednice) organizirao unutar slo‘enih dru{tvenih odnosa i stanja:
unutar mnogih dru{tvenih cjelina i na mnogim dru{tvenim podru~jima.
Rekosmo da moderno dru{tvo, koje se izgra|uje u epohi Moderne, tijekom 19. i 20. stolje}a,
poglavito utje~e na izgradnju nacija, pa prema tome i na formiranje hrvatske nacije. Moderno
gra|ansko dru{tvo, koje se izgra|uje u Hrvatskoj u vrijeme djelovanja hrvatskih preporodi-
telja, oblikuje dru{tvene sisteme i socijalni poredak. A tek je taj novi dru{tveni svijet omogu}io
svestranu organizaciju hrvatskog politi~kog pokreta, sve socijalne promjene i izgradnju mo-
derne hrvatske nacije.
Nu‘no je dakle imati na umu da i (1) globalno dru{tvo i (2) dru{tvo kao institucionalni
poredak i (3) dru{tveni sistemi u svakoj sredini (kod svakog naroda, unutar svake narodne ili
nacionalne zajednice napose) oblikuju: socijalni poredak, mnoge socijalne promjene i
vi{estruke interakcije me|u ljudima. Sve tri razine fenomena dru{tva va‘ne su za upozna-
vanje i prikazivanje kompleksnog i stvarnog dru{tvenog svijeta. Sve tri razine dru{tva bitno
utje~u i na konstrukciju razli~itih identiteta: dru{tvenih, etni~kih i nacionalnih.
Tu shemu, kao idealno-tipski model spoznaje i mi{ljenja o globalnom dru{tvu i dru{tvenim
sistemima (+ njihova okolina) i/ili o fenomenu dru{tva uop}e, sa‘eto smo ovdje iskazali u
tabeli br. 1. O tome vi{e na drugom mjestu.
193ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
Etni~ke i nacionalne identitete nije mogu}e istra‘iti ako ne upoznamo pojavu i razvoj
etnija, sub-etni~kih grupa, naroda i nacija. A na jedno (etnije i sub-etnije) i na drugo (narod i
nacije), na njihovu pojavu, oblik organizacije i razvoj utje~e i dru{tvo i dru{tveni sistemi i
socijalne promjene koje smo sa‘eto i shematski pokazali u tabeli. Posebno na sve te socijalne
promjene utje~e moderno dru{tvo i/ili sistemi modernog gra|anskog, civilnog, kapitalisti~kog,
industrijskog i post-industrijskog dru{tva, koje odre|uje i dru{tvene odnose i stanja u dru{tvu.
Pritom je va‘no uo~iti da socijetalna zajednica, unutar dru{tvenog poretka i socijalnih
promjena, me|usobno povezuje sve razine dru{tva: i globalno dru{tvo i dru{tvo kao institu-
cionalni poredak i dru{tvene sisteme i dru{tvene/socijalne odnose.
Napose tu funkciju socijetalna zajednica ima unutar modernog gra|anskog dru{tva i po-
sebno unutar modernih dru{tvenih sistema koji se izgra|uju u epohi Moderne. Ta dru{tvena/
socijetalna zajednica vrlo sna‘no utje~e na proces dru{tvene identifikacije i izgradnju dru-
{tvenih identiteta uop}e, a napose na stvaranje i/ili konstrukciju etni~kih i nacionalnih iden-
titeta. A sve to dakako utje~e na izgradnju i organizaciju svih oblika etnija i sub-etni~kih
grupa, svakog naroda i svake nacije napose, nacionalnih kultura i sub-kultura.73
73 Parsons 1991; Berger 1995; Bobio 1985; Pusi} 1989; Held 1990; ur. Perkovac 1991.
Dru{tvo: dru{tveni sistemi ↔ okolina i socijalni poredak
Tabela br. 1
D R U [ T VO 
i apstraktni svijet i realnost 
DRU[TVENI SISTEMI 
realni dru{tveni svijet i etnos 
SOCIJALNI POREDAK 
etni~ka i kulturna raznolikost 
 
I. Makro-dru{tveni sistem 
DRU[TVO 
kao 
apstraktni globalni pravni 
poredak 
* kao apstraktni dru{tveni svijet 
* i kao globalno dru{tvo i kao 
me|unarodni pravni poredak 
 
 
Dru{tveni sistemi ↔ okolina 
* dru{tveni sistemi: pravni, 
kulturni, privredni, politi~ki, 
dr`avni, tehnolo{ki itd. 
* dru{tveni sistemi?okolina 
* dru{tvene strukture: pravne, 
kulturne, politi~ke, privredne, 
komunikacijske itd. 
* izgradnja i organizacija: 
SOCIJETALNE ZAJEDNICE 
 
 
II. Mikro-dru{tveni sistem 
DRU[TVO 
kao 
institucionalni i 
interaktivni poredak 
* kao stvarni dru{tveni svijet 
* kao samodovoljni kolektivitet 
= cjelovita organizacija jednog 
naroda unutar njegove narodne 
i/ili nacionalne zajednice + 
okolina (i zajednice i dru{tva) 
 
 
Dru{tveni sistemi i etnos 
* stvarni dru{tveni svijet: sva 
podru~ja i svi sistemi dru{tva 
* kulturna i etni~ka raznolikost 
* nacionalne vrijednosti 
* organizacije i institucije 
* pravni i politi~ki poredak 
* organizacija polit. zajednice 
* socijetalna zajednice u konkretnoj 
sredini 
* izgradnja i organizacija: 
NARODNE i/ili NACIONALNE 
ZAJEDNICE 
 
* kompleksni dru{tveni svijet 
* dru{tveni pluralizam 
* etni~ki i kulturni pluralizam 
* socijalni procesi i promjene 
* dru{tveni odnosi i stanja 
* dru{tvene promjene 
* dru{tveni procesi 
* dru{tveni pokreti (svi oblici) 
* modernizacija dru{tva 
* integracija (dru{tva i etnosa) 
* interakcija me|u ljudima 
* sustav komunikacije 
* stalne transformacije 
* racionalne akcije i djelovanje 
* organizacija i razvoj: dru{tva, 
dr`ave, politi~ke zajednice, 
privrede, nacionalne kulture, 
{kolstva i obrazovanja, uprave, 
sudstva, svih oblika etnija, naroda, 
nacije itd. 
* razvoj svijesti 
* svjesna djelatnost (svijest) 
* uloge (individualne i grupne) 
* razmjene (na svim razinama) 
* konflikti i sukobi 
* evolucijske promjene 
/ li a
194 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
3. d) Gra|ansko dru{tvo: etnije i nacionalni identitet
Moderno gra|ansko/civilno dru{tvo – koje je kao globalno moderno dru{tvo epohe Mo-
derne utjecalo (1) na svestranu organizaciju cjelokupnoga javnog ‘ivota i (2) na oblikovanje
cjeline modernih dru{tvenih sistema – u Hrvatskoj se uvodi za revolucije 1848–49. godine,
ali se intenzivno izgra|uje i razvija tek nakon sloma neo-apsolutizma, od kraja 1860. godine
dalje. To moderno dru{tvo (i napose sistemi modernog i gra|anskog i civilnog i kapitalisti~kog
i industrijskog dru{tva) poti~e i omogu}uje svestranu djelatnost ljudi na svim podru~jima
javnog ‘ivota: na podru~ju op}e kulture, privrede, politi~kog sustava, parlamentarizma, or-
ganizacije politi~kog pokreta, unutra{nje uprave, sudstva, {kolstva i obrazovanja, znanosti,
modernizacije itd. Ako to imamo na umu, posve je jasno da je moderno dru{tvo vrlo sna‘no
utjecalo na oblikovanje etni~kih i nacionalnih identiteta, na izgradnju i organizaciju svih
oblika etnija u Hrvatskoj i napose na izgradnju moderne hrvatske nacije.
Prema na{em modelu, nacija je najcjelovitija dru{tvena zajednica (homogena, cjelovita i
jedinstvena nacionalna zajednica) koja je nastala i izgradila se tijekom dugotrajnih procesa
modernizacije i integracije unutar epohe Moderne i modernog dru{tva: i gra|anskog i civil-
nog i kapitalisti~kog i industrijskog i post-industrijskog. No, moderna nacija uop}e, pa tako
ni hrvatska nacija, nije dru{tvo: nacija je moderna zajednica koja nastaje unutar modernog
dru{tva i tijekom izgradnje tih modernih dru{tvenih sistema. U gra|anskom dru{tvu, unutar
epohe Moderne i modernog dru{tva, uz socijatalnu zajednicu koja se tada izgra|uje, moder-
na nacija ima sna‘nu i svestranu integracijsku ulogu. Nacija je dakle zajednica posve novoga
integracijskog tipa koja se izgradila unutar modernog dru{tva i dru{tvenih sistema, sistema
koje izgra|uje, stalno mijenja i transformira moderno gra|ansko, civilno, kapitalisti~ko, in-
dustrijsko i post-industrijsko dru{tvo. No nacija je integracijska zajednica na razini etnosa:
ona integrira sve pojedince i segmente i sve dijelove jednog naroda, jednog etnosa. To je
njezina trajna socio-etni~ka i dru{tvena uloga. I socijetalna je zajednica tako|er integracijske
zajednica, ali je njezina integracijska funkcija na razini sustava prava, pravnih normi i statu-
sa, te dru{tva i socijalnih odnosa. Socijetalna zajednica integrira dakle sve stanovni{tvo neke
politi~ke zajednice ili dr‘ave, bez obzira na (razli~ito) etni~ko i/ili nacionalno porijeklo tog
stanovni{tva u cjelini.
Budu}i da se moderna nacija izgra|uje u gra|anskom dru{tvu, nacionalnu zajednicu
odre|uje dru{tveni sistemi (tog modernog dru{tva) i socijetalna zajednica u tom dru{tvu:
pojavu, razvoj, oblik i organizaciju nacije. Nacija nastaje i neprekidno se razvija na osnovi-
cama modernosti i u procesu integracije u tom gra|anskom dru{tvu. A temeljne osnovice i
modernih globalnih sistema i modernosti po~ivaju na: prirodnom pravu, pravnom poretku,
na~elu jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi, na gra|anskoj revoluciji, razvoju moderne de-
mokracije, na gra|anskim slobodama, slobodnim izborima, parlamentarizmu, razvoju indu-
strijske revolucije i ostvarenju industrijalizacije, na tehnolo{koj revoluciji, razvoju pismeno-
sti i obrazovanja itd.
U svakom slu~aju, na oblikovanje nacionalnog identiteta, kao i na izgradnju moderne
nacije, utje~e realizacija projekta Moderne i modernog dru{tva: njihova i modernizacija i
integracija, napose izgradnja posve novih nacionalnih vrijednosti koje se temelje na moder-
nim dru{tvenim sistemima. Modernizacija poti~e svestrani razvoj svih etnija i nacije. Zato je
va‘no istra‘iti identitet (i pojavu i izgradnju i organizaciju) hrvatske nacije i svih etni~kih
zajednica koje postoje unutar njezine politi~ke zajednice. Ako ne istra‘imo i jedno (izgrad-
nju moderne hrvatske nacije) i drugo (etni~ke i nacionalne identitete) ne mo‘emo upoznati ni
povijesni razvoj hrvatskog naroda u cjelini. To je bilo jasno ve} mnogim hrvatskim preporo-
diteljima kada su stvarali nove kulturne i politi~ke nacionalne vrijednosti i institucije, a napo-
195ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
se hrvatskim povjesni~arima (na primjer F. Ra~kom, I, Kukuljevi}u, M. Mesi}u, V. Klai}u,
T. Smi~iklasu i drugima) kada su pisali povijest hrvatskog naroda i objavljivali temeljne po-
vijesne dokumente. Uz mnoge druge, oni su svojim djelom (izdavanjem povijesti hrvatskog
naroda i povijesnih dokumenata, stvaranjem novih nacionalnih vrijednosti, te kulturnih i
politi~kih institucija tijekom nacionalnog pokreta) dali najva‘nije osnovice na kojem su mnoge
generacije suvremenika, u tijeku organiziranog politi~kog i nacionalnog pokreta, mogli osni-
vati nacionalni identitet hrvatskog naroda u cjelokupnoj njegovoj povijesti.74
4. Etni~ki i nacionalni identitet u hrvatskoj javnosti
4. a) Etnije i etni~ki identitet
Nastavimo ovdje na{u raspravu o etniji i etni~kom identitetu. Nu‘no je o tome imati jasne
pojmove i spoznaje, jer u protivnom ne mo‘emo utemeljiti ni znanstveni model niti istra‘ivanja
o etni~kom i nacionalnom identitetu, te o etniji i naciji.
Etni~ke zajednice ili etnije – i pred-etnije (rod i pleme, ~ije zajedni{tvo po~iva na rodo-
slovnim strukturama, jedinstvu »krvi« i porijekla) i proto-etnije (me|usobno udru‘ivanje
vi{e plemena, ~ije zajedni{tvo vi{e ne tvori isto rodoslovno porijeklo) i proto-moderne et-
nije (nastanak etni~ke i/ili narodne zajednice koja se izgradila i organizirala unutar odre|enog
dru{tva i dru{tvenih sistema, pravnog i politi~kog poretka, politi~ke zajednice, te posjeduje
zajedni~ku kulturu, ali i kulturnu i etni~ku raznolikost) – po svom porijeklu spadaju u najsta-
riji tip ljudskih zajednica, koje su nastajale u tijeku svestrane ~ovjekove djelatnosti, rada i
organizacije.
Po svom dakle nastanku, te etni~ke zajednice (etnije) su starije od nacije. Jer nacije, kao
moderne homogene zajednice, nastaju i izgra|uju se, kako je re~eno, tek u epohi Moderne i
modernog dru{tva, tek kada su izgra|eni moderni dru{tveni sistemi, ne prije, ne u epohi
feudalizma i feudalnom pravnom i politi~kom poretku. Tada, u feudalizmu, nastaju pred-
moderni i posve druga~iji oblici organizacije etnosa i narodne zajednice, koja jo{ ne posti‘e
punu cjelovitost i homogenost (ni etni~ku ni socijalnu ni politi~ku ni kulturnu) koju izgra|uju
moderne nacije.
Ovdje se dakako radi o na~inu i mogu}nosti organizacije i razvoja etnosa. Pred-moderna
dru{tva, na jednoj strani, i moderno dru{tvo i moderni dru{tveni sistemi, na drugoj strani,
daju posve druga~ije institucije (pravne, politi~ke, dr‘avne, privredne, komunikacijske, obra-
zovne, upravne, parlamentarizma, trodiobe vlasti, nacionalnog suvereniteta itd.) na kojima
se izgra|uje posve druga~iji poredak (pravni, politi~ki i privredni) i izgra|uju i organiziraju
sasvim druga~ije etnije.75
Kada je prema tome rije~ o modernoj naciji, koja nastaje unutar epohe Moderne i moder-
nog dru{tva, tada ne mislimo samo na fenomen nacionalnih sentimenata (na nacionalnu svijest
i volju i sve oblike nacionalizma), koji se u nekim elementima (svijesti i solidarnosti) ve‘u i
sa etni~kim sentimentima u pred-modernim dru{tvima, ve} poglavito mislimo na sasvim
druga~iju organizaciju svih oblika etnija i napose na druga~iju organizaciju nacionalne zajed-
nice u modernom dru{tvu.
74 [idak i drugi 1968; [idak i drugi 1988; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Koruni} 1989; Koruni} 1991; Koru-
ni} 1992; Koruni} 1998; Koruni} 1999; Koruni} 2000; Stan~i} 1999; Suppan 1999.
75 Koruni} 1997; Koruni} 1998; Koruni} 2000; Anderson 1990; Gellner 1994; Gellner 1998; Deutsch 1966;
Deusch 1969; Hobsbawm 1993; Smith 1983; Smith 1991; Jenkins 1997.
196 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
Takav tip zajednice (moderne nacionalne zajednice sa svim obilje‘jima koje smo naveli,
izgra|ene na osnovicama modernih dru{tvenih sistema) ne nalazimo, niti je to mogu}e na}i,
prije epohe Moderne i modernog dru{tva, u tzv. pred-modernim dru{tvima. No, kako je re~eno,
i nakon nastanka moderne nacije, i dalje postoje etni~ke zajednice i sub-etni~ke grupe, ali
sada unutar nacije: unutar njezine politi~ke zajednice i nacionalne dr‘ave, unutar nacije kao
dominantne i/ili {ire meta-etnije. Sada se moderna nacija izgra|uje kao dominantna etnija,
dok se sve »druge« etni~ke zajednice i etni~ke grupe – koje se nalaze unutar njezina politi~kog
i dr‘avnog teritorija i socijetalne zajednice modernog dru{tva – i razvijaju i organiziraju kao
sub-etnije unutar svojih sub-kultura. Sve dakle »druge« sub-etnije i sub-etni~ke grupe, koje
nacija (i njezina dr‘ava) obuhva}a kao dominantna etnija, posjeduju identitet »drugoga« i
konstruiraju takav individualni, grupni i kolektivni identitet.76
Nema dakle sumnje da u svim razdobljima i u svim dru{tvima, od najstarijih vremena do
suvremenosti, unutar neke politi~ke zajednice ili dr‘ave ili neke nacije kao dominantne et-
nije, uvijek postoje vi{e sub-etnija i sub-etni~kih grupa i skupina, da postoji kulturna i etni~ka
raznolikost (pluralizam). Tako je bilo, kako smo naveli, i unutar svih hrvatskih pokrajina,
unutar Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) u 19. stolje}u kada su, u tijeku
Hrvatskog narodnog preporoda i zatim hrvatskog nacionalnog i politi~kog pokreta, stvorene
nove integracijske nacionalne osnovice na kojima se izgradila i organizirala moderna hrvat-
ska nacija.77
U tom razdoblju, kada se i u hrvatskoj sredini prihva}aju i izgra|uju temeljne vrijednosti
globalnih sistema (kulture, privrede, tehnologije, pismenosti, obrazovanja i druge) koji na-
staju u razdoblju Moderne i modernog dru{tva, i unutar Hrvatske nastaje proces moderniza-
cije i integracije ne samo cjelokupnog dru{tva nego i svih etnija, proces njihove svestrane
organizacije. Me|utim, samo se dominantna etnija (a to je na hrvatskom prostoru bio hrvat-
ski narod) izgra|uje, transformira i organizira u modernu naciju i homogenu nacionalnu
zajednicu, koja integrira i asimilira mnoge sub-etni~ke grupe, ali ne i etni~ke zajednice koje
su se unutar gra|anskog dru{tva uspjele organizirati i odr‘ati svoj sub-kulturni i vjerski iden-
titet.78 Cjelokupni taj etnos (i sve etnije i sub-etni~ke grupe i hrvatski narod i modernu hrvat-
sku naciju) na hrvatskom prostoru u 19. stolje}u me|usobno povezuje u jednu cjelinu: pravni
i politi~ki poredak, moderno dru{tvo i dru{tveni i/ili socijalni odnosi, socijetalna zajednica,
unutra{nja uprava, sudstvo, {kolstvo, moderna kultura, moderna privreda itd. Ali je i tada
rije~ o kulturnoj i etni~koj raznolikosti i o dru{tvenom pluralizmu.
Zbog toga je nu‘no istra‘iti: prvo, pojavu i razvoj proto-modernih etnija, koje su pretho-
dile izgradnji modernih nacija; drugo, nastanak i razvoj moderne nacije i njezin odnos spram
drugih etni~kih grupa i zajednica (spram cjelokupne okoline »drugih« etnija) koje su opstale
i razvijale se unutar te {ire/dominantne nacionalne zajednice, njezine politi~ke zajednice i
nacionalne dr‘ave.
U 19. stolje}u, u najva‘nijem razdoblju kada se izgra|uju osnovice moderne hrvatske
nacija, na hrvatskom politi~kom prostoru ‘ive, kako smo upoznali, vi{e etnija: hrvatska, srp-
ska, ~e{ka, slovenska, slova~ka, njema~ka, ma|arska, talijanska, ‘idovska, rumunjska i dru-
ge i vi{e sub-etni~kih skupina.79 Na tom je prostoru dominantna etnija bila hrvatska, odnosno
76 Koruni} 1998; Koruni} 1999; Koruni} 2000.
77 [idak i drugi 1968; [idak i drugi 1988; [idak 1973; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Koruni} 1989; Koruni}
1991; Koruni} 1992; Stan~i} 1980; Stan~i} 1985; Stan~i} 1998; Stan~i} 1999.
78 Usp. o tome: Kr‘i{nik-Buki} (ur.) 1995; Artukovi} 1991; Artukovi} 2000; Rumenjak 2000.
79 O tome imamo dovoljno povijesnih izvora. Najva‘niji su popisi stanovni{tva. Usp. Gross 1985; Gross-Szabo
1992; Suppan 1999; Artukovi} 2000.
197ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
hrvatski narod, koji se unutar modernog dru{tva (gra|anskog, civilnog, kapitalisti~kog i in-
dustrijskog) organizirao u modernu naciju. Hrvatski je narod i Hrvati dominantna etnija unu-
tar Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije): jer Hrvati tvore ve}inu stanovni{tva
na tom prostoru, hrvatski je jezik standardiziran i uveden u javnu upotrebu (u knji‘evnosti,
obrazovanju, sudstvu i javnim komunikacijama uop}e), oni su prihva}ali kulturne utjecaje,
odre|ivali razinu op}e kulture i usmjeravali njezin razvitak i modernizaciju, samo su oni bili
nosioci hrvatske dr‘avnopravne i kulturne tradicije, oni su u svojim rukama imali vlast i
unutra{nju upravu, ve}inu u parlamentu (Hrvatskom saboru) i ‘upanijskim skup{tinama, u
op}inama i gradovima, odre|ivali su sistem obrazovanja, te u svojim rukama imali najva‘nije
institucije u zemlji: kulturne, politi~ke, upravne, sudske, privredne i druge; oni su napokon
organizirali hrvatski narodni preporod i zatim hrvatski nacionalni i politi~ki pokret, koji je
mobilizirao ve}inu stanovni{tva u Hrvatskoj, a taj je preporod i nacionalni pokret stvorio
osnovice (kulturne, privredne, obrazovne, politi~ke, dr‘avne, komunikacijske, temeljne in-
stitucije itd.) na kojem je izrasla moderna hrvatska nacija. Na tom prostoru (Trojedne kraljevi-
ne) ni jedna »druga« etnija (osim hrvatskog naroda) nije se tako organizirala i nije povela
pokret takvih {irokih razmjera. Zato na tom prostoru, o ~emu svjedo~i povijest, nije mogla
nastati ni jedna druga nacija (kao dominantna zajednica) osim hrvatske nacije.
Veoma su slo‘eni me|uodnosi: etnija, sub-etnija, sub-etni~kih grupa i sub-kultura, na
jednoj, i hrvatske nacije (kao dominantne etnije) na drugoj strani na tom prostoru. Rije~ je,
kako je re~eno, o odnosu hrvatskog naroda/etnosa i hrvatske nacije spram njezine okoline:
spram »drugoga« etnosa, »drugih« sub-etnija i sub-etni~kih skupina. Ti se me|uodnosi iskazuju
kako u kulturnoj i etni~koj raznolikosti (pluralizmu) tako i u postojanju etnija i etni~kih
identiteta koji se stalno mijenjaju. Njihova je me|usobna interakcija veoma slo‘ena. Zato
moramo sustavno istra‘iti kontinuitet izme|u proto-modernih etnija, modernih etnija, na-
stanka i razvoja etni~kog identiteta i modernih nacija, i ujedno nastanka nacionalnog identi-
teta kao modernog fenomena, kada se javlja i izgra|uje, u stalnim promjenama, kolektivni
identitet i identitet nacionalnog kolektiviteta. U isto vrijeme u modernom dru{tvu nastaju
vrlo slo‘eni i napetiji me|usobni odnosi svih etnija. Mi }emo tim problemima posvetiti vi{e
rasprava. Bilo bi po‘eljno da se sve to prou~i i s gledi{ta sociologije, politologije, etnologije
i antropologije. Etnicitet i identitet su sveobuhvatne povijesne pojave i dru{tvene vrijednosti.
Interdisciplinarni je stoga pristup po‘eljan.
4. b) Nacije i nacionalni identitet
Nu‘no je dakle razlikovati (1) sve oblike pred- i proto-modernih etnija (a to su: rod,
pleme, zajednica plemena, etni~ke skupine, narod i pred-moderna narodna zajednica), kao i
njihove vi{estruke i raznolike kulturne i etni~ke identitete, od (2) moderne narodne zajedni-
ce, te moderne nacije i kolektivnog nacionalnog identiteta, kao modernih fenomena, koji se
izgra|uju u epohi Moderne i modernog dru{tva. Ali dakako ne samo s gledi{ta me|uljudskih
odnosa i ljudske svijesti o pripadnosti nekoj zajednici unutar pluralne kulturne i etni~ke raz-
nolikosti, jer se u tom pogledu (svijesti o pripadnosti zajednici i solidarnosti) malo {to mijenja,
ve} s gledi{ta posve nove organizacije etnija, posve druga~ije javne djelatnosti ljudi i ujedno
stvaranja posve novih vrijednosti na kojima se izgra|uje posve novi etni~ki identitet.
Prema na{em dakle istra‘ivanju i ovom znanstvenom modelu, modernoj naciji kao cjelo-
vitoj i na posve nov na~in organiziranoj nacionalnoj zajednici, po svom postanku prethode
svi ti oblici proto- i pred-modernih etnija koji su nastali i izgradili se unutar pred-modernih
dru{tava, unutar njihovog pravnog i politi~kog poretka. Dok nacija, kao moderna zajednica,
svoj nacionalni kolektivitet i vi{u razinu razvoja, op}eg napretka i posve nove organizacije
198 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
(na podru~ju kulture, politi~ke zajednice, industrijske privrede, pismenosti i obrazovanja,
uprave, sudstva, komunikacije, nacionalnih institucija itd.) izgra|uje na novim vrijednostima
i modernim dru{tvenim sistemima koji nastaju tek u modernom dru{tvu epohe Moderne.
To je klju~na i su{tinska razlika: i dru{tvo i dru{tveni sistemi i socijalni odnosi, koji se
neprestano mijenjaju i transformiraju, a napose pravni i politi~ki poredak, veoma su va‘ni i
za etni~ki i nacionalni identitet i za nastanak i organizaciju svih etnija, od plemena do naroda
i moderne nacije. U tom pogledu, s gledi{ta etniciteta, pojava i izgradnja modernog dru{tva
(ponovimo: i modernih sistema gra|anskog, civilnog, kapitalisti~kog i industrijskog dru{tva)
u pojedinim sredinama, grani~no je doba kada po~inje: (1) transformacija svih proto-etnija
(koje su nastale u pred-modernim dru{tvima i razdobljima) i njihovo prerastanje u moderne
etnije i (2) izgradnja posve nove integracijske zajednice, moderne nacije i (3) mnogo radikal-
niji proces me|u-etni~ke napetosti i sukoba (kultura i identiteta) izme|u svih oblika etnija.
Jer i nakon formiranja nacije, unutar njezine politi~ke zajednice i nacionalne dr‘ave, i dalje
postoje mnoge sub-etni~ke grupe, sub-etni~ke zajednice i njihove sub-kulture, ali sada orga-
nizirane tako|er unutar modernog dru{tva i modernih dru{tvenih sistema. To su sada dakle
moderne etnije, organizirane unutar modernog dru{tva, sa zasebnom sub-kulturom i poseb-
nim etni~kim identitetom.
Taj znanstveni model – na kojem po~ivaju istra‘ivanja etni~kog i nacionalnog identiteta,
pojave i izgradnje naroda i moderne nacije, te dru{tva, dru{tvenih sistema i dru{tvenih i/ili
socijalnih odnosa – unosi dakle bitnu razliku: izme|u pred-moderne epohe (i pred-modernih
etnija i pred-moderne narodne zajednice i pred-modernog dru{tva i pred-modernog pravnog
i politi~kog poretka i pred-modernih socio-sistema i struktura i pred-moderne kulture) na
jednoj strani, od epohe Moderne i modernog dru{tva (i modernih sistema gra|anskog, civil-
nog, kapitalisti~kog, industrijskog i post-industrijskog dru{tva) na drugoj strani.
Taj drugi svijet (i moderna epoha i moderno dru{tvo i moderni dru{tveni sistemi i moder-
na nacija) izrasta iz prvoga (iz temelja pred-modernih dru{tava i kultura), ali su ipak sada
temeljni sustavi (kulture, privrede, obrazovanja, industrije, tehnologije, komunikacije itd.)
posve razli~iti. No, modernost ne zna~i i apsolutni napredak. [tovi{e, epoha Moderne je
donijela daleko vi{e socijalnih napetosti, etni~kih suprotnosti i ratova, bijede i ekolo{kih
katastrofa nego li i jedno razdoblje ranije. U tome je nu‘no iskazati kriti~nost.80
Ako me|utim imamo na umu sve {to je do sada re~eno (o epohi Moderne, modernom
gra|anskom dru{tvu, procesima modernizacije i integracije, o etniji i naciji, te o etni~kom i
nacionalnom identitetu) posve je jasno da je nu‘no pro{iriti istra‘iva~ku osnovicu kako bi-
smo mogli sve to valjano istra‘iti i upoznati, napose kada je rije~ o modernoj hrvatskoj naciji
i njezinom odnosu spram drugih naroda, nacija i etnija (1) unutar u‘e regije (unutar hrvat-
skog etni~kog i politi~kog prostora) i (2) unutar {ire regije (na prostoru srednje i jugoisto~ne
Europe koji je okru‘uje).
Da bismo mogli istra‘iti etni~ki i/ili nacionalni identitet, moramo znati {to je identitet. O
tome smo naprijed dovoljno kazali. To moramo imati na umu. Me|utim, taj op}i pojam iden-
titeta valja sada usporediti s etni~kim ili nacionalnim identitetom, jer je to tema ove rasprave.
Kako smo upoznali, identitet (identitas, identité, identity, Identität) je istovjetnost, ono {to je
potpuno isto, a to je, prvo, odnos po kojemu je (u razli~itim okolnostima) ne{to jednako sa
samim sobom i, drugo, ukupnost ~injenica i pojava koje slu‘e da se jedna osoba ili neka
pojava razlikuje od bilo koje druge (li~ni opis, ime, prezime, osobine, vjerovanja, ideje itd.)
ili da se jedna grupa ili zajednica razlikuje od bilo koje druge grupe ili zajednice itd. Tu, kako
80 Habermas 1988; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1985.
199ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
vidimo, nastaju dva procesa konstrukcije identiteta: proces konstrukcije identiteta »prvoga«
i »drugoga« i ujedno individualnog i kolektivnog identiteta.
Prema toj definiciji, koja je utemeljena kako na apstraktnom identitetu (prema formuli: A
je A) tako i na kompleksnom identitetu (prema formuli: A je A i ne-A), koji govori o identi-
tetu slo‘enih i ~esto promjenjivih pojava/procesa, etni~ki i/ili nacionalni identitet bi bio,
prvo, odnos po kojemu je (u razli~itim okolnostima i razdobljima) jedna osoba, neka etni~ka
grupa, etni~ka zajednica ili nacija jednaka sa samom sobom i, drugo, ukupnost ~injenica i
pojava (i subjektivnih do‘ivljaja i objektivnih pokazatelja) koje slu‘e da se jedna osoba, neka
etni~ka grupa, neka etni~ka ili nacionalne zajednica razlikuje od bilo koje druge (identitet
»drugoga«).81
Kazali smo da je vrlo te{ko, a ~esto i nemogu}e, upoznati identitet slo‘enih pojava i
procesa, kao {to je na primjer etni~ki ili nacionalni identitet, a napose kada je rije~ o njiho-
vom identitetu u dalekoj pro{losti. Zato jer se i etni~ki i nacionalni i svi drugi (dru{tveni)
identiteti stalno mijenjaju. Kazali smo, i o tome nema problema, da je i etnicitet i identitet
proces. Jer je ovdje rije~ o dru{tvu (dru{tvenim sistemima i dru{tvenim odnosima) i stalnim
socijalnim promjenama.
Na tim osnovama, napose na osnovicama modernog dru{tva, nastaje organizacija i svih
oblika etnije i moderne nacije. Tijekom tih stalnih promjena, napose u epohi Moderne,
mijenjaju se svi oblici i sadr‘aji identiteta, u suvremenom svijetu vi{e negoli ikada ranije.
Identitet se dakle pojavljuje u pluralnim oblicima i sredinama, koje se stalno mijenjaju. Po-
sve je dakle jasno da je to izuzetno va‘no podru~je istra‘ivanja i da obuhva}a sva razdoblja,
od prvih po~etaka povijesti do suvremenosti. Taj je problem (istra‘ivanja identiteta osoba,
etni~kih grupa, etni~kih zajednica, naroda i nacija), istra‘ivanje porijekla i razvoja nacije,
etni~kog i nacionalnog identiteta, dugo prisutan u dru{tvenim znanostima u svijetu i o tome
postoji vrlo opse‘na literatura.82
Na ‘alost na{e dru{tvene znanosti uop}e, a napose na{a historiografija jo{ uvijek tome
nisu posvetile dovoljnu pa‘nju. A na tom su va‘nom podru~ju ve} radili, kako je re~eno,
hrvatski preporoditelji, politi~ari i histori~ari u 19. i na po~etku 20. stolje}a. Danas se me|utim
nalazimo, s gledi{ta kriti~ke znanosti i primjene suvremenih znanstvenih modela i teorije na
po~etku tog svestranog i veoma va‘nog istra‘ivanja. U svakom slu~aju, ako imamo na umu
svjetske znanstvene rezultate o tome, onda je neosporno da smo na tom podru~ju istra‘ivanja
(i etnosa uop}e i etni~kih identiteta i nacionalnih identiteta i fenomena nacije) u velikom
zaostatku. A ako to ne u~inimo, istra‘ivanje povijesti hrvatskog naroda ne mo‘e biti potpuna.
5. Etni~ki i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. stolje}u: dru{tveni, kulturni i
etni~ki pluralizam
U dru{tvenim su znanostima uop}e, a napose u historiografiji, istra‘ivanja o porijeklu i
integraciji nacije i izgradnji etnija, pa dakako i o konstrukciji etni~kog i nacionalnog identi-
teta, utemeljena uglavnom na dva znanstvena modela.
Prvi model utemeljen je na teoriji etno-geneze.83 U toj se teoriji isti~e postojanje subjek-
tivnih do‘ivljaja nacije i etnije uop}e, koji nastaju (kod ljudi) uz razne oblike patriotizma, uz
81 O tome vi{e u poglavljima o identitetu u ovoj raspravi.
82 Usp. o tome literaturu na kraju rasprave; u tim se knjigama nalaze opse‘na literatura.
83 Etnogeneza: etno- (od ethnos – narod, tj., koji se odnosi na narod i narodnu ba{tinu) + geneza (nastanak,
postanak, postojanje) = porijeklo, postanak i razvoj naroda/etnosa, ne i naroda/demosa.
200 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
proto-nacionalizam, etno-nacionalizam i nacionalizam.84 Ta teorija prou~ava genezu naroda-
etnosa, naroda istoga etni~kog porijekla: genezu pred- i proto-etni~ke, etni~ke i napose na-
cionalne svijesti (individualne, grupne i kolektivne). Isti~e posebno etni~ko porijeklo, te po-
sebne etni~ke i nacionalne sentimente, tj. psiholo{ka stanja (osje}ajnost, ~uvstvo ili pro‘ivlja-
vanje) koja nastaju uz neku proto-etni~ku i etni~ku zajednicu, uz narod i narodnu zajednicu
ili naciju i nacionalnu zajednicu, kao i posebne psihi~ke konstitucije (nacionalnu volju, na-
cionalni karakter, nacionalni duh). Isti~e i prou~ava nadalje kolektivno etni~ko ili nacionalno
ime, mit o zajedni~kim precima, zajedni~ka povijesna sje}anja, etni~ki i nacionalni identitet,
nacionalnost, nacionalizam i etno-nacionalizam itd. Ta dakle teorija ne prou~ava genezu na-
roda-demosa, koji kao narodna zajednica nastaje unutar politi~ke zajednice iz razli~itih etni~kih
skupina i razli~itog etni~kog porijekla.85
Drugi je model utemeljen na teoriji socio-geneze naroda i nacije.86 Taj znanstveni model
dakako ima u vidu i etni~ke i nacionalne sentimente, ali prije svega nastoji istra‘iti objektiv-
ne ~initelje (povijesne i dru{tvene uvjete) koji utje~u na porijeklo i razvojne etape etnija,
naroda (i naroda-etnosa i naroda-demosa) i moderne nacije kao entiteta. Taj model po~iva na
uvjerenju da su pojava i razvoj svih etnija, a napose naroda (organizacija njegove narodne
zajednice) i moderne nacije (izgradnja homogene i cjelovite nacionalne zajednice), kao i
njihova uzajamna ovisnost, dugotrajni procesi koji jo{ uvijek nisu zavr{eni. Nadalje, isti~e
da naciji uvijek prethodi odre|eni narod i njegov dugotrajni razvoj u povijesti; da se taj narod
(kao dominantna etnija unutar vlastitog etni~kog i politi~kog prostora) organizirao na mno-
gim podru~jima ‘ivota unutar narodne zajednice, koja se zatim – pod utjecajem objektivnih
~initelja (napose modernih globalnih sustava i vrijednosti) koje donosi epoha Moderne i
moderno dru{tvo, a to su uvijek bile konkretne povijesne i dru{tvene promjene – mijenja i
transformira u posve novu nacionalnu zajednicu; da na formiranje nacije (kao nacionalne
zajednice u gra|anskom dru{tvu) utje~u mnoge vrijednosti u njihovoj me|usobnoj ovisnosti,
koje se javljaju kao nove strukture (ili integracijske nacionalne osnovice) na podru~ju knji‘ev-
noga jezika, vi{ih oblika kulture, politi~kog i dr‘avnog sistema, kapitalisti~ke privrede,
dru{tvenih sistema, op}e pismenosti i obrazovanja, unutra{nje uprave, prava itd.; da su nosi-
telji tih novih nacionalnih vrijednosti mnogobrojne nove organizacije, institucije, sub-zajed-
nice (unutar {ire nacionalne zajednice) i dru{tveni pod-sistemi (unutar gra|anskog dru{tva);
da dru{tveni sistemi (moderno dru{tvo: gra|ansko, civilno, kapitalisti~ko, industrijsko i post-
industrijsko) i socijalni odnosi bitno utje~u na formiranje etnije, naroda i nacije, ali i etni~kog
i nacionalnog i vi{estrukog dru{tvenog identiteta. Nadalje, polazi od spoznaje da je nacija
zajednica (nacionalna) a ne dru{tvo.87
84 Koruni} 1997; Koruni} 2000.
85 Ako etniju i naciju promatramo prete‘no preko subjektivnih ~initelja (etni~kog i nacionalnog identiteta, svjes-
nog opredjeljenja za neku etniju, pokrajinu ili zemlju, tj. preko etni~kih i nacionalnih sentimenata koji nastaju u
procesu identifikacije) te{ko }emo upoznati njihovu pojavu, organizaciju i razvoj. Me|utim, ako naciju promatramo
kao konkretnu nacionalnu zajednicu, ako dakle krenemo od zbilje i naciju promatramo kao posve novi tip integra-
cijske zajednice, kao moderne zajednice koja nastaje u epohi Moderne i modernog dru{tva, jer do tada takve (cjelo-
vite, homogene, s nacionalnim kolektivitetom i nacionalnim suverenitetom) zajednice nema, onda }emo lak{e pri-
stupiti istra‘ivanju njezina fenomena: porijekla, izgradnje i razvitka moderne nacije.
86 Socio-geneza naroda i nacije: socio- (prvi dio rije~i koji ozna~ava ono {to se odnosi na dru{tvo i zajednicu)
+ geneza (nastanak, postanak, postojanje) = porijeklo i razvitak i naroda-etnosa i naroda-demosa i nacije (kao nacio-
nalne zajednice) unutar dru{tvenih sistema i socijalnih odnosa.
87 Pojam zajednice (communitas, community, Gemeinschaft) kao opreka pojmu dru{tvo (societas, society, Ge-
sellschaft) i pojam nacionalne zajednice kao opreka pojmu i entitetu gra|ansko dru{tvo, u dru{tvenim je znanostima
ve} odavno poznat. Usp. o tome: Parsons 1969; Leroti} 1984; Maritain 1992; Koruni} 1997; Koruni} 1998; Koruni}
2000.
201ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
I prvi znanstveni model (koji po~iva na teoriji etno-geneze i isti~e etni~ke i nacionalne
sentimente) i drugi znanstveni model (koji polazi od objektivnih ~initelja, te i narod i naciju
promatra kao etnitet) valja imati u vidu i moramo ih primijeniti u istra‘ivanju tako slo‘enih
problema kao {to je porijeklo i izgradnja etnija, naroda i nacije, a napose kada prou~avamo
pojavu i razvoj etni~kih i nacionalnih identiteta. Ali dakako uz uvjet da nam je jasno {to
‘elimo istra‘ivati: prvo, da li kanimo prou~avati fenomene patriotizma, proto-nacionalizma i
nacionalizma i subjektivne do‘ivljaje nacije ili, drugo, fenomen etnija, nacije i nacionalne
zajednice (njihovo porijeklo, procese integracije i razvojne etape) preko njihovih objektivnih
~initelja, ne zaboravljaju}i da etniju i naciju uvijek prate etni~ki i nacionalni sentimenti i na
tom podru~ju (sentimenata) proces konstrukcije etni~kih i nacionalnih identiteta.88
Etni~ki i nacionalni identiteti (individualni, grupni i kolektivni, na razini etni~ke ili na-
cionalne svijesti, na jednoj, i objektivni na razini zbilje, tj. identiteti etni~kih zajednica i
identitet hrvatske nacije, na drugoj strani) u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dal-
maciji) u 19. stolje}u, kao i njihova uzajamna ovisnost ili interakcije me|u njima, bili su
slo‘eni, a jo{ je slo‘enije njihovo istra‘ivanje. Prije svega, uz oblikovanje etni~kih i nacional-
nih identiteta (individualnih i kolektivnih na razini etni~ke i nacionalne svijesti) moramo
uvijek promatrati formiranje i razvoj identiteta na razini zbilje: i identiteta etni~kih grupa i
identiteta hrvatskog naroda i identiteta hrvatske nacionalne zajednice i identiteta hrvatskog
dru{tva.89
Me|utim, kao u svakoj sredini, tako je i u Hrvatskoj neprekidni razvoj etni~kih zajednica,
napose izgradnja moderne hrvatske nacije, kao i etni~kog i nacionalnog identiteta, bio veoma
slo‘en i dugotrajni proces. Prvo, kako smo kazali, u hrvatskim je pokrajinama postojalo vi{e
etnija: u Trojednoj kraljevini je u 19. stolje}u, kao i ranije, ali i kasnije u Hrvatskoj u 20.
stolje}u, postojala kulturna i etni~ka raznolikost (pluralizam). U njoj je postojao hrvatski
narod, koji se postupno prestrukturirao i izgradio u modernu hrvatsku naciju, i vi{e sub-
etni~kih grupa i zajednica koje smo naprijed spomenuli. Drugo, ako to imamo na umu, onda
moramo istra‘iti izgradnju, organizaciju i razvoj svih tih etnija i sub-etni~kih grupa i njihov
identitet. Tada nije te{ko uo~iti, kako smo pokazali, da dominantni ili ~elni polo‘aj najva‘nije
etnije (ona koja je najbrojnija, koja u svojim rukama ima unutra{nju upravu, sudstvo, {kolstvo,
slu‘beni jezik, financije, gospodarstvo, nacionalni suverenitet, najva‘nije kulturne i politi~ke
institucije itd.) ima hrvatski narod i hrvatska nacija.
To je bilo posve jasno mnogim hrvatskim preporoditeljima. O Tome su raspravljali u
svojim radovima. To je bio krajnji cilj njihova nacionalnog programa. Hrvatskom je narodu
taj dominantni polo‘aj napose omogu}avalo moderno dru{tvo i njegov politi~ki sustav. Na
tim su osnovama – uzimaju}i hrvatski naroda kao najva‘niju etniju u Hrvatskoj, onu koja je
nosilac i cjelokupne tradicije i nacionalnog suvereniteta – gradili hrvatski politi~ki i dru{tveni
pokret i cjelokupnu organizaciju javnoga ‘ivota. Zato su neprekidno tragali za vi{estrukim
identitetom hrvatskog naroda, ali i konstruirali njegov nov identitet.
Na temelju opse‘nih istra‘ivanja ovdje donosimo najva‘nije tipove dru{tvenih, etni~kih i
nacionalnih identiteta koji su tada u Hrvatskoj iskazivali pojedinci, razne etni~ke grupe, elite
i kolektivi (na razini svijesti i/ili etni~kih sentimenata) i ujedno njihovo postojanje u zbilji na
88 Usp. o tome: Koruni} 1997; Koruni} 1999; Koruni} 2000.
89 Ne postoje temeljita istra‘ivanja pojave i razvoja patriotizma, nacionalizma, etnija i sub-etni~kih grupa, etni~kog
i nacionalnih identiteta, te etni~kih i nacionalnih sentimenata u Hrvatskoj u 19. i 20. stolje}u. Postoje}a naime
istra‘ivanja nisu na teorijskoj i metodolo{koj razini koja postoje u svijetu. Tome svakako valja posvetiti posebnu
pa‘nju. Usp. o tome: [idak 1973; [idak 1979; Stan~i} 1980; Banac 1988; Stan~i} 1989; Koruni} 1989; Koruni}
1991; Koruni} 1992; Koruni} 1998; Koruni} 1999; Koruni} 2000; Jelavich 1992; Gross 1985; Gross-Szabo 1992.
202 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
razini objektivnih pokazatelja (zajednice, kulture, jezika, obrazovanja, privrede, kulturnih i
politi~kih institucija, teritorija, tradicije, prava itd.), ali ujedno i vi{estruke identitete koji
nastaju u slo‘enim dru{tvenim odnosima u Hrvatskoj. Nu‘no je pritom razlikovati dvije razi-
ne identiteta u pluralnim odnosima: prvo, one koji su vezani uz vi{estruke dru{tvene identite-
te u pluralnim dru{tvenim odnosima i stanjima i, drugo, one koje su vezani uz etni~ke i
nacionalne identitete u kojima se ogleda kulturna i etni~ka raznolikost (pluralizam). I jedna
i druga razina identiteta prisutna je u Hrvatskoj. U tom slu~aju nu‘no je istra‘iti: a) dru{tvo i
dru{tvene identitete ↔ okolina (unutar dru{tvenih sistema/okolina i spram pluralnih dru{tvenih
odnosa) i b) etni~ke i nacionalne identitete ↔ okolina (napose odnos hrvatske nacije spram
drugih etnija unutar kulturne i etni~ke raznolikosti).
Valja nadalje razlikovati dvije razine identiteta koje nastaju u procesu osobne identifika-
cije. Prva razina, kada kod pojedinaca/osoba nastaje horizontalna (»bo~na«) identifikacija
pri ~emu se mogu pojaviti vi{e identiteta jednakih po svojoj dru{tvenoj vrijednosti, na pri-
mjer vi{e identiteta-uloga: mu{karac ↔ suprug ↔ roditelj ↔ profesija ↔ stanovnik nekog
mjesta itd. Druga razina, kada kod pojedinaca nastaje vertikalna identifikacija i identiteti
koji su u hijerarhijskoj uzajamnoj ovisnosti, na primjer identiteti kojima se iskazuje terito-
rijalna pripadnost: nekoj zavi~ajnoj regiji ↔ op}ini ↔ ‘upaniji ↔ hrvatskoj pokrajini ↔
politi~koj zajednici ↔ hrvatskoj dr‘avi; ili identiteti kojima se iskazuje pripadnost etnosu:
nekoj porodici ↔ u‘oj etni~koj grupi ↔ etni~koj zajednici ↔ hrvatskom narodu ↔ hrvat-
skoj naciji.
Rezultate istra‘ivanja razli~itih tipova dru{tvenih identiteta uop}e, te napose etni~kih i
nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. stolje}u donosimo u drugom dijelu ove rasprave, jer
je vrlo opse‘na da se u ~asopisu objavi u cjelini. Taj drugi dio }emo objaviti, kako je re~eno
na po~etku, u slijede}em broju ovog ~asopisa. Tada }emo donijeti i potpuniju/dodatnu litera-
turu i povijesne izvore.
Literatura i izvori
Adamic 1944 = L. Adamic, Nation of Nations, New York 1944.
Adorno 1979 = T. Adorno, Negativna dijalektika, Beograd 1979.
Akzin 1964 = B. Akzin, State and Nation, London 1964.
Alba 1990 = R. D. Alba, Ethnic Identity, Yale University press 1990.
Alter 1985 = P. Alter, Nationalismus, Frankfurt am Main 1985.
Anderson 1990 = B. Anderson, Nacija: zami{ljena zajednica, Zagreb 1990.
Ansart 1974 = P. Ansart, Les idéologies politique, Paris 1974.
Apter 1965 = D. Apter (ur.), Ideology and Discontent, New York 1965.
Armstrong 1982 = J. Armstrong, Nations before Nationalism, Chapel Hill 1982.
Artukovi} 1991 = M. Artukovi}, Ideologija srpsko-hrvatskih sporova: Srbobran 1884–1902. godine,
Zagreb 1991.
Artukovi} 2000 = M. Artukovi},
Bahro 1981 = R. Bahro, Alternativa, Zagreb 1981.
Bakunjin 1979 = M. A. Bakunjin, Dr‘ava i sloboda, Zagreb 1979.
Banac 1988 = I. Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb 1988.
Barth 1969 = F. Barth, Ethnic Groups and Boundaries, Boston 1969.
Baron 1947 = S. W. Baron, Modern Nationalism and Religion, New York 1947.
Bauer 1907 = O. Bauer, Die Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie, Wien 1907. i Wien 1924.
Bauer 1983 = O. Bauer, Pojam nacije, Politi~ka misao 1/1, Zagreb 1983.
Behschnitt 1980 = W. D. Behschnitt, Nationalismus bei Serben und Kroaten 1830–1914: Analyse und
Typologie der nationalen Ideologie, München 1980.
203ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
Bell 1960 = D. Bell, The End of Ideology, New York 1960.
Bell 1967 = R. Bell-D. Edwards-R. Wagner, Political Power: A Reader in Theory and Research, New
York 1967.
Bell 1974 = R . Bell-W. Freeman (ur.), Ethnic and Nation building, California 1974.
Bennet 1975 = J. Bennet (ur.), The New Ethnicity. Perspectives from Ethnology, Minnesota 1975.
Berger 1973 = P. L. Berger-T. Luckmann, The Social Construction of Reality, Middlesex 1973.
Berger 1979 = P. L. Berger, Facing up to Modernity, New York 1979.
Berger 1995 = P. L. Berger, Kapitalisti~ka privreda, Zagreb 1995.
Berlin 1990 = I. Berlin, Der Nationalismus, Frankfurt am Main 1990.
Biti 2000 = Vl. Biti, Pojmovnik suvremene knji‘evne i kulturne teorije, Zagreb 2000.
Bobbio 1985 = N. Bobbio, Stato, Governo e Societa, Torino 1985.
Boas 1982 = F. Boas, Um primitivnog ~ovjeka, Beograd 1982.
Bottomore 1977 = T. Bottomore, Sociologija kao dru{tvena kritika, Zagreb 1977.
Brass 1991 = P. Brass, Ethnicity and Nationalism. Theory and Comparison, London 1991.
Breuilly 1982 = J. Breuilly, Nationalism and the State, Manchester 1982.
Budak (ur.) 1995 = N. Budak (ur.), Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1995.
Budak 1999 = N. Budak, Etni~nost i povijest, u: Etni~nost i povijest, ur. E. Her{ak, Zagreb 1999.
Clerque 1968 = B. de Clerque, Religion, idéologie et politique, Bruxelles 1968.
Cohen 1983 = J. Cohen i J. Rogers, On Democracy, New York 1983.
Cole 1974 = J.W. Cole – E. R. Wolf, The Hidden Frontier: Ecology and Ethnicity in an Alpine Valley,
New York-London 1974.
Colletti 1982 = L. Colletti, Ideologija i dru{tvo, Zagreb 1982.
^i~ak-Chand 1998 = R. ^i~in-Chand i J. Kumpes (ur.), Etni~nost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa,
Zagreb 1998.
Davis 1967 = H. Davis, Nationalism and Socialism, New York 1967.
Davis 1978 = B. Davis, Toward a Marxist Theory of Nationalism, New York 1978.
Delannoi 1991 = G. Delannoi i P. A. Taguieff (ur.), Théories du nationalisme, Paris 1991.
Deutsch 1966 = K. W. Deutsch, Nationalism and Social Communication, New York 1966.
Deutsch 1969 = K. W. Deutsch, Nationalism and its Alternatives, New York 1969.
De‘eli} 1879 =G. De‘eli}, Hrvatska narodnost ili du{a hrvatskog naroda, Zagreb 1879.
Dietrich 1970 = G. Dietrich i H. Walter, Grundbegriffe der psychologischen Fachsprache, München-
Ehrenwirt 1970.
Domenach 1986 = J. M. Domenach, Approches de la modernité, Paris 1986.
Dugand‘ija 1983 = N. Dugand‘ija, Religija i nacija, Zagreb 1983.
Duverger 1974 = M. Duverger, Modern Democracies, Illinois 1974.
Emerson 1960 = R. Emerson, From Empire to Nation, Boston 1960.
Fishman 1968 = J. Fishman – C. Ferguson – C. Gupta, Language Problems of Developing Nations,
New York 1968.
Fleck 1998–99 = H. G. Fleck (ur.), Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, zbornik radova, knj. I–II,
Zagreb 1998. i 1999.
Fleck-Graovac 2000–02 = H. G. Fleck i I. Graovac (urednici), Dijalog povjesni~ara – povjesni~ara,
zbornici radova, knj. 1–5, Zagreb 2000. do 2002.
Fromkin 1981 = D. Fromkin, The Independence of Nations, New York 1981.
Furet 1992 = F. Furet, La democrazia in Europa, Rim 1992.
Gabel 1974 = J. Gabel, Idéologies, Paris 1974.
Gellner 1994 = E. Gellner, Encounters with Nationalism, Cambridge 1994.
Gellner 1998 = E. Gellner, Nacija i nacionalizam, Zagreb 1998.
Gierer 1981 = A. Gierer, Die Physik und das Verständnis des Lebendigen, München 1981.
Gierer 1985 = A. Gierer, Die Physik, das Leben und die Seele, München 1985.
Giesen 1991 = B. Giesen, Nationale und kulturelle Identität, Frankfurt 1991.
Goati 1979 = V. Goati, Ideologija i dru{tvena stvarnost, Beograd 1979.
Goldstein 1995 = I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995.
204 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
Gouldner 1968 = A. Gouldner, The Dialectic of Ideology and Technology, New York 1968.
Grafenauer 1966 = B. Grafenauer, Pitanje srednjovekovne etni~ke strukture prostora jugoslovenskih
naroda i njenog razvoja, Jugoslovenski istorijski ~asopis 1966.
Grillo 1981 = P. Grillo, Nation and State in Europe: Antropological Perspectives, London 1981.
Gross 1973 = M. Gross, Povijest prava{ke ideologije, Zagreb 1973.
Gross 1981 = M. Gross, O integraciji hrvatske nacije, u: Dru{tveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do po~etka
20. stolje}a, ur. M. Gross, Zagreb 1981, 175–190.
Gross 1985 = M. Gross, Po~eci moderne Hrvatske: Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji
1850–1860. godine, Zagreb 1985.
Gross-Szabo 1992 = M. Gross i A. Szabo, Prema hrvatskome gra|anskom dru{tvu: Dru{tveni razvoj u
civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji {ezdesetih i sedamdesetih godina 19. stolje}a, Zagreb 1992.
Habermas 1969 = J. Habermas, Javno mnenje: Istra‘ivanje u oblasti jedne kategorije gra|anskog dru{tva,
Beograd 1969.
Habermas 1988 = J. Habermas, Filozofski diskurs moderne, Zagreb 1988.
Habsburgermonarchie 1848 = Die Habsburgermonarchie 1848–1918, sv. I–III, ur. A. Wandruszka –
P. Urbanisch, Wien 1973, 1975, 1980.
Haromme 1977 = O nu‘nosti izgra|ivanja nacionalne i demokratske dr‘ave, Marksizam u svetu 10,
Beograd 1977.
Haselsteiner 1997 = H. Haselsteiner, Ogledi o modernizaciji u srednjoj Europi, Zagreb 1997.
Haupt 1974 = G. Haupt i M. Lowy, Les Marxistes et question nationale 1848–1914, Paris 1974.
Hayek 1960 = F. A. Hayek, The Constitution of Liberty, London 1960.
Hayes 1931 = C. H. Hayes, The Historical Evolution of Modern Nationalism, New York 1931.
Hegel 1987 = G. W. F. Hegel, Enciklopedija filozofskih znanosti, Sarajevo 1987.
Heidegger 1996 = M. Heidegger, Kraj filozofije i zada}a mi{ljenja, Zagreb 1996.
Held 1990 = D. Held, Modeli demokracije, Zagreb 1990.
Held 1997 = D. Held, Demokratija i globalni poredak, Beograd 1997.
Herch 1956 = J. Herch, Idéologie et realité, Paris 1956.
Hobsbawm 1983 = E. J. Hobsbawm i T. Ranger (ur.), The Invention of Tradition, Cambridge 1983.
Hobsbawm 1993 = E. J. Hobsbawm, Nacije i nacionalizam, Zagreb 1993.
Hodge-Grbin 2000 = C. Hodge i M. Grbin, Europa i nacionalizam: Nacionalni identitet naspram na-
cionalnoj netrpeljivosti, Zagreb 2000.
Horowitz 1985 = D. Horowitz, Ethnic Groups in Conflict, London 1985.
Hroch 1985 = M. Hroch, Social Preconditions of National Revival in Europa, Cambridge 1985.
Hrvatski dr‘avni sabor 1848 = Hrvatski dr‘avni sabor 1848. godine, sv. 1, ur. J. Kolanovi}, Zagreb
2001.
Jäggi 1993 = C. J. Jäggi, Nationalismus und ethnische Minderheiten, Zürich 1993.
Janji} 1987 = D. Janji}, Dr‘ava i nacija, Zagreb 1987.
Jelavich 1992 = C. Jelavich, Ju‘noslavenski nacionalizmi, Zagreb 1992.
Jenkins 1997 = R. Jenkins, Rethinking ethnicity, London 1997.
Jenkins (D‘enkins) 2001 = R. Jenkins, Etnicitet u novom klju~u, Beograd 2001.
Kalanj 1994 = R. Kalanj, Modernost i napredak, Zagreb 1994.
Kamenka 1976 = E. Kamenka (ed.), Nationalism, London 1976.
Kann 1950 = R. A. Kann, The Multinational Empire: Nationalism and National Reform in the Habs-
burg monarchy 1848–1918, I, New York 1950.
Kann 1957 = R. A. Kann, The Habsburg Empire, New York 1957.
Kann 1974 = R. A. Kann, A History of the Habsburg Empire 1526–1918, London 1974.
Kant 1976 = I. Kant, Um i sloboda, Beograd 1976.
Karaman 1972 = I. Karaman, Privreda i dru{tvo Hrvatske u 19. st., Zagreb 1972.
Karaman 1989 = I. Karaman, Privredni ‘ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850. godine, Zagreb 1989.
Karaman 1991 = I. Karaman, Industrijalizacija gra|anske Hrvatske 1800–1941. godine, Zagreb 1991.
Kardelj 1973 = E. Kardelj, Razvoj slovena~kog nacionalnog pitanja, Beograd 1973.
Kardelj 1975 = E. Kardelj, Nacije i me|unarodni odnosi, Beograd 1975.
Kati~i} 1998 = R. Kati~i}, Literarum studia: Knji‘evnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjeko-
vlja, Zagreb 1998.
205ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
Kautsky 1887 = K. Kautsky, Die moderne Nationalität, Neue Zeit V, Wien 1887.
Kedourie 1971 = E. Kedourie, Nationalism, London 1971.
Kemiläinen 1964 = A. Kemilänen, Nationalism, Jyväskylä 1964.
Kemper 1993 = P. Kemper (ur.), Postmoderna ili borba za budu}nost, Zagreb 1993
Kessler 1981 = W. Kessler, Politik, Kultur und Geselschaft in Kroatien und Slawonien in der erste
Hälfte des 19 Jahrhunderts. Historiographie und Grundlagen, München 1981.
Klai} 1971 = N. Klai}, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971.
Klai} 1873 = Vj. Klai}, Prirodni zemljopis Hrvatske, Zagreb 1873.
Klai} 1899 = Vj. Klai}, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svr{etka XIX stolje}a, Zagreb 1899.
Klai} 1930 = Vj. Klai}, Hrvati i Hrvatska: Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda, Zagreb 1930. i
(drugo izdanje) Split 1991.
Klotz 1984 = H. Klotz, Modrne und Postmoderne, Wiesbaden 1984.
Koestler 1967 = A. Koestler, The Ghost in the Machine, London 1967.
Kohn 1929 = H. Kohn, History of Nationalism in the East, London 1929.
Kohn 1946 = H. Kohn, The Idea of Nationalism, New York 1946.
Kohn 1955 = H. Kohn, Nationalism: Its Meaning and History, Princeton 1955.
Kohn 1956 = H. Kohn, Nationalism and Liberty, New York 1956.
Kohn 1962 = H. Kohn, The Age of Nationalism, New York 1962.
Koruni} 1986 = P. Koruni}, Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici: Hrvatsko-slo-
venski politi~ki odnosi 1848–1870 godine, Zagreb 1986.
Koruni} 1989 = P. Koruni}, Jugoslavizam i federalizam u hrvatskom nacionalnom preporodu 1835–1875:
Studija o politi~koj teoriji i ideologiji, Zagreb 1989.
Koruni} 1991 = P. Koruni}, Program konfederalizma u hrvatskoj politi~koj i dru{tvenoj misli u XIX.
stolje}u, Povijesni prilozi 10, Zagreb 1991, 103–156.
Koruni} 1992 = P. Koruni}, Hrvatski nacionalni i politi~ki program 1848–49. godine, Povijesni prilozi
11, Zagreb 1992, 177–122.
Koruni} 1993 = P. Koruni}, O porijeklu hrvatske nacije u hrvatskoj politici u 19. stolje}u, Povijesni
prilozi 12, Zagreb 1993, 133–228.
Koruni} 1994 = P. Koruni}, Problem istra‘ivanja porijekla hrvatske nacije, Spomenica Ljube Bobana,
Zagreb 1994, 145–157.
Koruni} 1997 = P. Koruni}, Porijeklo i integracija nacije kao znanstveni problem, Migracijske teme 3,
Zagreb 1997, 151–188.
Koruni} 1998a = P. Koruni}, Hrvatski nacionalni program i dru{tvene promjene za revolucije 1848–1849.
godine, Radovi 31, Zagreb 1998, 9–39.
Koruni} 1998b = P. Koruni}, Struktura hrvatskog programa i dru{tvene promjene za revolucije 1848–49.
godine, Historijski zbornik LI, Zagreb 1998, 83–96.
Koruni} 1999a = P. Koruni}, Porijeklo i integracija hrvatske nacije kao znanstveni problem, u: Zbornik
M. Gross, Zagreb 1999, 137–160.
Koruni} 1999b = P. Koruni}, Porijeklo, integracija i budu}nost nacije, u: Etni~nost i povijest, priredio
E. Her{ak, Zagreb 1999, 55–82.
Koruni} 2000 = P. Koruni}, Fenomen nacije: porijeklo, integracija i razvoj, Historijski zbornik LIII,
Zagreb 2000, 49–99.
Koslowski 1986 = P. Koslowski i drugi, Moderne und Posmoderne, Weinheim 1986.
Kr‘i{nik-Buki} 1995 = V. Kr‘i{nik-Buki} (ur.), Slovenci v Hrva{ki, Ljubljana 1995.
Leclerq 1979 = E. Leclerq, La nation et son ideologie, Paris 1979.
Lemberg 1986 = E. Lemberg, Zapadnoevropski pojam nacije, Sarajevo 1986.
Leroti} 1984 = Z. Leroti}, Nacija, Zagreb 1984.
Leroti} 1985 = Z. Leroti}, Na~ela federalizma vi{enacionalne dr‘ave, Zagreb 1985.
Lijphart 1992 = A. Lijphart, Demokracija u pluralnim dru{tvima, Zagreb 1992.
Lipset 1969 = S. M. Lipset, Politi~ki ~ovek, Beograd 1969.
Löwith 1990 = K. Löwith, Svjetska povijest i doga|anja spasa, Zagreb 1990.
Lyotard 1979 = J. F. Lyotard, La Condition postmoderne, Paris 1979.
Lyotard 1982 = J. F. Lyotard, Das postmoderne Wissen, Bremen 1982.
206 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
Lyotard 1985 = J. F. Lyotard, Immaterialität und Postmoderne, Berlin 1985.
Luhmann 1998 = N. Luhmann, Teorija sistema, Beograd 1998.
Luhmann 2001 = N. Luman, Dru{tveni sistemi: Osnovi op{te teorije, Beograd 2001.
Macartney 1971 = W. A. Marcartney, The Habsburg Empire, London 1971.
Mannheim 1968 = K. Mannheim, Ideologija i utopija, Beograd 1968.
Marcuse 1977 = H. Marcuse, Kultura i dru{tvo, Beograd 1977.
Maritain 1990 = J. Maritain, Filozofija povijesti, Zagreb 1990.
Maritain 1992 = J. Maritain, ^ovjek i dr‘ava, Zagreb 1992.
Markus 2000 = T. Markus, Hrvatski politi~ki pokret 1848.–1849. godine: ustanove, ideje, ciljevi, politi~ka
kultura, Zagreb 2000.
Markus 2001 = T. Markus, Slavenski Jug 1848.–1850. godine i hrvatski politi~ki pokret, Zagreb 2001.
Meynard 1961 = J. Meynard, Destin des idéologies, Lausanne 1961.
Mill 1992 = J. S. Mill, O slobodi, u: Izabrani politi~ki spisi, Zagreb 1992.
Minogue 1969 = K. R. Minogue, Nationalism, London 1969.
Neumann 1974 = F. Neumann, Demokratska i autoritarna dr‘ava, Zagreb 1974.
Parsons 1967 = T. Parsons, Politics and Social Structure, New York 1967.
Parsons 1969 = T. Parsons i drugi, Teorije o dru{tvu, Beograd 1969.
Parsons 1991 = T. Parsons, Dru{tva, Zagreb 1991.
Platon 1911 = A. Platon, Nacionalizam, Beograd 1911.
Plessner 1997 = H. Plessner, Zaka{njela nacija, Zagreb 1997.
Pokrovac 1991 = Z. Pokrovac (ur.), Gra|ansko dru{tvo i dr‘ava, Zagreb 1991.
Poutignat 1995 = Ph. Poutignat i J. Streiff-Fenart, Théories de l’Ethnicité, Paris 1995.
Putinja 1997 = F. Poutignat i J. Streiff-Fenart, Teorije o etnicitetu, Beograd 1997.
Pusi} 1989 = E. Pusi}, Dru{tvena regulacija, Zagreb 1989.
Rabushka 1972 = A. Rabushka i A. Shepsle, Politics in Plural Societies, Ohio 1972.
Ra~ki 1861 = F. Ra~ki, Odlomci iz dr‘avnoga prava hrvatskoga za narodne dynastie, Be~ 1861.
Ra~ki 1877 = F. Ra~ki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877.
Ra~ki 1971 = J. J. Strossmayer – F. Ra~ki, Politi~ki spisi, ur V. Ko{~ak, Zagreb 1971.
Radi} 1936 = A. Radi}, Narod i narodoznanstvo, Zagreb 1936.
Raukar 1997 = T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovje, Zagreb 1997.
Red‘i} 1963 = E. Red‘i}, Prilozi o nacionalnom pitanju, Sarajevo 1963.
Rejai 1971 = M. Rejai (ed), Decline of Ideology, New York 1971.
Renan 1981 = E. Renan, [to je nacija, Kulturni radnik 6, Zagreb 1981.
Renner 1899 = K. Renner, Staat und Nation, Wien 1899.
Renner 1964 = K. Renner, Die Nation: Mythos und Wirklichkeit, Wien 1964.
Rihtman-Augu{tin 2001 = D. Rihtman-Augu{tin, Etnologija i etnomit, Zagreb 2001.
Robertson 1979 = M. Robertson, Nationalism in the Twentieth Century, Oxford 1979.
Sartori 1965 = G. Sartori, Democratic Theory, New York 1965.
Schelling 1985 = F. W. J. Schelling, O bitstvu slobode, Zagreb 1985.
Schulz 1994 = H. Schulz, Staat und Nation in der europäischen Geschichte, München 1994.
Seton-Watson 1980 = H. Seton-Watson, Dr‘ave i nacije, Zagreb 1980.
Sigmund 1963 = P. Sigmund (ed.), Ideologies of the Develping Nations, London 1963.
Skok 1934 = P. Skok, Dolazak Slavena na Mediteran, Split 1934.
Skok 1950 = P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb 1950.
Smi~iklas 1882 = T. Smi~iklas, Povijest Hrvatska, Zagreb 1879. (I) i 1882. (II)
Smi~iklas 1904–1990 = T. Smi~iklas, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae –
Diplomati~ki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol. I–XVIII, Zagreb 1904–1990.
Smith 1979 = A. D. Smith, Nationalism in the Twentieth Century, Oxford 1979.
Smith 1983 = A. D. Smith, Theories of Nationalism, London 1983.
Smith 1986 = A. D. Smith, The Ethnic Origins of Nations, Oxford 1986.
Smith 1991 = A. D. Smith, National Identity, London 1991.
Smit 1998 = A. D. Smit, Nacionalni identitet, Beograd 1998.
207ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 57 • 2003 • 1–2 (127)
Solar 1998 = M. Solar, Edipova bra}a i sinovi: Predavanja o mitu, mitskoj svijesti i mitskom jeziku,
Zagreb 1998.
Stan~i} 1980 = N. Stan~i}, Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji: M. Pav-
linovi} i njegov krug do 1869, Zagreb 1980.
Stan~i} 1989 = N. Stan~i}, Gajeva ‘Jo{ Horvatska ni propala’ iz 1832–33: ideologija Lj. Gaja u pri-
premnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, Zagreb 1989.
Stan~i} 1985 = N. Stan~i}, Hrvatski narodni preporod 1790–1848, u: Hrvatski narodni preporod
1790–1848. Hrvatska u vrijeme Ilirskog pokreta, Zagreb 1985.
Stan~i} 1998 = N. Stan~i}, Das Jahr 1848 in Kroatien: unvollendete Revolution und nationale Integra-
tion, Südost-Forschungen 57, München 1998, 103–128.
Sugar 1969 = P. Sugar i I. Lederer (ur), Nationalism in Eastern Europe, Seattle 1969.
Sui} 1995 = M. Sui}, Pristupna razmatranja uz problem etnogeneze Hrvata, u: Etnogeneza Hrvata, ur.
N. Budak, Zagreb 1995, 13–27.
Supek 1996 = R. Supek, Modernizam i postmodernizam, Zagreb 1996.
Suppan 1999 = A. Suppan, Oblikovanje nacije u gra|anskoj Hrvatskoj 1835–1918. godine, Zagreb
1999.
Südland 1991 = L. V. Südland (I. Pilar), Ju‘noslavensko pitanje, Zagreb 1991.
Szücs 1981 = J. Szücs, Nation und Geschichte: Studien, Budimpest, 1981.
[idak 1968 = J. [idak i drugi, Povijest hrvatskog naroda 1860–1914, Zagreb 1968.
[idak 1988 = J. [idak i drugi, Hrvatski narodni preporod – ilirski pokret, Zagreb 1988.
[idak 1973 = J. [idak, Studije iz hrvatske povijesti XIX. stolje}a, Zagreb 1973.
[idak 1979 = J. [idak, Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848–49. godine, Zagreb 1979.
[i{i} 1923 = F. [i{i}, Ime Hrvat i Srbin i teorija o doseljenju Hrvata i Srba, Godi{njica N. ^upi}a 35,
1923.
[i{i} 1925 = F. [i{i}, Hrvatska povijest od najstarijih vremena do potkraj 1918, svezak 1, Zagreb 1925.
[uvar 1970 = S. [uvar, Nacije i me|unacionalni odnosi, Zagreb 1970.
Tagore 1921 = R. Tagore, Nacionalizam u Italiji, Zagreb 1921.
Tilly 1975 = C. Tilly, The Formation of National States in Western Europe, Princeton 1975.
Vattimo 1987 = G. Vattimo, La fin de la modernité, Paris 1987.
Vattimo 1991 = G. Vattimo, Kraj moderne, Novi Sad 1991.
Vranicki 1970 = P. Vranicki, Mjesto nacionalnog pitanja u marksisti~koj teoriji, Na{e teme 1, Zagreb
1970.
Weber 1976 = M. Weber, Privreda i dru{tvo, I–II, Beograd 1976.
Weber 1986 = M. Weber, Metodologija dru{tvenih nauka, Zagreb 1986.
Welsch 1987 = W. Welsch, Unsere postmoderne Moderne, Weinheim 1987.
Wiatr 1972 = J. Wiatr, Osnovni problemi teorije nacije, Ideje 6, Beograd 1972.
Winkler 1985 = H. A. Winkler, Nationalismus, Königstein 1985.
Wodak 1998 = R. Wodak, Zur diskursiven Konstruktion nationaler Identität, Frankfurt am Main –
Suhrkamp 1998.
Zöllner 1997 = E. Zöllner i T. Schüssel, Povijest Austrije, Zagreb 1997.
S u m m a r y
Nation and National Identity: Origin and Integration of the Croatian Nation
Petar Koruni}
Since it is quite extensive, this paper cannot be published in whole. The first part, published in this
issue, focuses on theoretical problems of identity. The second part, which will be published in the
following issue, will examine different types of social, ethnic and national identities in 19th century
Croatia. The paper is only a part of extensive research on cultural and ethnic diversity (pluralism) in
208 P. KORUNI]: NACIJA I NACIONALNI IDENTITET: UZ PORIJEKLO I INTEGRACIJU ...
Croatia, on different types of social, religious, cultural, ethnic and national identities, and relations
toward other identities, ethnic groups, nations, and cultures. This extremely extensive research field is
of great importance for the entire history of the Croatian nation, and for its relation toward other cultu-
res, nations and national groups since the Middle Ages to the present. Even though some research had
already been done on this subject and some of the results printed, this topic has not yet been adequately
researched in Croatia. The few research attempts on the subject have been below the level of modern
critical science, scientific models and theories. Such reseach projects have to involve several disciplines
and have to consider the results of other social sciences such as historiography, sociology, politology,
anthropology, ethnology and ecology.
Ethnic revival in the modern world – as well as persisting ethnic and national changes, differences
and conflicts (social, ethnic and national) in all areas, in the past and at present – as well as the lasting
presence of the problem of researching the phenomenon of nation and nationalism, inspired many
researchers in social sciences to thoroughly research the phenomenon of ethnic and national identity.
There is a difference between the ethnic and the national. These are two different notions (ethnic
and national), two different societies (ethnic and national), and two different identities (ethnic and
national). Ethnic groups have always been connected with the history of mankind: with man and with
relations between people. They can be found in all regions of the world and in all periods since prehi-
storic times. Cultural and ethnic diversity (pluralism) are not new. Ethnic and cultural diversity as well
as social pluralism existed in the past and exist now, in our modern world. The earliest ethnic commu-
nities (proto-ethnic groups: tribes, races, ethnic groups) and ethnic identities are of older origin than
nations and national identities. This is because nations and national states, which are the result of the
culmination of the process of etnic formation of a community, and national identities, are fairly recent
phenomena, formed between the end of the 18th and the end of the 20th centuries.
This is the model in which ethnicity and ethnic identity are viewed as a process in which different
social, ethnic and/or national identities originate, continuously develop and transform (1) within orga-
nized ethnic groups, (nations), sub-ethnic groups, and their subcultures (ethnic groups); (2) on the level
of continuous social changes, social relations and situations, and (3) on the level of interpersonal rela-
tionships in the process of social interaction. In the corse of these on-going changes in the present, and
greatly influenced by modernization and integration of societies and modern social systems, we are
witnesses to the birth of entirely new phenomena. Besides individual and group identities we can also
see the formation of entire collective identities: cultural, educational, political, economic, ethnic, natio-
nal, etc.
The author then discusses the most important forms and types of identity. He proceeds from his
assertion that since antiquity Croatia has always had cultural and ethnic diversity (pluralism) as well as
social pluralism. Identity is therefore a process of identification and an interaction within pluralistic
relations and situations: ethnic, cultural and social. This pluralistic world, these complex social and
cultural interactions, continuously and endlessly change through time. These changes are influenced by
the society and by social systems.
When we speak about ethnic and national identities it is necessary to discover the process of iden-
tification and/or construction of these identities with the help of scientific models: with the help of the
identity of identity formula (A is A, and yet simultaneously it is a non-A), and simultaneously of the
formula concerning the differences between the identities of »the first« and »the second« – that is the
difference between »us« and »them,« in other words. This is a process in which ethnic and national
identities are formed as the result of the movement of entities (ethnic groups, nations) through the sum
of differences and opposites, through the sum of the identity of the Other, or through the sum of identity
and environment: identity + its environment. This environment is a complex factor, much more so than
the identity itself.
But without these other identities and values it is not possible to learn about the identity of the
»first« either.