FRANCE PRESIREN Sa Preširnovom slikom. j^restampano iz ,,'~Vienca“ god. 1H.81. 3aosC NAPISAO D s FR. J. CELESTIN. U ZAGREBU NAKLADOM PIŠČEVOM, TISAIC DIONIČKE TISKAltE. France Preširen. V r FRANCE PRESIREN NAPISAO D R FR. J. CELESTIN. Sa Preširnovom slikom. jP restampano iz ,,'~Vien.ca'' jod. 1881. u jŽL NAKI.ADOM PIŠČBVOM, TISAK DIONTČKK TISKA KIS. USPOMENI D RA JANEZA BLE1WEISA 1'lSAt). France Ksaverij Prešfren 1 ) rodi se 3. prosinca g. 1800' u malom selu Vrbi, sadašnje brezniške, a prije rodinske župe, u gornjoj Kranjskoj (Gorenskoj). Otac mu Šim im (sa kučnim pridjevkom Ribič) bijaše dosta imuean Se¬ ljak, a majka toli naobražena, da je dapače njemački „dobro govorila i pisala" 2 ) Ova potonja okolnost dade se labko protumačiti tim, da su imucnije slovenske se- ljačke obitelji, osobito u Gorenjskoj, vec odavna slale djecu u kranjske gradove, ili pako u Korušku medju Niemee, da nauče tamo njemštinu. Imao je Pr. dvie sta- rije od sebe sestre, dva mladja brata i tri mladje sestre. Do svoje sedme godine bijaše kod kuče u krasnom pre- djelu na podnožju Karavanaka i julijskih planina, na briegovih bistre Save, samo jedan sat od divnoga Bled- skoga jezera, u predjelu, o kom sve više priznavaju, da je jedan od najljepših planinskih prediela u obče. Neki englezki putnik prozvao ga dapače „najljepšom dolinom na svietu" pa i Prešfren pjeva o njoj, „da je podoba raja". Kad je navršio sedam godina, uze ga k sebi brat pjesnikove babe (sa otčeve strane) Josip Prešfren, dosta *) Sam pjesnik pisao je svoje ime: Prešern i Prešerin (gen. Prešerna), nego pravilno je bez dvojbe: Preširen, premda rado priznajemo, da takvo mienjanje vlastitih imena nije — obično. Op. pisca. 2 ) Sr. Fr. Levec: Odlični pesniki in pisatelji slovenski II. Or. Franc Preširen (Zvon 1879., str. 34. i sl ). 1 2 imucni župnik na Kopanju blizu Šmarja (u Dolenskoj). Ovaj blagi župnik podupiraše prije dva Preširnova strica, kašnje dva pjesnikova brata, a sama pjesnika nije ostavio prije. dok si nije počeo služiti kruh sam, tako, da se bez njega piesnik nebi bio valjda nikada razvio. Buduci tada u Kopanju nebijaše škole, posla stric svoga nečaka prijatelju si Bonaventuri Humlju, tada dekanu u Rib¬ nici. Ovaj ga predade tamošnjemu učitelju na stan i obskrbu. Tu nije vidio dobrih primjera, buduci se još pod konac života tužio, da bi bilo zanj bolje, da nije nikada u Ribnici škole polazio 3 ), (ako se to tnožda nema razumjeti tako, da bi u obče zanj bilo bolje, da nije nigdje u školu hodio?). S druge strane pako bio mu je boravak ondje možda ipak koristan, buduci je tamošnji narod kriepak, sa zdravim humorom, koji je na mladoga Preširna mogao dobro djelovati. Tu je Pr. dobro učio, te se još sada čuva u Rib¬ nici knjiga, gdje je upisan medju odlikaši. Nežna se pako, gdje je svršio uormalku. Jeseni g. 1813. nalazimo ga več u 1. razredu ljubljanske gimnazije, te je bio u prvom, trecem, četvrtom i petom razredu drugi medju odlikaši a u šestom bio je treei, medju nagradjenimi. 4 ) Prvi pred njim bijaše (čini se) uviek Antun pl. Scheu- chenstuel i kašnje sretan takmac u ljubavi. U prvoj go- dini filozofije (sadanji 7. razred) svršio je (g. 1820.) od¬ ličnim uspjehom informatorski izpit u predmetih za prva četiri gimnazijska razreda, te je bio obie godine filozo¬ fije takodjer domači učitelj u kuci zemaljskoga sudca i savjetnika Lavrina, imajuci ujedno obiteljski štipendij iz zaklade Janeza Preširna. Vele,da je Pr. več u gimna- 3 ) Fr. Levec o. c. str. 34. i T. Zupan: Iz Preširnovega življenja I. (Ljublj. Zvon I., 1. str, 16). 4 ) Fr. Levec o c. I. 1, str 35, a T. Zupan o. c. I. (5) 274 veli, da je to bilo u 1., 3. i 5. razr. ziji pokazivao dosta „svojo voljo“, svadjajnc sc sa pro- fesori, jer da sn mu krivo Sinili nedajuc mu zasluženo prvo mjesto. Iz mladih pjesnikovih godina još bismo mogli spo- menuti, da ga je majka osobito nježno ljubila i on nju, što je moglo znatno djelovati na njegov pjesnički dar. Izmedju sestara bijaše mu najmilija Kata (1799—1874), koja je i kod pjesnikove smrti prisustvovala, igrajuč, kako cemo vidjeti, ulogu, za koju joj bas nemožemo biti zahvalni. Osobito dobar prijatelj bijaše mu tri go- dine stariji susjedni djak Čop (kašnje učen knjižničar Ijubij. lieealne knjižnice), koji ga o ferijah polazaše malo ne svaki dan, sprovodeč š njim vrieme u skupnom čitanju ili šetnji. Na pravoslovni fakultet bečkog sveučilišta upisao se Pr. tek g. 1822., tako, da neznademo, gdje se je na- lazio g. 1821. Četiri godine ovih študija svršio je g. 1826., i premda je sve vrieme imao štipendij (Knafljev) te ga i stric podupirao, ipak je podučavao takodjer u Klinkovstromovom zavodu i valjda takodjer u Terezia- numu. Jedno vrieme bijaše takodjer iiiformatorom u kuči nekoga grofa. Po tadanjem običaju napisao je Pr., da postigno doktorat, disertaciji!, naime: „6egenstande der offentli- chen Vertheidigung aus allen Theilen der Keclits- und politischen Wissenschaften, welcher sicli nach vollen- deten strengen Priifungen zur Erlangung der juristischen Doctors-Wiirde an der kk. Universitiit zu Wien Franz Xav. Preshern aus Ilodain in Kran unterziehen wird. Am 26. Marž 1828., Nachmittags um 5. Ubr. Wien. Gedruckt bei den PP. Mechitaristen“. Promoviran bude 27. ožujka 1828 U Beču bijaše Pr. u Kliukovstromovom zavodu učitelj grčke i rimske povjesti mladomu A. Auerspergu, koji 4 se kašnje proslavi kao njemački pjesnik Anastasius Gnili. Oni se i sprijateljise i Gruii sam pripoviedaše, kako su skupa cit.ali Valvasora, te se oduševljavali ljubavlju za skupna kranjsku domovinu i za sve plemenito u obče. Kako je Griin visoko poštovao Pr.-a, vidimo iz pisarna, što mu ih je pisao, te iz liepe pjesme, spjevane na uspo- menu Pr.-u. Tu se nadalje upoznade Pr. sa češkim pis¬ cem i pjesnikom Ladislavom Oelakovskim, ko ji je p ro¬ li udi o u njem ono široko shvačanje slaven- stva, kojim seje za timu vi ek odlikovao Pre¬ ši ren, iztičuč više puta slavenstvo u obče. Vele, da je Pr. Celakovskoga dapače u Česku pratio i tamo se upoznao sa životom bratskoga naroda. Kašnje pako je Čelakovskj prvi razložio Slovencem i slavenstvu u obče Preširnovo pjesničko znamenovanje. G. 1829. stupio je Pr. u državnu službu kao (ne¬ plačan) vježbenik kod tadanje c. kr. kameralne proku- rature, gdje je služio do g. 1831. te nemogav nikako dobiti plačena mjesta, ostavi državnu službu. G. 1832. nalazimo Pr.-a (mjeseca veljače i ožujka) u Celovcu, gdje mnogo obči sa Slomšekom i Jarnikom. Položiv od- vjetnički izpit, stupi Pr. u Ljubljani u odvjetničku kan- celariju prijatelja si dra. Chrobata kao koncipienat, gdje je savjestno radeč ostao, dok nije, načekav se punih 14 godina, napokon dobio u Kranju izpražnjeno odvjetuičko rnjesto, koje je zauzimao do rane svoje smrti g. 1849., osmoga veljače. II. Prvi put stupio je Pr. pred občinstvo god. 1827., kada je „Illyrisches Blatt“ br. 2 (12. siečnja) donio nje- govu pjesmu: „Dekelcam“ u slovenskom izvorniku i njemačkom prevodu (Preširnovom). Kašnje je pjesnik naslov promienio u: „Dekletam“ te i pjesmu ponešto o preinačio. Da je pako več prije u svojoj mladosti pjevao, vidimo iz lista, koga piše Čopu g. 1832., gdje veli, da je več kao pravnik četvrte godine svojim prijataljem pokazi- vao puu svežčič (eine Theke) pjesama, koje da je čitao i Kopitar, te mu savjetovao, da ih ostavi njekoliko go- dina, a zatim izpravi. Ovaj savjet izpunio je — veli pjes- nik sam — tako, da je sve osim trijuh (Povodni mož, Lenora, Lažnjivi pratikarji) spalio (g. 1831.), jer da se nisu dale izpraviti. Pr. nije nepripravan pjevao. Poznavao je u djačko svoje doba Vodnika i Ravnikara, te iz njihovih djela učio. Isto tako bijaše mu koristno i poučno poznanstvo sa Kopita rom i Čelakovskim. Iz lista, što mu ga piša čop 27. prosinca 1825. g., vidimo, da se je več tada za- nimao za čitavo slavenstvo. Prava njegova lite- raturna djelatnost pako pada u vrieme, kada bijaše (ne- plačen) vježbenik. G. 1830. štampao je u „111. BI.* br. 33: Licovi strelci (Liitzow’s verwegene Jagd-Kornera). Tada probudi se u obče književna djelatnost radom uče¬ nika Vodnikovih, Ravnikarovih, Metelkovih. Liepim je¬ zikom pisahu pučke knjige: u Koruškoj Jarnik i Slom¬ šek, u Štajerskoj Dajnko i Murko, a u Goričkoj pjevaše Stanič svoje jednostavne pjesmice. Umjetno pjesničtvo pako diže se sa „Cbelicom“ (utemeljitelji g. 1830. Čop, Kastelic i dr. Zupan). Več u prvom svežčiču nalazimo tri Preširnove pjesme, od svili najbolje i največe: a) Slovo od mladosti. Dni mojih lepši polovica, kmalo — Mladosti leta, krnalo ste minule; b) Povodnji mož (balada, spjevana po Valvasorovom pri¬ čanju: Od nekdej lepe so Ljubljauke slovele); c) Lenora (s njemačkoga prevedena Burgerova balada: Iz strašnih senj, ko se zori. 5 ) 3 ) Sr. J. Maruovu razpravu: Dr. France Prešern (Juzičnik XVIII. leto.) 6 G. 1831. pojavi se u „111. Bl.“ br. 11. prvi Pr.-ov sonet: Verli soncov seje soncov cela čeda, a iste godine n „Kr. Obelici* (2. sv.) njegovi soneti: a) Očetov na¬ ših imenitna dela; b) Verh sonca sij e soncov cela čeda (ponešto popravljen); c) Tak kakor hrepeni oko čolnarja; d) Kupido, ti, in tvoja lepa starka; e) Romanca: Hčere svet (romanca po Španki šegi z’ asonancami: Ljubice pod okno dragi); f) Nova pisarija (šaljiva. Učenec: De zdaj, ko že na Kranjskim vse pisari). G. 1832. priobči Pr. u „111. Bl.“ br. 2.: Romanca z’ženskimi asonancami (Klel učene filosofije — Pust na pepelnično sredo). Ista romanca dobi za tim u »Poe¬ zijah* (g. 1847.) naslov: Učenic. A u III. sv. »Krajnske Čbelice 11 spjevao je Pr. iste g. sliedece pjesme: a) Ro¬ manca od Turjaške Rozamunde (u »Poezijah 11 : Turjaška Rozamunda: Hrast stoji v Turjaškim dvori); b) Sol- daška (Pet čevljov merim, pavcov pet); c) Bez naslova: Že miru serčnimu nevarne leta, — Mladosti leta so slovo jemale (ista pjesma imade u »Poezijah 11 104 naslov: Perva ljubezen); d) Astrologam. Po Anakreontovi meri: Vsi pojte rakam žvižgat, —• Lažnjivi pratikarji (u Poe¬ zijah 93: Zvezdogledam); e) Seršeni 1—15 (u Poezijah: Zabavljm napisi sa pripisom: Naj misli, kogar bi pušče te zadele — Feriunt — summos fulmina montes (u „Poez.“ ovo stoji naprvo: Predgovor in Zagovor, Motto: Feriunt i za tim : Naj misli, kogar bi pušice te zadele, — De na visoki verh lete iz neba strele); f) Soneti i naime: 1. Cerkarska pravda: Al prav se piše kama ali kasha (u „Poez.“ 158); 2. Ptujo — Besedarjam: Ne bodhno šalobarde! Moskvičanov (u „Poez.“ 159 bez na¬ slova); 3. Strah: En dan oči so vldTe zmoti vdane (u „Poez.“ 130: Dve sestri vldlle so zmoti vdane); 4. Smert: Dolgost živlenja našiga je kratka (u „Pooz.“ 167: Me- meuto mori). 7 G. 1833. buknu slovenski ABC-dni rat (osobito glede „Meteloice“). Pr. spjeva medju tim (njemački) dva soneta: 1. Sangers Klage: Obschon die Lieder aus den Vaterlande — Verbannt deu Liebling rSmisckei Kamoenen („111. Bl.“ br. 24); 2. Wohl ihm, dem fremd geblieben das Erkennen („111. Bl.“ br. 25). U br. 26. istog časopisa nalazimo: Borneo und Julie. Ein Sonetten- kranz a) Verona (Steb’, Wandrer stili! du vvaudelst in den Mauern, — Wo liebend sich zwei edle Herzen fan- den); b) Julia’s kVoknung (Seht ihr das Haus mit al- terdem Gemauer); c) Julia’s Sarg (Ist’s euch vergonnt mit glaub’gem Sinn zu schauen). Glede ovili soneta pita J. Marn (Jezičnik XVIII. 45), da li nisu prvi Preširnov sonetni vienac? Valjda i jesu. U priložili ka br. 28. „111. Bl.“ nalazimo prvi put štampane Preširnove „Gazele 11 1—7 (Pesem moja po- s6da tvojiga imena) sa geslom: Ljubezen je bila, — Ljubezen še b6, — ko tebe in mene na sveti ne b6 (narodna poslovica, koje u „Poez.“ nema). U priloži ka 30. broju „111. Bl.“ dodao je Pr. Čopovoj razpravi o „ABC-dnom ratu„ svoje: Literarisehe Scherze in August VVilkelm v. Schlegels Mauier: I. Error typi, II. Apel in čevljar: Apel podobo na ogled postdvi, sa svršetkom: Le čevlje sodi naj kopitar (n „Poez.“ 160: Le čevlje sodi naj Kopitar), III. Kelata refero (Wie’s kommt, dass soviel Koth der ausgespieen), IV. Hoc scio pro eerto, quoties cum stercore certo, (In Meeres Tiefeu, auf der Erde Piuren), V. Du staunst, rnein Preund. Iste (1833.) godine imade IV. sv. „Kr. Obelice 11 ove Preširnove pjesmotvore: a) Glosa (sa geslom: Slep je kdor se z petjam vkvarja itd.): Zgodbe večnih pev¬ cev beri: — Bil berač je pev’c Pelida (u „Poezijah“ 108—• 'J: Le začniva per Homeri,— Prosil reva dni je stare), b) Soneti G—VI.): 1. O Verba! srečna draga 8 vas domača, 2. Popotnik pride v Afrike pušave, 3. Hrast ki na tla vihar ga zimski trešne, 4. Komur je sreče dota bla klofuta, 5. Živlenje ječa, čas v’ nji rabelj hudi, b) Čez tebe več ne bo, sovražna sreča! c) Romanca od doh¬ tarja: Dohtar, ti jezični dohtar (u „Poez.“ 43 je naslov D6htar), d) Romanca od učenca (u „Poez.“: Učenec): Klel učene filosofije (sr. „111. Bl.“ 1832. god. br. 2), f) Gazele 1—7 kao što u „111. Bl.“ br. 28 u priloži — nego bez gesla). S ovim IV. svezkom prestade izilaziti „Čbelica“, gdje su Preširn-ove pjesme bile uvjek najljepše. Nego moramo žalibože priznati, da ih Slovenci nisu oočekivali s oso- bitom radošcu. Vec Kopitar kao cenzor nije pokazivao prava shvacanja pjesničtva, kudec i brišuč koješta sa- svim nevina. U Ljubljani se pako najmanje dopadaliu Preširnove „zaljubljene“ i Smolejeve medju narodom sa- kupljene pjesme. Preširnov list Čelakovskomu 29. travnja 1833. gorko se tuži na ljubljanske janzeniste, lcoji da su u svojoj gluposti pronašli, da su njegove pjesme ne¬ moralne, želeč izdanje IV. sv. „Čbelice“ svakako pre- priečiti. Vec Čop, dobiv rukopis za ovaj svezak, da ga prosudi (cenzuriše) nagovori urednika Kastelca, da je ovaj iz rukopisa iztrgnuo nekoliko posljednjih strana, sadržavajucik nevine narodne pjesme i jednu Preširuovu baladu. Nego kad je za tim vlada dozvolila štampanje, revizor Pavšek nedade ipak rukopisa Kastelcu, vec za- moli vladu, da opozove dozvolu, „indem sich in dr. Prešern’s Gedichten noch eine Menge der Sittlichkeit an- stossigen Stellen belinden, die dem Censor Čop entgan- gen zu sein scheinen, iiberkaupt die Phantasie dieses Dichters trotz einer wohlgemeiuten Warnung des Wiener Censors (naime Kopitara) einen bedauernswiirdigen mo- ralischen Stoss erlitten hat, da er von seinen Lieblings- stoffe, sit veuia verbo, dem Sauglockenlauten, trotz der 9 wohlgemeinten Warnung des Wiener Censors nicht ab- lasst“. Kopitaru naime u „Novoj Pisariji" ovi stihovi nisu godili: Ees škoda bi bila, zdaj od nedelje Do druge kolikrat se serce vname! In šega je, kdor pride pred, pred melje. Ove „nečudorednosti“ Kopitar doduše nije brisao, nego ipak opazio, da ce se Kranjice pravom tužiti na nje. Pano više pako nego ovo „Saugloekenlauten“ raz¬ srdila je Pavška Biirgerova balada „Der Abt und der Kaiser 11 , za „ Obel ion “ prevedena drom. Tuškom. Ovaj „boruirani janzenista" zahtjeva tu, da vlada zabrani štampanje djela „dessen Lesung die Geistlichkeit ver- bieten, wenn nicht gar verbrennen (die Lesung!!) miisste" i da Oop nebude više cenzorom. Ovaj premudri revizor sklonu dapače biskupa (Wolfa), da je ovaj kod vlade prosvjedovao proti „Čbelici“, usljed česa i poslaše corpus debeti Kopitaru u Beč na pregled. Na taj način moralo ) je dakako izdavanje sasvim dosaditi Kastelcu, te ga je i sbilja obustavio. Preširen bijaše vec za V. sv, „0beliee“ spremio nješto gradiva, dakako uzalud. Zato pjevaše njemački u „111. Bl.“ g. 1834., gdje ualazimo četiri njegova soneta: u br. 19.: Warumsie wertb dass Sanger aller Zungen — Sie priesen von Homer an, dem Hellenen; u br. 21.: Liebesgleiclmisse I. Sonett: Der Friihling kommt aus Auen, Bergen, Pliissen; II. Sonett: Wie der, dem alles was er mitgenommen; III. Sonett: Wie brunstig selint sich, wer an dunkler Stelle — Gefangen sitzt im un- terird’schen Grauen. G. 1835. imade „111 Bl.“ br. 30 tužaljku na uspo- menu Čopa: 10 „Jung stirbt der, deu die Himmelsmachto lieben Der Sprucb, meiii Freund! bat sicb auch an dir bevviikret. Nicht Du, mein Freund! nur wir sind zu bedauern. Iste godine (1835.) kolaše u rukopisu njegova „Ne- beška procesija' 1 , štampana tek g. 1848. u V. sv. „Kr. Čbelice", gdje pjesnik šaljivo opisuje, da ce gotove nove sgrade (kazino, kolisej i kazalište) kvariti poštene „Lju- bljančane i Ljubljančanke" — vragu na radost. Sliedece g. 1836. uvrstio je Pr. u „111. Bi." br. 4. baladu slovenski i njemački: Prekop. Bil nekdaj je mlad pevic daleč okrog sloveč Je zložil dosti pesem, od ljubice svoje nar več, Od ljubice lepe Severe, prevzetne deklice, Ki niso jo omečile njegove pesmi vse itd. Die Wiederbeerdigung. Einst lebt’ ein junger Siinger beriihmt im vveiten Kreis, Der viele Lieder ersonneu, die meisten der Liebsten zum Preis, Zum Preis der schonen Severa, tur die sein Herz gegliiht; Sie riihrte kein’s der Lieder, gar stolz war ibr Gemiith. D sliedečih trijuh brojevih naštampao je pjesnik neke pjesme, naznačene prije „Cbelici“, naime u br. 13. (u „Po z. 150): Sonet. Ni majhina bla, Togenburgar, mera Terplenja tvoj’ga; moje ga premaga... S o n e 11: Wohl gross war, Toggenburg, mein Scbmerzgeselle, Dein Leid; von meinerD wird es iibertroHen etc. U br. 18. (u „Poez.“ str. 12.): 11 K a m 'i Ko bez miru okrog divjam, Prijatli prašajo me, kam ? ... W o h i n ? Weun ich herum irr’ ohue Rast, Fragt ihr: „wohin mit solcher Hast?“ U br. 43. nalaze se soneti: a) Blo Mojzesu je ne¬ kdaj naročeno (u „Poez.“ str. 151.); b) Oči so le per nji v deklet ble sredi (u „Poez.“ 155.); c) Kadar obupa učenost zdravnika (u „Poez.“ 156). Sredmom god. 1836. prijavi se Pr. s malom knji- žicom (u Bini, str. 34): Kerstper Savici. Povest v verzih. Zložil Dr. Prešerin. V Ljubljani. Natisnil Jo¬ žef Blaznik 1836. Sonetom: Izročam prijatla dragi mani u „Poez.“ 168: Matiju čopu), nekako posvečuje „Kerst“ prijatelju Čopu. Preštampan je „Kerst“ u „Novicah“ g. 1844., br. 29—35. a napokon izpravljen i ponešto po- punjen u „Poezijak“ (str. 168—191). Zanimiv je list Čelakovskomu, pisani o „Kerstu“: Mein neuestes Product bitte ich als eine metrische Auf- gabe zu beurtheilen, mit deren Losung der Zweck in Verbindung stand mir die Gun st der Geistlich- k e i t zu erwerben ... Die Geistlichen Herren waren diesmal mit mir zufrieden und wollen mir auch meine vorigen Siinden vergeben“. Dalje moli medju ostalim, da se Č. pobrine za stampanje slovenskih narodnih pje- sama, koje bijase sakupio Smole (za 6—7 štampanih araka), kojih on sam radi upornosti i rovanja „unserer jansenistischen Obscuranten" n Ljubljani nikako nemože izdati. G. 1837. Pr. opet pjeva u „111. Bl.“ i u br. 9. na- lazimo jedan sonet Mickiewiczev (preveden na njemački): Eesignatiou: Wer ohne Erwid’rung seufzt, gross ist das 12 Ungliick dessen, — Noch grosser dessen, den das leere Herz langweilet itd. Baladu „Zdravilo ljubezni 11 čitamo u br. 19. (Ljubimu ljub’ca lepote cvet, — Vmerla je stara osemnajst let itd. (u „Poez.“ 53—56), a u br. 38: Sonet (njemački i slovenski, u „Poez.“ 157): Auftbun wird sich, wenn das Gericht vollendet Der Himmel den Envahlten, ali’ sein Segen etc. Odperlo bo nebo po sodnim dnevi Se zvoljenim, svit glorje nezrečeni itd, G. 1838. priobcio je Pr. u „111. Bl.“ br. 9. baladu „Ribič“: (Bibič marsiktero noč vesla, — Gori na nebi zvezda miglja, — Nevarne mu kaže poti neba). Pr. bi- jaše počeo pjevati o „sladkoj ljubavi“, ali mu odmali nekoji Slovenci počeše predbacivati, da mu je Muza pre¬ malo stidljiva, dapače sablažnjiva. Njim odgovara pje- snik sa Ovidijem njemački (Getico sermore): Da ich, wie er nicht kann vom Dicbten lassen; Wiewohl mein heimiscb Lied mir nicht zum Frommen Nur Missgunst mir bereitet, blindes Hassen, Vergebt, dass ich ihm (Ovidiju) folgend unternommen, In Worte meinen iunern Gram zu fassen, Die ich von meiner Mutter nicht vernommen. A onim Niemcem, koji ga poticahu, da o svojoj ljubavi pjeva — njemački (osobito „ Gazele"), jer da nje¬ mački u njegovoj domovini običavaju govoriti gospoda, a slovenski — služinčad, odgovara: Den strengsten Dienst dien’ ich, den freie Seele Gedient, die Liebe schlug in ihre Bande, Nicht darf ich gegen jene Sitte fehlen (da govori slovenski) i t. d. S druge strane kori one, koji, prernda rodom Slo¬ venci, počeše njemačkom pjesmom slaviti njemačku pro- svjetu („111. Bl.“ br. 38) i to još slabo. Zato veli, da 13 bogatoj Njemačkoj nitko nebi smio zapostavljati vlastite majke, ako pako tudjinki sta daje, ima barem biti dra- gocjeno, jer inače ona „auf Annseligkeiten blickt mit Hohne“. U br. 21. nalazirno (slovenski injemački): »Prosto serce", koje je kašuje kao geslo postavio »Poezijam" na čelo: Sim dolgo upal, se dolgo bal; Slovo sim upu, sim strahu dal. Serce je prosto; — mirno, srečno ni; Nazaj si up, nazaj si strah želi. TJ »Poezijah" je ovo geslo nešto promjenjeno. U br. 25. (u „Poez.“ 36: »Pevcu" pjesnik se tješi u nevolji: Kdo zna Noč tamno razjasnit, ki tare duha itd. te zove ovu pjesmu: Oserčenje. Prije g. 1839. (a kada baš, neznamo pravo) spjevao je Pr. svoj prekrasni »Sonetni venec", u kojem prva slova stihova sastavljaju ime njegove Julije (naime:Pri- micovi Jul ji). U „Poez.“ nešto je izpravljen, a »Magi¬ strale" u nekojih je eksemplarih Pr. sam pomješao (u izdanju Jurčie-Stritarovom g. 1866. pravilno je štampano). U sbirci »ilirskih narodnih pjesni", izdanoj g. 1839. Stankom Vrazom, Preširnovim pobratimom, nalazirno kod pet pjesama zabilježeno, da ih je sakupio Pr. a u uvodu se veli, da i Pr. sakuplja narodne pjesme. Pri- povieda se tu, da je Pr. svoju sbirku dao Emilu Ko- ritku. Bez dvojbe poticaše on takodjer i Smole-a, koji je izdao: Pesmi kranjskiga naroda (sv. I—V. od g. 1839. do 1844., imade ih tu, koje je Pr. zapisao), a osi m toga nastojaše, da se štampa i više drugih stvari (n. pr. Vo¬ dnikove pjesme, Linhartova: Veseli dan: vesela igra, iz- radjena po Beaumachais-evoj), Garrik-ova: Varh itd.). 14 Napokon sastavi Pr. nekoliko „nadgrobnica“ (Koritku, Vodniku, Linhartu). 6. 1839. pojavila se uz „111. Bl.“ njemačka „Car- niolia“. U III. tečaju (br. 59) odgovara Pr. nekim ku- diocem, koji da nerazumiju, kako može Pr. dobro p j e - vati, komu inače nista neide za rukom medju osta¬ lim i to: Wenn Dichten aueh nioht mein Beruf gevvesen, Doch sang ich, als der Pfeil mich unvermutket Getroffen, von dem ich nicht kann genesen. Isto tako naštampano je u IV. tečaju istoga časo¬ pisa (1441—42.) više pjesama: Bog te obar (preit, iz „111. Bl.“ 1842. br. 13, u „Poez.“ 15, 16.) K slovesu: Kaj od mene preč oko, njemački: Warum so den Bliok von hier. U V. tečaju nalazimo u br. 13.: Izgubljena vera: Nebeško sijejo oči (n „Poez.“ 19, 20) i ujem: Noch strahlet fort der Augen Schein; u br. 74.: Čopu pri odlazku u Celovc: Zieh glucklich fort aus Deineu Vaterlande. U VI. tečaju nalazimo sonet: An eine junge Dickteriu : Fiihlst du Begeistr’ung dir deu Busen sehvvellen. „111. BI.“ g. 1843. pako imade br. 23. Ukazi: De ne smem si ukazala (u „Poez.“ 13), a g. 1844.: Sila spominja: Drug ti je v skerbno nastavljene mreže (u „Poez.“ 17, 18), u br. 20: Mornar (vele da je pjesuik imao tu pred očima nesretnog si prijatelja Smole-a). Nezvesta, bodi zdrava (u „Poez.“ 21, 22), u br. 44.: V spominj Andreja Smoleta: Černe ta zemlje pokriva odeja (u „Poez.“ 50—52). U „Novicah“ g, 1845. br. 3. nalazimo na uspomenu Valentina Vodnika (u njegovoj mjeri): V Arabje pušavi — Se tiček rodi (u „Poez.“ 25, 26,), u br. 16.: Pesem od železne ceste: Bliža se železna cesta (u „Poez.“ 29—32), br. 22.: Kaj se sme in more peti: Popusti posvetno rabo (u „Poez.“ 88.89: Orglar). 15 „111. BI.“ g. 1845. br. 3. imade: Judovsko dekle: Stoji Moravski terg Lesce (u „Poez “ 50—52), a „No- vice“ br. 27 (iste godine): Janezu Hradeckitu: Od serčno zaželjeniga poklica, br. 44. Memento mori (treči put štampano), g. 1846. pako imadu (br. 8): V spominj Matija Čopa (po latinsko) nijeri)', isto imade „111. Bl.“ 17. po naglasku (tako je štampano i u „Poez.“ 95, 96, „čisto po naglasku"). G. 1847. pojaviše se „Poezlje“ Doktorja Franceta Prešerna sa geslom: Sim d61go upal in se bal, Slovo sim upu, strahu dal; Serce je prazno, srečno ni, Nazaj si up in strah želi. U Ljubljani. Natisnil Jožef Blaznik. 1847. Srnina str. 192. Štampalo se 1200 eksemplara. Pjesnik je gradivo svoje razdielio na: T. Pešmi (medju njimi dosad još ne- spomenute: Pod oknam, Prošnja, Zapušena, Nezakdnska mati), II. Balade in Romance (medju njimi još nespo- menute: Neiztrohnjeno serce, Ženska zvestoba), lil. Raz¬ lične poezije, Zabavljivi napisi (medju nespomenutimi: Nekim pevcam duhovnih pesem: R4s je duhčvna, in res pesem ni vžša duhovna; Krempeljnu: Nisi je v gl&vo dobil itd.; Kopitar: Nosil učeno glavd z častjč sim vseh prernagJvec; Dauičarjam: Perjatel! ki z’ sveta prideš; BahJči čvetero bolj množnih Slave redov: Ceh, Poljak in Ilir, Rus sv6j zobraziti jezik; Narobe Katon: Od dru¬ gih manj-i in časten manj rod je slovenski; Pričujoče poezije: Sme nekaj nas). IV. Gazele. V. Sonetje (medju nespomenute spadaju: Je od vesefga č&sa teklo leto, Ni znal molitve žlahtnič terde glžive, Sanjalo se mi je, de v svetim raji, Na jasnim nebi mila luna sveti, Marsi- kteri romar gre v Rim. v Kompostelje, Zgodi se v ča¬ sih, de Mahomedani). VI. Kerst per Savici. 16 Iz naštampanih 1200 eksemplara pjesnik je do svoje smrti sretno prodao ih 350! G. 1866 izdadoše J. Jur¬ čič i J. Stritar u „Klasju z domačega polja": Pesmi Franceta Preširna s pesnikovo podobo, z njegovim živo- topisom in estetično-kritičnim uvodom. U Ljubljani 1866. 16ini str. 252. „Četrdesetosmu“ godinu pozdravio je Pr. pjesmom „Zdravljicom“: „Prijatli! odrodile — So terte vince nam sladko." Sječa se tu najprije svoga roda a zatim svega slavenskoga svieta, vruce želeč, da: Edinost, sreča sprava K nam nazaj se vernejo; Otrok, kar ima Slava Vsi naj si v roke sežejo. Tu vidimo jasno njegov slavonski ideal, a dalje nam pjesnik razvija svoj čovjekoljubivi napredno-pro- svjetni ideal u želji, da svane dan, kad koder sonce hodi Prepir iz sveta bo pregnan, Ko roj&k Prčst bo vs4k Ne vr&g, le sčsed bo mejak, (u izd. god. 1866. str. 222—23). Ova pjesmica je znamenita, jer je Pr.-ova — labud- nica. Koncem g. 1848. počeo je naime jako slabiti, a njegove pjesme, prvi put naštampane u V. sv. „Kr. Čbelice", izašle početkom g. 1849., bile su vec prije spjevane. naime: Nuna: Vesela spomlad se zbudila je spet (u izd. g. 1866. str. 219.), Sveti Senan: Zato, deb’ od ženskih ne bil zapeljan (1866. str. 230—31), Šmarna gora: Vi, ki hodite na sveto —• Šmarno goro, blagor vam! (1866. str. 240—42), Nebeška procesija: Osem¬ najsto in petero — Leto gre čez trideset. (1866. izd. str, 231—35), uapokon iz „Novicah“ (1848. g.) je pre- 17 Stampana baš spoinenuta ,,Zdravljica 11 kao što i „V spo- rninj Matija Čopa“. Pr. dakle u svoje „Poezije“ nije primio svih svojih več obielodanjenih pjesničkih proizvoda. Spomemismo več gore, da je Pr. umro 8- veljače g. 1849. U 10. br. donesose „Novice“ opazku: „Razuu 13 razdelkov poslovenjene „Parizine“, nekaj nemških pesem in nekterik pisem svojih prijatlov ni slavni pe¬ snik nobenih druzih pisanj zapustil." Iz ove ostavština priobčiše „Novice“ (1849): Ljubljančanom (u duhu ne¬ beške procesije); Farnih cerkvi, pet ima Gospod Bog v niši Ljubljani (1866. izd. 254: Božje in hudičeve hiše v Ljubljani — dakle nešto promienjeno), „Uganki“ (zagonetke): Šestero čerk je zvezano tako (izd. g. 1866. str. 253—4). U „Slovenskom koledarčku 11 priobči dr. Bleiweis Preširnov prevod Bjronove „Parizine“ (od 9. odiela — 13 t. j. do kraja: Odlašovc Azo ni... Molče dovoli on mu prošnje te: u izd. g. 1866. naštampana je čitava Parizina 1—13 str. 242—51. nego znatno izpravljena). U „Dostavku“ izdanja g. 1866. (str. 219—56) na- laze se ove do tada još nespomenute i pri j e neštampane: 1. Zarjavela devica: V tridesetem d’vičica — Reva še samičica (str. 221- 22). 2. Tri želje (Anastazija Zelenca- Grtina): Ko želje bi veljale kaj, — Tri želel bi reči (str. 224—35). 3. Pesem od zidanja cerkve na Šmarni gori: Zašla sem in steze ne vem (str. 236—40). 4. Lju¬ bezni tiranija: Vi, kterim je ljubezni tiranija (strana 241—52). 5. Kap is na grobu Franceta Julijana: Opasal vere bil orčžje (str. 253. izdatelji misle, da se samo veli, da je ovaj „napis“ Pr.-ov). 6. Bog: Kar je, beži (str. 255). 7. Repiču: V Ljubljani je možič, — Ki misli, de je ptič, — Pa je ptiča kosie — Bepič (str. 2 18 255), 8. Novičarjam: Tiit, rokomavb govori jezik drii- gim neumeten (str. 256). Ovo izdanje odlikuje se uvodom (osobito estetično- kritičnim njegovim dielom); nego u samom tekstu od- više je toga mienjano, kadkada pače bez osobite potrebe. Na Preširnovu ostavštinu spadaju još — kako javlja dr. Bleiweis u ^Letopisu Matice slovenske 1 ' g. 1875. str. 153—79 (gdje nabraja): 1. Slovenske pjesme: Zdra¬ vica ob novini leta 1844.; Tri želje; Vso srečo ti želim; Tempora mutantur. 2. Njemačke pjesme: Sonet: An bo- sen Stunden leidend muss entsenden; Verflucbt sei das Erfahren, das Erkennen; Des Sangers Klage (Ibr hortet von der Zwerge argem Sinnen), 3. Različiti listovi, na- štampani podpuno ili djelomice. — G. 1877. imade isti „Letopis“ listove, koje je pisao Pr. Vrazu. III. Tu mi je spomenuti još nješto o pjesnikovoj ostav- štini. Kada je Pr. bio bas na umoru, vidjela su dva svjedoka, kako mu sestra „Katra“ pali knjige i „spise“ očitujuč pri tom, da radi po nalogu dekana Dagarina. 6 ) A nežna se, da li je to činila s bratovom dozvolom, ili bez nje? Jedan svjedok veli medju ostalim: „Običavaše (Pr.) pisati sve pjesme, „zabavljice“ i sve dobre dosjetke na lističe, velike četvrt arka. Ove bacaše u ormar. I takvib lističa bijaše veoma mnogo, jer nije bilo gotovo večeri, da Pr. nebi bio donio nam u krčmu kakve pje- smice, ili pako pjesmu spjevao u krčmi, te ju odmah pribilježio. (Pisao je takodjer svaku večer doma, oso¬ bito, ako je prije malo više pio („bil malo vinjen"). Barbarski takav čin dakle sbilja se dogodio. Isti svjedok pripovieda, da je on sestri zabranio dalje paliti ali ga ona uehtjede slušati, i kada se je istoga dana 6 ) Pr. Levec: Odlični itd. („Zvon“ 1869 str. 66 sl). 19 poslije podne vratio, da je bilo vec sve spaljeno, (auto da fe bilo je dakle u jutro) te je samo spasio dva svež- čiča „situib pjesmica (drobnih pesmic)", pisanih Pre- širnovom rukom, dielomice njegovih, dielomice Vodni¬ kovih. Od njih je jedan u dučanu svjedoka bio nesmo- treno potrošen za zamotanje, a drugi uekamo zavrgnut, (ali ipak prije prepisan g. Br.). Na pitanje, što da se je spalilo, odgovara prof. Le¬ vec o. c., da od liričkih pjesama jedva koja »buduči je najljepše sakupio Pr. g. 1847. u svojih „Poezijah“, čijih rukopis, kako je došao od cenzure, čuva se dobro ujedno sa njemačkimi pjesmami — n Ljubljani". Nego spaljene da su bile valjda sve literarne sitnice — »lite¬ rarni drobiž" — Preširnov, njegove pjesničke strelice — „osobne“ i političke, koje da vecinom nisu bile ni- kada predane javnosti, nego samo prijateljem u krčmi, premda je dakako šteta, da su propale, jer su bile si¬ gurno veoma „slane“, liepo dopunjujuč pjesnikov značaj. Mogu c e je pako, da je pr opala tu veča po-- viest i čitava jedna tragedija (ili barem jedan znatan njezin dio). Da je naime pisao poviest, znademo iz listova, pisanih Čelakovskomu, a da je pisao tragediju, svjedoče ustmeno njegovi prijatelji i potvrdjuje on sam. U „Novoj Pisariji" (»Čbelica" 1831.) veli »učenik" (Prešfren): »Komance zdej pojejo in balade, Tragedija se tudi nam obeta. Sonete slišim peti pevce mlade". Tu bismo mjesto „tragedija se tudi nam obeta" naj- laglje mogli protegnuti na samoga Pr.-a, osobito ob¬ zirom na druge još dokaze. G. 1832. (7. ožujka) piše Pr. čopu u Celovac, neka mu javi, kakva stihotvorna mjera bi najbolja bila za kranjsku (slovensku) tragediju? A tri dana kašnje (10. ožujka) vec mu piše, da imade * 20 načrt „za kranjsku tragediju" vec gotov, da če predmet biti bogat činom, te ljubav u njem glavni predmet. IJ drugom pako listu spominje, da tragedija napreduje. 7 ) Prema svemu tomu mogao je Dagarin podpaliti i ovom tragedijom svoj „kries“, premda to nije posve do¬ kazano. Za njegovo opravdanje možemo kazati, da je u to doba vladala prava strast (osobito medju svečenstvom) paliti knjige svjetskoga sadržaja: ljubljanki kanonik Ju- raj Zupan — inače naobražen i „umjeren“ čovjek — spalio je n. pr. Scbiller-a, kanonik Albrecht tražio na ladanju Dalmatinove protestantske biblije, te, našav ih više, sbilja — spalio (ili u obče uništio). IV. Pr. bio je čist značaj, otvoren, duhovit (manje rečit) i dobar čovjek. Tele, da ga nije nitko mogao zaboraviti, ako je bio barem jedan put u njegovom družtvu, kada je bio „dobre volje 11 , kadno se je kod njega obično sve pretvaralo u stih, šalu, sarkazam, ironiju. Svojim duhom je dakle ljude očaravao. Prave njegove slike nemarno. Bio je srednje veličine, crnomanjast, nosio dugu kosu, odlikujuci se malima nogama i elegantnima rukama i osobito izrazitimi malimi očima. Oko ustiju igraše mu izraz osobite srdačne dobrocudnosti. Osobnih prijatelja imaojenaš pjesnik malo: Zupan mu morao (g. 1835.) u progonstvo u Celovac, a iste g. izgubije najmilijeg si prijatelja Čopa (udavio se u Savi) G. 1839. umre mu prijatelj Korytko, a još prije (god. 1836.) za Čopom najdraži mu prijatelj — Andrej Smole, tako, da mn ostade još Kastelic i drugi neki „čbelari“, kojim je pako praktičan život oduzeo veselje za pjes- ničtvo. Znademo dalje, da je na odvjetničtvo čekao 14 go- ’) Sr. Fr. Levec o. e. 21 dina, te četiri puta uzalud raolio za izpraznjeno rnjesto, uzalud, jer je bio liberalni „Freigeist“. Kao odvjetnik radio je savjestno i vele, da nije nikada parnice izgubio, jer da je nije primio, ako nije bila pravedna i tako rekuč več u napred dobivena. Več od g. 1842. imao se brinuti ne samo za sebe njegova draga rodi mu dvoje djece, kojoj je pjesnik bio- dobar otac. Moramo pako priznati, da je pjesnik u Kranju kao odvjetnik nešto odviše radio, kako je vec prije bio obečao („Poez.“ 131): Celd&n iz prhvd kov&l bom rumenj&ke, Zvečer z prijatli praznil bom bokale Preganjal z vlnam bom skerbi' oblčke. Ipak je sve vrieme marljivo radio, za svoje se bri- nuo i rado pomagao siromakom, dieleč više puta s njimi i novce i rublje i odječu. Bijaše takodjer osobit prijatelj djeci, kojoj bi više puta šta darivao, pa bi ga rado pratila, kada god bi se pojavio na ulici. Ne- sebičan i čisto demokratičkib nazora stekao si naš pje¬ snik ljubav mnogih, premda ga nisu baš dobro razumjeli. Bio im je neobičan, čudnovat čovjek, zdrava bistra uma, koga su rado slušali, gdje god bio. Ali našao si je ujedno rnjesto zaslužena odobrenja mnogo zlih — veči- nom osobnih protivnika i neprijatelja. Zato osječaše se ponešto zapuštenim, izgubiv gore spomenute prijatelje (Zupana, Čopa, Korytka i Smole-a). U tom duhu piše Čelakovskomu (22. kolovoza 1836.) o samom sebi: „Ich als das schwankendste Bohr in der Wiiste der kraini- schen Literatur wiirde ein zweiter Johannes die Stimme erheben und den Messias verkiinden; allein die Phari- saeer und Schriftgelehrten lassen mich nicht zu Worte kommen, auch behagt mir die Wurzel- u. Heuschrockeu- kost nicht.* 22 Tako je živio, dok ga koncem g. 1848 nije svladala vodena bolest tako silno, da je od mjeseca studenoga do smrti (8. veljače 1849. g.) morao ostati u sobi. Sprovod bijaše mu sjajan; god. 1852. postaviše mu štovatelji liep spomenik na groblju (u Kranju) tamo pod kranj¬ skimi planinami, u oči sivog Triglava, u liepoj Gorenjskoj, koju je pjesnik tako ljnbio i gdje sada spava vječni sanak. V. Spomenusmo do sada više crtica tako rekuc iz vanj- skog života pjesnikova i vanjskog njegovog razvitka. Nego več je Stritar 8 ) pravo kazao, da pravi Preširnov život jesu njegove »Poezije.“ Poznato je, da svaki pisac, svaki pjesnik diete je svoga vremena. U koliko je pako ova piščeva suvremenost rezultat povjestničkoga života, u toliko je i on diete ne samo suvremenosti nego i pro- šlosti. S druge strane pisac zasiže u budučnost, priprav- Ijajuč joj svojom djelatnošču, svojim uplivom na suvre- meni mn život uvjete, po k o j i h se zatim ovaj više manj e nuždno razvija. Da nam Preširnovo znamenovanje bude jasnije, ka¬ zati čemo najprije dvie tri o gospodujočem duhu u doba, kada je pjesnik živio, u obče i za tim o našem sla- venskom preporodjaju napose. Lažni klasicizam, koji do francezke bune gospodo- vaše više manje u svib europskih znatnijih literaturah (osobito u francezkoj) morao je zatim u 20-ih godinah našeg stolječa u Francezkoj odlučno ustupiti mjesto no- vomu pravcu — romantizmu, koji se je tim lakše mogao razvijati i drugdje, buduči je po svojoj naravi (donjekle — prema klasicizmu — dapače demokratičkoj) ideale tražio ili u romantičnoj prošlosti ili pako u sa- dašnjosti, razmatranoj kroz romantičnu prizmu. Ova na- 8 ) Pesmi Franeeta Proširna 1866 str. 12. 23 rav liovoga pravca prijaše nnždnomu odmai;anju uzbur- kanih duhova poslije velikih dogodjaja, stoječih u sa- vezu sa francezkiin prevratom, prijaše vladarom i vla¬ dam, neraiešajuo se u njihove poslove i dajuč vremena i sgode, da se novi odnošaji učvrste. S druge strane bijahu novi družtveni faktori pri¬ dobili toliku šilu, da ih nikakva restauracija (bourbonska ili druga) nije mogla više iztisnuti: gradjanštvo i s njim kapital javljaše se sve jasnije kao gospodujuca sila. Ovoj sili pako idjaše u prilog svestrano oslobodjenje mnogih vezanih sila, da se mogla tim sire i tim brže razviti nova sila, neograničeno natjecanje, koje je jedau tadanji francezki kralj postavio si kao državno pravilo u znamenitom: laissez faire, laissez passer. Neda se tajiti, da je za tim novo doba takodjer mnogo doprinielo n. pr. ka oslobodjenju kmetova, da je budilo ideju narodnosti, koja je bez dvojbe vecinom ta- takodjer ideja oslobodjenja i u tom pogledu i ideja čo- vječnosti, napredka. Zato vidimo, da ova ideja, jednoč probudjena, sve to više raste, te je vec imala dosada velik uspjeh, ako i nije svršila svoje zadace oslobodjenja i napredka. Ona je više manje probudila takodjer slaven- stvo. I baš kada je ovaj suvremeni preporodjaj tjerao svoje prve klice, rasao je naš pjesnik i njegov pjes- nički duh. Obaziruč se na sve to, možemo dakle i Pr.-a — kao što svakoga pisca-umjetnika — razmatrati a) sa gledišta t. zv. povjestničke i b) čisto umjetničke kritike. Preširna obično zovu utemeljiteljem slovenskog pjes- ništva. I on je sbilja daleko nadkrilio svoga predšast- nika — pjesnika Vodnika. Ovaj se je još težko borio sa pjesničkom mjerom, koju je napokon uzeo sasvirn od narodnih pjesama tako, da su i njegove uinjet- 24 ničke pjesme večinom preradjene po narodnih te im slične po obliku i sadržaju. Pr. pako, došav 10—-15 go- dina poslije Vodnika, našao je več mnogo toga znatno promienjena. Jezik n. pr. bijaše več vrlo napredovao u ovom stoljecu, pojavilo se više slovnica (Kopitarova 1808. Vodnikova godine 1811. Franul de Wiessenthurnova godine 1812. Šmigočeva godine 1824. Danjkova 1825., g. 1830. Metelkova i g. 1829. Gutsman-Jarnikova). Uz to učila se slovenština za francezke vlade javno, a g. 1817. osnovana bi za nju osobita stolica na ljubljan- skom liceju: Vodnikovo sjeme bilo se u obče veselo raz¬ raslo. Ravnikar pa i mnogi Metelkovi učenici pisahu iz- vrstnom slovenstinom knjige za slovenski puk. U to doba je rasao te uči o naš pjesnik, i kada je za tim stupio pred občinstvo (g. 1827. ili bolje 1830.) njegov je glas jasan, odlučan glas naobražena čovjeka i nadarena pjesnika, koji se nekoleba — kao što je činio Vodnik — što i kako da pjeva? Dočim je Vodnik u pjesničkoj mjeri ravnao se po narodnoj pjesmi, prihvatio je Pr. po njemačkom i rus- kom primjeru nagla sak temeljem pjesničke mjere po- vukav tim sve pjesnike za sobom, tako, da do danas nije nitko kušao, da zabaci pravilo, sasvim odgovarajuče zakonom slovenskog jezika. Dalje je Pr. dao slovenskomu pjesničtvu umjetnički savršen sadržaj, te ujedno obogatio ga tolikom množinom raznovrstnih pjesničkih oblika, stihova, kitica, do tada Slovencem večinom još nepo- znatih, ili im neobičnih, kao što nitko pred njim — pa niti za njim. 9 * ) Preširnove poezije jesu prema svojemu ne baš ve- 9 ) Na veliku raznolikost pjesničke mjere uplivala je kod Pr-a (osobito njemačka) romantika te je pjesnik uzimao kad kadakoju „temeljnu misao“, ali ju razvilo sasvim samostalno. Gl. kritiku Fr. Levistika: Zgodovina etc. u „Ljubljanskom Zvonu 11 I. 488 sl. 25 likomu broju veoma raznolike: „Od nježne pjesme, koja tiho-bojazljivo moli milost drage, do ostre pjesme, koja svojim Žalcem — ne bez otrova — protivnika ubada baš tamo, gdje ga najviše boli; od vesele pjesme, koju glasno popieva mlad vojnik, veseleč se svojoj mladosti i sili, do žalostne napitnice, pjevajuče: De ni nesrečen, kdor v grobu leži („Poez. 27.) kakva razlika! I sve ove pjesme tako različite, tako u svojoj vrsti savršene !“ 10 ) Večina njih pjeva ljubav, kao što sam pjesnik nalaže uvodnoj pjesmi: Serca bolečine skrite Terdoserčni oznaniij veleč žicam (strunam); Ako mor’te, omečite Neusmiljeno serce. Dalje veli pjesnik u uvodnom sonetu (Očetov naših): Preslabe pčti boje vam sloveče, Pojo Krajnic lepoto m6je strdne In tvčjo čist, nevsmiljena devica! Pojč ljubezni moje vam nesreče ... U „Sonetnom viencu“ moli dragu (Poez. 146): Naj pesmi milost tvdja saj obsije, Ki z’njih, hladiti rane si skeleče, Poet tvoj nov Slovencam venec vije. U sonetu: Bilo je Mojzes tebi naročeno („Poez.“ 151.) pjeva: Pet’ ljubeznivost tvojo in lepoto, Je moj poklic, in samo opravilo. Iz ovoga bismo mogli zaključiti, da je Pr. nesretan pje¬ snik nesretne ljubavi, njekakav „troubadour“, da mu dalde samo ljubav daje značaj — erotičkog pjesnika. Nego več je Stritar dobro opazio, da jedino ljubav „ne- može napuniti mužkog srdca“, te dokazao, da kod pjes- ltt ) J. Stritar o. c. 16. 26 nika uz ljubav prama dragoj gospoduje domorodna lju- bav i ljubav prama idealu. Iz domorodne ljubavi — pjeva pjesnik — tekle su mu suze, pekla ga misao de Slovenec mile Ne ljubi matere, vanj upajdče („Poez.“ 141). Nego prošlost ga ne raduje: ViMrjov jeznih merzle domačije Bile pokraj’ne naše so, kar Samo! Tvoj d lih je zginil, kar nad tvOjo jdmo Pozabljeno od vnukov včter brije („Poez.“ 140) Bobovala je uviek slovenska zemlja i to radi nesloge: Obložile očetov razpertije Z Pipinovim so jarmam siižno ramo (ib.), izpunila se nevolja: „Minuli srčče so in slave časi (ib.) Zato pjesnik gorko tuži: Na tleh leže Slovenstva stebri stdri V domačih šegah vterjene postave Le ptujcam sreče svit se v Krajni žari Ošabno n6s’jo ti po kSnci glave („Kerst“ — u „Poez“ 175). D4, draga je pjesniku slovenska zemlja, Ktera zdej ima grob komej za nas („Poez.“ 18.) Tudjinstvo preotelo je mah: Kamene n4še zapušene bdž’ce, Samice so pozabljene žaMle, Le pthjke so častile Krdnjcov množ’ce (P. 138). Nego duh vremena bodri i njega: motreč po širokom svjetu vidi, da „nar več sveta otrokam sliši Slave (Kerst — „Poez.“ 171). Misli, da Slovenec (Slaven) neljubi mile majke, tugom mu napuniše srdce, probudiše Želje, de zbudil bi Slovenš’no celo De bi vernili k nam se časi sreče (Son. vienac. „Poez.“ 141). Velik pjesnikov duh dakle vec je tada mislio o či- 27 tavom slavenstvu, i nečemo se varati, ako uztvr- dimo, da je (spomeuuto več) poznavanje Ceha (a oso- bito Celakovskoga) mnogo pripomoglo ovako širokomu shvačanju slavenstva. Kako milo moli u istom duhu, da bi se smilovalo nebo, te poslalo Orfeja, da domačimi pjesmami raztali srdca sinova Kranjske, njih i plemena svih Slavena na okolo: De bi nam serca vnel za čast dežele Med nami potolažil razpertije, In spet zedinil rod Slovenš’ne cele! (Sonetni venec — „Poez.“ 139). Ovaj posljednji stih proteze se na slavenstvo u obče. Pjesnik nadahnut je čvrstom nadom bolje buduč- nosti, kada Vremena bodo Krajncam se zjasnile Jim milŠi zvezde, kdkor zdej sijale. Ako pomislimo, kada se to pjevalo, moramo se čuditi jasnomu, dubokomu shvačanju pjesnika, moramo priznati, da je vruče ljubio svoju domovinu, i ne samo nju, nego čitavo slavenstvo u obče. Zato je čudno- vato, da se pored svega toga spočitavalo pjesniku, da je samo „Kranjac“, da nema srdca za sve slavenstvo. Ljubav prema domovini i slavenstvu u obče je, da- kle, drugo glavno čuvstvo, oduševljavajuče pjesnika. K tomu dolazi treča ideja: ljubav prema idealu i neizbježiv konflikt sa životom, usljed kojega je pjesnik nesretan i njegove pjesme „iz krajov niso, ki v njih sonce sije (son. venec: Magistrale — „Poez." 147). Rano več okusi pjesnik „plod spoznajo* i dosta mu ra¬ dosti ubio njegov otrov, jer doznao je, da se zakleo sviet »prezirati čistu savjest, dobar čin“, da nači vjernu lju¬ bav 11 je »kratak san*, da „samo novac daje slavno ime* 28 te da se štuje samo to medju nami, što „sliepi um pre¬ varami i laži“. Sve to „zadade srdcu dubokih rana" te vrieme napokon nauči pjesnika gorku istinu, da „jesmo punili lagve bez dna“ („Poez.“ 106—107: Slovo od mladosti). Slično pjeva o svom prijatelju (Y spominj Andreja Smoleta: „Poez “ 27), da se vratio sa putovanja sa „sdvojnim srdeem“, jer Vfdil povsod si, kak lšejo dnarje, Kak se le vklanjajo zlžtmu bogii; Kje bratoljubja si vldil oltarje? Ove dvie pjesme (Slovo od mladosti, V spominj A. Smo¬ leta) pokazuju nam osobito izrazito, kako je pjesnik jasno vidio glavne družtvene mane i kako mu težak bijaše postoječi nesklad medju životom i ideali. Pjesnik netješi se liepimi frazami — kao što rade nezrela djeca nego muževnom jasnočom spoznajo realnost kakova je, dajuč ovomu osjecanju i osvjedo- čenju visoko pjesnički oblik. I pjesnik je govorio tako tada, kada je u Europi gospodovao romantizam, tako ne- prijateljski realnomu shvačanju života, buduči je sve vidio u fantastičnom polusvjetlu i romantičnoj — laži. Nam nečine se sada ove ideje i ovaj jezik toli neo- bičnimi, koli Prešlrnovim suvremenikom. Jer od tada večje realno shvačanje i u pjesnietvu posvuda više manje prevladalo. Nego tada čuo se takav jezik medju Slaveni samo još kod Kusa — kod njih još jasnije i jače —- kod ostalih glasio se (skoro izključivo) samo romantizam ili pjesnički i domorodni optimizam, ili na¬ pokon slab ašn o tužakanje oslavenskoj vjekovitoj nevolji. A naš pjesnik tu jasno vidi i odlučno kori, „da Slovenac neljubi drage majke, nadajuče se u njega“ („Poez.“ 141). Kamo sreče, da je pjesnik još više — nego je — udarao u ovu žicu, i da je realan život sa još više 29 strana odsievao u velikom njegovom pjesnifikom duhu! Ali nemila smrt uništi nemilo sve takve nade rodoljuba koji su pjesnika s prave strane shvačali. Naš pjesnik nosi u srdcu visoki ideal o čovječjem životu i sreči. Taj ideal mu veli, da smo si svi braca, da se imamo ljubiti medju sobom. Život pako mu kaže kako se mrze i progone medjusobno fiesto i najbliži ro- djaci, ljudi istog kraja, istog naroda, te da nema „bra- toljubja", nego se sve klanja „zlatnomu bogu". Zato pjesnik gorko tuži, da je ostavio „sretno, domače selo". Da je ostao doma, „nebi znao, kako se sve pretvara u otrov, sve što sladka obeca srdce, nebila bi mu oduzeta vjera u sama sebe, ne bio bi igrom nutranjih bura“ (O Verba — „Poez.“ 161).“ Ostavio je kucu pun nada. Nego vec ga one više nevaraju u tanmoj noči: „razve- drila se no6, zieva mu nasuprot ogavnost života, puno nevolje i stiske zieva duboka propast bez ikakva spaso- nosna puta (Popotnik pride— „Poez.“ 162).“ U takvom sdvajanju zove (Sonet: Življenje ječa: „Peez.“ 165) pri- jaznu smrt, kao vrata i sretan put onamo, kamo nedo- siže sila progonitelja, onamo, kamo njihovih krivica neče biti za nami, onamo, gdje se lišava fiovjek svake ne- volje“. Nego i ovo sdvajanje prolazi: pjesnik umiruje se u podpunoj resignaciji, jer „nestalo straha ujedno nestalo varave nade: neka ga nadalje sreča gladi, ili tufie, naci ce ga neosjetljivom kladom (Sonet: čet tebe — „Poez.“ 166). Istu misao opetuje u stihovih, koje postavi na fielo svojim „poezijam“: „dugo se nadah dugo bojah; oprostih se nade i straha: „Srdce je pusto, sretno nije: natrag si želi nadu i strah". Dakako, da ove resignacije nesmijemo uzimati baš doslovce, jer znademo, da je pjesnik sve do svoje smrti živo se zanimao za sve, što je prijalo njegovim idealom. Uz sve to valja nam ipak priznati, da je nesuglasje 30 medju idealom i životom pjesnika učinilo osjetljivim za tugu i stradanje. Takvomu pjesniku je nesuglasje medju idealom i životom izvor duboke srdačne tuge i bezko- naene težnje. Tako mu je ovo gorko čuvstvo izvor bez- smrtnih pjesama. Takav pjesnik je Preširen (J. Stritar o. c. 25). Nego zato nipošto nesmijemo smatrati pje- sulka kakvim cutljivim slabičem, uzdišucim uz svjetlu mjesečinu, ili tužečim si vjetrovom, pticam i t. d. Ne, naš pjesnik je zdrava, kriepka duha, prave mu- ževne snage u čitavom svom pjesničtvu. Rado pako priznajemo (sa prof. Levcem), daje velik pjesnikov idea- lizam u mladosti sakrivio, daje Pr. kašnje donjekle pre- šao „u drugu skrajnost 11 . Ako pomislimo, da je bilo to u duhu vremena, da je pjesnik ipak darovao nam vienac nedvojbene visoke pjesničke vriednosti, nečemo smjeti ove okolnosti odviše žaliti, premda možemo priznati, da bi bez ove skrajnosti pjesnikova djelatnost bila još plo- dovitija baš u smislu več gore spomenutog pjesničkog realizma, toli potrobita i koristna zaraz- vitak samospoznaje i za valjan narodan uz- goj u obče. Znademo, dakle, da Preširnovo pjevanje obuhvača tri glavna čuvstva: ljubav prema izabranoj dragoj, do- morodnu ljubav (takodjer u širem smislu, prema sla¬ ve nstvn u obče), težnju za idealom ljudskoga na¬ predka i neizbježan nesklad medju ovim idealom i real¬ nim životom. Koje iz ovih čuvstava je glavno? Oitatelj neproniknuvši dublje u pjesnika, smatrati ce glavnim ljubav prema „nesmiljenoj djevici 11 , a Pr.-a skoro izklju- čivo erotičkim pjesnikom. Sam Pr. rado se sravnjiva sa Petrarkom, pravim uzorom erotičkoga pjesnika. A baš o njem tvrdi dobar njegov poznavalac i izdavatelj (Venezia 1820., presso Fr. Andreola), da je sva njegova ljubav prema Lauri 31 upravo izmišljena, jer da si nikako nemožemo misliti, da bi bio tako pametan čovjek, kakov bijaše talijanski pjesnik, čitavih 21 godinu uzdisao za ženskinjom, koja zanj nije marila, te još i poslije njezine smrti tugovao za njom još 10 godiua. Pa i to znademo, da, premda toliko puta tvrdi, da nema druge misli, te da je čisto mrtav „za svu ljepotu, osim za Laurinu", da je, velimo, ipak živio sve vrieme sa d r u g o m u srotnoj i plodo- vitoj ljubavi. Bijaše mu dakle opjevana ljubav — pje- snički oblik. Veoma je zanimivo, da vidimo nješta sasvim slična i kod našega pjesnika, takodjer on, pjevajuc o svojoj Juliji ljubio je drugu počam od g. 1836. Njegova Julija M. Primčeva (Primec) bijaše kči bogatog ljubljanskog tr¬ govca. Bijaše liepa lica, a dosta mala stasa tako, da je u obče pjesnikovo uvjerenje, da mu je ljepša nego sve Delije, Cintije, Korine i Laure, pjesničko — preuzveli- čavanje. Buduči ipak dosta duhovita, odlikovaše se još tim, da je voljela mužko družtvo, a žeusko izbjegavala. Majka več joj g. 1833. odabrala zaručnika (A. Scheuchen- stuela), s kojirn se vjenčala tek g. 1840. Sa ovom svojom „Laurom“ Pr. nije govorio ni- kada, nepoznavajuč je lično, kako dokazuje prof. Levec (o. c.) 1) iz listova, koje piša Pr. g. 1832. u Ljubljanu pri¬ jatelju Čopu i gdje puno govori o ljubljanskih i drugih ženskinjab nesporni n j a j u c ni riečce o Juliji, koju je tada ipak več slavio u pjesmah. 2 ) Dostovjerni svjedoci vele, da je sam pjesnik pripoviedao kašnje, kako je bio njeko vrieme „strašno zaljubljen" u Juliju, nego da nije nikada niti govorio s njom. U obče vele, da se je ime pje¬ snikovo u Julijinoj kuči spomenulo samo jedan put, kada je naime njeki H. zaprosio ruku rodjakinje i najbolje Julijine prijateljice, ostaviv radi toga drugu liepu siromašnu gradjansku djevojku, koju je ljubio več dvie godine. Pr. 32 spjevao je tom prigodom svoju prekrasnu pjesmu „Za- pušena", imajuču sprva čisto konkretan naslov (one osta- vljene djevojke). Ova pjesma bi pročitana jedne večeri n Julijinoj kuči majci i kceri, nu one nepregovoriše ni riečce niti o pjesmi, niti e pjesniku. Saznav to pjesnik spjeva svoju „Zgubljenu veru“ • „Još je nebesan sjaj očiju, kao njekada sva je ljepota: ljubežljivost, kakva bijaše prije. Nego vjerovati u tebe nije mi moguce, kao što vjerovah prijašnje dane (Poez. 19, 20.) Uz to je Pr. toliko praktično mislio, da neimajuč nikakve nade, da ce bogata djevojka izabrati si bez- platna vježbenika, nije niti kušao, da si ju izprosi. A Julija upravo se srdila na Preširna i njegove sonete. Pjesnik, začuv o tom, spjevao je naročito njekoliko nje- mačkib pjesama i soneta u „111. Bl.“ te još običavao go¬ voriti o tom: „Ich weiss es, ich habe die Primitz mit meinen Liedern ungemein — geargert. Pr. sprva je istinito ljubio svoju Juliju, te nije možda pjevajuc pjesme mislio na kakav ideal bez realna temelja. „Bijaše to veoma nevina, liepa, idealna ljubav, koja je otvorila našemu pjesniku bogato vrelo bezsmrtnih pjesama". n ) Pjesnikova težnja za djevieom, koje postici nije mogao, razvi se malo po malo u „težnju za idea¬ lom “P' 2 ) Kakav je dakle Pr.-ov pjesnički značaj? On pjeva trojaku ljubav (prema dragoj, domovini i slavenstvu te čovječanstvu u obče) i to tako, da je pjesnik nesklada medju idealom i životom (ponajviše ipak u slici nesretne ljubavi). Nego zato on nije pjesnik maglovito-eutlj ivih abstrakcija bo- lj e s ti svjetske (Weltscbmerz). Njegovapjesnička osjecanja jesu naprotiv čisto realna i lična ll ) Fr. Levec o. c. 55. P) J. Stritar o. c. 27. 33 njegova ljubavprema drago j, domovini isla- venstvuuobče iztiče sedaleko više negoona treca ljubav (prema čovječanstvu u obče). Pjesnik dobiva tim puno veču važnost, nego da se više manje čutljiva abstrakcija svjetske bolesti smatra glavnom (kako to čini Stritar o. c.) te vlastita nesreča i nesreča domo¬ vine samo tako rekuc pojedinimi izrazi, ili „djelovi sve- obče nesreče 11 t. j. pjesnik, crpajuč iz vrela čisto real¬ nih osječaja, praženih mu gorkim izkustvom svakda- njega života, dolazi o dani e do ohobčenja nesklada medju idealom i životom na zemlji u obče. Buduči pje¬ snik tako postupa, zato nalazimo kod njega toliku ž i- votnu isti n u, onaj drago cj eni pjesnički rea- lizam, kojije uviek najblagotvornije dje- lovao, prema kojemu bez dvojbe teži sadaš- njost sve odlučnije. On je isto u obče, kao što je zrelo doba kod pojedinca sa jasnim shvačanjem svoga zadatka, i onoga, što je potrebno i m o g u č e. Njemu dalde istom sigurnošču odlučno pripada budučnost, kao što za mla- došču pojedinca sliedi — ako živi — bez dvojbe zrelo muževno doba. Opredieliv tako pjesnički Preširnov značaj u obče spoinenuti mi je tu još, da imade medju liričkimi pje- smami njekolicina njih, u kojih nema nijedne vrsti spo- meuutih čuvstava. Takve jesu neke vesele, šaljive ili polemičke pjesme. Pjesnik je dakle uz svu svoju ozbilj- nost dojmljiv i za drugu stranu čovječjeg života, bez koje ovaj nije podpun. On je „takodjer u tom pravi sin svoga naroda, koji imade, kao što malo koji, tako liepo spojene ove vlastitosti.“ 13 ) VI. Na redu je da sada progovorimo koju o pojedinih vrstih njegove pjesničke djelatnosti, kako ih sam označio. ' 3 ) J. Stritar o. e. 29. 3 :34 a) P j e s ra e. Pjesme zove pjesnik one liričke proizvode, koje po obliku smatra osobito prikladnimi za pjevanje (pa su i sbilja uglasbeni več malo ne svi, te se pjevaju čitavim slovenskim narodom i djelomice takodjer drugimi Sla- veni.) Velika večina njih pjeva o ljubavi prema „nesmi- ljenoj djevici". TJ uvodnoj pjesmi (Strunam) moli pjesnik žice (strune) i pjesmu svoju, da jave njoj „serca bo¬ lečine skrite", kako mu od ljubavi bliedi lice, kako roni suze, neznajuc radosti, kako ga za sobom vuče njezin lik, bio pjesnik gdje god, i kako če njegove pjesme za- šutjeti morati, ako se mu ona skoro nesmiluje. Ivao mane u pustinji — pjeva pjesnik (Dekletam) — kao rose u rano jutro, kao ruže tek razcvele nestane brzo, tako i vi djevojke: Roža, rosa ino mana Vciša je mladost, dekleta! Svetjem, naj ne bo zaspdna, Ki cveto je zl&te leta. Kasno u noči „luna sije“, pjesnik nemože spavati kod kuče: kriva mu Jjubezna, nesmiljena djevojka 11 . Ide joj pod prozor zovuč ju, jer nevidi drugi, „ko ne¬ beške zvezdice." Nego nje nema. Možda spava, možda ga samo prokušava ? To sve bi prenesao, nego: Ako Ijiibi Druz’ga, počlo bo serce. U „Pr6šnji“ (molbi) moli dragu, da i njega gle- daju njezine oči, jer one jesu mu suuce. A tuguje svaka stvar, Ak dalej sonca skriva Se luč rumeniga, Više cvječa nema polje, nema više ptica brdo, nema 35 više u kraju pčela, niti u vodi ribica: nego pjesnik mi¬ sli ljubavnik, koje bi liotjele uzletjeti u pjesmah, ali nemogu, dok . . tvojih jim zasveti Nebeška luč oči. Zato, ako hočeš, da ponesu pjesme medju Slovence tvoju čast i ako me ljubiti nečeš, barem mi oči kaži, daj da gledam njihov sjaj. Sdvajajue okolo bludeceg pitaju prijatelji: Kamo ? A on odgovara: Oblak ne ve, in v£l ne kam, K&m nese me obtip ne znam. Samo to znade, da pred nju nesmije. Zapovjedi mu nemilostna draga (TJk&zi), da se ne¬ smije dotaknuti bielih ruku, da nesmije govorit o Iju- bavi, nit više hodati k njoj, da ju posvuda imade izbje- gavati, te zaboraviti ju. Sve bi činio, jedino zaboraviti je nemože. Neka mu dade drugo srdce, ili neka počeka, dok ovo prestane kucati. Pred ni m6č te pozabit’. — K slovesu (s Bogom!) — tu pita dragu, zašto od¬ vrača od njega lice? Nitko je nesili, da ga ljubi Bez suze, bez ukora iči ce opet (jer da on i prije nije bio sretan nego ju poljubio) onamo, Kamor sreče bo togbtne Gnal nemili me ukhz, dok srčbi neodoli posljednja draga — biela smrt. Ona ljubi drugoga, aipak njeziuo oko u družtvu traži nesretnog pjesnika, s ječa ga se, kada sama sjedi, sječa se njegovih pjesama. Nije je molilo njegovo ponosito srdce, da ih zaboravi: nehotimice sječati ce se ga „do posljednjeg daua“ U „propaloj vjeri (Zgubljena vera) 11 , spjevanoj spo- * 36 menutom sgodom, veli, da je draga sva još, kao što je bila prije: Le sveta čista gloria, Ki vera da jo, je prešla. Ove pjesme (ima ih devet) jesu osobne. Tri ne- osobiie pjevaju n liričkom obliku žensku i mužku ne- vjeru i njezinu nesreču. a) Mornar. Zakleo se brodar bogom, da če dragu vječno ljubiti, a ona zaklela se njemu. Vrativ se, našao ju udatu. Zato opet ide, da po moru plovi, jer Moj up je ščl po vodi, Le j&drajino za njim! (Vele, da je Preširen imao tu pred očima prijatelja si Smole-a). b) Z a pu še na. Dragi ljubi drugu, premda je njoj obečao vjeru, nebrine se, da njezino srdce nece biti ni- kada više veselo. Neka bude sretan sa novom dragom, samo daj bože njoj samoj, da prije umre, nego li če se oni vjenčati. c) Nezakonska mati — osobito duboko dira srdce. Djevojka povjerovala riečim nemilosrdna čovjeka, a kasuije uvidjela, da se je grozno prevarila, al tada bi- jaše več — prekasno. Ona, mlada majka, sjedi uz ko- lievku nezakonorodjenoga djeteta. Gledajuč svoje diete, kako mirno spava, gorko se pita: Kaj pa je tebe treba bilč, Dčte ljubo, dete lepč? Sječa se koliko je sirota morala pretrpjeti: otac ju kleo i tukao, majka plakala, svi njezini se je stidili, tudji za njom prstom pokazivali. Kako kratko i karakteristično predstavlja nam se tu sudbina nesretne djevojke, kčeri poštena slovenskog seljaka! Nego sve bi pretrpjela ona, da nije on otišao, bog znade kamo, jer se stidi djeteta 37 i nje. „Nego bilo te treba ili ne, ipak srdačno lju¬ bim te: Meni nebo odperto se zdi, Kadar se v tvoje ozrem oči, Kadar perjazno nasmejaš se, Kar sim prestala, pozabljeno je! „On, koji hrani ptice pod nebom, neka ti dade sretne, vesele dane. Bilo te treba ili ne, ja ču te ipak srdačno ljubiti. “ 14 ) D vi e pjesme jesu vesele, spjevane čisto narodnim duhom: a) Soldaška. S bogom, draga, roditelji i drugovi, s bogom domača kučo: junaka zove boj i prvi je stališ — vojnički. Vojnik dosta obilazi svieta: radi njega pre¬ piru se djevojke i žene, a pri odlazku mnoge plaču. Vjeran pako je samo jednoj dragoj — časti: veselo hoče živjeti i umrieti. b) Od železne ceste. Razgovara se dragi s dra- gom, kada se baš gradi željeznica. Hoče da se vozi u druga mjesta brzo, kao ptica. Ona hoče s njim, nego on je neče: hoče da ide čak u Brn, da izprosi krštenu bo- gatu židovku. Draga pako hoče udati se doma za bo¬ gata starca. Nego buduči niti „previjana židovka" niti „stari bolestni suprug“ neodgovaraju njihovim idealom, odlučuju, da če biti bolje, ako se, ostavši si vjerni, vjen- čaju, te onda putuju u razne gradove, ako neče biti na putu — krštenje. D v i e posvečene su uspomeni mrtvih. 14 ) Potanju ocjenu ove pjesme dadoše nam J. Stritar u Klasju str. 82—33. i Pr Levstik u Liublj. Zvonu I. str. 440 Prvi veli. da medju pjesmami (Pr-a), možda je nema druge koja bi tako duboko pronicala n srdce, i gdje bi pjesnik pokazao toliku svoju vještinu." A drugi iztičuc osobito „oaroban jezik ove pjesme“, broji ju medju najljepše — na sviotu. 38 a) V sponi in j Valentina Vodnika. U arap- skoj pustinji živi samotna ptica, sakupljajuc sve najple- menitije trave i najskuplje mirodije. Od njih pravi lo- maču, na kojoj se pali, kada dodje „biela smrt 11 . h) V spominj Andreja Smoleta. U prijatelj- skom družtvu pjeva Pr. o svom prijatelju, da „boljega srdca nije imala Ljubljana 1 ', nego da je rano okusio „života otrov 11 : ljubljena djevojka udala se za drugog, a putujuc za tim, vidio je posvuda sebičnost, nigdje „bra- toljubja 11 . Izpunila mu se samo jedna želja, da mu tielo leži u domačoj zemlji. Posl j ednj a (Pevcu) osobito se odlikuje savrše- nim oblikom i svojim sadržajem, koji nam jasno predo- čuje nesretno pjesnikovo srdce, koje kljuva jastreb (kre- gulj) „od zore do mraka, od mrdka do dne! 11 Tko uči, pita pjesnik, kako se uništuje uspomena na minule dane, misao o budučnosti i pustoš, koja tišti sadašnjost? Kako češ biti pjesnik, kada ti je odviše težko, da nosiš u grudih ili pakao ili nebo! Sjeti se svoga zvanja, trpi bez mira! U pjesmah je Pr. čisto izvoran; nije imao drugog učitelja nego svoje srdce i — narod. .. Zato jesu nje¬ gove pjesme uz najvišu umjetnost podpuno narodne K . 1B ) Mjera im je po naglasku osim jedne (V spominj Valen¬ tina Vodnika, spjevane po načinu narodnih pjesama, u kojih narod prema potrebi n. pr. inače dugn slovku skračuje ili kratku razteže i t. d.) Spjevane su: 1) u trohejih: Stritnam, Dekletam, Pod oknam, Ukdzi, K slovesu, Od železne ceste, Zapu- šena; 2) u jambih: Prošnja, Kam? Zgubljena vera, Mornar, Soldaška; 3) daktilična je mjera u: Sila spo¬ minja i (sa čisto jednakom mjerora): V spominj Andreja 15 ) Stritar o. e. 32. 3 « Smoleta. 4) Nješto složnija je mjera u: Nezakonska mati i „Pevcu“. Mjera je dakle u obče jednostavna. b) Balade i romance. Prve tri (Hčere svet, Učenic, Dohtar) zvao je pjes- nik romancami, jer su spjevane (prvotno) španjolskom mjerom (dvostupni troheji) te su šaljive, premda se inače po mislih nerazlikuju jako od balada. 1) Hčere svet. 16 ) Pod kčerin prozor često dolazi dragi nočju. Doznav za to stari otac, zagrozi se kčeri, da če kuču ograditi, psa sultana spustiti, da laje, a sta- roj služkinji da če zapovjediti, da spava s njom. Nista zato — veli kčerca — dragi če donieti ljestve, za psa komad kruha, a služkinja več davno za novac nosi li- stove. Zato, ako otac hoče, da dragi pod prozor nedo- lazi više: Za ženico ddjte dragmu, Ljubi oča! me na dom! Ovu je romancu Stanko Vraz preveo na hrvatski jezik. 2) Učenic. Proklinjao djak poklade, čistu sriedu u jutro želeč, da se nebi nikad vratile, jer su one do- niele medju majčine „petice“ strašna kugu, radi njih je zanemario učenje. Nego sve to nije največe zlo: naj- veča je nevolja, da se je za poklada udala liepa Eezika, Za katero rad bi d41 bil Kri, življenje, svojo dušo. 3) Dohtar. Djevojka pita „jezičava doktora“, za- sto hodi za njom ? Parnice da nema zanj, niti joj je 16 ) Ponješto slična (osobito po obliku — ali no sasvim) jo A. W, Schlegelova romanca „Die Erhorung". Ali misli nije naš pjcsnik uzeo odanlo nijoclne to je slov. ova romanca na¬ ravna, čisto tako narodna, a Schlegelova pjesnička — igra¬ nja (Orl. Sjublj Zvon I. 4d2). 40 umrla bogata tetka, niti se kani udati, jer je premlada. — Svega toga posla doktor kod nje netraži, želi samo da joj „u ljubavi služi. “ U ovih romancah je dakle glavni predmet ljubav. Isti je predmet takodjer u baladah: 1) Turjaška Rozamunda — liepa je ohola djevojka, koju prose mnogi vitezovi, ali ona voli junaka Ojstrovrhara. Njezin otac priredjuje slavnu gostbu, kod koje pjevač pjeva junačka djela te upitan, da li poznaje ljepšu djevojku od zaručnice Rozamunde, odgovara, da je sestra bosanskoga paše ljepša. Uvriedjena Eozamunda nalaže zaručniku, da joj dovede ovu krasoticu. On ide i sbilja zarobiv Lejlu, ljepšu od Rozamunde, te predobiv njeziuo nevino srce, ne odvede je k Rozamundi, nego na svoj dvor, gdje se dade pokrstiti, te se udade zanj. Rozamunda ode na to u samostan. 2) Jiidovsko dekle — upoznava se sa krš¬ čanskim mladičem, žaleč, da nije njezine vjere i roda. Nje vera terden jez je bila, Ljubezni nje ni vstavila. 3) Zdravilo ljubezni. Umrla mladiču draga. Proplakav šest mjeseci dan i noč nemože, da se utješi. Majka, imajuc tri brata (trgovca, opata i vojničkog za- povjednika) moli ga, da ide tražiti si kod njih utjehe, što on i čini. Nenašav je kod trgovca, niti kod opata hrabro se borio u četah vojničkog zapovjednika. Ali prije godinu dana dodje majci list: „List černo je zapečaten bil, O, inhti! tvoj sin je mir dobil !“ 4) Lenora — prevod je poznate Burgerove balade i to tako izvrstan, da se čita kao izvornik. 5) Povodnji mož. Na starom trgu u Ljubljani plešu krasotice, nego najljepša medju njimi oholo odbija 41 plesače, dok se nepojavi mlad junak, koji reče da je na utoku Save u Dunav u jutro čuo o njoj, a sada da je več tu. Ona pleše s njim: sve brže i brže ju vrti prema Ljubljanici i škodi s njom u valove. 6) P rek 6 p. Mlad pjesnik nesretno ljubeč Severu spjevao joj puno pjesama — bez uspjeha. TJ prolječu ostavlja grad sa čuturicom prieko ledja. Nalaze ga za tim izvan grada — mrtva i sa praznom čuturom. Na brzo ga pokopaše : svečenik se žari, jer ga čeka vjen- čanje nesmiljene Severe, kod koje ostaje za tim do po¬ noči. Iduč doma mimo groblja čuje medju mrtvaci sva- dju. Otvaraju se vrata i pjesnik trči van, govoreč, da prosvjeduju mrtvaci, što je zakopan u blagoslovljenoj zemlji, premda se usmrti sam (radi Severe): Odkopan pevic ležal je zjutraj verh zemlje, Pokopat’ k tolovajam berlčam ga dade. 7) Neiztrohnjeno serce. Odkopaše na gro- blju mladiča blieda lica, visoka čela, ali s izrazom tuge. Ali jedva ga pogledaše, več se pretvorio u prah — ostade samo živo srdce. Bijaše to srdce pjesnikovo, koji je pjevao liepe pjesme dragoj. Ali ona odabrala si dru- gog i odtad pjesnikovo srdce neizpjeva više nijedne pje¬ sme. „Vječne“ pjesme nedadoše mu zatim, da iztrune. Otvoriše ovo živo srdce. Ležaše ono dan i noč pod jas¬ nim nebom, da ga hlade vjetriči, da rosa pada nanj, da sunce, mjesec, zvjezde natrag priinu pjesničke mašte, nadahnute mu u životu. Kad se pojavi u drugo jutro sunce, srdca tako nestalo kao što biela sniega u pro¬ lječu. 8. KI bič. Kibar, uzplamčen čistom ljubavju, više godina gledeč na zviezdu, vesla bez pogibelji po moru, dok mu se nejaviše morske djevojke, pjevajuč, kako dugo da če još čekati dragu? Kibar poeme sdvaiati, negleda 42 više na svoju zviezdu i čamac tura ga dalje — u pro¬ past. Zato: Kdor ljiibi brez tipa ga svarim, Nik&r naj ne vesla za njim. 9) Ženska zvestoba. Mlad svirač sretno ljubi mladu Miciku, dok nepočimlje udvarati joj se mlad či- novnik. U predvečerje njezina imendana igra on sa dvo- jicom pod njezinim prozorom, ali ona nejavlja se i njemu puca prva žica: Micika udaje se za mlada činovnika. Odtad mirno igra na tri žice, dok se nezaljubi u dje- vojku, koja mu obeca viernost. U to vratio se kuči Voj¬ nik, njezin prijašnji dragi, s kojim ona pleše pod li- pom, a sviraču puca druga žica. Igra zatira na dvie, dok se nezaljubi u liepu sobaricu u vlastelinskoj kuči. Ali i ova mu se iznevjeri a njemu pukla i treca žica, tako, da odtad igra samo na jednoj, pjevajuč uz to, da „nesmije se vjerovati nijednoj ženi ni djevojei“, nego da ipak one nas jedine potiču na rad, davaju odmor. 10) Orglar. Orguljaš, pošav u pustinju, uči tamo pjevati ptice razne napjeve. Kos, kalin daju se naučiti, a slavulj sve po svoju pjeva. Zato se srdi nanj. Dok ga bog neukori: komu je dao on pjesnički duh, dao mu i svoje posebite pjesme, koje neka pjeva, dok nezamukne u grobu. Iz ovoga pregleda romancš, i balada vidimo 1., da ljubav odoljeva svim zaprekam (Hčere svet, Judovsko dekle), 2., da imade oholih ženskinja (Dohtar, Roza- miinda, Povodnji mož, Prekop, Neiztrohnjeno serce), iz¬ vor nesreči mužkih srdaca, ili pako kazni oholost samu sebe. 3. Druge pjevaju žensku nestalnost i nevjeru (Uče¬ nec, Ženska zvestoba) ili 4. mužku stalnost (Zdravilo ljubezni); mužku nestalnost pjeva: Ribič. 5. „Orglar“ uči nas da imade pjesnik pjevati po svom srdcu. 6. Je- dina prevedena, koju je sam pjesnik primio medju svoje 43 izvorne, pjeva, da treba trpjeti, premda srdce puca, i da prah nesmije pravdati se s bogom. O vaj prevod po¬ znate njemačke balade čita se kao izvornik. Mjera je baladam u kratko sliedeca’: u Turj&škoj Rozamiindi stihovi imadu po dvie akatalektične dipodije bez rima. „Orglar 11 : stih imade po dvie alcat. dipodije, a kitica, sastojeca od četiri redka imade sliku abba). b) Jambičku (jednaku) mjeru imaju: Judovsko dekle, Ribič. Stih imade po dvie akat. trohejičke dipodije; kitica sa¬ stoji se trijuh rimovanih redaka po slici aaa, bbb itd. Lenora: stih imade (izmjenice) po dvie akat. ili hyper- katalektične (in syllabam) dipodije. Kitica sastoji se od osam stihova po slici ab ab cc dd. c) Nibelungsku ki- ticu imadu: “Prekop" i „Neiztrohnjeno serce 1 *, d) ,Zdra¬ vilo ljubezni" i „Ženska zvestoba 11 imadn kitice, sasto- jece se od dviju jambičkih i dviju daktiličkih stopa tako, da su prva i posliednja jambička a u sredini obie daktiličke. d) Povodnji mčž: Kitica sastoji se od šest stihova (slika a bbb cc). Prvi četiri imaju po četiri daktila (posliednji je katalektičan in syllabam) sa (krat- kom) uvodnom slovkom (Auftakt), isto tako i dva po- sljednja (katelektična in duas syllabas). c) Različite poezije. Amo uvrsti pjesnik one „poezije“, koje prema ob- liku nije mogao drugim pribrojiti. 1. Zvezdogleda m. Pjesnik na p6 ozbiljno, na p6 šaljivo tuži se na nevolju, koju mu zadaše dvie zvie- zdice — dva oka. Samo dva oka pomutiše mu „pametnu glavu", pa kako bi zvjezdari mogli mudro proučiti zviezde čitavog neba! 2. V sp o mi n j Matija Č6pa — je elegija u „grčko-latinskom obliku (mjera je samo po naglasku — dodaje naročito pjesnik, buduči se kadkada ravnao ta- 44 kodjer po duljini i kratkoci slovaka), spjevana prijatelju, koji ga bješe uputio osobito u španjolsku i taljansku li- teraturu, iz kojih je mnogo naučio naš pjesnik (osobito glede oblika). 3) Nova pisarija. 17 ) Pjesnik pokazuje nam tu prvi put svoj satiričan talenat, rišuc sliku tadanjeg lite- rarnog pravca svojih protivnika. Znatiželjna učenika (Pre- širna) upučuje učitelj (spomemenuti gore Pavšek), neka se čuva tudjih rieči, neka mu proza bude bez ljepote, kao što je jezik grubih kranjskih planinara (gorjanaca), jer tako da ce mu biti jezik čist te ce sviet hvaliti kranj¬ ske puriste. Balada, romanca neka za Boga nepjeva, jer su to tudji nazivi i pjevaju ljubav, dakle čistu sablazan. Ponižno se zahvaljujuc na tom poduku učenik obečaje, da ce pjevati, što gusjenice odvrača od repe, kako se najbolje obradjuje krumpir itd.: tako doči ce „zlatno doba“ kranjskim Muzam. 3) Perva ljubezen. Vec je pjesnik mislio, da su mu prošle godine, godine, pogibeljne miru srdca, kad eno opazi n ju, koju ljubi bez nade. Zato savjetuje svakomu, da neka negleda „cvatučih djevojaka," ako mu je draga „zlata sloboda.“ 4) Slovo od m 1 a d 6 s t i. Skoro su prošle go¬ dine mladosti, doniele malo cvieca, ipak srdce tuguje za njimi. Pjesnik rano upoznade sviet: da nema savjesti, niti vjerne ljubavi, da zalud srecu traži siromak, komu ona neprija, da samo novac valja, laži i prevare. To mu zadade dubokih rana, ali mladost skoro sve to zaboravlja i tek starost nas uči, da „jesmo punili lagve bez dna.“ 5) Grldsa — na temu: Slep je, kdor se z petjarn vkv&rja itd. Pjesnici nisu sretni, živu bez novaca, bez 17 ) Prvih šest stihova slično je prvim (5) stihovom prve Goethejeve poslanice (Epistel), ostalo je čisto samostalno (Gl. Fr. Lev¬ stik: Zgodovina itd. u Ljublj. Zvon I. str 441.) 45 palača: gdje se prostire nebo, ondje je pjesnikova palača, čista zora na nebu njegova „zlatnina“, rosna trava mu „srebrnina“. S ovim posjedom živi bez težkoče, umire bez novaca. 6) Zabavljfvi napisi. Imade ih 21. Strielice ove puštene su na pjesnikove literarne poznance i pri¬ jatelje. Večinom su ostre, ali ne otrovne, a njeke poka- zuju baš dobročudan pjesnikov humor. Zanimiva je u „različnih poezijah:“ „Nova pisarija," jer nam jasno pokazuje satiričan talenat, s k oj im je mogao pjesnik, da je dulje živio i da su mu okolnosti više prijale, puno uspješnije šibati lite¬ ratu r n e zablude, nego je točinio glede druž- tvenih i mana obcenite naravi. „Prva ljubezen" i „Slov6 od mladosti" jesu po ob- liku jednake (obje pjevane u stancah) nego n e po duhu: „prva je izmedju najmladjih, druga izmedjn najzrelijih Preširnovih pjesama. U njih pokazuje nam pjesnik svoje srdce „bez koprene". 18 ) Prva pjeva samo, kako se ne- sretno zaljubio pjesnik, druga pruža nam živu sliku gorkim izkustvom prokušana čovjeka. Al ostaje mu ipak u srcu živa težnja za idealom i gorko sažaljenje, da ga život tako slabo ostvaruje. „Grl6sa“ u satiričkom obliku proslavlja pjesničtvo, koje nedajuc doduše zemaljskoga blaga pruža ipak pjes- niku najcistiju, uzvišenu srecu. Mjera je a) trohejska u „G16si“ (dvie dipodije, od kojih je posljednja katalektična in syllabam bez rima), b) jambičku imaju 1) Zvčzdogledam, (dvie dipodije od kojih je posljednja katalektična in syllabam bez rima). 2) „Nova pisarija" spjevana u tercinah (tri dipodije, od kojih je posljednja katalektična in syllabam = pet i IR ) Stritar o. c. 36. 46 po jamba; stihovi jesu rimovani po slici aba bcb cdc ded efe i t. d.) 3) u stancah spjevane jesu a) Perva ljubezen i (3) Slovo od mladosti (osam redaka = ottave rime koji su rimovani prema slici ab ab ab cc te se sastoje svaka od pet i po jamba = od trijuh dipodija, od kojih jo posljednja katalektična in syllabam). 4) od strielica jesu prve (imade ih 14) jambičke mjere, ostale (ih o s a m) spjevane su c) u distihih kao što još: V spo- minj Matija Čopa. d) Gazele. Pjesnik opet dolazi k dragoj u obliku njeznih ga¬ zela (s prva pjesama perzijske vrsti, buduci ovaj oblik osobito prija nježnim osjecajem, kojih je pjesnik pun: Njegova pjesma posuda 19 ) je njezinog imena, koje če proslaviti od zapada do iztoka medju slavenskom bra- com i ne samo tu nego u obče od naroda do naroda (1. Gazela) Pjesnik neznade, da li smije ljubiti ju ili ne? (2). Sve več znade, da ju ljubi pjesnik: znadu pje- sme, koje pjeva, znade noč i svietla zora, znade jutro, podne i mračni hlad večera; tiho tuži bliedo lice, da ju ljubi, nieme stiene več to znadu, znade grad i znade ruža, koja cvate polag puta, gdje se draga šeče — sve znade, da ju ljubi, samo ona toga nevjeruje (3). Ogo- varaju ga njoj, da je ljubio vec i druge. Nego odkad je uvidio sunce svoga života — veli pjesnik — nema nijedna djevojka više prava, da mu se dopada (4). Sve na svietu brzo prolazi, pa ni njezina ljepota nije vječna. Zato neka se smiluje pjesniku, jer samo o n može joj dati bezsmrtnost (5). Tko sije sjeme, s£m neznade, da li če klijati, pa i pjesnik neznade, da li mu ona čita 19 ) Tu je pjesnik naglasio posoda, gospoda t. j. jednako, premda se o tu izgovara različito, te bi trebalo naglasiti: posoda, gospoda, Imade takvih nečistih asonanaca i rima kod pjesnika više n. pr. mogoče, hoče itd. 47 gazele, a ipak daje mu ona pjesnički žar (6). Pjesmami nemože ugoditi nikomu, ali ga to nežalosti, jer želi samo, da ugodi njoj (7). Mjera je u jednoj (drugoj) gazeli j a m bička (stih se sastoji tu od deset Slovaka = 5 jamb. stopa ili od jedanajst hyperkatal. in syllabam te su u prvom slučaju mužke rime: opetuje se slovka em: smem, zvem, grem, očem, ljudem, vem). U ostalih je trohejska. Stih sa¬ stoji se a) iz sedam troheja (1. i 7. gazela; u prvoj ope¬ tuje se rieč: imena te se uz to pojačava ova rima ri- mom u sredini stiha sa: posoda, gospoda mj. gospoda, rima nije sasvim čista; u 7. opetuje se slovka odi, sodi, bčdi, odi itd.) ili b) ih imade osam (3. i 4. gaz.: u 3 opetuje se rieč ljubim, a u sredini pojačava se ova rima ženskom rimom na lea: resnica, govorica itd.; u četvrtoj samo se na kraju opetuje ž. rima na cce: že¬ nice, resnice, desnice, u sredini nema pojačavajučih rima) ili napokon c) imade stih sedam i po troheja 15 Slo¬ vaka, stih je katalektičan in syllabam (u 5. i 6, gazeli; u 5. opetuju se rieči: čas hiti, a ojačana je rima dru- gom ženskom u sriedini — dni: lani, Ljubljani itd., u 6. opetuju se isto tako na kraju rieči: ne ve, rima je: eje seje, veje itd. e) Soneti. „Cviet Prešlrnova pjesničtva po mislih, te obliku jesu soneti. U njih vidimo najbolje njegov pjesnički duh U njih zrcali se sav duševan život Prešlrnov“. 20 ) Sadržaj im je sliedeci: Znamenita djela pjevati če „domači Homeri“, a pjesnik pjeva samo „uesreču svoje ljuba vi “ (1. sonet). Zemlja nočju rado gleda zviezde, nego kada puca zora, te se javlja drago njezino sunašce više ih nemotri: tako i pjesnik rado gleda zviezde —• 20 ) ,T. Stritar o. o. 37. 48 djevojke, nego vidiv n ju, dragu, „sliep je za sve dje- vice“ (2). Kao što mornar za bure težko očekuje, da opet vidi zviezde Dioskure, navieštajuče mu. da če se utišati bura: tako pjesnik očekuje, da vidi svietle, žarke oči drage, jer onda odmah se utaloži „sreče gnjev“ (3). Vidio pjesnik dvie sestre, jednu malu, drugu visoku, te pobjegao, jer ga ranio Kupido — mladja sestra — i s njim njegova majica Venera, —■ veča sestra (4). Us- krsnu subotu, u 10 sati u jutro opazio pjesnik u trnov- skoj crlcvi (u Ljubljani) dva oka „čistog plamena 11 te za- pala mu u srdce iskra, lco.ja se utrnuti nedade (5). Ovih pet soneta, pjevajučih ljubav prama dragoj postavio je pjesnik pred »Sonetni venec", sastoječi se od 15 soneta tako, da početna slova soneta „Magistrale“ sastavljaju dragino ime (Primicovi Julji). Ovaj je »ma¬ gistrale" pjesnik u „Poezijah" (samo u njekih primjer- cih?) naročilo tako izpremješao, da nema više toga imena, ali ga imadu ostali 14 soneti (a u izdanju god. 1866. imade ga i »magistrale"): Ona je života mu ma¬ gistrale, koji ce sačuvati uspomenu njegovih rana i nje- zine slave (1). Tada če djevojke vise štovati viernu lju¬ bav, bolja če vremena doči Kranjcem i ljepše se pje- vati pjesme, ali o ve možda če se ipak sačuvati, jer su nikle iz srdca (2). Vatra želja plamti, premda u srdcu nade nema, a tugu srdca pokazuje »mokrocvatuče cvieče poezije" (3), kojeg sunce je ona. Ako nje nevidi, u samoči suze roni i zato pjesme, spjevane u njezinu slavu nisu iz krajeva, gdje sunce sije (4), gdje nestaje svake brige, te se zaboravlja svaki jad: One su uviek bez blagih proljetnih vjetriča (5). Nije ih pohvalila draga: one se dapače bojale, da če ih ona i Slovenke prezrieti, jer su slovenske (6). Zato moli pjesnik nebo, da bi po¬ slalo Orfeja s domačimi pjesmami, da bi on »raztalio srdca sinova Krajne i svili Slavena na okolo", da bi 49 nestalo nesloge te opet sjedinilo se slavenstvo (7), Od- kad nestalo duha Samova, naprtila nam nesloga otaca tudji jaram. Zato, štogod je niklo cvieča na mladom našem Parnasu, hranile su ga naše suze (8) pa i ovo hranile su suze ljubavi prama njoj i domovini te rodile se vruce želje, da bi njezino ime slavilo se skupa s njegovim, da bi probudio on slavenstvo te vratila se k nama vremena sreče (9). Sijalo sunce te niklo cvieče ljubavi. Ali ostavilo ga sunce, progonile ga tamne sile (10), progonile sve dane pjesnikova života, obuzelo ga zdvajanje. omrznuo mu život: nestalo nade, kao što kratka sna ili brzemunjine(ll). Ali da je pjesničko cvieče blizu nje, blizu svoga sunca, bujno bi se razcvalo, zato neka mu ona pošalje svoje mile trake (12). Onda nestati če sve nevolje, srdce na novo če oživjeti, u njem nicati če cviece Jasnih poezija" (13) kao što u prolječu sve veselo cvate, slavulj pjeva te radost obuzima svu prirodu. Nu jer ovo cvieče tolike sreče nije vriedno, neka ga barem obasije njezina milost (14). Vienac ovaj biti če uspomenom pjesnikovih rana i njezine slave. Mokrocvatuče ovo cvieče nije iz kraj e va, gdje sunce sije: uzdasi i suze ga hranile. Zato je bliedo i uvehlo, ali oporaviti če se, ako mu ona po¬ šalje milih trakova (15: Magistrale). Za ovim viencem sliedi još deset ljubavnih soneta: U prvom liepo se izpričava pjesnik pred dragom, da mu je nikao iz srdca vienac prije, nego ga je zadesila smrt, vienac, noseči slova njezinog imena. 21 ) — Pričinilo se pjesniku, da se je blažen nalazio u raju ujedno sa Ju- lijom, koja je sjedila polag (Petrarkine) Laure. Obje raz- govarale medju sobom, koja od njih je više imala slave na zemlji. Petrarca i Preširen dadoše tu svoje sonete na 21 ) Gradivo t. j. glavnu misao uzeo je pjesnik iz Simrock-ove pjesme „Ave Maria" (Gl. Ljublj. Zvon 1. 441). 4 vagu: visoko poskočila Preširnova zdjelica. Nego kada su dodali krieposti Laurine i Julijine, tada njegova zdjela nije stajala niže od Petrarkine (2). Vitezu Togen- liurgu je draga ipak otvarala svaki dan prozor, da ju je mogao vidjeti. A kada pjesnik pogleda dragu, misli, da vidi u njezinih očiju „dva srdita Keruba sa vatrenim mačem“. Voli bježati od nje, da je nežali (3). Mojsija na svoju radost iz daleka opazi obečanu zemlju: ako pje¬ snik smije gledati milo njezino lice, obilno mu je nagradjena samoča žalostnih dana i noči (4). Gdje zimi mjesečina sveti, blište se sniežni i ledeni kristali, a ljeti rosni dragulji, odkrivajuc tako sva nočna čudesa. A ovo svjetlo nepali, nije pogibeljno kao što sunčano. Isto tako neka se neboji draga ovih pjesama niti dragi, niti majka: ono samo slave njezinu vriednost, a leda srdca neče raztaliti (5). Kao što hodočastnika n Rim, isto tako vuče srdce pjesnika u njezinu kuču, da gleda tamo lik djevice, sjenu rajske njezine ljepote. Ali sve to jesu varave sanje, u kojih jedva imade traga istini (6). Dogadja se, da Muhamedanci, Budiste ili Bra- mini svetkuju jedan te isti dan sa zaplieujenimi krš- čani, nalazečimi se medju njimi. Oni glasno se vesele, a ovi tuguju. — Veselo svetkovahu njezin imendan prija¬ telji i prijateljice, a pjesnik suznim okom u samoči moli nebo za njezinu sreču (7). Oči sredi djevojaka bile kod nje, usta nju hvalila, ruke nehotice pisale njezino ime, noge hodale samo za njom. Zabranio ovo pjesnik i slušale ga oči, ruke, noge, usta, ali neslušale ga misli, ni vruče želje; k njoj nemogu zakrčiti im puta ni kuče i drveče niti rieke i briegovi (8). Kada bolest- niku nema nade na ozdravak, više ga nemuče liekom; ako je bura prejaka, brodari prepuštaju brod valovom. Pa i pjesnik, neimajuč više nade, dati če slobodu po¬ gledom, mislim, vručim željam: neka idu kamo hoče? neka se otruju sladkim otrovom, koji de raztrovati mu i uništiti „srece žedno srdce" (9). Sudnji dan otvoriti de se tako, da ce griešuioi vidjeti sav sjaj blaženih, te ee ih zatim ova uspomena vječno mučiti. Pjesnik vidio, kako se dragine oči dražestno smijale dragomu: ovoga pogleda nemože zahoraviti, on ga tjera na pučinu oča- janja (10). Od sliedečih soneta tiču se prva tri t. zv. sloven- skoga abc-dnog rata i to u šaljivo-ironičkom obliku. Kaša n. pr. pisala se kako god, tim da nepostaje ni bolja ni slabija. Zato misli, da ljudi, svadjajud se o načinu pisanja n. pr. ove ili one rieči, naliče Abderitom i njihovoj glasovitoj parnici ob oslovskoj sjeni (1). Uzimajmo si rieči — veli pjesnik — odasvuda, kited njimi svoj jezik kao što svraka svoje gniezdo, onda demo govoriti, kao što govorahu njekoč — u Babilonu, kada su se pomiešali jezici (2). Sliededi (3) sonet napereu je proti Kopitarn: Pjesnik pripovieda poznatu priču, kako je Apele, izloživ svoju sliku, čuo, da je neki postolarski kalfa pravom prigovarao, da na cipelah nije nešto pravo pogodio, što slikar odmah i popravi. Nego drugi dan isti kalfa uze prigovarati dalje, a slikar mu odgovori: „Samo o cipelah neka sudi Kopitar (postolar)“. Svi ostali soneti (njih osam) proniknuti su dubo- kom tugom. U prvom pjesnik sažaljuje elegičkim tonom da je ostavio rodno si selo Vrbu. Neznao bi (da nije toga učinio), kako se pretvara sve u otrov, štogod si srdce obeda sladka, neizgubio bi vjere u sama sebe, te nebi bio igrom nutrašnjih bura. Sa izabranom djevicom bio bi dobio vierno srdce, marljivu ruku i mirno te- kuci život. Upravo kao sdvajanje zvuči nam za tim u sonetu: „Popotnik pride". Putnik dodje u afrikansku pustinju, gubi put i tanina ga prestizava nod. Mjeseoine nema i on legne. Javlja se mjesee: putnik sa užasom vidi tu zmije, tamo tigra, koj imade mlade, vidi lava, kako sr¬ dito diže glavu. — Tako je i pjesnika u mladosti sve tje- ralo dalje, dok mu je budučnost bila zastrta. Sada se razjasnila noč. Pred njim zieva omražen život, pun jada i nevolje, duboka pučina bez svakog spasonosnog puta. I treči je turoban: Ako zimska bura hrast obori na tla, ozelenit ee mu u prolječu koja grančica, ali za to je hrast ipak propao. Tako i jadnik, koga je zadesila nevolja, znade da če propasti, ako ne brzo, polagano: svakim danom sjati če mu sreča života sve slabije i slabije. Komu je sreče dar bila zaušnica — tuži pjesnik u eetvrtom sonetu — neče dobiti bogatstva, makar imao do sto ruku orijaša. Gdje god hoda, put mu pokrit tr¬ njem, u kuči mu stotina nevolja, odmora nenalazi nigdje pod širokim nebom. Tek u tihom miru hladne kučice odmara se: smrt mu briše sa čela znoj. „Život je tamnica, vrieme u njoj zloban krvnik, briga svaki dan na novo javljajuča mu se zaručnica, muka i sdvajanje vierne mu sluge i kajanje neumoran pazitelj. Zato prijazna smrti! neoklievaj dugo: ti si ključ, ti vrata, ti sretan put, vodeči nas iz mjesta bolih onamo, gdje smrt sve lance lama, onanio, kamo nedosiže sila progonitelja, onamo, kamo neče biti za nami nji¬ hovih krivica, onamo, gdje se čovjek oslobadja svake nevolje, onamo u krevet, prostrt u crnoj raki, u kojoj spava, tko se u nju legao na odmor, tako, da ga glasan šum nevolja probuditi nemože 11 (5). Neče više pjesnik, da se tuži: priviknuo je nevoljam — života tamnici, živo srdce okamenilo mu se, nevolje mu lanci ukrotiše duh. Strah je prošao, s njim varava nada: dalje neka ga sudbina gladi ili tuče, nači če ga kladom nista neosječajučom (6). Kratak nam život: da- 53 liom i noču otvorena su grobna vrata. Smrti liemože nas oeuvati nista i čovjek, koji u jutro još veselo po- pjeva, možda če pod večer mrtav nam govoriti: Memento mori (7). Posljednji iz ovih soneta posvečen je prijatelju Ma¬ tiji Čopu, te je ujedno — kao sto bje več spomenuto — uvod u „Krst“: Sve prolazi brzo; srdce, veselo ili tužno umiriti če dubljina groba (8). — Pr. uložio je u svoje sonete najljepše, najviše misli tako, da njegov sonnet nipošto nije kakva pjesnička igra- rija (kakve jesu cesto n. pr. njemački soneti). Zato Pr-a često zovu Petrarkovim učenikom, kakovim se prizna- vaše i pjesnik sam (ali više po obliku nego dubu). Neda se tajiti, da je od njega učio, ali je ipak podpuno oču- vao svoju kriepku individualnost: bio je isto tako kao što i talijanski pjesnik sin svoga vremena, te je usljed toga njegovo pjesničko obzorje sasvim drugo nego je Petrarkino. Prispodabljajuč oba pjesnika več je Stritar (o. c. str. 40 sl.) opazio, da imade Petrarca slabosti, kojih se Pr. očuvao n. pr. često opetujuču se igrariju sa imenom Laura i lauro (lovor), ali da mu je sličan u tom, da je Preširuova ljubav kao što Petrarkina ne- sretna, i da imade naš pjesnik više slika i rečenica, sječajučih nas Petrarke. U obče pako moramo kazati, da ako je Petrarkina pjesma nježnija, našega je pjesnika dublja i to sasvim naravski: naše je vrieme baš u tom znatno napredovalo, da se je praina prošlosti znatno udubilo, te obogatilo obilnijim sadržajem, te da fraza, još tako liepo kazana, uz rastuči naš kriticizam prolazi bez dvojbe sve teže. Uz to je Pr. i muogovrstniji: on je lirik, epik (u svom „Krstu“) i satirik. 54 f) Kr št en j e kod Savice (Ker st p er Savici). Ova pjesma sastoji se 1) od uvoda 2) od samoga „ Krsta". 1) Valjliun več se dugo i uporno bori za krščanstvo u Kranjskoj i Koruškoj: palo je več mnogo poganskih vodja i vojnika. Jedini još se upire Črtomir sa malom svojom četom, on „najmladji medju junači. 11 On uteče u Bohinj, u svoju tvrdjavicu, a za njim neprijatelji. Šest mjeseci vec se tuku medju sobom — braca: „Kako je užasna ljudska sljepoča. 11 U to pritisnn ih glad; zato ku- šaju junači, da u tamnoj noči prodru kroz neprijat el je Nego Valjhun susrete ih sa svom svojom šilom, jer je i on htio, da ih iznenadi. Pade ih puno s jedne i druge Strane, ali Črtomira medju njimi uzalud traže. 2) Sutradan jutrom stoji za tim Črtomir na obali bohinjskoga jezera, i uvjeri se, da je sve propalo, da „samo tudjincem u Kranjskoj sviče sreča 1 '. Sječa se drage svoje Bogomile, kčere svečenika boginje Žive, tamo na otoku bledskoga jezera, s kojom se bješe prije upoznao, došav jednoč na otok, da prinese žrtvu. Polju- biše drug druga, ljubav im sretno cvala, dok Valjhun neprovali u milu domovinu. Misao o n j oj zaustavlja mu sada ruku, da sama sebe neubije. Poznat ribar poveze ga po bohinjskom jezeru do Savice, ide zatim po Črtomirovom nalogu na bledski otok k svečeniku Staroslavu, da mu ovaj pošalje četvrti dio njegova zlata, koje čuva, te dade viest o Bogomili. Sliedeče jutro irati se ribar u družtvu muževa, nosečih blago, i čovjeka u talaru sa stolom (krčanskog sveče¬ nika). Več mu desnica h vata za mač, ali sad se pojavi — Bogomila. Radostau ju grli, ona pako polagano mu se izmiče očitujuč, da je došla, da se š njim oprosti, jer ona je krščanka, pa i njezin otac i sva občina: kr- stio ih prisutni svečenik, raztumačiv im vjerske nauke. Odtada da neprestauce misli, kako bi spasila i Črtomira od poganske bluduje. Črtomir neopire se vjeri Bogomile, ako ga krst sdruži š njom. Ali ona, da spasi črtomira, bila se za- vjetovala, da če se odreci onoga, sto joj je najmilije na svietu, —■ braka s njim. I svečenik mu kaza, da bračne sreče nemože uživati čovjek, koji je kao baš on sam (bivši Druida) pa i Črtomir, prolio puno krvi za po¬ ganski! bludnju. Zato da treba, da Črtomir ide odmah u Oglej, da ga patriarka posveti za svečenika Pošto ga je isto molila i Bogomila, privoli on, uze si zlata za potrebu i zagrli Bogomilu, koja ga sad uze moliti, da joj izpuni još jednu zelju, te se odmah pokrsti, što on i učini kod — Savice. Dobiv u Ogleju svečenstvo, širi vjeru medju Slovenci pa i preko njihovih granica, a Bo¬ gomila vrača se k otcu: Na ovom svietu više se ne- vidiše. Ovu pjesmu sam Pr. (u spomenutom listu (Čela- kovskomu) smatra metričkom zadačom (uvod je spjevan u Štihovih, sastoječih se od pet i po jambičkih stopa = od trijuk dipodija, od kojih je posljedna katalektičua in syllabam. Štihovi se rimuju po slici ab ab cd cb cd cd de itd., a sam „Krst“ spjevan je u stancah). Uz to — veli tu pjesnik — htjeo si je pridobiti naklonost sve- censtva, koje da je bilo u ovom slučaju sbiija zadovoljno te dapače pripravno, „da mu oprosti i prijašnje grieke. 11 Zato niti se ne smijemo čuditi videči tu oči tu ten- denciju. Izza duga čeznuča i stradanja, posije tolika nemira i borbe, o čem nam govore prijašnje pjesme, pjesnik „uvidi napokon, da, što traži, nemože nači na ovom svjetu: sreče, mira, ideala 1122 ) Nego ideal — iole uzvišeniji — 2! ) J. Stritar o. c. 44. čovjek u obče postizava veoma riedko. Ova istiiia, pako nesmeta niti pojedincu niti čovječanstvu, da teže, dok imadu (pretežno) zdrave, nepokvarene snage za — ideali. Ovu istinu pokazuje nam čitav razvitak čovje- čanstva: težnja za idealom je važan elemenat životne snage, one zdrave težnje, k oj a nas potice, da sa kulturnim napredkom uz odnosno sve rnanji trošak životne snage stičemo životu sve veču vriednost Kazalo se, da bez „Krsta“ bile bi Prešfrnove poe ¬ zije manjkave, jer da je on u njihovoj simfoniji — fi¬ nale, „u kojem se slievaju i slažu svi glasovi u nježno- turobnu harmoniju". Meni se pako čini, da je pjesnički značaj več prijašnjimi pjesmami tako jasno označen, slika pjesnikova duševna života tako reliefno narisana da čitatelj, ako i nije pročitao „ Krsta", jedva če osjecati da onoj slici nedostaja črta — i to važnih — dopu- njujučih tako rekuč nuždno sve prediduče, baš — finala. „Simfonije" dakako nece osjecati, nego osjecati ce živu životnu istinu, glas, iduči neodoljivom šilom iz srdca, puna ljubavi, puna ideala, nego izmučena i raztrgana životnim neskladom — gospodujučom krivdom u našem životu. Ne, naš život u obče nije simfonija, tek u dalekoj, dalekoj budučnosti mož da če se pretvo¬ riti u nju ili (što je vjerojatnije) približiti se joj po mogučnosti. Da, takav ideal smijemo čini —se — gojiti, neboječi se, da se odviše udaljujemo od ovoga svieta u predjele — mačtanja: on nam je nada, da- juča u borbi šilu i — utjehu. Tražiti pako več sada simfonije u obče nemožeino, jer je život dati nemo že osim pojedincem, koji su neobično sretni, sami so- bom zadovoljni, te im je okružavajuča ih nevolja — de¬ veta briga, jer je ili nevide buduči su odviše duhovno 57 sli epi ili pako pogreznuti u svoju maljušnu — makar kadkada i dobrodušnu — sebičnost. Sama pjesma — po sadržaju epički prizor — više je liričke nego epičke naravi: najviše imade epičkog značaja — uvod t. j. opis ljute borbe. Liepo je opisan krasan predjel oko bledskog jezera. Manje reliefno čr¬ tan je sam junak: odviše je u njem — liri zrna, tako da imade dapače Bogomila njekako više odlučnosti i sile nego — on. Nesmijemo zaboraviti, da je Pr. lirik te da je, pjevajuc svoj „Krst“ imao takodjer spomenutu svrbu, da si pridobijo naklonost svecenstva, da dakle nije bio podpuno Slobodan. g) Dodatak (u izdanju g. 1866.) prije n e štampanih ili pako doduše štampanih ali nesakupljenih pjesama. 1. Nuna. 23 ) Duvna govori svomu „kanarčku“, da ga rado pusta u proljetnu narav, da si potraži drugaricu (tu kod nas?) te naužije slobode. Nego ptičica voli ostati (odletjela bi van samo na sretnih kanarskih otocih, gdje cvate vječno prolječe bez bure i oluje), jer kod duvne da je nije tištila ljuta nevolja, nego ju gladila njezina ruka. Ovim odgovorom zadovoljava se i duvna veleč i ona, da ostane kod nje, n e tež e c za slobo- dom svieta. 2. Zarjavela devica. Djevojčica ljuto se tužila u svojoj tridesetoj godinici. Jao, cvala je kano raža, bila jednomu milija od „mirosuog lilijana". Ali nije ho- tjela, da kaže ni da ni ne: čekala boljega, dok on oženio drugu, a ona ostala stara — požutjela djevičica (zarjavela devica). 3. Zdravljca. Bog živio sav slovenski rod, slo- 2S ) Pr. imao je tu pred očima M. Ign. groficu Engelshaus, koja pro- živši u Ljublj. samostanu umre 27. ož. 1881. g. (Lj. zv. I 256). 58 bodna bila slovenska zemlja, jedinstvom i slogom saku- pila Slava svu svoju djecu, živile Slovenke, mladež, ži¬ vili svi narodi, težko čekajuči dan, kada če nestati ne¬ sloge, gdje god sunce svieti, živili napokon i sakup- ljeni drugovi, „jer dobro u srdcu misle.“ 4. Tri želje (prevod A. Griinove pjesme: Drei Wunsche): Pjesnik želio bi si bielu djevojku, črna popa i konjiča. Djevojku, jer ga veseli drugovanje, a ne da bi uzdisao, za to dvojice ne treba. Popa radi lahke sa- vjesti, jer ako su dvojica cesto skupa, lahko se šta do- gadja. Konjiča, da bi uviek jašio od djevojke do popa i opet — natrag. 5. Licovski strele i (iz njemačkog): U šumah, na brdih, na Renu javljaju so iznenada ovi strielci u borbi za slobodu domovine. Za to vječna im slava! 6. Janezu N. Hradeckemu — čestitka je za- služnomu ljubljanskomu tadanjemu gradskomu načelniku. 7. Sveti Senan. 24 ) Da ga nebune ženskinje, podje sv. S. u samoču na otok. Nego bura dotjera do otoka brod. S njega stupi djevojka „nebesnih očiju“, snježno- bielih grudi. Senan je sbunjen. Ona ga moli za pre- nočište, dok bura jenja. On je neprima, nego moli Boga vedra vremena: odmah na to umire se valovi i djevojka plovi dalje. S. pako za tim često vidi u snu djevojčinu grud, njezine oči, i za bure brižno gleda, da-li če bura dotjerati opet ženskinju; nebi je više odtjerao, nego ba- rem — izpovjedio. Načekao se dosta i uzalud vrača se medju ljude, i odtada fratri neboja se više ženskinja, brineč se rado za njihovu dušu i — tielo. 8. Nebčška procesija. G. 1835. poslie I. K. sjedi Bog na svom prestolju sred audjela i svetaca itd. ' ll ) Ova balada ni je čisto izvorna. Spjevao je prije Pr-a Th. Moor: St. Senanus aud the lady, gdje djevojka ostaje kod svetca, a kod Pr-a — ne (Gl. J. Cimpermana: O Preširno- vem „Senani“ u Ljublj. Zvonu I. str. 312—14) 59 da gledaju četu duša, a Bog je tužan, dok se uejavi ljubljanski sv. Krištof (kod njega je groblje): on je- dini dovadja još redovito koga iz gospode, ostali pako samo siromake, seljake, fratre i duvne. Sv. Krištof od- govara, da imade vrag u Ljubljani manju šilu, jer imade tamo malo zabave. Vrag to čuo gledajuč kroz ključa- nicu i hajd podpirio Ljubljančane, da grade kazinu, ko- lisej i kazalište, gdje imadu kvariti se dobri ljudi: Za deset godina sv. Krištof neče više imati duše, da bi ju vodio u raj. 9. Pesem od zid&nja cerkve na Smirni gori (nedaleko od Ljubljane). Gdje je sada romarska crkva na visokom brdu, bijaše njekoč plemički dvor. Mladu dje- vojku sablaznio tamošnji plemič i — ostavio. Ide ona na brdo, noč ju stigue kod pustinjaka: tu rodi mužko diete i umre. U jutro mladi plemič, iduc u lov, vidi mrtvu dragu, hoče, da podmiti pustinjaka, da nebi su- pruga doznala stvari, ali ovaj se neda. Diete odgaja pu- stinjak — do sedme godine, zatim ide s njim u Kirn, odkuda se vrača poslie dvadeset godina s njim več kao svečenikom. Otac mu, neimajuč zakonite djece, sagradi u svom dvoru crkvu, kamo još sada hodočaste. 10. Š m d, r na gčra. Griešnici imadu hodočastiti na ovo brdo na čast Marije, inače če morati činiti to, vračajuč se iz čistilišta nazad — kamo i bode čitave čete noči od Svih svetaca do Mrtvih duša (uporabljena je tu mjestna priča). 11. Parizina (odlomak prevoda iz Byrona br. 1—13). Parizina, mlada Azova supruga, noči se sasta- jala sa svojim pastorkom Hugonoin — u griešnoj lju- bavi. Jednoč izmaklo se joj u snu njegovo ime, i Hu- gonov otac (njezin muž) čuo to. Drugi dan sazove u Esti u svoj dvorac čitavo plemstvo, da otac sudi sina i nevjernu suprugu. Osudjuje njega na smrt, a nju, da 60 mora gledati, kako ce mu pasti glava. Sin moli, da smije govoriti njekoliko rieči. Otac mu dopusta (dalje nema prevoda). 12. Ljubezni tiranija (sonet). Mnogi zanimaju se, da li pjesnik sbilja pjeva bez nade — nagrade. A on ih pita, da li robovi crnci n Americi rade za na- gradu? Gore robstvo trpi on nego turski kršeani. Ka- kvu bi dakle očekivao nagradu ? Ove pjesme spjevane su u obče u duhu ostalih. Medju njimi je Zdravijca (Zdravljica) zanimiva, jer je, kako znademo, Preširnova labudnica. Sveti Sendn i „ Ne¬ beška procesija“ jesu pune ljubezna, zdrava humora. Sliede za tim: s) tri napisa (na grobovih čopa, Linharta i Fr. Julijana), b) dvie zagonetke, c) šest stršena: „Božje in hudičeve hiše u Ljubljani, Repiču, Slomšeku, Nečlmuren up, Čudni dehur, Novlčarjem" svak iz njih oštro bocka dotičnika, na koga je pusten. — Ovakav je u kratko sadržaj s v i h poznatih slovenskih pjesama (njeke njemačke bile su gore spomenute). 25 ) VII. O jeziku i tekstu P rešil’novih poezija, Jezik je Preširnov čisto gorenjsko-kranjsko narječje. Spomenuti cu to u kratko najglavnije 1) o sklanji, 2) o porabi glagola, 3) a) osobitosti u obče, b) čisto Preširnove izraze, c) osobitosti u naglasku; 4) germa¬ nizme, 5) male njeke pogrieške, 6) veče pogrieške, 7) opravdane popravke i 8) suvišue popravke. 26 . JS ) K tomu priobciše još (u Lj. Zv. I.) prof. Levec dva Pr-a napisa: Moj bron (na zvonu) Die Mutter (na grobu), b) prof. Wiest- haler jedan epigram: Ni mi všečno, c) I. Cimperman jednu čestitku Pr-a L. Pesjakovoj r. Chrobatovoj: Nicht gross, d) Napokou imade Lj. Zv. (I. 375. sl.) još jednu Preširnovu sfcrie- licu (IzdajAvcu Vdlkmera fabul in pesem): Slavo sramOti itd. 26 ) G-dje navadjam citate samo jednoga izdanja, navadja ih po izdanju g. 1847., gdje pako obijuh izdanja, tamo manji bro- jevi znače citate iz izdanja g. 1847., a vedi iz izdanja g. 1866. 61 1. a) Saraostavnici: dat. sig, mužko sr. r. iuiade u: k oknu (9) itd. nego nalazi se takodjer i (ja ga na- djoli samo tri pnta): Nazareni (181) k slovesi (190, a na str. 15: k slovesu), k očeti (191). Lok. sg. mužko. sr. r. svršuje se a) skoro uviek na e: v gdjzdi (10), v p61ji (10), v leti (43), per — obhajili (59), na sveti (152, 190), po — sledi (155), v k6ti (157), v pokdji (164), po Ifrdjni, Korotdni (171), po konci (175), per grddi (176), per sldpi (180), v pla¬ meni (189), v očeti (190). b) lok. na u imadu: v sercu (5, 15, 17), v gledišu (136). Instr.: sg. mužko sr. samost, svršuje se na arn (sada om)\ pod 6knam (8) itd. Gen. pl. mužkih sam. svršuje se na ov i tam, gdje se sada piše ev: pet čevljov, pdlcov pet (23) itd. Dat. pl. mužko sr. sam. svršuje se na arn (sada om ili em) Izraelcam (7) itd. persih (14) lok. je pl. od nom. persi (obično rabi: prša, prs itd.). Instrum. pl. ž. r. nepravilno atni : z lažami (mj. lažmi) 107. Dual nalazimo u obče: str. 49 niju — Je pordčil (85 njiju) 57 se kralj i cesarica sta, 65: za njima, 79 In kar mu obetate očesa njd (109 In kar mu obetač* očes* nje), 93 dve sami zvezdi, 94 In kas in serd sta zrdsla, 112: Smert in ošabnost ste zmdgale mene same, 129: Zaglddat’ vajni zvezdi 130 dve sestri vidile so oči, 130: Bila je druga nij (156: njij’), 130 ranila sta, 149 pred vama, 157 Bil priča sim nju sreče nezrečene (183: Bil priča sem nj’u sreče nezrečene). 180 veter nji roke podpdra — nji gen. duala posjedovnoga (205 njij’), 180 Nju poiskati dd mu (205: njij’), 180 njima znani (njima dat.), per njima (lok. 205 pri njiju), 184 sva verjela, 184 naju kersti, 191 se nista vidila. 62 Posjedovni genitiv (mj. posjed. zaimena): 60 Nje greham. 69 Kraljica njih, 74 de r z ust njih sape ni, 79 očesa nje, 155 Hodile so noge le po nje sledi. Pridavnik imade gen. sg. za nmžko sr. r. iga, dat. imu lok. im itd. Za komparativ rabi uviek prislovui oblik kao što cesto u ruskom jeziku: a xyace itd. 15 rajši koj mi daj slovo (59 rajša) 46 lepši-dekle, 68: Nar lepši-Urška (100 naj lepša), 85 mlajši hči (115 mlajša hči), 106 lepši polovica (132 lepša polovica) 143 (blisk) le temnejši noč (ak.) stori (169 temnejšo), 158 boljši jed (184 boljša jed), 179 v vartiiši zavetje (205 v varnejše zavetje), 130 berž veslata (berž je po obliku komparativ od brzo, po značenju pako sada vecinom positiv = brzo, koje ne rabi), 182 želje narsl&ji, 189 terdniši zaveza (214 trdnejša zaveza) 191 ložej (nepra¬ vilno) se britkosti v bran postavi (215 laže). Zanimiv je kompar. 10, 191 dhlej (55, 215 dalje). Rieč pot rabi P. vecinom žensk. r. (inače rabi u slovenštini takodjer m. sr. r.): 62 pot gladko, 157 po brezkončni poti, 160 po svdji p6ti, 182, 185. De b’enkrat se sklenile poti (dual) ndju. Srednjega roda rabi 77 : nevarne mu khže pota morja (106 nevarne mu kaže po ti morja). 2. Glagol: strana 6. mor’te = morate 6 Ako mor’te = ako možete: Praes. pass: 7 bo pregnana (52 Je pregnana) 77 bo otet (107 je otet), 112 pesmi bodo brane (praes. ne fut.). Ovaj oblik postao je očevidno iz njemačkog: werden gelesen itd. Osobito cesto stavi Pr. perfektivan glagol mjesto trajnog: 22 oživi (mj. oživlja), 80 Hodi — povabi ga (mj. vdbi ga), 107 de le petica d& (mj. daje), 167 ne zmisli, pozabi (mj. ne misli, pozablja) 118 odtegneš pre¬ cej svoj obraz (mj. odtezaš), 121 trop — oznani (mj. oznanja), 133 Iz njega zvira, v4njga se spčt zlije (mj. izliva), 136 neodkrije (mj. odkriva), 150 moje terpljenje 63 ga premaga (mj. premaguje), 165 ne seže (mj. ne sega), 168 Vam izročim (194 izročam), 179 Opomni ga, kak sam sebe poz&bi (mj. z4bi = pozablja, jer poz&bi nije možda perf. hist., kojega jezik više nema), 184 pride (209 ide), kak opero (mj. opirajo). Dulji oblici (nepravilni prema staroj slovenštini i ostalim slavenskim jezikom) rabe n. pr. 144 rastejo (mj. * rasto), cvetejo (mj. cvetd). Zanimivi jesu: a) oblik imper: ne hoti (zavreči ga) što je jako slično ruskomu: He xoth, b) stari oblik 49: grede (str. sl.: gredetm. 3. Osobitosti spadaju 1) na gorenjsko (i do- njekle u oboe na kranjsko) nariečje i to glede oblika ili na- glaska ili 2) su (kako se čini) više čisto Preširnove. I. Oča (34, 39, 80 i često) mj. oče (oteč ne rabi tu), de mj. da, od mj. o: 11 od ljubezni 17 od nesreče itd., š mj. šč: išeš itd. 17: skčrej, marsikdej mj. skčraj marsikdaj, 50 deleč (80 daleč) 50 popoldan (inače rabi popoldne) 58 dam (91 dam’) mj. domu = dom6v(i), 61, je od podkva (94 je od podkov nom. sg. podkev, a Pr. rabi prema gor. nariečju podkva), 61 se smejaš (94 se smeješ) 62 te hdčem s&bo vzeti (94 s sebdj te ho¬ čem vzeti) 66 tle = tu gle (j) [98 Tu], 67 o čudeža neznane (99 o čudesa neznana: čudež, a, rabi tu dial. mužk. r.) 80 Lohka bi (109 Lehko bi), 95 zroč’mo ga (121 zroč'mo ga mj. zročimo ga), 174 svetla zarja (tu je poluglasno e postalo iz star-sl. -h, kojemu u novoj slovenštini pravilno odgovara polno glaseče e: beli itd. 186 se kliče (508 zove), 190 De bodo zn&ni — obeti (obično narodno: obetanje; je-li u obče rieč obet igdje medju narodom poznata?) Vece osobitosti u naglasku: 27 ) rodu Abraha- 27 ) Tu sam popunio označenje naglaska tada, ako ga pjosnik nije več sam postavio. 64 hamov’ga hči (50), 55 naz&j se ne vernč (ruski: BepHČTca), 76 naj — prejmejo (obično: prčjmejo) spčt : 'z njega (obično: njega) sr. ruski: ero, 89: Pel—Je¬ remij žalost globoko, 132 Dvakrat devetsto tri in trideseto, 139: Ko nekdaj Orfejdvih strun glasdve 167 de dozdri mj. dozori, 168 Pokopal misli visokoleteče, 176 kar raste (ruski: pacTe-rt) 177 evetla (sr. ruski: pirkjid) 178 Leže — trupld, 179 mertvd je, sam sebe (ruski eedu) 180 vod& razgrdja (ruski no^d), 183 z me¬ noj iti želi (r. hth), 190 Jih oznanvat pojdi (ruski: noH^H), 191 voda je blizo. Dalje su osobito zanimivi n. pr. sliedeči slučaji, gdje je pjesnik sam označio naglasak, koji mu je u obče ujedno temelj pjesničke mjere, a ipak mjerio slovke na način narodnih pjesama, kod kojih narod pjevajuc ih kratke (odnosno nenaglašene) slovke tako može raztezati, da mu postaju duge, odnosno naglašene) i obratno: 50 Ker tempelj njih deleč stoji (mjera je: a prema običnomu naglasku bila bi ta: ~ - — - - ~ 51 Judovska lepa deklica (mjera mj. , s t r . 50 nalazimo stih: Med njimi Judovsko dekle - sasvim prema naglasku, istu rieč mjeri pjesnik po narodnoj mjeri takodjer u stihu: Al ljubiš me, Judovska hči - - - - - - - mjesto ^ - w - - - ^ - (51). Dalje nalazimo (113) stih: Sl&všne ti južnih so janičarji dežel po mjeri: -[ - ~ ~ mjesto: - - ~ °-~ ~ a na str. 150 čitamo: Dva jezna Keruba z mečam ognjenim (mjera w w •- w ^ gdje se mečam mjeri — - mj. - ~), 153 Al tje, kjer svet Antdn Jezusa varje (mjera: - - ~ tu pjesnik Jezusa mjeri ~ “ mj. - ~ -. Simo bismo mogli pribrojiti i njeke iz gore u početku navedenih slučajeva, osobito: žalost (89), dvakrat (132), Orfejovih (139), visokoleteče (168). II. 50 za poldan (8G do poldne), koja rieč valjda se ipak čuje gdje u Gorenjsko,)? 57 odltiši nom. pl. (sg. odltiš m. r.). 77: na zvezdo gled’joč v h iti (= ubeži brv.: uteče), 78 Al, de bi knji zletel, čaka peres (mj. perutnic, hrv.: krila), 95 polno si zna d n o st imel jih d u „znadnost“ valjda jo štamparska pogrieška); na istoj strani nalazimo blagodar = dar, 160 umetni = pa¬ metni (kaj zijalo — Neumno, kaj umetni od nje prAvi), 175 ko je z okolšno tti (kraj) [okolšnja = oko¬ lica], 180 gosta senc temnica (temti), 180 lakota ga grudi (= tisti, rieč je valjda poznata u Gorenjskoj ?), 182: življenja zmede, 188 v lipa rajskim siji. 4. Germanizmi: 8 tipati ne puste (55 dade), 15 k slovesu (59 za slovo), 16 o d pomoči (59 z po¬ močjo) 21 per B6gi = bei Gott (62 na B6ga), 22 pre¬ siti! (63 prebil), 33, 179 prestala (74, 204 prebila), 54 pred ko de = bevor als dass (88 in predno), 73, 158 ojka zna bi ti (104, 184 joka mor’biti — i ovo je prema njemačkomu ali barem pravilno, dočim zna-biti njemačko kan n sein ne prevadja dobro, jer kanu tu nije — z nad e nego može), 97 zastopi (uk) = ver- s telit, 156 leteti ga puste roke brodnika (182 leteti mu dade r. br.), 166 čez tebe (ne bo peršla beseda zala) = iiber dich, 167 pred smertjo (vor dem Tode) ne obvarje (193 Nas smrti ne obvtirje), 178 Brez de bi = ohne dass er, pred smertjo ohranit’ (204 od smrti ohr.) 183 Al skozi se še ni sklenila z vami (sreča skozi = durchaus), 187 De bi od smerti rešil (212 De smrti bi rešil (!) tebe nesrečne), 188 kar doživela = erleben (212 kar še učakala). 5. Male netočnosti: 5 oznantij (51 oznanjtij), 5 pttije (51 ttije i više puta), 7 zberaš (53 zbiraš, tako još ozeraj, odperaj itd. mj. oziraj, odpiraj), 7 vtirij (53 vtiruj) 10 tlčov mj. ptičev (više puta) 11 59 181 misel (56, 93, 206 misli) 11 saj (56 vsaj), 12 prašajte (57 vprašajte), 12 Dervi (57 drevi), 15 preč (59 proč), 17 sila spominja (69 s. spomina), vtrudena (60 vtnijena), 26 per = pri (per Bogi, perleten, peršel itd.). Kao ger- manizam može se smatrati takodjer spomenuta več po¬ raba predi, od sing. gen. mj. o sa lok: 17 od nesreče itd., 76 vbejžati (74 vbežati), 41 djal (78 del), 64 djati (96 deti), 53 pogledej (88 pogledaj), 55 vidil (89 videl), 66 duri zakerče (99 duri zakriče), 70 derečih (102, deročih) isto tako 95,173; 74 poroka nan j ga čaka (104 p. n j ega čaka), 74 vanjga djan (105 vanj dejan), 105, 75 Spet zajtro (106 spet zdjtra), 76 splahnelo (106 splahnilo). 77 O srečen ribič (107 o srečni ribič), 77 Ak kaki (mj. kak) 80 v klon materni (109 vklon materin), 81 pred ljudmi sramoval (111 se bodeš ljudi sramovdl), 83 za- rijavi (113 zarjavi), 85 nevestni brat (115 nevestin brat), 96 vkroten (112 vkročen), 98 vezati znaš otrobi (obično otrobe), 101, 117 vjide (mj. vijde = ujde) 104 per temu (pri tistem), 107 z-laž&mi (mj lažmi), 113 časten manj (139 češeen), 120 v temu (146 v tem), 135 mo- krocveteče (161 mokrocvetoče), 140 pesem slddki gldsi (161 pesmi), 146 Pastir rumene zarje ne zamuda (mj. zamuja), 150 srečin upaš (176 srečen upaš), 171 v Bisterško dolino (197 v Bistriško dolino), 171 jutra čiikat’ more (mj. mora) Perti odpreti (198 preti), 173 Se strššni boj (199 se strašen boj), 173 Iz hriba ster- miga (199 Ter s hriba strmega) 173 175 z-valovami (199 201 valovi) 174 viinanjiga (200 vnenjega), 176 je v njemu vnela (202 v njem unela) 183 se kliče (208 zove). 6. V ece pogrieške. 22 sim najd.il; isti particip perf. nalazimo još 85, 86, 157, 166, 186 (68 naščl sem itd.), 55 ujic njegovi (89 njegov je ujec), 59 koga sim (92 oh kaj sem), 71 plesaje (103 pleše), 72 v kogd si tak 67 zamišljen (103 V kaj si tako zamišljen), 74 Ak bil bi nekakovi — obldk (105 nekašen), 82 k o g a te tak žali (112 kaj žali tako te), 95, 123 praznuvajoče (rnj. pra- znujdče), 100 koga za silo (in kaj za silo), 110 vsaki napis (136 ni vsak napis), 131 koga mi (157 Zakaj mi), 176 neogasljiv (mj. neugasljiv), 184 De sprostenim (208 Da sproščenim) 186 187 njegovi (mj. njegov), 189 sad njeni (mj. njen). 7. Mnogo popravaka učinjeno je u izdanju g. 1866. uslied toga, što u izdanju g. 1847. izreke često počimlju sa enklitičkimi riečmi ili pako stoje ove enklitičke rieči tako, da se ne naslanjaju dosta na druge. Ove izpravke možemo smatrati o pr a v d ani m i: 54 Vedno mi je (8 Mi je vedno), 56 Daj gledat’ mi (10 Mi gledat’ daj), 63 Našel sem (22 sim najdil), 66 Sestrice so zvezde (25 So zvezde sestrice), 79 Dokaj si omdžil (41 Si omožil dokaj), 85 Srce ji (Ji serce), 86 Srnice pla¬ šne se pašo (57 Se plašne sernice), 86 Tak govoriti je (52 Je govoriti tak), 87 jokal je (53 je jokal), 87 ToMži ga mati (53 Ga mati tolaži), 88 Prebiva mi v kloštru (64 Mi v kloštru prebiva), 89 Vgovdrjal se dolgo (54 Se dolgo vgov&rjal). Na isti način nalazimo promjene (prema izd. god. 1847.) još: str. (izd. 1866 g.) 89 Njegov, uči, 90 Podaj, Na vojsko, 91 Grozno se, 93 Noč, 94 Na, Pozno, S se¬ boj, 96 Spustila, 97 Plesdt’ mi, 100 Obljubit’, Nazadnje, Kraljica, 101 In Urški, Dokaj, Izgovore, 102 Pridrevili brž so, 103 Dokaj, Pomlad, Omolknila, 104 zdaj je, smrt v strupu, 106 Srce mu, 107 Budijo, 108 Ni mar, 111 V nesreči, Pa godel, 112 Objemal, 116 Kudeča, Na eno, 117 Svoje jim, 124 Želim, 147 Koder hodiš, 148 Trudi se, 154 Z veseljem, 165 Krog Hema, 176 Vsak dan, Zaupljiv, 177 Poklic, Obilno, 178 Le cena tvoja, 187 Ne bila, Dobil, Mirno, 189 Ak hitre ne, 190 68 Kjer hodi, 102 Našla, 194 Izročam Vam (168 Vam iz¬ ročim), 201 Ne bila poznih let, Iz tvojih, 202 Sloveča, Je ne napihne, 203 Zdi možu, 204 Al’ njeno, 205 Al’ v vojski, 207 Zdaj, 209 Za te, 212 Bila je, 215 O čakaj, Svet’ od. 8. Neopravdanimi čine mi se sliedeci popravni: 52 Bila ni (7 Ni bila), [54 k tebi (8 h tebi)], 59 Saj ni bilo prej veselo (15 Saj ni pred bilo veselo), 60 Vendar želj skrivnih ne vdrža plamena, 61 Pomnila bodeš (18 Pomnila boš ti), 66 Za ljubico 'zbrat (25 Si ljubico zbrdt’: tu je s i doduše enklitika, stoječa na pr- vom mjestu, ali čini se ipak, da je izraz „si ljubico“ bolji nego germanizam „za ljubico“) 67 ti bila (27 bila ti), 71 Še od hiše bo te spodil (31 Bo te še od hiše spodil: tu imade bo više naglaska nego še, koje je skoro euklitiČno, promjena je dakle dosta nespretna), 73 bilo treba (34 treba bilo), 77 Hčerin svet (39 Hčere svet), 84 je bila (48 bila je), 85 se bila (tu je s e kao što str. 84 j e upravo enklitičko te ono prvotno str. 48 bila se a na str. 84 bila je bez dvojbe bolje), 88 vojni (54 vojskni), 89 Nazaj se mu v srce ne vrne mir (55 Nazaj se ne verne v serce mu mir; tuje doduše verne naglašeno kao što se ne čuje često, ali ipak prema go- renjskomu naglasku), 77 Ves trop (64 cel trop), 97 le¬ teli dalje, (64 naprej leteli), 102 Brez trupla okrog bi se bila vrtela (70 Bila bi brez trupla okrog se ver- tela), 103 Omolknila so usta (72 So lista omolčdle), 103 Lepa bi usta bila (74 Bile lepe bi usta), 105 Iz prsi mu nobena ni (75 Iz pers nobena ni njemu — dakle dialetioki rabipersa, pers), 106 V nemar je dalje živel (75 V nemdr naprej je živel sr. ruski: imepe,a,m urnam), 106 Ak bilo bi (75 Ak bi bik), 106 Da prejde dan de- našnji (75 De dan dandšnji prejde), 106 noč zbeži (75 noč mini, ruski: Mimjert), 108. O res je, da bi ne 69 bilo takč (O, res je, de bi tako ne bilo). 108 Ni bilo (79 Bilo ni), ib. 114 Da tje bi ne bili vabili ga (79 De tje ne bili bi vabili ga), 110 Da v mestu po cele ga mesece ni (80 De cele mesce ga v mestu ni), ib. god Mickin (80 god Micike), 111 Bila bi rada vsdka gospd (81 Gospd bi rada vsdka bila: go sp d osobito se tu poudara te stoji za to dobro na prvom mjestu), ib. Pretčklo dve leti bilo še ni (82 Preteklo bild let dvoje še ni), 112, 114 Ni bilo (82, 84 Bilo ni), 114 Ni bila še (85 Bila še ni), 115 Velike so v gradu bile gosti (85 Bile so v gradu velike gosti), 115 Ker se omožila mldjša je hči (85 Bila omožila je mlajši se hči) 130 Ni bila (104 Bila serca ni), 131 kdor neče mene bogat (105 Kdor mene noče bdgat’), 135 Prišli že bili bi (110 Peršli bi že bili), 146 Prdv’jo, da v ljubdzni moji bilo nikdar ni resnice (120 Prav’jo, de v ljubezni moji ni bilo nikddr resnice), 149 Tretji, Morebiti, 158 Tam meni, 166 Pokraj’ne, 168 Ak smeje nekaj dni se 169 Blisk ndgel, od tod, kako, 172 Bi ti ne bile (146 Bi ne bile ti: ovo je bolje, jer u popravi jenom stihu jesu dvie enklitike (bi i ti skupa), 175 Tam bila, Proč bila, Pred vama, Med vama 181 Oči pri nji v deklet so bile sredi (155 Oči bile per nji v deklet so sredi), 183 Po¬ gled ta brez mini me d dlje žene (157 Pogled ta, brez miru naprej me žene), 185 bogatimo (159 obogatimo), 190 Komur je bila sreče dar klofuta (164 Komur je sreče dar bila klofuta). 199 Ki jim je bila (173 ki jim bild je), 202 Plamen je neugasen (176 Plamen neogas- Ijiv je), 204 Življenje meni vzet’ si (179 Življenje misli vzet si), 206 In kak od nje se gdre ziblje stena (181 In kak pred nj6 se gore ziblje stena: tu može se jako lahko uzeti pred mjestno a ne uzročno te je dakako onda popravak suvišan), 207 Vsak sdm naj šel bo skoz življenja zmede (182 Šel naj vsak sam bo skoz življenja 70 zmede) 207 Malikov p o pustila Vero krivo (182 Malikov, zapustila vero krivo), 208 ki izvoljenih (gen) tam čaka (184 ki izvaljene tam cika), 209 Pred njo naj tvoja milost ga zakrije, 212 Kar še uččkala bom let števila (188 Kar doživela let bom še števila), 212 Ko bi dajal ne bil tvoj meč podpore (188 Ak bi ne bil dajdl tvoj meč podpčre), 212 Žen bi ne bila vdova marsiktera (188 Bi vdova ne bila žen marsiktera), 213 Al’ kak sladkost je bila njena kratka (189 Al, kak sladkost bila je njena kratka), 213 Nespametna bi z mano bila zveza (189 Nespametna bila bi z mano zveza), 213 Da jo vgasiti more sreče jeza (189 De vgasniti jo more sreče jeza — vgasiti, koliko je meni poznato niti ne rabi u go- renjštini nego pogasiti), 214 Da bodo božji zndui jim obeti (190 De bodo znani bčžji jim obeti). Iz ovoga pregleda vidi se, da je Preširnov jezik čisto narodan u smislu gorenjskog narječja; da imade pako netočnosti i dapače pogriešaka, koje su pako veci- nom vlastite samomu nariečju, kamo spadaju skoro sve gore spomenute „osobitosti“, za tim germanizmi i za tim takodjer ono slabo shvačanje enklitične naravi njekih rieči, koju narav inače dobro osječa narod tamo, gdje dobro govori te i poredak rieči po njoj ravna. Glede neopravdanih popravaka moram iztaknuti, da je njimi jezik gdje gdje izpravljen na bolje (ali kadkada. kao što je vecinom i spomenuto takodjer na gore) nego bez n u ž d e, tako da treba u obče kazati, da ovakvo izpravljanje teksta pokazuje malo pietete prema pjesniku i nje- govu jeziku te čcsto prelazi granice dopuštena — tako¬ djer sa gledišta „znanostne kritike tekstova“. Tumačiti i (samo donjekle) opravdati možemo si koješta u tom pogledu samo težnjom, da se pripremi občinstvu pjesnik u obliku, čim više odgovarajučem s a- dan j emu jeziku. Ali čini, se da je ovu težnju dosta cesto 71 nadvladjivala druga (tu neumjestna), da se pokaže, kako jesmo sada mi bol.ji .jezikoslovci nego je bio — Preširen. Kod nas je doduše puno toga jošte njekako in statu nas- centi te se zato laglje može mjenjati nego kod drugin više ustanovljenih jezika nego kod kakvog buduceg iz- danja našeg pjesnika ipak bismo željeli glede teksta, da se postupa š njim više prema zahtjevom znanstvene kri¬ tike i prema pieteti, boju jesmo dužni pjesniku. 23 ) VIII. Preširen izvan Slovenije. Spomenuti mi je napokon u kratko, u koliko pozna- vaju do sada Pr.-a osim Slovenaca i drugi. Na h r v a t s k i jezik preveli su pojedine komade St. Vraz, Preradovic, Trnski. Medju C e s i osobito se širi poznavanje Pr.-a, u čem ide glavna zasluga J. Pe- nižbu, koji je dosta mnogo preveo iz našega pjesnika, predavao o njem i pisao razprave (posljednju imadu pražki Kvety). A sada imade izdati knjižar L. Sehnal u Jičinu (gl. Lj. Zv. I. 710) knjigu o Pr.-u sa životo- pisom i ocjenom literaturne pjesnikeve djelatnosti i sa preko četrdeset pjesama, prevedenih J. Penižkom. Polag Penižka počeo je prevadjati Pr. a još Jan Hudec, čiji su prevodi u obče dobri kao i Penižkovi. U Gerbelj-evoj „slovanskoj Sitanci" prevedena jena ruski jezik »Turjaška Eozamunda (dosta slabo) i „Slov6 od mladčsti (prilično dobro) i to Petrovskim. Nje m c e upoznao je sa svojimi pjesuičkimi umo¬ tvori donjekle vec sam pjesnik, naime svojimi (spome- nutimi) izvorno-njemačkimi pjesmami i prevodi pojedinih 2S ) Tako udešeni Pr nikoga nebi bunio tobožnim zastarjelim jezikom, budilci je i sadanji iiteraturni slovenski jezik razvio se baš iz gorenjskog nariečja, te bi prispodabljanje Pr.-a sa sadašnjim ne baS puno promjenjenim jezikom bilo koristno i poučno za povjest jezika u obče. 72 komada. U najnovije vrieme pako su Samhaberovi „Pre- širenklange** našli kod Njemaca veoma ugodan odziv — u Austriji, a još više izvau nje. Tim povodom donio je lipski „Magazin fiir deutsclie Literatur des Auslandes** razpravu o životu i djelih Pr.-a te hvaleč Samhaberov prevod priobčio njekoliko Preštrmovih pjesama. — U Gottschallovih „Literaturblatter“ napisao je Rob. Wald- muller zauimivu razpravu o Pr.-u te izrazio zelju, da se prevede čitav Pr. — Berolinska »Deutsche Revue <£ pako, priobcujuc Pr. ov životopis i ocjenu njegovih pje¬ sama, zove pjesnika pravim, izvornim, spominjuc ujedno pohvalno veoma spretan njegov stih. —■ Na dalje odazvaše se pohvalno: Oto pl. Leixuer u svojoj „lllus- trirte Weltliteratur fur die reifere Jugend.** Viktor Scheffel, jedan iz najznamenitijih suvremenih njem. pjes- nika pisao je Samhaberu, „da ga životopis Preštrnov i prevodi veoma obradovaše.** Napokon obeca poznati Jo- hannes Scherr, da ce napisati u kojera vecem njem. časopisu obširnu razpravu o Pr.-u ili da ce barem govo¬ riti o njem u izlazecem baš, novom izdanju svoje „Welt- literatur," a P. pl. Radič napisa razpravu za (Sacher- Masochov) list „Auf der Hohe.“ Premda Samhaberovim prevodom Slovenci nisu baš sasvim zadovoljni, ali se ipak rado priznalo, „da je medju svimi dosadašujimi prevodioci Samhaber ipak još najsretniji, najbolji.“ 29 ) Dalmatinski Hrvat Chiudina, urednik „Osservatore Dalmata," dade g. 1878. naštampati u Pirenci dva svezka slavenskih pjesama, prevedenih na taljauski jezik. Pod naslovom „Canti sloveni* 1 imade polag njekih drugih pjesama takodjer jako krasan prevod Pr.-ove „Hčere svet (II consiglio).** — 25 ) Fr. Levec (Ljublj. Zvon 1. 55. sl.) 73 Sponiinje se u obče Pr., gdje god se govori o novo- slovenskom slovstvu. 30 ) Kratke bilježke dakako ne mogli labko označiti mu pravi pjesnički značaj te se lahko uvuku netočnosti. Tako n. pr. A. N. Pypin u svom radu (HcTopia cjitiBinicKiT x'n n h t e pa Typ - n, A. H. flbinHHa h B. 4- CnacoBH^a, ii3,iaHie BTopoe, p,Ba tomu. Cn. 1879 Ao 1881) veli (I. 293), da je bio Pr. odvjetnikom u Ljubljani. A na sliedecoj strani opaža, da Pr. „u doba slavenskih preporodjaja nije išao sa ovom strujom, prema kojoj da se odnosio njekako nepouzdano." Nadam se, da imade u ovoj nasoj razpravi dosta dokaza, da ova tvrdnja nije opravdana: može se odnositi samo nato, da Pr. nije pristao uz ilirstvo baš tako kao što St. Vraz. IX. Zaključak. Preširna punim pravom možemo zvati sinom sla- venskog preporodjaja, jednim iz znamenitijih slavenskih budioca. Kao pjesnik, uzgojen suvremenom prosvjetom, on naginje romantizmu, ali nipošto nije čist romantik: realna struja kao izraz život ni h težnja pobudjivaše več tada pitanja svakdanjega života, pitanja obče-narodna pa i osobne dobrobiti i razvitka. Narodni preporodjaj započeo se skoro izključivo u srednjem stališu (kamo pribrajamo takodjer svečenstvo) te odanle obuhvaeao sve Sire krugove. Dobio je izrazito demokratičan značaj, koji je bez dvojbe i kod našeg pjesnika dosta jasno iz¬ ražen. Jer ideja narodnosti, za koju se bori, pa i ljubav prema eovječanstvu u obče nisu aristokratične, one o s lo¬ ba djaju, kao što jasno vidimo, — osobito glede prve — na dosadašnjein razvitku više manje svili slavenskih plemena. 3U ) Spominjemo tu još Iv. Nagliča: Poetisehe Kliinge vom Fusse des Triglav (Moskauer Deutsche Zeitung g. 71 — 74). Pisac razpravlja tu o Preširnu i njegovih pjesmah. 74 U slovenskoj književnosti zauzimlje naš pjesuik od¬ lično mjesto. Dočim mu neposriedni predšastnik pjevaše kao početnik na domačem pjsničkom polju, uzimljuč si cesto oblik, sadržaj i ton više manje iz narodnih pjesama, predstavlja več njegov prvi nasljednik bujan razcvat samostalna pjesničtva, bogata razno vrstnošču oblika, sadržaj a te čisto izvorno-individualna a ujedno vi¬ soko pjesničkog tona. Temeljem pjesničke mjere uzeo je naglasak (od Niemaca i Eusa) te za tim podario slovenskoj literaturi bogat niz raznovrstnih, umjetnički savršenih pjesničkih oblika, presadjenih im iz drugih literatura na domača tla. Pr. prvi je pjevao u mužkoj i ženskoj rimi (aso¬ nanci), uveo je nibelungsku kiticu, prvi pjevao tercine i glose, stance (ottave rime) i sonete, on je prvi rabio daktiličnu mjeru, pjevao gazele, pisao epigrame, romance, balade, elegije (u heksametrih i pentametrih) i satire. Pjesnikov jezik u obče je doduše čisto narodno- gorenjsko nariečje, te tako djeli s njim i njeke nepra¬ vilnosti. Isto tako mu rima (asonanca) nije uviek čista. Ipak naš pjesnik predstavlja u slovenskoj literaturi tako brz i velik napredak, kakav nam inače nije poznat. Protumačiti možemo si ovo ne samo velikim pjesničkim darom nego takodjer našom dobo m, n kojoj u obče sve brže napreduje, buduči medjunarodni život i uplivi sve se više zbližavaju i prepliču. — Pr. pjeva ljubav prema dragoj, domovini (i sla- venstvu u obče) i prema idealu. Prva mu je ljubav —■ nesretna, njezini glasovi neobično nježni i duboko osje- čani nego bez slabašne čutljivosti. Takodjer domorodna ljubav ne pruža mu radosti, ne raduje ga prošlost, gdje je „uslied slavenske nesloge" tudjinstvo preotelo mah te zadržalo ili gdjegdje dapače uništilo narodni napredak. Nego duh vremena bodri i pjesnika 75 probudjujuči se siavenski sviet pruža mu utjehu. Pjesnik več je tada neobično jasno vidio i osjecao položaj sla- venstva. Ljubav prama idealu čovječje sreče u obče pako vodi napokon pjesnika u neizbježan konflikt sa životom: Rano okusi pjesnik plod spoznaje, uvidi, da sviet „pre- zire čistu savjest“, da ,,naci vjernu ljubav, kratak je san“, da ljudi štuju samo novac, da gospoduju samo laži i prevare — bez bratske ljubavi. Pjesnik dakle neo¬ bično jasno vidi glavne družtvene mane, duboko ib osječa netješečse liepimi frazami i to tada, kada je magloviti romantizam gospodovao u Europi skoro neograničeno. Takav jezik čuo se tada — u koliko znadem — u slavenstvu samo još kod Rusa. Nesuglasje medju idealom i životom pjesniku je izvor duboke srdačne tuge. Nego za to on nije čutljiv slabič: njegovo je pjesničtvo puno zdrava, krepka duha, puno prave, muževue snage i onog pjesničkog realizma, koji je tako potrebit za razvitak samopoznaje i valjana narodna života. Njegova ljubav prema dragoj, domovini (slavenstvu u obče) iztiče se više nego ona više manj e eutljiva abstracija ljubavi prema čovječanstvu u obče: crpeč iz vrela čisto realnih osječaja, praženih mu gorkim izkustvom svakdanjeg života, tek o d an 1 e dolazi do obobčenja nesklada postoječeg na zemlji medju idealom i životom. Baš za to je tako pun životne isti n e, tako razumljiviblizu takodjer sadaš- njemu naraštaju te če ostati i — potomstvu. — - . .J._ .**iaJta ■ - ' a ** '*> ... , iv- ';■:->' ->,.^• ■f^:V:n ^K)■,-> ^ v.-' v ••::;■ *x ■■:;%&*■■ *$ fr fr-MfrfrMfr m« ? v „v"a ; - v‘ ; - ■ - a; ® •„,* ' , A f f ' v * : ' v -.> ■-. ■■■,";' ' ’ ' -K* , . . S'-r:- 5 ,?V : : : fr* :^V,fr\ ! /•'•'■ . '■ ', V, > •. }-. >• . -J..--*. .:■■ JM * *vv ? / ' j/ • . "■ r / ' W A U , x ■ ■ ' 5 ‘ ^ 1 ,. X ^ ^ f 1 ' v ‘•" l ^ ' ‘ %'«.» ^ ' 1 a 1 4 Wfi ' I *, t '-• • .vi< ' NK-ii* v;vt£vv- ‘ • avc. Sr -:frfr-:frU ... , . ,i 5 : : ; ^ .'.‘. V ;?•■'■ -J; J. .•'•:• ' I // m • JA v' '*.A-- -:.V ' :.i ■ '■ ’ : ■ . ,; : f : fr : f':■ ■■:•.>.--fr. ’ \, * ' ' I , *■■ * . - ' * \ i ‘ > ( ;Wt ’ ! F’ ' : - Sl - M&r f-Mii r. > • :: K i ■'-::/.iifr>•; ■ ;. v : /. : ‘ - 'V ' ' ; ' ■ * $i V \ < i , 1 V, , < , v ■ ■ \. ' -h t mmm *.!..J.*5 milili.:«' ; ", rS’; 1 «,,-. v.i . r , v V > l ^v ■