PJESNICI STANKO VRAZ IZABRANE PJESME ZAGREB NARODNA KNJIŽNICA Narodna in univerzitetna knjižnica v Ljubljani 44922 * Naši pjesnici: Vlil. Izabrane pjesme S. Vraza. 44922 n j /ttjkC O životu i radu Stanka Vraza. 1. Josipu Frassu, imučnom rataru, u Cerovcu u op- čini žerovinskoj, nedaleko Ljutomera, rodio se 30. juna 1810. sin, šlo mu na kršfenju dadoše ime Jakob. Pood- rastavši dijeie je polazilo dvije godine osnovnu školu u Svetinjama, za koju je oiac njegov bio mjesni škotski nadzornik, a dvije dalje godine u Ljutomeru, gdje bijaše župnikom djetetov ujak Mihovil Jaklin. Iza neuspjele prve gimnazijske godine u Mariboru, upisuje se po¬ novno u istu gimnaziju god. 1824., te svršivši propi- sani gimnazijski studi) za šest godina, polazi u jesen 1830. u Graz na univerzitet. Ovdje u pet godina (1830.— 1835.) svršava s teškom mukom dva tečaja filozofije, pa se god. 1835. upisuje na pravni fakultet, gdje če ostati do godine 1838., kad potpuno prekida juridičke nauke i stalno se smještava kao književnik u Zagrebu, premetnuvši se več g. 1835. iz Jakoba Frassa, Cerov- čana u Stanka Vraza, Ilira iz Štajera, kako je potpi- sao prvu svoju štampanu pjesmu (Stana i Marko) u Gajevoj Danici 12. septembra 1835. Godine svoga dakovanja u Grazu (1830—1838) upotrijebio je pjesnik, da nauči sve slavenske jezike, - 5 - da se upozna s engleskim i romanskim jezicima, a na¬ pose da se, poznavajuči te jezike, koristi proučavanjem njihovih književnosti u nakani, da postane narodnim prosvjetnim radnikom. Ovo je bio njegov poziv, koje- mu se je svim mladičskim žarom i svom spremom odu- ševljeno predao. Geslo mu je »vse za domovino« po- mišljajuči kod toga u prvi hip na malu svoju Slovenija koja je u »Kranjskoj Čbelici« C1830. —1833.) pokazala čedne, ali odlične početke literarnog rada kao znak opčeg narodnog budenja. Dosadanji biografi Vrazovi dostatno su več osvi- jetlili prve utiecaje, što su djelovali, da je duševno njegovo oblikovanje poprimilo konture, iz kojih se je iz- vio kasniji njegov izraziti simpatični lik, a djelomično je poznata i sredina, u kojoj je rasla i razvijala se sva rodoljubna ondašnja generacija. Smisao za poezjju, napose narodnu poeziju, a s tim u vezi 'i ljubav prema narodu i svim njegovim tvo- revinama pobudiše u Vraza več u najranijoj dobi nje¬ gova majka, sestra Anka, domače dievojke i bake su- sjede u rodnom kraju, gdje se po pjesnikovoj tvrdnji najviše pjeva, a kraj toga i najljepše slovenske pjesme. Otuda u Vraza razumljiva naklonjenost za sav njegov dalji folkloristički rad. U dačko njegovo doba presudni su bili pozitivni uijecaji učitelja i siaratelja (osobito Jaklin), a i nega¬ tivni (Muhar) za njegov oidgoj u izrazito nacionalnem duhu i osječanju. I školski mu drugovi, napose Miklo¬ šič, dieluju povoljno u ovom procesu. 5oravak u Gra- zu dovodi ga u »ilirski klub«, gdje uz Miklošiča, kas- - 6 - nije čuvenog slavista, stupa na vidno mjesto i utvr- duje več dosta stare rodoljubne klupske tradicije, koje njeguju ljubav izmedu Srba, Hrvata i Slovenaca, te se zanose nejasnim, ali velikim političkim i kulturno- književnim idealima. Miklošič izrijekom veli, govoreči 0 ovom vremenu, za sebe i Vraza: »Kovali smo veli¬ kanske osnove; Vraz imel bi spisati primerjajoč slo¬ var, jaz pa primerjajočo slovnico slavenskih jezikov. Občenje s Poljaki v Gradcu interniranimi podpomaga- lo je delovanje.« Vraz ubrzo daje oduška svojem pjesničkom raspo- loženju i počinje pjevati slovenski (1832,—1836.) služe¬ či se zavičajnim govorom donje Štajerske, koji se raz¬ likuje od onoga slovenskoga, što ga u književnost uvode Prešeren i drugovi. Ti prvenci (do danas uglav- nom sačuvani) nijesu nikad ugledali svijetla, ali su ušli u njegovu prijevodu i preradbi kao sastavni dio »Pr¬ vega lišča«, što ga je pjesnik štampao u zbirci »Gusle 1 tambura« god. 1845. Za karakteristiku navodi sam, da su »Prvom lišču« bile »dadilje vile stare klasičke i nove germanske i romanske — najpače iz luga roman- tičkog«, pa prema citatu iz Uhlanda utvrduje, da ima u njima »teških uzdaha« i »gorkih suza«, što je na koncu prirodno i iskreno u vezi s bolnim rastankom od očinskog doma i njegove topline (Prvi rastanak), u vezi s religijskom krizom prve mladosti (Borba) i u vezi s prvom njegovom nesretnom ljubavi (O ponoči). 2. Vraz je došao prvi put u Hrvatsku god. 1833., a svračao se ovamo prije stalnog smještenja u daljih pet godina još triput (1834., 1835., 1836.) svijesno i nesvi- 7 — tesno hrleči k žarištu preporodne misli, što je odu- ševljeno šire u Zagrebu uglavnom kajkavci na čelu s Gajem. Unitarna ilirska misao več je odavna prožela mjcgo- vu bit, jer joj je od najranije mladosti nalazio uporišta oko sebe i u sebi. Napoleonom stvorena Ilirija i sve ono idejno, što je izricala Vodnikova himna, našlo je pozitivna propagaiora u Vrazovu najuplivnijem odgo- jitelju — običnom narodnom svečeniku — Mihovilu jaklinu, kojemu on god. 1845. s pobožnim zanosom do- vikuje: ». . . . kako da dostojno iskažem štovanje svoje prama Tebi, kao najstarijem reprezentantu duha slovenskog od prošaste dobe? .... Ti si drugo- vao s mladiči, kojih je srce igralo za stvar domorodna, koj-ih su usta sred najneprijaznijih akolnosti pjevala pjesme pune velikih slutnja, kao što začinju ptice slatke pjesme, dok još snijeg krije i gore i dole, sluteči u prsima p r o 1 j e č e drago.« Nema nikakove sumnje, da je Jaklin uz neke pomagače uveo veoma rano Vraza u ovo carstvo »velikih božanstvenih slut¬ nja«, gdje se očekivalo za sve južne Slavene ono »pro- lječe drago«, a nije ni neispravna pomisao, da ga je Vraz za kratko vrijeme nazreo u privlačnim uspjesima. što ih je Gaj kao vodič pokreta u Hrvatskoj mogao ponosno i zanosno da pokaže, i koji su sami sobom obečavali još ljepši dalji razvitak. I zato je shvatliiv Vrazov zanos, kad je izašao prvi broj Danice, gdje pun pouzdarra i vjere gleda u svijetlu budučnost: »Naš Slovenec bode se rokoval s Horvatom, Horvat s Kranj- com, Kranjc s Korošcom, Korošec s bratom na Malem - 8 - Siaieri, brezkončni sklep bo nas vezal, kajti mi bomo vsi med soboj spoznali, kaj smo le Slovenci, sini jedne pramatere . . . Nehajmo vse pridavke, Horvat, Kranjc, Goroten, Šiajerc, Dalmatine itd., to nas loči, kajti vsak bi rad svoj kraj na prvenstvi videl. Mi smo vsi sini ju¬ žne Slavije, Slovenci«. U drugu su ruku neprihke »Kranjske Čbelice« i neuspjeh sa zasnovanim »Metu- Ijičkom« u svoj onoj konzervativno! reakcionarnoj sredini užega slovenskoga pokreia mogli da djeluju samo depresivno, te pojačaju opreku svijetla (Hrv.) i tame (Slov.). Vraz je u prvi kraj zamišljao, da ude u ilirsko kolo kao slovenski pjesnik priklanjajuči se partikularizmu razvitka slovenskog književnog jezika i književnosti, što ga označuje romantika Kopitara i Prešerna, pa se tek kasnije privolio i štokavskom govoru, kad je vidio da su kajkavci, vodiči čitava pokreta, žrtvovali svo) dialekat, da su jednaku žrtvu učinili sa svojm slo- vačkim narječjem češki preporoditelji Kollar i Šafarik, i napokon, kad je spoznao, da u svojem užem krugu ne može nikako i ničim uspjeii. Ovaj je njegov korak možda i olakšala neka, reči bi, predispozicija osječaja, da postoji veča geografsko-kulturna pripadnost južne Štajerske, njegova kraja, skupini kajkavskoj, s kojom su ga vezale snažnije i vidnije jezičnosaobračajne ve¬ ze, nego skupini kranjskoj. U dopisivanju s Prešernom, koji je Vraza nazvao uskokom, opravdavao je svoj čin potrebom spasavanja slovenske biti: Ilirska ideja ne ide za tim, da spuia ili uništi pokrajinska književna nastojanja, vec samo sum- - 9 — nja o njihovom bujnom cvaiu. Slovenci su brojcano slabi, a germanska je opasnost velika. Književnik ne može računati, da če mu književni rad osigurati život. Gdie toga nema, tu ne može biti ni literature. Književ¬ nost može da drži narodna skupina od najmanje pet do šest milijuna ljudi. Ako dakle Slovenci žele ostati Slavenima, moraju se pridružiti brači na jugu, koji su im po jeziku najbliži. »Od njih nijesmo dalje jezikom i karakterom, nego Hanoveranin od Saksonca, a ovoj od Nijemca iz Štajerske«. Vraz je ispočetka očekivao, da če slovenska knji¬ ževnost možda ipak vegetirati, ali kad se to nije do- dogodilo, priključio se je oduševljenim mladim Ilircima i ne misli više, da ih napusti (1837.). I nije ih napustio. Srcem i umom privio se uz ilirsku misao, uz ilirsku književnu zajednicu, koja je grlila sve južne Slavene s težnjom, da od njih stvori kulturnu jedinicu, a u da- lekoj budučnosii i političku, pa je toj jedinici žrtvovao sve, što je mogao i imao — čitava samog sebe. 3. Zivotno je Vrazovo djelo niz iznajprije čisto lju¬ ba vnih pjesmica, što im kod štampanja daje natpis D u 1 a b i j e. Riječ znači slatke mirisave jabuke, cr- vene kao ruža (turski dul=ruža). Kod Slavena u na¬ rodu, kako na jednom mjestu komentira sam pjesnik, darivanje jabuke označuje očitovanje ljubavi, ali isto značenje ima takvo darivanje i u Dubrovčana, a u samom tekstu pjesnik je u njihovu duhu aludirao na jednaku pojavu i iz grčke mitologije s prkosnom Ata- lantom, pa tako samim natpisom karakterizovao svoju tvore vinu sa značajnim njezinim nitima: narodna pje- — 10 - sma, dubrovačko-dalmaiinska poezija i čeznutllivo ve¬ zanje s isiokom. Prve ljubavne siihove Dulabija pjesnik pročučuje i zamišlja godine 1836., a šalje ih u svijet po Danici g. 1837. Naslavci slijede godine 1838. i g. 1839. Godine 1840. nastavlja s odlomcima II. dijela (ispjevani su več g. 1837.), a u drugoj polovici iste godine (1840.) izlaze oba prva dijela u posebnoj knjiži. Dio III. (ispfievan god. 1838. i 1839.) i dio IV. (pjevan 1848. i 1849.), izu- zevši neke odlomke (Iskra 1844. i Danica 1848.), nijesu izašli potjiuno štampani za Vrazova života. Sva čebri diijela Dulabija čine organičku skla.dnu cjelinu, u kojoj je počevši od II. dijela pjesnik pored ljubavi prema dragoj iznosio svoja rodoljubna čuvstva prema slovenskom zavičaju i široj ilirskoj domovini. Spajanje ovih dviju ljubavi naučio je u Jana Kol- lara, kojega je Slavy dcera značila i za nj program narodnoga rada, evandelje slavenskog patriotizma. Za oblik (stih, sirota) našao je pjesnik ugled u poljskim krakowiacima i u njihova imiiatoru češkom pjesniku Langru. Vrazov je ideal Ljubica (Julija) Caniity (rodena 1812. godine — dobom dvije godine mlada od pjesni- ka), kči uvaženog samoborskog trgovca. Majka njezina bila je sestra Ljudevita Gaja. Pjesnik se je s njome sreo prvi put po svoj prilici g. 1835. kod njezina strica ljekarnika u Grazu, a slijedeče godine (1836.) imao je prilike da je češče videva u roditeljskoj joj ■ kuči u Samoboru. Naredne godine 1837. udala se je Ljubica za trgovca Eduarda Englera i nakon vjenčanja otišla s 11 — mužem u Ljubljanu, gdje je on imao svoju trgovačku radnju Umrla je god. 1842. i pokopana na samobor- skom groblju. Naš pjesnik nije doživio nikakovih avantira sa svojom Ljubicom, ona je bila samo medij nebeskoga obličjla, pomoču kojeg je osjetio objavu svesilne lju- bavi, šio ga je prenosila u idealni njegov svijet, gdje je predosječao rajske slasti i miline. Evo, kako nam črta taj idealni život: Ponosita die- va u bijelome gradu sred zemlje slovinske (u Samo- boru) zarobila ga je svojom krasotom i čarom riječi slovinskih. Pjesnik je potpuno u službi svoje carice, kojoj opisuje pojedinačne ljepoie i koju neprestano slijedi sipajuči pred njom crvene jabuke — svoje Bu- labije, ne bi li se prevarila poput Atalante i poseg- nula za njima. Slavuj pjeva čitave noči, dok mu kap kr¬ vi iz kljuna ne udari, pa je i on pripravan zadnju kaiptju svoje krvi da dade pjevajdči svoju ljubav. Ona mu još ne nalazi odziva, pa nesretan kuša, da se iz- vuče iz uze, u kojoj su mu sapeta krila. Uspjelo mu je, ali samo prividno, jer se opet vrača svojoj vili kao skrušeni rob. Moli je, da podigne u vis svoje duge trepavice — što su kao predivni zastor — da na nji si¬ ne bar jedna zraka pogleda njezina i srce mu utješi. Ljubav ga sili, da joj gleda črne oči, zbog kojih je iz- gubio svoj mir, a misao na smrt mu je laka, jer »nosila mrtvačka bit če mu njezine bijete ruke«. Napokon na- stupa preokret, ljuba mu se pokazala sklonom, i sad črta svoju sreču. Duh mu je sav obuzet samo ljubavlju, a njezini su naručaji dobrovoljno snošene verige. Život - 12 - im je ljubavna igra, u kojoj svaki njezin čin uvečava njegov ljubavni plam. Ona je za nj nebeški andeo, šio treba, kad se vrati u raj, da moti za pjesnika, koli me- dutim mora ostaviti ovaj sadanii raj, dijeliti se od nje i otiči u druge kraje (Graz). Obričuči joj vjeru i želeči joj sreču, andeosko društvo, sanke modrokrile, pre¬ vozi se na drugu obalu rijeke (Save) lužeči i plačuči kao da prelazi preko Aheronta. U drugom dijelu pjesnik boravi »onkraj Ilirije« (Graz) i luži za svojom ljubom. U prvom dijelu Dula- bija nema ni traga drugom kakovom čuvstvu osim ljubavnome, a ondje u tudem gradu, kad je rastavljen od »nje«, skreče pažnju i na rodoljubne svoje osječaje. Mati je Slava žalosna, jer su joj gradovi nevjerni, a sinovi renegati. U svom bolu zaziva u daljini »dušu, Bogom posestrenu«, svoiju dragu, da ga razgovori i uiješi. Prema jugu odlaze grlice, odlaze vjetriči, i svi onii treba da su glasnici njegove ljubavne čežnje. Sredina je njegova otudena negdašnjem slavenskom osječaju, črnooke su djeve slovenskog obraza, ali ga ne razumiju. Nekoč je slovenska riječ glasila dalje od gore »Plača«, ali pod »tvrdim dubom srušila se cvjetna lipa«. Zlatna sloboda i vedra pravica odvrnuše svoje lice od Slave. Prema jugu putuju opet ždralovi, a i njegov je raj tamo iza triju rijeka, Mure, Drave i Save, kamo ga doziva njegova Ljubica. Proljetno cviječe izaziva spomene na nju, a sunce neka joj odnese nje¬ gove pozdrave. Došao je u svoj zavičaj (Donju Sta- jersku), pa če ga orisati u njegovoj lijepoj proljetnoj prirodi, koja ga neprestano opominje na Ljubiču. 13 — Pjesmom hrti na brdo Jeruzalim, od kojega se sfere dalek vidik na susjedne gore, šfo kao orijaške straže dijele područje njemačko od slovenskoga, a u drugu se ruku granaju prema Hrvatskoj. U ovom okviru uo- čava sela, gradiče i crkve, čuje pjesme i govor slo¬ venski. Pjesnik se diže u višine, s kojih baca relro- spektivan pogled na čifavo Slavenstvo, koje je triput spasilo svojom krvi svijet (Mongoli, Turei, Napoleon), te očekuje Durdev danak osvete radi nezahvainosti Apostrofira Madžare, što su gori od Obara, Turaka i Mongola. Iz višina slavenskog rodoljublja prelazi opel u liriku svoje nježne ljubavi. Golubu je ieško bez golubice, a pjesniku bez Ljubice; slavuj i leptir sječaju ga sretne prošlosti. Od ljube ga dijele luži, muče ga slutnje, no ako ga je i svijet rastavio od nje, ipak »što bog višnji složi — vijek se ne razdruži«. Opisuje nje- zinu tjelesnu i duševnu liepotu, no vidi, da je nije po- doban opisati. Konačno joj posvečuje svoje Dulabije, ponude kičene, i otvoreno izjavljuje, da joj prstena dati ne smije. Ljubav je njegova neprestano silna i ja¬ ka, i po njoj očekuje sastanak s ljuborn »onkraj svijeta prijeka«. Otprema sad pjesme — djecu svoju — širom svijeta, da pozdrave rodoljube, a onda, nek se vrafe do Ljubice, iz koje su krila potekle. U trečem dijelu pjesnik boravi u Ljubljani gradu, kojem je ime od boga Ljelja, a duša mu dršče kao list, kojim vjetar litra. Ptica bjelokrila pala mu je na pro- zor i najavila, da se ljuba za drugog udala. Nježno je prekorava s nevjere i žali se, što mu je nositi svoj krst na Golgotu. Pjesnik pomišlja na smrt i bira mjesto - 14 - gdje če ga zakopati: Tamo na jugu (u Hrvatskoj), na brežuljku s lipom, odakle če da sluša slavuja i pjev žetelica. Na grob neka mu stave mač, kako bi mogao u odredeno vrijeme i on da pomogne u djelu oslobo- denja i skidanja ropskih lanaca. Ne treba mu vijenca, ier je za života nosio najljepši vijenac — vijenac lju¬ bavi. U nagrobni napis neka metnu, da nije osječao za života breme njegovih bijeda, jer je slušao poj rajske ptice (= idealizam, napose ljubavi). Ljubav njegova ne umire, pa nadajudi se smirenju kreče u rodni kraj i dom. Sječa se sestre Anke, sječa se časa, kad ga :je prožeo rodoljubni osječa), gleda mjesto, gdje mu je prva draga stavila vijenac na glavu, ali uzalud sva ta sječanja, sva ta oživljena mladost, — nema mu srnire- nosti, jer ga nitko ne razumije, on se osječa u domu bez doma. Očekuje, da če opct zadobiti svoju ljubu, no on- dje sad nema brodara, da ga preveze preko Save do nje, pa u mislima gleda kraj, gde mu je svanulo sune e i prerano zašlo. Kraj je isti, mjesta su ista ali na c vi) etn njegove sreče nema više ni.jednog lista, Samcat šeče onim krajem, kao po groblju djece svoje što šeče Sla¬ va, mati njegova. Ovim prelazom zalazi u područje ro¬ doljubne poezije. S Velebita, Vitoša i Triglava Slava poziva svoju djlecu u boj. Tri su neprijatelja južnih Slavena (= Ilira): Nijemac, Turčin i Madžar. Sjetivši se opet svoje ljubavi i zatuživši zbog njezina gubitka pjeva odu velikoj svojoj domovini — Iliriji. Majka je sokolova i dnaka, a pretrpjela je bezbroj zala i tuge od tudinaca i nevrijednih sinova; ostala je sialnom - 15 - i nepokolebljivom. Bil če opel sretna s vijencem na glavi ,i čistih ruku, dok če u njezinih neprijatelja »jati doduše kruna, ali če im ruke bili krvave od rana, šlo su ih joj zadali. Doči če Durdev danak 1 ona .če skršiti u svijelu posljednji krvavi mač. — Iza ove ode po¬ zdravlja slovensku Korušku i Kranjsku (preostali dio uže svoje domovine Slovenije). Uz Triglav sječa se Vodnika zbog njegove pjesme »Ilirija oživljena«. Slavi nadalje vrline i krasotu Gorenka, pohada dva groba domorodaca (Šamperl i Vodnik) i konačno počinje tre- ču zaključnu pjesmu ovoga dijela: razvoj ideje ilirske Francuska revolucija i Napoleon označuju počeiak, gdje se osobito islaknuo zemljak Vodnik »naš oro s klikom proročanskim«. Nadošla je reakcija, koja je zaustavila probudeni pokret. Na jugu (Hrvatska) iideja se opel obnavlja i kad se raširi u narodu prosvjela, onda če ustali Marko i Zrinski iz groba, pa če nadoči novo doba, koje če donijeii »staru vjeru i slobodu«. Treba pažljivo očekivati iaj dan, dull ne smije klonuti, ali po prirodnim zakonima taj če dan svakako doči. Četvrti dio obuhvaia dvije pjesme. Jedna če skladno i harmonijski završiti poemu ljubavi, a druga otvoriti daleku perspektivu slobodne domovine u kolu slobodnoga čovječanstva. Kao svi dijelovi i ovaj po¬ činje jednako: U zemlji slovinskoj, u hrvatskoj Posa¬ vini, stoji brdo, na njem crkva, a ispred ni;e tri lipe. U mjesecu lipi posvečenom (juni) prije sunčana zalaza pjesnik je na brežuljku. Nebo je bez oblaka, svud ti¬ šina i mir, kad najednom zakuka nad njim drobna pti¬ ca iužno i žalosno. Od tuge stane s lipa padati cvi- - 16 - ječe, a na zapadu u sunčanom žaru ugleda ženski lik odjeven u prebijelo ruho. Čelo mu obaviija ružmarin. u lijevoj ruci drži krst, a desnicom pokazuje na nebeška vrata. Na pjesnika je prikaza svrnula očima i nasmje- šila mu se. U to se otvorila nebeška vrata, i oči mu otela »silnim žarom zlata«. Kad se je opet osvrjestio, zapad je bio bijel i naličan mramornoj ploči. Nestalo je svega — sonca, ženske prikaze, drobne ptice. Ovo je nadgrobni spomenik njegovoj ljubavi, što mu je do- šla kao vječna zaručnica s nadom ponovnog sastanka u vječnosti. Konac Dulabija čine dvokitice 13—17. Obara sena niiemaeke novinare, Ikoji nepravedno bacaju strelice svoje na Slavene i spremaju im lance za robovanje. Iz- riče misao, da su svi narodi brača, i kao što postoji jedno sunce, tako neka bude i jedno pravo nad svima narodima. Neka se slože Romani, Slaveni i Germani, pa če dooi opet sloboda i obasjati zauvijek rod ljudski. — 1 tim su, kako Markovič veli, Dulabije estetički i etički potpuno završene. 4. Još priije Dulabija, odmah druge godine svoga dolaska u Zagreb, Vraz je izdao god. 1839. »Narodne pjesni ilirske, koje se pjevaju po Štajersko), Kranjsko) - , Koruškoj i zapadnoj strani Ugarske«. Poslom se ovim bavio več šest godina, on mu je »najmilije gojenče«, kojemu priklanja i dalje svu svoju pažnju. Rukopisna mu je zbirka još dvaput tako velika, kao ova izdana, a neprestana mu je želja, da nastavi sa započetim po¬ slom. God 1841. putuje u društvu Sreznjevskoga po čitavoj gotovo Sloveniji sa zadatkom, da propagira — 17 - 2 ilirsku ideiu i da upozna narod, njegove običaje, pje- sme, pripovijetke itd. Kraj stapljanja tih narodnosti, šlo ga sam provodi, moli znance i prijatelje, da mu ša- lju jednake zbirke, a usto proučava narodne piesme i priče ostalih Slavena i drugih naroda. Iz predgovora zanimiva je namjera, s kojom iz¬ daje narodne pesme .... »da podkrijepim narodnu ljubav, da dokažem jednoplemenost gornje i donje bra- če ilirske, da priložim barem kamenčak k slozi sve- ilirskoj«. Godine 1842. ima prireden za štampu II. dio narod¬ nih pjesama, no ne dolazi do toga, da sada, a i ikad poslije, misao realizira, baš kao šlo nije dospio ni da izradi i izda u pravo vrijeme rječnik, za koji je tako- der imao dosta materijala. God. 1844. sprema se u Prag, da tamo izda »barem dvije knjige narodnih pjesama ... iz raznih strana sa- kuplicne počamši od Žile, Regije, pa ča doli do Crnc Gore, Vidina, Balkana, a gore do Budima, Bratislave i do pod bedeme Beča.To izdanje namleravam dovesti na 10—12 knjiga«.Vrazu je lebdjelo pred očima da dostigne uzorna izdanja Vuka Karadži- ča s pjesmama sviju južnh Slavena u prostranoj Iliriji. Kao kritik u Kolu posvečuje naročilu pažn]u na¬ rodnim pjesmama i pripovijetkama, a sam štampa u njem nesla čakavskih i bugarskih narodnih pjesama. — Vraz je zagrijan za narodnu poeziju najviše zbog to¬ ga, jer je očekivao, da če vršiti »spasonosni upliv.. na pravac i duh umjetne književnosti, a najpače poe- - 18 zije naše«. Opazio je. da se previse izdavaju dubrovač- ki pjesnici, kojih mu se »ukus sa skolasticizmom«, s ne- naravskim uresivanjem onoga vremena« ne mili, pa drži, da če narodna pjesma »upliv Dubrovčana spaso- nosnim načinom ograničiti«. Vraz je skupljao i narodne napjeve, te sabrao preko tri stotine komada, jer je smatrao, da je njiho¬ vo izdanje od tolike koristi, kao izdavanje samoga teksta — »samo iz njih može se poroditi prava narodna glazba«. — Od sviju ovih svojih težnja, gdje se je rukovodio poznatim svojim geslom »iz naroda za narod« kraj veli- kog naprezanja i truda malo mu je uspelo, da do kraia provede, ali velik i trajan njegov interes za narodnosti pokazuje, da je uz pjesnika Vraza djelovao jednako mamo, i ako s daleko manje uspjeha, Vraz — folklo¬ rist. 5. Osobito značenje dobiva Vraz u našoj literarnoj historiji kao osnivač kritike. Nezadovoljan s neradom i slabim književnim napredovanjem pokrenuo je s prija¬ teljem Vukotinovičem i Rakovcem književni časopis Kolo (god. 1842.), a u pismu Jaromiru Erbenu ozna¬ čuje mu smjer ovako: »Naša je vruča želja i pohlepa putem Kola dignuti književnost našu približujuči je uku- su i (duhu ostale brače slavenske, koja evropskoj izobra¬ ženosti bliže stoje ... Kako čete razviditi jz prve knji¬ ge, ne iste Kolo nista drugo, nego napredak duševni i književni, osvještenje narodnih sila, istinu, izobraženje duševnu emancipaciju«. - 19 Vraz polazi s točke, da mu je stvarati jedinstvenu književnost južnih Slavena (Ilira) u najužem dodiru i ve¬ zi s književnostima ostale slavenske brače. Osječao je potrebu, da povede probudenu književnost ilirsku malo više i dalje, smatrao je, da je došao čas ozbiljnijeg rada, da je književnicima potreban slobodniji dah, da je vrijeme, da se iz diletantizma prijede u stručnu knji- ževnu radnju. Ozbiljnom i stvarnom kritikom trebalo je provesti ovu evoluciju. Svi Ilirci nijesu medutim bili Vrazova mišljenja. Prvi se je povrijedio Ljudevit Gaj, a onda svi oni, što su smatrali, da svaki posao mora proizači iz njegove inicijative, a konačno najveoi ne- prijatelj bile su, kako Vodnik izvodi, promijenjene vanjske prilike, napose političke. Zasjedanje sabora u Požunu (1843. i 1844.) privuklo je k sebi sav javni inte¬ res, poliiički preporod promiče svoj uspjeh na štetu U./ ' ' „.<■ - 1 tih : ' ■ f)ii ;«S Uti ' . my, 'r - ■ rM38?f| ’>jj' ■; >.’V;, : ■ . ' ■ ■' ilpnte - ' , - : ; - - : - . ■ ' ' ' •s ’ ' II. Piynie woda, plynie, po kamikach huczy, Kto nieumie wzdychač, milošč go nauczy. Krakowiak l^nkraj Ilirije stoji grad na stijeni. U tom gradu tuži junak zatravljeni; — Tuži, prisluškuje s jedne razvaline, Ne bi li gdje čuo glasak iz daljine. omci u njedrima amajlije noše: Sitnu knjigu drage, pram svilene kose. 55 2 No u mene nema ni stvarce jedine Srcu za razgovor, želja da ga mine. Toj želji srdašce jedva da odoli: Za Njome, za Njome gine, čezne toli, — Da za jedan pogled oka Njezinoga Sva bi sunca dao od života svoga. IF osadih za topla sunčana prolječa Ljubiču i druga razna krasna cviječa. Al zašto uzniknu samo ti, nevene, Te mi s tebe uvijek jadno srce vene! edro bješe vrijeme ljubljenja nevina, Vedro, no jao kratko, ko ura jedina. 3 4 5 - 56 - Vaj! brzo otprši ko strijela s tetive, Al od njega vijek mi uspomena žive. lije voda, plije, 6 U t MK po kamenju buči, Tko uzdisat ne zna, ljubav ga nauči. O ljubavi, ti si mene naučila, U što je kaljena tvoja travna strila. Ne razumi toga; „Božja pomoč, pobro!" — Ne zna ni za Boga. O sada znam, zašto tuži Slava mati: Oradi su nevjerni, sini renegati. Oj grade, oj grade, 8 spasi ime svoje! Pa ti meni vrati sinke majke moje. obar danak, prijo! — 7 — 57 — Jer bez njih se činiš men’ ko lijepa glava, U kojoj ne stoji ni’edna miso zdrava. ilBožanstveno sveto 9 slovo od djedova, Kuda si nam, kuda iz slavskih gradova ? Kud se goder krenem, puno j’ tvojih traga, Al nigdje nij’ čuti tebe mila, blaga. U grobu namspavaš, 10 u grobu sadara, Na koj luda slijepost pogrdom udara. No kolo se sreče kreče bez pokoja: Sinut če sunašce i pred vrata tvoja. O davni stupovi 11 od vijeka bijeni! Vi kletim rukama uresa lišeni! - 58 Vi dete ko Memnon za koj dan zamnjeti; Kad od Slave sunce opeta zasvijeti. » |Q, ^ dje si, dušo moja? 12 Bogom posestrena! Mila kano pjesma iz davnih vremena. Čuj, ja sam bez tebe, bez tvog oka mila — Kano sivi soko bez desnoga krila. Bijelim’ rukam’ oči 13 pokrij mi, milena, Da ne zrifn prikora tvrdih od vremena! Riječju svojom slatkom razgovori druga, Da ne čuje kletva, uzdisaja, ruga. Gledaj kolut sunca u na zapadu gdi je: Jedna pola svijeti, drugu gora krije. - 59 - Eto ti prilike srca moga živa, Gdje ga pola u slasti, pola u tuzi pliva. uješ me, grlice, 15 što uza svog druga Lakokrila lijeceš put toploga juga! Kaži Njoj: „1 on bi došo s nama k tebi, Da ga huda sreča proganjala ne bi.“ Mirišuč najljepšim 16 cviječem zavičaja, Dijel’te se, vjetriči, put onoga raja! Pa Joj se na čelo, lisca svaki spusti, Šapčuč: „Dolazimo s njegvih željnih usti/ Al ne čuju mene: 17 igrajuč bez brige Nose cviječe — lišče iz Vesnine knjige; - 60 Tjeraju metulje i drobne ptičice, Cjelivajuč potok i rumen-ružice. Sf jevam svoju sreču 18 črnookim djevam, Ali ne slušaju, što od srca pjevam. Sestrimim ih videč slovenske obraze; Al diveč se stranim riječim, odilaze. Samo jedna tužbe id dočekuje moje, Sa mnom vjerno plače Sa mnom vjerno poje. Draga moja, jeko! Posestra mi bila, Od propalog raja, Ti jedina Vila! FM Si Plaču, ti krajnja 20 slavska stražarnice, Brojio si uzdahe, vidio suzice, - 61 - Kada se praštahu s rajem djeca Slave, Prisiljena da ga bez grijeha ostave. Pod tvrdim se dubom 21 sruši cvjetna lipa; Zemlju bije tudeg kopito paripa. Ej zlatna Slobodo i vedra pravice! Zašto vi od Slave odvračate lice? Zdravljen Deljan Dafnu 22 siijedaše da dvori, Al u lovoriku nebo ju pretvori Samo ljubav prosfh od najljepšeg stvora, Al nebo mi nudi vijenac od lovora. SHobra žutovoljka 23 žuberi u lugu; Zdrali složnim redom putuju pram jugu. - 62 - Pram jugu, pram jugu iznad triju rijeka Uvijek mene zove moga raja jeka. Moga raja jeko, 24 ti Ljubice moja! Zašto me ti zoveš, mamiš bez pokoja? Bog je odsudio, pa medu nas jadne Tri metnuo gore i tri rijeke hladne. I 'vate li u tebe 25 (kaži, dušo draga!) Dragoljub, ljubica, vratiželja blaga? U mom perivoju sve več Vesna mila Čudotvornim prsti cviječe razpupila. Po mom perivoju 26 da ti je pogledati, Kako trator lista, kako ruža cvati; 63 Kako po jablanih zuječ pčele liječu I zlatokrilaši metulji po cviječu. Oj Ljubice moja! 27 gdje si mi ti, gdje si? Ajde, draga, gledat, što moj vrtlič resi. Gle pitome ruže rumene ko zora . . . Pozdrav’ mi ju, sunce, onkraj rijekž, gora! ^j zdravo mi bio 28 ti zeleni gaju! Gdje slobodne danke krotke vile traju: Zatravljen, rascviljen padam ti na krila, Ne bi 1 ’ mi tva usta rane ohladila. Cvjetokitna lipo! 29 tebe u svoj srdi Niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi. - 64 - Oj dozvol’ u hladu tvora da se zakloni Putnik, što ga Perun vazda strijelom goni. Čujte, gajske vile, so drage mi nad svime Vi drobne ptičice, Bogom posestrime! Zdrave i slobodne sved od lovca bile, Pa tu zašlu sestru u kolo primile! Pjevče zatravljeni, 31 zlatokljuni kose, Što ti se pjesmice zelen-lugom noše i Znam za jednu ljubit, što je ljepša tvoje. A za njom uzdiše vazda srce moje. 1 ti hladnog crijeta 32 pusiinjače stavni, Sladani Slaviču, Vesne sinko slavni ! Samo jedan glasak treba ti do žica, Da v te u raj uznese: krasan glas „Ljubica.“ - 65 - 5 33 ijdmo, pjesmo moja, gor’ u Jeruzalim. Da kip zavičaja pred tobom razgalim! Pa otud u rode i vijekove pričaj, Koli drag i krasan naš je taj zavičaj. Modra se ravnina 34 pruža pram istoči, Koj ne stižu kraja nit sokolske oči: Kan da hoče bozi tim da te uvjere, Da končinam slavskim tuda nema mjere A s ostalih strana 35 u poluokrugu Pašu ga planine od sjevera k jugu. Isred njih se dižu redom rasijani Ko orijaške straže gorski velikani. G le tamo k sjeveru 36 Klek i Hum-mogila, Gdje sa slavskim slovom nesta slavskih Vila. - 66 A ondje na rubu sjevernog prostora Lašti se Vildunska i Gradačka gora. Med modrim sjeverom 37 i rujnim zapadom Viri Golubinjak, gora s bijelom bradom. Do njega Rogaška, s vijencem vrh tjemena, Prama nebu pruža silna si ramena. Od juga se dižu 38 Kalnik i lvanska: Tri bi reči kule, tri mosta slavjanska. Gle preko njih do dvije rukuju se grane, Da u bratskoj slozi prava si obrane. U torne okviru 39 ko sag dragocjeni Krasan zavičaja kip je uhvačeni — Kip od zavičaja kitna i ugodna: Brda lozoslavna polja žitoplodna. - 67 - 40 Gledaj oko sebe u dole cvatude: Po njih rastresene lijepe bijele kuče; A po brdih crkve, dvore sa gradiči, Ko gljive, u šumi, što ih vidiš niči. Je si P ikad ginuo 41 za žudenim krajem, Gdje pokoj i sloga i ljubav vlada trnjem? Stresi ovdje prašak s umorenih nogu, Pa se prostri niča pojuč: Slava Bogu! Cuješ li te pjesme? 42 to nij’ pjenje ševa, Grlica, slavulja, več slovenskih djeva — Djeva, kojih lica kano ruže sjaju Cvijetom, ktm su cvale pre grijeha u raju. Tko nij’ slušao, kako 43 Slovenka govori, Ne zna kako rajski andeo s ljudmi zbori. ^ 68 - Tko nij’ ljubio njenih rumenih usana, Ne zna, što je šečer, što P nebeška mana. Tko ih slušao nije 44 pjevat »svet—svet—sveta", Ne zna koj ga raskoš čeka onkraj svijeta Oj Slovenke krasne, vi morske deklice! Od kolijevke moje krotke grličice ! Vijek vam duša čista 45 i nevina bila! Tuda zmija srca vam ne otrovila! Čuvao vas andeo, neba sinak prosti, Šved vas natkrivajuč štitom narodnosti! Oj krasan si, krasan, 4fi ti moj zavičaju! Kakve u tebi, nigdje ruže ne cvjetaju. Čini se, da Bog te stvori, kraju ljubljen, Da jadnu Slovencu vrati raj izgubljen. - 69 - Oj neharni svijete, robe omamljeni! Trikrati slovenskom krvcom otkupljeni. Od Boga mi našo, što ti ruke klete Dižeš, da pogrdiš Obraz Slave svete! Ah, man ju bijete, vi ruke proklete! Svanut če Burdev dan, velik dan osvete. Mati moja jadna po krvavoj cesti Junački če na vrh gvozden križ donesti. Tad če se otvorit nebo žarom zlata, Zlatno sunce sinut i pred njena vrata. Srušit če se svijeta žrtvenik krvavi, Dignut vječni hrami i Bogu i Slavi! Čuj jauk staraca, plač žena, dječice! Jesu 1’ uskrsnuli Obri iz grobnice ? Tjera 1’ Mongol čeljad kandžijom u bitku ? Vadi P opet Turčin demeskinju britku ? O, gora Obara, Turak i Mongola — Diže se vragova čopor-četa hola. Da, bračo! pitomče tudega prijekora, Zmaj šestoglav opet čeljusti otvora. O moja jadna mati! Eto zmije klete, Koju su grijale tvoje grudi svete. Ti si ju svom krvcom ko bušac hranila, A sad od nedraga hodi do nemila! Čujte trublju slave: Na vrance, na vrance! Da skršimo klete naših ruku lance ! Ajd stlačimo u prah vragov čete prike, Dižuč svetoj Slavi vječne žrtvenike. Al primir’ se, brižno ti moje srdašce! Još nije ugaslo na nebu sunašce. Zginut ce taj čopor ko kip grozna sanka Od blagog svanutka luči — bijela danka. olube, golube, ljubezniva ptice! Kako je bez tvoje Tebi golubice? — Nemoj pitat, brajko, kako j’ srcu mome, Lako možeš čitat to isto u svome. udgoder hodio putem ili stazom, Svuda se sasfajem s Tvojim ja obrazom. Tako on sved stoji u mojim mislima, Ko žudeno zdravlje onom, koj ga nima. 55 - 72 - 57 Gledao ja pod večer kroz tanke prozore U zelen-prodole 11 na modre gore, Slušajuč slav ul je, gdje uz drage poju. „Oh i ti pjevaše“ — vapim — „dragu svoju“. Kad se sečem dolom, 58 gdje potok romoni, Jug se cviječem titra i metulje goni: Tad se sjetim tužan gorko uzdišuči: „1 mi se igrasmo igre: cjelov vručiV Kad na krovu gledam 59 bjelane golube, Gdje se krilma grle, očice si ljube: Čini mi se kan da iz srca mi glasi: .Tako i Ti ljubljaše, al su prošli časi". 73 - 60 U vrtu je ruža ljubljena od dana, Stidna ko djevojka prvom cjelivana. Oj ružo, oj ružo, prvi Vesnin dare! Ti cvatiš, a moju možda grob več tare. Oj vi gusti luži, «1 i visoke gore! Dignite vi svoje zelene zastore! Da se nepokojna duša osvjedoči, Odje su slatka usta i one črne oči. Mrkim nebom liječu 62 munje i grom ljuti; A moju mi dušu tužna misao muti. Hoče 1 ’ se razvedrit skoro svod nebeški? Hoče 1 ’ se raspršit magle, grom i treski? 74 - 33 fifjuti jastreb može raspršit golube; Al ne može činit, da se več ne ljube. Ej zaludu svijet nas rastavi, rastuži: Što bo Višnji složl, vijek se ne razdruži. rigrlih od svijeta krase svekolike, Da ishitrim pravi kip Tvoje prilike. No kad tebe gledam u oči, od stida Iz ruku mi pada djelo Pijerida. Da mi je namočit kist u lice zore, 11 u oči sunca, il u zvijezda more; 1 da taj odjenem Kip koprenom duge: Jošte Ti po tijelu Ne bi bilo druge. fi4 75 — 66 Da mi je skupit miriš ruže i dragoljuba, Pa stopit u jedno s krotkošču goluba; Tim življem nadahnut Tvoga tijela dike: Još Ti duši ne bi imao prilike. No Višnji če dati, 67 što ištem, ljubljena, Kad jednom smrt — bijeia — prigrli me — žena. Da, onkraj ču Tebi 'nač priliku pravu Na čelu angjelci pojučih joj slavu. jabuke crvene! Od njih Ti sagradih ponude kičene: Primi od milosti, dušo, dar u pjesmi Od onoga, koj Ti prstena dat ne srni. 68 - 76 Zašto zvijezda blisla? zašto cvijet miriše? Zašto slavulj poje, i pojuč uzdiše? Tko mi to razriješi, taj de i saznati, Zašto ne prestajem pojuč uzdisati. Tako črnih očiju i črne ti kose! Tako svih cjelova, što dušu uznose! Tako ti pokoja sred ljubavi krila: „Ja Te ljubim, ljubim, ljubim, ljubo mila! Tako višnjeg Boga, koj nam duše združa I lukava svijeta, koj nam pelin pruža! Tako sastaništa onkraj svijeta prijeka „Ja te ljubim, ljubim, ljubim u vijek vijeka! A sad, pjesme, u svijet, koj vas je dozivao, Ja sam suzam’ kupao, srcem vas sagrivao! Kaž’te, ako Vaše ugada mu lice: „Nas je porodila lijepost od Ljubice". Ajte, djeco moja, 73 širom bijela svijeta, Kano drobne pčele od cvijeta do cvijeta; Pa gdjegod vidite branit Slave dobro, Svakom nazivajte: „Božja pomoč, pobro!“ No kako se pčele 74 vračaju košnici, 1 vi se vračajte s tom riječcom k Ljubici: „Lijepo je u svijetu na ljudskom vidilu, Ali je najljepše na majčinu krilu". — 78 — III. Juž sie jesien konczy, lišcie z drzewa led : — Gdzie sie dwoje kocha, niepotrzebny trzeci. — Krakowlak. zemlji slovinskoj grad se vidi jedan, Kano grad od pčela krasan i uredan. U tom gradu stoji moja duša sada, Drščuč ko na drvu list, kim vjetar vlada. Oj grade, oj grade, 2 hrano mojih želja, Sto po carstvu svome krstio te Lelja! Zašto sada mene s milom ti rastavi, Te tužim ko golub samcat u dubravi ? Ti? r- 79 — oš me nij’ sa sankom zora rastavila, Pade mi na prozor ptica bjelokrila. Pade i zapjeva pjesmu tužnu toli, Te me još i danas od nje srce boli. Urani, urani, jadni moj junače! Sunce se več rada i na prozor skače Urani i žabi na te svoje vaje, Jer tvoja se ljuba za drugog udaje. Več se crkvi sprema od svatova kita, Gdje pop snahu čeka i ovako pita: „Hočeš li ga ljubit i danju i noču?“ Tvoja ljuba plače, ali kaže: „Hoču!“ 6 Oj ptice, oj ptice, črna zlokobnice! Koja te donijela bijeda mi pred lice ? Ah, pocrnjela ti snježnobijela krila, Što si mi ti jadno srce probit smila! esen se naklanja, 7 lišče s grana liječe; — Gdje se dvoje ljubi, nij’ potrebno treče. Aj, moj listopade, dalko se odstranio! Jer si mi najljepši ljeta cvijet stamanio. Bfesretna je ptica, s koju bura shvati, Sred mora odnese, te nema gdje stati. 8J - e A kamo je ono srce nesretnije, Sto na srcu kuca, u kom vjere nije! ilnadeš li, kako si šaptala bez broja Usta mi ljubeči: „Uvijek . . . uvijek tvoja Bog je čuo prisegu, pa pedepsa sada: Ti si sagriješila, a strijelj na me pada. Uvijezda, koja pane s visokoga neba, Nikad več ne može vratit se, kud treba. 1 moja u nebu jednoč duša biše, Al sad od nje rajska vrata zatvoriše. Nekoč mi sipaše ljubav na put sreče Ruže i ljubice i sve ljepše cviječe. A sad na Golgotu krst mi veli nesti, Suzom stažu rosit, trn u vijenac plesti. 'K Jamo, gdje jug trepde krilma beskonačnim, S neba motre zvijezde očma modrozračnim: Tamo stoji polje, na polju brežuljak, Na brežuljku lipa, na lipi slavuljak. Tu vi, kad se pjesnik sa svijetom oprosti, Položite u grob njegve trudne kosti. Nek sluša slavulja, lišča zbor šapdudi, 1 glas žetelica, kad prolaze k udi. Do njega polož’te još i mač dno groba, Da se mača hvatit može u ono doba, Kada dune vjetar, bracu misao jedna Složi, da se otresu robovanja bijedna. Kad ste sahranili 15 kosti ispod trave, Ne stavljajte na grob zlatna vijenca slave; Jer tko je iz čaše od ljubavi pio, Več je za života pod vijencem hodio. ' Več vi na hum grobni 16 ploču zavalite, A na ploču riječi ove postavite : .Pjesnik, rajske ptice čujuč pjevanje milo, Nij’ ni osjetio teško ljeta krilo". 'j mog srca ptico, oj moja ljubavi, Zašto ti se opet 17 kod mene ujavi? - 84 — Istina, još ima u prsiju mjesta. Al si zaman došla, jer hrane več nesta. Ajd na one kraje, is gdje ti je stajala Zipka, a uz zipku Sestrica pjevala; Gdje su ti „tri žene“ prorekle nekada Baš radosti malo, ali puno jada. Evo, znam, tu moja 19 rodila se sreča, I streptala krilma ko ieptir prolječa. Da, evo je mjesto, gdjeno ju ostavih, Gdje u kolo smjelo uhvatih se Slavi. Evo gaja, gdje me 20 Lada zagrlila; Gdje sam se u kolo uhvatio Vila. - 85 — Evo i dolina, evo i studenac, Gdje na glavu draga metnula mi vijenac. 'IN. oje srce leži na tvrdu kamenu, Uzdasi ga biju, kano daždi stijenu; Svijet me ne razumije u kraju ovomu, Ah, sad teško patim bez doma — u domu 'i' U dalekoj stranoj zemlji stoje sade Sreča, pokoj, radost i sve tvoje nade: Tu ti zarobljeno srce je ubogo, Kukavice jadna! Višnji ti pomogo! 21 22 - 86 - JjŠrstene prodani, vijenče moj zeleni! Tko če opet vratit tvoju ruku meni? Svijet, što mi ju ote prot volji od zgora, Opet jednom vratit mora ju te mora. ' Jjjfrodar ide na sve četir Strane svijeta, Al ga vjetar kuči odnese opeta. Gdje si ti, moj vjetre, čekan od dne do dne Te bi me vratio na obale rodne ? Koliko te, Savo, prebrodi ladica, 1 preplovi riba, i preleti ptica; Koliko košuta s jeleni pregazi: Samo jedna duša broda ne nalazi! 26 Ulledam vas opeta, zdravo mi sved bili. Vi krajevi meni i ljubavi mili! Oj zdravo mi bio, ti moj rajski svijete, Gdje mi svanu sunce, i zgasnu — pre mete! Krasan si moj kraju, sva su mjesta ista: Al od cvijeta sreče nij’ več nijednog lista. Samcat po njih šečem s tugami bez broja, Ko po groblju djece Slava, mati moja. K o ptica pitoma, od djeve prognana, K njoj se opet vrača, gdje ju čeka hrana: — Tako i Tvoj obraz, iz prsi istjeran, Vrača se na staro mjesto opet, vjeran. < 3 ? 27 28 58 - 29 Mie sa Velebita, Vitoša, Triglava Gromoglasnom trubljom pozivlje te Slava. Što su otkupili djedi krvcom teškom, Sad ti brani s dušom hrabrom i viteškom. Ti si, o junače, svijetu i svom rodu Teškom krvcom kupio slavu i slobodu. Al te svijet prevari za slobodu, slavu, Metnuvši ti vijenac od trnja na glavu. Pram iztoči rijekom teška krv se lije, Suprot do tri svijeta naš se junak bije, Bije, tuče, davi aždaju triglavu, Da spasi slobodu i vjeru i slavu. 30 31 - 89 - 32 J 3 ok si moja bila, donosih ti na god K dobra jutra cjelov i niz slatkih jagod. Danas, kad te meni ved hudi svijet uze, Donosim ti kitu, na kiti tri suze. Prva suza kaže: 33 „ljubih te nekadai” Draga suza vapi: »ljubim te i sada! Treda suza u ta prisiže ti slova: »Ljubit du te, dušo, u vijeke vjekova“. kš? M|a zelen-goridu 34 lete do dvije vrane, Moje srce žežu do dvije gorke rane. Prva: što ju, bože, toli krasnu sazda, Druga: što ju krasnu izgubih za vazda. - 90 - Jltomovino moja, puna sjajnih zraka! Majko sokolova, majko od junaka! Koliko, koliko, sveta majko moja! Ti od tudinaca trpiš zla bez broja ! Kolko od nevrijednih sina, jadna mati, — Jadi ih ubili! — tuge ti propati! No ti osta stalna, divna, čista žena, Od vjekova u prah vijek neoborena: Tebi če se klanjat kule i mečiti: Što je tvoje bilo, tvoje če opet biti. Vrh glave ti stoji vijenac lipna cvijeta, A ruke u krilu čiste ko djeteta; A tvojim vragom sjajna kruna je vrh glave, No od tvojih rana i ruke krvave. - 91 - .35 36 37 38 Visoke planine svoje, srebra pune, Meču ti na glavu orijaške krune. Dunaj, Drava, Sava 39 noše pas od zlata, Troje more miraz bisera prebrata. Doč’ če Burdev danak, nebo se otvorit, Zlatnimi trubljami s neba riječ proorit. Sto če onda kruna 40 svijet ponudat tebi, Ti ne češ neg lipov vijenac uzet sebi; Posljednji češ skršit svijetu mač krvavi, Vladat čovječanstvom u miru i slavi. < 3 ? . Hosi, Vilo moja, 41 na svom tankom krilu Moj slovenski pozdrav na slovensku Zilu, - 92 Gdje pod cvjetnom lipom plesu momci krasni 1 djevojke čiste kano mjesec jasni. Tu silena bura 42 od sjevera puše, Da se Zvon i Dobrač i tresu i ruše. Rijeke uspredaju, al, ko mati prava, Ipak ne ostavlja svoje djece Slava. Dalje pram zapadu 43 u mirnom zavječu Stoji narod veseo ko dijete u cviječu. Slabo ih kraj hrani, al ko ptice nebom Veselo rashode svijetom se za hljebom : Tam niže k istoku, 44 riječju groma punom Gdje pravjeki Triglav govori s Perunom, — Ti napiši zlatnim perom nasred stijene: „Vječna slava pijevcu Ilirije oživljene 1“ - 93 - Slavan si Triglave 45 s tvoje kčerce Save,. Al si kamo slavniji s krasnih kderi Slave, Kceri, što se seču po zelen-dolinah, Kan ovce pod okom stara čobanina. Krasna je Gorenka, 40 kad kučom upravlja; Krasna, u kolijevci kad čedo uspavlja; Krasna je kraj vatre i kraj kolovrata, Krasnija i draža od srebra i zlata. Krasna je Gorenka 47 na stanu planinskom, Gorske Vile pjesmom kad budi slovinskom; Krasna, kad na polju ljeti srpom vlada, 11 pojuč kad rani na vodiču mlada. Idi, čedo duše, 48 pjesmo tankokrila! Dalje, gdje na nebu sjaje zvijezda mila. - 94 - Pod tom zvijezdom stoji grob mlada pastira, A na grobu trune ostavljena lira. Na grob metni vijenac od cviječa lipova. Na svaki napiši list evo ta slova: „Tko se i jedan danak čist borio za Slavu, Tomu ne če nikad minut vijenac glavu.“ A taj vijenac nosi na grob, širok lakat, Gdje češ nač u dolu slavsku Vilu plakat. Jer tu leže kosti silnoga orline, Što j’ zakrilio letom sve slavske krajine. kS? v -i^Jarko dan svanjiva, krvcom trava rosi, Grom topovž nebom, zemljom se pronosi. - 95 Eto, bračo, ide kči nebeskog roda, Vračajuč se s neba na zemlju — sloboda. Zlatnim mačem misli 52 duh skrši veruge, Te dopre Slobodan i u naše luge. 1 doli i gore zamnješe od veselja, I srca i duše stravi divna želja. Nada sve se uzdignu 53 s krilma velikanskim Pod nebo naš oro s klikom proročanskim. Al do malo opet studen sjever dunu, Te rasprši ptica slutnju slasti punu. Al opet ukloni 54 jug na nebu bure, Zaigraše srca ko žice tambure. Na nebu slovinskom sto zvijezda zablista, Sto slavulja pjevnu, čim gora zalista. - 96 — No kad jednom plane 55 osvješčenja zublja I zarže Durdev zelenko ko trublja: Tad če se razigrat svaka duša troma, Ko beskrajno nebo od silnoga groma. Ej, ustat če Marko, 56 kad dode to doba, 1 Zrinski sa svojijem vojaci iz groba; Sveti mač če u ruci iči od roda k rodu, Noseč u krilu staru vjeru i slobodu. No pazite dobro, 57 bračo na taj danak, Da vas ne zateče kano smrtni sanak; Sakupljajte ulje za svoje svjetilnice, Jer če ga predhodit tri dana od tmice. Mraz metulja, pčelu 58 na polju zadavi, Prvim bljeskom sunca što svoj stan ostavi. - 97 - 7 Ne nosite pamet od pčele, metulja: Svaki ih bijesk izmami ■ i u smrt zaljulja. Nije svaka iskra 95 sunca žar veseli, Nije svaka svjetlost ved i danak bijeli. No kad če se suncem rastopit dno groba : Znajte, da j’ prolječe! — znajte, da je doba! Nemojte čekajuč 60 duhom klonut, bračo, Kad yam se ne bude dan bez muka vračo; Jer prvo neg sunce isteče — jest zima, Prvo — neg dolazi Vesna — bure ima. - 98 - IV. zemlji slovinskoj, što se zvaše savska, Stoji jedno brdo, na njem crkva slavska, A ispred te crkve do tri lipe stoje, Ko tri slavske sestre ispred kuče svoje. Krasne te su, brate, tri lipe u prolječe, Kad ih zelen-lišče kiti i miris-cviječe, Gdje pružaju grana ramena široka, Kraj svoj blagoslivljuč, 'j tri bi reč proroka. 1 2 - 99 - 3 Na krasno to brdo za doba proljetnje Bjehu svakidanje pod večer mi šetnje. Ko rodene sestre ja te lipe grlih, A crkvi se klanjah ko majci sin vrli. kS? IUješe mjesec lipe, 4 što mu kumovala, 1 u krsni kolač svoje ime dala, — Kad ti jednom dodoh pre sunčanog pada 1 pred krovac sjedoh mirisa i hlada. Krasna ti je večer, 5 nebo bez oblašca, Zapad tek nadahnut ko stidom sunašca: Ispred crkve zuje komarci, mušice, Svoje igrajuči kolo jatomice. — 100 - fi Sve ostalo bješe tako mirno i nijemo, Več je isti vjetrič na ružah zadrijemo, Te si mogo čuti baš i istog črva, Kako zubi toči utrobinu drva. Al u to nad glavom 7 kliče drobna ptica Tužno i žalosno kano kukavica; S tuge stane padat, s lipa zdravo cviječe: Tu i meni s muke srce zatrepeče. Eno na zapadu s nebo plamti u žaru, Naličnu na skrlet i zlatom protkanu; I tu se ukaza čudesno vidjelo: Ženski lik, odjeven u ruho prebijelo. Vijenac ružmarina 9 čelo mu obavi, Nad čelo se zvijezda živa mu postavi; - 101 - U lijevoj mu ruci zlatan krst počiva Desnom na nebeška vrata pokaživa. Još na mene oči 10 milotom okrenu, Još se mukotrpno ustima nasmjehnu: U to se otvore ta nebeška vrata, I oči mi otmu silnim žarom zlata. Kad se opet razabrah u i podigoh oči: Vas je zapad bjelan nalik mramor-ploči. Nema traga suncu ni ženskome liku, Nema glasa zuju ni ptičjemu kliku. Sve iščeze ko jutrom 12 snovidenje živo, I ja bih sam sudio, da sam samo snivo; Al mi stoje četir svjedoka vidjela: — Te tri cvjetne lipe i ta crkva bijela. — 102 — lij ikači, pisači inostranih stola: Guske teutonskih tridest kapitola, U zao čas vam jadi, i groze i vika! Pusta vaša taštog mudrovanja dika! Što bacate na nas strijele pune rde, Odbit če se na vas oštrije i tvrde; 1 svak lanac o vrat, što kujete nama, Pretvorit se u ključ do slobode hrama. Tko slabijeg hoče brata svog da sudi, Pada pod sud božji i neba trijes hudi; Tko pod jaram hoče bratu vrat da metne, Ne če vijek slobodi gledat dane cvjetne. Svi narodi brača, svi su božja čeda, Na njih jedno nebo i jedan Bog gleda; - 103 - 1 ko jedno snnce nad svimi ishodi, 1 jedno stoj, vladaj pravo nad narodi! Pak se mi slagajmo ko ruže u vijencu: Brat budi Vlah Nijemcu, a Nijemac Slovijencu. A Bog če se smilit, doč opet sloboda, Nad nama isteči sunce bez zahoda! 17 - 104 - GUSLE I TAMBURA PRVO LIŠČE * CVIJEČE IVOČE SANAK I ISTINA (SONETI I GAZELE.) istina i Sala (P O V JESTI C E I PRI ČIČE.) . . . il suono Di quei sospiri, ond’ io nudriva il core In sul mio primo giovenile errore, Quand’ era in parte altr’ uom da quel ch’i’sono. Fr. Petrarca. Nikt nie wiedziat dla czego w zadumieniu stali: „Ja wiem (rzecze poeta) aniot przelatywal‘. Uczcili wszyscy gošcia, — nie wszyscy poznali. A. Micklewicz. Od zdrava se drva hode Ili cvijede ili vode. Vid Došen. Prvi rastanak eško j’ majci zabit čedo drago, Teško j’ momku zabit drage kip, Teško j’ meni zabit vrijeme blago — Od mladosti moje rajski hip. O mladosti! prva tvoja doba Rumena je ko svibanjski jar: Živio poslije sto godin, do groba Takvih dana ne' češ nač nigdar. Kan u ptice krila bez veriga — Tvoj je um i Slobodan i vit, Srce mlado bez tuge i briga, A put gladak i ružom pokrit. Brača draga, dosad ko andeli Sto kroz život vodahu te taj, Sestre krasne ko golubi bijeli — Pretvarahu zemlju ti u raj. A sad ruke pruže ti k rastanku, Svako stranom svom veselo gre, A za njima ko sreča u sanku Ah i tvoje ide veselje. — 107 - Man iza njih vičeš: S Bogom, sBogom! Bez obzira na riječ ljubeznu Dalje ih tjera sudba šibom strogom Ispred oka, dok ti iščeznu. Ispred tebe sunce svoje luče Ugasiva u rumen oblak, iza tebe bura bič svoj vuče, A noč grozna neprozračan mrak. Ah po mraku sad ti j’ tumarati; Mjesto ruža putem leži glog, A noga ti ne smije nigdje stati: Dalje zove udilj sreče rog. 0 mladosti! krasna j’ bila tvoja Prva doba, al ode ko san: S Bogom ostaj! vapi duša moja, Ko da skrajnji zapade joj dan. 1 ko majka meče povrh groba Dragog čeda ruže i ružmarin: Ja ti danas mečem, krasno doba! Na grob ovu pjesmu u spomin. Ispovijest. (Pisao sluteči smrt). |,ad tjtlesni duša skine tovor, Kad lopata zvekne nada mnom Ne če mene slavit ljudski govor; Jer na glavu ne metnu mi lovor Ni besjeda, ni topova grom. 108 — Dari,5svijete, tvoji su sljeparije: Otrov med je, pelin cvijet je tvoj, Trnje vijenac, što ga slava vije, Žar mu znanja vir: tko iz njeg pije, Dok krv igra, ne zna što j’ pokoj. Tek prestavljen duh če znat za blagi Odmor: prestat če mu smetat mir Tasti sanci — srcu toli dragi —, Travne želje i varavi vragi, Praznih nada neprestan prepir. Da! prestat če, što sad duša irpi, Spast s nje muke i briga teret; Križ če kitit vijenac — ne što crpi iz krvi se il žanje na hrpi Od trupova — neg ljubavi cvijet. Ti jedino dobro 1 o ljubavi I Ti si duša plemenitih kruh, Ključ i zvijezda k raju, k pravoj slavi; Rado mladost ja u tebi stravih, Da još onkraj prati me tvoj duh. Blago nama, gdje pod sunčan zapad Natkrivo nas svojim granam’ bor, Slušo slatki naših priseg šapat, Usne samo pod cjelovma sklapat — Dviju duša vječni ugovor. — 109 — O blaženstva! Al več s Bogom ljuba! Znaj, i onkraj žive ljubvi san: Za ranom plakat — tasta je danguba; Dok nas sudnja ne sastavi truba, Duh moj k tebi slazit če svak dan. A ti, brate, koj no u priklječe Od Mudrice uvede mi um, Nek te Slava vijek u vijence spleče Razigrava grčkih maslln cviječe, 1 tih palma hindostanskih šum! 1 vi, bračo, drugovi na staži Rodnog prava.. .s Bogom, s Bogom svil Bili za rod svijetli vam obrazi! Bran’te, diž’te, što nepravda gazi . . . Vijenac za vas na križu visi. S Bogom! . . . Skoro duh če skinut tovor, Spavat trup spod humka nagrobnog, Niti marim, bio li nad njim lovor, Bio 1’ po svijetu za mnom dug razgovor; — Ja sam ljubio: — eto vijenca mog! Borba. kud ste svibnja mog časovi kratki, Nade zlatni sanci dan i noč? Ko pod Ijeto ode slavulj slatki, Vidio sam vas hitrom jagmom proč - 110 Smrkni sunce! dana mi ne rodi! Dosta dugo čeko sam zaman: Čas mladosti tonu ko tone u vodi Zlatan prsten . . proso je moj dan. Tražih slatki mir u prašnih knjiga, Kako u ruža pčela traži med; Plača praha, plača gorkih briga Sad je meni uspomene jed. Iz srca mi nauk sanke dere, Mladih mojih dana slatki dar: Razbjenog se hvatam čuna vjere — Ko razbjenih dasaka mornar. No čas bježi ko nočca o zori; Razbjen čun mi izbaci talas .... Gdje ste sanci? gdje li zlatni dvori? Gdje ti, zvijezdo, što sjaše on čas? 'ŠjiŠŽ' O ponoči. onoči je! misli spat ne mogu; Slavulj plače na oknu sred uze, U srcu mi budi žalost mnogu, A na oči mami gorke suze. Sad na pamet dolaze mi slatke Uspomene — ko sunašce sreče: Ljubav silna i nje ure kratke, Kirn nijedna več ravna bit ne če. -111 — Gdje sam ja sad ? a gdje li je Ona — Obraz taj vijek dosta neproslavljen? Nij’ mi jadnu lista ni poklona, Sto tol’ davno od nje sam rastavljen. Mjesec ko čun kroz oblake bježi, Rasvjetijujuč tihu noč bez vitra: Eno kuča, vrt i hladnik leži, Nad njim zvijezda najsjajnija titra. U hladniku — št o kroz grane sijeva? U bjelini tu se nešto giblje: Zena lijepa kano gorska djeva, A na krilu mušku glavu ziblje. To j’ ljubovnik, a ona ljubovca; Ona njemu, on njoj lice ljubi, Oni šapču, al glas svakog slovca Več na usnah blažen se izgubi. Još se grle, cjeluju cjelovi, Šapču, muče: tad naglo ustanu, „S Bogom ! 11 kažuč ljubeznimi slovi, I iščeznu svako na svoju stranu. Tim sve umukne; mjesec za oblak mine; Skrije se zvijezda; studen hlad zapiri; Isti siavulj na oknu utihne, — Samofsrce moje se ne umiri. - 112 - Rok i staža. i me pitaš s dušom brižnom : Kako želim, da me služiš, Da mi s dušom dušu družiš U životu časobižnom ? Razne roke, razne staže Ima ljubav, srce mlado, Koji treba da se paze . .. Slušaj dobro, moja Lado 1 Dok me u raj luda mladost Nosi zlatnijem krilma sanka, Gdje se liju bez prestanka Srca u čašu slast i radost: 1 Ti pristan tuda uz mene, Pa demo i mi, dva goluba, Tu slast srkat bez promjene . . . Bud’ mi, budi tada ljuba. A kad jednom za prolječem Dode skokom ljeto vrude, 1 s njim bura na tisuce, Koje krše stabla s cvijedem: Bud’ uza me, pa mi pokrij Bijelim rukam’ oči i lica, Taruc suze i znoj mokri... Bud’ mi, budi tad sestrica. A kad, pozvav domovina Tu doraslu djecu svoju, K slavnomu i mene boju - 113 - 8 Baš ko vjerna zaište sina: Tad slobodom ti me združaj, Blagoslovom ti me prati, Duhom božjim oboružaj . . . Bud’ mi, budi tada mati. Kad mi usti budu modre — Ko što sad su oči tvoje, I studeno tijelo moje Kad na črne metnu odre: Ti pred križem sklopi ruke, Za dušin mi moleč deo, Da mi vijek se spasi muke . . . Ah, budi mi tad a n d e o! Ti me pitaš s dušom brižnom: Kako želim, da me služiš, Da mi s dušom dušu družiš U životu časobižnom? Razne roke, razne staže Pokazah ti, srce mlado, Koje treba da se paze .. . Pamti dobro, moja Lado! -5K- Srce moje, JMnoge želje nosi srce moje; Ah da usliši Bog to srce moje, Znao bih, što pati srce moje. - 114 Da sam ptica, sio bih na tvoj prozor, Pa vijek pjevo sjaj ljepote tvoje: Ah ljubim te, ljubim, srce moje! Da sam topol, znam, gdje bih šuštio: Šuštio bih pokraj kuče tvoje, Da znaš, kako dršče srce moje. Da sam ruža, znam, gdje bih miriso: Mirišuč bih cvao do kuče tvoje, Da znaš, kako gine srce moje. Da sam vrutak, znam, gdje bih izviro: Udrio bih baš kraj kuče tvoje, Da znaš, kako plače srce moje. Da sam vjetrič, znam, gdje bih igrao: Treptio bih oko kose tvoje, Pa tu gledo roba: srce moje. Da sam sunce, znam, kud bih proniko: Pao bih u grud baš na srce tvoje, Uskrisio ga vijek za srce moje. Al ja nišam ptica, topol, ruža, Nit sam vrutak, nit vjetrič, nit sunce: Več Tvoj sužanj, dušo, srce moje! -9M6- — 115 — SONETI Posestrimi vili. aklinjem te, posestrimo tajna! Daj mi s prama najdivnije cviječe, Tako moje i tvoje ti sreče I dvorenja vjerna, dugotrajna! Daj mi cviječa, kim rodi ti kraj’na, Cviječa uma, što vijek venut ne če, I za nj vijenac, Njojzi da se spleče Drag i divan oko čela sjajna. Nek tu stoji i neka tu blista, Ko najjasnija zvijezda neba čista! Nek se dive rodi i vjekovi! Jer tu dušu prva ide kruna, Gdje stoluje krepost dike puna, 1 andeli svi — i svi bogovi. 4K- Otkud modre oči? lade bješe srce mi i glava, Ljubih djevu: kan u kčeri juga Črne oči, črna kosa duga .. (Nje raskršen kip več krije trava). — 116 - Tvoje su oči modre, kosa plava, Kan da rajskim andelom si druga, Al obraza tvog je svaka pruga, Kan da duša davno ih poznava. Da! ja slutim, te več od vjekova Duše su nam sestre si i brača: Što smrt razbi, Bog stvori iznova. Ko čist andeo s rajske mi se uze Sad Nje duša u Tvom kipu vrača, Da ju ljubim opeta bez suze. Vrpca. JlCad mornaru sve u bijesnom skoku More u grob zakopa prostrani, Te on nakon, od vala šibani, Na pustome ispliva otoku ; Svak dan na hrid penjuč se visoku Ne bi 1’ spazio brod u dalnjoj strani, Razigra se, videč gdje čekani Stijeg mu broda primiče se oku: Tako i ja — kome život ovi Bez tebe je pust otok, na kojem Svak dan mi se rada briga novih — — 117 — Razigram se i pobratim s pokojem, Tek što spazim vrpcu, s kom vjetrovi Igraju se na klobuku tvojem. -+- Srce. © pepele opet oživljeni, Što te zovu srce ljudi moji! Ti klisuro, što sred mora stoji, Što oko nje burka se i pjeni 1 Šta češ opet ti u toj promjeni ? Zašto tvoji slatki nepokoji? Zašto opet s razborom ti boji, Ki če donijet jad tebi, jad meni? Ko što mornar za bure se hiti U beskrajno more s tanke plavi, Ne mareči, hoče 1’ gdje iziti: — Tako i ti sa življenja lade U jedno se more strmoglavi, Prem i znaš, da kraj mu se ne nade. Duga. JfŽada putnik zabludi sred luga, Pa vas netom lug zašušti vihrom, 1 oluja raspljusne se širom A on jadan bez konja i druga: - 118 - Grozna srce pritisne mu tuga, Po tmini se obzire s nemirom, -- Dok ti eno, sa zlatnim kondirom Na nebu se ne pojavi duga. Kan da ljestvu Bog mu s neba pusti. On se prene i jedva odane, Te več tuga sa srca mu pane. Tako i moj ode jad k svim bijedam, 1 sve bure i oblači gusti, Kad god Tebe, ah, Tebe zagledam! Čija je krivnja? e ljuti se, što sam Tvoje prizivo Krasno ime u pjesme tolike,. Kan da Tvoje (sudeč ove slike) Srce meni bješe milostivo. Ja do duše sudih jednom živo, Da su meni sklone Tvoje dike; No sad vidim sred tuge velike, Da sam samo rajski sanak snivo. A Ti oprosti i primi te stvore, Što udriše ko voda iz česme; A to Ti si kriva, moj uzore 119 Jerbo Ti mi (što se tajit ne sme) Opet vile dovede u dvore, A vile mi donesoše pjesme. Sastanak u kuči. ito te, čoeče, smuti? što te maknu? Zašto nemir iz očiju ti blista, A strah s lica, reč bi duša ista Da ti visi nad paklom na vlaknu? „Bojiš li se mene? O, da graknu Danas glavi gavrana mi trista, Ako hoče zlo noga, što čista Hrama ovog danas mi se taknu!“ No poznam te, znam ti na obrazih Uzrok smutnje: tebe smeta, boli, Što te svjedok u kuči sastade — Ko čovjeka, što baš ne dolazi Po bijelu dne u hram, da se moli, Več po noči, da kandila krade. Molitva. i>ad ja gledam tolke ašikdžije, Gdje Te svaki slatkim riječma dvori, Strašna mene miso tad zamori, I malo mi grudi ne razbije. - 120 — Ne traže li lake te delije Cvijet Ti skrunit o tvog danka zori 1 tu dušu, koju Višnji stvori, Teško u raju da ima krasnije? Čuvale Te (zamotim tad Boga) Ciste ruže! čuvale te vazda Vječne zvijezde s neba visokoga, 1 sni moji, što Te željno kruže, 1 andeli — i Bog, što Te sazda Krasniju sanka, zvijezde, andela i ruže. Ruži carici. Irago ti je gledat roj lepira, Kad prolječem po vrtlih se druže, 1 tu cviječe najkrasnije kruže, Šarim krilma igrajuč bez mira. Ali na njih vrtlari se tuže, Tjerajuč ih s cviječa bez obzira, Ili koljuč sred nestašnog pira, Da obrane čistost mlade ruže. Prva ružo mojeg perivoja 1 Kruže tebe lepiri bez broja, Tražeč trunit rajsko tvoje cviječe. O, da biješ ih odnio bez traga! A najprvo malog onog vraga, Što u svaki perivoj doliječel — 121 - GAZELE. i. e moje pjesmice okvir su zrcala, U koje je zraka Tvoje Ijepote pala — Zulimko zlatnal Te moje pjesmice srebrni su zvonci, Kojim je zlatan jezik Tvoja ljubav dala — Zulimko zlatna! Te moje pjesmice kitne su ružice, Koje je Tvoja stidnost rumenju nadahla — Zulimko zlatna! Te moje pjesmice smokve su i tunje, Kojim Tvoja duša miriš je podala — Zulimko zlatna! Te su moje pjesmice nestašni leptiri, Kojim Tvoja milost stvori krila mala — Zulimko zlatna! Stankova pjesmica glas je od sto usta, A bez Tvoje bi slike bez traga propala — Zulimko zlatna! 2 . J>og slovo napisa — da Te miluje, A srce ne znaše — da Te miluje. A Bog ga zapisa — nebu u zvijezde, A srce ne znaše — da Te miluje. 122 - Tu tajnu si zvijezde — prišaptivahu, A srce ne znaše — da Te miluje. Taj šapat rasprše — vjetridi svijetom, A srce ne znaše — da Te miluje. Razumi ga i slavulj — sjedec u hladu, A srce ne znaše — da Te miluje. Pa taj glas uplete — u slatke pjesme, I raskliče širom — da Te miluje. Tad mi živo srce — prene se iza sna, 1 dršdud uzdahne — da Te miluje. 3 . W Jadral putuje k toplom jugu — u jeseni, A meni je put sjevera — u jeseni. Pastijer čuva po planini krotka stada, Pa se pojud vrada kudi — u jeseni. Vrtlar kupi plod svog znoja, zlatne broskve 1 jabuka rumen-vode — u jeseni. Što se ljeti trudio mnogo oko njega, Vinogradnik bere grožde — u jeseni. Tako svatko kupi, bere i uživa U veselju plod svojih muka — u jeseni. A što, Stanko, plod je briga, muka tvojih? Gorko voce — bol i suze — u jeseni. 4 , 1,6 bio labud po pučini — mjesec pliva po vedrini: Tko li stobom u daljini — mene, dušo moja, sjedini? Jastreb hrupi na golube, da se strahom svi rasprše ; 123 - No pod večer ljubav čini, da se s dragora drag sjedini. Hud uzbuni more vihor, pa od broda brod rastavi; Nebo pošlje vjetar ini — pa u luči sve sjedini. Mura, Drava, bistre rijeke — kolijevkom su razlučene; Al slovenskoj u ravnini — grleči ih brijeg sjedini. U gori su alem, rubin — dva kamena razdružena; No na kruni caričini — oba zlatar vješt sjedini. Ti si, Stanko, od Zulimke dalko — dalko rastavljeni; No utješ' se i ne gini — i vas jednom Bog sjedini. -;ir Babji klanac. Istinita povijest. Tasta ljudska oholasti! Sve što više stereš krila, Sve češ paka niže pasti. Ahl čijem sl se zahvalila, I. Gundulič. i. ,0 junači, družbo slavna! Tako ti nas sad za stoli, Več nikakva blaga zdavna Ne zaplijenih; to me boli. 124 - Nestat če nam žuta zlata, Nestat če nam ruj na vinca: Štajerska je prebogata, Ima vinca u Slovinca. Znam za crkvu Jeruzalem Tam na brdu, kraj nje lipa; Sja s daleka kano alem. Koj iz sebe bljesak sipa. Na prednjemu nje otarcu Lijepe jasli sagradit ču, U njih brzom momu Šarcu Bijele zobi podvorit ču; Iz crkvenih suda pako Pričestit ga vodom onom, Što se njome kropi svako, Kad ulazi sa poklonom. A mi čemo dignut vinee, Što Slovenac dao za mise, I poplijenit sve Slovince, S plijenom kuči vratiti se. Dakle druži i katane! Pod oružjem svak da bude, Dokle treči dan osvane; Platit če nam Štajer trude.“ Tako plemič probesjedi, I več na puk k božjem hramu Štorom slugi zapovjedi Da opremi konjiča mu. — 125 — Al ga majka pametova: „Nemoj, sinko, toga činit! Kakva ti je slava ova, Bijele crkve robit, pllnit ? Moli Boga, pa ne bijesni! Ak ti j’ ruka od junaka, No spram božjoj ona desni Bit če slaba i nejaka“. Ošinu ga bijelom rukom, Da ga prigne, mlada ljuba, Uza nj ginuč, kano gukom Golubiča uz goluba. Plemič na te riječi mudre Nasmija se bez obraza, I družina u smijeh udre ; Tim ustane, pa im kaza: „Nemoj dirat, majko, u me, Več se brini za ognjište, Za žitnice i podrume, 1 za čeljad što se ište. A ti, ljubo, kraj vezila Ti se kreči i preslice, Da mi bude platna bila I vezene košuljice. Ne marite, vi junači, Što zahtijeva zmija slatka, Ne vjerujte staroj baci: Kosa duga, pamet kratka. - 126 - Sutra čemo udariti; Nema Štajer sad Vojnika: Digli su se bojak biti Za čud čara i misnika“. Tim na noge plemič skoči, Majka ne smi več da zbori, I ljubovca skloni oči, Pa nit riječce ne govori. II. P r o s j a k. Za dugimi trpezami Sjede gosti — pijanice, Uz njih žene, med vranami Sjede reč bi golubice. »Vina, vina!“ gazda kune, Slugam kažuč, što da prave: Sim tam trče, čaše pune, Jedno maknuv, drugo stave. Gazda nudi, družba pije, Što god večma tko uzmože; Razbor gine, krvca vrije: Za tram srame! s Bogom Bože 1 Da ti j’ slušat viku, buku, Kako družba blazni, vrvi. Kan da u nogu i u ruku Teče im vino mjesto krvi. - 127 - Taj se hvasta, kolko k smrti Sprovodit če Štajeraca; Drugi, laktom poduprti, Čaše prazni, na tle baca. Primakne se k Ferju Kinčin, Pa se bratit s njime stane; Trknu čaše; Hahai čin, čini Čaša s vinom pod stol pane. Gle, pristupi k Nadu Bolom, Da ga ogrli ruku pruže; Smotaše se, tek pod stolom Ta se brača bratski združe. Tako pod stol svi se veče Povališe bez razbora, Samo plemič još se šeče Kunud grozno bez umora. Na vratih se tim pojavi Prosjak, moleč na patrice, Goloprsi, gologlavi, Suze roneč niz to lice. Na štapak se naslanjaše, Sirotinjom jadnom tjeran; Plašt mu ko stijeg, što služaše U sto bitka četi vjeran. Prosi lijepo, kako treba, U tvrdoj ga suprotivi: »Daj mi, goso, komad hljeba, Dao ti sreču Bogo živi!" - 128 — Al obijestan bez obzira Plemič u prah stlači Boga, I sjedinu, kom zastira Smrt več starca — gosta svoga. „Gdje ste? — grozno on zazove — Gdje ste sluge svi do vraga? Psa li nema, što bi ove Davole mi gonio s praga? Daj, Janošu, buzdovana, Hi sablju, pušku s klina, Da počastim tog nezvana Gosta s časom črna vina." A naš prosjak trne, gledi, Ne vjerujuč več sam sebi, Jer vijek njegov perčin sijedi Tol’ku grijehu svjedok ne bi. Te je nakon na dvor pobro Starac stare svoje kosti, Vapeč: „Smiluj, vječno dobro! Nada mnom se s pravednosti. Na nj protegni ruku tvoju, U koj leži tvrda bijeda; Neka spozna grješnost svoju, Neka tebe ispovijeda*. To izusti, riječi druge Ne bi više čut od pasa, Koje na njeg klete sluge Naustiše istog časa. - 129 - 9 Njegvih kletva ne slušaše Od blaznika baš nijedan, Al ih začu i hajaše, Koj sve haje: — Bog pravedan. III. Lupežnici. Od istoka do zapada Stoji zvijezda repatica; A Slovenka tuži mlada, Kan u lugu kukavica. Nij’ pjesama više čuti U postojbi pjesme glasne; Isti slavulj več zasuti Sred prolječa dobe krasne. Lupeži se dokriliše Iz Ugarske bjedonosne; Piam sve diže više i više Svoje ruke nemilosne. „Svet Miklaš“ je pogorište „SIančju-ves“ ti dim pokaže — 1 razbojnik, koj tu ište lz pepela stvari draže. - 130 - (Tu sad leže u pepelu Lijepi hrami Radigosta, S kojih vijek po svijetu bijelu Naš Slovenac slavan osta.) Otuda se digne čopor Prama crkvi po goricah, Ne našavši nigdje otpor Pijuč blazne po pivnicah. Razbijaju hrame, klijeti, Loču rakiju i starinu, Dok ne tone od pameti Zadnja iskra u tom vinu. Nakon redom, kan koinari Ljudske krvi napojeni, Sturaju se ti Omari Na konjiče omamljeni, 1 pram crkvi brdom plaze Kano jedna duga guja, Da oglobe i poraze Tu hram božji ko oluja. Konji frču, dalko mečuč Iznad sebe pjene bijeie, Šumeč kano oblak šečuč Štono leže grom i strijele; Siignuv mjesto, gdje se cesta Bijeie ruke sastavljaju, Ustave se, te se s mjesta Za nipošto dič ne daju, - 131 Zešce frču, uš’ma strižu, Zaman jezdac bode, kori: Ne de dalje da se dižu; Sad barjaktar ovak zbori: „Bre ne de nas, brado mila, Dobra sreda susrest danas ; Tek jednom se meni Vila Spriječi, a to zlo bi na nas“. Nu mah voda rijed mu smete, Na taj način govoredi: „Tko je baba ili dijete, Nek slobodno krene pleči. Moja hrabrost bez ogleda K svrsi hode da postupa, Makar mene našla bijeda, Makar propo u tih rupah. Koga goder prave rodi Majke srce i utroba: Slijedit de me u slobodi, Makar bilo usred groba. Ali kažem baš svakomu, Ko j se plaši vjere, bauka: Odjet du ga kano momu, Poslat kuci ko ludaka. Nek vreteno tamo vrti I s babama ručak redi, 1 kod pedi da do smrti Nek kašljajud mirno sjedi“. - 132 - Tako bivši svi u strahu, Rijed priredi svak se srami, Mukom njega svi slijedahu, Konje boduč ostrugami. « 3 ? IV. Žene. Pram sjeveru ..Slančje vesi“, Nad deš klanac dubok, strmi; Visok sap se nada nj vjesi, S druge strane gusti grmi. I Tu zasjedi strane prike Hrabro jato smjelih žena, Da podaste odmetnike. Iz potaje gradom stijena Tu spraviše plode, kole I kropnjace, lonce, dukle, Pune kropa, luga, smole, Žene lijepe i pripukle. Muž jedini u njih broju Filipid je, glava sijeda, Koj priskodi k ženskom boju, Da ih voded zapovijeda. 133 On sad jadan pušku nosi, Što mu ljeta dotežila, Što več pet zim’ hljebac prosi Od nedraga do nemila. Tko ’no trči, rukam maše ? Ono j’ dječak, lud neborak, Kog Filipič pošlo bjaše, Da svak pazi vragu korak. Vas zasopljen naš dječarac Javi, da se bliže vraži, Kažuč, kakov barjak, šarac, Kakvi brci i obrazi. Starac vikne: „Več su ode Ajte, žene, brže ih polit! Ajte k sudom smole, vode 1 A vi, djeco, Boga molit!" Srnu žene mah za hižu K svom oružju ko strelice, Ter kleknuvši djeca dižu K nebu oči i ručice. Donesavši kobne sude, Hitro za sap u zasjedu — Pune kropa, smole hude, — Sakriše se sve po redu. Ko na polju klasi zreli Od pšenice zažamore, Kad zaigra jug veseli, Dlžuči ih kano more: — - 134 Sad krenuše pustahije, Uzdižuči zrele glave; U mišicah krv im vrije Željna plijena, prijeke slave. Al ne slute, strahoviti Grad vrhu njih gdje več kruži, Koj ih hoče da uhiti, 1 nad njimi da se spruži. Gle, gdje ženski voda smjera, Pogledajuč cijev od oka! Pukne puška: dobro, vjera! Shvati mjesto hit žestoka. Baš se vode primi tane Usred glave med obrvnia Toli zdravo, te on pane Prva žrtva drobnim crvma. A vidjevši lupežnici Da pogibe njihov voda, Nasrnuše svikolici; Al je starac dobrogoda. Niti božja sreča ne če Odmetnikom da pristane; Jer žestoko jurišeče Dopadaju grdne rane. Kišu skrše nogu stine, Nadu oči krop ispije, Konj Bolomu vrat otkine, Kinčin ode, Fejra nije. 135 - Zgar se digne ženska vika, A iz dola vrisk konjiča, Ter i jauk lupežnika, Jadnih sada kukavica. U to stražnji krenu pleča, Bez obzira izmičuči; No predašnjim krati sreča, Na mejdan ih vračajuči. Kano zmija, kad ju j’ udro Tko štapičem prek sredine, U klupko se skupi mudro, No tim ludo baš pogine: Da se spase: jedni vrli U hrpu se sakupiše, No time ih smrt prigrli, Brže s čela znoj im zbriše. A bježečim baš u lice Star Filipič riječ naziva: „Kud za vragom, kukavice ? Ovdje čast vas iščekiva. Kud junaštvo, kud li slava, Kom se jučer ponosiste? Zbor vas uzbi ženskih glava, Što ih sramno vi grdiste. Tko li srce mah izgubi? Jeste P ovo vi, Madžari ? Gledte, tko vam vodu ubi! Ozrite se: prosjak stari 1 - 136 - Prosjak prnjav, onomadne Što j’ molio kruh za Boga: Istog starca ruke gadne, Što psa kano otjero ga. Najte da vam svjedokinje Babe budu tog zazora, Da se prikor vaš spominje Sred njih pjesni i govora. Najte ove da sjedine, Sto svijet bijeli obilaze, Slavu vaše domovine Pričajuči u prah gaze." Tim bjegunce vrati tade, Al ne vrati srca njima: Kad se splaši, več propade, Komu u srcu Boga nima. • Vratiše se još na cestu, Al u zo čas, naopako, Po smrt dodu, jer na mjestu Zenskom rukom zgine svako. Samo momče mlado jedno Iznije sretno rusu glavu, Te ponese k dvoru bijedno Majd, ljubi vijest krvavu. A Filipič žene sabra, Sve hvaleči polag reda, Kako j’ koja bila hrabra, 1 potukla zla susjeda." — 137 - I da slavu Bogu daju, Na put k crkvi njih pozove; A da konje otjeraju Kudi, djeci ovako pove: „Oj dječarci, djeco draga! Vi moliste Boga dobro; Potukosmo ljutog vraga, Koj nam kuče požgo, obro. Pohvatajte te konjiče, Što ih osta jošte zdravo, Otjerajte u vesnice; Sad su naši, to je pravo. Njih veselo bit de jašit Trkom — letom sokolovim; Susjeda se zla ne plašit Nikad više — to vam povim. Bit de lijepo čuvat stada, Oganj ložed gdje pod hrasti, Kolo igrat po livadah, Hraste stavljat, svinjku pasti* To kazavši gre pod lipu, Što kraj božjeg stoji hrama, Pomoli se tu pri kipu Bogorotke sa ženama. A dječarac bacio se Svak na svoga konja hitar: Zazvizdaše grive i kose — Kano strijela, kano vitar .. . — 138 — v. Majka i nevjesta. Stoje dvori u Lendavi, Oko dvora bijeli zidi: Tu kraj vrata plešoglavi, Krušac jeduč, prosjak sidi. A u dvoru jadikuj u Kukavica i grlica — U tom dvoru narjekuju Majka i nje nevjestica. U konjušnji majka stoji, Broječ konje sina svoga: Svojih devet mah nabroji, Al nij’ Šarca — desetoga: „Tko če tebe uzjahati ? Moj žerave, mio mu vazda Poginu naš mladi gazda, Te se nikad več ne vrati. Tko če tebe uzjahati ? Moj dogate zlatne grive! Njega nema, on ne žive, Neg junaštvo glavom plati. Tko če tebe uzjahati? Moj dorine, moj grivnjašu! On ostavi mene, snašu . . . Ah, nesretne lude rati! 139 Tko če vrance uzjahati ? Tko zelenke, labudove, Lastavice, sokolove ? Tko li zob vam kupovati ?“ Tak’ nabraja majka bijedu, Zovuč konje sve po redu. Ne dizahu konji glave, Kamo 1’ glasom da se jave. A nevjesta u svoj sobi Jadna lomi bijele ruke, U netješnoj svoj žalobi Nabrajajuč teške muke: „Komu bit če lica moja, Koja dulsom ja umivah, Da mirišu ljubezniva Ko ružice rajskog goja? Komu, vajme! bit če moje Lijepe bistre črne oči, Zašto sunce od iztoči Ne če vidjet više — tvoje! Komu bijele ruke moje, Kojim vijek te grlit žudih, A na tvojih snivat grudih? . . Ti mi zginu, zlato moje! Komu bit če vrana kosa, Duge moje pletenice? Brojit ču črne godinice, Pa ah! mlada još ko rosa I — 140 — Jučer_nosih, oj jabuko, U njedrih te još crvenu, Jao, gdje ču te izgubljenu Opet nači, moja muko ! Skoro si mi izginula: Da te mogu, ah, otkupit, Htjela b’ sutra u grob stupit, Da bi mi se sad vrnula. Zaman! ... ja bijela loža mlada, Što se vila po topoli; Što vjetriču ne odoli, Trepetljika ja sam sada". — Tako tuži neva draga; A prosjak joj s praga reče: „Bješe lakom tudeg blaga, Pa ga pri njem smrt zateče". VI. Bijela nedjelja. S modrog lica i pogled^ Mladog danka rumen blista — Kano s lica zdrava čeda, Kad od lakog sanka prista. Zrak miriše ko amberom, Cvate čremsa, breskva, trišnja; Svud zelenim svojim koberom Zemlju prikri ruka višnja. - 141 - Vrana ima več dva kljuna; Seva vice: Na dvor cvijede! Slavulj kliče grla puna: Dobro došlo premalječe! Juče j’ prošo Burdev danak, Danas bijela j’ nedjeljica: Gle, vrh klanca nuz sap tanak Ide jato proštenica. Crkvi idu, što na hridi Stoji, zvana Jeruzalem, Na okolo što se vidi Suncem blišteč kano alem. Polječeno odjevene Sve u platno čisto, krasno, S djevojkama babe, žene Riječ od kuče vode glasno. Izmed njih i žena mlada, Koju čili sinak slijedi, Navrh sapa stanuv zada Okrenu se i besjedi: „Evo klanac, gdje se diže Vjenčan kitom vinske lože! Niz strminu — stupi bliže! — Nije gledat moč bez groze. On je svjedok maha zloga, Što istinu riječi javi: Tko ostavlja višnjeg Boga, Sama sebe da ostavi; — 142 - Svjedok, da i žena gubi, Kršeč vraga lance klete, Dom i Boga što obljubi, Kršeč mačem od osvete S onud pušku šarenicu Starina ti djed obori, Tere vodu na konjiču Baš pogodi i umori. S onud Dora Bratušina — Baka sada več pristara, Onda lijepa još djeklina — Ubi mladog barjaktara. S onog sapa onog dana, Bogu služeč vjerno svagda, Ubi mladih pet katana Zobovička hrabra Magda. Na tom sapu duše tihe Moharička, znaj, Marina Stegnu — Bog joj prostio grihe! U korito vode sina. Al tko žive i pokojne Žene skupi sve na broju, Što poslaše čaru vojne, Dom na ruku braneč svoju? Same žene ovdje bjahu Od slovjenskog zdravog roda, Što razbiše vraga u mahu; Tvoj im bješe djed vojvoda. - 143 - U to doba njim na slavu, A Madžarcem na porugu, Krsti vrijeme po svom pravu Babjim klancem tu jarugu". Tako onda, brate, mlada Filipčevka probesjedi Mladu sinu, kojem sada Niže crkve unuk sjedi; Unuk, koj još danas dilo Pra-pradjeda kaže slavna, Baš kako se onda zbilo U vremena starodavna. -^T Mlinari i mlaci. Narodna pričica 2@)og i Petar — bio dan vruči — Jednom putem svojim iduci Dodoše kraj gumna, Gdje baš mlacem tustu puru Metnu na stol uz čuturu Kmetica razumna. „Pomoz Bože, o družino! Bog pečenku, hljeb i vino Blagoslovio vama! Ter i mjertuk lijep udijelio: Koliko god koj poželio, Bilo mu sred hrama! 144 - Utrudismo, od uranka Pa do podne bez prestanka Po kamenju hode: Dajte piti, ved dosadi Muka žedce i crv gladi; Ma bilo i vode !“ Al da vidiš mlace naše! Za Boga ti ne hajaše, Ne daju im ništa, Več putnike jadne bijedne Otjeraše gladne, žedne Cijep! iz dvorišta. Bog i Petar — bio dan vrudi — Jednom putem svojim idudi Dodu pokraj mlina: Na pragu se mlinar grije, Krušac jede, vodu pije; To mu je užina. „Pomoz’ Bože, o mlinaru! Bog ti vodu, koru staru Blagoslovio kruha! Dao užinu nekoč jaču, Dao ti vina i pogaču, Nikad mlinu suha! Utrudismo, od uranka Pa do podne bez prestanka Po kamenju hode: — 145 - 10 Daj der piti, več dosadi Muka žečce i crv gladi; Ma bilo i vode!“ To za Boga mlinar prima, S praga stane, ide s njima U svoju klijet usku; Pa iz kuta sa police Snimi vina, šljivovice 1 pečenu gusku. „„Na čast vama, o putnici! Deder gladi i žedjici Odolite time: Ljetine su došle hude, Malo imam, al nek bude Sve u božje ime.““ Bog sa Petrom kod mlinara Napije se vina stara, Naji mesa tusta, Pa blagoslov reče sveti . . . Mah iz mlina ter iz klijeti Odu ljeta pusta. Od to doba, bračo draga! Kod mlinara svakog blaga Ima pune mjere, Čim se mlacem bez ogleda Ništ van sira, kruha ne da Do zadnje večere. - 146 - Traži, i dat če ti. Narodna pričica. iog i Petar putovaše Po lijepome bijelom svijetu, Pa dodoše k nekom kmetu, Što se baš „Hans Miiller" zvaše: Cini nam se od imena, Bio je Nijemac od koljena. „Božja pomoč, gospodaru ! Več ti nama glad dotuži, Deder nama čim posluži, Hvalit čemo na tvom daru “ Nijemac muči i ne zbori! Več ih čorbom mah podvori. Putnici se nahranlše Kod tog kmeta baš do sita. „Što smo dužni“ ? — Bog upita ,Kaži račun, makar više . 11 Nijemac vikne: „„Daj mi kesu Funu novca, pa ajd’ k bijesu!““ Bog i Petar putovaše Po lijepome bijelom svijetu, Pa dodoše k nekom kmetu, Što se „Marco Rossi 11 zvaše: Cini nam se od imena. Blo je Latm od koljena. 147 - »Božja pomoč, gospodaril! Več ti nama glad dotuži, Deder nama čim posluži, Hvalit čemo na tvom daru”. Latin rekne: Gratamente Dajuč sira i palente. Putnici se nahraniše Kod Latina gostovita. „Što smo dužni?“ — Bog upita — »Kaži račun, makar više.“ Taj ne čeka druge dobe, Nego reče: »»Štacun robel““ Bog i Petar putovaše Po lijepome bijelom svijetu, Pa dodoše k nekom kmetu, Što se »Erdeg lštvan“ zvaše: Čini nam se od imena, Bio je Madžar od koljena. »Božja pomoč, gospodam! Več ti nama glad dotuži, Deder nama čim posluži, Hvalit čemo na tvom daru 1 ^ Madžar vikne : »Tešek b’ratom!“ Dajuč mjerom obilatom. Putnici se nahraniše Kod Madžara ponosita. „Što smo dužni ? — Bog upita — — 148 — »Kaži račun, makar više.” Madžar vikne: „„Daj mi žita, Da mi bude hljeb i pital““ Bog i Petar putovaše Po lijepome bijelom svijetu, Pa dodoše k nekom kmetu, Što se „Matjaš Vjetar” zvaše: Cini nam se od imena, Bio Slovenac od koljena. »Božja pomoč, gospodarni Več ti nama glad dotuži, Deder nama čim posluži; Hvalit čemo na tvom daru". A Slovenac klijet otvori, Vinom, pitom mah podvori. Putnici se nahraniše Kod Slovenca darovita. »Što smo dužni?" — Bog upita »Kaži račun, makar više”. Al Slovenac, duša čista, Kaže odmah : „„Bračo, niš ta!” Od to doba, znajte, ima Nijemac kesu svagda punu, Latin robe u štacunu, Holi Madžar s hambarima Žitom puna sva dvorišta, Al Slovenac? — nema niš ta. — 149 — Sirotica. (Parabola). TJ J-J a zelen vjenčac beruč cvijetljice, Prolazi djeva kraj sirotice. „Ah, mili Bože, da je sad meni K ružam u onaj vjenčac zeleni! Volila bih tu ma časak stati, Nego sto godin na lijehi sjati!“ Tako uzdiše, željna bez mjere. Djeva ponikne, cvijetak ubere, Do kitnih ružu u vjenčac stavi, Na glavu metne vjenčac gizdavi. S prva u vijencu nježnoga tijela Naša cvijetljica stoji vesela ; Al čim se sunce više uzdigne, Eto zlo po nju, sirota sahne. Glaviču skloni, teško uzdahne: ■ „Ah, mili Bože, da lude glave! Bila sam sretna sred zelen-trave; Ali me tašta želja zahiti, Stati uz ružu, što vjenčac kiti: Evo me, kako ludo poginuh!..." Čim to izusti, več i preminu. Koga god u dol namjesti sudba, Nek ga na goru ne vuče žudba. III GLASI IZ DUBRAVE ŽEROVINSKE BALADE * ROMANCE Bi yji-E MoeMi. MitHjiiim .tet a Haci ott. aacy TesiiiEH, tcmhlh Ho sapoHHjacE h-bchs aia r.iy6oKO si iiastiiTJi Moefi njMUKHHi, Raznost prolječa. P- o planinah topla krila Jug prostire i kreče; Po dolinah Vesna mila Slaže zelen 1 cviječe. U dubravi grle guče, Slavuj milost pripjeva, — Sada šapču, sada muče, Stravljen junak i djeva, II. Po planinah topla krila Jug prostire i kreče; Po dolinah Vesna mila Slaže zelen i cviječe. - 153 Uhvačen je slavuj mili, Tužno guči grlica; — Junak spava u gomili Nad njom plače djevica. II!. Po planinah topla krila Jug prostire 1 kreče; Po dolinah Vesna mila Slaže zelen i cviječe. Nij’ slavuja, nij’ grlice, Oba lovac zatvori; — Pored stoje dvije grobnice Jad i djevu umori. Svagdan. ajka kara, Čerci prigovara; A čerca Milica Muče gleda niča. „ Draga čeri! Srce, ne zamjeri, Nisi opet danas Dost naprela za nas. - 154 - Te od toga, Sta je gotovoga, Malo bit če prida, Jer se strašno kida. Znam ja dobro, Opet krasni pobro Uza te staše, Lice cjelivaše." Majka kara, Čerci prigovara; A čerca Milica Muce gleda niča. „ „lstina je, (Milica priznaje), Gje se lice ljubi, Tanki konac gubi. Odreči ču Ja gospodičiču, Da mene opeta, Ne ljubi, ne smeta.“ “ Tako kaza Gnjevnoga obraza; Al jadna kraj toga Nij’ molila Boga. Eno dode . . . Djevo, tvoj gnjev? — prode. Gospodičič ljubi, Opet konac gubi. — 155 — Majka kara, Svagdan prigovara; A derca Milica Svagdan gleda niča. B j elana. latno si bijeli za rana Kraj vode mlada Bjelana. Na vodu aj! se nadvodi, Zagledne sebe u vodi: „Mili i dragi moj Bože! Eda šta ljepše bit može ? Oči se sjaju iz vode — Ko zvijezde, kada ishode. Lica se sjaju iz vode — Ko ruže cvijetom kad rode. Usta se sjaju iz vode — Ko ljeti zrele jagode. Aj da je vijenac još k tomu, Bila bi snaša u domu.“ A junak loveč u šumi, Bjelanu dobro razumi. Od straga muče pristane, Poljubi lice mladane. Ljubi te ljubi bez broja, „„Ti moja“—šapčuč— „vijek moja!‘“ 156 - Dode ti sveta nedjelja, Ala ti lijepa veselja! Jer junak vodi vjenčanu Iz crkve kuči Bjelanu. Bura. Suči, zvižda vihar kroz grede i tram, Staro drma sljeme, stari drma hram. Od smrti barjake noč je razastrla, Spasonosne zvijezde u svoj dvor zaprla. Grozovitom rukom od oblaka gromni Do oblaka trže Perun nebolomni. „Jao nama munje, strahovita groma!... Jeste li, dječice, svakolika doma? Da li se krstite?,... ah molite Boga, Neka nam sačuva čačka prem dobroga/ Prekrstiv se žena djeci kaže tak, Kako brzo munja rasine oblak. „„Slušaj, Vanko, slušaj! kako Bog nas kori, Jer nijedno molitve dobro još ne zbori. Uzdignimo ruke kutu, gdje je spas, Gdje je Bogorotke namješten obraz, Ne bi li se smilit božja mati htjela, Vratila nam tatu zdrava i vesela/" Tako mladanomu bracu Anda zbori; A majka od brige ovako govori; „Ta on bi več davno kod kuče bit mogo; Ne daj njemu tonut u pogibelj, Bogo!" - 157 - Za tim opet munja prosine oblak, Kraj peči pokaže od žene se trak. Tu je mlada majka, a uza nju sjedi Petero joj drobne dječice u bijedi Njim otide otac drvarit u luge, Jer sudba ne dade njemu sreče druge, Što mu več u zipci kaza, puna srde, Da če uvijek jesti zalogaje tvrde. Gle opet opsinu kuču naglo bljesk; „„Eno, mamo, tate .. ““ tada tres tres tresk Andi riječ prekine, uzdrma vas dom Padajuč na zemlju strmoglavce grom. Dječica zavrisnu u sav glas nemilo, A starji zamuknu, ko da nij’ ih bilo. No se majka najprije od straha probudi: „Mili Bože! — reče — u pomoč mu budi!.. Što si htjela kazat, Ando, čerce mila? — “ „„ Ispod duba doči čačka sam vidila — ““: Ta moro bi davno več pred pragom biti, Valjda bjehu trači, što ih munja hiti... Kod kuma je osto, tješ’te se, tješite! Šutra, djeco, doč če, donijeti vam pite. “ Grom prestade: — majka djecu upokoji, Da joj usnu svako na dušečih svojih. Al ona ne može usnut ni za čas, Vijek ispred nje staše suprugov obraz. Zapjevaše pijetli, te i danak svanu; Prenu se iza sna, spremi k poslu ranu, Vatre si naloži, sude usporedi. Tim i Anda stane i kroz vrata gledi: — 158 - „„ Za Boga, što vidim? što to leži tamo? Brzo podte sjemo, brzo, draga mamo !““ „Vajme, mili Bože!“ zavapi majčica Od petero sada drobnih sirotica; Za glavu se uh vati, koljena se sruše, Jer pod dubom suprug — leži joj bez duše. O sveta. dje dvorana Donjeg grada Davno stoji zapuštena, Svaku skoro nočcu sada Po hodnicih hodi sjena — Sjena, što tri, kažu, ima Ljute rane na prsima. „Slušaj, dušo! golubice! Samo jedan pogled mili, Jedan cjelov od usnice, Samo to mi ti udili, Pa češ biti sjajna žena, Mojom rukom uzvišena. “ To njemački plemič kaza Trudnim riječma, da pridobi Djevu lijepu od obraza, Mladu jučer, što zarobi; Al se stidnost Slovenčina Stavno brani od tudina. 159 ^ Plemič prosi, al badava! Obečaje mito, blago, Ktm se kroti ženska glava: Lijep ures, ruho drago; Obečaje, no zamani... Jednako se djeva brani. Sunce se je več smililo U postelji od zapada, Svi usnuše, što ih bilo, Več prozori bijela grada, Tek se svijeti iz jednoga, Gdje Slovenka moli Boga. Tim na bedem bijela grada Uspeše se tri junaka, Jedan stari, a dva mlada, Kojim se cijedi krv s balčaku, Te gledaju po gradištu, Ko da koga ubit ištu. „Aj lagano, momci, sjemo! Tu se svijeti, tu uzdiše, Tu lupeža susrest čemo ; A sad niti slovca više..." Starac šapne riječi mudre, Pa u sobu s momci udre. Tri slovenske zasjekoše Sablje, svijetle kano sviča, Iz trih rana istekoše Rijeke — teška krv plemiča. - 160 - Opet visi, gle, o vratu Djeva ocu, dragom, bratu. Svane danak kao od zlata; Budne straže, oj, gdje su ti? Mrtve leže p okraj vrata; Djeve nema...sve, sve šuti, Tek po sobah cvili jedna Kukavica — majka bijedna. Puno j’ prošlo več vjekova, A grad stoji opušteni; Povijest pako još se ova Pripovijeda sved o sjeni, — Da još hoda, da tri ima Ljute rane na prsima. Stana i Marko. jlloru diže bijeli danak, Stanu budi čudan sanak; Na prozore gleda mlada Od istoka do zapada. „Ah moj goso, lose sreče ! Danas dobro biti ne če : Da 1’ je ono vatra živa ? Ili more krvcom pliva ?“ — „„Nije ono vatra živa, Niti more krvcom pliva: Vrazi idu od ishoda, Vrazi idu od zahoda. — - 161 - 11 Bijele ruke lomit uze, Prolijevati gorke suze, Grdit lice s tuge, s jada Stana lij epa, Stana mlada. „„Nemoj tužit, oj dušice! Tužit, plakat, grdit lice: Nek se krile od ishoda, Nek se sire od zahoda. Tek uzdaj se ti u Boga, Pa mi napoj Šarca moga, Moju hitru lastavicu, Da odletim na vojnicu. Ja ču letjet pram ishodu, Ja ču letjet pram zahodu, Ljuta vraga da porazim, Da porazim i pogazim.““ — „Ah prodi se, goso Marko! Tko če gasit sunce žarko ? Prod’ se vraga, dobro moje, Vraga ima čete troje."— „„Aj bilo ga il ne bilo, Koliko mu goder milo: Ja ču njemu krv ohladit, Sve na manje broj posadit..““ Brzo j’ pošla Stana mila, Dobra konja napojila, Napojila, pored toga Kapnula joj suza mnoga. 162 Ne bi kada trošit časa: Marko svijetli mač pripasa, Skuči prsi u oklopje, Uze svoje bojno kopje. Pa prigrli Stane tijelo, Ljubi oči, lica, čelo — Ode kano krila vitra, Ili s luka strijela hitra. Vrazi idu od ishoda, Vrazi idu od zahoda, Pa na njega srne četa, Ko na lava divlja pseta. Marku dobar konj zavrisne, Niz to polje s njim otisne; Pa se brani kako valja Sve od kopja i sabalja. Kako kosom kose travu, Sve za glavom siječe glavu, Da več plije krv ko voda — Od izhoda do zahoda. Glave siječe do poldana, Glave broji od poldana: Kad isteče večernica, Imade ih hiljadica. Kad več pade mrak na goru, Marko svom se vrati dvoru; Ljubi Stanu ča do rana, Ča do rana — bijela dana. * - 163 Hajduk i vezir. I. Pri j etn j e. stom svane s istoka dan bijeli, Na poljanu kroz gvozdena vrata „ Grne narod kan od ptica jata ; Čoek bi reko, vas se grad več seli. Kroz ulice iz Travnika grada Vode spetog Kulaša hajduka, Od kojega, ko janje od vuka, Dršče isti car sred Carigrada. Vezir viče : „Davori dželati 1“ Brže djeco na kolač daurina! Uteče li danas, tako dina, Sutra če nas po Travniku klati . . . . Pseto daursko ! deder bijesni sade! Plijeni, robi našu slavnu Bosnu, Vod’ u grade hajdučad ponosnu, Kolji Turke, plaši bule mlade!" Grozno hajduk zubima zaškrtnu, Oč’ma baci trijesa hiljadicu,, . . Zaijulja se vezir na konjiču, Kan da primi od njih ranu smrtnu. „„Ne rugaj se, krvniče vezire ! Pamti dobro, što ti kažem sada: Sred ponoči doč ču ti sred grada, Pa te ubit, tako meni vire!.““ - 164 - To još s kolca Kulaš progovori, Na vezira bijesno se nasmjehne, Da mah vezir konjiča okrene, Smeten ode, u grad se zatvori. 2. Smrt vezira. Vezir jakim stražama opsadi I Kulaša i sebe u gradu, Čim se sunce smiri na zapadu, Od hajduka tim da se zagradi. I več hodže k jaciji s munara Razvikaše družbu pravovjernu: Čut je samo kroz šutnju večernu Lavež pasa i korak stražara. Viče vezir baš oko ponoči; „Gdje ste momci? gle Kulaš dolaz ; Skoče brzo u sobu kavazi, Da veziru budu na pomoči. „„Gdje je daurin?““ svaki od njih pita „Zar ne vidiš, gdje me ovdje davi, I nogu mi za vrat več postavi ? Ne vidiš li daura strahovita?" Vezir stenje, grči se i vije, Grozan strah mu iz očiju siva, Usne dršču, dah mu utrnjiva, Protegne se još i — več ga nije. - 165 Po aharu, čardaku, magazi Mah se momci rastrkaju; Još protraže harem i odaju, Al se zalud vradaju kavazi. Nema nigdje ni živoga stvora, Nij’ Kokara, nije Jezdimira, Što prijedahu, da de zla vezira Tu noc smaknut, a sred njegva dvora. 3. Smrt hajduka. Istom Turci ved sabu klanjaše, Kad bi grozan glas do age prenet, Tu nod vezir da ode u dženet_ Uplaše se i age i paše. Jedni kažu: Jezdimir ga ubi 1 — Drugi: Kulaš uteko je s kolca! — Al Jezdimir robi do Sokolca, Kulaš dušu na kolcu izgubi. Tim rasturi glas se po narodu; Do po grada ostavi ognjište, Sad k veziru, a sad na stratište, Da razvide i mjesto i zgodu. Vezir leži rastegnut na odrih: „Valah mrtav!“ kaže jedan paša. Idu dalje, a da vi’š Kulaša, Gdje mu nikla glava usta modrih. - 166 — Tijelu žice napete ko šibe, Rujne kapi krvi na tle cure: „E>aur još žive“, kaže jedno Ture, „A naš vezir sinoc ved pogibe." Mah te riječi uzdrmnu hajduka Kano vjetar suhi list u gaju, Razabra se jednom još u vaju ... Taj čas red bi sva ga pusti muka. Na kolcu se ispravi, izusti: „Slava Bogu!“ usma se nasmjehne, Glavu digne i nebu okrene. Jednom dahne, pa i dušu pusti. Junak Hranilovič. I. Miz pianinu Velebita Jaše mukom junak snažan, Na vitezu konju dobru Jaše aga Asanaga. Trikrat primi vjeru tursku, A tolikrat i krst časni; Nakon trede godinice Prevari ga luda glava, Pa ostavi zakon krsta, Prigrlivši red ditapa. To najbolje bješe Ture, Što ih ima Bosna slavna. - 167 — List mu dode knjige bijele Od Udbinje tvrda grada, Da grad ima Senj bijeli Sred primorja kršna, jadna, Gnijezdo kleto, gdje se legu Sokolovi od junaka, Koji sijeku turske glave, Plijene grade, robe stada, Te udbinjskr kraj Udbinja Njim u sake pade paša. — Aga skupi silnu vojsku Konjanika i pješaka. S njom prevali planinicu, Pade Senju upred vrata. Trista šator’ porazape Navezenih kitom zlata, A sred bijelih tih šatora Dignu šator Asanaga; Na njem zlatna jabuka je, Polumjesec na njem strašan, Navrh kojeg namješten je Dragi kamen — alem sjajan, Koj se blista sred polnoči Kano sunce sred poldana. II Davor Senju, bijeli grade! Slavno gnijezdo sokolova! Kano sunce dobra ljeta Jasno sjala slava tvoja ! 168 — Mnogo puta na tobom se Deraeskinja digla močna, Al opeta pred tobome Uštrbljena na tlih osta. Jer soko se mnogi rodi Ispod jaka krila tvoga, Koji brane i čuvaju Kule tvoje, vrata tvoja. No je soko nad sokoli Hranilovič junak dobar, Koj je kule nakitio Kitom turskih glava grozan . . . Gdje si vodo Hranilovič ? Vijek ti sjala slava ko dan! Ej pripaši britku sablju, Metni za pas handžar oštar: Jer dušmanin tebe traži, Asanaga turski voda, Da osveti tvojom krvcom Pobratima ljubljenoga, Komu glavu mrtvu gleda S bijele kule dvora tvoga. III. Hranilovič. Čuješ more! izadi mi Sad na mejdan, Asanaga! Da vidimo, koga rodi Bolja sreča, bolja majka; Da vidimo, tko je jači: Tvoj Muhamet, il krst časni? - 169 A s a n a g a. Kog si roda i plemena, Ubila te glava luda 1 Sto me zoveš ti na mejdan, Da ga dijelim s tobom junak, Koj sam mnoge mejdandžije Pogubio več bez truda Hranilovič. Što me pitaš za rod, pleme, Poturice jedna, danas ? Kog sam roda, kazat če ti Bedemovi Senja grada ; Nit plemena ja se stidim, Mnoga pjesan proslavlja ga. A tko ja sam, kazat če ti, Ako Bog da, pobre, glava. A s a n a ga. Ti 1’ si glavom Hranilovič, Što mi ubi vjerna druga ? Ala kerim! te došo je Dan osvete, dan mog sunca! Ne če bogme danas s tobom Esapit se djeca luda.— Šta? da li si poludio, Da 1’ si sišo bolan s uma, Te ti smiješ izič na dan, Gdje te sreta Asan junak !_ Doba dana zelenijeh Da li ti je omrznula? - 170 — Što ne žališ svoje ljube, Od ljepote što je kruna; Koj ču tebi na sramotu Ljubit obraz pun razbluda - Nasred Senja bijela grada, Baš gdje stoji tvoja kula. Hran ilovič. Ne hvastaj se zahvalami, Bezbožniče, Asanaga 1 Ne žalim ja mladih dana, Več mi se je napojila Dosta turske krvce sablja, Do umora vaših glava Sabljom ruka nasijecala. Što spominješ moju ljubu, Doista je lijepa mlada, Niti nad njom niti do nje Nema ti je carski saraj. No ne stoji samo u njoj Moje srce, moja slava; Jerbo nišam nježno Ture, Tek uz žene junak hrabar: Krščanin sam, koj vojuje, Krv prolijeva za krst časni; 1 Slavjanin, koji mrzi Život tašti i beslavan — Ko tamnicu kuču tužnu, U koj nema živa zraka. - 171 - S toga, znaj, ja živim, gorim, Te ja hvalim Boga danas, Što če pasti, ako Bog da 1 Pod mom sabljom tvoja glava. No ushtje li bojna sreča, Te od tvoje padnem danas : To je meni porodila Ljuba porod sinka jaka, Koj če lijepo danas sutra Osvetiti svoga čačka. A sad muči, nišam došo, Poturice Asanagal Da se s tobom ja natječem Ovdje riječma kano baba; No sam došo, da junački Mejdan dijelim, Asanaga ! Udri dakle, neka tvoja Odgovori britka sablja! — IV. Vedro j’ sunce obasjalo Zlatne krste Senja grada, A pred gradom na poljani Stoji tabor od dušmana : Trista šator’ razapeto Navezenih kitom zlata. Nasred bijelih tih šatora Asanagin šator krasan. 172 — Na njem zlatna jabuka je, Polumjesec na njem strašan, Navrh koga namješten je Dragi kamen — alem sjajan, Koj se blista sred polnoči Kano sunce sred poldana. Ma gdje ti si, zahvalniče, Silni aga Asanaga! Što ti junak Hranilovič U njem vino pije danas? Gdje je tvoja silna vojska, Nedobitna družba sada, Što kaurska pred šatori Kolo vodi četa mlada? Nasred polja truplo leži, Nesahranjen voda spava; Pored njega s desne, s lijeve Trupla njegvih od momaka. Ob noč vije iz gorice Bez pokoja kurjak gladan, jer on njuši več krvave Mrtve trupe od junaka. — Ob noč blijedom mjesečinom S bijelih kula Senja grada Strašno glede na poljanu Mrtve glave od Turakal A med njimi najstrašnije Gleda jedna grozna glava, Od koje se prepadaju Djeca, seke Senja grada. - 173 - Al ih miri Hranilovič, Slavni junak od mejdana: „Ne drščite, luda djeco, 1 vi, seke, Senja grada! Jer ne če več uskrsnuti Poturica Asanaga." Zora i Bogdan. Aios loti OVEtpOV. Homer. I. S a na k. ©j Bogdane, oj, Bogdane 1 Moje dobro, moja dušo ! Siono ljube tvoja usta, Ljubiš li ti tako s dušom?" — B „Čudna djevo, krasna Zoro! Moje zlato, moja kruno! Kako može o tom sumnjat Srce sada, raja puno!““ „Oj Bogdane, oj Bogdane, Moje dobro, moja dušo ! Ja vjerovah ko u spasa U te, dragi, stalno, puno; No me skoro san uplaši Posred noči sinoč hudo — Vidih u snu, na koljenu Naslonjen mi ti razbludno, Cjelivaše prame, čelo, Lica oči s vatrom dugom; - 174 - No kad k ustam ti priniknu, Ljubeč kano dijete Iudo, Činilo se, jednom tvojih Da iz usti mraz je udro, Rasteko se po utrobi Kano otrov s bijesnom mukom, A na blijeda usta krvca Da mi probi — te ja umroh. Planuh iza sna kan oganj Kad prinose lišče suho_ Sve se jurve sitne zvijezde Posakriše neba u dvor, Tek ko ribje oko svijetla Još danica sjaše krugom, A mjesec se na zapadu Pripasao tmastom prugom .... Znam, da j’ Ijubav rajska čerca, Al se druži rado s munjom.... Hočeš li me ljubit stalno ? Kaži pravo, moja dušo!“ „.Čudna djevo, krasna Zoro! Moje zlato, moja kruno ! San je tlapnja, Bog istina, A ti, draga, dijete ludo. Ne kaže li svak ti uzdah Sa cjelova živom munjom, Da tvoj Bogdan bit če vjeran Ča do groba Lade službom?“ - 175 - 2. O p r o š t a j. „„Čuješ dušo, krasna Zoro! Moje srce, moje zlato! Car nam šalje drobne liste Po krajini ovoj našoj, Pozivajuč sve junake, Da sastave kolo slavno, Da sastave jednu vojsku Oružanu bojnom spravom, Pa na vraga da udare, Koj je slavnu Kraj’nu sharo, Da se s njime ogledaju Na mejdanu na junačkom, Cija bit če slavna Kraj’na, Bistra Kupa s rodnom Savom. 1 ja hoču poč s Hrvati, Jednokrvnom, vjernom bračom, Da vojujem za slobodu I krst časni ko muž hrabro. Car če meni nagraditi Vjernu službu i junaštvo, Mene opet potpomoči Djeda blagom, dostojanstvom. Cuješ, dušo, prama jugu Negda puna bijelih grada Stoji zemlja žitoplodna, Dokle staše srpsko carstvo. - 176 Medu timi, znaj, gradovi Kruševac je, mjesto slavno, Gdje se pleme djeda moga Porodilo i procvalo- Djedo moj je prvi bio Na divanu srpskim čarom, Do koljena sjedeč pio Mrko vino sa Lazarom. Njemu bude starješinstvo Mnogom pjesmom ispjevano — Starješinstvo i gospodstvo I sinova čast, junaštvo. No na jadan onaj danak (Nikad sunca ne gledao!) Gdje propade i izdade Vuk Brankovič srpsko carstvo, Gdje propade ban Strahinja I Toplica sa Ivanom: Tu propade i Jug Bogdan S devet sina turskom sabljom. Tek najmladi, dijete Gojko, Koje nije još doraslo Ni do konja ni do sablje, Kod kolijevke osta zdravo. Njega odni na svom krilu U Njemačku sluga Ranko, Kad oteše naš grad Turci Sa Krajinom svom ostalom. Nauči ga konja jašit, Vladat kopjem, vladat sabljom. 177 13 Tu se j’ junak oženio S Hrvaticom Ženom krasnom. Dobrih konja najašio, Turskih glava nasjekao, Doklem i on platio je Slobodu si svojom glavom, Nakon sebe neostaviv Nista nego ime slavno, 1 mene i braca Boška, Dijete ludo i nejako. Hvala Bogul što do konja I do sablje več dorastoh, Te ja mogu stat u kolo Za dom, za rod i krščanstvo .... Čuj, u našem rodu djeda lmadaše proročanstvo, Da če pasti rad nesloge Sila srpska s bojnom slavom; Ali isto kobno kaže Djeda moga proročanstvo, Da nam višnji oprostit če, Opet vratit vrijeme zlatno, Gdi če turska demeskinja Past pod našom svijetlom sabljom, Klanjati se polumjesec Krstu močnom pravoslavnom, Nestat kletog bratskog jeda, Ki nam gradi ovdje pako! Gdi če kuma kum poštovat. Brat zvat opet brata bratom, - 178 - A pobrallm s posestrimom Ne postupat ved besramno. O, Bog de se smilovati Nad nesredom groznom našom, Koju mi si ko prokletstvo Slijepi na vrat nakopasmo: Te de dati, izbavljenje Da de dodi skoro amo. Silna jeste naša vojska, Koju sada oružamo: Otet demo — ako Bog da! S njom svu Srpsku s Bosnom slavnom Tu du i ja na Kruševac Posaditi krst s barjakom. Tu deš tada ti šetati, Moja dušo, moje zlato, Ko gospoja od Kruševca 1 ostalih bijelih grada, Tu ovijat grdne rane Sirotinji bradi sa mnom; Učiti ju k nebu gledat Opet smjelo i upravo, Dok privikne bijelom danku, Jasnom suncu oko slabo- No ako bi na mejdanu Pao pod britkom turskom sabljom, To past ne de mlad Jugovid Bez odmjene i beslavno... Budi stalna, ja du dodi. S Bogom ostaj, moje zlato!““ — 179 — 3. Boj Bojak biše do dvije vojske, Sa krščanskom četa turska, Sve za Sisak na krajini, Mjesto snage i oružja. Tu je sila bojne djece Na mejdanu izginula, Dok pod svetim krstom časnim Alaj-barjak pade u prah. I naš Bogdan hrvo se je Za slobodu kano junak; No što li se s njime zbilo: Stiže li ga smrtni udar, II promaši u svoj hitnji, Razaznat je zbilja muka. Neki momak kaza Zori Za ustavit potok suza, Da ga odvest vidili su U Carigrad kano sužnja. Drugi: da se poturčio, Zavjerio krasnim bulam, Po njem njojzi poručujuč. Nek za vojna pode druga. No zakle se krasna Zora: Bio nevjeran, vjeran bulam, II zarobljen ili mrtav, Čekati ga kano druga. - 180 - 4. P r o s i o c i. Pod Turjačkom lipom sjedi S očem svojim Zora mlada, K njoj dolaze vitezovi Od istoka i zapada; K njoj dolaze prosioci Sve gospoda izabrana; 1 banovič od Hrvatske, Krasan kano bijeli danak, Dode prosit s družbom svojom, Nudeč prsten zlatni darak. Te ča daljne iz Njemačke Prose slavom grba stara I djedova šilom božjom, — Prose, prose, al badava: Krasna Zora sve jednako U ljubavi, vjeri stalna Željno čeka svoga dragog Kano drugi dan sastanka, Čeka Ijeto jedno, drugo, Jur i trede Ijeto nasta, — Čeka, čeka, no nema Te nema več Bogdana. 5. Poslušnost. Pod Turjačkom lipom vrvi Opet sila prosilaca. Sluge vode vrane konje, U podrume bijela dvora; - 181 — A u dvoru rujno vince Pije družba mladih gosta, Nazdravljajuč Zori lijepoj Bez ikakva prigovora. Bogme ima bijela svijeta Na četiri Strane dosta; Al njoj nema nigdje druge, Bila žena il djevojka, Bila ista u gorici Vila žena zlatokosa; Jer Turjačka čerca sama Milina je i dragota . . Lijepa bješe u raskoši, A još ljepša je žalosna. Kano sunce kroz oblačak Kad izlazi od istoka — Družba pije, nazdravljuje; Al ne mari za to Zora: Šum veselja ode mimo Vrata srca njezinoga, Kan od krčme kad prolazi Šum crkvenih kraj prozora. „Oko mojo i ručice — Zoro, draga čerce moja! Grdno sam ti ostario Za kuču se brinuč dosta. Ni pod starost nemam časa Utrt s čela grad od znoja. — 182 — Nemam komu izručiti Gospodarstvo grada svoga. Puno briga več pregorjeh S tebe kano blagi otac, Nadajuč se da razabrat Tužno srce hoče doba; Al ne može odoljeti Duže milost srca moga ; Znaj, i pijesak najmekčiji U tvrd kamen čas pretvora. Danas treba da saznadeš Ti konačno volju oca. Evo svijetla duždeviča, Lijepa tvoga prosioca! Vrzi na stran travnu tugu I čekanje tašto ko san, Podi za njeg u stolicu Sile, slave preko mora, Da me mine več jedared Za unukom želja močna, Da mi s njim se razgovori Starost jadna i žalosna, Da bez brige za čast kuče Mogu unič u dvor groba. Kod njega če bit ti dobro, Preboljet če duša tvoja. No ne češ li da poslušaš Volju, savjet čačka dobra, Ne ču zvat te čercom Zorom, Tako meni višnjeg Boga!“ ^ 183 - O prem jadna vjerenice! Stražnja ode nada tvoja, Stražnja lanca, koj je tebe Za svijet vezo, puče pola. Ko jeseni list od vjetra Sva uzdrhta od govora, Ko zastijeni mrazom zelen, Sva zastijeni jadom Zora. No Slovenki vijek poslušnost Biva sveta ko riječ božja; Premda s jada ne mogaše Proiznijeti niti slovca, Al’, da hoče poslušati, Što zahtijeva riječ od oca, Niknu glavom lica blijeda Ko bez sunca rana zora. 6. Vjera. Sunce usnu na zapadu A s krvavim licem tužno 1 noč stigne te sakrije Sitne zvijezde neba u dvor; Ma šta svih je zvijezda briga, Kojim blištl nebo čudno, U Turjaku po dvoranah Ljepših zvijezda ima puno, Gdje igraju s podružnici, S duždeviča mladom družbom. Turjački je na čast pozvo Rod s gospodom svom okružnom, Jer se hoče danas vjenčat S krasnom Zorom sinak duždov. Od gospode sve po gradu Do polnoči vrvi šumno, Pa ne vide divne igre, Sto grom igra s sekom munjom. No ju smotri sama Zora, Što u sobi moli tužno Za spasenje duše, svoje, A pred krstom kasno u noč. Vidi, čuje plaho nebo Ko se lomi s groznom bukom, Ko oblake siječe munja 1 grom treska s gnjevnim dumom. „Oj Bogdane, oj Bogdane! Ti si ovdje, moja dušo !“ Vikne, plane jadna Zora, Prigrli ga k sebi rukom. — „Gdje si bio? ja sam tebe Ah čekala davno, dugo.... Pretrpjela s tebe, dragi, Mnogu brigu s mnogom mukom .. No dobro je opet meni — Ti si došo, moja dušo !__ Gdje si bio? tako kasno, 1 vremenu na tom burnom_ - 185 Zašto tako ti probljednu ?... Ah oko je tvoje mutno!... 1 ruke su studenate Kan da ti se j’ srce smrzlo." „„Moja draga, rajska Zoro! Moje zlato, moja kruno! Kraj krvave Kupe usnuh Uno slavno žarko jutro - Vjeran rodu ilirskomu, Vjeran tebi, moja kruno! Usnuh s riječma na ustima: S Bogom Zoro! s Bogom dušo! Pak sam krasan sanak snio, Šved o tebi, draga, tu noč. Tu zakasnih ne moguči Razastat se sa snom dugo, Te mi lice potamnjelo Sve od sanka slatkodugog .... Ti si ljubav obranila, S kom je Bog te nadahnuo.... Primi stoga ovaj cjelov — Sa uzdašcem, s vjerom punom. Višnji Bog je nas složio Ča do groba svojom rukom, Pa če ljubav našu čuvat I nad grobom, moja kruno!““ — „Oj Bogdane, oj Bogdane, Moje dobro, moja dušo ! Ah tvoj uzdah srce reže, Ko led me je cjelov udro, — 186 - Rasteko se po utrobi Kano otrov s bijesnom mukom. Ah pod tvojim zimnim ustim Rastavlja se tijelo s dušom — S Bogom ostaj, moj Bogdane! Blago mi je ... s Bogom, dušo !“ Tim unide drugarica, Mlade Zore srce družno, Da probudi i odjene Odjedicom nju zaručnom ! No pod krst se Zora sruši K6 pod drvo lišde suho. Mah proleti, reč bi strijela, Glas po gradu sa jaukom. Dodu, dižu jadnu Zoru, Bude tijelo neprobudno, Dižu, bude i premicu, Dižu, bude, al zaludo 1 Očice su izgorjele, Ruke smrzle, srce puklo, A na usta udariše Bijete pjene s krvcom rujnom. Danak svanu, sve se zvijezde Posakriše neba u dvor, Tek ko ribje oko svijetla Još danica sjaše krugom, A mjesec se na zapadu Pripasao tmastom prugom. - 187 Mlad duždevič odijeli se Put Mletaka s lijepom družbom; A za njim se porazide Rod s gospodom svom okružnom. Sam ostade jadan otac, Plačuč kano dijete ludo. - 188 - IV KOMARI * OBADI NEOTESANCI .. . .je puis braver le regard pudibond: Mon vers rud et grossier est honučte homme au fond. Auguste Barbier Štihovi čitatelju. i, istina, štioče ljubeznivi! Ponešto smo grubi, neučtivi, Ne štujudi ničije žolencije, Ne režuči nikom reverencije, Dolazimo k svakom smjela lica, I bez fraka i bez rukavica I bez sjajua na ruci prstena I bez bučna po svijetu imena 1 bez slična sljeparskoga ljepka, Koj privlači ptiča uma nekrepka. Pa našto nam barjak šarlatanski, Zvuci i prnjci bogme neslavjanski, Kad smijemo, svojom idud stazom, Svagda izadi na mejdan s obrazom, Na istog lava smiono strijelj naperit, Istom orlu rep bez straha izmjerit? - 191 - Svakoma svoj e. Hvakom stvoru Bog udijeli Svoje oružje za obranu: Zube psetu, žaoku pčeli, Roge volu, kljun gavranu, Mužu srca, uma krepost, Ženi tijela, duše lijepost 1 čud sklonu k ljupkim igram . . A šta udijeli Višnji poeti K svoj obrani i os veti? — Mač-satiru, nož-epigram, ada hočeš da ukloniš 1 iz škode zvijer izgoniš, Pazi dobro glas tog rima: »Vrag debelu kožu ima.“ Za kokoši i puriče, Za odojke i teliče Drobnu šibu svak uzima: »Vrag debelu kožu ima.“ Al za vole, vepre jake, Za medede i kurjake Od toljage bolje nima ... »Vrag debelu kožu ima/ Ispričanje. - 192 - Oprostite, štioci moji! Bit če krupan vers gdjekoji: Al vjerujte mi riječima: „Vrag debelu kožu ima\ Juste milieu. tlfovorio čovjek stoječi na cesti: „Da udarim desno, ja ču Janka sresti; Udarim li lijevo, dirnut ču Mijata.“ To on reci, sasvim mirne svijesti Udari po srijedi, pak on pljusk sred blata I vš? Razno st mnijenja. Miloš. |ta če nama to llirstvo? Mi smo srpske krvi: U knjižestvu, hudožestvu bit čemo još jprvi. Vuk. _ .• E dabogme! tek nemojmo jedne štedit 'muke, Još jedamput počet učit, i to od azbuke. & Kita bez cviječa. Ma umnožit Lutku slavu Da mu Pirko čast s muziko m, I tu vjenčao Zelenikom Cvjetnim vijencem njemu glavu, I vrh toga, ala sreča, Nakitio ga i bez cviječa. - 193 - 13 Ni za što. iE voja je glava tvrda ko stubički kam, No i tupa, na njoj Da ne mož nabrusit Nijedan epigram. w Marco Tulilo Asinio. ' tvoj glavi sve se slažu ženke, Da je na kip stvorena soljenke. Zaman sličnost! Pokrovač odmoli, Pa češ vidjet, da u njoj nema soli. Orfej. C Traciji u vijek davni Bio je Orfej, pjesnik slavni, Koj, na liri baš dotjerat, Najljuču bi krotio zvjerad; jer slušajuč nje udaranje Medjed, vuk, lis, Lav i ris Mah se utaži I ko janje 1 ukroti i ublaži. - 194 — Sa sviju strana do sto lira Kod nas žveči sad bez mira; Al sve skupa (hvala Bogu!! ?) Nijesu kolik jedna tračka, Jer ukrotit baš ne mogu Ni zločestog jednog — Mačka. Književni kotlokrp. Ti se hvališ, da ti je pero vješto, Jer si izdao več po naški nešto, Zato u mnogih društvih ti si notar, Te se i sucem svud šilom izdaješ. Pa šta zato ? Ti ipak ostaješ Svaku u poslu (— što se i rodi —) drotar. w Lineus II. JPoktor Morbuš, zaklet vrag Ilira, Na vrat na nos sad botanizira; I več vražji svijet slame i trave Skupi u niskom predjelu svoje glave: Tu češ nači žabnjak, čemeriku, Bradušicu, kukolj, vodeniku, Pasji jezik, kozlič ...., Žabokrečac, koprivu, smrdljiku, Vučji, pasji i lisičji rep, Vražji stričak, cvič i kiselicu, ....i babju dušicu, f Bog zna još kakvu sve ne travu U herbarium glave si ’ e zapisao; Samo pravu — jednu dobru misao Nac tu ne deš — i da bi za glavu! S a v j e t. Bio ti magarac ili pošten čovjek, Ako budeš Madžar, bit češ slavan dovijek. Nova novcata poslovica. !ta se vi, Iliri, kinite od brige, Nod i dan čitajuc i pišudi knjige, Da stečete slavno i čestito ime? Ne dete se tako nikad sastat s njime. Ved bacite k vragu Čohu od djedovžl I ljubav domade kolijevke i slova. Piš’te po madžarski hrvatska imena, Pa dete s’ proslavit do preko koljena: Bit dete učeni, mudri, liberalni, Milosni, uljudni, hrabri, vjerni, stalni, Makar u ostalom bili prazne glave, Babjih usti i srca i ruke krvave. I ako van toga kod koje regimente Madžarske bili ste kapral ili serdente: To de svi madžarski slavni komitati I za ašešora mah vas izabrati. 196 — Sluga nametica Madžarski narod: JUa sjeveru, o Evropo, pasoglavac huka, Car grozovit vječnog mraka, leda i kandžuka Ved svoj na te, krasna gospo, baci pogled oštar, Da te plijeni, dere, peče, Bog zna šta ne joštar. U tvoj dvor je več rasposlo uhode i sluge, Da prekrasnotn tvorne tijelu primjere veruge. Te su sluge, znaj, Slavjani svi u kolu taninom... Bit čeišten još nevolje... zapovijedaj samnom! Evropa: Tko te zove ? Hodi s Bogom! kupče babjih traljfi Sluga, što se sam nameče, kažu, da ne valja. Osveta naravi. (Istinito pojavljenje). Čovjek obrača, Bog obrne. Nar poslovlca. Jf oznavam Madžara, koj pri našem nebu, Pri hrvatskom suncu, pri hrvatskom hljebu Svoju drobnu djecu madžarštinom muči; Sto na volju ne ide, to šibom douči, Te več s njom i tako daleko dotjera, Da od rana jutra do mrtva večera Nista čut ne možeš pri tom njegovom redu Nego samu čistu madžarsku besjedu. — 197 — Ali tek što njima opet krene pleči Od sve madžarštine niti vražje riječi, Neg djeca veselo stanu naški zborit, Po sobah se naše »Nek se hrusti" orit. O jadni Madžari! man je vaša mukal Budi pojavljenje to vama nauka: Jači, znajte, Bog je i kči njegva — narav — Neg su svi zakoni, svijet što ih skova varav. Stari duh. (Madžarom). i ste preda prava slika, Pred kojim drhtahu crkve, dvori, gradi; Raznost nije baš velika: Što su oni b ili, to bi vi b i t r a d i. ->■& G u n d a 1. Solko pretrpiste, Madžari, vručice, A to porad jedne hrvatske pjesmice! Sve več varmedije hruste se bez mire, Htijuč nas pozobat hrvatske Ilire. Pa na što toliko baš grdnje i plača ? Nemate razloga lajat na kovača. Ta ste mu kod radnje i vi pomagali: On je bijelio gvožde, vi ste mijeh puhali. * - 198 — Nova borba. Borise se nekad s Franci, Sa Mongoli, Otomanci, S hitrim kraljem od Prusaka 1 s duždevi od Mletaka — Slavni djedi Ujhrvata, Ko mejdana hrabri momci, Svuda znani s vijencem rata. Što sad čine njih potomci ? Eh! kušaju drugu sreču, Pa se bore sa pameču D u g i plača (Br en o - B a k a č.) lf eliki je dug madžarske brače, Sto ga kod nas čine nesmisleno, Ne slušajuč od pravice plač. Jao pomagaj njima na dan plače: Jer če onda Slavjanin ko Breno Svoj na vagu metnut gvozden mač O gdje si ti sad, naš stari Breno, Naš Bakaču, ime uvječeno, Koj Hrvata štiteč slavu i bit Kliknu: »Regnum regno non praescribit.* Gdje ti sablja, u desnici tresk? Patuljci su tvoji praunuci, S vragom brača, s hijenama vuci, Grdeč rod i slave tvoje bljesk. - 199 — Hrvat pred otvorenim nebom. ^rvi put kad nebu vrata Bog otvori, Pa se tu sunčanoj javi u odori, Zgrnu se pred njega ljudi sviju naroda, Od sviju poljž i gora, dubrava i voda. ;Tu svaki višnjeg oca o nešto zaprosi Za svoj rod i pleme, što blagoslov nosi. Rimljan, Rus i Arap prose svijeta vladu, Nijemac, da u svakom zanat tjera gradu, Englez, sva brodovi da zakrilja mora, Čivut, da trguje od dvora do dvora, f Madžar, Mongol, Turčin da sme zemlje robit, Kitajac, da bude vijek sim i osobit, Francuz, laku krvcu i misao vijek zdravu, A Grk, umjetnosti i nauka slavu. To nebeški vladar kao otac najbolji Svakome potvrdi po njegovoj volji; A kad se več sprema da zatvori vrata, Eto ti na pragu još samog Hrvata! Tu on stoji zamišljen, niti šta govori, Kao čovjek s pameču što se, kažu, bori. „A šta ti si prosiš, dobri moj čovječe?* — Dobrostivo njemu Višnji otac reče — „Bi li ti gospodstvo? bi li pamet zdravu? Bi li bojnu sreču i nje šumnu slavu? Išti, šta ti drago, al znaj, brzo beri, Jer ov čas nebeške zatvorit ču dveri.“ Al ti se naš čovjek za nista ne odluči, Več on za vratom se češuč mukom muči, - 200 Tek naposljed, Višnji kad se uhvati kvake, Hrvat progovori smjerno riječi ovake: „„E duše ti, kad si voljan na besjedi, Pa slušaj, u kakvoj nalazim se bijedi! Nije baš muka birat dare ma i najbolje, Al je muka, hoče 1’ brači bit do volje? Jer gdje ima ljudi, tu ima i čudi, A kod nas je običaj več od starih ljudi, Da ono samo, o čem poviječa se viječe, Javno se odobrava 1 u zakon meče; Zato me počekaj ti ovdje na pragu, Doklem se ja vratim medu braču dragu, 1 doklem se tamo o tom viječe skupi — Starješine mudre, našeg roda stupi, Pa, što sviju volja odlukom izreče, Javit ču ti, oče, još današnji veče.“ A nebeški vladar kao otac najbolji Za tu mu odgodu učini po volji. Po tom se naš čovjek vrati opet domu Medu svoju braču k rodu hrvatskomu. Tu ih nade za stolom do veselih snaša, Gdje im zdravlje piju iz punijeh čaša. Danas su ti, brate, uprav dobre volje, Te več nitko ne zna što ih drugda kolje. Več u mozgu im slatko vince se prijavi, Širom otvarajuč vrata srcu i glavi: Stadoše se grlit, ljubit i bratimit, Nema ga, koj ne bi tu u bratstvo primit Stade svatko mudrost po svoju raskladat: - 201 Jedan kaže, kudom kako umi vladat, To ti kudi čeljad, a to hvali djecu. Drugi uznosi snagu i svoju pametcu, Tredi svoju hrabrost, četvrti bogatstvo, Opet drugi Ženu i ugledno bratstvo, Peti lijepe dvore, polja i vinograde, Šesti svoje prede, pse i konje mlade. Tako kruži riječca redom po razumu, Dok se sve u bratskom ne smiješaju šumu Kao žugor pilida, kad im prospeš prosa; Jer svak hode mudriji da je ispod nosa. U to i naš čovjek, koj još stoji u vratih, Kad se priutiša žubor, riječ uhvati: „Čujte, ljudi, brado! nebo se otvori, 1 Bog se sunčanoj javi u odori. To čudo vidahu poslovi naroda Od sviju svijeta polja i gora i voda. Tu svak Višnjeg oca o nešto zaprosi Za svoj rod i pleme, što blagoslov nosi: Rimljan, Rus i Arap od pol svijeta vladu, Nijemac, da u svakom zanat tjera gradu, Englez, sva brodovi da zakrilja mora, Čivut, da trguje od dvora do dvora, Madžar, Mongol, Turčin, da sme zemlje robit, Kitajac, da bude vijek sam i osobit, Francuz, laku krvcu i misao vijek zdravu, A Grk, umjetnosti i nauka slavu. A nebeški vladar kao otac najbolji Svakome potvrdi po njegovoj volji. Samo ja otidoh, nit išta izabrah, Jer ne znadoh volje vaše, brado hrabra! - 202 - No se Bog smilova, pa meni obreče, Da če me pričekat tu, dok bude veče. Za to vi skupite viječe brže bolje, Da bude nam prošnja polag sviju volje." Na to se od stola dignu starješine, Pa skupno otidu, dok im rok ne mine, Da se u viječnici mah posavjetuju, Te o važnoj stvari toj odluku skuju. Tu sad s dostojanstvom velikim na licu Viječa star predsjednik otvori sjednicu. Prvo čestita si — kazuje — za sreču Tol’ mudru gospodu da skupi u viječu; Drugo preporučit slogu im se stara, I da uvrijedili ne bi Višnjeg čara, Kako, baš kao njemu podložnici vjerni, Treba u prošnjah svojih da budu i smjerni. Nato ustadoše govornici redom, Tvoreč svoje predloge svak krepkom besjedom. Prvi izreče: »Bračo traž’mo plodnost zemlje!" Drugi: »Dobre upute, da nam ne zadrijemlje Lijepa trgovina!" Treči, „Mudre brade!" Četvrti: „Da svoje se dokopamo vlade!" Peti kaže: »Novce! jer novac je lovac; Na taj ljepak idu knez, pop i trgovac! Šesti još primetnu: „Šta bokčarit treba? Dok je zemlje nama, bit če i po kus hljeba, Dok je starih glava, bit če i mudrih brada, Nije još ni vladara nestajalo nikada; A novac če i k nama doč bez grdne muke, Jer ta ptica leti od ruku na ruke. - 203 - No ako doista stalo vam je u volju, Da pošljemo prošnju k višnjemu prestolju, A vi, okanivši prosjačkih se tralja, Prosite poštenja svetost kako valja, Još da vam zavjeri i sreču junačku, Dodavši i slavu, tu sreče ulačku." — Iza toga i sedma pamet se ustane, Predlažuči mudra Bog zna jošte šta ne; No i tomu prekinu riječ, prije no zaglavi, Opet drugi, mnijuč, da je Solon pravi. Nakon se ispuknu mlad deliberator Koji koče da svakom mozgu bude mator; Pravda se i inati i kriči i buči, Samo da na njegvu ruku se odluči. Jedan jedin šuti drijemajuč pri stolu, Tek se katkad glaseč s kakvim „hm!“ukolu. Uz tu buku prode odpodne i veče. 1 tek pod noč prezeš odluku izreče; Sad tek na vrat na nos slaže prošnju pisar,, Te se s njom pred nebo otpremi poklisar Al več u zao čas po sreču Hrvata, Jer poklisar nade zatvorena vrata. I od to doba njemu sve slabo uspijeva: Zdravo sije žito, a rada mu pijeva ; On izvodi mačem djela vrijedna slave, Al drugi nje vijencem vjenčaju si glave; On i brižno radi u poslu trgova, No i taj mu pada trud bez blagoslova ; Ni na polju znanja nije bio baš čorav, Al i te mu trude meču u zaborav. - 204 - Tabo on zaosta do danas bez sreče, Sto onda predugo viječalo mu viječe. Oj bračo Hrvati! ustanite iz groba! Protarite oči! Evo ti opet doba ! Pogledajte, nebo opet se otvori, Bog na vratih stoji u sunčanoj odori: S prošnjom nahrupiše poslovi naroda Od sviju svijeta polja i gora i voda. Svi noše od njega več po krasne dare, A vaš doma drijemljuč tek si oči tare. Dočim još ne znate, što vam uprav treba, Drugim več na polju cvatu vlati hljeba; A pravdanjem pustim dok tratite vrijeme, Žitnice si puni svako ino pleme. Za vrat s mudrovanjem, pa na posao ajte, Koji vas davno čeka; jerbo, bračo, znajte Sto bi kazivali djedi i babe naše: „Tkokod dugo sedla, bogme kasno jase, A tko: „„Bi li sedlao?““ pitajuč oklijeva, Taj ni do pol puta doči ne dospijeva." - 205 — NAPOMENE (PONA)VIŠE VRAZOVE) K PJESMAMA. Aheron, u starih Orka rijeka u podzemlju, preko koie prevozi starac Haron duše pokojnika na njihove poljane. Ahar, iur. konjušnica. Ala kerim, iur. bog je velik, usklik od čuda ili radosti Amber, azijska mirodaja (Perzija, Indija). Aialania, ljepoia djevojka starih grčkih priča. Obečala je poči za onoga, tko trčeči prije nje siigne na metu; koga ona presiigne, gubi glavu. Mnogi su se uzalud natjecali, dok nije nekom mladiču po- služila sreča. Božica ljubavi dala mu je tri zlatne jabuke uz savjet, da ih trčeči odbacuje jednu po jednu. Dok lih je Atalania utrkujuči se s njime po- dizala, njemu je uspjelo, da je dotrčao prije nje na metu. Prema pogodbi pošla je onda za nj. Božič, mali bog = Ljeljo, Amor. Bušac, ptica pelikan, za koju se priča, da u nevolji vlastitom krvi hrani svoje mlade razdiruči prsi kljunom. Čitap, tur. Koran. Dobra misao, biljka origanum vulgare. Narod ie upo- trebljava protiv mahnitosti i pokvarene krvi. Dulisian, tur. vrt od ruža. Duls, tur. mirisavo ulje od ruža. - 207 - Duga sa zlafnim kondirom: u celjskom kraju priča na¬ rod, da je duga prekrasna vila, koja prelijeva ne- kaku čudesnu vodu iz zlatna kondira (vrča) u sre- brnu zdjelicu. Dželat, iur. krvnik. Dženet, iur. raj. Gre, od gresti, iči. Hesperide, prema grčkoj priči djevojke nalik na vile, šio čuvaju daleko na zapadu u divnom perivoju zlalne jabuke. Hladnik, kolibica, sjenica (od drveča), šio pruža hla- dovinu. Hode, stari part. prež. danas hodeči. Hranilovič, Senjanin, poznati junak narodnih pjesama. Hreljo, Heraklo. Jacija, iur. peto doba za molitvu. Jurve, več. Kavaz, iur. stražar. Kip, dubr. slika, lik. Klijei, dio kuče (slov.); kuoica u vinogradu (kajk.). Krilatac, Amor, Ljeljo. Koiaš, povod 'je pjesmi Vukovo pripovijedanje o istom hajduku u zbirci poslovica. Lada, božica ljubavi; u dubrov. pjesnika lijepa žena. Leandar, prema grčkoj priči plivao je noču preko Helesponta k svojoj dragoj u pravcu spram svfe- tiljke, što ju je ona palila. Jedne se je noči pliva- juči utopio, jer se je ugasila svjetiljka. Leljo, Lelja, sin Ladin, bog ljubavi (Amor). - 208 — Luna, slov. mjesec. Memnon, sin Zore, vladar crnaca u Egiptu, pretvoren u zlatan stup, koji je u zoru obasjan prvim tra- oima sunca zujao i pozdravljao tako svoju majku — Zoru. Morana, božica zime, starosti. Mudrica, Minerva, božica mudrosti. Nalip, belladona, oirovno bitje, kojega je plod nalik na lijepe djevojačke zjenice. Odpreti, olvoriti. Petrov dvor, u slov. krajevima skup zvijezda, što su složene poput dvorišta. Pica, dubr. hrana. Pijeride, vile, muze, nazvane prema pokrajini stare Macedonije (Pijerija). Plač, visoko brdo izmedu Maribora i Oraza. Plav, lada. Priktječe, središnji prostor kuče, što se drugdje zove veža (Štajerska, Medumurje). Rajske ptice, istočne bajke, a i ruske pričaju o rajskim pticama, koje u čarobnim gajevima pjevaju tako divno, te onaj, kojemu se desi, da ih sluša više stotina godina, misli, da ih je slušao samo časak. Isp. priču u Divkoviča (Beside, 1616.), u fra Marka Kuzmiča (Govorenja duhovna 1724., navodi tal. vrelo Pralo Fiorito), u Kanižliča ISv. Rožalija, 1780.), pjesmu Trnskoga; u njem. literaturi Miille-r von Konigs-Winter: Der Monch von Heisferbach. - 209 - 14 Vraz je znao za priču iz Heimsove knjige: Livre de leciure russe. Sabu klanjati, tur. moliti jutarnju molilvu. Siona, dubr. silna. Sirotica, mačehica, viola tricolor. Ves, vesnica, selo. Vesna, božica prolječa, mladosti. Vlah, slov. Talijan; ovdje označuje cijelo romansko pleme, kao što Nijemac označuje germansko, a Slovijenac slavensko Vrag, neprijatelj. Vratiželja, biljka tenacetum. Zabiti, zaboraviti (kajik. i dubr.). Žerovinci, adj. žerovinski, mjesto u južnoj Štajerskoj. - 210 - SADRZAJ Strana: O životu i radu St. Vraza .. . 5 Dulabije 1. .33 II. .55 , ///.. ..79 , IV. .99 Gusle i tambura 105 Prvi rastanak . . Ispovijest . . . Borba. O ponoči . . . Rok i slaza . . Srce moje . . . Soneti .... Posestrimi vili Otkud modre oči Vrpca . Srce. Quga. Cija je krivnja Sastanak u kuči . Molitva .... Ruži carici . . . Gazele, 1., 2, 3., 4. Babji klanac . . Mlinari i mlaci Traži, i dat če ti Sirotica .... . . 107 . . 108 . . 110 . . 111 . . 113 . . 114 116-121 . . 116 . . 116 . 117 . . 118 . . 118 . . 119 . . 120 . . 120 . . 121 122-124 . . 124 . . 144 . . 147 • . 150 - 211 - Strana: Glasi iz dubraue ierootnske .151 Raznost prolječa.153 Svagdan.154 Bjelana.156 Bura.157 Osveta.159 Stana i Marko.161 Hajduk 1 vezir.164 Junak Hranilovič.167 Zora i Bogdan.174 Komari, obadi, neotesanci .189 Štihovi čitatelju.191 Svakome svoje.192 Ispričanje.192 Juste milieu . ..193 Raznost mnijenja.193 Kita bez cviječa ..193 Ni za što ..194 Marco Tullio Asinio.194 Orfej.194 Književni kotlokrp.195 Lineus II.195 Savjet.196 Sluga nametica.197 Osveta naravi.197 Stari duh.198 Gundal.198 Nova borba.199 Dug i plača (Breno Bakač).199 Hrvat pred otvorenim nebom.200 Napomene (ponajviše Vrazove) k pjesmama . . . 207 — 212 - Naši pjesnici I. Petar Preradovič II. Franjo Prešeren III. Gjura Jakšič IV. Vladimir Nazor V. A. G. Matoš VI. Laza Kostič VII. Simon Gregorčič Vlil. Stanko Vraz IX. Vojislav Ilič (u štampi) Dobije se u svakoj boljoj knjižari Jugoslavije, kano i kod nakladnika „Narodna Knjižnica", Zagreb, Vojnička ulica 13.