■SV-Л’ Izdaj« so •svaki drugi mesec. Uredništvo i uprava u Petrinjskoj ulici br. 365. ! Jugoslavenski STEEOGEAP, Izdavatelj i urednik Ant. J. Bezenšek. •SM( i Stoji na celo leto 1 fr. 40 n. Pojedini listovi po 25 n. ^ Rukopisi se . V ne v rađaju. Broj 6. II Zagrebli, meseca januarja 1877. Tečaj I. Stenografija i Slovenci. Narod, koji je navdušen za znanosti i umetnosti, imade pred sebo bodočnost. To je istina, kojo potvrđuje povest sama, kder koli jo odpremo. Da med takove narode spada narod slavjanski. to je vsakemu od nas znano, kdor se samo malo ozira na razvoj znanosti i umetnosti v današnjem veku. Ne bodemo na tem mestu razpravljali o tem, da-li je stenografija znanost, da-li je umetnost, nego samo z veseljem konstatujemo, da se ona poleg vseh drugih znanosti i umetnosti, koje so narodom novega veka znane, i koje so od njih gojene, med Slavjani prav lepo razvija. Ni j pako namen temu članku, obzirati se na vsa plemena naroda slavjanskega — bilo bi to za jeden članek preobširno, — nego danes čemo si pogledati samo Slovence, kako oni v stenografiji napredujo. Da smo Slovenci posebno daleko napredovali v stenografiji, to imamo zahvaliti našim srednjim šolam, ki v tem obziru hvalevredno delujo; a mi samo pravimo „v tem obziru", ker drugače, kar se tiče našega materinega jezika, na kterega se premalo ozirajo, so one ne samo hvale nevredne, nego zaslužujo po vsej pravici grajo! — Našej mladeži se skoro na vseh gimnazijah i realkah prilika daje, da se more učiti stenografije. I to priliko ona tudi marljivo upo-trebljuje, tako da sigurno na vsakej srednjoj šoli znada 70°/<» dijakov stenografovati. Med gg. profesorje, koji so si za razširjevanje steno-graiije med Slovenci osobitih zaslug pridobili, spadajo prof. Ivan Krušič i njegov prednik prof. dr. G. A. Lindner v Celju, prof. •Sante] v Gorici, prof. Heinrich v Ljubljani, prof. dr. Niče i pred nekoliko leti posebno prof. Lipe/, v Mariboru, prof. Wolf v Gradcu, dir. Fichna v Ptuju itd. Na vseučiliščih, koje Slovenci obisku jo, n. pr. v Gradcu, Beču i Pragi, predava se stenografija, kder se lahko nadalje v tej stroki izobrazujo. — V obče pak skoro vsi slovenski dijaci — kakor tudi nemški, — koji so na teh vseučiliščih, stenografujo predavanja profesorjev, kar jim znatno olahkočuje posel i osigura mnogo bolji napredek, nego-li ga morejo storiti oni slušatelji, ki stenografije ne umejo. — Trebalo bi, da se v ta primer ogleda tudi zagrebško vseučilišče, kder še nij (razven morda dveh slušateljev) sedaj nobenega stenografa! — Kakor dakle sedaj stoji stenografija med slovensko mladežjo, nadjati se moremo najlepše bodočnosti. A imamo tudi med odraslimi zabilježiti znaten broj takovih, koji so vešči stenografiji, i koji se za njo mnogo zanimajo. Najlepši dokaz temu je, da ima „Jugosl. Stenograf" med S loven e i tako lep broj naročnikov; preko 80% njegovih abonentov je Slovencev. (Živili!) Al razven tega nam slove kot izvrstni stenografi možje, kojih imena so vsakemu strokovnjaku znana; naj napomenemo med drugimi samo rajnega dr. Ribiča (vid. njegov spis „Stenografija" v listkih „Slov. Naroda"), g. Ta n š ek a, bivšega stenografa v drž. zboru v Beču i v dež. zboru v Ljubljani, g. dr. Štempiharja, sedanjega stenografa u dež. zboru v Ljubljani, g. •L V. Supana v Celovcu i rajna dobra strokovnjaka prof. Vin kovica i Hafnerja, kojih delovanje je našim čitateljem vže znano iz 5. broja. Razven tih je še lep broj drugih dobrih strokovnjakov različnih stanov i razne starosti; osobito moramo v tem pogledu pohvalno omeniti če. duhovnike slovenske i bogoslovce, koji se mnogo za stenografijo zanimajo. To je za prvi tečaj našega lista dosta veseli pregled stanja stenografije v našej milej domovini, koji se more smatrati vrlim temeljem za bodoči razvitek te znanosti med južno-slavjanskimi plemeni. Daj Bog, da bodemo koncem leta 1877. v stanju opisati razrnerno še lepši razcvet stenografije ne samo pri Slovencih, nego isto tako pri Hrvatih i Srbih 1 Jugoslavenska stenografija. (Piše Ant. Bezenšek.) (Dalje.) Z a i m e n a. §. 32. Jer se zaimena u govoru često nalaze, trebaju kratkoga i točnoga naznačivanja. — Većinom su pokradena kao sigle. a nekoja su sasvim izpisana. Vidi prilog §. 32., gdje su sre vrsti zaimena navedene s obzirom na njihovu deklinaciju. Prevod primjera. Osobna i posjedovna zaimena. Bog govori: pomozi si sam, i pomoći ću ti i ja. Bog te miluje, radi toga Zaimena. §. 32. Ker se zaimena v govoru često nahajajo, trebajo kratkega i točnega naznačevanja. Z večino so pokradena kakor sigle, a le nektera so čisto izpisana. Vid. pril. §. 32., kder so vse vrste zaimen navedene z obzirom na njihovo deklinacijo. Prevod primerov. Osebna■ i prisvojivna zaimena. Bog govori: pomozi si sam, in pomoći čem ti tudi jaz. Bog te miluje, radi * te i kara. Ako ti ideš, idem i ja sa svojom ženonn Svaki čovjek je sclii najbliži. Svaka služba svoju plaću zahtjeva. On jo sama sebe ubio. Ja se brinem za domovinu, ti pak za roditelje. On je meni javio, da je njegov brat mrtav. Kad budu psi ljudi, onda budeš i ti čovjek. To jo tvoja sablja, a to je moja puška. Svakomu svoje. Idepa naša domovina. Svoji k svojim. Ja bi ti dao i kapu s glave. Pokazna zaimena. Djelo je koristnije, nego ličnost; onim se jači tielo, a ovim slabi. Onomu čovjeku, koji je mudar, je i jedno oko dosta. Turci se mnogo ponose time, da se nisu u inoj vjeri rodili, nego u mo-hamedanskoj. Taj čovjek nije pri pameti. Iste dužnosti, ista prava. Na takav način uebudeš do toga došao. Sada nije govor o tom. Kako ti meni, tako ja tebi. tega te tudi kara. Ako ti ideš, idem tudi jaz s svojo ženo. Vsak človek je sebi najbliži. Vsaka služba svojo plačo zahteva. On je sam sebe ubil. Jaz se brinem za domovino, ti pa za roditelje. On jo meni javil, da jo njegov brat mrtev. Kadar bodo psi ljudje, ondaj bodeš i ti človek. To je tvoja sablja, a to jo moja puška. Vsakemu svoje. Lepa naša domovina. Svoji k svojim. Jaz bi ti dal tudi kapo z glave. Kazavna zaimena. Delo je koristneje, nego lenost; onim so jači telo, a ovim slabi. Onemu človeku, ki je moder, je tudi jedno oko dosti. Turci se mnogo ponose tim, da se niso v inoj veri rodili, nego v mohnmedanskoj. Ta človek nij pri pameti. Iste dolžnosti, ista prava. Na takov način ne bodeš do tega došel. Sedaj nij govor o tem. Kakor ti meni, tako jaz tebi. Upitna i odnosna zaimena. Koje sreo nije zapiskaloV Tko je još pri meni? čije jo to diete? Koji je imao dvie puške, taj je dao jednu onomu, kojemu jo Turčin oduzeo svo. Koji ljudi neznađu mnogo, najbolje da negovore. Harač u Bosni mora platiti svaki, koji nije Mohamedanae. To je junak, kojemu neima para. Nitko od nas nije u starosti isti, koji je bio kao mladić. Vprašavna i povračavna zaimena. Koje sreo nij zaplakalo? Kdo je šo pri meni? čije je to dete? Koji jo imel dve puški, ta je dal jedno onomu, kojemu je Turčin oduzel vse. Koji ljudje ne znado mnogo, najbolje da no govore. Harač v Bosni mora platiti vsak, ki nij Mohame-dance. To je junak, kojemu nema para. Nikđo od nas nij v starosti isti, ki je bil kakor mladič. Neoprcđieljena zaimena. Svaki čovjek, svaka životinja, svaki kamen je^navjostnik mudrosti, moći i dobrot« božje. Netko je došao. Svatko je sebi najbliži. Neka neopisiva radost zavladala je tada. čovjek treba svaki dan razmišljati, koliko Bogu i ljudem zahvaliti ima. Nedoločna zaimena. Vsak človek, vsaka životinja, vsak kamen jo navestnik modrosti, moči in dobrote božje. Nekdo je došel. Vsakdor je selu najbliži. Neka neopisljiva radost zavladala je tedaj, človek treba vsaki dan razumijevati, koliko Bogu i ljudem zahvaliti ima. (Dalje.) 'v Brzina govora. Priobeio Piovačevie. Neki statistik je proračunao, da mužkarac svaki dan napunjuje poprečno tri sata govorom. Sto rieči na minutu čini 29 tiskanih strana u osmini u jednom satu. Po tom govori dakle svaki 600 tiskanih strana na tjedan ili 52 jaka sve/,ka u godini. Ovo prora-čunanje valja samo za muževe. Govor liepoga spola nije se usudio onaj dotični učenjak proračunati. — Jošte interesantnija jest ova statistika: Neki je statistik proračunao broj redaka — ako se steno- gram s običnim i slovi pretiska — koji jedan govornik stenografu u jednoj minuti podati može. Kako je poznato, jesu najslavnijiManašnji govornici Francezi, izuzamši španjolskoga čuvenog državnika Emilija Castellara. Po tom proračunao je, da Thiers podade 22, Rouher 20, a Jules Favre 15 redaka u jednoj minuti. Dupin pako zadaje stenografom najveći posao. Okretnost njegova govora tolika je, da se je znao broj redaka u jednoj minuti na 24 (reci dvadeset i četiri) povisiti.*) Madama de C. — tako piše neki f'rancezki časopis — začuvši ovu statistiku, uzkliknula je: „Jao, kako je to neznatno! Statistika njihova govora pokazuje 24 redaka u minuti kao najveći stupanj; ja pako izrečem ih lahko do 40 u minuti a nisam ni najmanje, niti neću da budem narodnim zastupnikom.“ Dopis iz Zagreba. (O potrebi stenografije.) „Stenografija je umjetnost, ali je veća umjetnost strpljivost (? Ured.) kod učenja stenografijo.“ Klopstock. Imade ljudi u svietu, koji rado sude o stvari Ii, koje nerazume podpuno; pa tako se često sbiva, da je njihov sud nepovoljan i posve protivan sudu strukovnjaka. To možemo opaziti — akoprem u nas veoma riedko — j glede stenografije. No nije vredno baviti se s takovimi redkimi iznimkami, nego predjimo na one elemente, koji umjetnosti našoj nisu protivni, al se naprama njoj posve apatično drže, te su time stvari tako malo na korist, kao oni prvi na štetu. Prije svega ćemo napomenuti naše srednje škole. Pobliže se u taj predmet ovdje upuštati nećemo, jer je o tom onako bio govor u '6. broju „Jug. Sten.“ u članku „Stenografija i hrv. škole1*. Samo izrazujemo želju, da bi skoro čuli, da se je na mjerodavnom mjestu ona pozornost članku posvetila, koju zbilja zaslužuje. (To i mi želimo! Ured.). Prelazimo na naša družtva, kojim je svrha „inedjusobno nao-brazovanje". Je-li nebi bilo umjestno, da biše i članovi tih družtva nekoliko pobrinuli za stenografiju V U Zagrebu imademo 2 takova družtva: trgovačko đružtvo „Merkur" i „tipografičko družtvo*1. Od kolike je koristi stenografija za članove prvoga navedenoga družtva, za trgovce, za to mislim, da je najbolji dokaz, što se na svih trgovačkih akademijah i školah predava taj predmet, i što možemo često čitati razpise služba za knjigovodje itd., gdje se ili izrično zahtieva ili kao osobita prednost iztiče znanje stenografijo. A što da rečem o „tipografičkom đružtvu« ? „Tipograf nebi smio biti nijedan ne vješt stenografiji", to je kazalo više učenih stenografa, uz što i mi pristajemo. Tomu družtvu bila bi prva dužnost medju svimi inimi družtvi, da *) Brzina govora dra. Makanea u hrv. saboru sigurno noće biti mnogo manja. Opazka saborskoga stenografa. čim prije uvede /a svoje članove predavanja stenografije. Uzmimo samo, liako bi dobro bilo, kada bi nekolicina hrv. slagara znala ste-nografovati; jerbo ako koji govornik n. pr. u saboru govori, moraju na njegov govor hiljade čitatelja nestrpljivo čekati kroz više dana, — dok naime stenograf dospije, da prepiše stenogram u obično pismo te ga predade slagaru — a inače mogao bi dotični govor odmah poslie sjednice u stenogramu izpravljen ići u ruke slagara-stenografa. (U novije doba u ostalom nije više to ništa nova; u Njemačkoj i Italiji imade već dosta takovih slagara. I mi sami smo vidili nekoliko knjiga, gdje stoji na koncu opazka: „Složeno po stenografskem rukopisu". Ured.) Dakako mora biti dotični slagar podpunoma vješt jeziku i stenografskomu sustavu. Opisav u kratko potrebu stenografije naročito za spomenute dvie struke, preporučam još jednom svim, a navlastito ovim druž-tvom, da uvedu za članove,-koji irnadu do toga veselje i sposobnost, stenografska predavanja. — Da ovom prigodom navedem rieči prof. stenografijo K. Uaulmanna, kako on razlikuje obično pismo od stenografije: „čovjek pišući običnim pismom naliči pješaku, a čovjek stenografujući hrlećemu parovozu“. Jer već govorim o stenografskih odnošajih u Zagrebu, neka mi bude dozvoljeno spomenuti, da dosada nisam opazio, da-li se naš krasni spol za taj predmet štogod brine? (Nam je poznato par hvale vrednih iznimaka. — Da se pako vidi, kako se u obće stenografija i medju tim spolom širi, moramo kazati, da je učilo pr. god. Ga-belsbergerovu stenografiju 1258 dama. i to 262 više nego predprošle godine. Ured) Nadamo se, da nam u buduće i s te strane neće uzmanjkati marljivih pristaša, ili bolje — pristašiea. Ud neobhodno nam je takodjer potrebe „stenografsko družtvo", bez kojega je mučan posao razširivanje stenografije. U takovu družtvu pako sakupe se i sposobne sile u složan rad, i nadju se potrebita materijalna sredstva; — a jedno i drugo je neobhodno potrebito, ako se želi svrha postići. a. a. [х.] м. Glasnik. Stenografiji! na kr. vel. gimnaziji u Zagrebu predaje kako prošlih, tako i ove-godine izpitani učitelj A. Bezenšek u 2 tečaja. U I. tečaj upisalo se je toliko djaka, da se je morala paralelka načiniti; u I.-A. teč. ima 44, u I.-B. teč. 25 djaka. U II. tečaju 10. Osim toga uči petoriea privatno kod istoga učitelja stenografiju. Skupa daklo uče so 84 djaka. — Nadamo se, i skraj no doba je, da so jednom na zagrebačkih srednjih školah uvede stenografija kao relativno-obligatan predmet; a tada će so broj djaka sigurno još podvostručiti. Ali nerazumijemo, što treba tu još čekati, jer je oboe poznato, da so gg. sveučilištni profesori tuže, da nemogn s predavanji napriođ, i da nikada nemogu toliko materijala uzeti, kao što bi trebalo, jerbo su primorani strašno polagano tumačiti, da ili slušatelji s običnim pismom sliediti mogu. Л tomu zlu moći je jedino time doskočiti, ako budu slušatelji vješti stenografiji, kao što su vješti n. pr. na njemačkih univerzah skroz i skroz, gdje je faktično nestenograf dandanas veo tiiela vrana. — Izrađujemo dakle opet u interesu samo stvari ne samo našu, nego i obou želju, neka se od mjerodavne strano čim prije u tom pogledu shodna odrediti izvole! Odluka vrhovnoga sudišta o stenografiji. Prije nekoliko mjeseci dodje pred vrhovno sudište u Beču parnica sbog toga, što je jedna izprava (Ur-kunde) bila pisana stenografskim pismom. Jedna stranka tvrdila je, da izprava nemože vrediti, pošto je tako pisana; na vrhovno sudište zabaci prigovor ove stranke, te izdade time načelnu odluku, da obstoječi zakon nepreči, da se izprave pišu stenografski. Kuko se stenografija širi. Po knjigi „Jahrbuch der Schulc Gabels-bergers", kojo je izdal kr. sten. institut v Draždanih prošli mesec, znamo da se je 1. 1876. učilo stenografijo skupno 20.872 osob (med njimi 1258 ženskega spola). Od tih odpada na nemško stenografijo 16.441 osob, na slavjansko 1480, na talijansko 1170, na madjarsko 1183, na švedsko 478, na rumunsko 59, na dansko 41, na finsko 20 osob. — Učiteljev stenografije bilo je 776 (med njimi 147 izpitanih). Stenografija se je predavala na 447 zavodih, med njimi na 24 obligatno. 1Г. poglavje nauku o stenografiji (korespondenčno pismo) bodemo gledali da svršimo v prih. 2 brojih. Nauk o debatnemu pismu, ki je za naše čitatelje manje važnosti, ne bodemo odmah nastavljali, nego kasneje. Л za to bodemo douašali v .prilogu1' zanimive — koliko mogoče izvorne — spise zabavno i poučne v prozi i verzih. Ured. Književni oglas. Od mnogih stranij, posebno od mojih prijateljev v Zagrebu, v Ljubljani, v Celju, v Pragi itd., bila rni je prijavljena želja, da bi izdal v posebnej knjigi opis mojega lanskega potovanja iz Zagreba do Prage, i mojih izletov iz Prage na različne strani Ceske, Moravske itd., s posebnim obzirom na narod, kraj i dotične znamenitosti. A čas mi nij dopuščal, da bi prej bil mogel tej želji zadovoljiti, nego tekar pred nekoliko tedni sem se latil dela, ter ga naraerjavam najdalje za mesec dnij svršiti. Važnost potopise v v vsakej literaturi je obče priznana. Mi imamo v našej književnosti vsake stroke nekaj; od jedne več, od druge manje, — a potopisov je sigurno najmanje, i to posebno takih, iz kterih bi se učili spoznavati bratske narode. Večinom crpimo v tem obziru naše znanje iz tujih izvorov, ki vsakako nemajo tolike vrednosti, kakor domači izvori. V tej knjigi čem se v prvej vrsti ozreti na naše severne brate Cehe ' njih zemlje, češko in Moravsko, a ne bodem pozabil tudi o lepem našem jugu o S 1 o-venskej i Hrvatskoj progovoriti. O vsem tem pisal bodem dakako toliko, kolikor mi bode dopuščalo znanje i stanje, i kolikor bode mogoče pisati z obzirom na prostor knjige, koji v naših razmerah ne sme biti preobširen. Poživljeni torej najuljudnije s tim na naročbo ali predplato na knjigo „Jug i sever“, Potopisne črtice iz Češke, Slovenske i Hrvatske, ktera bode izišla meseca februarja v slovenskem jeziku i obsegala kakih 6—9 pol običnega tiska. Cena 50 novč. (s pošto 60 novč.). Novce lahko naši gg. abonenti pošljejo zajedno z naročnino na „Jug. Sten". — V Zagrebu 15. jan. 1877. Ant. Bezenšek. POZIV. Korak, kojega smo početkom tega leta storili, ko smo počeli naš list izdavati, bil je vsakako velevažen. U velikej važnosti tega koraka bili smo sigurno mi najbolje osredočeni, pa zarad tega razumijevali smo prej, nego smo ga storili, vsestranski, je-li je prikladno ta korak storiti, je-li ga bode mogoče, i kako ga bode mogoče nadaljevati? — Na naše veselje moramo priznati, da se nismo glede naših nazorov i namer v nijednem pogledu prevarili. V javnosti storjen korak je namreč bil od vseh stranij z odobravanjem pozdravljen: ne samo Slo v en e i izrazovali so v svojih listih svoja pohvalna mnenja o našem podvzetji, nego isto tako tudi Hrvati i Srbi; no razven tih vzbudil je naš list pozornost med bratskimi narodi, ki nam na Severju stanujo, i ki so na tem polju rže jako daleko dospeli: to so bratje Čehi i Poljaki. A znanost ne pozna meje med narodi, ona se širi povsod tamo, kder bivajo ljudje, koji imajo za njo smisla; znanost se ne brine za političko mnenje, i ono stavi se tamo na stran, kder je govor o znanosti. Kako istinitost tega nazora Nemci i drugi naobraženi narodi spoštujo, 0 tem smo se mogli prepričati tudi glede našega podvzefja. Prvi strokovnjaki na polju stenografije med Nemci, prva njihova stenografska druživa opazovala so pozornim okom naše korake, i v njihovih strokovnih novinah čitali smo dosta hvale o našem podeželju. Noj nam bode dozvoljeno navesti samo jedno iz spisa „Jahresberieh t er sta tlet bei der XV. General versammlung der Gabelsberger Stenografenvereine 'im h (init/reiche Sachsen zn Chemnitz am 9. Juli 1870.“ Na strani 5. stoji: • iVir kniipfen hieran noch cin Wort iiber die Bestrebungen Bezenšek'* JMndtagsstenograf in A gram, der in seiner das Gabelsberger’sche Sgstem fUr j sfidslavischen Spraehen, slovenisch, kroatiseh und serbisch, vertretenden Zeit-schnft zugleich die Aufgabe zn losen sucht, den Siidslaven, deren Schriftsprache ubercinstimmt, auch die Wohlthat einer e i nhei tlichen Schrift zn gewa.hr en, tcanrend jetzt die Serben des cgrillischen Alfabets, das dem nmischen gleicht, sirh bedienen, die Slovenen und Kroaten dagegen das Inteinische amvenden. JJas Intercssc, mit ivelchem in den betheiligten Kreisen diese Bestrebungen verfolgt iverden, spricht am besten file die grosse Hedeutung derselben, die Resu! tate aber, ivelche Prof. Dr. Zeibig bei der Hegerfeier kennen zu Umen Gelegenhe.it hntte, verheissen dieser Tendenz eineri nachhaltigen Erfolg." ~ Izdavatelj tega spisa je kr. sten. institut v Brazdanih. Spisatelji: Prof. Bi-. Hegde i Oppermann. Ko smo videli, da se naše podvzetje vsestrano i na takov način odobrava, da si niti prej misliti nismo mogli, bila nam je to dovoljna moralna podpora, ter nismo se te velike postavljene si zadaće preplašili, niti pri. trm težavnem poslu upešali. Materijalna podpora, koje smo se nadjali, ludi ni j izostala, nego so nas Slovenci v tem obziru uprav iznenadili z velikim brojem naročnikov. — Tako smo srečno preživeli jedno leto, srečno zmagali težave prvega početka. Uspeh, kojega vidimo za sebo, nam je v novo spodbnjo, 1 od dne do dne množeči se interes za našo4znanost, daje nam najlepše nade za bodočnost. Lepa znanost naša — stenografija — širi se od dne do dne, med vsemi narodi, broj stenografov tako brzo narašča, da čim dalje tim bolje prestaje dvojba o izrršljirostji izreke F. Gabelsber-gerja: „Stenografija b o de pismom v s ihiz obr a z enih ljudi." Naša želja i cilj našega delovanja je torej ta, da Jug osla v-j a n i ne bodo poslednji med onimi narodi, koji so se s stenografijo upoznali, nego da na potu napredovanja v tej, kakor i v vsakej drugej znanosti čim prej do savršenosti dospejo. Đa pak to dosežemo, je za sedaj najprikladnije sredstvo čitanje našega lista. Posebno naj bi to naša mladež nikedar ne zamudila, nego naj bi gledala, da se v tem predmetu dobro izobrazi, da s časom iz nje narastejo dobri stenografi i vešči učitelji te znanosti. „Jug o sl a v. Stenog ra f“ bode torej kakor dosedaj, tako tudi v bodoče tako uredovan, da dela propagando za stenografijo. Program njegov ostane mu v bitnosti nepromenjen, a v pojedinostih bode toliko razširjen, da se bode, ker je glavni del teorije vže svršen, bolje na praktično stran obzir vzel; i v to svrho priobčevali se. bodo zabavni i podučni spisi (kolikor mogoče izvorni) v stenografskem pismu (v prilogu), a v glavnem listu stal bo njihov prerod z običnim pismom. Jtazren tega donašal bode uvodne članke o svojej stroki, dopise, iz različnih krajev o tem, kako tamo stenografija stoji, kako napreduje, itd. Glasnik bode, kakor dosedaj, preskrbljen s primernim gradivom. — Da nam bode pak mogoče ta program dobro izvesti, prosimo za d uš er no po d-p or o; čim več je spisateljev, tim zanimiveji je list, — i tim več ima naročnikov. Zajedno moramo pri tej priliki omeniti, da smo pripravljeni naš list razširiti tako, da se bode v saki mesec izdajal, ako nam ostano vsi naročniki zvesti, i ako se še kakih 50—100 novih prijavi. Nadjamo se scer, da nam se nijeden letošnji naročnik ne bode izneveril, ker mislimo, da je vsaki tega mnenja, da nam je bar jeden jedini list na tem polju potreben, i da je vredno da se podpira; no danes nečemo še reči za. sigurno, da bode „Stenograf' vsaki mesec izhajati počel, nego četno počekati, dok vidimo rezultat prijave naročnikov. Prosili bi tudi, naj nam vsaki, kdor je za to, da bi list vsaki mesec izhajal in bi se cena njegova povečala za 1 for., to piše ali jari onom prilikom, kedar se bode aboniral. Ako bode večina za to, izdali bodemo 1. broj še meseca januarja, i po tem redovito vsaki mesec jeden broj; ako pak ne, ostali bodemo pri tem, kakor letos, samo bodemo pazili na to, da list. točn o 20. dne vsakega drugega meseca izkle. Naročnina (predplata), koja iznosi za celo leto samo 1 for. 40 IIOVČ., naj nam se izvoli čim prej poslali po pošt. nakaznicah (naputnicah). — Konečno prosimo one gg. abonente, koji so nam šc za prošlo leto dolžni, da skoro plačati izvole. Uredništvo i uprava. fPF" Orl' lanski tečaj „Jug. Stenografa", kojega imamo samo še nekoliko iztisov, more se dobiti pri administraciji vezan po 2 for. Tiska C. Albrecht u Zagreba. Prilog listu. m ezenšek Шјљ ,n /■ (-SilsO- VnCL хоитг^гссг. V^CC/ s / & srnemi. i. '7П& Z'/=f/Će 2o/ /т&пх, Z/'TTvi' ZZeZc /& srn*srurw*£ rrvevu^. ZZofam j/. ZtfagJ. V /rrvi /v> /not*) "'•£ /nacms /n&mč. Г /vo 6 1WCd ог -гњт, 6V г/аоггг^. ežćZc' o~ đO' fjofa tf *М/ , ĆL 43. ^СОćpufr ^'С- Љe^''t?ip-e>-?Trz' j ^ — -&??&, - -w?7Z^ * - -0?7гУ , €Х^ — 0. ^f~ ^■■C' ''spr^ &*■_ /Ve^o^. У , С crtsiH'sJiC-' triAtr- _^г> с- ć'tst!' о? __ Q сГпГ^еО dV,- 6^'ć*.' <_✓— trrlsčs cmO^cĆV-A. _^> crri^/^l^o „ — črTvots -—Ргг#/ tf'ćs. -^ / __# t^n^rr?-^ у, - ĆOVI' v^V- СГ^Ш/ » - & __tr-rl4s??%y СГГгО ^ tm^n^ . &-т*& ч^\_х - c? . (TttsOu •______/ Op 0-2*10/■Zcoirf- 01/J, Op — Op — Z’-tr, coo — Os 2ггмо/€о , o-\ oseo^ts^ 0~л отлгхЛ^ео^ Os? — /гг^ао. ру сггоскЛоог/-y -^р ------- То&о^ ^sp — Z^to ^OO^, — ^S) z&vSžc&ts’ sp ___ sio ' — '2/-го ^ '&o_. гого^гг ssV /ićotiš y ^v* 'f€a/f*(U?o J rv~\ -^ZcuHs-, ss\0 — to^tez-, C;/aJ€ootrJ- оггЈ, — ioeo ^ — vr, °^- /^y /~*,£соћло ; / /Ćoo/čo', /^о- г^оо. /^is^o . . ^Ojj&O _, 0 , /v' s/iO' /o smo ' /'-' ^šnis' so? iszs^eo' S^ Sis/l^J&ZS'JpiS'Jy S&- SO y S*~^ — £> Slof€cof£o ' ,V~^* — so ' — (£0. ■ОП1/& > °-l ^ /d sid&očoo/tsvio J —- 0O C ~ OVU-ćo/ČC ' c * — &o y c <-y coruoćof'ii'j s —20 ' wJ / &бЖО ' / _ đO _, /^ - 0y "y/to-^c/€o j s\* — Oop -o4"' — o' sf° __ ep?oo, siOSio-čofflo' ^ — oo' — c? tSS-dofižo sj- “2Лasoftts ya' Oop C^—epso gO' jr^L epto. C&A/. T -o /'''< ^vC> — COj -e^e/ts ^o^uVčcsVtso' -4-/. vvso'VĆoofZe'. O^/c/S, ,1. JO&. ;g SćoUv 'f£c-£(;. y£>. 'ЛЛгО/ Л . /О^ Sfomcoft) Л1 'fforrv Л У&т/ S/f. -?Z&/čt7ĆC C e, _ W