43 Rriminološka obilježja i tijek zavodskog tretmana maloljetnih delinkvenata« s obzirom na njihov spol Hpminological traits and, the process of custodial treatment of young offenders in relation to their gender Dejana Tasié, Vladimira Zakman- Вап, Aleksandar Budanovac Povzetek Prispevek predstavlja in razčlenjuje dosedanja spozna- nja o kriminoloških značilnostih in poteku zavodskega tretmana mladoletnih storilcev kaznivih dejanj obeh spo- lov. Empirični del analizira razlike med spoloma v po- pulaciji tistih mladoletnih storilcev na področju Hrva- ške, ki jim je bil izrečen ukrep oddaje v prevzgojni za- vod. Rezultati so pokazali razlike v času izvršitve prve- ga kaznivega dejanja, v pogostosti kaznivih dejanj in povratništvu, vse na škodo moških. Hkrati je potek za- vodskega tretmana za mladoletnice ugodnejši, ker so bolj prilagojene in integrirane v tretmansko okolje zavoda. Potrebna bi bila diferenciacija tretmana v obliki različ-^ Dejana Tasič, Vladimira Žakman- Ban, Aleksandar Budanovac, Odsjek za poremećaje u ponašanju, Edukacijsko- rehabilitacijska fakulteta. Sveučilište u Zagrebu, Kušlanova 59 a, 10000 Zagreb. 44 nih tretmanskih programov, ki bi bili prilagojeni različ- nim potrebam moških in žensk - gojencev zavoda. Ključne besede: mladoletni prestopniki, spol, krimino- loške značilnosti, zavodski tretman Abstract This article presents and analyses the effects of current scientific understanding of certain criminological cha- racteristics and the process of custodial treatment of yo- ung offenders of both sexes. In addition the article inclu- des the results of empirical research on young offenders who have been sentenced to custodial care in residential institutions in the Republic of Croatia. The results show the existence of differences between the sexes in respect of the age at which they commit their first offence, the fre- quency of their criminal activities and their recidivism, all to the disadvantage of the male offender. A course of custodial treatment is shown to be of greater advantage to female offenders, indicating that they integrate and adapt better to the conditions of institutional life. It is evident that the forms of custodial regime must be diffe- rentiated and adapted to the specific characteristics and needs of male and female offenders. Key words: juvenile delinquents, gender, residential tre- atment, criminological characteristics 1. Uvod Maloljetnička delinkvencija se \dše ili manje eksplicitno tumači kao rezultat dugotrajnog utjecaja sklopa nepovoljnih psihosocijalnih činite- lja koji ometaju afirmativan razvoj mlade osobe što, preko manifestiranja raznorodnih devijantnih ponašanja, dovodi do činjenja kaznenih djela (Compas i dr., 1995; Cleavand, 1994; Hartup i Lieshout, 1995). Glede sankcioniranja ove naročito negativne i društveno opasne poja- ve prosuđujemo pozitivnim ocijeniti pravna rješenja u Republici Hrvat- skoj kojima se posebnim zakonom obuhvaćaju kaznenopravne norme koje se odnose na maloljetne i mlađe punoljetne počinitelje kaznenih djela u materijalnom kaznenom pravu, u kaznenom postupovnom pravu i tije- kom izvršenja sankcija. U članku 5. Prijedloga Zakona o sudovima za mia- SOCIALNA P E D A G O G J K A 45 dež određuje se svrha malolj etničkih sankcija "... da se pružanjem brige, pomoći, nadzora i zaštite te osiguranjem opće i stručne izobrazbe malo- ljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na njegov odgoj i preodgoj, raz- vijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovorno- sti". Kao značajna obilježja maloljetnih delinvenata o kojima ovisi odluka sudova pri izricanju odgojnih mjera navode se njihovo zanimanje, spol, godine života, dob u kojoj je izvršen prvi prijestup, tip prijestupa, trajanje mjere, obiteljsko okruženje maloljetnika (tip odnosa s roditeljima), nji- hova psihološka obilježja, posebice stavovi i ukupna vrijednosna orijen- tacija. (Ganzer i Sarason, 1973; Lueger i Cadman, 1982; prema Wiersen i Forehand, 1995). Ipak, ističe Tasić (1997), "dosadašnje znanstvene i stručne spoznaje ne pružaju dovoljno informacija koje bi omogućavale egzaktnu poveza- nost između određenih biopsihosocijahiih obilježja maloljetnih počinite- lja kaznenih djela i sankcije koja bi nužno ostvarila svoj cilj". Glede navedenog problema, između ostaloga, zanimljive su i razlike koje se odnose na kriminološka obilježja, sankcioniranje, tijek i uspje- šnost tretmana maloljetnih delinkvenata s obzirom na njihov spol, na što su ukazala i dosadašnja znanstvena istraživanja. Ipak, prije iznošenja nji- hovih rezultata, valja istaknuti da "sve kriminalne statisitike, kao i druge evidencije kriminala, jasno i nesumljivo pokazuju da je kriminal žena manje frekventan i, s obzirom na vrstu kaznenog djela, manje ozbiljan i opasan nego kriminal muških osoba... a koliko god su kriminološka iskust- va različita u različitim zemljama, kriminološke konstatacije vezane za spol svugdje ostaju iste" (Singer, 1994:166). I Žakman-Ban (1993), istra- žujući neka socijalnodemografska i kriminološka obilježja osuđenih že- na - povratnica tijekom 1992. godine u Republici Hrvatskoj potvrđuje do- sadašnja saznanja o delinkventnoj populaciji žena. Naime, žene - počini- telji kaznenih djela znatno manje participiraju i među povratnicima. Mik- šaj-Todorović (1987) ističe kako maloljetne počiniteljice kaznenih djela vrše djela manjeg intenziteta društvene opasnosti, sklonije su bježanju od kuće, skitnji, bježanju iz ustanove i druženju s asocijalnim osobama. Vjerojatno je i to uzrok nedostatnog i smanjenog interesa znanstvenika i stručnjaka koji se bave problemima kriminalnog ponašanja i njegova spre- čavanja za istraživanje ove pojave s obzirom na kriterij spola. Do sada je poznato da je razvoj spolnog identiteta u uskoj vezi s psiho- socijalnim razvojem, pri čemu su primarne spolne karakteristike određe- ne genetski, da na oblikovanje zrele spolnosti djeluju pored njih i mnogi 46 SOCIALNA PEDAGOGIKA drugi socijalni činitelji te da je psihosocijalni razvoj mnogoznačan i ne- ravnomjeran. Primarne se spolne karakteristike razvijaju od gena, se- kundarne od hormona, a psihološke u interakciji s okolinom (Bastašić, 1995). Vjerojatno i u potonjoj činjenici valja, barem djelomice, tražiti objašnjenje za rezultate istraživanja Uzelca (1992) koji pronalazi da je zavodski tretman ženskih maloljetnih delinkvenata uspješniji. Mejovšek (1985) pronalazi višu razinu autoritarijanizma i superega osoba ženskog spola. Razlike između delinkvenata muškog i ženskog spola u instituci- onalnom tretmanu ovaj autor objašnjava kulturološkim karakteristika- ma spolnih uloga, negativnijim odnosom osoba ženskog spola prema se- ksualnim deliktima i večim djelovanjem zavodskog tretmana na malo- ljetne delinkvente ženskog spola. Dembo i sur. (1987) pokazali su da, me- đu institucionaliziranim maloljetnim delinkventima, djevojke imaju pu- no izraženiji delinkventni profil od dječaka. S druge strane, dječaci izra- žavaju puno višu razinu delinkvetnog ponašanja. U svom su istraživanju zavodski tretiranih maloljetnih delinkvenata Mejovšek i Žakman-Ban (1986) pronašli da je uspješnost resocijalizacije osoba muškog spola ma- nja. Ipak, osobe ženskog spola postižu slabiju resocijalizaciju u poslijepe- nalnom razdoblju ako se kao kriterij uzmu varijable školovanja, zapošlja- vanja i uključivanja u organizirane oblike provođenja slobodnog vreme- na, a bolju ako se promatraju prekršajna i kriminalna aktivnost i pojave socijakiopatoloških oblika ponašanja. Navedeno, izgleda, proizlazi i iz učenja spolnih uloga od najranijeg djetinjstva, a učvršćuje se postojećim socijalnim, pa i ekonomskim statu- som žene i posve specifičnim zahjtevima koje pred nju postavlja mikro i makro socijalna sredina. Smatra se da roditelji odmah po rođenju različi- to percipiraju svoju mušku i žensku djecu. Ta različita percepcija postaje temeljem različitih roditeljskih očekivanja i ponašanja prema djeci razli- čitog spola (Clarke-Stewart, 1988; Miljković, 1991; Conger, 1991:182). s obzirom na već apostrofiranu relativno slabu zastupljenost ženskih delinkvenata u ukupnoj masi kriminaliteta neke zemlje (prema nekim autorima, oko 6-15% ukupno počinjenih kaznenih djela, pa i znatno ma- nje), većina se kriminoloških radova odnosi samo na muške počinitelje kaznenih djela, ili se dobiveni rezultati tumače bez obizra na spol počini- telja (vidjeti opširnije u Singer i Mikšaj-Todorović, 1990, Nikolić-Ristano- vić, 1991, Singer, 1994 i dr.). Bez obzira na izvorišta brojnih razlika kriminaliteta muških i ženskih delinkvenata, nameće se pitanje potrebe uvažavanja spola delinkvenata u konceptu diferencijacije tretmana maloljetnika, koja nadilazi puko tje- lesno odvajanje muških i ženskih osoba tijekom provođenja odgojnih mjera SOCIALNA r E D A G O G I K A 47 u smislu postojanja odvojenih odgojnih i preodgojnih ustanova za malo- ljetnike različitog spola. U tom smislu Uzelac (1982) s pravom kazuje da analize uspješnosti resocijalizacije maloljetnih delinkvenata obuhvaće- nih institucionalnim tretmanom nužno nalažu potrebu obraćanja pozor- nosti na različita obilježja delinkvenata koji se upućuju na tretman u odre- đeni tip ustanove. Ü protivnom dolazi do uspoređivanja uspješnosti reso- cijalizacije po mnogočemu različitih skupova delinkvenata. Naime, mno- go je pokazatelja prema kojima je uspješnost suzbijanja kriminaliteta mla- dih upitna (Adams, 1977; Lab i Whitehead, 1988). Na žalost, ne raspolaže- mo sa znanstveno relevantnim podacima koji bi egzaktno i utemeljeno argumentirali učinkovitost pojedinih modela tretmana određenih skupi- na maloljetnih delinkvenata. Bailey (1966; prema Adams, 1974) nalazi da su studije programa tretmana pretežito nesustavne i neeksperimentalne, a Fagan (1990) obrazlaže njihovu nekonzistentnost i metodološku neko- rektnost. Studija Lab-a i Whitehead-a (1988), primjerice, ukazuje na po- trebu istančanijih metoda mjerenja učinaka tretmana, kao i na potrebu točno definiranog cilja tretmana, uzorka na koji se odnosi i metoda koji- ma se cilj planira postići. Ipak, pesimizam koji vlada na području znast- venog izučavanja tretmana maloljetnih delinkvenata ne može se u potpu- nosti pripisati ni metodologiji ni teorijskim konceptima, već prvenstveno činjenici da "tretman koji pomaže cjelokupnoj populuaciji tek treba pro- naći" (Trembley, 1984; prema Žižak i dr., 1995:239). Rezultati nekih istra- živanja, naime, pokazuju da se povrat može smanjiti primjenom specifič- nih tretmanskih metoda u odnosu na specifične kategorije maloljetnih delinkvenata, pa tako i s obzirom na njihove značajke glede spola (Ale- xander & Parsons, 1973; Ganzer & Sarason, 1973; Jesness, 1975; prema Lukin, 1983). Stoga je cilj empirijskog dijela ovoga rada, odnosno provedenog istra- živanja, razmatranje postojećih razlika između muških i ženskih malo- ljetnih delinkvenata u prostorima modaliteta izvršenja kaznenog djela, povratništva te prostoru njihova tretmana u okviru odgojne mjere upući- vanja u zavod za preodgoj maloljetnika. Pri tome se polazi od hipoteze prema kojoj spol delinkvenata značajno determinira kriminološka obilje- žja i tijek odgojne mjere upućivanja u zavod za preodgoj. 2. Metode istraživanja 2.1. Uzorak ispitanika Podaci za istraživanje prikupljeni su analizom osobnih listova malo- ljetnika kojima je u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1982. - 1990. godi- 48 s o C ] Л L N Л P E DA G O G I K A ne izrečena odgojna mjera upućivanje u zavod za preodgoj. Na taj način prikupljeni su traženi podaci za 174 maloljetna delinkventa i to 129 mu- ških i 45 ženskih.' 2.2. Uzorak varijabli U svrhu prikupljanja podataka formirana su dva Upitnika - Upitnik kriminološko-socioloških varijabli (86 varijabli) i Upitnik o obilježjima tijeka tretmana (40 varijabli). Varijable tretirane u ovom istraživanju dio su ovog instrumentarijа^. 2.3. Obrada informacija Prikupljeni podaci obrađeni su metodom robustne diskriminativne ana- lize sadržanom u programu SDA (Štalec i Momirović, 1984). Radi se o multivarijatnoj statističkoj metodi koja se primjenjuje pri utvrđivanju razlika u rezultatima između dvije ili više skupina ispitanika na nekom skupu varijabli. Ukupno su izvršene dvije diskriminativne analize. Prvom se iznalaze razlike između muških i ženskih ispitanika u prostoru moda- hteta izvršenja djela i povratništva maloljetnika, a drugom razlike izme- đu muških i ženskih ispitanika u prostoru njihova tretmana. 5. Rezultati 3.1. Razlike između muških i ženskih maloljetnih delinkvenata u prostoru modaliteta izvršenja kaznenog djela i povratništva Tablica 1.: Svojstvene vrijednosti diskriminativne funkcije u prostoru modaliteta izvršenja kaznenog djela i povratništva muških i ženskih malo- ljetnih delinkvenata Tablica 2.: Diskriminativni koeficijenti (C) i faktori (F) diskriminativ- ne funkcije u prostoru modaliteta izvršenja kaznenog djela i povratništva muških i ženskih maloljetnih delinkvenat ' Istraživanje je provedeno u okviru znanstvenog projekta "Evaluacija modela tretmana mladih s poremećajima u ponašanju" koji je, pod voditeljstvom prof, dr.sc. Milka Mejovšeka, realiziran na Odsjeku za poremećaje uponašanjuFakulteta za defektologiju. 4nstrumentarijprimjenjen u istraživanju može se dobiti na uvid kod autora rada. SOCIALNA PEDAGOGIKA 49 Tablica 3.: Grupni centroidi na diskriminativnoj fimkciji u prostoru modaliteta izvršenja kaznenog djela i povratništva muških i ženskih malo- ljetnih delinkvenata Iz rezultata prezentiranih u tablicama proizlazi da se muški i ženski ispitanici na diskriminativnoj funkciji u prostoru modaliteta izvršenja ka- znenog djela statistički značajno razlikuju (F omjer = 60.055, P = .00000). Diskriminativna funkcija je definirana varijablama - broj kaznenih djela navedenih u prijavi povodom izvršenja glavnog kaznenog djela, povrat- ništvo, dob u vrijeme izvršenja prvog kaznenog djela, raniji odbačaj prija- ve u vrijeme kada je počinitelj djela bio dijete, te ranije izrečene sankcije. S obzirom na smjerove korelacija varijabli i diskriminativne funkcije, grupni centroidi pokazuju da maloljetni delinkventi ženskog spola vrše so SOCIALNA PEDA G O G f K A manji broj kaznenih djela, rijeđe se pojavljuju kao povratnici, prvo ka- zneno djelo vrše u starijoj životnoj dobi, imaju manje ranijih odbačaja kaznenih prijava i izrečenih sankcija. Može se kazati da je suština razlika u delinkventnom ponašanju muških i ženskih maloljetnih delinkvenata sadržana u njihovoj kriminalnoj prošlosti. Maloljetnici, u odnosu na ma- loljetnice kojima se izriče odgojna mjera upućivanja u zavod za preodgoj, očito imaju intenzivniju kriminalnu prošlost koja se ogleda u ranijoj de- linkventnoj aktivnosti i u učestalijem činjenju kaznenih djela. Zanimljivo je primijetiti da u vrsti i ispitivanim modalitetima djela između muških i ženskih maloljetnih delinkvenata nisu pronađene statistički značajne raz- like. 3.2. Razlike između muških i ženskih maloljetnih delinkvenata u prostoru obilježja tretmana tijekom ' provođenja odgojne mjere upućivanja u zavod za preodgoj Tablica 4.: Svojstvene vrijednosti diskriminativne funkcije u prostoru tretmana muških i ženskih maloljetnih delinkvenata Tablica 5.: Diskriminativni koeficijenti (C) i faktori (F) diskriminativ- ne funkcije u prostoru tretmana muških i ženskih maloljetnih delinkvenata .s o CIA L N A l> E D A G O G I K A 51 Tablica 6.: Grupni centroidi na diskriminativnoj funkciji u prostoru tretmana muških i ženskih maloljetnih delinkvenata U prostoru varijabli tretmana izolirana diskriminativna funkcija stati- stički je značajna (Tablica 4), a definirana je pretežito sljedećim varija- blama - stegovno kažnjavanje, ponašanje u ustanovi, sudjelovanje u dru- gim slobodnim aktivnostima osim sporta, odnos prema obavljanju radnih zadataka, odnos prema drugim maloljetnicima, razvijene radne navike, sukobljavanje s drugim maloljetnicima, rezultati u nastavnom procesu, redovitost pohađanja nastave, odnos prema nastavnicima, odnos prema osoblju ustanove i ponašanje u nastavnom procesu (Tabhca 5). Smjer korelacija varijabli i diskriminativne funkcije te položaj gru- pnih centroida pokazuje da su maloljetnice rjeđe stegovno kažnjavane, 52 SOCIALNA P /<: D A G O G I K A primjerenijeg su ponašanja u ustanovi, raznolikijih slobodnih aktivnosti, kvalitetnijeg odnosa prema radnim zadacima, imaju razvijenije radne na- vike, kvalitetnijeg su odnosa prema nastavnicima, prema osoblju ustano- ve, prema drugim maloljetnicima (rjeđe se sukobljavaju s vršnjacima), redovitije pohađaju nastavu te postižu uspješnije rezultate i primjerenije se ponašaju u nastavi. Riječju, ova diskriminativna funkcija nedvosmi- sleno pokazuje da su maloljetnice, u odnosu na maloljetnike, značajno uspješnije integrirane u tretmansko okružje i život u ustanovi. j 4. Diskusija rezultata ' ^ Rezultati dobiveni u ovom istraživanju, općenito govoreći, potvrđuju pretpostavku prema kojoj spol delinkvenata značajno determinira krimi- nološka obilježja i tijek odgojne mjere upućivanja u zavod za preodgoj pri čemu maloljetni delinkventi, u odnosu na maloljetnice, manifestiraju in- tenzivnije i složenije oblike kriminalne aktivnosti koju započinju u rani- joj dobi. Uz to, tijekom tretmana provedenog u okviru odgojne mjere ma- nje su prilagođeni, integrirani u tretmansko okružje i, može se kazati, manje uspješni. Očito je, dakle, da se ista zavodska odgojna mjera izriče muškim i žen- skim maloljetnim delinkventima koji pokazuju razUčiti intenzitet krimi- nalne aktivnosti. Maloljetnicama se upućivanje u dom za predgoj češće izriče već za prvo počinjeno kazneno djelo, dok su maloljetnici uglavnom povratnici. Međutim, na ovo vrlo vjerojatno ima upliva i činjenica da dje- vojke svoju delinkventnu aktivnost počinju u kasnijoj životnoj dobi, na- kon dugotrajnije kumulacije negativnih okolinskih utjecaja na njihovo sazrijevanje i nakon manifestiranja drugih asocijalnih oblika ponašanja što sudska praksa uzima u obzir štujući zakonom predviđene kriterije za izbor odgojnih mjera. Uzima se u obzir da na jednake okolinske uvjete maloljetnici i maloljetnice reagiraju različito, pri čemu maloljetnici re- agiraju impulzivnije i naglašenije, društveno neprihvatljivim oblicima po- našanja, ali se maloljetnice na takav korak odlučuju tek nakon dugotraj- nijeg kumuliranja čitavog niza nepovoljnih okolnosti i poremećaja u po- našanju što se respektira. Osim toga, valja kazati i to da je, s obzirom na učestalu primjenu nače- la oportuniteta u sankcioniranju maloljetnih delinkvenata, očito kako i muški i ženski delinkventi upućeni u zavod za preodgoj, potječu iz rela- tivno nepovoljnih socijalnih okruženja. Stoga smo skloni prihvatiti motri- šte nekih autora prema kojima su razlike među spolovima u reagiranju na relativno jednake okolnosti ipak pretežito uvjetovane razlikama u SOCIALNA P E D A G 0 G I K A 53 specifičnim osobinama ličnosti djevojaka i mladića (primjerice, poznato je da mladići postižu više rezultate na dimenziji psihoticizma koji je i ina- če visoko povezan s kriminalnim ponašanjem (Eysenck, 1974:146) , ali i očekivanjima (zahtjevima) koje prema njima ima socijalna sredina. л Glede tijeka zavodskog tretmana ženska delinkventna populacija oči- to je prilagodljivija, moguće i uspješnija. Ovo se može objašnjavati već navedenim biopsihosocijakiim značajkama maloljetnih počinitelja kazne- nih djela muškoga i ženskog spola, pri čemu sociokulturološke razlike, prema našem mišljenju, imaju predominantnu ulogu. Inače, mnoga znanstvena istraživanja pokazuju da su određeni mode- li tretmana učinkoviti za pojedine skupine delinkvenata (Speer, 1972; Adams, 1970; Cohen i Filipczak, 1971; prema Adams, 1977). Primjerice, raznoliki programi, od skupina samopomoči delinkvenata pa sve do indi- vidualne psihoterapije, mogu uroditi mnogim pozitivnim učincima ako su usmjereni selekcioniranim skupinama delinkvenata. S time u svezi Warren (1970) klasificira elemente programa tretmana u odnosu na obi- lježja prijestupnika, obilježja djelatnika koji tretman provode, tretman- sko okruženje i metode tretmana. Navedeni tretmanski aspekti ujedno su osnovni elementi svake diferencijacije tretmana. Osim toga, valja ista- knuti i Faganovo (1990) stajalište prema kojemu je najbitnija točka insti- tucionalnoga tretmana maloljetnih delinkvenata zapravo način njihova otpusta iz ustanove, odnosno poslijetretmanski prihvat. -w U svakom slučaju, mišljenja smo da rezultati dobiveni ovim istraživa- njem potvrđuju opravdanost uvažavanja spola maloljetnih delinkvenata prilikom programiranja njihova tretmana, a putem prilagodbe uvjeta, sa- držaja i metoda rada obilježjima muških, odnosno ženskih delinkvenata. Jer, kako ističu Jessel i Moir (1995:226) "Ako smo zabrinuti za socijalnu pravdu - a to bismo morali biti - onda bi bilo neusporedivo smislenije reformirati odgojni sustav tako da on prizna osnovne spolne razlike i pri- lagodi im se. Ako ravnopravnost prilika nešto znači, to znači davanje pri- like za podjednak individualni uspjeh." 5. Literatura: Adams, S. (1974), Evaluative Research in Corrections: Status and Pro- spects. Federal Probation, XXXVllI. 1.14-21. Adams, S. (Í977), Evaluating Correctional Treatmenst- Toward a New Perspective. Criminal Justice and Behavior, 4. 4. 323-339. Andrews, D.A., I. Zinger, R.D. Höge, J. Bontà, P. Gerdreau, F.T. Gullen 54 SOCIALNA P E I) A G O G I K A (1990), Does correctional treatment work? A clinically relevant and psycho- logically informed meta-analysis. Criminology, 28. 569-404. Antonowicz, D.H., R.R. Ross (1994), Essential Components of Success- ful Rehabilitation Programs for Offenders. International Journal of Offen- der Therapy and Comparative Criminology, 58. 2. 97-104. Bastašić, Z. (1995), Pubertet i adolescencija. Zagreb: Školska knjiga. Clarke-Stew^art, A.; М. Pevlmutter & S. Friedman (1988), Lifeloug Hu- man Development. John Wiley & Sons. Nev^ York. Cleaveland, B.A. (1994), Social Cognitive Theory Recommnedations for Improving Modeling in Adolescent - Substance Abuse Prevention Pro- grams. Journal of Child and Adolescent Substance Abuse Prevention, 5. 4. 55-68. Compas, B.E., B.R. Hinden, CA. Gerhardt (1995), Adolescent develop- ment: Pathways and Processes of Risk and Resilience. Лтгдгм. Rev. Psychol, 46. 265-295. Conger, J.J. (1991), Adolescence and youth: Pshychological develop- ment in a changing world. Fourth edition. New York: Harper Collins Pu- blishers. Inc. .^5 Fagan, J. (1990), Social and legal policy dimensions of violent juvenile crime. Criminal Justice and Behaviour, 17. 95-155. Garrett, C.J. (1985), Effects of Residential Treatment on Adjudicated Delinquents: a Meta-Analysis. Journal od Research Crime and Delinqu- ency, 22. 4. 287-508. Hartup, W.W. & C.F.M. van Lieshout (1995), Personality Development in Social Context. Annu. Rev. Psychol, 46. 655-687. Hirjan, F. i M. Singer (1987), Maloljetnici u krivičnom pravu. Zagreb: Globus. Jessel, D. & A. Noir (1995), Muški spol - ženski spol. Zagreb: Izvori. Lab, S.P., J.T. Whitehead (1988), An Analysis of Juvenile Correctional Treatment. Crime & Delinquency, 54. 1. 60-85. Lukin, P.R. (1985), The Relationship of Recidivism of Juvenile Delinqu- ents to Changes Made During Residential Treatment. Michigan: University Microfilms International. Marković, T. (1968), Društveni značaj i težina pojave odgojne zapu- štenosti i delinkventnog ponašanja kod djece i omladine. V: Savjetova- nje 0 resocijalizaciji maloljetnika. Zagreb: Zavod za socijalni rad SRH, s. 9-25. cS o C I Л L N Л P E D Л G O G I K A 55 Mejovšek, M. (1985), Razlike u superegu maloljetnih delinkvenata mu- škog i ženskog spola nekon zavodskog tretmana. Defektologija, 2:41-48. Mejovšek, М. i V. Žakman-Ban (1986), Razlike maloljetnih delinkve- nata u devijantnom ponašanju u postpenalnom razdoblju s obzirom na spol i težinu zavodske mjere. Defektologija, 22. 2. 43-57. Mikšaj-Todorović, Lj. (1987), Obiteljske i socio-demografske karakte- ristike maloljetnih delinkvenata u SR Hrvatskoj i povezanost s nekim obli- cima poremećaja u ponašanju (disertacija). Zagreb: Fakultet za defekto- logiju. Miljković, D. (1991), Utjecaj obitelji na kognitivno funkcioniranje dje- ce. Napredak, 132. 1. 5-13. Nikolić-Ristanović, V. (1991), Družbeno nadzorstvo in kriminaliteta žensk. Revija za kriminalistiko in kriminologijo, 1. 16-26. Prijedlog Zakona o sudovima za mladež. Zagreb: Ministarstvo pravo- suđa Republike Hrvatske (1996). Singer, M. i Mikšaj-Todorović, Lj. (1990), Delinkvencija mladih. Za- greb: RZ SRH. Singer, M. (1994), Kriminologija. Zagreb: Nakladni zavod Globus. Snow, R.E (1991), Aptitude-treatment interaction as a framework for research on individual differences in psychotherapy. Journal of Consul- ting and Clinical Psychology, 59. 205-216. Tasić, D. (1997), Primjerenost strukturiranosti odgojnih mjera psihoso- cijalnoj zrelosti maloljetnih delinkvenata u Republici Hrvatskoj (disertaci- ja). Zagreb: Sveučihšte u Zagrebu. Fakultet za defektologiju. Uzelac, S. (1982), Uspješnost resocijalizacije maloljetnih delinkvenata u različitim odgojnim institucijama SR Hrvatske. Z)e/fe/í;íotoé:i7a, 18.1-2.161- 169. Warren, M. Q. (1970), The Case for Differential Treatment of Delinqu- ents. V: Harwin L. Voos (Ed.), Society, Delinquency and Delinquent behavi- our. Boston: Little, Brown and Company, s. 419-128. Wierson, M. & R. Forehand (1995), Predicting recidivism in juvenile delinquents: the role of mental health diagnoses and the qualification of conclusions by race. Behavioural Research and Therapy, 33. 1. 63-67. Žakman-Ban, V. (1986), Razlike u sociološkim karakteristikama i efi- kasnosti resocijalizacije maloljetnih delinkvenata muškog i ženskog spola n području SR Hrvatske (magistarski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu. Fakultet za defektologiju. 56 s o C 1 A L N A P E D A G O G J K A Žakman-Ban, V. (1993), Žene - povratnice u Republici Hrvatskoj i ne- ka njihova socijalnodemografska i kriminološka obilježja. Kriminologija i socijalna integracija, 1. 2. 185-199. Žižak, A., N. Roller-Trbović i R. Brusić (1993), Samoprocjena identiteta djece i mladeži s poremećajima u ponašanju tijekom institucionalnog tret- mana. Kriminologija i socijalna integracija, 1. 2. 221-237.