Jezični slojevi i struktura medimurske hidronimije
Dunja Brozovic Rončevic
Sveučilište u Zadru, F. Tudmana 24i, HR - 23 000 Zadar, dbrozovic@unizd.hr
Ines Virč
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovje, Ulica Republike Austrije 16, HR - 10 000 Zagreb, inovak@ihjj.hr
- SCN VIII/2 [2015], 5-19 -
Prispevek temelji na analizi dosedanjih dognanj na področju medži-murske hidronimije in na lastnih terenskih raziskavah, katerih cilji so bili sistematično zbiranje, obdelava in razvrščanje gradiva s področja hidronimije v Medžimurju. Klasifikacija hidronimov je izdelana na podlagi motivacijskih in tvorbenih vzorcev, posebna pozornost pa je posvečena razvrstitvi vodnih imen glede na njihovo jezikovno ozadje. V prispevku ni zajeta celotna medžimurska hidronimija, temveč so obravnavana najpomembnejša vodna imena vseh hidronimskih kategorij - imena pomembnih ali z jezikoslovnega vidika najzanimivejših rek, potokov, izvirov, jezer, ribnikov, mlak in barij.
The paper examines and describes the hydronymy of Medimurje, the far northern region of Croatia. Field research aimed at the systematic gathering, analysis and classification of names of bodies of water throughout Medimurje. The classification of hydronyms is based on motivational and word formational criteria, and special attention is paid to the classification of hydronyms according to their language of origin. While a complete account of all Medimurje hydronyms is beyond the scope of this paper, the analysis presented here considers the major rivers, streams and lakes, as well as those swamps, springs, ponds and wells whose names are particularly interesting from a linguistic point of view.
Ključne besede: Medžimuije, hidronimija, strukturna analiza, motivacijska analiza
Key words: Medimurje, hidronymy, structural analysis, semantic analysis
— 5 —
	 Dunja Brozovic Rončevic, Ines Virč 	
1 Uvod
Hidronimima nazivamo vlastita imena vodnih objekata, a onomastička disciplina koja se bavi znanstvenim proučavanjem hidronimije naziva se hidrono-mastika. Iako su s jezičnopovijesnoga gledišta osobito zanimljiva imena vecih vodenih tokova jer rjede od ostalih onima podliježu promjenama, hidronoma-stika ne proučava samo imena tekucica, dakle rijeka i potoka,1 vec i imena svih vodnih objekata, dakle i imena vrelišta, močvarišta, jezera i mora. Postojanost imena vecih rijeka vezana je uz njihovu trajnost i relativnu nepomičnost te se stoga ta imena nasljeduju i prenose s demografskim promjenama, odnosno rijetko podliježu preimenovanjima uvjetovanim etnojezičnim, povijesnim ili političkim previranjima te stoga predstavljaju iznimno dragocjena svjedočan-stva za proučavanje povijesti naroda i jezika na prostoru njihova nastanka.
Vodni su tokovi kroz povijest obično bili prirodnim granicama pojedinih entiteta, pa su tako i današnje hrvatske granice vecim dijelom odredene rije-kama, odnosno Jadranskim morem na jugu. Sjeverna hrvatska granica s Ma-darskom najvecim dijelom leži uz tokove Mure i Drave, istočna uglavnom prati Dunav, zapadna je granica sa Slovenijom dijelom omedena Dragonjom, Kupom i Sutlom, a uz granicu s Bosnom i Hercegovinom teku Sava i dijelom Una. Poput Hrvatske i najsjevernija je hrvatska županija, Medimurje, sa svih strana okružena vodama. Od sjevera i sjeverozapada omeduje je rijeka Mura, a s juga rijeka Drava.2 Zapadna se granica, prema Sloveniji, pretežito može povuci uz potok Trnavu, na sjever uz potok Šantavec, a dalje se proteže sjeveroistočno od Robadja te južno od Gibine dolazi do Mure. Zbog hidrološkoga je bogatstva ovo područje osobito pogodno za provodenje hidronomastičkih istraživanja.
2 Zemljopisni položaj i naselja u Medimurju
Medimurje nije samo najsjevernija hrvatska prirodno-geografska regija, vec i jedinstvena političko-administrativna jedinica, županija smještena na otprilike 730 km2 površine. U tri medimurska grada (Čakovec, Prelog i Mursko Središče) i 22 opcine živi oko 120 000 stanovnika, a grad Čakovec ujedno je i upravno i političko središte Medimurske županije.
Prirodno-geografski, Medimurje je smješteno na dodiru dviju velikih eu-ropskih reljefnih cjelina - istočnih Alpa i Panonske nizine, na temelju čega se diferenciraju dvije osnovne morfološke cjeline: brežuljkasto gornje (prevladava
1	U onomastičkoj se terminologiji ta imenska skupina naziva potamonimima.
2	Današnja medimurska granica ne slijedi posvema tokove Mure i Drave, tj. medimurski se dio nalazi i s onu stranu obiju rijeka.
— 6 —
■-S^ta-viita Centra
Jezični slojevi i .struktura medimurske hidronimije
blago valovit, raščlanjen reljef) i nižinsko donje Medimurje (naplavna ravnica uz Dravu i Muru).3 Najviši vrh je Cimermanov brijeg, visine 345,03 metara.4
Po hidrogeološkim kriterijima područje Medimurja može se podijeliti u četiri cjeline koje se poklapaju s morfološkom i geološkom gradom terena:
1)	područje zapadnoga dijela Medimurja5
2)	čakovečki praporni ravnjak6
3)	područje Dravske nižine7
4)	područje Murske nižine.8
Čitavo je Medimurje veoma bogato vodama. Slivovi Mure i Drave, dviju velikih rijeka koje ga omeduju, područja su snažnih erozijskih procesa, koji su uz obilježja samoga tla (u hidrografiji nazivanima automorfnim i hidromorfnim),9 utjecali na pojavu niza blatišta, vrelišta, jezera, mlaka, ribnjaka i potoka na području Medimurja.
3 Povijesni kontekst medimurske toponimije
Toponimi su opcenito, a osobito hidronimi, pouzdani svjedoci povijesti etničkih zajednica i jezika unutar kojih su nastali. Pritom su često upravo imena rijeka i naselja nastalih na njihovim obalama, uz neka osobna imena, zabilježena u najstarijim zapisima, i jedini su očuvani svjedoci pojedinih iščezlih jezika. Prostor Medimurja, osobito područje porječja rijeke Mure još je u prapovijesno doba imalo važan geostrateški položaj, osobito s obzirom na činjenicu da je tim pravcem prolazio ogranak jantarskoga puta. Od etničkih skupina koje su živjele na prostoru Medimurja, treba izdvojiti Panonce (Pannonii) koji su barem djelomice na tom prostoru obitavali u suživotu s Keltima.10 Nakon rimskih
3	Granica izmedu ta dva dijela poklapa se s izohipsom od 200 metara nadmorske visine.
4	Vidi: http://www.mnovine.hr/vijesti/medjimurje/drustvo/foto:-istrazivanja-potvrdila---mohokos-nije-najvisi-vrh-medimurja i http://www.vecernji.hr/hrvatska/otkrice-me-dimurje-naraslo-metar-i-pol-984609.
5	U tom su području od hidrogeoloških pojava registrirani kopani zdenci i vrela.
6	Uz jugoistočni se rub javlja više izvora veoma male izdašnosti.
7	S hidrološkoga je gledišta Dravska nizina najznačajnija.
8	Manje izvore cijednoga karaktera nalazimo tamo gdje je površinski trošni pokrivač deblji. Dubokim istražnim bušotinama za naftu utvrdene su i pojave termalne vode (iznad 150 °C).
9	Automorfna tla zauzimaju povišene i ocijedene položaje. Ova tla nemaju dodatnog vlaženja poplavnim vodama, niti podzemne vode ulaze u aktivni dio profila. Na razvoj hidromorfnih tla utječu oborinske, poplavne i podzemne vode (Hrvatske vode 1998: 5).
10	U literaturi se srecu različita mišljenja o tome koje je panonsko pleme nastanjivalo Medimurje: »Vrlo su važne vijesti o etničkim skupinama na ovom prostoru. Grčki geograf Strabon (65. god. prije Krista - 24. god. po Kristu) u svom djelu "Geografija" spominje rijeku Dravu (Drabos) i plemena Panona. U "Monumentum Ancyranum" - svojem političkom testamentu rimski car Tiberije Ističe: "Plemena Panona, koje prije mojeg
— 7 —
	 Dunja Brozovic Rončevic, Ines Virč 	
osvajanja početkom 1. st. n. e., Rimljani u doba cara Tiberija osvojena područja organiziraju u provinciju Ilirik te se prostor današnjega Medimurja nalazio u rimskoj provinciji Panoniji. U antičko je doba na tom području utemeljeno više naselja kojima se imenski kontinuitet nije održao. Madari u Panonsku nizinu provaljuju krajem IX. stoljeca, a potpisivanjem sporazuma s ugarskim kraljem Kolomanom 1102. godine, uspostavlja se personalna unija Hrvatske i Ugarske. Neprestano svojatanje Medimurja od strane Madara, višekratno odcjepljenje od Hrvatske i ponovno ulaženje u njezin sastav, osnovna su karakteristika političkih previranja tijekom iducih stoljeca. Godine 1861. Medimurje je opet pripojeno Ugarskoj te je u to doba madarski kao službeni jezik uveden u sud-stvo, školstvo, crkvu, vojsku. Uslijedila je sustavna madarizacija imena svih medimurskih naselja (1896.),11 a madarskim riječima iskvarena medimurska kajkavština proglašena je »medimurskim jezikom« na kojem od 18. svibnja 1884. izlazi i list Murakoz - Medjimurje (Kalšan 2006: 230-237). Tijekom Prvoga svjetskog rata Medimurje je pripadalo Ugarskom Kraljevstvu koje je bilo sastavnim dijelom Austro-Ugarske Monarhije, a tek je prema odluci Ver-sajskoga mirovnog ugovora iz 1920. Medimurje pripalo Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji. Početkom Drugoga svjetskog rata njemačka je vojska okupirala Medimurje, a nakon što je 16. travnja 1941. u Medimurje ušla madarska vojska te je ono proglašeno madarskim okupacijskim područjem i priključeno madarskoj županiji Zala, madarska je vlast još jednom započela snažnu madarizaciju u školstvu i upravi. U travnju 1945. Medimurje je oslobodeno i vraceno pod upravu tadašnje DFJ, a od 1992. godine Medimurje je u upravno-teritorijalnom smislu samostalna županija.
4 O hidronimiji Medimurja
Starošcu svojega podrijetla, arhaičnošcu tvorbe i postojanošcu likova, hidro-nimi, odnosno u prvom redu imena rijeka, izdvajaju se od ostalih imenskih kategorija i predstavljaju iznimno dragocjena svjedočanstva za proučavanje povijesti naroda i njihovih jezika. Unatoč turbulentnoj povijesti ovoga područja, s izuzetkom imena velikih rijeka koje ga omeduju, današnja medimurska
principata nikada rimska vojska nije posjetila, doveo sam, nakon njihova pokorenja od strane Tiberija Nerona, mojeg tadašnjeg pastorka i legata, pod vlast rimskog naroda i proširio sam granice sve do obala Dunava." Plinije Stariji (23. - 79. godine po Kristu) pak piše da tamo gdje teče rijeka Drava žive Serreti, Serapilli, Iasi i Andizeti. Prema klasičnom filologu A. Mayeru u Medimurju su živjela plemena Serapill, a njihovo ime govori da koriste "žitne jame". Serapilli su, prema tome, autohtono stanovništvo koje je pomiješano s Keltima dočekalo rimske osvajače« (Kalšan 2006: 14). Iako postoje ne-prijeporni dokazi o keltskome obitavanju na području današnjega Medimurja, kao i na mnogim hrvatskim prostorima, toponimijskih je prežitaka koji bi to potvrdivali veoma malo.
11 Opširnije o procesima madarizacije medimurskih ojkonima v. Frančic, Žagar Szentesi 2008: 59-80.
— 8 —
■-S^ta-viita Centra
Jezični slojevi i .struktura medimurske hidronimije
hidronimija vjerno oslikava hrvatsko, odnosno slavensko podrijetlo najvecega broja u ovome radu obradivanih imena.
Hidronimija Medimurja do sada nije podrobnije proučavana,12 a sustavnih terenskih istraživanja donedavno na tome prostoru gotovo da i nije bilo.13 Ovaj se rad temelji na vlastitim terenskim istraživanjima kojima je cilj bio prikupljanje i obradba hidronimijske grade u Medimurju, odnosno razredba hidronima prema motivacijskim i tvorbenim obrascima te prema njihovu jezičnom podrijetlu. Sustav hidronima ili hidronimiju Medimurja čine imena rijeka, potoka, vrela, jezera, ribnjaka, mlaka i blatišta.
Korpus za analizu u ovome radu čini 85 imena blatišta, 194 imena vrela, 14 imena jezera, 176 imena mlaka, 201 ime potoka i 68 imena ribnjaka, tj. 738 hidronima prikupljenih terenskim istraživanjem u Medimurju. Prikupljen i sistematizirani korpus hidronima može se slikovno prikazati prema zastupljenosti pojedinih hidronimijskih skupina u Medimurju:
blatišta 85 vrela 194 jezera 14 mlake 176 potoci 201 ribnjaci 68 rijeke 2 | 0
50
100
150
200
250
Slika 1: Zastupljenost hidronimijskih skupina u Medimurju
12	O medimurskoj su hidronimiji, u prvom redu o slivu Drave i Mure pisali I. Kalinski i M. Peti (1973.), rubno je se u svojim radovima o medimurskoj toponimiji dotiče A. Frančic te D. Brozovic Rončevic u svojim radovima o hrvatskome hidronimijskom sustavu. O pojedinim problemima relevantnim za hidronomastička istraživanja pisali su i: A. Bregovic i suradnici, 2004: Život uz Dravu nekad i danas. Varaždin; S. Golub: Mura, slikovni vodič kroz zašticeni murski krajolik. Čakovec; isti, 2004: Medimurje: elementarno i profinjeno. Čakovec; M. Puric Hranjec, 2005: Drava u Medimurju još uvijek živi. Čakovec.
13	Sustavna je hidronomastička istraživanja u Medimurju provela Ines Virč u okviru rada na projektu Onomastička i etimologijska istraživanja hrvatskoga jezika (MZOS) koji je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje vodila Dunja Brozovic Rončevic. Terensko je prikupljanje hidronimijske grade za ovaj rad obavljeno u skladu s Uputama za prikupljanje onomastičke grade institutskoga Odjela za onomastiku i etimologiju te je pod naslovom Hidronimija Medimurja Ines Virč obranila kvalifikacijski rad na doktorskom studiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2009. godine.
— 9 —
Dunja Brozovic Rončevic, Ines Virč
Iako su dvije rijeke koje omeduju obradivano područje, Mura i Drava, ne-prijeporno za Medimurje najvažnije u gospodarstvenom, pa i u političkom smislu, za hidronomastička su istraživanja jednako važni svi hidronimi. Iz priloženoga je prikaza razvidno da je u ukupnom hidronimijskom korpusu Medimurja najviše zabilježenih imena potoka (27 %), potom slijede imena vrela (26,3 %), mlaka (23,9 %), blatišta (11,5 %), ribnjaka (9,1 %), jezera (1,9 %) i samo dva imena rijeka (0,27 %).
Svi toponimi, pa tako i hidronimi, tvoreni su postupkom onimizacije od riječi nekoga jezika, najčešce od apelativa. Ni u jednom toponomastičkom sustavu ne postoje primarna imena, iako je, što su imena starija, teže proniknuti u primarno značenje apelativa od kojih su nastala. Kako bi se izdvojili inojezični elementi u medimurskoj hidronimiji, potrebno je sustavno popisati i analizirati tvorbene elemente i modele tvorbe unutar jezika u kojem je ime nastalo, odnosno potrebno je provesti motivacijsko-tvorbenu i semantičku klasifikaciju prikupljenih hidronima. Inojezični se elementi mogu prepoznavati u osnovi ili tvorbenim elementima rabljenim pri postupku toponimizacije. Na rubnim prostorima etno-jezičnih dodira česti su i slučajevi da se na slavensku osnovu dodaju inojezični sufiksi ili obratno, no iako je Medimurje prostor stoljetnoga suživota Hrvata i Madara, takvih je imenskih tvorbi relativno malo u medimurskoj hidronimiji. Hidronimijski likovi, u ovom radu analiziranih imena, bilježe se u hrvatskoj dijalektologiji uobičajenim sustavom fonetske transkripcije za mjesne govore, odnosno dijalekt unutar kojega je pojedino ime zabilježeno.
4.1 Tvorbena i strukturna analiza medimurskih hidronima
S obzirom na strukturu hidronimi mogu biti jednorječni, dvorječni ili više-rječni.14
A) Jednorječni hidronimi prema tvorbenom postupku razvrstavaju se u tri temeljne skupine:
1.	hidronimi nastali onimizacijom apelativa bez ikakvih dopuna (npr. Kantoš (< kantoš 'vrsta ribe'), Opecjok (< opecjok 'vrsta cigle; elementi na kali-jevoj peci'), Repux (< repuh).
2.	hidronimi nastali dodavanjem afikasa:
a.	hidronimi sufiksalne tvorbe (npr. Bistreč, Empek, Lužjek)
b.	hidronimi prefiksalne tvorbe (npr. Zapole)
c.	hidronimi prefiksalno-sufiksalne tvorbe (npr. Padolek).
3.	hidronimijske sraslice (npr. Senokoša, Vodopad).
14 Primjeri koje donosimo samo oprimjeruju pojedine tvorbene obrasce.
— 10 —
■^Slavia. Centra.
Jezični slojevi i .struktura medimurske hidronimije
Najzastupljenij i sufiksi u tvorbi jednorječnih medimurskih hidronima mogu se tablično prik azati:
Tablica 1: Sufiksalna tvorba medimurskih hidronima
Sufiksalna tvorba medimurskih hidronima							
Sufiks	0	-ec	-ica	-ek	ščak/šček	-je	-ok
Ukupno	188	36	27	16	14	5	5
B) Analizom dvorječnih medimurskih hidronima može se izdvojiti devet modela (npr. Xidrocentrala Cakovec; Soder graba; Malo Žerjavišce; Bukovska kopaja; Stora Tršcanska; Nova Mura; Birovova graba; Pre Xompo; Toto more).
Analiza dvorječnih medimurskih hidronima može se slikovno prikazati:
imenica + ime glada: 3 imenica + vodna imenica: 8 pridjev + antroponim: 2 pridjev + imenica: 38 pridjev + pridjev: 1 | pridjev + potamonim: 16 | pridjev + vodna imenica: 148 | prijedlog + imenica: 4 | spajanje dviju imenica: 1 | 0
Slika 2: Strukturna analiza dvorječnih medimurskih hidronima
Usporedbom modela kod dvorječnih medimurskih hidronima zapaža se da je najčešci modelpridjev + vodna imenica (67 %), što u brojkama uglavnom odgovara postotku zabilježenom u drugim dijelovima Hrvatske.
c) Analizom višerječnih medimurskih hidronima može se izdvojiti sedam modela koji se mogu oprimjeriti imenima: Stori rukovi Drove; Zviralnapod Bajzekom; Mlaka na Curko; Mlaka na krco; Izvor pod Rimšcakom; Izvor na Moškaj sinokošaj; Izvor na Mrkvi i slikovno prikazati:
20
40
60
80
100
120
140
160
— 11 —
Dunja Brozovic Rončevic, Ines Virč
pridjev + toponomastička sintagma: 1 vodna imenica + prijedlog + antroponim: 10 vodna imenica + prijedlog + hidronim: 1 vodna imenica + prijedlog + imenica: 3 vodna imenica + prijedlog + toponim: 3 vodna imenica + prijedlog + toponomastička sintagma: 7 vodna imenica + prijedlog + imenica u padežu: 15
Slika 3: Strukturna analiza višerječnih medimurskih hidronima
Usporedbom udjela broja višerječnih medimurskih hidronima zapaža se da je najčešci model vodna imenica + prijedlog + imenica u padežu (37,5 %).
Složenost pojedinih hidronimnih likova često je obrnuto proporcionalna poznatosti i važnosti pojedinoga vodnog objekta na koji se ime odnosi, odno-sno brojem ljudi kojima je pojedino ime prepoznatljivo i njime se služe. Stoga nas i površan pogled na gore prikazane tablice odnosno grafikone upucuje na zaključak da se medu medimurskim hidronimima brojčano izdvajaju jednočlane tvorbe izvedene izravnom toponimizacijom apelativa i da su medu dvočlanim hidronimima najzastupljenije tvorbe od pridjeva i vodne imenice, dok je broj višečlanih hidronima veoma ograničen.
4.2 Motivacijska klasifikacija medimurskih hidronima prema semantizmu osnove
S obzirom na izvorno značenje osnove, odnosno leksema od kojega je ime tvo-
reno, hidronimi se mogu razvrstati u devet temeljnih skupina, za koje vecinom
nalazimo potvrde i medu medimurskim hidronimima:
1.	hidronimi motivirani geomorfološkim odlikama zemljopisnoga objekta (npr. struga 'korito rijeke ili potoka; udubljeno mjesto u koritu rijeke; dno rijeke' (Struga), vusekje 'usjek' (Vusekje (BRE)), zaton 'zaljev; uvala; ravno mjesto na vodi, luka; riječna livada' (Zoton).
2.	zemljopisna imena od drugih toponima - hidronimi nastali od starijih topo-nima i nalaze se u njihovoj okolici; vecinom dvočlana imena, čiji su pridjevi nastali od drugoga, važnijeg toponima, a identifikacijski je član obično zemljopisni pojam (npr. Vugrišinec, Zobnik).
3.	hidronimi motivirani nazivima bilja, biljnoga pokrova i biljnih zajednica (npr. gubač 'gubač 'šišarica' (Gubac),jales < jalša 'joha' (Jales), voljok 'vrsta trave' (Volok).
4.	hidronimi izvedeni od naziva životinja (npr. xobod 'obad' (Xobod), ribjak 'ribnjak' (Ribjak), žužika 'raca' (Žužicka)).
12

. 212015
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Jezični slojevi i .struktura medimurske hidronimije
5.	hidronimi motivirani ljudskom djelatnošcu (npr. čiga 'vitlo, kolotur; motka, opterecena na jednom kraju, za vadenje vode iz zdenca' (Čiga), ograda 'ograda' (Ograda), Stori melin (MS).
6.	hidronimi motivirani prirodnim pojavama (nisu zabilježeni).
7.	hidronimi antroponimijskoga postanja (npr. Frjov (< Frjoy < Frajo 'Franjo'), Karlot (< Karlo), Margetica (< Margetica < Margeta < Margareta)).
8.	hidronimi etnonimskoga (ili etničkoga) postanja (nisu zabilježeni)
9.	hidronimi nejasna postanja ili nejasne motiviranosti (npr. Hrkelica, Ma-denšcak).
Klasifikacija medimurskih hidronima po semantičkim skupinama može se
slikovno prikazati:
1. skupina: 362
2.	skupina: 25
3.	skupina: 94
4.	skupina: 44
5.	skupina: 46 6. skupina: 0
7. skupina: 144 8. skupina: 0 9. skupina: 15 ostalo:9
50
(00
(50
200
250
300
350
400
Slika 4: Semantička klasifikacija medimurskih hidronima
Usporedbom udjela medimurskih hidronima po skupinama, zapaža se da ih je najviše motivirano geomorfološkim odlikama zemljopisnoga objekta (48,85 %), što se poklapa sa situacijom na čitavom hrvatskom području.15 Hidronimi motivirani prirodnim pojavama, kao i hidronimi etnonimskoga (ili etničkoga) postanja, u Medimurju nisu zabilježeni.
Posebno su zanimljive hidronomastičke metafore, medu kojima je najbrojnija skupina hidronima koji svoj odslik nalaze u predmetima materijalne kulture
15 »Statistička obradba hrvatskoga zemljopisnog nazivlja pokazuje da gotovo 80 % topografskih apelativa ima toponimijskih odraza, a oko 50 % hrvatskih toponima u svojem imenu ima zemljopisni termin, što je znatno veci postotak nego u drugim slavenskim je-zicima, a uvjetovan je iznimno razvedenom i raznolikom konfiguracijom tla na području Hrvatske. Onimizacija apelativa najčešca je naravno u mikrotoponimiji zbog semantičke jednoznačnosti pojedinih termina, čija se značenja precizno vezuju i poistovjecuju s osobinama i odlikama objekta na koji se odnose« (Brozovic Rončevic 2003: 3).
0
— 13 —
	 Dunja Brozovic Rončevic, Ines Virč 	
(npr. grejenka 'posudica u kojoj se zadržava toplina kuhana ili pečena jela' (Grejenka (TU)), pinka 'vrsta kruha' (Pinkava (Ž)), ratišce 'kosište, držalo kose' (Ratišcak (KU)).
Hidronimi nejasna postanja ili nejasne motiviranosti čine 2 % grade.
4.3 Hidronimija Medimurja prema podatcima Hrvatskih voda
U slivu rijeke Mure registrirano je jedanaest bujičnih slivova (Dragoslavec, Goričica, Pleškovec, Jalšovec, Jurovčak, Gradiščak, Koncovčak, Gornji potok, Donji potok, Brodec, Jalšovnica), a u slivu rijeke Drave tri (Trnava (brdski dio), Zelena, Zejza).
Kao glavni vodotokovi Medimurja navode se Drava i Mura, a iza njih, naj-veca tekucica u Medimurju je Trnava. Prije izvodenja melioracijskih radova, s lijeve joj je strane pritjecao potok Goričica (danas Lateralni kanal ili Lateralac), a u donjem toku Bošcak, Korenica (danas kanal Muršcak) i Kopanec. Danas Trnava utječe u Muru kod Goričana, a ostali dio nekadašnje Trnave do ušca u Dravu dobio je ime Bistrec.
Problem velikih voda16 riješen je izgradnjom retencija17 i kanala.18
U slivu Mure izgradena je retencija Selnica. Sliv Trnava ima pet retencija: Dragoslavec, Šenkovec, Globetka, Jegerseg i Pribislavec.
Kanal je prokop za navodnjavanje ili otjecanje. Prema podatcima Hidrotehnike d. o. o. Čakovec, u Medimurju postoji 161 kanal. Od 161 naziva kanala, na terenu je potvrdeno 14,29 %.
Najviše je kanala u čijoj se osnovi nalazi ime sela (28,57 %), npr. Belica, Bogdanovec, Brezje. Po zastupljenosti, slijede kanali u čijoj se osnovi nalazi naziv bilja (Bakuc, Derdov, Jagodnjaci), imena kanala koja se odnose na oblik, svojstva i izgled tla/vode (Brodec, Duge Njive, Krčevine), imena kanala koja se odnose na sastav i osobitosti tla (Berek, Čret i ogranak, Peski + Peski I), imena kanala, tj. simboli (npr. K-10, K-11, K-13), imena kanala koja su odrede-na položajem (npr. Donji potok + produžetak, Gornji potok, Zaobalje), imena kanala antroponimijskoga postanja (npr. Hercegovica, Herjavec, Hrebec), imena kanala u čijoj se osnovi nalazi naziv životinja (npr. Hrušcica, Kozajc I + ogranci I - II, Pijavišce), imena kanala motivirana ljudskom djelatnošcu (npr.
16	»Opcenito se, prema UNESCO-vu i WMO-vu rječniku hidroloških pojmova (1992.) velika voda može definirati na tri načina: 1. kao povišenje - obično naglo - vode u vodotoku do najviše vrijednosti, od koje razina vode počinje polagano opadati, 2. kao veliki tok vode mjeren visinom vodostaja ili veličinom protoka, 3. kao rastuca plima« (Žugaj 2004: 2).
17	»Retencije su povremene jednonamjenske akumulacije za suzbijanje velikih voda na nizvodnom području. Suzbijanje se postiže privremenim zadržavanjem dijela velikih voda u retencijskom prostoru i reguliranim ispuštanjem kroz evakuacijske organe« (Hrvatske vode 1998a: 14).
18	Kanal je prokop za navodnjavanje ili otjecanje.
— 14 —
■-S^ta-viita Centra
Jezični slojevi i .struktura medimurske hidronimije
Pruga, Vahte I - III, Zdenci), hidronimijske metafore (npr. Gačice, Kerača19 i ogranak, Potkova) te imena kanala u odnosu prema drugim hidronimima (npr. Krke I - VI, Murščak).
U Hrvatskim vodama ne postoje »detaljniji podatci«20 o izvorima vode na području Medimurja, iako se na nekoliko mjesta ističe da u brdskom dijelu postoji manji broj registriranih izvora (41) male izdašnosti.
Podatci o ribolovnim vodama, tj. o ribnjacima na području Medimurja, dostupni su u SŠRD-u Medimurske županije21 ili na http://www.ssrd.hr/ribo-lovna-mjesta/.
4.4 Jezični slojevi u mečimurskoj hidronimiji22
Poznata je činjenica da imena vecih rijeka pripadaju najstarijem jezičnom sup-stratu, dok tzv. mikrohidronimija uglavnom odražava mlade jezične slojeve i podložnija je promjenama.
Supstratna imena velikih rijeka na području Hrvatske uglavnom pripadaju najstarijem imenskom sloju koji se u onomastičkoj literaturi obilježava nazivom »staroeuropska hidronimija«. U osnovi se toga hidronimijskoga sloja gotovo uvijek može izdvojiti neki indoeuropski korijen kojim se označuje protjecanje ili pojedino svojstvo same vode. Ime rijeke Drave, desnoga pritoka Dunava, koja izvire u južnom Tirolu te vecim dijelom čini južnu granicu Medimurske županije,23 pripada tomu najstarijem hidronimijskom sloju. U antičkim se povijesnim vrelima njezino ime bilježi likovima Draus (Plinije III, 147) Drouos, Dravus, grč. Apaovog Apafio^. izvodi se od indoeuropskoga *drawos 'tijek, tok' od korijena *drew- s pretpostavljenim značenjem 'teče, trči' (usp. skt. dravah 'tok, rijeka', dravati 'teci'), od kojega se na europskom prostoru izvodi još nekoliko hidronima (Drawe u Njemačkoj, Dravine u Litvi, Drawen u Britaniji i dr.). Ime druge važne medimurske rijeke Mure, lijevoga pritoka Drave koja izvire u niskim Tatrama, a vecim dijelom se poklapa sa sjevernom granicom Medimurja odnosno Republike Hrvatske prema Madarskoj, takoder je relativno rano potvrdeno u povijesnim vrelima kaoMarua, Muora,Muer itd. Ipak, njezino se ime ne može tako pouzdano, kao ime rijeke Drave, pripisati najstarijem hidronimijskom sloju.24 Prema nekim se istraživačima ime tvori od
19	Kerača je drveni štap.
20	Pod »detaljnijim podatcima« mislimo na imena vrela.
21	Adresa SŠRD-a Medimurske županije jest: A. Schulteissa 19, Čakovec.
22	Pregled jezičnih slojeva u medimurskoj hidronimiji napravljen je prema Brozovic Ron-čevic 1997: 339-368.
23	Od ukupne njezine dužine od preko 700 km, rijeka Drava kroz Hrvatsku protječe du-žinom od oko 300 km.
24	A. Mayer smatrao je da se ime rijeke Mure možda može iščitavati u jednoj antičkoj potvrdi za rijeku Ira ([M]ura) u Panoniji koju navodi Anon. Ravenjanin, ali je i to po-vezivanje neuvjerljivo (Mayer 1957: 174).
— 15 —
Dunja Brozovic Rončevic, Ines Virč
ie. hidronimske osnove *mar- od čega je antičko ime Marus, ali povezivanje s današnjim imenom Mura nije uvjerljivo, kao ni povezivanje s hidronimimaMorava.25 Javlja se i tumačenje da današnji vokalizam možda odražava germanski utjecaj, dok se antički čuva u slovenskom imenu Medimorje (Medimurje) za 'prostor medu vodama', tj. 'izmedu Mure i Drave'. Zanimljivo je da se hidronim Mura bilježi i u Poljicama te je možda ipak riječ o slavenskoj, a ne supstratnoj tvorbi. M. Snoj takoder pretpostavlja slavensko podrijetlo imena rijeke Mure te na temelju i slovenskoga dijalektnog leksika njezino ime izvodi od prasl. pridjeva *murb 'taman', pa bi Mura označavala 'tamnu ili crnu vodu' odnosno rijeku što je veoma česta motivacija u hidronimiji.26
Vec smo istaknuli da daleko najbrojniji sloj medimurskih hidronima čine imena hrvatskoga, odnosno slavenskoga podrijetla, tvorbeno i motivacijski uglavnom podudarna hidronimskim likovima zabilježenim na drugim hrvatskim prostorima bogatim vodom. Adstratni hidronimijski sloj koji čine imena nastala u dodiru Hrvata s neslavenskim jezicima i narodima, veoma je slabo zastupljen na području Medimurja.
Od inojezičnih elemenata koje prepoznajemo u medimurskoj hidronimiji najprisutniji je germanski, odnosno njemački jezični sloj, a potom očekivano slijedi madarski. Medutim, s obzirom na to da je uglavnom riječ o manjim, ili manje značajnim vodnim objektima, ponekad je teško razlučiti je li kod poje-dinih imena dovršen proces toponimizacije ili stanovništvo za identifikaciju tih objekata samo rabi apelative germanskoga, odnosno madarskoga podrijetla. U mikrohidronimiji je granicu izmedu apelativa i hidronima često veoma teško razlučiti. U svakom slučaju, od toponomastičkih imenica koje pripadaju ger-manskomu sloju,27 a rubno se odražavaju u medimurskoj toponimiji izdvajamo: bajer 'bara, jezero' < njem. Weiher 'malo jezero, ribnjak', gmajna 'pašnjak' < njem. gemeine 'opci, zajednički', graba < germ. graba, grunt 'zemljište, imanje', šanac/šanc 'jarak, graba, jarak oko vojničkog tabora' < njem. Schanze.
Iako je u povijesti Medimurje višekratno bilo pod ugarskom upravom, a sjeverna je medimurska granica neprijeporno područje stoljetnih jezičnih dodira, madarski je sloj u medimurskoj hidronimiji gotovo zanemariv. Nešto je zastupljeniji u drugim toponimnim skupinama, osobito u mikrotoponimiji rubnih područja, primjerice Fizeš kao ime vrbika, ali uglavnom je riječ o to-ponimima tvorenim u hrvatskoj jezičnoj zajednici od hungarizama koji su u pojedinim mjesnim govorima vec postali dijelom opcega leksika. Izdvojiti se
25	Važno je spomenuti da hidronim Murava bilježimo i na otoku Braču, ali taj, kao i mnoge srodne toponime treba izvoditi od naziva za 'mekanu, mladu travu'.
26	Za podrobnije tumačenje imena rijeke Mure koja je i slovenska rijeka, vidi Snoj 2009: 275.
27	»Germanske su posudenice u zemljopisnoj terminologiji vrlo rijetke, osobito u usporedbi s mnogobrojnim riječima koje su iz njemačkoga ušle u kulturni leksik hrvatskoga, osobito na sjeveru i sjeverozapadu na kolokvijalnoj razini« (Brozovic Rončevic 2003: 11).
- 16 --Slavia Centralis 2/2015
Jezični slojevi i .struktura medimurske hidronimije
mogu hidronimi tvoreni od apelativa madarskoga podrijetla:28 Veliki Berek < bereg 'močvara' < mad. berek, mezova 'oranica, polje' < mad. mezo 'polje', siget < mad. sziget 'otok', vizivode 'voda' < mad. viz.
Očekivano, u medimurskoj hidronimiji ne nalazimo imena turskoga podrijetla, osim apelativa dol 'jezero, kaljuža' < tur. gol 'jezero' koji je takoder prihvacen madarskim posredništvom.
5 Zaključak
Medimurska je županija bogata vodama, kako podzemnim i površinskim na svojem prostoru, tako i vodama koje prolaze rubnim dijelovima Medimurja, tj. granicom. Imena voda u području Drave i Mure donekle su istražena, ali je poznavanje medimurske mikrohidronimije znatno skromnije.
Medimurje je jedan od hidronomastički najzanimljivijih terena zbog svoje reljefne raznolikosti, specifičnoga položaja na granici sa Slovenijom i Madar-skom, prožimanja različitih jezičnih sustava te zbog hidrološkoga bogatstva.
S obzirom na povijesna zbivanja i zemljopisni položaj Medimurja, u me-dimurskim su hidronimima uz idioglotske pretkazivi i leksemi aloglotskoga postanja. Dakle, osim što su hidronimi pokazatelji povijesnih mijena i gospodarskih kretanja, nose i jezično relevantne obavijesti.
Nažalost, mnogobrojni su hidronimi zauvijek zaboravljeni, a nekoliko ovdje analiziranih, više ni ne postoji. Blatišta postaju smetlišta, putovi do izvora ne-prohodni, jezera se pretvaraju u šljunčare, mlake se zatrpavaju, samo još pokoje dvorište krasi ribnjak, potoci postaju kanali, a njihova se imena u službenim popisima sve češce označuju brojevima. Ako su imena svjedoci naše prošlosti i zalog naše jezične buducnosti, zadaca je ovoga rada bila da se ta imena prikupe i klasificiraju kako bi se i u buducnosti mogla jezično analizirati, i onda kada vodnih objekata na koje se ona odnose više i ne bude.
LITERATURA
Zdenko BALOG, 2009: Srednjovjekovni toponimi sjeverne Hrvatske - kulturološki i interdisciplinarni aspekti toponomastike. Podravina VIII/15, 74-101.
Zvonimir BARTOLIC, 1996: Toponim Medimurje. Hrvatski sjever 2-3, 49-71.
Franc BEZLAJ, 1956: Slovenska vodna imena. I del (A-L). Ljubljana: SAZU.
—, 1961: Slovenska vodna imena. II del (M-Ž). Ljubljana: SAZU.
28 Prikaz utjecaja madarskoga jezika na hrvatsku hidronimiju dao je Dickenmann 1966. u drugom dijelu svoje monografije o hidronimiji slijeva Save, gdje kao dodatak donosi i popis madarskih hidronima.
— 17 —
- Dunja Brozovic Rončevic, Ines Virč -
Dunja BROZOVIC RONČEVIC, 1995: Staroeuropska hidronimija. Filologija 24-25, 81-86.
—, 1996: O sinonimnim indoeuropskim korijenima u hidronimiji. Suvremena lingvi-stika 41-42, 95-101.
—, 1997: Hidronimi s motivom vrelišta na povijesnom hrvatskom jezičnom području. Folia onomastica Croatica 6, 1-40.
—, 1999: Nazivi za blatišta i njihovi toponimijski odrazi u hrvatskom jeziku. Folia onomastica Croatica 8, 1-44.
—, 2003: Inojezični elementi u hrvatskome zemljopisnom nazivlju. Hrvatski dijalek-tološki zbornik 12, 3-14.
—, 2010: Toponomastičko nazivlje izmedu imenoslovlja i geografije. Folia onomastica Croatica 19, 37-46.
Ernst DICKENMANN, 1966: Studien zur Hydronymie des Savesystems. Band I—II. Heidelberg.
Petar FELETAR, 2005: Istočno Meäimurje. Samobor: Meridijani.
Andela FRANČIC, 2000: Prvi spomen Medimurja. Kaj 1-2, 61-70.
Andela FRANČIC; Orsolya ŽAGAR SZENESI, 2008: Medimurska ojkonimija na ma-darski način. Folia onomastica Croatica 17, 59-80.
Laszlo HADROVICS, 1934: Muraköz helynevei. Budapest.
Ivo KALINSKI, 1973: O istraživanju hidronimije dravskoga sliva I. Filologija 7, 101-111.
Ivo KALINSKI; Mirko PETI, 1973: O istraživanju hidronimije dravskoga sliva II. Filologija 7, 113-124.
Vladimir KALŠAN, 2006: Medimurska povijest. Čakovec. Anton MAYER, 1957: Die Sprache der alten Illyrier. Wien.
Stjepan SEKEREŠ, 1970: Slavonska vodna imena. Zbornik za filologiju i lingvistiku 17, 175-196.
Marko SNOJ, 2009: Etimološki slovar slovenskih zemljepisnih imen. Ljubljana: Založba ZRC.
Rudolf SUPPAN, 1984: Unsere Mur Fluss im grünen Land. Graz: Verlag für Sammler.
Petar ŠIMUNOVIC, 1981: Hidronimijski apelativi u hidronimima. Ljubljana.
—, 1986: Istočnojadranska toponimija. Split: Logos.
Ines VIRČ, 2009: Hidronimija Medimurja. (kvalifikacijski rad u rukopisu)
Ranko ŽUGAJ, 2004: Uvodno o velikim vodama. Velike i male vode, zbornik radova. Zagreb. 1-13.
— 18 —
■-S^ta-viita Centra
Jezični slojevi i .struktura medimurske hidronimije
JEZIKOVNA SLOJEVITOST IN STRUKTURA MEDŽIMURSKE HIDRONIMIJE
Prispevek temelji na obravnavi zbranega gradiva medžimurske hidronimije in na analizi onomastične ter druge relevantne literature. Upoštevani so tudi hidronimski podatki, zbrani v pristojnih državnih ustanovah, npr. v Hrvatskih vodah. Zbrano hidronimsko gradivo je klasificirano in analizirano po tvorbeno-motivacijskih kriterijih, pri čemer so ločeni eno-, dvo- in večbesedni hidronimi, za vsako kategorijo pa je dodan tudi grafični prikaz. Glede na to, da je Medžimurje bogato s površinskimi in podzemnimi vodami, so hidronimski podatki, izpisani na podlagi podatkov Hrvatskih voda, zelo bogati, vendar z vidika onomastike manj relevantni od podatkov, pridobljenih s terenskim raziskovanjem. Prispevek je zaključen z analizo jezikovne slojevitosti v zbranem imenskem gradivu in s sklepnimi dognanji, iz katerih je razvidno, da je večina medžimurskih hidronimov motivirana z zemljepisnimi izrazi oziroma z geomorfološkimi značilnostmi samega objekta.
— 19 —