Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.

Nekim filosofima činili su se brojevi jezgrom svega, što biva, pa
i prosti narod sviju krajeva tražio je u brojevima sudbinu čovječju
J učeči sretne brojeve od nesretnih, te im pripisivao osobitu tajna
snagu — samovojno im davao smisao, koji oni sami -sobom kao
gole forme nemaju.

Vjerskom je sadržinom ispuiiena jedna pjesma u „Hagadi“, koja
se poeiiie riječima: „Jedan, tko zna to ?" 1

Brojevima se može označiti i ritam, kao što se na pr. drži ritam
kretana kod gimnastike ili kod vojnika broječi „jedan, dva“. Dakako
rnjesto da se ponavjaju prva dva brpja, može se i nastavjati u bro-
jeiiu: tri, četiri, pet itd.

Upravo vojnike rado našjeduju djeea u svojim igrama. Nije dakle
čudo, ako ona medu riječi svojih igara up leča i „jedan, dva“.

U moine štajerskom zavičaju (Sv. Juri ob Ščavnici) ovako go¬
vore djeea:

Kniga VII

0 djeejim igrama.

Napisao dr. Fr. Ilešič.

1 .

Brojefie.

OlooU^itJ  S

Eden, beden, dva rogla,
v našoj mlaki ded bubja.

Tri, štiri,
po sekiri.

Pet, šest,

gor na peč.

Sedem, osem,
tak te plosnem.

Devet, deset,
črni pesek.

1  Vidi predašiii članak.

1

2

PR. ILEŠIČ,

Brojenu se ovdje pridružio i srok. Več se djeci mili srok kao naj-
značajniji izraz ritmičkih muzičkih vrsta. Oeevidno samo radi nega
dodate su brojevima riječi kao „dva rogla' itd., kojima nedostaje
svaka unutrašna sveža.

Vrlo slične su riemačke dječje igre u srednoj Štajerskoj. Ondje
glasi tekst:

Eins, zwei,

Papagei.

Drei, vier,

Mtickenbier. .

Ptinf, seehs,
mei liebe Hex.

Sieben, aeht,

‘Kiechl bach.

Obično še nemačka djeea i
u igri:

Eins, zwei,

Polizei.

Drei, vier,

Grenadier.

Fiinf, seebs,
halbrechts.

Sam sam več čuo ovakvo brojene u nemačkim gradovima, a na-
pose me na n upozoriše u ital. Gorici, gdje su se tako igrala djeea
u vježbaonici tamošrie učitejske škole.

U pomenutome več časopisu „Zeitschrift fiir ost. Volksk.“ (IV.
210 i d.) čitamo i ovaj tekst:

Eins, zwei, drei, vier, fiinf, sechs, sieben,

Gott bat mir drei Brief geschrieben:

einen fiir mich,

einen fiir dich,

einen fiir Kaiser Heinrich.

Ili:

Eins, zwei ....  sieben,
acht, neun, zehn, elf, zivolf, dreizehn,
geb h in nach Weizen,
geh hin nacb Korren,
dort sind Esel geboren.

Neun, zehn,

Doppelbier.

Elf, zwolf,
diirre Nuss.

Dreizehn, vierzehn,
du bist us. (Zeitschr. f. 6.
Volkskunde II. 97 i d.)

po ovim Štihovima redaju u vrste

Sieben, acht,
gute Nacht.

Neun, zehn,
schlafen gehn.

O DJEČJIM IGRAMA.

IIi:

Eins, zwei, drei, vier,
du bist zaundiirr.

Hrojeiie kod igre daje, sto no rij ec, takt. Kako kovači gvožde kuju
po laktu, tako i drogovi radnici pjevajuei opravjaju svoj posao; u
Danskoj se bas uz ovakvo pjesme s brojevima mladež uči plesti
i čipkati.

O staroj „pedagogiji štapa“ govore franeuski stihovi :

Un, deux, trois,
la meotte en bas;
quattre, cinq, six,
levez la chemise;
sept, huit, nenf,
tapez sur le boeuf;
dix, onze, douze,
il a les fesses toutes rouges.

(Zeitschr. des Vereines far Volksk. IV. 250).

II.

„Anguli, banguli ..."

Iz djetina se dobi još sjeeam riječi, što no smo ih govorili
djeca: „Eketi, peketi, euketi me . . .“ (daje više ne znam), ili:
„ An guli, banguli, cinga če, . . . šviga švaga črez dva praga. . .“.

Ove su mi riječi bite tamne, tajne, dok nijesam naišao na pojski
tekst u folklorističkom časopisu „Lud“ (V. 376): „Eketi, peketi . . .
Abel, fabel, domine,  eks peks kostka gra“. — „Domine“ je očito
latinska riječ, a i „eketi, peketi, euketi me“ = anguli, banguli,
cinga če“ tumači se iz latinskoga jezika; pokvarene su na ime to
latinske riječi: angite, pangite, cingite me.  Ostale riječi pojskoga
teksta objašnavaju se iz italijanskih stihova: „Enghene, penghene
pupadine abili fabili  dominnie ess pess puss trau“, dakle znače:
habilis , fabilis.  Prema torne bismo mogli rekonstruirati prvi dio:

Angite, habilis,

pangite, fabilis,

cingite me, domine . . .

Pita se sada, kako su došle latinske riječi u dječje igre današhih

naroda? Bez sumhe je to ostatak iz prošavših vremena, kad je la-

4

FR. ILEŠIČ,

tinski jezik vladao školama; a sačuvao se, jer je igrama kao i obre-
dima duh konser v at i van:  što ih mahe judi razumiju, to više
nalaze u nima tajnosti. Sjetimo se bajana, koja se cesto govore ne-
razumjivim, pa za to tajinstvenim latinskim riječima.

Sabrao sam više slovenskih varijanata. Velikoj večini još se
poznaje isprvični latinski značaj, a na gdjekojoj se jedva vidi, da
joj je izvor bio latinski. Drugi je dio n svima v e orna
isk varen i po naj više pokazuje h e mački,  a katkada i tali-
janski utjecaj.

I. U (jubjani sam čuo dvije varijante:

a) Anguli banguli tir koči, Čiči biči kompani,  serbaraka tika taka,
vija  vaja ven,

b) Ena nuja trta tuja, sija vija Jcompanija , srbaraka tika taka,
vij a  vaja ven.

Ova pošjedna varijanta jedva prvom riječi sječa latinskoga izvora.
Nemački se utjecaj u hoj još ne vidi. Zadna riječ „ven“ očevidno
znači isto, što u pojskome tekstu ,eks\ u talijanskom ,ess‘ — lat. „ex“.

II. D Dolehskoj oko Novoga Mjesta pjeva seovako: Ancoli, ban-
coli crencodelli, elli elli trimadelli, ti si lajder luiteš , puhež, ven . . .

Riječi „ti si lajder  lukež, pukež u  znače za cijelo: ti si Šali Bog
lukež; „lajder“ je nemački „leider“.

III. U Gorenskoj oko Krope zapisali su mi ove varijante:

a) Ekate bekate sukate be, arbe farbe domine, etrun petrun guter
štuc, Icvinte kvante  ugar fuc.

b) Engel tengel dufe de, dife dafa domine, e čez prot dime not,
lija  baja bom.

c) Andrle pandrle cuci kosi, kje si hodil, kje si bil? Po vrtu
španciral, kamenčke nabiral, ajha pajha riten knedel kos kavs.

d) Ekate tekate sukate me, arbe farbe domine, et konfectum kupfer
štuc gense fuc.

e) An doj terka noj, siv biv kompa noj,  sama raka tika taka
vija  vaja ven.

Izmedu ovih varijanata nalikuju jedna na drugu a) i d); vari¬
janta e) najsličnija je jublanskoj I. b). —- Riječi „guter štuc“, „kupfer
štuc gense fuc“ (?) jesu nemačke.

IV. U Komnu (u primorskome Krasu) broje djeca kod igre ovako:
„Biuguli, canguli perkončir, Čiči biči temperiči,  čika čaka ušberaka,
ena vila a bičpaka“. — Na kojega padne riječ „paka“, onaj istupi
iz vrste, tako da budu dvije vrste, dvije stranke za kuglahe.

O OJTtČJIM IGRAMA.

5

V. tJ Kanalu (varoš n Goriškoj na Soči) jedna jo varijanta veoma
nalik na kropsku lil. d): „ Angeli ban geli kirkoči, kod si hodil,
kje si bil? po vrtu španciral, kamne pobiral, rajha pajha rajsi-
haus u .

Druga kanalska varijanta ima završetak: fora via.

Riječ „rajsihaus“ je hemački: reiss ieh aus! = utečem, dakle
isto, što znači obično slovensko „ven“, lat. „ex- ili talijansko „fora
via“ (= ven, na poje). Talijanska riječ „via“ vaja da .je i u vari-
jantama I, a), b); III. b) e). I riječ „temperiči“ (IV.) je talijanska;
isporedi još „kvinte, kvante 11  (III. a).

VI. Osobito mnogo varijanata dobio sam iz Kastva kraj Rijeke:

a) Engele bengele cukardi, med fabel fabel domine, eks spuk
straus.

b) Ente fente tinte vas , kom cu hose sogen was, a e i o u, der
greste Esel list du.

c) Aj baj turni staj, tije mije kumpanije, ti mi rakuj, tiki takuj
aj baj bum.

d) Čiči biči temperin , una vija  dižbaraka, dasi spaka.

e) Cinčiri bineiri, bonpanela, ki ti maha bogatega, smokvi, lokvi,
kapitan, daj ga nutar, daj ga van.

f) Engule bengule tri kandele štakule bakule fumanžele, ec bec,
fora  lupa bec, štapa kapetan, daj ga nutar, lavidan.

g) Etan ketan kare karih, čubi čubie kinge ginge gera gec.

h) Enci benci na kamenci, troje vrata na pečata, eni beri kuke
krec.

i) Cinčiri binčiri pampanela, oto nove bagatela, pirun peče i baš-
kota, titi grando galijota.

k) Edona drugoria trikuei, čagara penga šenga, smokva lokva.
dreveni bisk.

l)  Peta petuja domani, Marija dopahija, taj nela bin stopa tera
lana.

m) Očenaši žižinaši, tri sto vere na kapele, bligni lizni šarita lore,
osam kola prč.

Izmedu navedenih formula bit če formule 1) i m) potekle iz dru¬
gega izvora. Formula c) isporedi s I. b) i III. e). U formulama d),
e), i) otpao je početak; hihove riječi „čiči biči“ („činčiri binčiri")
nalaze se po srijedi u formuli. I. a) i IV. Po riječima „tri kandele"
opomine formula t) na točku III. („erencodelli . . . trimadelli"). JFor-
mulu d) isporedi sa IV.

6

FR. ILEŠIČ O D JEČ JIM IGPAMA.

U d) i i) ističe se osobito talijanski značaj, tako isto i u 1).

Formula 1) je nemačka: En te fente Tintenfass , komrn zuhause
sagen was: a e i o u, der grdsste Esel bist du.

Dakje je i u Kastvu u običaju nemačka formula.

Gotovo do riječi podara se ova kastavska nemačka formula s.onom
formulom, ko ju je prije dvije godine mojemu pouzdaniku u go-
reiiskoj Kropi priopčila neka starica:

Ete fete tinto fass.
in der Schule leme was,
komm i haus a e i o u,
bist Esel du.

U Kropi je bila u predašiia vremena tvornička nemačka škola;
s toga su stari Judi do u naše dane umjeli još po nešto nemački.

I u nemačkim dječjim igrama s riječima nalazimo očevidne tra-
gove latinskoga „Angite pangite‘ c . Po izvješču u „Zeitschrift-u fiir
ost. Volkskunde 11  II. 97 recitirajo nemačka djeca u Tirolu:

Enige, enige pipigi,
dabit dabit domine
et a Brot
qui qua dus.

Wer soli duss sein?

I oder du?

U istome su časopisu (IV. 210) navedeni ovakvi nemački sti ho vi
i iz sredne (nemačke) Štajerske:

Angerle wangerle mckerle bu ,
trakerle ivackerle aussi musst du.

Kod preinačivaria ovakvih nerazumjivih latinskih i uopee tudi h
riječi utjecala je tako zvana narodna etimologija , isp. n. pr. ,cuketi‘,
,kompani‘, t. j. cukati, kompanija.


,


narodna in univerzitetna