Pavao Tekavčic CDU 808.62 : 801 Zagreb 
LINGVISTIČKIPOJMOVI 1 IZRAZI U DJELIMA ŽELJKE ČORAK* 
Tekstovi poznate hrvatske kulturne djelatnice tvore korpus na kojem se studira njezi­na upotreba lingvističkih termina (jezik/govor, sinkronija/dijakronija, kod, semantika, morfologija, sintagma itd.), koji su svi upotrijebljeni pravilno i gotovo svi metaforič­ki, a njihova čestota ovisi o temama teksta (znanstvena djela/eseji/uspomene). 
l. U nekim smo se prethodnim radovima (v. literaturo) posvetili jeziku i stilu poz­nate hrvatske povjesničarke umjetnosti i književnice Željke Čorak, u tekstovima koji su neiscrpiv rudnik za taj studij. Potpuna jezično-stilska analiza njezinih djela iznijela bi knjigu ili bar omašnu monografiju, pa se nadamo da ce se netko torne i posvetiti. U ovom se prilogu ograničavamo najedan možda manje poznat, alijednako zanimljiv aspekt, a to su lingvistički pojmovi i odgovarajuci izrazi. Oni nisu brojni (jer je umjet­nička i literarna leksička sfera dakako u prvom planu), ali pripadaju temeljnom poj­movlju jezične znanosti. Pored toga, svi su upotrijebljeni pravilno, i gotovo svi u meta­foričkom smislu. Vecina tih metafora dolazi u znanstvenim tekstovima (likovne umjet­nosti, urbanizam), pa bi za potpunu interpretaciju u dotičnom kontekstu bilo potrebno i odgovarajuce znanje iz tih disciplina, što potpisanom autoru naravno nedostaje. Zato se usredotočujemo na lingvističku stranu, sa samo nekim naznakama značenja u kon­tekstu. 
2. Posve je očekivano da ce najčešci terminološki par biti jezik/govor, opcepozna­ta saussureovska dihotomija. 
2.1 Glavni je izvor za to dvojstvo autoričina doktorska disertacija iz g. 1981 (UFZ; 
2. izd. 2000), koja je ex professo posvecena upravo torne: 
1) 	nas u ovom radu arhitektura zanima prije svega kao jezik, kao slijed sustava 
znakova u vremenu[ ... ] (UFZ 88) 
Ista se metafora ponavlja i u njemačkome sažetku (samo u I. izdanju): 
2) 	Der gemeinsame Nenner dieser Arbeit ist die Interpretation der architektoni­
schen Sprache als Sprachsystem. (UFZ 264) 
2.2 U upravo citiranom pasusu govori se kako su se arhitekti opredijelili za isti arhitektonski jezik [istaknuo P.T.], a kasnije, u komentaru gradnje Banske palače u Splitu, stoji i ovo: 
3) [blizina državne narudžbe u arhitekturi] 	utječe na izbor drugačijeg, državnog jezika, jezika propagandnih slogana [ ... ]Monumentalno alegorijsko slikarstvo i 
* 	Ovim pri logom za vrša varno u "Linguistici" objavljivanje radova o autoričinu jeziku i stilu. 
skulptura tridesetih godina odgovara ovome arhitektonskom govornom izboru. 
(UFZ 160) 
2.3 U knjizi ZPP, u poglavlju o gradnji dječjeg vrtica u Zagrebu (str. 58-62), Željka Čorak konstatira: 
4) 	Duplančic [autor gradnje, P.T.] prihvaca i prenosi socijalnu poruku arhitekture tridesetih godina [ ... ] prenoseCi njen karakterističan jezik, moglo bi se reči na meta-razinu. Izrazito je zanimljiv taj njegov »lingvistički« istup, koji jasno afir­mira tradiciju modernizma, ali upravo citatom uspostavlja povijesnu distancu. 
(ZPP 61) 
2.4 Nakon aluzija na strukturalnu lingvistiku i dijakroniju (v. primj. 21), u istoj knjizi čitamo i ove misli: 
5) 	Historicizam, referirajuCi se na vec ostvareno, pokazuje se kao tipično razdob­lje meta-jezika, a takav jezik zahtijeva intenzivan angažman [...] sudionikd u komunikaciji. (ZPP 125) 
1 ovdje je meta-jezik vjerojatno shvacen kao citat. 
2.5 Izvan sumnje je metaforička upotreba pojma jezik u reminiscenciji na lijepu pratetu Totu: 
6) 	gotovo sve moje drage stvari dolaze od nje i tim nijemim jezikom razgovaram s njom svakodnevno. (KR 44) 1 
3. Pandan jeziku, tj. govor, vrlo je česta metafora, kako se vidi iz ovog izbora (u kome ima i meta-govora): 
7) [U projektu za samostan sestara dvoznačnost zgrade očituje se] uporabam dvaju stilskih govora. Sve što se okrece javnosti [...] sjeca se renesanse. Sve što je uvr­nuto u vlastito izdvojeno središte, rečenoje romanički. (UFZ 21) 
8) [O prvim lblerovim projektima] prepoznatljivost njegove arhitektonske termi­nologije, može se imenovati kao figurativni arhitektonski govor [ ... ] (UFZ 25) 9) [O neizvedenom projektil zgrade socijalnog osiguranja] Očita posuilen idiom Jbler ugrailuje u čist geometrijski govor, bliži akademskijem bilu sredine. (UFZ 50) 
10) [O razdoblju »Zemlje« 1929-1935, Ibleru i funkcionalizmu] Ako i »apokalipti­ci« i »integrirani« 2 govore istim jezikom, to jest grade jednaku arhitekturu, onda se mora­ju razlikovati barem govorom o tam govoru. (UFZ 93)2a 
11) [Opis lblerove zgrade u Marticevoj 13] Analiza[. . .] otkriva o graditelju doista mnogo: njegov apstraktni govor počiva na nosačima drugih, potisnutih sklonosti. (UFZ 109) 
12) [O jednoj vili] Kad bi jedno poglavlje ove radnje uistinu bilo posvečeno semi-
Kao primjer da su i takvi oksimoroni moguci navadimo ovo: u katalogu Current Research on linguistics: A Catalogue ojDoctoral Dissertations 1980-1982, UMI, London, August 1982, u odsječku Sign Language. Blissymbols (str. 21-22), stoji na 21. str. naslov Phonotactics and Morphophono/ogy in American Sign Language, Mandel, Mark Allen, Ph.D„ 1981, University of Califomia Berkeley. Kako je moguca ikakva fono-razina u nezvukovnoj komunikaciji? 
ološkoj analizifunkcionalističkoggovora, onda bi vila u Tuškancu [ ... ] možda u cijeloj našo} arhitekturi bila najpogodniji primjer. (UFZ 133)3 13) [Neizvedeni projekt Zakladne i kliničke bolnice u Zagrebu] predstavlja izniman primjer najradikalnijeg i najsuvremenijeg plastičkog govora (UFZ 144) 
4. Intemacionalizme lingvistika i lingvistički, koje smo dijelom vec vidjeli u prim­jeru 4, nalazimo i u nizu pasusa, kao npr.: 14) projekt Banske palače u Splitu[ ... ] predstavlja zasebno lingvističko poglavlje. (UFZ 159) 15) sve je, od oscilacija ukusa do oscilacija tla, od lingvistike do politike, vodilo brisanju starih obrisa [nakon potresa 1880.] (ZPP 163) 16) osnovni obris portala [na zagr. Katedrali, P. T.] bio je rezultat proizvoljno, »lingvistički« izabranog stila kao koda. (ZPP 167 i ZK 296) 17) na našim perifernim [ ... ] kompozitnim primjerima [ ... ]gotika ima svojujasnu reprezentativnu, lingvističkufunkciju. (ZK 264) 
Razlika u upotrebi navodnika možda ukazuje na različit subjektivni stav, odnosno namjeru, Željke Čorak (citat kao izraz odmaka, rezerve, možda i ironije), ali za sigurno tumačenje potreban je dublji uvid u dotičnu tematiku. 
5. Pored vec spomenute Saussureove dihotomije (jezik/govor) u našim cemo tek­stovima naci još dvije. 
5.1 Jednu cemo prepoznati u ovom odlomku: 
18) komunikacijski nulti stupanj znaka: složen utoliko ukoliko njegov simbolički potencijal uključuje ne samo praesentia nego i absentia. (UFZ 81) 
5.2 Bolje je zastupana dihotomija sinkronija/dijakronija: 
19) Nije riječ o poremecaju u eklektičkom smislu (eklektika je sinkronična a ne 

dijakronična pojava). (UFZ 30) 20) Suvremeni je svijet ahistoričan. On se dobro osjeca u sinkroniji. (OPGM 21) 21) [O historicizmu] počeci strukturalne lingvistike dokidaju isključivu prevlast 
dijakronije (ZPP 125) 
22) Velike svjetske izložbe, koje su tada [koncem 19.st. P. T.] sinkrono utaživale onu vizualnu glad što je danas dijakrono utažuju televizori, ostale su opisane [„ .] (ZPP 157) 
2 	Terminološki par Umberta Eca (bilj. 50, str. 40) naveden je vec u KAL (str. 45) i ovako protumačen: »"inte­grati" -uklopljeni, organizirani, masovni proizvodači masovnih zadovoljstava ( ...] "apocalittici", u osnovi romantični izdvojenici ko ji se zaustavljaju u struji želeci da joj vide srnjem . 
2• Da se radi o meta-razini pokazuje što se neposredno u nastavku kaže da ce godine 1929. u lblerovu opusu i hrvatskoj arhitekturi ostati obilježena »jednim, nazovimo ga tako, meta-arhitektonskim dogadajem« (tj. osnutkom likovne grupe »Zemlja«). 
3 	Ako je naša interpretacija ispravna, »čestica« uistinu znači daje cijela semiološka impostacija knjige metafo­ra; da tako kažemo, auto-metafora. 
23) Ornament je uvijek bio [ ... ]sredstvo bijega. Ornament je predstavljao dijakro­niju u sinkroniji (ŽZ) Primj. 22 aludira vjerojatno na snimljenu prošlost i mogucnost njezina prikazivan­ja na televiziji. 
6. U današnjoj je lingvistici dobro poznata važnost informatičkih pojmova kod, ko­munikacija, redundancija. Prvi smo pojam vec vidjeli u primj. 16, a nalazimo ga i ovdje: 
24) Dok je u razdoblju »tradicionalne jiguracije« stanoviti opcevažeCi kod poma­gao čitanju meausobnih [ ... ] odnosa »forme« i »funkcije«, u ekspresionizmu opce­važeCi kod više ne postaji. (UFZ 31) 
Pojam komunikacije i nultog stupnja susreli smo u primj. 18, a o redundanciji čita­mo u ovom odlomku: 25) [O ornamentu; v. primj. 23] Mogaoje biti opasna rupa u sistemu kojuje bolje držati pod nadzorom: bilo potopiti redundancijom, bilo ukloniti dekretom. (ŽZ) Druga je metafora vrlo jasna aluzija, dok je prva teže dokučiva pa je prepuštena čitateljevoj erudiciji i mašti. 
7. Buduci da se arhitektura interpretira kao [sui generis] jezik, nece nedostajati ni semiologija, semantika ni leksik. Navodimo ovih sedam primjera: 26) Znakovi ukazuju na svoju (tektonsku) funkciju, ali ne i na unutrašnji sadržaj zdanja. Moglo bi se reCi da su se izjednačile ravnine denotacije i konotacije. (UFZ 81) 
27) [O informelu] 4 Čini nam se da odnos dvaju semema koji tu riječ tvore negdje u svom »kratkom spoju« sugerira bit stila, što ga želimo označiti, stanovito »nijekan­je forme« ili bar čvrste i pravilne forme [...] (UFZ 206; v. i primj. 29) 
28) [O impresionističkom titranju prašine nataložene na fasadi katedrale] Ovaj prilog semiologiji praha može se ubrojiti meau specifične vrijednosti domace sredine. 
(ZK 297) 29) Trostruko iskustvo našega vremena [...]: iskustvo informela, iskustvo filma i iskustvo nove »semantizacije« slike. (KAL 26) 
30) Mogla bi se postaviti i opca teza o simptomu »procesa resemantizacije« u trenutku kad je potpuna s/oboda likovnog djela [...] prepustila sudbinu njegova tumačenja pojedinačnim i neizvjesnim interpretacijama. (KAL 40) 
31) To je slikarstvo koje želi biti više od sebe samog [ ... ] možem o to, zajedno s Crispoltijem, nazvati i prevlašcu semantičkog. (ib.) 32) [O fotografijama Nenada Gattina] prepoznavanje naivne prenaglašenosti iko­nografskog atributa i njezino pretvaranje u novu »semantičku« dimenziju. (KAL 59) 
4 Prema HOL-u informel je »apstraktno slikarstvo koje se u stvaralačkom činu temelji na instinktu, emo­
cionalnim impulsima i automatskoj gesti«. Autoričina je analiza dvaju semema dakle točna: in-negira for­
malnost. 
Što je semiologija znamo odavna; semantizacijaje pridavanje semantičkog sadrža­ja (= značenja), a resemantizacija je onda zamjena jednoga semantičkog sadržaja drugim.5 I ovdje navodnici imaju kako semantičku tako i tekstovnu funkciju. 
8. Uz dosad ogledane pojmove opce lingvistike naša autorica dodiruje i pojedine razine lingvističkog opisa, pa i to zaslužuje kratku ilustraciju. 
8.1 O morfologiji se radiu ovim trima primjerima: 33) [Nastavak primj. 1, o istom nizu autora] opredijelili su se za istu morfologiju elevacija [...] (UFZ 80) 34) U takvoj situaciji slikarstvo Gabrijela Stupice ukazuje se u svoj svojo} morfo­loško} aktualnosti[ ... ] (KAL 35) 
35) [Citatjednoga prijevoda s talijanskoga] Zbog toga se »ideja povijesti [ ... ]mora proširiti na cijelu teritorijalnu morfologiju« (KAL 80) 
8.2 Tvorba riječi, sa zanimljivim semantičkim implikacijama i kreacijom antonima, vidi se u ovom primjeru: 
36) Taj nadrealizam, medutim, ima neka svoja posebna obilježja. Ustvari, termin »podrealizam« čini se prikladan za njihovo tumačenje. Izmedu »podrealizma« i »nad­realizma« postaji raspon koji prostornim prefiksima »pod« i »nad« uvodi vremensku kategoriju: »pod« i »nad« kao »joŠ« i »više«. (KAL 41) 
»Čestica«još može stajati kako uz negaciju (još ne), tako i uz »česticu« uvijek (još uvijek), dok je za »česticu« više moguce samo prvo: više ne/*više uvijek. 
8.3 O sintaksi se radi u primjeru 37, koji je nastavak primjera 3, a sadrži doista smiono presadivanje pojmova: 6 37) Kako da se drugačije opišu lingvističke valencije jonskoga stupa visokog pet katova? (UFZ 160) 
Izvanjezična veza primjera 3 i 37 posve je jasna, jer ono što je rečeno u prvomu podloga je retoričkom pitanju u drugom. U nekim je slučajevima metaforička upotre­ba pridjeva lingvistički signalizirana navodnicama (primjeri 4 i 16), doku primjeru 14 (koji obraduje istu tematiku) i u našem primjeru 37 navodnika nema. Pojam valencije preuzet je iz kemije u sintaksu i danas je jedan od središnjih pojmova, a znači sposob­nost rečeničnih konstituenata da se vežu s drugima, da im »otvaraju mjesto«.7 Tim poj­mom Željka Čorak operira i u drugim djelima: u ZPP (str. 163), npr., govoreci o neo­gotičkoj komponenti zagrebačke katedrale, autorica spominje dvije povijesne i zemljo­pisne valencije (jedna upueuje na niz arhitekata koji završava H. Bolleom, a druga se veže uz francuskoga arhitekta Viollet-le-Duca), a u najnovije vrijeme nalazi francuske 
5 
Pranjkovic 1996, str. 525, tumači pojam resemantizacija kao 'preosmišljavanje'. Za analogni pojam i termin refono/ogizacija usp. Filipovic 1986, § 5.4.1, i HOL s.v. 6 
Taj izraz (u prikazu slikarstva Nives Kavuric Kurtovic) vrlo dobro izražava ono što se obicno definira kao 'preneseno značenje' i/ili kao sinestezija i sl. 
7 Usp. Katičic 1991, § 47. 
valencije (utjecaje, tragove) u šipanskim crkvama (Radovi str. 53). Samo se, dakle, u primjeru 37 >mkrštaju« pridjev lingvistički (bez navodnika) i imenica valencija, pa se možemo pitati kako to tumačiti, tj. sa čime se stup kao arhitektonski element 1 i n g­v i s t i č k i veže, čemu »otvara mjesto«. Autorica vjerojatno pomišlja na veze stupa sa soklom, vijencem, unutrašnjim trijemom i drugim dijelovima gradevine (UFZ, loco cit.), ali to »presadivanje pojmova« ipak je upadljivo (i stilistički efektno). 
8.4 U dva navrata Željka Čorak dodiruje slaganje vremena, točnije podjelu vre­menskoga kontinuuma na prošlost, sadašnjost, buducnost i svevremenost (u francuskoj gramatičkoj terminologiji anteriorite, s.imultaneite, posteriorite i tzv. verites genera­les, koje ne podliježu slaganju). To su ovi pasusi: 
38) nevjeste [...] nedodirljive od prošlosti, zastale pred_buducnošcu, s [ ... ] atributi­ma sadašnjeg časa koji se produžuje u vječnost [ ... ](KAL 34; istaknuo P.T.] 39) Durand dolazi do precizne formulacije koja to vrijeme označuje savršeno 
objektivnom gramatičkom logikom: Jučer hlapi, sutra kao oblak bludi, 8 Što sadašnje smatra, bježeCim se kaže: 
te uz prošlo, sadašnje i buduce uvodi i četvrto, jedino stvarno vrijeme egzistencije: bježece vrijeme. (LS 88)9 Je li to »Stvarno« i »bježece« vrijeme ono što Francuzi nazivaju verites generales? 
8.5. Jedini sintaktički termin koji nije metafora jest sintagma, primijenjen na fra­zem igram sudbine (KR 30), kojega nema ni u jednom našom izvoru (Anic 1998, Benešic 1985 i d., Deanovic-Jernej 1993, Matešic 1982). 


8.6 O stilistici je riječ u primjeru 40, gdje navodnici znače eksplicitnu metaforu: 
40) [O Srnecovim svjetlosnim objektima} ne može [sej govoriti kao o rezultatima dovršene i zatvorene »svjetlosne stilistike« (KAL 48) 
8.7 
Dva puta Željka Čorak govori -dakako, takoder metaforički -o cezuri: 10 prvi put u prostornom smislu (cezura medu z gradom gradske uprave i koncertnom dvora­nam; ZPP 106), drugi put u vremenskom značenju (prekid kontinuiteta u radu Obrtne škole početkom I. svjetskog rata: ZPP 150). 

9. 
Na kraju, riječ -dvije o čestoti lingvističkih pojmova i termina u djelima naše autorice. Ti su leksički elementi najbolje zastupljeni u KAL, UFZ i ZPP, nešto manje u LS, ZK i OPGM, a vidljivo manje u KR i ŽZ. Prema torne, prilično se jasno vidi veza znanstveno-stručnih tema i brojnosti lingvističke terminologije. 


8 U SL 88 otisnutoje budi, dok na str. 81. stoji bludi, što semantički odgovara, a stoji i u antologiji Mrkonjic­Tomasovic 1998, str. 178 (autor prijevoda Željka Čorak). 9 Citirano i u Mrkonjic-Tomasovic 1998, str. 177. 1O Oba puta umjesto cezura otisnuto je cenzura, što se nikako ne s laže s kontekstom i ne može biti autoričina pogreška nego tehnički previd, očito uvjetovan tirne što je cenzura mnogo poznatiji pojam nego cezura 
10. U ovom smo radu prikazali glavne pojmove i odgovarajuce izraze opce lingvis­tike, informatike, semiologije i semantike, a i razine lingvističke analize, od morfo­loške do leksičke i semantičke, tako da nedostaje samo glasovna (fonološka, fonetska) razina (koju valjda ni najsmionije »presadivanje pojmova« ne bi omogucilo). U za­ključku: kompetentnost Željke Čorak i njezino suvereno vladanje lingvističkim poj­movljem i terminologijom ne »otvaraju mjesto« nikakvoj sumnji, a znatno doprinose kako sadržajnosti tako i stilskoj efektnosti njezinih djela. 
Navedena literatura 
A . 	Korpus: tekstov i Željke Čorak, prema kraticama pod kojima ih citiramo: KAL: Kaleidoskop, Zagreb 1970. LS: Lanjski snijezi, Zagreb 1979. UFZ: U funkciji znaka. Drago lbler i hrvatska arhitektura izmeilu dva rala, Zagreb 20002 (1981 1). ZK: Zagrebačka katedrala, u suautorstvu s Anom Deanovic, Zagreb 1988. KR: Krhotine. Prilog poznavanju hrvatske provincije u devetnaestom stoljecu, Zagreb 1991. OPGM: Opraštajno pismo gospodinu Mitterrandu , Zagreb 1993. ZPP: Zagreb , pisani prostor, Zagreb 1994. ŽZ: predgovor (str. 5) u: Željko Zorica, Usnuli čuvari grada Zagreba ilifantastični bestijarij, Zagreb 1996. 
Radovi : Andelko Badurina -Željka Čorak, Inventar šipanskih crkava, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 22 ( 1998), str. 53-61. 
B. 	Ostali naslovi: ANIC 1998: V. Anic, Rječnik hrvatskog jezika, Zagreb. Benešic 1985. i d.: J. Benešic, Rječnik hrvatskoga književnogjezika od Preporoda do Ivana Gorana Kovačica, Zagreb . DEANOVIC-JERNEJ 1993: M. Deanovic -J . Jernej , Hrvatsko-talijanski rječnik, Zagreb. DEi: C. Battisti -G. Alessio, Dizionario etimologico italiano 1-Y, Firenca 1950-1957. FILIPOVIC 1986: R . Filipovic, Teorijajezika u kontaktu , Zagreb. HOL: Hrvatski opCi leksikon , ur. A. Kovačec, Zagreb 1996. KATICI<'.: 1991: R. Katičic, Sintaksa hrvatskoga književnogjezika , Zagreb. MRKONJIC -TOMASOV I<'.: 1998: Z. Mrkonjic -M . Tomasovic, Antologijafrancuskog pjesništva, Zagreb. PRANJKOVIC 1996: I. Pranjkovic, Funkcionalni stilovi i sintaksa, Suvremena lingvistika 41 -42, str. 519-527. TEKAVČI C 1997: Tekavčic, O nekim problemima ujeziku suvremenih hrvatskih nejikcionalnih pisaca (na tek­s tovi m a Željke Čorak), Filologija 28, s tr. 35-45. TEKAVČIČ l 998a: Tekavčic, !talianismi ne/la prosa non narrativa croata contemporanea (sulle opere di Željka Čorak), Linguistica 3812, str. 149-155. TEKAVČI Č l 998b:P. Tekavčic, Tvorba riječi u jednom zanimljivom korpusu, Linguistica 38/2, str. 157-166. TEKAVČI Č 1998c: P. Tekavčic, Plurilinguis mo ne/le opere di una eminente personalita de/la cul/ura croata contemporanea (Željka Čorak), Incontri linguistici 21 , str. 173 -180. TEKAVČIČ !998d: P. Tekavčic, Ojednoj posebno) vrsti zavisnih rečenica, najednom zanimljivom korpusu , Suvremena lingvistika 45-46, str. 65-70. TEKAVČI Č 1999: P. Tekavčic, Latinizmi u djelima Željke Čorak, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 25 , str. 345-357. 
TEKAVČI C 2000: P. Tekavčic, Semantika imenice bice u proznim djelima Željke Čorak, Linguistica 40/2, str. 
335-340. 

Povzetek JEZIKOSLOVNI POJMI IN IZRAZI V DELIH ŽELJKE ČORAK Prispevek preučuje jezikoslovne pojme in zadevno terminologijo v tekstih znane hrvaške umet­nostne zgodovinarke in pisateljice: jezik in govor, lingvistika, lingvistični, ~aussurjevski dikotomiji preaesentia/absentia in sinhronija/diahronija, nadalje kod, komunikacija, redundanca, semiologija, semantika, kakor tudi oblikoslovje, besedotvorje, skladnja in stilistika. Vsi termini so uporabljeni pravilno, vsi primeri (razen enega) so metaforični in s tem prispevajo k vsebinski tehtnosti in afek­tivni učinkovitosti. Njihova številnost zavisi od tem (umetnost in arhitektura/eseji/spominske oži­vitve).