VčižGlfsRi pravniR VAŽNA NAČELNA RAZSODBA Državni savet Kraljevine Jugoslavije Br. 674/39 13 aprila 1939 godine Beograd U ime Njegovog Veličanstva Petra II kralja Jugoslavije Državni savet u IV odeljenju, sastavljenom od pretsedavajučeg člana Miličiča dr. Petra članova: Matanoviča Alekse — Sorodolskog — Štajnmeca dr. Rudolfa, Kovačeča dr. Žarka, Vuloviča Danila i delovodje-sekretara Dragutinoviča Miloja po tužbu H. R., učitelja u G. L. protivu rešenje Ministra Finansija od 14 oktobra 1938 god. br. 33.319/1, kojim je tužilac odbijen od traženja isplate putnih troškova po Uredbi br. 84.600/31, za vreme od 16 septembra do 17 oktobra 1936 god. koje vreme po odluci Kralj. ban. upravn u Ljubljani br. 15.723/36 proveo na privremenom radu van svoga mesta službovanja, na vsnovu čl. 17 i 34 Zakona o Državnom savetu i upravnim sudovima, a s obzirom i na Zakon o taksama, dana 13 aprila 1939 godine. Presudio je: Ništi se rešenje Ministra finansija od 14 oktobra 1938 god. br. 33.319/1. R azlozi : Tužilac je rešenjem Kralj. banske uprave u Ljubljani od 11 septembra 1936 god. br. 15.723 dodeljen na privremeni rad osnovnoj školi u Škocijanu pri Turjaku, koja se nalazi van tužiočevog mesta službovanja. Na ovome radu tužilac je proveo vreme od 16 septembra do 17 oktobra 1936 godine. Osporenim rešenjem tužilac je odbijen od traženja naknade putnih troškova po Uredbi br. 84.600/31, sa razloga što gornja odluka Kralj. ban. uprave o upučivanju tužioca na privremeni rad van mesta službovanja nije na zakonu osnovan, več je naprotiv, u suprotnosti sa stavom 2 tač. 1 fin. zakona za 1936/37 god. Pa zato iz ovako nezakonite odluke upravne vlasti ne može proisteči ni obaveza države za naknadu putnih troškova tužioca. Osim toga, da bi tužilac imao prava na naknadu ovih troškova trebalo je, zaobrazno st. 1 tač. 1 fin. zakona za 1936/37, da mu je ovo pravo izrično priznato u odluci vlasti, kojom je dodeljen na privremeni rad, a to tužiocu gornjom odlukom Kralj. ban. uprave nije bilo priznato. Tužilac tužbom napada osporeno rešenje, navodeči, da on ima pravo na isplatu ovih putnih troškova u smislu Uredbe o naknadu putnih i seobnih troškova br. 84.600/31. Pošto je proučio tužbu, osporeno rešenje i ostala akta koja se na ovaj predmet odnose, kao i odgovor ministrov na tužbu, poslat pismom od 30 decembra 1938 god. br. 41.720/1, Državni savet je našao da je tužba umesna i da osporeno rešenje po zakonu ne može opstati sa sledečih razloga: Po § 80 Zakona o činovnicima iz 1931 god. državni službenik može biti upotrebljen, po službenem poslu i van mesta svoga službovanja. U tom slučaju pripadaae mu i naknada po Uredbi o naknadi putnih i seobnih troškova državnih službenika, br. 84600/31 i to za sve ono vreme koje bi proveo na toj novo dodeljenoj dužnosti. Medutim, tačkom 1 §a 40 fin. zakona za 1936/37 god. predvideno je da učitelji narodnih škola uopšte ne mogu biti dodeljivani na rad van svoga mesta službovanja, a u koliko bi u samom mestu službovanja bili privremeno dodeljeni na rad pri nekoj drugoj školi, imaju prava na naknadu dnevnice, samo u tome slučaju, ako im je to izrično priznato odlukom o upučivanju na privremeni rad. S obzirom na ovo, § 40 fin. zakona za 1936/37 godinu ima se smatrati kao izuzetak od opšteg pravila, postavljenog u § 80 zakona o činovnicima i Uredbi br. 64600/31 i može se primeniti samo u slučaju ako su naredbe o upučivanju na rad izdate u okviru ovoga propisa. Inače, u koliko bi naredbe upravne vlasti o upučivanju službenika na privremeni rad bile izdate van okvira ovoga propisa — a to je ovde slučaj, jer je tužilac dodeljen na privremeni rad van mesta svoga službovanja, — onda se imaju primeniti propisi Uredbe o naknadi putnih i seobnih troškova br. 84600/31, a po ovoj uredbi državni službenjik ima prava na naknadu dnevnice i ostalih troškova kad vrši službu van svoga mesta službovanja. Zato je državni savet odlučio kao u dispozitivu presude. Delovodja-sekretar: Dragutinovid Miloje s. r. Pretsedavajuči IV odeljenja Državnog saveta Ckn: dr. Miličič s r L. S. ŠE ENA VAŽNA RAZSODBA DRŽAVNEGA SVETA U ime Njegovog Veličanstva Petra Kralja Jugoslavije Državni savet II U VI odeljenju, sastavljenom od državnih savetnika: Rošica dr. Maksimilijana, kao> pretsednika, Krstiča Nikole, Sveteka dr. Frana, Rašiča Dorda, Jurišica Fetra. kao članova i delovode sekretara Bjeladinoviča Dura, po tužbi Glavne kontrole od 14 decembra 1938 god. br. 144370/38 protivu ukaza donetog na predlog Ministra prosvete od 29 marta 1938 godine Š br. 23251/38 kojim je unapredena u V pol. grupu Kirin Vjekoslava ueiteljica nar. škole u Koprivnici čin VI pol. grupe 3 per. povišice, na osnovu čl. 17 i 34 Zakona o Državnom savetu i upravnim sudovima, a s obzirom i na Zakon o taksama dana 17 marta. 1939 godine Presudio je: Odbacuje st tužba Glavne kontrole od 14 decembra 1938 god. br. 144370. R a z 1 o z i:: Pošto je proučio tužbu, osporeni ukaz i ostale akte koji se na ovaj predmet odnose, kao i odgovor ministrov na tužbu poslat pismom od 25 januara 1939 godine Š br. 1837/39, Državni savet je našao: Po § 258 stav 2 Zakona o činovnicima učitelji narodnih škola mogu biti, do donošenja Zakona predvidenog u § 46 unapredeni u V grupu, ako pored ostalih uslova iz § 49 imaju trideset godina efektivne državne službe i pedeset pet godina života i ako su za poslednje tri godine odlično ocenjeni. Iz akta ovog predmeta vidi se, da imenovani ima tri posJednje odlične ocene koje je dobila dok je radila u školi, te se ove ocene irnaju uzeti u obzir kod primene pom. § 258 stav 2 Č. z. Za vreme pak dok nije radila, jer je bila na. bolovanju, imenovana nije ni mogla biti ocenjivana, pa to ne može imatii nikakvog uticaja kod primene ovog zakonskog propisa, tim pre što nije po svojoj volji prekinula rad, več zbog bolesti. Sa izloženog presudeno je kao u dispozitivu. Delovoda-sekretar: D. Bjeladinovič s. r. Pretsednik VI odeljenja Državnog saveta: Dr. M. Rošič s. r