Narodna in univerzitetni knjižnica ' \ v / / ifgo6 ,W,Č,c X/ : LJUBLJANA, 1906: TISEK KRTOL. TISKARNE STANKO VRAZ. HRVATSKA KNJIŽNICA i5®s®i®s®s® IZDAJA s®;®:®':®,?® MATICA SLOVENSKA ŽS®S®i!©S® I. ZVEZEK S®i®S®5® s®s®b® UREDIL s®s®s® D R FRAN ILEŠIČ is® LJUBLJANA, 1906 s® TISKALA KATOLIŠKA TISKARNA 03coOS^Zh Narava ni postavila meje med Slovence in Hrvate, ustvarila jo je umetnost. Hrvati in Slovenci smo sedaj v knjižnem jeziku in v književnosti dve slovanski individualiteti. Brata sta šla z doma vsak na svojo stran. Grešila pa sta zoper božji zakon, ker sta v mislih in dejanjih prezirala drug drugega. Spoznala sta svoj greh in ga popravljata. »Matica Hrvatska« in » Matica Slovenska « sta sto¬ pili v ožjo zvezo in sta na ta način kulturnim težnjam svojih narodov pokazali pot. Plod te zveze je za Slovence »Hrvatska knjižnica «. » Hrvatska knjižnica « naše Matice bode Slovence uvajala v književnost in vobče v kulturo hrvatsko. Kdor hoče smoter, mora hoteti tudi sredstva. Neizogibno sred¬ stvo v dosego onega smotra pa je jezik. Zato mora »Hrvatska knjižnica « biti tudi uvod v hrvatski jezik. Kdor hoče razumeti svet, naj pred vsem temeljito spo¬ znava svoj ožji dom; potem naj stopnjema ide dalje, in si polagoma širi obzorje. V tem smislu se ozira »Hrvatska knjižnica « pred vsem na spise, ki so po vsebini in jeziku Slovencem bližji. Iz stvarnih in financijelnih vzrokov uvažuje »Hrvatska knjižnica « tudi starejšo hrvatsko književnost, ki je večini Slovencev dosle itak bila tuja. Ni pa veličastnejše dobe v hrvatski prostosti, ki bi se obenem tako tesno tikala nas Slovencev, nego je doba ilirska, doba Prešernova. Zato zastavlja » Hrvatska knjižnica « baš z dobo ilirskega preporoda (1836 — 1848) ter prinaša v pričujočem prvem zvezku sliki ilirskih veljakov, L j ud e v it a Gaja in Stanka Vraza. Čez par let (190911910) bomo obhajali stoletnico njunega rojstva. A. Šenoe krasni spis »bjoranfil sa pjesnikova groba«, ki divotno razkriva veljavo in značaj vsega Prešerna, je izostal, ker ga že imamo v slovenskem prevodu. »Hrvatsko knjižnico « naše Matice je treba presojati ne le z estetičnega, marveč tudi s kulturnozgodovinskega in jezikovnega stališča. Pri presoji uredbe »Hrvatske knjižnice« gre beseda ne samo kritičarjem, ki motrijo bolj le predmet in njega umetniško obdelavo (obliko), marveč vsej čitajoči publiki; nje sodba o uredbi bo veljala toliko in bo tako mero¬ dajna, kakor sodba, ki jo izreče šolska mladina na koncu te ali one ure: »Danes smo pa razumeli « ali: »Danes smo se tega učili in naučili.« Naglaski v tekstu bi mogli —. tega se bojim — bolj motiti nego koristiti. Slovniški uvod sem naknadno moral opustiti. Dr. Fr. I. KAZALO. Stran Predgovor Ilirska doba.1 Nova doba: A. Ilirski časi v povesti in pesmi sedanje dobe.21 B. Naša zemlja . 47 Slika Stanka Vraza in Lj. Gaja. NAGLAS. Gre nam le za mesto naglasa, ne za njega kvaliteto. 1. V hrvatskem jeziku nima zadnji zlog (končnica) nikdar naglasa. 2. Dvozložne besede je torej naglaševati vedno na • prvem zlogu. 3. Na tri- in večzložnih besedah se naglas tudi rad pomika proti začetku besed. 4. Kjer v „Hrvatski knjižnici" večzložne besede ni¬ majo nikakega naglaska, se naglas ujema s slovenščino. Na „r“-u je iz tipografskih zlogov izostal naglasek. Čitaj dvakrat, prvič posebno radi jezika, drugič radi vsebine. ILIRSKA DOBA. (1836—1848). Baš onda, kad je Prešeren u „Kranjskoj Čbelici" (1830 — 1833) objelodanjivao plddove svoje svježe muze te je „ Krstom pri Savici“ (1836) dao svjedočbu o svojem biču, pr6budi se elementarnom šilom u Zagrebu na¬ rodni i literarni život; krv i značaj dadoše mu Lju¬ devit Gaj i Stanko Vraz. To je ilirizam, Dok su se Magjari sprčmali na pdsljednju na¬ valu, kako če Opasati Hrvatsku magjarskim jčzikom, i dok su se hrvatski odaslanici na zajedničkom saboru (Ogarskom) bOrili, da se tomu 6tmu, pdčela se je u d6movini sabirati mlada četa domorodaca na velika i Odlučna djela. God. 1834. uradiše več toliko, da je jedan izmedju brače smio javno izrčči: „Ljubav naroda svoga u kraljevstvu hfvatskom več je tolika, da ju nijednoj sili izkoričniti ne če biti mogiiče, najmanje pako jed- nomu takovomu orsagu, s kojim je sl6bodno kr&ljev- stvo naše samo u družtvu.“ Mladež je sva kipjela i g6rjela krasnom slutnjom u srdcu, da je Opravo njima Onda, kad tedaj, kadar (ko); biče bitje; život življenje (ži- votopis); dadoše so dali; dok dokler, ko; spremati pripravljati; oteti odvzeti, osvoboditi, rešiti; sabor, sabirati zbor, zbirati; ura¬ diše so storili; rad delo, raditi delati; brača, e (kakor: deca, e) bratje; več že; orsag madž. = dežela. Si 1 K3 i dano preporodih narod hrvatski. Izmedju svih diže se prvi Ljudevit Gaj, da izprosi od kralja dbzvolu za izdavanje n6vina. Magjari sve mogiiče učiniše, da to zaprieče. Gaj ode pred kralja, da sam glavom tu milost izprosi. Pripovičdaju, da je car Franjo svojim dbičnim lakim načinom razsjekao lizao zauzlan od Magjara i presudio: „KadtiskajunovineMagjari,zašto nebiiHrvati!" Skoro gddinu dana izčekivala se je ta ddluka, dok ne stiže u Zagreb mjeseca ndvembra 1834. Gaj izda proglas za „Novine horvatske“ i „Da- nicu horvatsko-slavonsko-dalmatinsku" 20. novembra kajkavskim još narječjem. Sam on primio je ovo na- rječje u Krapini s majčinim mliekom; zato mu je naj- milije bilo, a opet u srdcu kajkavštine, u Zagrebu gradu, svemožno svečenstvo bilo je to narječje posvetilo p<5- rabom u crkvi i školi. Najviše od straha pred svččen- stvom počne on ovim narječjem pisati. . . „ D a n i c a “ sinu punim svietlom desetoga januara 1835. sa znamenitim prirječjem: Narod bez narod¬ nosti jest tielo bez kosti. Uz Gaja stoji joj pri pdrodu kdlo mladih ljudi po imenu: Dragutin Rakovac, L j u d e v i t Vu k o t i n o vič, Pavao Štoss, brača Antun i Ivan Mažuranič i Vjekoslav Babu- ki č. Kako su mladi bili, ovo im je prvi korak u ve¬ like ddnošaje živdta, a taj se njima samima prikazivaše veličanstven, oni dsječahu, da donose zoru nove sreče i budiičnosti svomu narodu, kako kaza o samom sebi i sviestni i pdnosni njihov vodja: Tamo mile njemu vile rajske dadu sile, on se stane, sviet se gane, rodu zora svane. Novine časnik; ode je odšel, (odoh = odšel sem); glavom osebno; uzao, zauzlan vozel, zavozlan; još — še; život življenje (prim. životopis); osječati čutiti; svanuti iz svatnuti, svetel = za- svitati, zdaniti se; uz Oaja poleg; prikazivaše je prikazoval. Ako filozoii svjetskoga glasa ištu za politički pre¬ vrat ne učene, več praktične ljude, ako za duhovni prevrat u nauči ne ištu mnogo rada, več samo včlika i epohalna djela sjajnih umnika, za preporod obumr- Ioga naroda moraju pbstaviti zakon, da su ga jaki izvčsti samo mladi oduščvljeni ljudi. Tomu su svjedok novi preporoditelji Hrvatske. Nemaju oni brige za vč- liki imutak, več samo za čast i slavu, nemaju niti raz- granjena bdlična roda, da im steze život i misli u stare konstitucionalne forme; nema nitko od njih slavne pro- šlosti, a i mladjahna njihova jednaka dob svima za- jedno prizivlje slogu, prijateljstvo i bratimstvo. Pjesma prikazuje mladenački dio života jednoga naroda, a njima mladim je ona najkrasniji dio njihova živbta; ne samo žar mladosti njihove, več i sjaj velike ideje sla- venske daje pjesmi snagu, da od srdca u srdce dira, da osvaja mladež i da se njenim pjevanjem prelieva sveto čuvstvo narodnosti u milijun srdaca svoga naroda, da bude jedan sviestan narod. Tako se rodi nova Hr- vatska. . . Kada su se pčslanici hrvatski Ijeti 1836 vratili sa zajedničkoga sabora (ugarskoga) u domovinu iza tro- godišnjega težkoga i mučnoga rada, našli su več db- movinu prebbraženu novim slavenskim duhom. Niema domovina, bez glaska narodnoga prije tri godine, pb- zdravljala ih je sada sa stotinu pjesama pjčvanih iz hiljadu grla, jedna vatrčnija od druge. „Danica hor- vatsko-slavonsko-dalmatinska" je več odžlvjela jednu godinu te je primila na radost domorodaca naslov: „ Danica ilirska", a pisana je več novim pravo- Več (tem)več, (mar)več; nauka nauk, znanje, znanost; imu¬ tak imetek; stegnuti, stešem stegniti, omejiti; dio del; dob doba. jak m očan, zmožen (jako!); snaga moč; trogodišnji trileten; go- ditia leto; rad delo; ih jih; hiljada tisoč; vatra ogenj (va- tren = ognjevit, Vatroslav = Ignacij); več — že. at 3 ® i pisom, zabačena je kajkavština te je primljeno narječje hercegovačko-štdkavsko. Sve je to novo, sve je krasno, sve je veselje novoga živčta. Gajev proglas za „Danicu“ toga no- voga smjera može biti danas tkogod ne če raziimjeti, ali onda je titrao svačijim srdcem i bstat če po našem mnienju spomenikom u povijesti hrvatskoj, dok bude naroda, da ga čita. „Evropa — veli Gaj u pozivu za „Danicu“ go- dine 1836 — prispodablja se sjedečoj djčvojki i u toj priliki s jednim pogledom vidimo, da ova djevojka rukama drži jednu na tri ugle čsnovanu liru, koju si na prsi naslanja. Ova lira glasila je u davnoj pro- šastnosti najugddnijim naravskim glasom, kada se još skladno složene strune milimi vjetriči gibaše. Ali jed- noč podigne se strahdvit vihar od juga i zahoda i zatim silna bura od Izhoda i sjevera strune odapnu se ter nestade sloge i milenih glasova. Ova Evrope lira jest Ilirija... Odapete ne¬ složne strune na ovoj liri jesu: Koruška, Gorica, Istrija, Kranjska, Štajerska, Hrvatska, Slavonija, Dalma¬ cija, Dubrovnik, Bosna, Črna gora, Hercegovina. . . Što možemo sada, gdje svaki za slogom tizdiše, bolje žčljeti, nego da se na včlikoj Evrope liri sve nesložne strune opet slože i slastjom ugodnih glasova prdslave vjekdvitu mladost sjedeče djevojke. A može li se igda p6misliti, da taj veliki cilj dostignemo, dokle se svaka struna po sebi tudjemu skladnoglasju prilagadja? Pre¬ stanimo svaki na svojoj struni brenkati, složimo liru u jedno soglasje, jerbo je i ona samo jčdina, premda Zabaciti zavreči (prim. predbacivati); tkogod kdorkoli (tkor kdo); titrati trepetati; prošastnost prošlost; kada kedaj, kadar, ko; još še; gibaše so gibali (e); dostici, gnem doseči; igda (i kdaj = kdaj, sploh kdaj); jerbo (jer bo) = ker. st 4 rs su njene strune svaka zase više ili manje od prvoga naravskoga glasa odaljene. . Gaj je doista složio več prilično strune sa svo- jom „Danicom“, jer več čitamo pjesničke proizvode sa svih krajeva s podpisom: Ilir iz Hrvatske, iz Pri¬ morja, iz Slavonije, iz Štajera itd., zato i on veli: Književni je jezik jedan ciele Ilirije. Prva pjesma, koja se je javno pjevala 7. februara u zagrebačkom onda njčmačkom kazalištu, bila je: „Još Hrvatska nij’ propala, dok mi živimo" — spje- vana od Ljudevita Gaja. iSmičiklas, Poviest hrvatska, II. 442 — 444 ; 447—448). n Doista v istini; sa s (se); sa s; kazalište gledališče; dok(\er). Sl 5 ® 1 . LJUDEVIT GAJ. (R. 1809. U KRAPINI, UMRO O. 1871. U ZAGREBU.) Još Husitska nij’ ppopala. (1833). Još Hrvatska nij’ propala dok mi živimo, visoko se bude stala, kad ju zbudimo; ak’ je dugo tvrdo spala, jača hoče bit, ak’ je sada u snu mala, hoče s’ prostranit. Večput sanja čudne senje sladke radosti, kada joj se kažu tenje jake mladosti; drugda pako magle črne nju obstiraju, kada sestre njoj nevjerne nju zapiraju. Jednoč vidi županije sve ponovljene, stare slavne sve banije z nova stvorene. Još še; dokiler); stanem se vstanem; kad(a) kadar (kedaj); sad(a) sedaj; večput večkrat; senje dialekt.! sanje; tenja senca; drugda (drug-gda) = drugič, včasih; jednoč enkrat, nekoč; žu¬ panija na Hrvatskem in Ogrskem večji političen okraj, komitat; banije (banovine) = pokrajine, kjer vladajo bani. Sl 6 t8 Vidi, čuje i Slovence krepke dolazit i s Hrvati neprestance tako govorit: „Oj Hrvati, bračo mila, čujte našu rieč, razdružit nas ne če sila baš nikakva več; nas je negda jedna majka draga rodila, z jednim nas je, Bog joj plati, mliekom dojila. Kako čemo majki bolje sad zahvaliti, neg da budmo jedne volje, svi sjediniti; jal i nazlob njoj su sine sve razdružili, stare slavne domovine diku srušili. Nij’ li skoro skrajnje vrieme, da ju zvisimo ter da tudje težko breme iz nas bacimo; stari smo i mi Hrvati, nismo zabili, da su naši pravi brati zlo probavili." Dolaziti priti; brača e = bratje, prim.: deca, gospoda; rieč (rečeni !) = beseda; neg(o); jal zavist, nazlob (na, zloba) = so- vraštvo; zlo probaviti = pretrpeti. Si 7 PS Jednoč čuje svoje sine glasno pjevati, složno glase u višine tako dizati: „Bračo, danas kolo vodi, danak svetkuje, Hrvatska se preporodi, sin se raduje.“ V kolu jesu svi Hrvati stare države, stare slave vjerni svati z Like, Krbave; Kranjci, Štajer, Gorotanci i Slavonija, Bosna, Srbi, Istrijanci ter Dalmacija. Svi Hrvati se rukuju i poznavaju, istinski se sad cjeluju, rieč si davaju: neka znadu svieta puci njihov novi svež, hvalit če ju vnukov vnuci, njihov narod ves. Nuder, brado, — čaše s vinom sad napunite, zdravicu hrvatskim sinom vjernim napijte, Svetkovati (svetek = praznik) = praznovati; vjerati — zvest; Lika, Krhava — županija v hrv. Primorju; cjelovati poljubovati (cjelov); nek(a) naj; puk (polki) = ljudstvo, narod; nuder { nude, nu- der, nu- de) = hajdi 1 dajte! le! Si 8 P3 neka živi naša sloga, svaki pravi Slav, pravi sinko roda svoga neka bude zdrav. Postanak te pjesme pripovičdao je sam Gaj na sliedeči slikoviti način: „Zimi god. 1833. povezoh se jedne večeri u Sa¬ mobor k svomu prijatelju Livadiču. Snieg zagruvao do koljena, zrak bijaše veoma mrzao, a moje se saoni sklizahu poput ruske trojke. Bajna tišina otajstvene, mjčsečinom razsvietljene noči, krasan pogled u sjaju tltrajuče okolice, te nada, da če nama tadanjim rodo- Ijubima ipak jednom za rukom poči, da Hrvate trgnemo Iz njihova sna, sve to uzplamti mi dušu na višak čuvstva. U takvu zanosu rekoh sam sebi: „Još Hr- vatska ni propala, dok mi živimo 11 . Te rieči ne bijahu baš najčednije, kad bi tko htio misliti na mene, Spohra, Vukotinoviča, Livadiča i druge, koji tada najviše na- stojasmo o narodnoj ideji; no bilo, kako mu drago, ja znadem, da če potomci naš rad ipak, kako valja, cieniti i priznavati. Jednom riečju, ja odlučih prvom prilikom spjevati pjesmu, koja če pbčimati ovim riččima. U te misli zaduben vozim se dalje, kad u to začujem iz daleka glazbu i tim nekako Izgubim nit svog za- mišljaja. Spoznam medjutim skoro, da je to glazba naših seljaka, koji su ju valjda giidili na svadbi za ples; no uza sav napor svoga sluha ništa ne razabirah točno do mumljanja bajsa. Ritam te pratnje zabuši me Zimi po zimi; povezoh se (vezem, voz sem se popeljal; zagruvati zapasti; saoni sani; za rukom poči poiti = se posre¬ čiti; rieč beseda; čedan skromen; tko kdo; nastojati si prizade¬ vati; rad delo; u to med tem, v tem hipu; medjutim med tem; valjda najbrž; uz(a) sav napor ob vsem naporu; pratnja sprem- Ijevanje, spremstvo; zabušiti prevreči, presenetiti. sj 9 rs tim večma, što se je s mjerilom moje pjesme, koja mi več od pol ure po glavi idjaše, krasno sudarao, te ja jošte na sadnima spjevah prvu kiticu pjesme, koja kasnije narodu toli omili. — Kolikogddj su mi saoni brzo jurile, ipak sam dovikivao svomu vojkašu, neka bol|e tjera konje, bojčči se, da ne bi do Samo- bora zaboravio pjesme i napjeva. Napokon stigosmo pred kuču rnoga prijana. Ja odletim poput ptice preko stuba, te i ne pozdravljajuči dugo svoga pobratima, zaištem pero i papir i rečem Livadiču, neka me pusti, da napišem pjesmu, što mi putem na um pade. Dok ja tu pjesmu pisah mrmljaljuči napjev, ili bolje rekuč ritam bajsa, zavuče se Livadič do glasovira, nasliedi moje brundanje, te ti se u tinji čas stvori pjesma i glazba toj pdpievci. Livadič napisa još iste noči kajde, te smo tu popievku pjevali toli često, da smo svu okolicu pobiinili. Poslije sam ja još više kitica toj pdpievci dodao, a Livadič ju udesi za glasovir, Wiesner pl. Morgenstern pak za zbor i orkestar“. Utisak te popievke u kazalištu bio je vanredan i nečuven, ob¬ činstvo je pljeskalo kao pomamno, želeči, da se po- pievka ponovi, tako da su ju morali deset p uta ponavljati. Zanos, što ga pobddiše kitice: „Još Hrvatska ni propala, dok mi živimo, itd. ne da se nikako opisati, a posljedice ove bbdnice osječaju se još i danas. — Za nekoliko dana pjevao je: „Još Hrvatska ni propala“ cieli Zagreb, a za dva Večma bolj; sudarati se udarjati = ujemati se; j uriti leteti; vojkaš (vojke, vajeti) voznik; nek(a) naj; (za)boraviti (poza)biti; napokon na po kon, konec, nazadnje; stiči stignem prispeti, do¬ seči; prijati prijatelj; poput po poti = jednako, kakor; stube stolbe = stopnice; te ter; što kaj (kar), ki; vuči vleči; brun¬ danje mrmranje; u tinji čas v hipu; kajde note; udesiti prire¬ diti; pomaman blazen (mamiti); osječati čutiti; pobudiše so pob. si 10 ia tri mjeseca dela Hrvatska, pa i Slavonija, Dalmacija i Kranjska. Za koju godinu prihvatiše taj napjev čak i Magjari, Poljaci, pak i . . . Niemci, pjevajuči na nj razne tekstove. Ako se tvrdi, da su Francuzi više u ratu pobiedili marseljezom, nego li družjem, to mo- žemo mi reči, da je pdpievka: „Još Hrvatska ni pro- pala“ Hrvate probudila kao jednim ddarcem. (Vatroslav Lisinski i njegovo doba. Napisao Franjo Ks. Kuhač. Drugo popunjeno izdanje, str. 4—6). 11 . ANTUN PL. MIHANOVIC PETROPOLJSKI. Medju onima, koji utirahu put Gajevim idejama, zadlvljuje nas svojim vrlim radom i dični pjesnik hr- vatske himne „Liepa naša domovina". Taj rad nije obsežan, ali nam je drag, jer je niknuo iz vrela rodoljubna srdca i to u onim tmurnim dnevima, kad je rodoljubna sviest snom mrtvim spavala. Bijaše Mihanovič vrlo obrazovan te poznavaše više jezika. Služio je kao konzul u Beogradu, Soliinu, Trapezuntu i Carigradu. Rodio se u Zagrebu g. 1796., a umro u Klanjcu u hrvatskom Zagorju g. 1861. (Milakoviceva antologija „Naša pjesma“ II. 223). Prihvatiti sprejeti; čak celo; rad delo; tmuran žalosten; bijaše je bil. Si 11 Jg JlFVatska domovina. Liepa naša domovino, oj junačka zemljo mila, stare slave djedovino, da bi vazda častna bila! Mila, kano si nam slavna, mila si nam ti jedina, mila, kuda si nam ravna, mila, kuda si planina. Vedro nebo, vedro čelo, blaga prša, blage noči, toplo ljeto, toplo djelo, bistre vode, bistre oči: Velje gore, velji ljudi, rujna lica, rujna vina, silni gromi, silni udi — to je naša domovina. Žanju srpi, mašu kose, djed se žuri, snope broji, škriplju vozi, brašno noše, snaša preduč malo doji; pase marha, rog se čuje, oj, oj žveči, oj, u tmine, k ognju star i mlad šetuje — eto naše domovine. Luč iz mraka dalko sija po veseloj llvadici, pjesme glasno brieg odbija, ljubi poje k tamburici: Vazda tvas da==sve vrijemei vedno; kano kao no = ka¬ kor; kuda kod(er); velje (gore) velike; brašno moka; marha marva = živina; eto evo. Si 12 I® kolo vode, živo kolo, i na brdu i dolini plešu mladji sve okolo — mi smo u našoj domovini. Magla što Ii Unu skriva? Nije 1’ to naših jauk tiirobni? Tko li moleč smrt naziva? II slobodni il su robni ? „Rat je, bračo, rat, junači! Pušku hvataj, sablju paši, sedlaj konja, ajd, pješaci! Slava budi, gdi su naši! Buči bura, magla prodje, puca zora, tmina bježi — tuga mine, radost dodje — zdravo, slobost, dušman leži!“ Veseli se, tužna mati, padoše ti vrli sini, ko junači, ko Hrvati, daše krvcu domovini. Teci, Savo, hitro teci, nit ti Dunaj šilu gubi, kud li šumiš, svietu reci, da svoj narod Hrvat ljubi: dok mu njive sunce grije, dok mu hrašče bura vije, dok mu mrtve grob sakrije, dok mu živo srce bije. Danica, I. 10. Što kaj; jauk prim. jok; tko kdo; rat vojna; hvatati pri¬ jemati, jemati; gdi kje(r); prodje poide; puca zora (poka) dani se; daše so dali; nit niti; Savo (zvalnik) o Sava! at 13 fs III. STANKO VRAZ. (R. 1810 U CEROVCU KRAJ LJUTOMERA U ŠTAJER- SKOJ, UMRO 1851 U ZAGREBU.) Životopis Stanka VPaza. U matici župe svetinjske zapisao je tadanji župnik Mihovil Jaklin, da se je dne 30. lipnja 1810 u 4 ure jutrom rodio od otca Josipa Frassa, gornjaka u občini Žerovinci, kraju Cerovcu, i od majke Katarine rodom Kotnikove sin, koga je on uz kumovanje Martina Babiča gornjaka krstio Imenom Jakob. To ime, Jakob Frass, promienio je pjesnik poslije svoga prvoga pohoda u Hrvatsku na prdslavljeno ime Stanko Vraz. O Vrazu, kad je bio u Mariboru u 6. latinskoj školi uz suučenika Franju Miklošiča, piše Dav. Trstenjak, „da je bio liep, jak mladič te mu nije bilo na krasoti ravna u cielom gimnaziju; visok kao mlada jela, ru¬ mena lica, vlasi crnomanjastih, orlova nosa, hodio je po ulicama kao mlad jelen“. Jčseni 1830 dodje Vraz na nauke u njem. Gradac, gdje je tadanju filozdfiju, a zatim u sveučilištu prava učio, ali nedoučio kao nčredovan djak sve do godine 1838. On je došao u Gradac več s razvijčnim ose- bujnim životom ; s toga mu nije, več odraslu, mogao prijati nauk drugih predmeta, te je tako ostao bez običnoga strukovnoga zvanja sav svoj viek književnik, pjesnik. Kadšto se doduše marljivo lača priprava za Uz (suučenika) ob, poleg; rumen rdeč; craomanjast rjav¬ kast; sve do, tja do; več že; kadšto včasi; doduše sicer, pač; tacati se od: latiti se == lotevati se. at 14 j® izpite pravničke, ali književnost, pjesnički posli ne dadu mu doči do kraja; god. 1838. piše Muršecu: „Vi čete prije imati župu, nego što ču ja kakov tvrd kusič kruha; vi čete imati prije čitavo selo, nego što se ja izučim. Izučilo je mene več dosti krat, ali ja se još nišam izučio“; a dvije godine poslije piše Prešernu; „Ljetos sam svršio račune s Themidom i kazao joj ; adieu, madame!“ Več prije nego što je došao na nauke u Gradac, bio se je počeo upoznavati s jezicima i pjčsničtvom drugih slavenskih grana i glavnih evropskih naroda. Pod konac god. 1838 preseli se Vraz u Hrvatsku, ali uzdržava sve mile sveže sa slovenskom otačbinom, pohadja svake godine svoj rodni kraj, pdglavito svoju dragu sestru Anku, pa pdbratina dra Kočevara i ro- djaka Hercoga u Podčetrtku. Spominjuči dolazak Vraza u drugu mu domo- vinu, Hrvatsku, zgodno če biti, da se napomenu neke črte o njegovoj osobi . . . Vraz je bio visoka stasa, tanak ali koščast, jakih prsiju; lice mu uzor liepa slo- venskoga tipa, krv i mlieko, nepokvarena mladobitna zdravlja; nitko ne bi kada mislio, da če on od sušice tako rano zaglaviti; pogled mu dtvoren i ljubazan, kosa crndmanjasta ; nosio je punu kratku bradu, odičvao se u surku. Bio je čudi blage i skromne; stalan u osvjedoččnju svom, mirno bi kazao svoje mnienje, ali se ne upuštao u svadju. Ustmeno i osobno nije se pačao u političku borbu, samo je pisao i te kako oštre, političke pjesme. Bio je u svem umjeren. Iz poččtka, kad je došao u Hrvatsku, mnogo su mu u veselim družtiviina Doči (doiti) priti; rodjak sorodnik (rod, rojak); dolazak prihod; biče bitje (bistvo); nitko nikdo itko = kdo); zaglaviti propasti; bi kazao je vselej rekel; svadja svaditi se = svaja; pačati se u što, se v kaj mešati. sr 15 js dodijavali, što se nije htio priljubiti običaju široke volje; ali ostajuči stalan, prisili druge da poštuju nje- govu značajnu trjeznost. Bio je posve nepraktičan, skroz idealan, plemenit; nije mario ništa za okolnosti, ni za sebe, ma ne imao suha kruha . . . U driiženju bijaše čovjek bez laske i udvaranja, u ponašanju su- hoparan, ali uza svu ozbiljnost velik šaljivdžija medju znancima, U pouzdanijem razgovoru veoma ljubazan i čuvstven, te bi delo svoje žarko srdce raztvarao, bijaše u včlikom družtvu nčokretan, šutljiv. U prija- teljskom krugu rado bi pjevao, vješt pjevu i fruli, osobita glasbena dara, te bi napjeve, čim bi ih čuo, zapamtio i za nuždu znao napisati, premda nije bio u tom izučen. Ljubio je gospojinsko družtvo, rado je plesao; prema poznatim gospojama bio je vrlo ljd- bazan, ali i čedan platonik; prema dčmačim nešta slobodnijega ponašanja ljudima bio je nježan i čedan kao djevojka. Govor mu je bio uviek miran, bez strasti; nikad kletve, nikad ružne, ni nepristojne ni srdite rieči. Uviek, i u šetnji i u prirodi i u zabavi, bio je sluga svoga zvanja, pjesničkoga. Imajuči svedjer pun džep malih papiriča za bilježke, znao bi pisati i usred pijanke; na lovu bi ga drugov poklik: „Stanko, Stanko, eno ti ide zec!“ zatekao, gdje sjedi na tlu i piše pje- smicu na koljenu . . . Na izmaku poklada 1851. legne Vraz od sušice, da se više ne digne. U zadnja tri mjeseca života nje¬ gova pružaju mu osobitu ljubaznu njegu obitelji prijatelja Dodijavati nadlegovati, siten biti; što (kaj) da, ker; ma ne imao makar, četudi; šaljivdžija šaljivec (šaljiv džija, prim. topdžija = artilerist); uza svu ozbiljnost = poleg, ob vsej res¬ nosti; pouzdan poverljiv, zaupen; veoma zelo, (velik!); bi raz¬ tvarao = je vedno . . .; šutljiv molčeč; frula flavta; nužda po¬ treba; čedan skromen; ružati grd; svedjer vselej; pijanka popi¬ vanje ; izmak poklada konec pusta. at 16 is dra Kriegera i Nauma Malina; gospodjica Paulina i gospodjica Sidonija odredjuju svaki dan po izbor jela za bolestnika Narodnoga doma .... Pohadjaju ga mnogi prijatelji; obitelji Stauduarova i Kraljeva izkazuju mu mnogu sučut, Dragojila Štauduar sa kčerkom Gabrijelom pohode ga i pozivlju na oporavak u Omilje. 24. svibnja oko tri sata po podne javi podvornik Narodnoga doma prvomu N. Malinu, da je Vraz čas prije — izdahnuo. Žalost je bila velika, dbčena, za ljubimcem naroda, pjesnikom „Djulabija“, najpoetičnijim i najmilotnijim u kratkom svom životu čovjekom mi¬ nule krasne ilirske dobe. 26. svibnja oko 9 sati na večer izpračen je ne- izmjernom svjetinom pri svietlu nebrojenih goručih baklja neumrli mrtvac Narodnoga doma na Jurjevo groblje. Spomenik duševni, vječiti ostavio mu je njegov uzorni život, koji je sav bio najpodpuniji djelotvorni izraz njegova na spdmeni list prijatelju Mirku Bo¬ goviču upisanoga gesla: „Iz naroda za narod !“ Spomenik duševni, vječiti ostavile su mu njegove divne pjesme, koje če se uviek, i nad najmračnijim nebom hrvatskoga i slovenskoga naroda jasno sjati kao „most za dvije bratske grane, da u slogi prava si obrane“. (Iz Markovičeva uvoda Vrazovim „Izabranim pjesmama". Izpratiti ven spremiti; svjetina svet (množica ljudi). ai 17 js 2 JVToj gpob. Vrazove „Djulabije“, III.. 35 — 40. Tamo, gdje jug trepče krilma bezkonačnim, s neba motre zviezde očma modrozračnim : tamo stoji polje, na polju brežuljak, na brežiiljku lipa, na lipi slavuljak. Tu vi, kad se pjesnik sa svietom oprosti, poldžite u grob njegve trudne kosti. Nek sluša slavulja, lišča zbor šapčuči, i glas žčtelica, kad prolaze kuči. Do njega poldžite još i mač dno groba, da se mača hvatit može u ono doba, Odje kje(r); brežuljak brežec, brdo; slavulj(ak) slavec; oprostiti se s kom = posloviti se od koga; nek(a) naj; lisce listje; šapčem šaptati = šepečem; žetelica ženjica; kad kadar; prolaziti mimo iti; kuči domov; još še; hvatiti prijeti. St 18 JS kada duhne vjetar, braču misao jedna složi, da se otresu robovanja biedna. Kad ste sahranili kosti izpod trave, ne mečte mu na grob zlatna vienca slave; jer tko je iz čaše od ljubavi pio, več je za života pod viencem hodio. Več vi na hum grdbni ploču zavalite, a na ploču rieči ove postavite: „Pjesnik, rajske ptice čujuč pjenje milo, nij’ ni osjetio težko ljeta krilo.“ Glasi pjesni mojih, u tužnoj prilici od ljubavne sreče vjerni nadgrobnici! Ruka mi s tim riečmi na grob vas prostira: Ostavi nas sreča, al nam osta vjera! Brača, e (prim. deca, e) = bratje; več že; hum holm; riječ beseda; pjenje petje; osjetiti občutiti. 81 19 Ig 2 * Evo petero potez Vrazovega bistva: „Glas žetelica, kad prolaze kuči“: Vraz je bil ljubitelj pri¬ rode, a zlasti ljubitelj svojega naroda in njegovih pesmi, ki jih je zbiral izza svoje mladosti z zanosno ljubavjo. „Položte još i mač do groba Vraz se je mogel samo z duhom boriti za svoj narod, a je hrepenel po dobi, ko bi se boril tudi z mečem. »Ne medte mi na grob vienca slave . . . vienac ljub avb': To sta krasni potezi bistva Vrazovega; Vraz ni nikdar težil za slavo, ker je njegovo življenje bilo čista in žarka ljubav. „Pjesnik, rajske ptice čujuč pjenje milo, nije ni osjetio težko Ijeta krilo “Bede življenja, ki tudi pri njem niso izostale, je prenašal moški brez zdvajanja, ker je živel v idealih in je v njih nahajal uteho; isto misel izraža na koncu: „Ostavi nas sreča, al nam osta vjera“. (Po Markoviču). 20 LJUDEVIT GAJ NOVA DOBA. A. ILIRSKI ČASI V POVESTI IN PESMI SEDANJE DOBE. KSAVER ŠANDOR OJALSKI. Ljubomir Babič (književničko mu je ime Šandor Gjalski), r. 1854., vlastelin u Gredicama u Zagorju, go¬ tovo najproslavljeniji romancier jugoslavenski. Udubiv se u hrvatsku prošlost, napose u ilirska vremena, na- slikao nam ju je u mnogim umotvorima (na pr. „Pod starimi krovovi“, „Na rodjenoj grudi", „Osvit“, „Za materinsku riječ“). Radi svojega narodnoga mišljenja ostavi za Khuena političku službu, a od lanjskoga je predkreta narodni zastupnik za kotar petrinjski. Gaj. Stajah na višku pred dalmatinskim paviljonom i oči moje s nasladom srkahu dražestnu, gotovo bajnu sliku izložbene večeri. Dolje se talasalo neddgledno Talasati se valovati (talas = val, iHlazoa .); stajah sem stal. at 21 js ljudstvo u vječnoj povorci, i veseli razgovori, mladi glasovi, sladko smijanje nosilo se večernjim zrakom do mene, i dopiraše k meni močni šum srebrčpjenih trakova včdometa sa sladkim šaptom i žuborom slapa pdda mnom, — te mi je bilo, kao da slušam i čutim gibanje i micanje snažnih sila nekoga mlada života. A bajno svietlo s električnih sunaca zaljevaše delu krasnu sliku čarnim svojim tracima, pa ja gledah i divna lišca i nježne strukove djevičanske, gledah kršnu momčad sa sviju strana rodjene zemlje, gledah krasni perivoj sa divnim cvjetovima i zčlenim sagovima — gledah dražestne paviljone, a duša moja potrese se od mi- linja, pčnosa i blaženstva, što sve ovo mogu hrvat- skim nazvati, te usta bezprčkidno mčradoše da šapču : Oj hrvatska majko moja! U to tamo podalje sa bal¬ kona kolaškog dvora zamnije pjesma — pjesma davna - pjesma sveta, pa svetački uznčsen narod sa gromo- vitom šilom pjevaše: Liepa naša dčmovino! Burni pljesak i zanosni uzklici izbiju iz tisuča i tisuča duša, i valovlje toga zanosa raznčse se diljem cieloga izlo- žišta, kao što se šire i jure talasi na moru, a s protivne Strane zazvuči glazba, pa doplove do mene akordi opet stare ilirske melodije: Još Hrvatska ni propala! Mene obliju suze i od tronuča zaklopim oči, pa dok plovljahu do mene zvuci pjesme i davorije — pred duhom mojim digne se slika dobe, kad su se ove pjesme radjale, kad je ovaj večerašnji zanos svoj prvi zametak primio. I sveudilj zamnievaju zvuci, jed- Povorka vrsta ljudi drugih za drugimi; dopirati doprijeti, eni = dosezati, prihajati; poda mnom pod menoj: struk steblo, rast; momčad fantje; kršan skalovit, vrl; perivoj vrt; sag pre¬ proga; kolački dvor dvor Kola, pevskega društva v Zagrebu; za- mnijeti zazveneti; kao (što) kakor; juriti dreviti, tirati; tronuče ganjenost; radjati se (po)rajati se; zametak začetek; sveudilj sve u dilj s= vedno dalje — neprestano. at 22 rs nako lahore oko mene davni akordi, a iz nejasnih se črta slaže u duši mojoj ciela jedna slika. Eto: U dugoj palači stare dobro mi poznate ladje- vačke kurije kod magnifikusa kr. savjetnika i prisjed- nika banskog stola Tomiče Bankoviča sabralo se mnogo- brojno družtvo na dan sv. Kristine, da slavi imendan domače gospodje. Polutamna dvdrana sva odjčkuje od veselih glasova, od dbiestne šale i bezkrajna smieha, a od klicanja pokala zamnieva g6tovo čitava zvdnjava. No od tih sviju mnogobrojnih rieči i jakih glasova nč čuje se ni jedna hrvatska rieč, ore se samo latinske peroracije starijih ljudi, njemački razgovori gdspodjtt i gdspodjidi i magjarski gdvori mlade gospdde. Tek jedna jedincata dsoba šuti, te od nje ne čuješ tudje rieči. Ali to je starica — majka starca kučedomačina, koja je svoju mladost vjekovala još u predjozefinsko doba, te izim nešto latinske molitve i po koju fran- cuzku salonsku frazu samo je znala govdriti hrvatski. Tako je morala i u izbornom ovom družtvu — u vla- stitom domu — jednako šiitjeti. Pod konac dbjeda ustade najstariji sin Stefan, jurat na državnom saboru u Požunu, pa zamoli dd- zvolu, da pročita svoje pjesme, spjevane u čast da- našnjoj slavi i u čast svojoj obitelji. Bio je on ne- dbično dardvit i uman mladič, a njčgova vruča i za¬ nosna duša ndsila je u svem biljeg Bogom ddabrana pravoga pjesnika. Družtvo s aklamacijom pdzdravi njegov priedlog. 1 on poče čitati. Prva je pjesma bila krasna latinska oda, pa kad ju je dovršio, zahtičvahu starci, da je ponovi. Druga je bila vatrena magjarska Lahoriti lavoriti = pihljati; ladjevački Ladjevac, neka iz¬ mišljena vas; peroracija (lat.!) = govor; šutjeti molčati; te ter; vjekovati svoj vek (življenje) živeti; izim izjemši, izvzemši, razen: iednako v eno mer; jurat prisežen pravnik. St 23 JS rapsddija, u kojoj se je slavila slava Arpadova i vi- težtvo magjarskoga naroda. Od zanosa mlada ga go¬ spoda pddignu na ledja i stara se plemenitaška kurija potresla dd žarkih uzklika „eljena“. Trebalo je neko¬ liko časova, dok se je zanos slegao, te je Stefan mo- gao nastaviti svoje čltanje trečom svojom pjesmom — njčmačkom romantičnom člegijom, u kojoj je dao dduška ljubavi svojoj k majci, sestrama i staroj babi. Gospodjama se od ganhča s liepih rieči pjesme orose oči stizama i majka, sestre, dapače i strane gospodje — burno izcjelivaše mladiča. Samo Stariča baba, koju je najviše u pjesmi slavio i koja ga je tako žarko lju¬ bila i uviek s ponosom na nj glčdala, — ostala je tiha i mirna. Kad je unuk k njoj došao, da i od nje cjelov primi, — ona mu dade ruku na poljubac, pa rekne: — Hvala ti, sinko! Mora da je liepo - ja ne znam — niesam te razumjela. Da si mi spjčvao to na hr- vatskom jčziku. . . — Na hrvatskom? — u čudu po¬ novi unuk staričine rieči, a cielo dstalo družtvo prasne u smieh. Stariča žalostnim licem baš htjede ponoviti svoje rieči, kad se vrata dvorane dtvore i linidje nov gost. — Vivat clarissimus dominus! — klikne domačin, a zk njim cielo družtvo. Došljak se ljiibazno i otmeno pokloni družtvu. Bio je krasna obličja čovjek — posve još mlad. Elegantno francuzko odielo najndvijega kroja uzko je prileglo uz stasito tielo srednje višine. Savr- šene svjetske manire odavaše svaka kretnja. Iz finih i krasnih črta oduljega lica, iz žarkoga krupnog oka, sa bielog visokog čela čitaše se visok um, poletna misao. Oanuče ginjenost (ganuti, ganut — je); dapače da pač(e) = celo; izcjelivati cjelov = poljubovati; baba babica = stara mati; otmen odličen, fin; odavati oddavati = kazati; odulji podolgovat; kru- pati velik, debel. sr 24 IS Pravilno liepi, nešto tek uvinuti nos odavaše čvrstu i neumolnu volju. Bujna pak valovita kosa, dosta na dugo piištena, činjaše od ove krasne glave gotovo apolski lik. — Bio je to Gaj — za onda još tek dr. Ludovik Gaj, mladi učenjak, što se je iz tudjine povratio. Poslije kratkih pozdrava smjesti ga domačin tik kraj sebe, a sa sviju strana navališe na nj pitanjima o njegovu životu u tudjini, 6 stranom svietu, i svi s nekim ponosom a još više sa zanimanjem gledahu na mlada pristala čovjeka, koji je doktorsku diplomu po- stigao. Tek čudno im se črnilo, što im na sva njihova pitanja odgovara hrvatskim jezikom. Najzad se javi stari podžupan Ilijič, vatreni branitelj „municipalnih prava" kraljevine i latinskoga jezika, te mu izpriča netom se zbivši prizor. — Vi čete možda razumjeti želju stare gospodje? — doda s finom ironijom starac. Gaju se zakriese oči i krasno mu lice plane rume- nilom. Još dok mu starac pričaše zgodu, on je nemirno sjedio na svorn stolcu. Sada skoči s mjesta i ponosno prodje sdkolovim svojim pdgledom po delom družtvu. - A tko da ne raziimije želje njezine milosti ? Nije li ona tako naravna, kano što je naravno, da se zemlja oko sunca kreče, da potok k svojoj rieci teče, a rieka k svomu moru juri? — počne Gaj udilj sto¬ ječi i zvučni močni mu glas od dzbudjenosti podrhta- vaše. — I ja vam velim, da je sam Bog htio, da bude ova želja izreččna, i čisto mi se pričinja, da je svemo- guči Stvorac dugi viek poklonio njezinoj milosti, da može unuk iz tako častnih usta takovu želju čuti, da Tek samo; kosa lasje; pristao pristati, pristanuti = prime¬ ren, lep; čini mi se zdi se mi; što kaj, ki, da; (iz)pričati priča = iz- pripovedovati; netom pravkar; zbiti se zgoditi se; rumenilo rde¬ čica; prodje proide; kano što kao no što = kakor; udilj v dilj (dalje), vedno. St 25 ® ju onda sliedi. A vi, slavna i visokorodjena gospodo, šlo ste se smijali toj želji, vi za cielo toga nč biste bili učinili, da ste pomislili na one glasove, koje ste prve u svojoj kolievci čuli! A niesu li ti glasovi bajni, niesu li sladki, niesu li krasni, kao što je krasan romon slavujeve pjesme, ili kao što je mila lirina žica? Pa što da se ne može na takorn jeziku izreči? — Oh — sve — sve! — i Gaj podigne ruku k nebu, kao da ondje traži potvrdu svojim riččima. Za tim trgne glavom, kao da se je čemu dosjetio. — Molim vas, dajte mi pjesmu ovamo! — obrati se k Stefanu i odmah uzme papir u ruke. — Eto, vaša milosti — kušat čemo, da vam želji udovoljimo, — galantnim poklonom reče Gaj starici. U tili časak pro- čita na tiho pjesmu, dok je cielo družtvo pod dojmom njegovih rieči još tiviek mirno i tiho dstalo. Onda se uzpravi i držeči pred sobom njemački izvornik, on je isti čas u vezanom slogu prevodio pjesmu. Sve se zadivi i gledaše u nj, kao u kakvo čudovište. Ta u velikom svom zanosu što ne bi bio taj mah uzmogao? A sladka rodjena rieč primaše se srdaca prisutnih i nije još bio u polovici pjesme, kad se je od uzbudjenosti i radosti svaki od njih pčtresao, pa kad je dovršio, bučni ga „vivat“ pozdravi, a stara gospodja pristupi k njemu, te ga objeručke 6grli. Sam pak pjesnik sa suzama u očima bez rieči uzme papir svoje pjesme — zapali ga na svieči — i onda se približi Gaju, da ga za¬ nosno poviiče na svoje grudi i zamoli, da budu brača. — Nije li divan jezik? — nastavi Gaj sveudilj stoječi. Pa taj božji dar da mi sami od sebe rivamo! Kolievka kolebati = zibelka; romon skladen spev; ondje tam; dosjetim se domislim se, opazim; ovamo sem; u tili časak brzo, hipoma; uzpraviti vzravnati; primaše se se je prijemal(a); brača, e (deca, e) = bratje. SJ 26 IS Ah — gospodo moja, može li narod bez jezika svoga biti? Niti kraljevina niti naša prava ništa, ništa nije tako čvrst bedem našoj slobodi i budiičnosti ove svete zemlje, koja nas je rodila, kao što je jezik naših majka, naše djece ! Iz daleka svieta dolazim, iz mnogih gra- ddva — iz sredine mnogih naroda. 1 svagdje sam našao, da svaki narod svoj jezik ljubi, za nj živi i za nj umire. Samo kod nas mora pjesnik da pjeva: „Na- rod se drugi sebi raduje, a z menum sinko moj se sramuje, vre i svoj jezik zabit Horvati hote, ter drugi narod postati!“ — Ne — gospodo — ne — to ne snrije biti - silno uzdignutim glasom klikne Gaj i nastavi, da im priča o velikom slavenskom svietu, gdje se svagdje bratska rieč govori. Glas njegov čas je zviičio blago i ljubazno, čas je šumio kao brzaj silne rieke, a oči mu plamtjele od zanosa i vatre, — sa lica mu odsievala istina i ljubav. Nitko se nije mogao oteti sili toga glasa i žaru toga uvjerenja. Kad je dovršio, poleti i staro i mlado i gospoda i gospodje do njega, da ga na srca svoja vuku i da s njim skupa zanosno slave rodjenu dosad zabačenu rieč. A dolje sa dvo- rišta začuje se vesela seljačka pjesma žetelica, što do- nieše pšenični vienac. Gaj zašiiti i s njim cielo družtvo. Pa čim je na dvorištu prestala pjevanka, on u istoj pučkoj melodiji zapjeva pjesmu svoju: „Još Hrvatska ni propalaP — Sada zanosu nije bilo kraja. Od istih onih ljudi, koji su još sat prije izsmijavali želju stare Hrvatice, da joj unuk hrvatski pjeva, načinio je veliki taj čarobnjak ili sveti apostol, što li — najzanesenije rodoljube. Probudila ih je istina. 1 dugo je zabava Svagdje sav, gdje = povsod; vre kajkavski = uže, že; vatra ogenj (Vatroslav 1); oteti odvzeti, odtegniti; do sadiaj do sedaj; žetelica žanjica; što donieše ki so donesle (prinesle); vučki narodni, ljudski; sat ura; čas-čas zdaj-zdaj. S2 27 JS potrajala, ali zabava posve nova. Mjesto čbičajnih „la- tinskih šala“, mjesto praznih zdravica-napitnica čuje se Gajeva rieč, gdje slavi slavensku braču, gdje priča iz davne i slavne prošlosti domovine i gdje smjelo i krepko riše slike budiičnosti, te odkriva svoje namjere. Pa kad je ponoč prošla, Gaj je imao četrdeset do pet¬ deset najvjernijih tičenika, koji če sjutra prekbsjutra njegove rieči dalje nositi. Gaj se još prije odlazka okrenuo k prozoru. Na nebu su sjale još zviezde, a visoki polumjesec pratila je zviezda danica. — Eto sa neba samoga dobivamo blagoslov svojoj zadači. Gledajte tamo na nebeskoj pučini pravi naš starodrevni grb. I to nam neka bude znakom! Svi se obazreše k nebu, gdje je u istinu zviezda s polunijesecem stajala baš kao u starom grbu, i sve zahvati neki veličajni svčtački bsječaj!. 1 tako je iz drevne plemičke kurije iz neplemi- čevih grudi zasjala luč nove dobe, slaba i sitna u po- četku — no velik je bio onaj, koji ju je upalio, i ve¬ lika njčgova meta. Moje usne šaptahu jčdnako ime njegovo, kad je i glazba zašiitjela i pjesma prestala i ljudi se razišli i minulo me moje snovidjenje — pa i sad još, dok ovo pišem, ja mogu samo da složim tri rieči: — Slava Ljudevitu Gaju! „Male pripoviesti", str. 180—186. Gdje kje(r , kako; pratiti spremljati; pučina gladina mor¬ ska; starodrevan starodaven; neka naj; ob(a)zreše se so se ozrli; sitan droben; šaptahu so šepetali (e, a); jednako nepre¬ stano; zašutjeti umolkniti; meta lat.! — cilj; snovidjenje v snu videnje, prikazen, vizija. & Sl 28 I® Ilirska romanea. (1845). (Uspomena na „srpanjske (julijske) žrtve" iz godine 1845; dne 29. srpnja ove godine pucalo je vojničtvo na pristaše narodne ilirske stranke na Markovu trgu u Zagrebu). .... Često — Cesto kao da u starom dvoru nešto zatitra i zasieva — kao zasvit ilirske zore, — kao da još zazvtiči i zamnije struna prdbudjene na¬ rodne pjesme i gdtovo da drage stare sjene staroga doma u sebi čuvaju i zadah i poteze i gibanje liepih onih časova, — pak onda kao da zatalasa i zastruji onom včlikom i žarkom i svetom ljubavi, koja je pre- porodila, gotovo rčdila čitav jedan narod i dušu mu izpunila i nadama i jakošču, tipiruči mu poglede na „liepu našu dčmovinu" i darivajuči ga spoznajom, da mu »jezika dar dade nam Bog, Bog naš gromo¬ viti", te da glasno i jasno zaori svietom: Još Hrvat- ska ni propala!" Po visokim, prostranim sobama i odajama, kud oko segne, gledaju na nj ostatci naj- slavnije one dobe našeg narodnog života. Na stienama vise slike neumrlih velikana Gaja, Janka Draškoviča, Jelačiča-bana, Mčtela Ožegoviča, Ivana Mažuraniča, Stanka Vraza, Ivana Kukuljeviča i Alberta Nugenta s njčgovom četom, vise još na istom mjestu, kamo ih je rodoljubiva ruka u onim godinama postavila. Iz ormara za knjige cakli se za staklom zlatorez i pozla¬ čena slova naslova s hrbta knjižica, — knjižica ilirskih (Za)titrati zamigljati; zamtiijeti zazveneti; kao kakor; zadah (dahniti) dih; zatalasati (za)valovati (talas =val); čitav cel; na¬ dama i jakošču z nadami in jakostjo; svietom po svetu; odaja izba; život življenje (životopis 1); cakliti (stakhti) se, svetiti se (steklo). S4 29 IS pjesnika i pisaca. Po uglovima i dvorane i inih soba prokazuju se trbbojne vrpce sa izsušenim cviečem sa zabava i slavlja rodoljubnih družtava. 1 sve to — i ove pobličdjele vrpce i ovi po- crvenjeli zlatorezi - i ove posivjele litografije — kao da nisu tek hladne mrtve stvarce, več u tim polusje- nama starog doma čisto drže u sebi neki život, iz kojeg milji k meni i oko mene i priča i pjesma. Pak nije ni od potrebe, da zaklopim oči i da duši puštam, neka brodi valovima sanje. 1 bez toga se preda mnom dižu vidici i linije iz onih dana, čisto gledam pred sobom razžarena rmiževna lica pod crvčn- kapama, njihove snažne grudi pod narodnom surkom, vidim krasne mlade llirkinje s hrvatkom na bujnoj kosi, i strojne im vitke stasove u uzkim prilježnim surkama s narodnim nakitom i širokim rukavima, iz¬ pod kojih se pokazuju sniežni obli laktovi. A u očima sviju žari se iskra zanosa i bsječaja, i — duša mi čisto sluša — kao da se stare stiene starog dvora i njegova okna potresuju od glasne vatrene pjesme: „Prosto zrakom ptica leti, prosto gorom zvier proiazi; a ja da se lanci speti dam tudjincu, da me gazi?“ 1 dižu se uspomene za uspomenama, kako nekoč kao diete slušah pričanja o divnim onim danima i nji¬ hovim dičnim ljudima. Stari dom sve mi vrača, sve je opet pred mojom dušom, one duge vččeri za otčevim stolom, gdje si prijatelji u tigodnu razgovoru dočaravaju proživjelu liepu dobu, da konačno i opet 1h drug (inačel); vrpca vrvca, trakovi; sa zabava = s (z) zabav, prim.: se strehe pasti; crven rdeč; miljeti lesti; oko okoli; priča povest; neka naj; preda mnom pred menoj; vidik razgle¬ dišče; snažan (snaga) = močen; surka siva suknja z zaponkami; hrvatka mala hrvatska rdeča kapa; kosa lasje; Strojan lepo vzra- sel; osječaj občutek; zrakom, gorom po zraku, po gori; slušah sem slušal; lanac veriga; stol miza. si 30 rs moraju složiti grla u onodobnoj pjesmi. A najčešče ustaje mi pred dušu lik starije žene, kako prolazi svima sobama dvora i zaustavlja se pred svakim ostan¬ kom iz ilirskih dana, dugo ostajuči pred njim, da joj kod toga iz razplamčena oka kapne suza za suzom i da mi onda pripovieda i pripovieda o tim novovjekim junacima na zidu. Gotovo svaka litografija, svaka knji¬ žica, svaki stručak s trobojnom vrpcom izazivaše u starice uspomenu i uspomenu. 1 za cielo mogu reči, da nišam brzo od koga drugoga slušao o onim naj- vrčdnijim danima našega naroda govoriti i pričati s onolikim zanosom i — nekako tidahnuto vječnom poezijom ljiibavi i vjernosti, kao što sam slušao pri¬ čati Stariču. Kod toga je najmanje o sebi govorila. Čisto se torne ugibala, što više primičtio sam, da joj nije milo pričati o svojim doživljajima. A ipak je baš ona u onim danima proživjela pjesmu svoga srca, žarku i sjajnu, odlučnu i odsudnu za sav joj viek! Ja sam ju morao u sebi nazvati „ilirskom romancom", kad sam za nju saznao. Dolazila je svakog ljeta u Suhodinje, obično za prvih dana rujna, i dstajala po mjesec dana. Bila vazda mio i drag gost. Tako je trajalo godine i godine. Od prvog djčtinjstva sječam je se, d&, i poslije za dje- čačtva i mladenačtva vidim dragu pčjavu, liviek odje- venu u črnini, dosta visoku u rastu, tanku i slabašnu, u svem nježnu. Gusta, kao snieg biela kosa pokrivala glavu i bila je spletena u frizuru po modi iz četrde- setih godina. Dugoljasto lice mekih črta bijaše nebbično bliedo, pa se pd tom još jače izticale krupne črne Onda tedaj; stručak (struk) = stebelce; u starice (gen.) = v starici; za cielo za gotovo; kod toga pri tem; primietiti opaziti; odsuditi obsoditi; dolaziti priti; rujem september; sječati se spominjati se; odjeven (odet) — oblečen; kosa lasje; izticati se odraževati se, od-jikovati; krupan debel, velik; što više vedno bolj. Sl 31 J® oči, osvietljene žarkim kriesom, a opet i zalivene i prevučene suzom. Neizrečena tuga lčžala u tim očima, a i uzko stisnute ustnice izricale su vječnu žalost — i bilo kao da pritištu jecaj. U svojoj jednostavnoj crnoj toaleti bez ikakva dresa i nakita ipak je izgledala veoma otmena, kao što joj je i držanje i svaka kretnja bila fina i odabrana. Zato i nikad nije iznašala svoju tugu, niti se na što žalila. I najveselijem, najbiičnijem družtvu nije se ugibala, nasuprot nastojala je svagda, da i ona doprinčse štogod veselju i radosti. Kad bi se „palačom“ razlegnula rodoljubna pjesma, ona bi čisto zasjajila od radosti. Dašto — često, vrlo često ordsile bi joj se kod toga oči, da najzad brizne u plač, tihi, možda blagoslovni plač. Jedna je bila pjesma, kojoj se uviek najviše radovala i za koju je znala da- pače moliti, da bi se zapjevala, — a ipak istom bi prvi akord i prva rieč: „Oj košutko črnooka 1 ' . . . . zamnjela, a starica bi gdtovo glasno zaridala i morala otiči iz sobe, da se skloni ti koji tamni zakutak koje nerazsvietljene odaje. Redovno je živjela u Zagrebu, li gornjem gradu, — u jednoj od ulica, što nisu daleko Jtirjevskom groblju. Nekoč je bila imučna, no rano je još za ži¬ vota podičlila svoj irmitak medju rodbinu i sebi je tek tdliko pridržala, koliko je trebalo za najččdnije po¬ trebe. A ove potrebe bijahu u nje u istinu sasvim ma- lene i sitne. Ipak — jednu je razkoš i ona poznavala. U predvečerje dušnog dana pustila se u velike tro- škove, da nakiti grob srpanjskih žrtava i odmah po- Izricati izrekati, prim. d(v)izati - dvigati; jecaj vzdih (je¬ čati); ikakav kak (koli); ures okrasek; otmen (odličen) fin; svagda (sav, gda) vselej; štogod karkoli; dašto (da što) = dakako, se¬ veda; dapače da pač(e) = celo; istom šele, brž ko; zamnjeti zadoneti; (zajridati zaihteti; groblje (grob) pokopališče; tek samo, le; čedan skromen; sitan droben; srpanj mali srpan (julij*. kraj toga groba još jedan grob — s nadpisom istbg prezimena, što ga je i ona ndsila. Za ovu priliku šte- djela je čitavu godinu, a več početkom stiidenoga, kad bi se povratila kuči, bila joj glavna briga, kako če opet što ljepše i sjajnije razsvičtliti i okititi dva groba — dva miljenika svoja. Kod toga nije bila, da bi bje- žala od ljudi. Dapače, drago joj je bilo družtvo, raz- umjela je svačije zanimanje i svačije želje. Svoju tugu nije iznašala, ali je nije ni sakrivala. Najradije dolazila je u Suhodinje i gotovo sva njezina radost, što ju je još imala na svietu, bili su ti dani suhodinjski. Na njih se vesčlila čitavu godinu. Vezalo ju dugotrajno prija¬ teljstvo s roditeljima, — još iz dana njezine najljepše dobe, iz dana ilirskih. A osim toga — i može biti glavno — rado je dolazila u stari dom, jer tu ju je sve sjččalo na one drage — davno prošle dane. Kako več rekoh, dbično je ddlazila gospodja Štefanija ddova Belovič svake godine pod kraj ljeta — u početku rujna. Listom bi najavila dan, a roditelji odmah bi poslali kočiju po nju u grad. Takav dan njezina ddlazka uviek je bio dan radosti i veselja. U prve godine dašto pdglavito se veselila mi djeca, jer je uviek ddniela sa sobom čitave bmote svakojakih igrački, no poslije — glavno se vesčlih časovima, što ču ih s njome sprovčsti u razgovoru o ilirskim da¬ nima i ljudima. Znala je ona tako milo i drago pričati 6 njima. Još kao diete zamietio sam, da stara gospodja ima neku vrstu kutijice iz drva i obručene kovlju, na koju pazi kao na zjenicu oka svoga i uviek ju svake Prez-ime priimek; godina leto; studeni november; kuči domov (koča); što Ijepši čim lepši; svačij (sav, čij) = vsakogar; osim (toga) — razen; listom (brzo) brž ko; dašto seveda; jer ker; donieti donesti; čitav cel; veselih —- sem se veselil; s njome z njo; drvo les; kutija škatlica; obručen kovlju obročen (obroč) s kovjo, okovan; svoga svojega. Sl 33 IS 3 vččeri postavlja na stolic kraj kreveta skupa s prope- lom iz slonove kosti. Poslije sam saznao, da ti njoj čuva ostatke svoje doživjele pjesme, — nčkoliko lističa, od vremena i ruke požiitjelih. A saznao sam čudnim — za hrvatske prilike to¬ liko žalostnim načinom. Bilo to u doba, kad se u nas bila razmahala silna politička borba — na polju iz¬ bora. Stara gdspodja, poznata kao Ilirka i po tom pro- tivnica novim prilikama, dočepala se sumnje kod go¬ spode u kotaru. A Suhodinjski im dvor bio i onako u nosu. I bora mi, nova gospoda novih prilika, pod¬ župan Feri Copakovič i sudac Fučak Gerbenjski, na- mjeravali nešto kao kučnu premetačinu, da se izvidi, nije li stara gospodja sa sobom doniela kakovih p6- gibeljnih proglasa. Otac se smijao i ljiitio, no stara se gospodja u istinu silno prčplašila i prvo, na što je mislila, bijaše njčzina kutijica. Zovne mene k sebi i sva tizbudjena i uzplahirena povjeri mi, da u kiitijici čuva listove nje- zinog pokojnog muža iz dobe njihove ljubavi. — Ne smiju toga ovi ljudi dbbiti u ruke. Bilo bi svetogrdje. A opet mi je težko, da ih spalim; ali napokon — radije i to, nego da ih čitaju ovakovi stvorovi, — ovi ljudi! . . . Svetogrdje bi bilo, — go- voraše stara gospodja, pa me odmah zamoli, neka sahranim kutijicu na kakvo sigurno mjesto. Naravski, enčrgija i žčljezna ruka Ferija Copako- viča ipak nije sezala tako dalčko, da bi se bio usudio Krevet postelja; propelo (propeče) = razpelo; žut žolt (rumen); izbor volitev; prilike razmere; doiepati (dokopati) se čega, se polastiti česa, priti do česa; kotar okraj; bora mi Boga mi; kučna premetačina (hišno premetavanje) hišna preiskava; uzplahiriti (vz-plah(ir)iti) == preplašiti; svetogrdje (sveto, grditi) bogokletstvo; govoraše je govorila; s(a)hranim. svoju namjeru izvesti. Ali gospodja mi tom prilikom pročita listove i izpripovjedi povjest ovih listova, ili bolje — povjest svoju. Ne mogu danas više pripo- viedati njenim riečima. Pa i ne bi izašlo sve onako, jer ja sam poslije i od druge strane slušao. . . . . U prvoj polovici četrdčsetih godina vra- tila se iz samostana Uršulinkž u Varaždinu kuči u Za¬ greb Štefanija Ručkovičeva, svršivši tamošnju djčvo- jačku školu. Moglo joj biti istom šestnaest gbdina. Njezini rbditelji bijahu ugledni i veoma imučni gra- djani. Otac joj neko vrieme obnašao čast gradskoga sudca. Naobraženi čboje nastojali su, da im i kčerka jedinica bude u svakom poglčdu izvrstno odgojena. Otac je bio delom dušom pristao uz Gaja i njegov ilirski pokret. Kuču svoju učinio je gotovo stjčcištem mladih pregalaca. Bilo u njega vazda gostiju — i stol uviek prostrt. Mladi Ilirci bili kod njega gotovo kao kbd kuče. Sam Gaj, Janko Draškovič, Albert Nugent i svi drugi često su se u njega sastajali, pak je mnogi važan zaključak bio stvoren i složen u kuči Ručkovičevoj. Štefanija je bila došla kuči pod jesen. Roditelji su u ono doba gbdišta stanovali u svom krasnom vinogradu u Tuškancu. Bilo dakle u kuči još živah- nije, nego u gradu. Gosti se gčtovo izmjenjivali. Svč- obča radost, što ju je donio narodu i zemlji ilirski pokret, ovo zadovbljstvo s prbbudjene narodne sviesti činilo je družtva u Ručkovičevom domu još veselija, nego prije. 1 d te vesele dane sine ljepbta i dražest mlade sedamnaestgodišnje djčvojke! Svi, koji ju onda Istom šele; njezin njen; gradjanin meščan; sudac sodnik; nastojati prizadevati, si; pristati uz Gaja = pristati ob Gaja (Gaju pristaš biti); stjecište stečišče; pregalac odločen boritelj; vazda (ves-da) vedno; stol prostrt miza pogrnjena; u njega pri njem; Tuškatiec, grič, šetaiišče ob Zagrebu; dakle torej. SJ 35 JS 3 : poznavahu, još su davno poslije spominjali, kakva je bila krasna i mila. Visdka i strojna, bila je ipak sva tanka i nježna, a uza to obla i puna. Črna, bujna kosa odlikovala se i valovitošču i onim modrim bljeskom, što je u ljudi največa riedkost, nadje se tek obično samo u vranom perju ptica. Ovalno lice nosilo je u sebi smirene plemenite poteze, bilo više bliedo, no ne bljedoče slabdkrvne ni bdlestne, več one divne bljedoče što ju čiivaju južne rase i što sječa pd- nešto na sjaj sldnovine. U tom krasnom licu žarile se črne oči, krupne i sjajne u zjenicama. Guste trčpavice, duge i vlažne, zasjenjivale su te oči, nad kojima su se pod uzkim čelom svijale ne preguste obrve. Usta su bila nešto lizana u gornjoj ustnici, ali puna u do- njoj, a zalivčna sočnom rumeni. Mladi Ilirci gotovo uzplamtili od zanosa i liepa villa Riičkovičeva zadrila svake vččeri od zanosne pjesme: „Oj košutko črnooka!“ . . . Jedno popddne dodju Stanko Vraz, Ljudevit Vu- kotinovič, Mirko Bogovič i još ciela družba, a medju njima i mlad gospddin, kojega ddsele nije bilo u kuči, te ga prijatelji prčdstave kao mladoga odvjetnika Ivana Bčloviča. Nije bio toliko liep, koliko izvanredno sim¬ patične vanjštine, koja se kazala u strojnom visokom stasu, u nedbično elegantnim kretnjama, u licu vedma umna izraza i opredieljenih značajnih črta, u kojima je lčžala i energija i jaka volja i vruča strast. Sive oči s črnim včlikim zjenicama povečavahu taj dojam. Od prvog časa bude svima mio i svi ga zavolješe. 1 otac Poznavahu so poznali; Strojan lepo vzrasel; uza to (uz to) = poleg tega; vran, a, o = črn, temen; smiren izmirjen; sječati spominjati; ponešto (po nešto, po nekaj) = nekoliko; do(l)nji; zaliven s. rumeni zalit s sočno „rumenjo“ (rdečico); vanjština vnanjost; značajati značilen; zavoljeti vzljubiti (vo- Ijeti = rajši imeti). St 36 JS i majka i — kčerka. I tu se pokaže ona tajinstvena strana ljudske ljubavi. Mladi se ljudi zavblješe od prvog časa, što se ugledaše, — zavolješe silnom velikom lju¬ bavi, onom gbrostasnom posvemašnjom ljtibavi, koja se tek u najredjim ljudskim srcima radja. Llstovi, što sam ih čitao, u svakoj su rieči, u svakoj gbtovo liniji izricali tu včliku ljubav. Od toga dana bio Belovič svaki dan u kuči. Oboje mlado najdulje su si sami skrivali ljubav, a skrivati tu veliku ljubav pred drugima nisu umjeli, niti mogli. Skoro su i roditelji i svi prijatelji znali za nju, i svi su se poradovali torne. Belovič naime bio je u istinu vrlo vriedan čovjek. Rešila ga i velika naobraženost i velike umne sposobnosti i plemenito srce. Prijatelji njegovi, makar stariji od njega, hviek su u njem gle¬ dali i vidjeli svoga prvaka. A narodni predvbditelji, kao Gaj, Draškovič. Bčgovič i drugi, primali su mla¬ diča kao sebi ravna. Ali i bio je sav bsvojen od ro¬ doljubne želje i ilirske misli. Čisto i nije za što drugo živio i ni o čem mislio, nego li o sreči i slobodi do¬ movine i svoga naroda. Kad ga je osvbjiia včlika nje¬ gova ljubav k Štefaniji, koja mu je gotovo zasjela i sve misli i sve bsječaje, on ipak nije ni malo jčnjao u svojoj bdanosti i privrženosti prema narodnoj stvari. Sav plamteči od ljubavna žara i ljubavne želje, on je ipak i dalje radio isto onako, kao i prije. Naprotiv, kao da mu je misao i želja za krasnom djevojkom davala još veče snage i odlučnosti u narodnoj stvari, proti kojoj su več bili ustali neprijatelji i za koju se moralo več odlučno i pčžrtvovno raditi. Več je Antun Josipovič a uza nj i grof Nepomuk Erdedi razvio bio Ljudski človeški; posvemašnji (posve) popoln; naime nam¬ reč; rešiti krasiti (ures); primali kao ravna sprejemali kakor „ravnega“ (enakega); uz(a) nj poleg njega; več že. St 37 magjarski barjak, več su na ugarskom saboru ova dv6- jioa magjarski govorili i glasno i jasno propoviedali, da se ima stara kraljevina Hrvatska utopiti u kraljevini Ugarskoj, -- več su javno zahtievali, da se škole po- magjare. Naravski, da su se ilirski rodoljubi morali najodlučnije uzprotiviti i živo ograditi proti ovoj struji. Belovič nije bio zadnji. Tako je on mogao milje i milje na dan prevaliti, da radi za ilirsku ideju i da ju čuva i brani, a na večer bi se vratio u Zagreb, da još vidi svoju Stefaniju. Ako li je prekasno stigao, to je bar pod prozor došao i izpjevao za laku noč: „Oj košutko črnooka!“ Upravo ovaj njegov rad za ilirsku stvar bijaše razlogom, da se nije još javno zariičio te nisu bili još Ustanovljeni svatovi. Jer i djevojčini roditelji i dje- vojka, pa i on — bijahu več na čistu. Ali on je stav- Ijao domovinu nad sebe i svoje želje, pa je djevojci rekao, da još mora čekati. Štefanija je naravski bila sporazumna. Roditelji su isto odobravali, jer im se kčerka či- nila premlada, da bi se odmah udala. Tako je potra- jalo dvie godine, dvie sretne — bajno sladke godine. Još onda, kad mi je gbspodja Štefanija nakon tolikih godina pripovičdala 6 toj svojoj sreči, sjajilo se u cieloj njoj od blaženosti, a velika njena tuga kao da je za čas netragom odprhnula. 1 zbilja, ilirski su dani sami po sebi morali biti za svoje savremenike od ne¬ izrečena čara i dražesti. Gdtovo sve je bilo jedna pjesma sama, — nad svim je svitalo rujnom zorom nade i ljubavi. A kad je u takvoj divnoj sredini za Ograditi se zavarovati se; bar(e ra) vsaj; bijaše razlogom je bil razlog; udati se (o ženski) poročiti se; nakon (na kon¬ ec) = po preteku; netragom (trag = sled) = brez sledu; zbilja (ozbiljen) = v resnici; savremenik (s, vreme = čas) = sodobnik. St 38 JS dvoje srdaca uzklijala ljubav i iz dviju duša nastajala jedna duša, — onda se može pomisliti, koja li je slast, koja li razkoš i koje blaženstvo za njih dvoje trajalo! Ne bih se usudio, da ponavljam staričine rieči, ili da se pozivam na njegove listove, jer sam uvjeren, da ne bih mogao ulbviti istu snagu te pravo i vjerno izrčči i opisati žar i istinu toga blaženstva i ove sreče, — veličinu ove ljiibavi. Jedne jeseni bila je Štefanija na dobru svoje tetke, lidate za nekog vlastelina u Pbsavju. Njezin je zaručnik svake vččeri dbjahao k njoj, makar kako bio izmučen 6d dnevnog posla. A često bi s njim došli prijatelji istomišljenici, da uz Lisinskove, Livadičeve i Rusanove napjeve dugo li noč pjevaju za slavu do¬ movine i naroda — i za ljubav Stefanijinu i Ivanovu. Sam Vraz, Bogovič i Niemčič pjevali su ode na tu lju¬ bav, pak je Štefanija uz Ivanove listove u svojoj ku- tijici čuvala i te pjesme kao največu svetinju. U ljetu godine četrdesetpete javno se i svečano zaruče. Svatba imala je biti poččtkom kdlovoza. Ni to nije Beloviča odtrgnulo rodoljubnom radu. Nastale su sve gore i tiižnije prilike. Ilirci nisu se tek morali bri- nuti, da izvčdu svoje osnove oko probudjenja naroda, i da oživu spoznaju li njem, da je jedan od Alpž do Dunava i mora, več su morali živo prionuti uz obranu same materinske rieči, koja im se otimala. U zagre- bačkoj županiji su ilirski protivnici ili ddmači „Ma- gjari“, kako se sami nazivahu, uz pomoč bana Hallera tako vršili ustav, da su si zagrebačku županiju bsigu- rali kod iduče reštauracije. Snaga moč; te ter; dobro (subst. 1) posestvo (Out); vla- stelin graščak; kolovoz avgust; sve gore prilike vedno hujše raz¬ mere ; tek samo; prionuti uz obranu okleniti se obrane (lotiti se); otimati (oteti) = jemati; iduči (idoč) prihodnji; reštauracija obnova županijskega zastopstva; uz pomoč s pomočjo; nazivahu so nazivali. St 39 IS Dvadeset i devetog srpnja več rano u jutro do- hrlio je Ivan u Tuškanac, gdje su Ručkovičevi Ijčto- vali. Došao je k Štefaniji, da ju vidi, prije no če na Markov trg k reštauraciji, jer predjašnjeg dana nije dospio, toliko je bilo posla kod započete obnove. Bio je nčzadovoljan i žalostan, no u bližini ljubljene dje- vojke opet se primlrio i časkom zaboravio na svoj jad. Sa sdzama u dčima pripovičdala je stara gdspodja 6 tom siisretu. — Uviek je bio mio i drag, uviek mi govdrio o svojoj vjernoj i vječnoj ljubavi, no može biti nikada tako, kao baš ono jutro. Svu njegovu i žarku i ple¬ menitil dušu gotovo sam osječala. Ah, kako je bio drag! — uzdahnula sirota, da se gubi u spominjanju pdjedinih sitnica u bašči pod svježim dahom jutra. — A ipak, vjerujte mi, nije mi tek poslije došlo i da bih poslije tako što pomišljala, meni je ipak ne¬ kako težko i tjčskobno bilo pri duši. Neprestano sam čiitila nešto — kao tamno, kao hladno, — nekakav strah i briga me mdrila tako, da sam ga najzad mo¬ lila i zaklinjala, neka ne ide u banske dvdrove. Pdd- sjetila sam ga na nesreču i pokolj, što se u decembru četrdesettreče kod županijske skupštine dogodio, — govdrila sam, neka pdmisli, što li nisu protivnici po¬ dobni da učine, — sve sam mu rekla, no on se tek smljao, da još odlučnije uztvrdi, kako je po tom baš dužan, da ide onamo. I gdspodja Štefanija zapala je u ječanje, — - dugo, dporo, težko jčcanje bez suza, da mi istom poslije mnogo časaka nastavi pripoviedati. (Do)hrliti prileteti; prije no če prej nego hoče; dospjeti utegniti; susret sosret, sret-jati = srečati; sitnica drobnost, po- edinost; bašča vrt; bih bi (jaz); podsjetiti spomniti, opozoriti; pokolj (koljem, po-kolj) = krvoprolitje; podoban tak, zmožen; onamo tja; opor(an) bridek; isto(m) šele; časak hip, minuta. Sl 40 Na večer kobnog dvadeset i dčvetog srpnja do- juri sav preneražen otac kuči u Tuškanac, da priobči včliku nčsreču. Belovič je bio težko ranjen. Oospodja Ručkovička odmah ddredi, neka ga prenčsu ti njihov stan u Dugoj ulici, a dela se obitelj odmah preseli u grad. Još je živio nekoliko dana. Štefanija nije ga ni časak pustila. Liečnici su odmah rekli, da mu nema spasa. A i on je uvidjao u največim bblovima, što ga čeka. 1 imao je zadnju svoju želju i pdzvao k sebi roditelje i nju, da im ju priobči. Mdlio je, da se ure- čeno vjčnčanje obavi. Kad su ga svi u čudu pdgle- dali, stao je zaklinjati, neka mu se želja izpuni. — Ja se priključih njegovim mdlbama. 1 tako se vjenčasmo na samrtnoj pdstelji. Tri dana kasnije za- klopio je za uviek oči, — dovršila starica. Stariča? Po godinama ne bi joj bilo pripadalo, no po izgledu zaslužila je taj naziv. Odmah poslije smrti svog Ivana bila je zapala u težku bolest, iz koje se pridigla — sasvim s bielom kosom na glavi. 1 tuga nikad nije jenjala, sve dublje i dublje zareze tis¬ kala je u liepo lice. Pa i nije dubdku starost ddčekala. Sredinom sedamdesetih gddina umre. Na samrtnoj postelji moralo joj se dati obečanje, da če se kutijica k njoj u lies staviti, — kiitijica, s kojom je u ruci umrla „Diljem doma“, str. 203—214. Koban (kob = srečanje, usoda) = usoden; preneraziti se (pre- ne-raziti, poraz) = prepasti se, odreveneti; liečnik (lek = zdra¬ vilo, lekarna) = zdravnik; obaviti (o-t>aviti) izvršiti; stanem za¬ klinjati = začnem; vjenčasmo se smo se venčali (sva se . .), poročili; dubok, dublji = globok, globlji; lies (les) rakev. S4 41 IS Iracionalna ekonomija. Živila — živila domovina!" — klicao je iz svega grla, a tipale oči plamtjele su od žara i zanosa. Taj čas ne bi mu se ni malo čudnovato pričinilo, da je tko k njemu pristupio i zahtievao od njega, da položi glavu svoju za ddmovinu. Za cičlo ne bi bio ni tre¬ nutka krzmao — ta drugo ne bi bio imao dati! U cieloj dalekoj ddmovini ni pedalj zemljice nije bio nje¬ gov, niti koja slamica sa najjadnijega krova. Ništa — a ma ništa nije imao. Dapače od kada su podielili občinski pašnjak seljaci, nije više mogao držati koze, te se morao još više mučiti rukama, da može djeci kojiput kupiti mlieka. Ali što zato ? Srce — dobro njčgovo nepokva- reno srce ljubilo je tu domovinu, koja mu je tek do- puštala, da se služi javnom cestom i gradskom taracom, a ta ljubav nadomješčivala mu sve, i kad ju je tako ubavu, plodonosnu i krasnu vidio, on je bio čitav bo¬ gataš i sa pdbožnim ponosom pjevao: „Liepa naša domovino!" Gladan u žčludcu, uz jadikovku i plač nesite djece, on je računao s veseljem, koliko če od izvoza žita doči u ddmovinu ndvaca i — „narod" se občgatiti! „Živila — živila domovina!" — klicao je iz svega grla, a pokraj njega, u silnoj vrevi zaplamčene svje- tine, stajao je elegantan — bogat — dtmen gospodin, Pričbti se zazdi se; tko kdo; za cielo gotovo; krzmati se obotavljati, oklevati; ta saj; sa krova = s krova; a ma uprav; dapače (da pače) = še več, da celo; kojiput katerikrat; tek samo, le; taraca tlak; ubav lep; čitav cel; uz plač = ob joku; i reva vrvenje; svjetina svet, množica; otmen odličen, fin. S3 42 VSk pdsjednik mnogih kuča, tvornica i imanja — jedan od onih izabranih, kojim je domovina punom prčgršti na- bacila u krilo šilu blaga i dala svoje najljepše krajeve. Iz početka s porugljivim smieškom slušao je silne klicaje puka, a malo pdslije zaprimilo lice čisto ljutit izraz, pa mu najposlije zasjedne strah u obraze i u mutne očice. —- Koji me je vrag nosio dvamo ! Još če misliti tkogod, da i ja pripadam medju te ekzaltadose! — govorio je u sebi, krijuči se zguren medju ledjima drugih. Ta — istinabog — takva bi sumnja posve bila neopravdana, dosad je svakom zgodom dokazao, da je triezan, praktičan i odan ; nije se žacao ničesa, da- pače mirne je duše tek nedavno dao svoj glas u par¬ lamentu za trgovački ugovor sa susjednom državom, kojim če hgovorom domovina njegova veliku štetu trpjeti; — ali on si je zaslužio velik orden. Nije dakle trebalo, da se za svoj glas bbji, no — opet — svatko ima neprijatelja, pa bi se i za nj mogao nači tkogod, tko bi na odlučnom mjestu htio prikazati stvar, kao da je i on suglasan bio s tima poklicima „Živila ddmo- vina!“ A radi se baš sada, da ddbije visoko plemstvo — kakvi barunski ili grofovski naslov. Aoh — pa da mu se izjalovi ta želja! — Džaba i domovina! — promuca srdito i tiho, pa se silomice protisne kroz svjetinu, da ravno pohiti u svoju razkošnu kuču, gdje ga je čekao stol, pun Imanje posestvo; punom pregršti s polno pestjo; puk (polk) =■■ ljudstvo; zaprimiti dobiti; ovamo sem; tkogod kdor¬ koli, kdo; zguriti se skrčiti, prihuliti se; neopravdan neupravi¬ čen; dosad (do sada) = do sedaj; svakom zgodom o vsaki pri¬ liki; odan vdan; žacati se bati se; ugovor dogovor, pogodba; šteta škoda; svatko vsakdo (tko); kao kakor; kakvi naslov kak; džaba i domovina = na dar ti, zastonj i domovina; promucati zajecljati. sviju darbva domovine, dok se je onaj drugi još liviek natjecao u klicanju domovini i tek kasno se vratio u stan, čdakle je još iste večeri morao izseliti, jer nije imao čim platiti stanarine, — pa je bio skupa s dje- com bez krova, — a domovina — ljubljena njegova domovina razastrla nad njim svoje zvjezdano nebo — ah — ove noči tako hladno nebo. I kao iz daleka — tek iz daleka — dolazilo mu pitanje, kako on to nema ni pedlja zemlje, ni krova svoga, a ima ddmovinu? „MaIe pripoviesti", str. 201.—203. RIKARD KATALINIČ JERETOV. R. U VOLOSKOM KOD OPATIJE, SADA U ZADRU (BRODARIČA). ODLIČAN PJESNIK ISTRE I NAŠEGA MORA. (GL. „LJ. ZVON" 1905, 630, 760.) 1 . JWanje pleši — više čina. „Puna srca, pune čaše!“ Sve se toči rujno vino, a hrapava grla poju: „Liepa naša ddmovino!" Čaše u kut! Novi plamen nek nam mlada srca žari! Bud’mo divi i Hrvati, ko što bjehu naši stari! Natjecati se ( natečaj) = tekmovati; tek samo, šele; odakle (od kle) od kod(er); pitanje vprašanje; rieč beseda; sve se toči — neprestano . . .; nek(a) naj; div velikan; ko št j, kao što, kakor; bjehu so bili. Prazne čaše — srca puna, manje ričči — više čina, tad če biti opet sretna liepa naša domovina! („S moje lire“, 127). 2 . O stoljetniei rodjenja prana Prešerna, slovenskoga pjesnika. Kad su mili nježni zvuci sa božanske Tvoje lire po slovenskoj krasnoj zemlji započeli da se šire, pitale su vile gajem u zatišju lipa svetih: Odkud k nama taj nebesnik sa tom bajnom Hrom sleti ? Niesu znale, da te Višnji pbslao je rodu Tvorne, da mu jezik digneš s tala u poletu pjesničkome. Niesu znale tudje vile, u dhbravam da no mrijn od žalosti i od tuge na čarnu ti melodiju. Tad(a) tedaj; če biti bode; zvuci (zvuk) = zvok; gajem. v (po)gaju; sleti je zletel; tvom(e) tvojemu; s tala s tal; da (no mriju da m rjo. SI 45 IS Ti prčtjera tudju muzu iz slovenske zemlje krasne i uzdignu majčin jezik do višine uprav častne. A Tvoja se „Luna sije“ . . . od Triglava veljeg ori do hrvatskog sinjeg mora, gdjeno silni val šumdri — — 1 veže nam pjesma Tvoja jaka srca za na vieke: Po njoj znamo, da Hrvatska i Slovenija dvije su seke. Več ja vidim: Tvoje pjesme i u ono doba sižu, gdjeno Hrvat i Slovenac domovinu jednu dižu. > („S moje lire", 129). Protjera si protiral, pregnal; veljeg(a) velikega; gdjeno (gdje) = kjer; seka sestra; v ec že; sižu sežejo; dižu (dižem, di- zati) = dvigati (prim. podvizati se). St 46 JS B. NAŠA ZEMLJA. USPOMENE NA SLOVENIJU. S PRVOGA SVOGA PUTOVANJA PO SLOVENSKIM ZEMLJAMA NAPISAO STJEPAN RADIČ. (ZAGREB.) Stjepan Radič je jedan izmedju naj daro vitij ih pub¬ licista slavenskih ; piše i češki i ruski. Pitomac pariške „političke škole", ističe svuda potrebu pučke i slaven- ske politike i slavenske naobrazbe; u tom smislu ure- djuje i piše smotru „Hrvatska Misao“. 1. „U eetndeset godina ppvi gospodin“. Bilo je to nčkako o sv. Ani g. 1887. Svršio sam peti gimnazijski razred i dao sam se na djačko puto- vanje, koje sam bio započeo več pred dvije godine, kao trečeškolac. Godine 1885. i 1886. ptitovao sam po dolnjoj Hrvatskoj od Zagreba do Zemuna, a sad sam odlučio proči južnom Štajerskom na Kamnik, odtuda preko Ljubljane na Gorenjsko sve do izvora Save, pa onda preko onih gora izpod Triglava na Goricu, iz Gorice vipavskom dolinom na Trst, iz Trsta preko gornje Istre i preko Učke na Rieku, a onda Gorskim kčtarom na Ogiilin, Karlovac i Sisak u svoj zavičaj. Pitomac gojenec; isticati (iztikati) poudarjati; svuda (po)- vsod; pučki (puk) ljudski, narodni; ved že; proci (proiti) iti skozi, mimo južnom Št. po južni Štajerski; kotar okraj; Gorskim kotarom po Gorskem k. (skozi . .); sve do . . celo tja do; zavičaj rodni kraj. 81 47 IS Kad samo pdmislih na ovu osnovu, na zelenu Stajersku, na Blejsko i na Bohinjsko jezero s Trigla¬ vom, pak na Ljubljanu, Goricu, Trst i Rieku, srce bi mi življe zakucalo, a noge bi same počele koračati po širokoj cesti. Činilo mi se, da dobivam krila i da ču sve te naše krajeve onako lako prohoditi nogama, kako sam ih več po sto puta proletio u svojim mislima. 1 nišam se prčvario: Bila mi je igračka, proči na dan 40—50 kilometara, a dogodilo se je, da sam ih prošao i 60, pače i 70. Ali to je bilo vrlo riedko. Obično sam na dan išao po 25 — 30 km, jer meni nije bila svrha, da se mnogo zemlje nagazim i mnogo ci- pela poderem, nego da sa što više ljudi gdvorim i za sve se narodne nčvolje propitam. Nije mi pače bilo toliko stalo ni do prirodnih krasota, koliko d6 toga, da na svom putdvanju što dublje zagledam u dušu našemu sčljačkomu puku, da što više kao organički srastem s onim tajinstvenim bičem, kojemu velimo narod i kojemu se danas malo po malo kao cjelini priznaju prava samoga Veličanstva. Nišam još tada znao za diiboku reččnicu veli- koga francuzkoga povjestnika Micheleta: „Ako ne mogu govdriti s Umnikom, s gčnijem, onda najvolim govoriti sa Seljakom, jer poslije takvoga razgovora čovjek je uviek i bolji i pametniji“, ali sam ipak kao sčljačko diete upotrčbio svaku sgodu, da žametnem razgovor sa starcem i s mladičem, sa žrelom Ženom i s mladjahnom djevojkom. Pomislih sem pomislil; srce bi mi zakucalo mi je vselej udarilo; čini se zdi se; pače cel6; cipele čevlje; sa što više ljudi s im več ljudmi; što dublje čim globlje; stoji mi do toga je mi do . .; p uk narod, ljudstvo; rečenica stavek, izrek ; još tada še tedaj; povjestnik zgodovinar; najvolim govoriti (naj volim) najrajši govorim; sgoda prilika; žametnem zasnujem, začnem. S2 48 rs Tako sam i taj dan po sv. Ani, došavši u trgo- vište Rogatac na hrvatsko-štajerskoj granici, presjekao stazom preko livada ne samo zato, da se ugnem pra¬ šim, nego glavno zato, da žametnem razgovor s lju- dima, koji su tu kdsili travu i sprčmali sieno. Prolazeči cvjetnom livadom, pdzdravljao sam po svojem običaju: Daj Bog sreču! Ljudi su odgovarali: Daj Bog, daj! a bilo je i takvih, koji su samo nešto promrmljali kroz zube. Več sam se približavao kraju prostrane sjeno- koše te se iz daleka opet bjelasala cesta, po kojoj bi svaki čas znala projiiriti črna gospodska kočija, dbavita lakom maglom ljetne pr&šine. I tu dodjem do starca, koji je kdsio baš ne dalčko staže. Kad sam ga pd- zdravio, nije ni glave podigao, kao da pravo nč čuje. Ponovim svoj pozdrav: „Bog daj srečo, stari oče.“ Kosac podigne glavu, odloži« kosu i ddvrati: „Daj Bog tudi Vam zdravje, dragi gospod". Več sam bio pošao kakvih deset koračaja, kad me starac pozove jasnim glasom: „Mladi gospod, naj pridejo malo k meni." Povratim se, a moj Slovenac več je bio pod nčdalekom vrbom, i tu je iz grmiča nešto vadio. Odmah se domislim, da me kani po- gčstiti. I u istinu ponudi mi najprije čašu vina, da se napijem na toj vručini, a onda sjedne zajedno sa mnom i progovori ovako: „Vidite, ja tu kosim več četrdčset godina. Koliko je kroz to vrieme ovom stazom prošlo gospode, i Stazom po stezi; došavši došedši; spremati spravljati; prolazeči cvj. L gredoč čez cvetno L; nešto nekaj; kroz skoz; te{ r); bi znala projuriti je vsakčas drvila; ob(a)vit; vaditi vun vzeti; sjedne sede; sa mnom z menoj. SJ 49 tS 4 nikada nitko nije pozdravio ni mene ni nikoga dru- goga na ovoj sjendkoši. A vidite, mi prosti ljudi nč možemo proči jedan kraj drugoga osobito u bvakvu poslu, a da mu ne zaželimo sreču od Boga, koji daje sunce i kišu, koji šalje buru i tiho povjetarce. I kad- god je mimo mene prčlazio kakav mladi gospddičič, mislio sam, hoče li se barem taj sjetiti svoje krščanske dtižnosti. Ali sam čekao tizalud sve do današnjega dana. A sad, kad mi se to dogddilo, molim vas, da mi kažete, jeste li meštar ili djak, jeste li tu iz našega Štajera ili iz siisjedne Hrvatske?" Razložim starcu u kratko, da sam sčljačko diete tamo od Siska, da svake „počitnice“ ovako pješice pu- tujem, da vidim, kako živi cieli naš narod i što mu najviše i najprije treba. Spomenuo sam još i to, da ne kanim stiipiti u nikakvu državnu službu, a da ne mislim biti ni „fajmošter“ ni ddvjetnik, da budem po- sve slobodan u narodnom djelu. Stari Slovenac slušao me je vrlo pazljivo i kad sam svršio, metne mi ruke na glavu i više za sebe progbvori: „Daj Bog, da bodo naši bratje Hrvatje imeli čim več takih ljudi, ki bi potem tudi nas štajerske Slovence osvobodili Nemcev i nemškutarjev . . .“ Iznenadila me je dakako večma tigodno ova ne- dbična molitva staroga čovjeka, za kojega nikad ne bih pdmislio, da ima toliko narodne sviesti te znade, da je štajerski Slovenac, a ne možda samo Stajerac, da su mu Hrvati brača i da samo hrvatsko-slovenska sloga može učiniti kraj tiidjinskoj silovitosti i ddma- čemu odmetničtvu na slovenskom Štajeru. Nikada nitko nikdar nikdo; kisa dež; povjetarce vetriC ; kadgod kadarkoli; sjetiti spomniti; uzalud zaman; posve po vsem; metnem denem; odmetničtvo odpadništvo; ne bih pom. ne bi (jaz) p.; možda (možeda) morda; brača bratje (kakor: deca). S3 50 V3, Dignem se, zahvalim na objedu, oprostim se i podjem dalje, a za soborn sam čuo jasno starčeve rieči: U četrdeset godina prvi gospddin .... 2. Kod štajenskoga Ilirca. Ne znam, može li se zamisliti krasniji kraj, nego što je savinska ddlina u slovenskoj južnoj Štajerskoj. No kakogod su mi sjajne i drage uspomene na one kitnjaste brežiiljke, koji svi zajedno kao da su jedan čarobni perivoj, pravi rajski vrt, ipak i te divne uspo¬ mene bliede pred slikom, koju mi je u duši ostavio bdravak kod štajerskoga Ilirca, sad več pdkojnoga Jo¬ sipa Pirša u Mozirju. Kako me je samo Ijiibazno primio i na prvu rieč mi pdnudio svoje gostoljublje na više danal Ostao sam dodiiše radi svoga dalekoga puta kod njega samo jedan dan, ali je i u to kratko vrieme neobični starac pokazao toliku dobrdtu srdca i bistrinu uma, da mo¬ raš samo žaliti, što takvih ljudi kod nas kao da več u obče nema. Starac je bio srčdnjega stasa i več sav sied kao ovca. Ali lica je bio zdrava i rumena i živih kretnja kao kakav mladič. Kao pravi Ilirac najvolio je govo¬ riti o jedinstvu južnih Slavčna, a napdse o narodnom jedinstvu Hrvata i Srba. Kod toga je razvijao misli, za koje istom danas vidim, kako su bile duboke i opravdane. Oprostim se poslovim se; kod pri; kakogod kakorkoli; kitnjast tkita) šopast, košat, gozdnat; brežuljak (breg) grič; pe¬ rivoj nasad, park; boravak bivanje; sad sedaj; primiti sprejeti; doduše sicer; žaliti što obžalovati, da; več že; sav sied ves siv (ser); najvolim govoriti najrajši govorim; napose posebe, zlasti; istom šele; dubok globok. Si 51 J® 4 Vi, Hrvati, rekao mi je po nekoliko puta, trčite na iztok, a mi se Slovenci, previše držimo zapada. Hrvatski najslavniji pisci pišu i govore samo o knji- ževnom jedinstvu sa Srbima, a naš največi pjesnik Prešeren zove Vraza liskokom samo zato, što je i nas Slovence htio dovesti u veliko ilirsko kolo. Bio sam i ostat ču uviek llirac ili Jugoslaven, ali vam velim: Nama, Jugoslavenima nema spasa, dok se najprije mi Slovenci i Hrvati ne sjčdinimo kiilturno, gospodarski i — politički. Mi smo Slovenci zakržljavili u svojoj narodnosti pod njemačkim gospčdstvom, ali smo u .prdsvjeti i u gospodarstvu za sto godina pred vama. A u današnje vrieme ne živu narodi samo od čistoga književnoga jčzika i od liepe narodne nošnje. Niemci i Talijani veliki su i tvrdi narodi, zli siisjedi, a još gori gospodari, od kojih nas ne če i ne mogu obraniti ni srbske gusle ni hrvatske tambure. Dok plodne hrvat- ske zemlje ne budu obradjivale tako vješte i marljive ruke, kakve ima osobito štajerski Slovenac, i dok po jadranskom moru iz Trsta i Rieke ne zaplove večinom hrvatski i slovenski parobrodi, smatrat če nas Niemci za niži narod od sebe. Eto, danas naš štajerski seljak s visdka gleda na hrvatskoga Zagorca, a kad istom vidi Pdsavinu i Sriem, onda kune od ljutine i veli: Ti Hrvati ne zaslužuju onakove zemlje. I pbslušajte me, dragi prijatelju, što ču vam na koncu reči: Vi se u Zagrebu več trideset godina prepirete, je li bolje pisati fonetikom ili etimoldgijom. A da su vaši narodni vodje kroz to vrieme pitali, ili da barem sada pitaju, kakvim plugom ore hrvatski seljak, vidjeli biste, gdje Trčim bežim; previše preveč; ostat ču (hočem) ostal bom; zakržljaviti (kržljav) pohabiti se, zaostati; još gori še hujši; obra- djivati (raditi) obdelovati; ču reči bom rekel; kroz skoz; vidjeli bi(ste). 83 52 IS bi več bila danas Hrvatska, a s njom i Slovenci. U Zagrebu se dan na dan više približuju srbskomu pravopisu, i to se drži za včliki uspjeh ; po mojem mnienju bio bi mnogo veči uspjeh, da se po svoj Hrvatskoj više približuju slovenskomu gospodar¬ stvu. Drugi dan razstao sam se od umnoga starca kao sin od otca, a istom danas pddpuno shvačam, koliki su smisao imale one njegove rieči: Dok Hrvati idu samo niz vodu, prema Beogradu, a Slovenci, kao uz- prkos, samo uz vodu, na zapad, ne če biti ilirskoga (jugoslavenskoga) jedinstva. 3. Biskupov dat* za slovenske knjige. Iz Mozirja sam krenuo preko Gornjega grada i Kamnika u Ljtibljanu. Još od župnika u Gornjem gradu saznao sam, da je tadašnji ljubljanski biskup Misia bio neko vrieme i u zagrebačkom sjemeništu i da se još uviek vrlo rado sječa Zagreba i Hrvatske. No u samoj Ljubljani čuo sam, da biskup Misia ne dopušta bogoslovcima čitati ni slovenskih, a kamo li hrvatskih novina i da se u obče često pdnaša, kao da je ljuti Niemac, a ne Slaven. Sad me je dakako zani¬ malo, da se sam uvjerim, što je prava istina, te 6dlu- čim najprije posjetiti baš samoga biskupa. U biskupskom dvoru kazao sam samo, da sam djak iz Zagreba i da sam se došao pokloniti njegovoj Presvietlosti. Rieč Zagreb djelovala je više nego „na- • Shvačam umevam; niz vodu dol za vodo; kao uzprkos kakor kljubu; uz vodu gor za . .; saznati (seznati) zvedeti; ta¬ dašnji tedanji; biskup škof; vrieme čas; još uviek še vedno; sječati spominjati; novine časnik; ponašati se vesti se; dakako seveda; kazati reči; rieč beseda; više več, bolj. at 53 ts slov“ djak i eto mene bez ikakvih potežkoča u čeka- onici pred biskupovim odajama. Za četvrt sata unidje biskup, ja listanem, p6- zdravim s „hvaljen Isus“, pbklonim se, poljubim ruku i rečem: „Presvietli gospodine ! Evo več blizu dva tjedna pufujem prvi put po slovenskim zemljama. Sada do- lazim iz južne Štajerske i to preko Gornjega grada i Kamnika. Putem, a i ovdje u Ljubljani saznao sam, da ste nekada ličili u Zagrebu i da Vam je Hrvatska ostala u nezaboravnoj usponreni. Smatrao sam dakle za svoju dužnost, da se poklonim takvomu sloven- skomu biskupu, kojemu su k srdcu prirasli i Slovenci i Hrvati kao nerazdjeljiva brača. Još mi dozvolite spo- menuti, da sam baš od jednoga svečenika čuo, da u Vaše sjčmenište ne smiju ni jedne hrvatske novine, pa me je to zaboljelo te sam se bsmjelio doči i zato, da Vašom dobrotom na samom izvoru čujem svu istinu." Knez biskup slušao me je pozorno i pri tom se prijazno smičšio, a prijazni izraz lica nije mu se pro- mičnio ni kod zadnjih mojih ričči. Kad sam svršio, odgovori mi biskup : „Moj sinko! Meni je drago, što vidim mlada Hr¬ vata, gdje piituje, da na svoje oči up6zna slovenski narod i slovensku zemlju. Drago mi je i to, što ste k meni došli. U istinu, rado se sječam Zagreba i Hr¬ vatske, a mogu Vam reči btvoreno, da je Strossmayer Ikakav kakšen (si bodi); čekaonica čakalnica; odaja soba; uniči, unidjem vnidem, vstopim; več že; dolazim pridem; putem na poti; ovdje tu; nezaboravan izaboraviti) nepozabljiv; dakle torej; još še; doči (doiti) priti; izvor (iz)vir; kod rieči pri bese¬ dah; drago mi je, što vidim da vidim; vidim, gdje (kje) vidim, da . .; otvoreti (odprt) odkritosrčen. SJ 54 ® uzor i meni kao svakomu Slovencu. Zato je naravski, da taj duh vlada i medju mojim bogoslovcima. Čitaju oni i hrvatski, samo ih je na žalost malo, koji bi po- sve dobro hrvatski raztimjeli, premda smo mi Slovenci i Hrvati zapravo jedan narod. Bog Vas blagoslovio, i evo Vam nešto za Vaš daljnji put.“ Na to ja odrešito odgdvorim: „Nisam, Presvietli, došao k Vama ni za što drugo, nego zato, da Vas vidim. Ja u obče nč primam nikakve novčane pod¬ pore. Par forinti imam kod sebe, da se za slučaj kake neprilike mogu žčljeznicom vratiti kuči. A inače i go¬ spoda svečenici i jedndstavni slovenski seljaci primaju me ljtibazno i gostoljiibivo, te ne moram putem go¬ tovo ništa trošiti." Biskup se malo zamisli, a onda mi pruži starin- sku petaču i reče: „Uzmite ovo od ljubljanskoga bi- skupa za slovenske knjige. Kupite si, što Vam je srdcu najmilije, jer znam, da niste tako bogat, te bi Vam i za knjige preostajalo ndvaca." Raziimije se, da sam na ove rieči biskupov dar oduševljeno primio i da sam iz biskupskoga dvora otišao s uvjerčnjem, da Ljubljana imade mnogo bo- ljega ddhovnoga pastira nego Zagreb, gdje je li to doba bio nadbiskupom pbkojni Mihalovič, doduše ve¬ liki dobričina, ali i još veči slabič prema magjaronskoj i prema magjarskoj vladi. Iz biskupova grada odem ravno u knjižaru i ku¬ pim tu u zlatorez uvezane Gregorčičeve pjesme i tri P o sv e povsem; nešto nekaj; odrešit odložen; primam novčanu podporu sprejemam denarno p. (novci); kuči (koža) domov; gotovo ništa skoro niž; onda tedaj; pružitipetaču (pro¬ žiti) dati petak; jer ker; otišao od(i)šel; bio nadbiskup(om) (6. skl.); doduše dobričina sicer dober žlovek; prema nasproti; odem (otidem) odidem. S3 55 V& svezka istotako u zlatorezu Jurčičevih „Sabranih djela". Taj čas činilo mi se, da sam najbogaliji čovjek u Ljub¬ ljani. A kako bi istom bio sretan, da sam mogao slii- titi, kako če mi i Gregorčič i Jurčič otvdriti srdca i takih slovenskih Seljaka, koji inače na svu gospddu gle- daju ili s nedpisanim prčzirom ili s neugasivom mržnjom. 4. Slovensko dekle. Iz Ljdbljane podjoh kao na krilima na Gorenjsko do Bleda i dalje sve do izvora Save. Uz put se svratih i u Škofju Loku i u Kranj. U jednom od tih mjesta svratim se u najbližu kuču i upitam prijaznu neku Stariču, gdje je tu blizu gostionica. Stariča me najprije dobro drnjeri od pete do glave, a onda me upita: „Ste morebiti študent?" Kad odgovorim, da jesam, ona če sasvim po ddmaču: „Tudi jaz imam dva štu¬ denta. Eden kmalu pride domu, odšel je nekam v hribe. Drugi mi pa še spi; so počitnice in počiva. Oba sta bila v Karlovcu na Hrvaškem." „A ja sam iz Zagreba." „To bo moj Tone imel veliko veselje. Vedno mi pravi, kako so Hrvatje dobri in veseli ljudje. Morate pri nas ostati več dni.“ Ova nedbična susretljivost silno me je dirnula, jer me je sjčtila na dragu moju mater, koja se sa mnom opraštala u suzama s ovim riečima: „Idi, idi, Cini mi se zdi se mi; istom šele; podjoh (poidoh, po-iti) sem šel; kao kakor; sve do celo tja do; uz put ob (na) poti; svratih se (stran sem se obrnil) stran sem krenil; gdje kje; če (po smislu =) je rekla, prim. „češ"; susretljivost sosretljivost, uljud- nost (sresti, srečati); sjetiti spomniti; sa mnom se opraštati z menoj se opraščati (oprostiti I), od mene se poslavljati. Sl 56 IS diete, kad te toliko srdce vuče po našem narodu. Liepo če te primati barem one matere, kojima su djeca u svietu, kako ču i ja svakoga putnika još više pozi¬ vati kao mjesto tebe.“ Unidjem za staricom ti kuču, a ona me odvede u prvi kat, gdje se preda mnom dtvori baš gospod- ski uredjena soba. U sobi kraj okna bijaše glasovir, a za njim je sjedjela mlada djevojka kojih ščstnaest, osamnaest gddina. Baš je pjevala prčkrasnu pjesmu, od koje je u taj čas izgbvorila rieči: Kaj pa je tebe treba bilo, dete ljubo, dete lepo . . . Djevojka ustane; ja joj kažem, tko sam, i zamo- lim ju, neka samo dalje pjeva, da če mi ovo biti naj- ljepši odmor i najsladji užitak. Oovorio sam hrvatsko - slovenskom mješavinom. Ona mi presieče rieč: „Govorite le čisto hrvatski. Jaz vse razumem, če ravno slabo govorim. Mi imamo Matico Hrvatsko, a jaz imam večinom i same hrvatske narodne pesmi.“ Meni nije trčbalo dva puta reči, i ja pbčnem go¬ voriti kao za okladu, i bio sam sav blažen videči, da me mlada Slovenka ne samo posve dobro raziimije, nego da svaki čas u razgovor mieša ciele hrvatske re- ččnice. Medjutim eto ti i onoga njezinoga brata, koji je do malo prije spavao. A za četvrt sata več je dobra mamica nbsila baš gdspodski zajutrak sinu i gostu, ili kako je ona sama rekla: gostu i sinu. Vuče vleče; če primati bodo sprejemale; još više še bolj; unidjem vnidem, vstopim; kat nadstropje; gdje preda mnom kjer pred menoj; bijaše je bil; kažem, tko sam rečem, kdo sem; zamotim, neka poprosim, naj; kao za okladu kakor za stavo; rečenica izrek, stavek; medjutim med tem; njezin njen; prije prej; sat ura; več že. Prije nego smo sjeli za stol, zamolio sam go- spodičnu, da dovrši započetu pjesmu i da mi kaže, kakva je i čija. Ona se začudi, što ne poznajem ni napjeva ni rieči „Nezakonske matere“ i onda nastavi što dalje, to ljepše, dok nije postigla po mom sudu nenadkriijivi umjetnički vrhunac kod rieči: Al te je treba bilo, al ne, vendar presrčno ljubim te. Za stolom sam mnogo manje govorio, nego je to inače moj običaj, jer sam još sav bio zančsen kras- nom pjevačicom i još krasnijom pjesmom. Još pred jedan sat bio sam odlučio, da ču odmah poči dalje, ali sad sam naumio, ipak čekati, tčbože, dok se i drugi sin pbvrati, a u istinu bilo mi je stalo samo do toga, da čujem još koju slovensku pjesmu. Nišam da- kako ni iz dalčka mogao znati, da mlada i krasna pje- vačica znade isto tako liepo pripovičdati kao i glaso- virati. Novi naš razgovor započeo je mojim pitanjem : „A imate li, gospodično, več dugo praznike?" „Več treču godinu", dobijem bdgovor. Sad sam pbmislio, da je valjda rbditelji ne mogu ili ne če dalje školati, ili da je slabo učila, ili da je tim dugim praznicima kakav drugi razlog, za koji ne bi bilo uljudno pitati. Zato zaščitim, ali moja subesjed- nica nastavi sama: „Bila sam tako nesretna, te sam Stol miza; kaže, čija je reče, čigava; nastaviti nadalje¬ vati; što dalje, to ljepše čim dalje, tem lepše; dok( len; postiči doseči; po mom sudu po mojem sodu (sodbii; zanesen kr. pje¬ vačicom (6. skloni) od krasne pjevačice; još še; odmah ču poči (poiti) takoj hočem iti, pojdem; tobože baje, češ; stoji mi do toga mi je do tega; dakako seveda; praznici počitnice; treča godina tretje leto; valjda (velja da) najbrž, morebiti; zašutim umolknem, šutnja molk. išla u njčmačku samostansku školu. Učiteljice su bile sve same Njemice ili njemškutarice. Mi smo, Slovenke svaki dan doživjele kakvo ponižčnje, ali nikada ni- jedna nije ničim pokazala, da joj to nije pravo, premda je mnogoj srce od boli krvarilo. U to su moja brača počela pčlaziti gimnaziju u Karlovcu. Dbnieli su mi hrvatskih knjiga i upisali se kao članovi Matice Hrvat- ske. Meni se je otvorio novi sviet. Čula sam i prije štošta o Slavenstvu, ali Slavenstvo mi je bilo daleko, nejasno, nepoznato. Sad sam najedanput vidjela, da sa svojim slovenskim materinskim jezikom mogu raz- limjeti knjige, koje se čitaju u Zagrebu i u Splitu, u Sarajevu i Dubrovniku i još dalje na iztok i na jug. Sad sam istorn postala ,zvesta Slovenka'. Jednoga jutra dodjem u školu, kad su več sve moje suučenice bile u razredu. Obuka još nije pččela, pa ipak bijaše velika tišina. Samo se je čuo oštar glas učitčljice-Njemice, koja baš psovaše Slovence tako pro- stački, da to ne mogu ni ponbviti. Kad sam ja unišia u sobu, izdere se učiteljica na mene, dakako njemački: ,1 to je jedna takva slovenska s . . . V Sva se zažarim u licu, ne znajuči u prvi mah, što da odgbvorim na taj neobični kompliment. A tad mi najednom uzavri sva krv u žilama, pograbim njemačke knjige čvrsto u desnu ruku i više zapjevam nego zavičem: Slovenka sem! Tako je mati djala, ko me je dete pestovala. U to med tem; brača bratje (prim.: deca); polaziti poha¬ jati; donieti donesti; i prije štošta (što Sta: kaj kaj) tudi prej to in ono; na jedan put na en krat; istom šele; dodjem doidem, pridem; obuka pouk; psovaše je psovala; prostački (prostak) sirovo; uniči vniti, vstopiti; uz(a)vri vzvre, zavre; zavičem za¬ vpijem. Sl 59 IS Zatorej dobro vem, Slovenka sem, Slovenka sem — in v nemško šolo več ne grem. Kod zadnjih rieči bacim njemačke svoje knjige učiteljici pod noge, Izletim Iz škole i nišam se više u nju vratila. Tako su eto počeli moji praznici." Nova moja znanica bila je milo i liepo djčvojče. Ali sad, kad pripovičdaše ovu svoju sgodu, bijaše upravo krasna. Casak je nastala šutnja, jer moje su misli bile u Zagrebu, u Osičku, u Varaždinu i Zemunu, i pč dru¬ gim hrvatskim gradčvima, gdje imamo više djevojačke škole, a gdje je ipak velika riedkost ovakvo žensko narodno srdce, kako ga je imalo ovo nedbično slo¬ vensko dekle. 1 6d toga mi časa medju najmilije naše pjesme spada ona nježna slovenska: Venček na glavi se bliska mi iz kitice rožic zelenih — i to samo zato, jer ova pjesmica ima pripjev: Slovensko dekle. 5. jVTedju gorenjskimi „¥anti“. Valja mi Iskreno priznati, da meje „zvesta Slo¬ venka" još više oduševila, nego biskupov dar za slo¬ venske knjige. Kad sam treči dan ostavljao ovaj gostoljubivi dom, činilo mi se je, da bih na dan mogao proči još jedanput više kilometara nego ddsada. I sbilja eto me kao za čas na jednom križanju več blizu Blejskoga Kod rieli pri besedah ; sgoda (zgoditi se) dogodek, prilika; jer ker; ovakav tak; medju med; valja (velja) treba; treči tretji; ostavljati zapuščati; lini mi se zdi se mi; proči (proiti); još je¬ dem put više še enkrat več; sada sedaj; sbilja (ozbiljen) res; las hip; več že. ai 60 is jezera. Na lievo i na desno vodi liepa cesta, a ja ne znam, kuda mi je poči, da do večera stignem k jed- nomu drugu Slovenkine brače, koja su me dobar ko¬ mad pnta izpratila i svomu me prijatelju srdačnim pi- samcem toplo preporučila. Na križanju stajaše desetak gorenjskih momaka, svi zdravi kao kremen, visriki kao jablani, a rumeni kao jabuke. I vragriljasti, trebao sam dodati, kao da je u svakom zašito sto živih djavrila. Upitam fante, kojim mi je putem poči, dadodjem tamo i tamo. Oni najprije udare u grohotan smieh, a onda mi, kako sam driskora ripazio, prikažu baš prri- tivan put. Bilo mi je to vrlo žao, jer poslije gosto¬ ljubja Slovenkine matere i poslije pratnje njezine brače ovo je bio kao hladan tuš za moje silno oduševljenje. Vrativši se po prilici za jedan sat na isto kri¬ žanje, nadjem fante još tamo, samo što su sada na travi sjedjeli i kartali. Sjednem i ja k njima, razmotam svoje knjige, ččtiri priložim kraj sebe, a petu, Gregor¬ čičeve pjesme, stanem čitati. Monici su najprije iz dalčka, a onda sve iz bli- žega pogledavali na knjige, dok im ja ne rekoh, da ih slobodno uzmu u ruke. Koliko sam ripazio, svi su znali čitati i svima je bilo drago, što su knjige slo¬ venske. Jedan od njih otvori slučajno Jurčičevu pri- poviest „Dva brata" i počne na glas čitati. Njegovi driigovi ristave karte i pazljivo slušahu. Kad je mladič prričitao prvu stranu, uzmem ja knjigu u ruke i po- Kuda poči (poiti) kod iti; stignem. dospem, dosežem; iz- pratiti vun spremiti, pratnja spremstvo; stajaše so stali; momak fant; vragoljast nagajiv, razposajen; djavot (diabolus); dodjem doidem, pridem; nadjem najdem; njezina brada njeni bratje; sat ura; još še; samo što samo da; stanem začnem; onda tedaj; dok ne rekoh dokler nisem rekel; slušahu so slušali. at 61 Čnem čitati na veliko čudo slušatelji kao pravi pravcati Slovenac. Meni je naime ona pbnosna Slovenka u ona dva dana zvonkim svojim glasom i čistim svojim iz¬ govorom pročitala cieloga Gregorčiča, a pročitala mi je baš i ovu Jurčičevu prlpoviest. Svaki nebbični izraz liepo mi je protumačila, a ja sam sada imao liepu pri- liku, da se pdkažem dobrim njčzinim ličenikom. Pripoviesti nišam ciele dbčitao, nego sam ju svo¬ jim riečima dovršio, a onda sam lizeo u ruke Gregor¬ čiča, pak prdčitam ove njegove pjesme: Siromak, O nevihti, Domovini. Ne da se opisati dojam ovih triju pjesama na mlade slovenske duše. Več kod prvih stihova „Siromaka“: Kedo z menoj spregovori besedico prijazno, kedo, kedo razveseli srce veselja prazno — ušutjeli su momci kao miševi. Svaku sam pjesmu tlimačio, kako sam najbolje znao, a kod treče pjesme, „Domovini“ sgodno sam dodao i to, tko sam i što sam i cla samo zato ovako pješice putujem, da danas, sutra mogu sbilja pomoči domovini i narodu. Na koncu sam rekao i to, kako mi je bilo žao, što su mi pokazali krivi put, ali da mi je to sada drago, jer sam tako dobio priliku, na svoje oči vidjeti, kako su gorenjski „fantje“ dobri Slovenci i da nije istina, da su to tobože sve sami razbijači, pijanice i kartaši. Kad sam na to ustao, da podjem pravim putem, momci su me daleko sproveli, a nčkoji su me i k sebi Naime namreč; dojam dojem, vtisk; kod stihova pri sti¬ hih; ušutjeti umolkniti; kao miševi kakor miši; sgodno (prilično) primerno; ovako tako; jer ker; kadiva) ko; sprovcsti izprovesti, spremiti. 2J 62 rs zvali, da kod njih prenočim. Razstajuči se s posljed- njom dvojicom tako srdačno, kao da se poznamo od djetinstva, pomislio sam, što bi sve bilo i moglo biti od odrasle naše seoske mladeži, kad bi bar svaki de¬ seti djak kroz praznike bivšim svojim drugovima htio i znao pokazati koje zrnce neprocjenivoga bisera naše narodne književnosti. 6. f4at»odna sviesfc u slovenskim do« movima. Od izvora Save povratio sam se natrag do Bo¬ hinjske Bistrice, a odtuda podjem popodne dalje preko visoke gorske kose prema Tolminu, Kanalu i Sloven- skoj Gorici. Več kasno u večer bio sam na vrhuncu gorske kose i tu sam našao nčkoliko ugljenara, koji su se silno začudili, kad su čuli, da kanim odmah dalje. Do danas ne razumijem, kako se je to dogb- dilo, da me nisu upozdrili, kako je nizbrdice opasan put i po danu, a kamo li po noči, i kako je još da- lčko do najbližih kuča. Valjda su mislili, da dobro znadem put, videči me, gdje odvažno i včselo kora- čam, kao da tu pdznajem svaki kamen i svaku stažu. Išao sam dugo i dugo u zvjčzdanoj ljetnoj noči bez mjesečine te sam više morao rukama pipati nego očima gledati. Dva, tri sata nišam ipak bio ni u brizi, a kamo li u strahu. No kad je gorska staža pdstajala sve strmija i sve uža, a nije joj bilo ni kraja ni konca, Seoski selo, selski; prazniti počitnice; sviest zavest, vest; natrag nazaj; odtuda odtod: kosa gorska gora, gorski greben; odmah takoj; nizbrdice (niz brdo po bregu dol; opasan neva¬ ren; valjda (veljada) morebiti, najbrž; vidim, gdje . . vidim, da ..; odvažati pogumen; pipati tipati; u brizi u brigi, skrbi; sve uži vedno ožji. S2 63 IS prestanem pjevati i zamislim se u to, kamo li me vodi ta bezkonačna staža. No doskora sam se opet umirio, znajuči dobro, da putujem po krajevima najkulturnijega diela našega naroda. Nekako oko ponoči začujem napokon iz daljine lavež pasa i to sam ga čuo samo onda, kad sam se prignuo k zemlji i uho pritisnuo gotovo na piesak. Tako sam nekada i u slavonskim šumama, kad bih iz- gubio pravi put, s uhom na zemlji prisluškivao, na koju mi je stranu najbliže do sela. Ovdje sam srečom imao samo jedan pravac i taj me kbnačno dovčde u stisnuto gorsko selo. Nigdje nije bilo svietla, a ja onako na sreču od- lučim, da ču uči u treču kuču. Pbpnem se uz kamene stepčnice, pokucam najprije na vrata, onda i na okno, i na upit: „Kedo je božji?", odgčvorim: „Hrvaški dijak iz Zagreba". Za čas dva okna se razsvietle, vrata btvore, a preda mnom stajaše visoki i krepki seljak srednje dobi. Počnem se izpričavati, što tako kasno dolazim i što ih bunim u odpččinku, kojega nikomu ne treba kao seljaku poslije težkoga ljetnoga rada. Gospodar kuče ne dade mi se izpričavati, nego reče: ,,To mi sama zdrava pamet včli, da se niste bvamo potrudili iz prkosa. Važna vas je stvar ovamo dovčla. Hvala Bogu, da čemo vas moči i podvoriti i na stan primiti.“ 1 dok je gospodar to govorio, več Doskora skoro, kmalu; na po kori nazadnje; lavež lajanje; onda kad tedaj kadar; prignuti pri(po)gniti; kad bih (kadar bi jaz) vselej ko sem . .; ču ««(ho)čem vniti, vstopiti (bodem . .); stcpenice stopnice; pokucam potrkam; za čas dva za en hip ali dva; preda mnom stajaše pred menoj je stal; izpričavati, što .. opravičevati, da . .; rad delo; prhos trma, kljubovanje. Sl 64 je njegova žena prostirala stol, a netko je u siisjednoj komorici očito sprčmao za mene pbstelju. Sve me je to vrlo ligodno iznenadilo, pa ne znajuči ništa sgbd- nijega rečem: „Kako vi to mene primate, a ne znate pravo, ni tko sam, ni što sam?“ „Vi ste nam dosta rekli: Hrvaški dijak iz Za¬ greba. Hrvatje so naši bratje ne samo po vjeri, nego po govoru i po srcu. Ali da niste ni Hrvat, vidim, da ste putni čovjek, trudan i gladan. Nego recite mi, 6d- kuda dblazite." Sad u kratko izpripbvjedim svoje nočno putb- vanje. I gospddar i sva njegova driižina — bilo ih je u svem pet iii šest — sldšahu me u čudu, a onda če domačina: „Vas je, dragi gospodine, sam Bog očuvao od sigurne prbpasti. Znamo tu za svaki kamen i za svaki grm, kako se ono veli, ali od nas se ipak nitko ne bi ufao po tamnoj noči prblaziti putem, kojim ste vi došli. Vidjet čete sutra po danu, kuda ste hodali. Ali sada ne razgovarajmo, nego vi izvolite malo zagristi." Sjednem za stol. Razumiie se, da sam se po se- ljačkom običaju prekrstio i pomolio prije jela. Gospodar je to dobro zamietio. „Vi niste iz Zagreba, nego o d Zagreba. Što ne?“ „lstina, ja sam iz jednoga sela izmedju Zagreba i Siska." „To sam odmah mislio. A čini mi se, da znam i to, što vas je dovčlo u ove naše gore: Htjeli ste vidjeti, kako živi slovenski kmet, kako se muči ,slo- Primiti sprejeti; stol miza; spremaii pripravljati; nego ampak; sad(a) sedaj; slušahu so slušali; domačina hišni gospo¬ dar; nitko ufao nikdo upal, tko kdo; prekrstiti prekrižati; zamie- titi zapaziti; odmah takoj; čini mi se zdi se mi; što kaj, kar. Sl 65 18 5 venski trpin': Baš tako, kao i hrvatski. Ali hvala Bogu, koji nam dava vodje i učitelje: Jelačiča, Strossmayera i druge njihove nasljednike." Zagledao sam se u svoga gostitelja. Nišam vje- rovao tornu, što čujem. Bilo je to tako novo i ne- obično u sčljačkim ustima. Mjesto odgovora na ove rieči razmotam svoje slovenske knjige. Oospddar uzme najprije Gregorčiča. Pregleda knjižicu i reče: „Čuo sam, da taj svččenik živi sada negdje blizu Gorice. Budete ga mogli „obiskati“. Čudna je to stvar, da sad živi kao u piistinji. Ili ne če medju ljude, ili mu njegovi „stariji“ ne dadu medju narod." I slovenski seljak mi počne razlagati svoje mi¬ šljenje o pravom božjem svečeniku. Medjiitim sam dosta založio. Zamolim mlieka mjesto vode. Odmah me posluže dbilno. Nčstane umdrnosti i mjesto da odem u postelju, započnemo istom pravi razgovor. Razgovarali smo o Niemcima i njemškutarima, o Talijanima i o potalijančenicima, o siromaštvu i poštenju gorskih sela, o gospodi, koja dstavljaju narod u neznanju i u biedi, i o narodu, koji se ipak svemu nada od gospode. Razgovor je završio domačina: Kad je Bog, hvala mu budi i dika, išao po svietu, najbolje ga je primio sčljak, koji je s njim po- dičlio zadnju krišku kruha. Kad car još nije imao svoje palače, nego je išao od velikaša do velikaša, kod gro¬ fova znao je izgiibiti glavu, a samo je kod seljaka mirno i sigurno počivao. Kad svččenik govori go¬ spodi, crkva se brzo izprazni, kad govori narodu, crkva je sve punija. Od svih škola i nauka najpotreb- Negdje nekje; medjutira med tem; založiti (zalogaj) malo kaj pojesti; odem odidem; istom šele; nadati se nadejati se; išao šel; kriška (jabolka, sira, kruha) reženj; kad još ko še; znao je izgubiti je običajno . . .; sve puniji vedno polnejši. nija je ta škola, u koju vi sada idete: gledati, kako narod živi, trpi „v teh nepristopnih slovenskih hribih". 1 onda su me se te rieči silno doimale, ali istom danas poslije toliko godina pravo shvačam čitavo nji¬ hovo znamenovanje. 1 sretan sam, što sam livjeren, da ovakvih slovenskih seljaka ima više po svim kra- jevima raztrgane Slovenije. 7. K^od GPegoPeiea. S vtikom bolju i tugom u srdcu ostavio sam Slovensku Goricu u talijanskim pandžama. Nišam još znao, da ču doskora u Trstu vidjeti još i druge stvari: slovensku mekoču a i divlju, lipravo barbarsku bez- obzirnost proti svemu, što je slovensko. Pošao sam iz Gorice rano i eto me — i ne znajuči kako — na liepu brežiiljku, zasadjenu vinogradom, pred kojim se je dizala liepa kuča. Tu je, rekoše mi, zatišje pjesnika i svečenika Gregorčiča. Pred kučom me dočeka strašan pas, od kojega sam se jedva jedvice obranio, mašuči na njega svojim svežnjem slovenskih knjiga, jer drugo ništa nišam u rukama imao, ni palice ni kišobrana, kad eto ti na vra- tima gospodina srednje dobi i srednjega stasa, a vrlo prijazna i zdrava izgleda. Bio to sam Gregorčič. Re- koh mu bez okolišenja, da je za mene najnarodniji naš pjesnik i da sam ga zaželio vidjeti od onoga časa, od kad sam se uvjerio, kako njegove pjesme neodo- Ijivo djčluju na sčljačku dušu. A dbdao sam, da je Doimati se vtisk delati; shvačam umevam; čitav cel, ves; srečati, što . . srečen, da . više več; kod pri; pandza krem¬ pelj; brežuljak (breg) grič; rekoše so rekli; mašuči mahajoč; jer ništa ker nič; kišobran (kiša) dežnik; eto evo, glej; rekoh rekel sem; tieodoljiv (odoleti) nenadvladljiv, nepremagljiv. Si 67 IS 5 * posve prirodno, ako čovjek, vidjevši veliku umjetninu, žčli updznati i samoga umjetnika. Gregorčič govori dobro hrvatski. Naš je razgo¬ vor odmah pdstao vanredno živ i ozbiljan. Ja sam se najprije izjadao radi svega onoga, što sam čuo i vidio i doživio u Gorici. „Eto,“ započne veliki pjesnik, „Vi ste samo na čas pili iz slovenskoga kaleža stoljetnih muka i patnja i koliku več osječate gorčinu! Da, da, Vi tamo u Za¬ grebu ne slutite, da se ovdje od Gorice do Trsta rje- šava naša zajednička sudbina. Hrvatski političari sad se sa Srbima kolju, sad se s njima miluju, a to nijedno ne valja, nego bi se i Hrvati i Srbi imali svojski pri- miti rada, da spasu ovu našu glavnu poziciju. Srbi su u Trstu Talijani, a Hrvati — „Dalmatinci“. Vidjet čete, Slavčna u Trstu ima malo. Jedini nas Talijani sve skupa zovu „Schiavi“ — uz obične svoje prostačke pridjevke; ali mi se Slavenima ne osječamo, niti kao Slaveni radimo. Vi ste kao mlado djače prošli sada gotovo sve slovenske zemlje. Prosudite, kolika bi za nas bila korist, da svaki hrvatski političar upozna bar Celje, Maribor, Celovac, Ljubljanu, Goricu i Trst! A razumije se samo po sebi, da bismo i mi Slovenci morali još jače tčžiti k Zagrebu, k prirodnomu svomu oslonu. Ali u glavnom mi Slovenci učinismo svoje: Bez razlike stranaka svi smo dobri Slaveni, a naročito u ljubavi k Hrvatima nismo ni klerikalci, ni liberalci. Odmah takoj; (izjvanredno ; što kaj, kar; halež kelih; patnja trpljenje; več osječam gorčinu že čutim bridkost; ovdje tu; sudbina usoda; sad sedaj; sa Srbima s Srbi; svojski (svoj, kakor za svojce) vrlo, pošteno; rad delo; prostaški prost, sirov; Slavenima (6. sklon) se osječamo za Slovane se čutimo; djače dijaček; gotovo sve skoro vse; bi(smo) morati; još veče i jače še bolj in močneje; učinismo smo učinili, storili; naročito izrečno, posebe. Sl 68 Za tu istinu morali bi znati u Zagrebu i sva bi hrvat- ska javnost drugčije gledala na našu očajnu borbu. Vi se sada borite za političke i za državopravne ste- čevine proti magjarskoj silovitosti; ali nama valja bra¬ niti sam narodni obstanak proti dvostrukoj tudjoj kul- turnoj — i nekulturnoj — bujlci: proti Njemštvu i proti Talijanstvu." Od politike skrenuo razgovor na naše školske i književne prilike i napokon na driištvene bdnošaje kako Niemaca i Talijana prema Slavenima, tako naše inteli- gencije prema seljačtvu. Ne sječam se više ni u glav- nom, a kamo li u potankosti cieloga toga razgovora, samo znam to, da smo se brzo dobro složili i tako sporazumjeli, kao da smo izkustvom ravni. Umni do¬ mačina bio je pače tako ljubazan, da mi je za velik dio puta načinio načrt, upozorujuči me, koliko je to samo znao, gdje ču koga nači, i prbričuči mi, kako ču po svoj prilici tu i tu proči. Dbnekle me je i sproveo, premda inače nerado izlazi iz svoga zaklo- ništa, iz kojega nas je, hvala Bogu, več tako obilato obdario, pa če nas, dao Bog, i još dugo darivati. Kad sam na tvrdoj cesti bstao sam na velikoj ljetnoj žegi, nišam dugo bsjetio ni kamena pod nb- gama ni znoja na licu. Bio sam cielom dušom sad kod svoga nočnoga gostitelja „v slovenskih hribih“, sad kod pjesničkoga ličitelja kraj Slovenske Gorice. I mi- sao na onoga slovenskoga seljaka, koji Jelačiča i Očajan obupen; stečevina pridobitev; valja (velja) treba; bujica hudournik; skrenuti kreniti kam stran; na po kon nazad¬ nje; prema napram, do . ne sječam se više ne spominjam se več; izkustvom ravni po izkustvu enaki; (da)pače celo; gdje ču nači kje bom našel; proričem prerokujem, naprej pravim; proči (proiti) mimo priti, iziti; donekle do neke točke (prim. dotle); inače drugače; več ze-, osjetim občutim; kod pri. Strossmayera smatra svojim vodjama, pak na ovoga slovenskoga pjesnika, koji na najizloženijoj našoj na- rodnoj granici takodjer hrvatski govori a slovenski osječa, misli i radi, — te dvije misli opet su me to¬ liko ojačale i oduševile, da sam bio kadar doči u Trst kao u slovenski grad i da nišam htio ni sjesti, a kamo li jesti u gostionici, dok nišam našao slovenskoga go¬ vora i slovenskoga srca. A inače bio bih možda u Trst došao kao patuljak ili kao stranac. U kasnijim godinama doživio sam još mnogu i mnogu sjajnu sgodu i lipoznao prave pravcate duševne velikane medju našim seljačkim pukom, a i medju našom škčlovanom inteligencijom. Ipak na jasnom nebu mo¬ jih uspomena slovenske zviezde sjaju neugasivim sja- jem, te mi je več mnogi moj prijatelj, kojemu sam svoje doživljaje pripoviedao, znao lizkliknuti: Kad tebe čovjek sluša, odmah bi postao — Kranjac. . . . Smatra svojim vodjama za svoje voditelje; takodjer tak¬ isto ; osječam čutim, radim delam; kadar doči (dojti) sposoben, priti; bih došao bi jaz prišel; patuljak pritlikavec; sgoda dogo¬ dek, prilika. ISTRA. U PAZINSKOM KAŠTELU. (ODLOMAK IZ HISTORIJSKOG ROMANA.) Vladimir Nazor (prije profesor u Pazinu, sad u Kopru, rodom Dalmatinac, od- ličan pjesnik). Jedne vččeri mjeseca prbsinca god. 1598. šelao se nadvojvodin komesar Josip Rabatta amo tamo po slabo razsvietljenoj sobi u pazinskom kaštelu. Bio je bzrujan i nemiran. Rabatta je htio, da izkoči iz kože od biesa i lju- tine. On, koji je željeznom rukom znao da prigne, pritisne i skuči zanesene pristaše luteranske vjere u Kranjskoj, on, vješti nadvojvodin poklisar u Rimu, poznati prijašnji namjestnik u Goričkoj, vice-dominus pokrajine Kranjske, on, priznati državnik bistre glave i željezne šake, nije nikako mogao da skrši tvrdogla- vost kmetova pazinske grofdvije. Pčslaše ga u Istru, da razvidi sa pazinskim plemičem Ivanom Milošičem, da li su temčljite tužbe i prosvjedi kmetova proti no- vom urbaru. Rabatta ne samo što dodje do uvjerčnja, da nameti, desčtine i poreži ne bijahu nipošto prčtje- rani, nego odluči pače, da pdpuni rččeni urbar novim Prosinac december; amo tamo sem pa tja; kaštel grad, utrdba; uzrujan razdražen; skučiti ukloniti, ugnati; zanesen oduševljen; poklisar poslanik; saka pest; poslaše so poslali; prosvjed protest; ne samo što ne samo da . .; namet doklada; porez davek; ni po što (ni po kaj) nikakor; (da)pače celo. at li ig dodatcima. Po njčgovu mnijenju kmeti su još uviek malo plačali, i on je svakako htio, da tim dodatcima hgodno iznenadi nadvojvodu Ferdinanda pri svom povratku u Gradac. Minuo je i peti dan, što komčsar neprestano vieča sa županima i podžupanima sviju sela pazinske grofovije i što iziskuje od njih, da pod- pišu nove ligovore i čbveze, a kmeti ko stanac ka¬ men — ne če, pa ne če. Težaci su pače zahtievali, da se umanje dotadašnji tčreti. Kroz zaprta vrata Rabatta je mogao čuti, kako župani još razpravljaju u bližnjoj sobi, iz koje je bio najednom pdbjegao, da ne pukne od ljutine. Vrata se otvoriše i kanččlir Fabricij Rapicio udje u sobu. — Dakle? zapita ga komesar stavši najedared. — Sve badava, velemožni! Odgovaraju: „Ne možemo ; i tako smo več upropaščeni.“ Sve badava! — Prokleta paščad! klikne Rabatta, crven ko rak. Za deset dana je Božič, a na Mlado ljeto moram svdkako biti u Gradcu. Pdkušat ču još jednom; ne lispijem li, vidjet čete, što sam kadar uraditi. Sakupite u to sve pandrire dolje u dvdrištu. Rabatta udje naglo u bližnju sobu. Kmeti su izpunjavali skoro cielu dvoranu. Pdkra- jinski sudac iii vikar Franjo Bagni stajao je uz plemiča Milošiča za dugim stolom, punim odluka, ddpisa i rigo- vora, i nagovarao težake, kriešteči hrapavim glasom i Peti dan, što . . kar, odkar; viečati (vleče) zborovati, po¬ svetovati se; iziskuje zahteva; ugovori pogodbe; stanac kamen nepremična skala; teret breme; najednom hipoma; otvoriše so otvorili (e, a); udje (v-ide) vstopi; dakle torej; najedared (na jedan put) naenkrat; badava zaman; več že; paščad (pesjad) psi; crven rdeč; što sam kadar učiniti kaj sem zmožen storiti (morem storiti); s(a)kupim zberem (skupaj); pandur stražnik, bi¬ rič; uz plemiča = ob plemiču; kriešteči hreščeč. at 72 PS mašuči dugim mršavim rdkama, da podpišu. Pisar i gastaldo stajahu malo dalje iza stola. Kad Rabatta udje, vikar dovrši i preda mu mjesto. Komesar dstane na nogama, podupre se pruženim rukama o st6, razširiv prste, koji su te sječali na orlove noge. Govorio je jakim glasom i lošim jezikom. — U ime našeg presvietlog gospodara Ferdi¬ nanda, po milosti Božjoj nadvojvode austrijskog, voj¬ vode burgunškog, grofa tirolskog i goričkog (poče svččano komesar držeči, da če tako jače djelovati na kmete), ja njegov ponižni sluga Josip Rabatta (i go¬ vornik izpukne sve svoje naslove), pozivljem vas žu¬ pane i podžupane Moščenica, Beršeca, Zamaška, Lin- dara, Boruta, Berma, Draguča, Tinjana, Grdosela (i komesar spčmene jedno tridesčtak imena gradiča, sela i selaca), da podpišete u ime vaših mjčščana nove hgovore i nove obveze, koje vam več razjasnismo i protumačismo. Ugledajte se u župane Pazina, Lovrana, Pična i Zminja, koji se več odazvaše našoj želji i pod- pisaše rečene ligovore. Mi smo obašli vaše njive, paš- njake, vrtove i sela, te se uvjerismo, da je zemlja pd- datna i rodna, da su sela napučena i zdrava, da obi- lujete drvljem, blagom, žitom i vinom. Bez ikakvog se prava tužite na pdreze i desčtine novog urbara. Pra- vedno je, pače i pošteno sa vaše strane, da doprine- sete još više i pdkažete na taj način, da ste zahvalni presvietlom gospodaru, što dade tu liepu i plodnu zemlju lipravo vama, koji ste se večinom preselili u Mašuči mahajoč; gastaldo (gastaldus) upravnik kraljevskih dober; stajahu so stali; stol, sto miza; sječati spominjati; loš slab; poče je počel; držeči misleč; izpuknuti, izpuknem (izpočim) bučno navedem; jedno tridesetak kakih 30; uvjerismo se smo se uverili; sela napučena (puk — ljudstvo) obljudena; ikakav kak (koli); s vaše Strane z vaše strani; se več odazvaše so se že od¬ zvali; ob(a)šli; još više še več. St 13 IS Istru, bježeči pred dkrutnim Turčinom. Kako vam več protumačismo, nove obveze nisu težke; vi biste mogli i dvostruko plačati svome gospodam. Podpišite dakle i dokažite, da ste vjerni, pokorni i zahvalni podanici našeg gospodara, nadvojvode Ferdinanda, koga biste vi u velike raztužili, kad biste ga prisilili, da vas na koji drugi način skloni, podpisati te nove ligovore. Mrtav muk zavlada u dvorani. — Velemožni gospodine, ozva se najčdnom žu¬ pan lindarski, izkušan stari kmet, koji bijaše glavni go¬ vornik težaka, a i razumievao se ponajbolje u sve te zapletene ligovore. Velemožni gospddine, dopustite nam još jedanput, da se povratimo u naša sela i da pozovemo dvanajstije na sastanak. Viečat čemo po selima. Neka težaci sami ddluče. Mi čemo se do tri dana povratiti u Pazin. — Tako! tako! dobro je! klicahu kmeti, i sve je ziijalo u dvorani kao u velikoj košnici. Rabatta izgubi onaj dostojanstveni mir, kojim se malo prije nadaše da če imponirati kmetima, i stade vikati, tresuči još crnorn, šiljastom bradicom. — Nč puštam vas više iz kaštela, dok se ne od- lučite. Cieli mjesec dana viečate po selima. Ove vččeri moramo biti na čistu. Ostavit ču vas same i povratit ču se kasnije, da čujem, što ste odlučili. Kazat-čete mi jasno, hočete li odmah podpisati ili ne. Pazite samo, što radite. Sjetite se, da če u Gradcu doznati za svaku vašu rieč i da ču sjutra odputovati. Protumačismo smo protolmačili; dvostruk dvojnat: dakle torej; biste bi Vi . u velike jako; ozva se najednom se je od¬ zval naenkrat; jedanput enkrat; neka naj; još še; više več; kli¬ cahu so klicali; zujim šumim, brenčim, vršim; nadaše se se je nadejal; stade vikati je začel vpiti; što kaj; odmah na mah, takoj; sjetiti se spomniti se; raditi delati. I komesari se povukoše u drugu sobu. Rabatta naloži gastaldu, da naoruža žbire i da ih smjesti na vratima i u nekom hodniku. Kad se komesari, kanččlir i vikar povratiše u dvoranu, kmeti su još bili stisnuti u klupko okolo lin- darskog župana, koji im kazivaše, što i kako namje- rava da odgovori d ime sviju njih. Htjelo se dosta vremena, dok svi zamukoše. Župan stupi pred stol i poče da govori, gladeči odkada dokada siede vlasi na zatiljku i postavljajuči često na prša ožiiljelu ruku, u kojoj je držao kapu. — Gospddine, govorio je polako i mirno, ti nam sve veliš, da su ti novi nameti stvar od ništa, da ih ne čemo ni osjetiti. Mi smo pošli k jednom plovanu i s njim sve izračunali. Gospddin nam plčvan reče, a drugi su nam pismeni ljudi to potvrdili, da čemo sada mi kmeti plačati 1121 fiorin više nego prije. 570 fiorina morat čemo više dati u gotovu novcu, a Ostalo u vinu, zobi, žitu i ovcama. Osim toga dužni smo kao i do sada rabotah za pazinskog kapetana i nositi mu da¬ rove. Odkuda če jadni kmet steči taj silan novac, kad nema niti čim da se prčhrani? Mi nč vjerujemo, da naš gospddar Ferdinando nalaže, neka nam se tako sve dtimlje. Ti pusti darovi ne idu u Gradac. Pitate na primjer od kmetova u Bermu dvanaest kdkoši na Božič, dvadeset i četiri na Jakovljevo, ččtiri škopca na dan Svete Jele i stopetdeset jaja na Vazam. A tko če sve to pojesti? Nadvojvoda ili kapetanovi žbiri? Tko Povukoše se so se povlekli, umaknili; zamukoše zamolknili; zbir (sbirro) birič; sviju vseh; hoče se treba je; odkada od kedaj; sied siv; polako po lahko; sve veliš vedno praviš; ništa nič; plo- van (plebanus) == župnik; pismeni ljudi ki znajo pisati, naobra- ženi; zo.b oves; osim toga razen tega; odkuda od kod; nek(a) naj; otimati jemati (oteti); pusti darovi čuda darov; Vazam (vuzem) = Velika noč; što (kaj) ki. jede one silne kolače, što ih Tervižani moraju nositi u Pazin? Tko je pbsjekao nama Lindarcima liepu šumu Presiku? Gospodar ili kapetan barun Svetkovec, da poljepša ovaj kaštel ? Ne, gospbdar ga tu ne ulazi; drugi nas gule i muče u njegovo ime. Kad bi on sam amo došao, to bi sve driigčije bilo Ne samo, što ne černo podpisati nove obveze, nego tražimo, da se ukine porez na vino i lični porez, koji je udaren i na sluge. Radi tih nameta pbbjeglo je u godinu dana šestdeset kmetsk'h obitelji u Puljščinu na mletačko zemljište. Jedno trista obitelji se več presčlilo iz ove grofovije, jer ih nov urbar davio, arna nemilosrdno. 1 kao da sve to nije dosta, silite nas na nove bbveze. — Pobjegnut čemo svi k Mlečiču, zaviče neko. — Rabote nam ne dopuštavaju obradjivati naše njive ! — Konobe i dvbrišta čstaše nam pusta: sve nam se otimlje u ime darbva. — Propadosmo! Sirčtinja smo! Nečemo da znamo za nov urbar! — Pustite nas jadne živjeti! Kmeti su vikali i mahali rukama, uzrujani i lju- titi. Rabatta je sjedio mirno za stolom i gledao u go- milu čudnim pbsniiehom na ustnama. Zibao je pero izmedju kažiputa i srednjaka desne ruke, poduprte laktom o stol. — Istina je, prosliedi župan, netom se ta bura stiša, istina je, gospbdine, da je zemlja rodna, al mi na njoj radimo i radimo, a drugi vrši i trga. Miesimo Amo sem; tražim iščem, zahtevam ; lični porez osebni davek (lice = oseba); jedno trista kakih 300; več že; ama a, pa, ali, in sicer; Mletci Benetke, Mlečič Benečan, mletački be¬ neški; neko, netko nekdo; rabota tlaka; obradjivati (rad) obde¬ lovati; konoba klet; prosliedim nadaljujem; netom komaj da . .; vršiti (žito). si 76 ra pogaču svojim brašnom, a ostajemo bez zalogaja. Punimo bačvu svojim vinom, a uzdišemo za srkom. U nekim selima zapustiše kmeti rad; baciše mdtiku u plot, plug u kut dvorišta, a branu prelomiše. „Zašto da se mučimo i kinimo, kad moramo jednako glado- vati ?“ kiiču djadjeni i idu dalčko u svijet. Nov nas je urbar opet prisilio, da gonimo i vozimo gospodareve ljčtine u pomorske luke. Sile nas, da branimo medjaše Senja od Turaka, a Mlečič isto tako vreba, kako da nam zapali kuču i usjev. Godine 78 poslasmo u one krajeve sto i petdeset konja, da noše prah i hranu, i propade nam tada preko sto konja. Ono trista vojnika, što ih poslaše u Bihač i Senj, živjeli su o našoj muci. Mi smo morali praviti vapno i pomagati zidarima, kad su ono gradili novu tvrdjavu u Bagu izpod Senja. A kad se prosu glas, da če Mlečič navaliti na Pazin, mi se odazvasmo kapetanovu pozivu, zapustismo sela i njive, dotrčasmo u ovaj kašteo i čuvasmo ga dan i noč preko više tjedana, ččkajuči dražjem u raci mlčtačku navalu. Vidiš dakle, gospodine, da smo i mi pokazali svoju vjernost prama gospodaru. Dvadeset je godina, što se tužimo na namete novog urbara, što gladujemo, goli, bosi i zapušteni. Kapetani nas psuju i vričdjaju; gastaldi, zbiri i pandhri globe nas bez prestanka, ši- baju nas i bacaju u tamnice. Ddlaze razni komesari, izpituju nas, obilaze naša sela, konobe, njive i sjeno- koše. Oni ddlaze, al nameti jednako rastu: desetine sve to veče, darovi sve to češči, a rabote sve to teže. Brašno moka; zalogaj grižljaj; bačva sod; baciše so ba¬ cili, vrgli; zašlo zakaj; kiniti mučiti; jednako v eno mer; vre- bati prežati; prah smodnik; tada tedaj; prosu se glas prosul se je (raznesel); odazvasmo se odzvali smo se; dotrčasmo pri¬ bežali smo; dakle torej; vjernost zvestoba; prama napram, do . . .; vriedjati žaliti; tamnica ječa; ob(i)lazitl hoditi okoli po . .; sve to vedi vedno... Si 77 I naša muka i nevolja dala bi se možda i pčdnieti, jer smo otvrdnuli u patnjama, da se kapetani, gastaldi i žbiri drže zakona, da ne traže dvbstruko od onoga, što ih ide po tom nčsretnom urbaru. Ako si dužan nekoliko karantana, nahrupi po četiri pandura u tvoju kuču, pdjedu i popiju sve, što nadju, i odnesu sve ono, što se dade odnijeti. Riedko kada da te još ne ošibaju ili bace u tamnicu. Ne, gospddine, ne podpi¬ sujemo novih obveza! Ne čete nas prisiliti kao pazin- ske i pičanske težake. Tražimo pače, da nam dignete nove poreže na vino i na lov, da nam likinete trava- rinu i lični porez i da nas pustite prodavati i kupo¬ vati kmeštine po našoj volji. Recite pazinskom kape¬ tanu, da pdstupa s nama kao s Ijddima, da nas ne muči tolikim rabotama i da nas ne robi prisiljenim darovima. Tako je govorio stari župan, koji je negda služio dugo u gradu kod gospdde, dok ga ne oštetiše i pro- gnaše u selo. Rabatta ga mirno slušaše na veliko čudo plemiča Milošiča, kančelira Rapicia i vikara Bagnia. Kmeti su muče gledali u župana, slušali ga pozorno i čudili se tolikoj odvažnosti. — Župane, odgdvori Rabatta, tvoje su se rieči mene kbsnule. Imadete pravo, dobri ljudi, bit če bolje da podjete još jedanput u vaša sela i da viečate sa teža- cima. Ja ču opet u Gradac ka gospodaru; kazat ču mu sve ono, što taj vriedni starac sada reče, pa ču onda odmah natrag u Pazin. Tad ču vas opet po¬ zvati, i nadam se, da ču vam javiti koju včselu viest. Podnieti prenesti; patnja trpljenje; karantan krajcar; na- hrupiti navaliti; što nadju kar najdejo; (da)pače celo, marveč; kod pri; oštetiše (šteta) so oškodovali; slušaše R. je slušal; muče molče; rieč beseda; kosnuti se takniti se; podjem, dodjcm pojdem, dojdem (pridem); k(a) g. natrag nazaj; ču pozvati ho¬ čem pozvati (bom . . .). St 78 IS Kmeti se uzkomešaše na taj nenadani odgovor. Godile su im te liepe rieči. Nadahu se gospodarevoj milosti. — Bog te pomogao, gospodine, reče komesaru neki župan. Milostiv si ti čovjek. Dobro je, da gospo¬ dar jedanput dozna za naše jade i nevolje. — Bog ti dao svaku sreču, govorio mu drugi. Nismo se nadali, da si tako dobar i pravedan. Reci gospodaru sve, što si vidio i čuo, pa neka on sam sudi, ta on je milostiv. — Gospodine, reče mu neki siedi dobri starčič, a ne bi li mu ti mogao kazati, neka dodje i on s to- bom u Pazin, da ga jednom vidimo? Ej, kako bismo se mi radovali! Rabatta ih puštaše, nek se tiskaju oko stola. Obe- čavao im, da če se za njih zauzeti, da če nagovdriti nadvojvodu, neka tikine novi urbar i sve preinači. Rabatta slušaše njihove prostddušne dpazke i prepo- ruke, tapkajuči starce po ramenu i stiskaj uči nekima črne ožuljele ruke. Tvrdio je glasno i odrješito, kako je sam uvidio, da su jadni pritisnuti i preobtčrečeni. On da če za njih govoriti . . . Župani se tiskahu oko njega, osdkoljeni i zadovoljni. — Dobri ljudi! zaviče najednom komesar, kao da se nečega sjetio. Za deset je dana Božič, a mi čemo se netom kasnije vidjeti. Ne ču da se danas po¬ vratke praznih ruku u vaša sela. Dat ču svakome rna- len dar u ime našeg gospodara, Hočete li ? Uzkomešati (vz . .) se zganiti; godi mi ugaja mi; nadahu se so se nadejali; pravedan pravičen; što kaj, kar; nek(a) naj; ta saj; jednom enkrat; bismo se radovali bi se (mi) rad. . .; /7«- štaše je puščal; oko okoli; preinačiti (inače) predrugačiti; tapkati trkati; odrješit odločen; preobterec'en (teret) preobremenjen; se tiskahu so se stiskali; nečega se sjetim nečesa se spomnim; ne¬ tom šele; ne ču nečem. SJ 79 rs — Pa zašto ne bi ? klicahu kmeti. — Pa nek se i to čudo jednom dbgodi! pošali se neko. — E dobro! vikne Rabatta. Podjite sa mnom dolje u spremišta i neka svaki uzme ono, što može sam da ponese. Ej, vi mladji, nek ste mi prvi! Vi čete se najviše nakrcati. Natrag starci! Vi čete sa mnom. — Živio! živio! klicahu težaci. — Ej, gastalde, vikaše komčsar, stisnut u gomili, povedi mladje napried ! Znaš, u one dvije sobe! Go- spodine kančelire, vi čete povčsti ovu hrpu ovdje onim drugim hodnikom. Napried, ljudi! Polako po stubama, a kad stignemo, neka svaki grabi i nosi, što ga volja. Samo se nčmojte potuči. Ne vičite tako! Hu veselja! Kmeti se tiskahu oko gastalda i Rabatte ; gurahu se prama vratima, što su vodila u pbdrume, šaleči se kao luda djeca prije dieljenja darova. — Podjimo ravno kuči! Što če vam njegovi da¬ rovi? Ukrao vam svinju, pa vas dariva butinom. Po¬ djimo kuči! Ja ne idem dolje. Idimo! nagovarao je lindarski župan svoje driigove. Al se starac nadje doskora sam samcat u onoj dvorani. Slušao je, kako kmeti viču i buče, silazeči tamnirn stubama u diiboke podrume. Najedared začu daleke poklike i ugušenu lupu teških gvbzdenih vra- tiju. Nasta muk. Pččeka joštremitak i pčmisli, da seljaci izlaze iz kaštela kroz koja vrata dolje u dvbrištu. Podje Neko (netko) nekdo; sa mnom z menoj; spremište skla¬ dišče; nakrcati se obložiti se (nakrcati ladjo, izkrcati se); sa mnom z menoj; vikaše je vpil; krpa krdelo; pola(h)ko; nemojte se potuči nedajte se potolči •, gurahu (guratij so suvali; podnim klet; lud bedast, neumen; kuči domov; butina stegno; silaziti dol iti; tamnim stubama po temnih stopnicah; ugašen (ugušiti) zadušen, zamolkel; dupa nabivanje; gvozden železen; nasta muk nastal je molk; izlaz izhod. at 80 rs ka glavnom Izlazu dvorane, al nadje ga zaprta. „Stig- nut ču ih,“ pomisli župan i sidje u taman hodnik. Te- turao je u mraku sliazeči po kamenim stiibama. Nadje se u drugom tiesnom hodniku i krenu napried. Na dnu hodnika oživljala se vika i lupa. — Rabatto, izdajice! Zatvorio si nas! orio se na desnoj strani glas Marka Gortana, beramskog župana. Jaki udarci o gvozdena vrata odjekivahu hodnikom. — Rabatto, da si proklet! Otvori! vikaše i lh- paše netko na lievoj strani. — Gospčdine, pusti me samo za jedan dan, za ovu noč, pa ču ti se povratiti. Mati mi je na umoru. Usliši me, Rabatto ! Povratit ču se, obččajem, klicao je netko iz treče sobe. — Podpiši prije, lopove! začu se od nekuda ko- mesarev glas. Na dnu hbdnika pdkaza se Rabatta i nekoliko žbira. Promatrali su redom zaprta vrata. Gledahu, da li su težki mandali pravo pčloženi, lbkoti na svome mjestu i brave zatvorene. Župan se čkrenu i udari natrag. Tražio je kakav izlaz. Pipao je zidove, prisluškivao i buljio u tamu. Nabasa na stube, kojima se prije spusti u tamnice. Slabo svietlo dopiraše od nekuda do onih stepčnica. Župan se poče brzo penjati, kad ga netko zgrabi i pčvali. Začu zvižduk, netko dotrči i starac hgleda u svietlu fenjera Rabattu, gastalda i nčkoliko žbira. Stignuti doseči; siči, sidjetn idem dol s česa; teturati opotekati se, tavati; stube (stolbe) stopnice; krenu, začu je kre¬ nil, začul; oživljati odzivati; izdajice (zvalniki); odjekivahu (jek) so odmevali; hodnikom po hodniku; v. i lupaše je vpil in trkal (bil); nekuda nekod; redom po redu; mandal zapah; lokot ža¬ bica; brava ključanica; pipati tipati; nabasati na što nenadoma ob kaj zadeti; dopirati dosezati; stepen(ica) stopnica; zvižduk žvižg; fenjer laterna; dotrčati pribežati. SJ 81 IS 6 — Oh, ti si, govorniče, naruga mu se komesar. Skoro da mi pobježe najmilija ptica; ona, što znade liepo pjevati. — Nemoj ga tako stiskati, reče Rabatta panduru. Starac je slab; junak je samo na jčziku. Čuj, gastalde, daj tom seoskom Šalamunu sobicu napose; ddlikuje mu. Obadji hodnik i pdstavi dobru stražu. Rabatta se uspe uza stube, a žbiri povedoše na- pried župana; otvoriše mala gvozdena vrata, gurnuše rukom i nogom starca u tmicu i spiistiše opet težki mandal. * * * Dva dana kasnije udje Rabatta s Milošičem, kan- čelirom i vikarom u dvoranu, i počeše viččati, što da ličine. Rapicio je u svemu povladjlvao Rabatti i ozna- čivao njegovo postupanje kao strogo i smiono, ali i potrebito u sličnoj nuždi i nepriiici. Fabricij Rapicio, nečak glasovitog trščanskog bi- skupa Andrije Rapicia, književnika, pravnika i bivšeg ministra, tajnika i savjetnika Ferdinanda L, Maksimili¬ jana II. i nadvojvode Karla, nastojaše na svaki način, da ugodi komesaru. Rabatta ga povčde iz Gorice u Istru i pbstavi ga na linosno mjesto kančelira u Pa¬ zinu, gdje je Fabricij namjeravao, da se za uviek na¬ stani, jer odkad mu otrovaše u Trstu strica biskupa, kančelirova je kesa bila uviek prazna, a morao je skr- Pobježe je pobegnil; ona, što . . ona, ki . .; nemoj ne daj (nikar); napose posebe; dolikovati se (lik, odlikovati se) spodobiti se; obadi (ob iči) obiti; uzpe se uz(a) stube se je vzpel ob (po) stopnicah gor; povedoše so povedli; udje (u-ide) vnide, vstopi; povtadjivati (povladiti) — pritrjevati, odobravati; smion (smje- lan) = smel; nužda potreba, sila (nujen!); savjetnik svetnik; nastojaše si je prizadeval (se trudil); unosan dohodkonosen, „masten"; otrovaše so otrovali; kesa mošnja. Sl 82 tS biti i trbšiti za sinove Dinka i Andriju. Rabatta bijaše obečao kančeliru, da če mu pomoči u parbi protiv njegova brata Tiberija, koji je svojatao neku Fabri- cijevu kuču u Trstu. Rabatta je osim toga mogao na¬ graditi, a i upropastiti na sto načina sve nadvojvodine ljude, pa se kanččlir poradi svega toga dobro čuvao, da se ne zamjeri torne mogučniku. Vikar Bagni uvidjaše protuzakonitost Rabattine mjere protiv kmeta, al nije imao dosta odvažnosti, da protuslovi onom močnom dvoraninu, pred kojim se u Gradcu sve treslo. Milošič je kipio od Ijutine, što Rabatta s njime tbbože vieča i razpravlja, samo da ne bude sam bdgovoran za svoje čine, a zatim po- stupa po svome hiru i volji, kao da i nema uza se drugog komesara. U Milošiča je sve vrelo, al je ipak i on oklievao oprieti se, onako osamljen, bdlukama kranjskog vice - dominusa. bivšeg rimskog pbklisara i pouzdane osobe gradačkoga dvora. Milošič je' dobro znao, da rieč rodjenog istarskog plemiča malo vriedi pred tom stranom gospodom, i ako se tiče istarskih stvari. — Gospodo, govorio im Rabatta, extrema mala, extrema remedia. Kmeti su u tamnici postali još tvrdo- korniji. Moramo se latiti još strože mjere. Ja ne idem u Gradac bez podpisanih ugovora. — Pa što čemo ? tipita Milošič. Ne možemo ih ubiti. Bijaše je bil; parba pravda; svojatati (svoji za sebe za¬ htevati ; osim toga razen tega; protiv kmeta proti kmetom; to- boše baje (na videz); mera naredba, ukrep, sredstvo (»MafiregeP); močnom(e) močnemu; ljut, što ljut, da, iker); hir trenutno raz¬ položenje, „muha“ (svojevoljnost, „Laune“); uz(a) se poleg sebe; oklievati obotavljati se; pouzdan zaupen (po-vzdan); vriediti vreden biti; tvrdokoran trdovraten (tvrd, kora = skorja); stran(ac) tuj(ec). at 83 6 * — Nemojte ih samo braniti! Za to vas nadvoj¬ voda ne postavi za komesara u ovom poslu. — Nčmojte mi spbminjati nadvojvodu, uzriiji se plemič. On nas ne imenova komesarima, da bi popu- nili urbar, nego da ga obaviestimo, da li su dpravdane kmetove tužbe. Držimo se zadače, koju nam je nad¬ vojvoda milostivo udičlio. Po mome mišljenju mi ne¬ marno niti prava, da sklapamo te nove rigovore. Pa kakvi ugovori! — Vi čete još pdčeti da govorite kao lindarski župan, naruga mu se Rabatta, namigujuči Rapiciu i Bagniu. — Vele možni gospddine, planu Milošič, vi me ne čete prisiliti, da radim protiv svoga uvjerčnja i protiv zakona. Napišimo pdšteno izvješče o ekonomskom stanju težaka, bacimo te ugovore u vatru i pustimo kmete na slobddu ! Tako glasi moj priedlog. Vikar i kanččlir šiitjeli su kao ribe i mislili, kako bi neugodno bilo, kad bi iznenada pali u nčmilost mdgučnika te izgubili svoja mjesta i beriva. „1 ja bih tako govorio," mislio je Bagni gledajuči u Milošiča, „da sam neodvisan vlastelin, kao što si ti,“ a Rapicio se u čudu pitao: „Kako može čovjek da bude tako glup, pa se izložiti radi kmetova?" — A ja prčdlažem, klikne Rabatta, da prisilimo kmete mučilima i konopom, neka pddpišu nove ugovore. Ne mojte braniti ne dajte braniti, ne branite; imenova nas komesarima (6. skl.) nas je imenoval k ; ob(a)vestiti; oprav- dan opravičen; zadača naloga; po mom(e) ... po mojem; na- rugati se narogati; ne čete (hočete) prisiliti ne bodete prisilili; protiv svoga uvjerenja proti svojemu u. (prepričanju); izvješče izvestje, poročilo; vatra ogenj; šutjeti molčati; berivo plača; do¬ hodek; vlastelin graščak; može da bude more biti; konopom (6. skl.) z vrvjo. at 84 ts Milošič pogleda vikara i kančelira. Pročlta im na licu, da su uz Rabattu. Digne se i liputi k vratima. — Obavičstit ču u Gradcu, da me ostaviste sama u najtežem času. — Slbbodno, vele možni, odgovori plemič. Ne bojim se ja vas, jer sam stalan, da u Gradcu ne če odbbriti vašeg postupanja. U svakom slučaju volim nemilost, nego postati krvnikom one jadne čeljadi. Uradite i to sami! I Milošič izadje iz sobe. Rabatta se digne i prošeta po sobi. On, koji je utamanio protestante u Kranjskoj kao vuk ovce, pa da se povrati praznih ruku u Gradac? On, čovjek žč- ljezne volje, lavlje šape, pa da popusti tim nevoljnim hrvatskim kinetima? Kako bi to upotriebili njegovi ne- prijatelji, a osobito istarski velikaš Bernardin Barbo, njegov najpogibčljniji takmac na nadvojvodinom dvoru! Ne, mora svakako odputbvati čim prije s podpisanim ugovorima. Lako če s Milošičem, s tim sirbmašnim istarskim plemičem, a na Rapicijevo i Bagnijevo mnie- nje nije se ni obazirao. 1 Rabatta pozove gastalda, koji je čekao pred vratima. — No, što misle danas kmeti? Jeste li prisluški- vali, što gbvore ? upita komčsar gastalda. — Jesmo, vele možni. Težaci bi možda sami došli do toga, da moraju podpisati, da nema dvbjice, koji ih bune. — Koji su ti? Uputiti se se napotiti ; ostaviste sama ste ostavili (zapu¬ stili) samega; stalan gotov, osvedočen; postati krvnikom (6. skl.) p. krvnik; čeljad ljudje; uraditi učinki; izadje izide; utamaniti uničiti; lavlja šapa levja Sapa (taca); kukavan žalosten, malovre¬ den, siromaški; ob(a)zirati se; (je)ste, (jejsmo; nema dvojice ni dvojice (dveh); ih bune jih bunijo. S2 85 VSI — Marko Gortan, župan sela Berma, i Dobrila, župan u Borutu, onaj, koji viče, da mu je mati na umoru. Ti su najžešči. Kriče: Umrimo, al nemojmo podpisati! — Glupa paščad! klikne Rabatta. Neka žbiri do- nčsu amo konop, kliešča i mučila! Iz svake sobe po- včdi po tri kmeta, Gortana i Dobrilu. Svežite im ruke! Gastald ode. Domala bljahu mučila pred Rabat- tom, panduri na vratima i kmeti u sobi. — Gospodine, reče župan Dobrila. Pusti me, povrafit ču se. Majka mi je na umoru. — Šuti, pseto ! Momci, kllnove u nokte, vikne Rabatta i pokaza prstom na Dobrilu. Žbiri povališe mladog župana, tiiraše mu ruke u kladu i muka započe. Dobrila se sav znojfo, vrtio očima i škrgutao zubima. — Podpiši, reče Rabatta. — Neču! odgčvori kmet. — Momci, konop! zapovjedi komesar. Nova muka bljaše još gora za jadnog kmeta. Zglbbovi mu pucahu . . . „Majko moja!“ hukao je jadnik. — Podpiši! vikne Rabatta. — Neču! odvrati opet mladič, blied kao smrt. — A hočete Ii vi podpisati ? upita komesar Se¬ ljake, koji su bliedi i niemi gledali u Dobrilu. — Nečemo! odgovoriše. — Dasku! Dasku! klikne Rabatta žbirima. Najžešči (žestok) najhujši; paščad psi; neka . . amo naj sem; ode je odšel; domala bijalm brž so bili (e, a); pokaza pr¬ stom je pokazal s prstom; povališe so na tla vrgli; turati me¬ tati, rivati; započe je započel(a); neču nočem, ne bom; momak, momci fant, fantje; bijaše još gora je bila še hujša; zglob sklep, čien; pucahu so pokali; kukati vpiti; daska deska. Al nije bilo moguce podvrči Dobrilu novoj muci. Ležao je bez sviesti. Krv mu je tekla iz nokata. Iz lievog oka curila mu krv i voda. — Povedite ga u tamnicu, neka i ostali vide, što ih čeka, zapovjedi komesar pandurima. 1 Rabatta dodje do druge misli. Razdieli Seljake na tri hrpe i naredi, da se pred svakom postavi kmet na miičila, i to najslabiji težak, jer su mladi i kršni t/rdoglavci, kao Dobrila, ličili druge, kako se mora jiinački trpjeti. Sve badava. Kmeti su podnašali i najgrdznije muke. Zalud je Rapicio obilazio župane, koji su gle¬ dali, s ligovorinia u ruci bbdreči ih, da podpišu. Kmeti su šutjeli, stajali mirno kao stiipovi. Daska, konop, kliešta, klinovi i šiba, sve je to slabo pomagalo. Sprave su škripale, bič je zviždao i kmeti su lirlali: Neču! 1 Rabatta ih opet dade strpati u podrume. - Siti su, reče, neka malo ogladne, pa če lakše iči. Prčdjoše dva dana. — No, što vele sada? zapita komesar gastalda. — Psuju i tule, vele možni. Viču: Vode! Žedja ih najgore muči. — Prdklete ščavonske psine! reče Rabatta i na¬ redi, da se počeka još tri dana. Petog dana panduri povedoše svezane kmete u onu dvoranu. Bijahu težaci klonuli i izmučeni; neki Muci muki; iz nokata iz nohtov; krpa gruča; kršan (skalovit) vrl; badava zastonj, (u)zalud zaman; ob(i)laziti hoditi okoli pri . .; stup (stolp) steber; sprave priprave; urlati rjuti; strpati stlačiti; iči iti; prodjoše so prošli (sta prošla); što vele sada kaj velijo (pravijo) sedaj; žedja ih najgore žeja jih najhuje; ščavonski (ital.l) slavonski, slovanski; petog dana petega Anz; po¬ vedoše so povedli. SI 87 tS se jedva držahu na nogama. Divlja vatra goraše im u 6čima. Rabatta stupi u sobu i grozan urlik zaori dvo- ranom. — Da si proklet, krvniče ! Zvieri! orilo se iz pet¬ deset grla. — Bog če te kazniti, grdobo ljudska! tutnio je duboki glas župana Gortana. — Na dasku s njim ! klikne Rabatta. Žbiri svezaše kmeta, odkriše mu lčdja i zamah- nuše bičevima. Gortan je stenjao i urlao. Najednom zamukne. — Podpiši, reče mu Rabatta. Kmet ne odgbvori. — Podpiši, reče opet komesar. — Daj vode ! propenta težak. — Podpiši prije! — Hoču, daj vode! Žbiri ga dignuše sa daske. Pisar doleti. Gortan uze pero i s težkom mukom napravi križ na bielom papiru. Pandur mu donese punu posudu. Kmeti su muče gledali, kako Gortan tura lice u posudu i slu- šahu, kako mu voda glbgoče u grlu. — Daj i meni; podpisat ču, reče drugi, pa treči, četvrti kmet. — Svi onda, svi! pdčeše vikati težaci. I oni jadni kmeti, oni mučenici blieda lica, upalih očiju i skršene volje uzkomešaše se najedanput. Ugo¬ vori biše u tren podpisani. Panduri su nbsili vodu. Kmeti se prčpirahu za srk vode; gurahu se, psbvahu, Ooraše je gorel(a); tutnjiti doneti; dubok globok; svezaše, odkriše so zvezali . . .; prooentati stokaje zajecljati; hodu (ču) hočem; dignuše so dvignili; počeše so počeli; uze je vzel; muče molče; slušahu so slušali; onda tedaj; uzkomešaše se (vz-) so se zganili; najedanput naenkrat; biše so bili; u tren v trenutku. SI 88 IS navaljivahu jedan na drugoga, s goručim očima i mr¬ kim licem. Da ih se prije liše, panduri ih gtirnuše u dvorište k velikom bunaru i pbtisnuše ih zatim malo po malo izvan kaštela. Gastald pčhrli i dade zatvoriti težka vrata. Rabatta i kančelir nadjoše se sami u dvorani. — Što čemo s Milošičem? upita Rapicio. — Ništa. Ne trebamo ga više. Zamolit če me i on jednom za čašu vode, bdvrati komesar. Rabatta pozbve gastalda. — Jesu li svi izišli? — Župan Dobrila leži kao panj. Izgubio je na mučilima lievo oko. Ni žbiri neznadu, kako se to do¬ godilo. Ne znam, što ču s njim. — Neka leži! Sjutra mora i on da podpiše. — Vele možni, nčkako smo zabčravili lindarskog župana u onoj Škulji. Još je dolje. — Povedi ga gori! I stari župan dodje, pračen od gastalda. Jadnik se jedva držaše na nogama. U ono malo dana bijaše bstario za nčkoliko godina. Buljio je preda se suhim ustima i dčbelim 6čima. — Govorniče, vidiš! pbkaza mu Rabatta ligo- vore. Podpisaše svi do jednoga. Manjka mi samo tvoj podpis. Župan ga u čudu gledaše. — Čudiš li se, župane! Gledaj sam; ti si pismen čovjek. Što si se tako prignuo i pokunjio? Što ti je ? Lišiti (opleniti, vzeti komu kaj), liše se ih rešijo se jih: gurahu so suvali, gurnuše so sunili; bunar studenec; pohrliti pohiteti; nadjoše (na-idoše) so našli (sta našla); što, ništa kaj, nič; jednom nekoč; neka naj; zaboravim pozabim; Škulja luknja, jama; pračen (pratiti) spremljan; držaše, gledaše je držal, gle¬ dal; predi, a) se; pokanj iti se glavo povesiti. Si 89 JS — Žedan sam, šane starac. — I ti? Dobit češ čašu vode i poči češ u svoje selo, samo prije podpiši! Na! pruži mu Rabatta pero. Starac uze pero, nasloni se laktom na stol i poče se podpisivati pod dugim nizom križiča i imčna. Pisao je polako, drhčuči težkom staračkom rukom. Suza mu izkoči iz oka, puznu niz obraz i kane, okrugla i mutna, na one pddpise. — Drži! Pončsi to našem gospodaru, reče sta¬ rac, i liputi se prignutim ledjima i nčstalnim korakom k otvorenim vratima. MORJE (DALMACIJA). VALOVI ŽIVOTA. RIKARD KATALINIČ JERETOV, ZADAR. Ldme se vali živdta, šiba ih bura i slota i zima sa gorske kose. Ldme se vali i noše jadne i bogate barke, Žedan žejen; šanuti (šapnuti) šepniti; dobit češ boš do¬ bil; poči (poiti) češ boš šel (pojdeš); stol miza; niz vrsta; drh¬ čuči drhteč; starački (od: starac) star; puznu niz je spolznil(a) dol po . .; prignuti pri(po)gniti; lome lomijo; — život življenje (životopis!); slota droben dež s snegom; sa gorske kose z gor¬ skega grebena. Si 90 IS na njima sanke i nade, želje, čeznbča i varke. Lome se vali života, šiba ih bura i slota! — — — — Kuda to hrle ti vali, na njima kuda če ladje, kak vi ih ččkaju žali, kad sunce umorno zadje ? Vjetar i plače i stenje, a val se za valom penje, talas za talasom vrti — — Sve barke male i velje, i tuga i sreča vedra, svi sanci, nade, sve želje, pristaju spuštenog jedra na tihu obalu smrti! „Vienac“. Ceznude koprnenje; varka prevara; kuda kod; hrle hitijo; žal obrežje; talas val; umoran truden (prim. od-mor!); zadje zaide; stenjati ječati; penjati se (pnem, peti) vzpenjati, dvigati se; velji velik; sanak (prijeten) sen; pristajati, pristajem prim.: pristan; spuštenog jedra spuščenega jadra (s spuščenim j.). Si 91 VS. POD SVIEČOM. RIKARD KATALINIČ JERETOV. Ladja je puzila lagano, lagano uz kraj. Na pramcu (provi) buktio na žčljeznom svjetlilu živi pla¬ men. „Luč“ je puckčtala pod lizajima vatre, vrcala varnice, a more se pod svjetlilom iskrilo i žarilo. U ladji včslao jak momak. Izpalilo ga sunce, Izpralo ga more, taman pravi junak. Na pramcu do svjetlila ustrmio se kao stup po- stariji čovjek. Držao dspravno velike osti, da ih spusti u more, čim se likaže pod plamenom lubin ili druga riba. Več mu se bielio po koji vlas u kosi, al je još bio krepak i snažan. 1 njemu se vidjelo na licu, da se dosta bdrio s biesnim valovima, da je pdbratio vijor, a pdsestrio oldju. — Tone — pr6zbori pdtiho veslač. — Ne divani, Frane, uplašit češ ribu. 11 si žena, da ne hmiješ šiitjeti? — Na srcu mi je nešto — zamljaska Frane. Pod sviečom pod svečo (ribiška svetiljka); puzila polzela; uz kraj ob kraju; pramac prednji del ladje; „luč“ trske, ki gore na „svetlilu“ (na neki železni pripravi), ko gredo ribiči na ribe; pucketati pokati, prasketati; vatra ogenj; vrcati brizgati, spuščati; varnica iskra; momak mladenič, fant; izpaliti izžgati; taman baš; ustrmiti: strm; stup (stolp) steber; poštar postaren; uspravno (vz . .) po koncu; lubin neka riba; več že; (v)las, kosa lasje; snažan močen; vijor vihar; oluja nevihta; pro-zboriti izprego- voriti; potiho (prilično) tiho; divaniti se razgovarjati; uplašit češ boš uplašil; šutjeti molčati. Sl 52 tS — Do vraga, pobjegao mi krasan lubin. Sad go¬ vori, bolan, kad ga je 6dnio belaj. — I dbrati se malko ribar k mladomu veslaču. - Ja sam te zvao veččras „pod svičču“, ne da lovimo — započe Frane — Izlika je to bila. Htjelo mi se biti s tobom na samu, povjeriti ti se kao bratu, al prije . . . — Što prije ? — okrenu se sasma ribar i sjede — besjedi! — Eto, daj mi tvoju rieč, Tone, da se ne češ ljutiti, da ne češ planuti. — Bilo što bilo, evo ti rieči. Rieč, pa čovjek! 1 pruži mu dčsnicu. Ti si se vratio, Tone, iz Amerike. Bogat si se vratio i sviet veli, da se kaniš kučiti. — Kanim, Frane . . . - 1 gdvore, da uzimlješ Menu Ivičevu. - Pa?! — Je T istina? — Što je tebi stalo — — gle ti njega . . . — Eto več se ljutiš. Ja hoču, da budem s tobom Iskren. Ljubim Mčnu. Ti?! — Ne ljuti se, po Bogu brate. Ona me ljubi i ne budi nam sreči na putu! — Meni je vjeru dala — plane ribar. — Šilom. Roditelji to hoče, jer u tebe pjeva kesa, al ona mi sama reče: „Govori ti s Tonom, ja Odnio odnesel; belaj nezgoda, bes; večeras (ta večer) nocoj; izlika izgovor; na samu na samem; što kaj; okrenu je okrenil, obrnil; sasma (sasvim, posve) povsem, popolnoma; rieč beseda; bilo što bilo naj bode kar koli; pružiti prožiti, dati; kučiti si kočo, dom staviti, gospodariti, k. se se ženiti; što je tebi stalo kaj tebi mar; gle glej; jer u tebe ker pri tebi; kesa mošnja. ne mogu. Bojim se.“ — Možeš li, a ti je dstavi, ne možeš li ; ja ču u sviet, da pdginem od boli. Smčtati ne ču tvojoj sreči, ni črniti tvoje kuče. Ne znam, kako če Mčna s tobom, al liginut če kao ruža bez sunca. Mala smo djeca, Tone, bili, kad si ti još bio u Ame- rici, a mi se več vrzli po stienama, igrali se skri- vačka.1 jednom se nadjosmo oveči pod noč na žalu, pa joj rekoh razblažen: — Meno, poljubi me! — „Kara!a bi me mama" — odvrati ona, al ne pobježe. Ja je pritegoh k sebi, poljubih ju. Onim cje- lovom svčzasmo srca, pa se zavjerismo. Valjda je Bog tako htio, a što Bog sveže, nije pravo, da sviet raz¬ veže .... Ribaru Toni cakiiio se več oko. — Govori, Tone — u tvojoj mi rieči sreča i zla kob. — Uzmi ju, brate, — prozbori ganut Tone. Moj ti blagoslov, od Boga sreča! Vratit ču se u sviet, kad mi nije sudjeno, da me grle njezine ruke. Umriet ču samohran. — Hvala ti i stoput hvala kao ikomu! Ostani uz nas! Dvorit čemo te i ljubit kao otca. Ne, Tone, ne bojim se ja tebe. Zlatna si srca. Tone otre suzu, pa če: Je ostavi jo pusti; smetati motiti; kad još ko že; vrsti (vrzati) se kakor prikovan biti in se neprestano kje muditi; skri- vačha se igrati skrivalico . .; jednom se nadjosmo (naidosmo) nekoč smo se našli; oveči malo večji; žal obrežje; rekoh sem rekel, je pritegoh sem jo pritegnil; cjelovorn svezasmo s polju¬ bom smo zvezali (sva zvezala); zavjerismo se (vjera) zvestobo obljubiti, zaročiti se; valjda (velja da) po vsej priliki, najbrž; cakliti se (stakliti se) = kakor steklo se svetiti; kob (srečanje) usoda; ganut ganjen, ginjen; vratit ču se (hoču = hočem) se bom vrnil; kad nije sudjeno ko ni (pri)sojeno; nje(zi)n; samo¬ hran samski; stoput stokrat; itko (i tko) kdorkoli; uz nas poleg, ob nas; zlatna srca zlatega . .; otre je otrl; če (hoteti) je dejal. — Eno ti moje kuče na žalu! 1 onako nemam nikoga. Nek bude tvoja i Mžnina! Kad začuju njezini za dar, prije če biti tvoja. Stanovat ču uz vas — gledat ču, gdje se ljubite. Bit ču sretan s Vaše ljtibavi. Ja Menu nišam ljubio, htjela mi se samo pod stare dane planinka. Bog je drugčije htio, blagoslovljeno budi ime njegovo ! — Tone! — Frane ! 1 dva se mornara zagrliše i poljhbiše. Takova srca stvara gordo more, radja biesna oliija .... Na svjetlilu ugasio se plamen, ali u srcima onih ljudi buktio je novi plam, plam one svete ljubavi, kakvu je zamislio Bog, da bude medju ljiidima, kad ih je stvorio na svoju priliku. ,,Vienac“ 1896. Onako (on) tako, itak; nek(a) naj; nje(zi)n; gdje kje, kako; bit ču (hočem) bodem; s Ljubavi radi . .; planinka gazdarica, gospodinja; zagrliše (grlitij so se objeli (sta se objela); gord mogočno ponosen; radja oluja (po)raja, rodi nevihta; buktjeti plapolati. Sl 95 IS SLAVONIJA. STRN. IZ SLAVONSKOOA SELA. NAPISAO RUDOLFO FRA- NJIN MAGJER (UČITELJ U ŠLJIVOŠEVC1MA). Pripiče sunce . . . Ona žuta ilovača — inače težka i hladna — raz- pucala upoprieko i sve se runi u sičušan prah, a ono razpucano zjalo od dana do dana biva sve šire, dublje. Srpanjski je vruči dan i ona zapara ubija i lišče i cvieče . . . i čovjek razteže limorna uda, na koja kao da je sio veliki teret, tišteči svojom težlnom i ciedeči znoj do zadnje kapi ... A selo — ovo maleno selo, okruženo kčstenima i lipovim drvečem sa zaprašenim liščem, miruje na svojoj ilovastoj grudi. Ljudi gotovo ne izlaze iz svojih klimavih kučica i začadjenih kiljera, več leže ili sjede u kakovom kutu u dčbelom hladu i vode divan. Ča- vrljaju o ovogodišnjoj žetvi i dok se jedan tuži, dotle drugi zahvaljuje Boga . . . Pripiče pripeka; žut (žolt) rumen; inače drugače; razpu- cati razpokati; (k)runiti lomiti, trgati; sičušan (sitan, sičan) dro¬ ben; sve šire — vedno girje; dublji globlji; srpanj julij (mali sr¬ pan); zapara sopara; lišče listje; umoran truden (od-mor); sio sel, sedel; teret breme; drveče drevje; klimav majav (klimati = ma¬ jati); čad saje; kiljer spalnica za starše in deco, pri zadrugah, kjer ima vsaka obitelj svoj lastni kiljer; več (mar)več, (tem)več; divan (zbor), razgovor, (divaniti = razgovarjati se); čavrljati brb¬ ljati ; ovogodišnji toletni, letošnji. Si 96 IS — Idi, Boga ti . . . tko bi nama nadavao — a?! Urodilo dosta, koliko i treba, pa hvala Bogu . . . Dobro je i ne dao Bog gore . . . eto. — Jest, tako je to . . . — Ima pravo . . . — Baš tako ... — odsičče napokon ččtvrti, a onaj starkelja Tadija samo žmiriicne svojim škiljavim zčlenim očima i stane, onako zadovoljan sam sobom i povladjivanjem zadrugara, kimati nekud kao važno svojom prosjedom glavicom. — Ja, ja — k . . . dobro je tako i ne dao samo Bog gore . . . Liepo je nama, a dobro i previše. Jest, duše mi, jest . . . Onda je malo ušiitio i zahvatio mlbhavim čistima sape, pa na čas odahnuo. — Ja, ja — . . . opet če on. Vidiš ti, dč, kako je ono Tanasiji pa njegovoj babi Saveti . . . vidiš samo. A nekad prvi gazda u selu . . . prvi. Najbolje zato mir . . . dobro je, pa hvala Bogu — i starkelja završi. Nije mu se danas više ni dalo, a bvamo opet ova nčsnosna žega, a ta suši grlo od raz¬ govora i ne da slobodno divanih. Kao po dogovčru bivao žamor o ljčtini sve slabiji i čas se pridigne jedan zadrugar pa ode u svoj kiljer, čas drugi i svi tako. Tko kdo; nadcivati: dovolj dati; gore hujše; je(st) da; na¬ pokon (na po kon, konec) = naposled: starkelja starec; žmiruc- niti (žmiriti) = zažmeriti, zamežati, žmirav = škiljav; stane začne; povladjivati (povladiti) = pritrjevati, odobravati; nekud nekod, nekako, prim.: nekam neprijazen; prosjed (sjed = siv), kdor že sivi; previše preveč; ušutjeti umolkniti tšutjeti = mol¬ čati); zahvatiti prijeti, zajeti; mlohav slab(oten), mlahav; če (hoče) reče, prim. češ; de! daj 1 glej; nekad(a) nekdaj; gazda gospo¬ dar; ovamo sem, tod; žega pripeka, vročina (žgati!); žamor (prim. žubor) šum, čebljanje; čas-čas sedaj-sedaj. at 57 ps 7 A sunce — ono razpaljeno sunce pripiče; zrak sve igra, razpucano zjalo zemlje biva sve šire i dublje, one stabaljke sve se savijaju i zakovrčavaju i deru na pola . . . 1 . Tanasija Vrbešič i njegova zakonita žena Saveta pabirče več od jutra po tudjoj strni i kupe onako drhtavom i slabunjavom rukom sve vlat po vlat . . . zrno po zrno. Tanasija, bijel ko ovca, grbavih ledja jedva se drži na nogama, a onaj znoj, koji se pomičšao sa žutom prašinom na navoranom njegovu licu i ččtinjastoj bradi, sve se ciedi niz uši i šiju i dstavlja trag, ko voda, kada poslije pljuska dere površinom zemlje. Njegove pdderane lanene gače i košulja sve se liepe uz tielo, a kako se sagnuo do zemlje, razgalila mu se dpaljena ledja, a kosti rebara izskočile prst daleko nad kožom. Saveta, slabdnjava starica, još spdrije se povlači za Tanasijom. Ona njčzina krezuba usta, pa lice, p6- suto žutocrnim bradavicama, pa ona črnina, koja je od nčvremena več sasvim pozelčnjela — pravi bogalj. Svaki čas se uzpravljuje, a onda poravnjava svoj opreg i brižljivo vadi iz njega bočicu i — — Stabaljka (stablo) steblo; zakovrčavati (zakovrčiti, kovr- čast) kodrati; deru na pola razdirajo, pokajo na polovico; pa- birčiti paberkovati; onako na oni način, tako; kupe (kupiti ) na¬ birajo (s-kupaj); sve vlat po vlat neprestano lat (klas) za latom; navoran nabran; niz uši dol po ušesih; sija vrat (šijnjak!); trag sled (prim : natrag = nazaj); površinom po površini; po- derane gače oguljene breguše (gate); košulja srajca; uz Ujelo ob telo (k telesu); sagnuti pripo-gniti (predlog: sa, sl); ledja hrbet; još še; spor počasen; tijezin njen; krezub škrbav; črnina črna obleka; sasvim povse, popolnoma; uspravljati se se vzravnavati; bogalj u-božec, berač; opreg (pregača) predpasnik; vaditi ven vzeti; boca steklenica. §23 98 J® — Tanasijo . . . ima još malo, pa gucni .... Dč, ja ču da uginem ko pašče od te slabine. Tana¬ sijo — oh . . . On onda, da ne zakasne, pusti i pabirčenje, pa hvata za bocu. A pabirčenje to ide sporo . . . jako lagano. — Skupi ti ona mašina (tu rieč je osobito jakim glasom izgovarao) svaku mrvu . . . , sve. Ta ti ma¬ šina - satrla ju nebesa! — ne da više čovjeku sird- mahu ni dahnuti, nikada ... ne da ti ona. Vidiš, Sa- veto ... da vidim, koliko smo ti toga nakupili danas. Saveta pdkaže u opreg, a Tanasija zakima glavom ... — Ni za dva deci ... ni za vččeru. Treba još da se kupi. Ajd, babo, dč . . . 1 svaki krene na drugu stranu onako bosbnog i pun ogrčbotina od strni. A one suhe slamnate vlati sve šušte pod nogorn i zaderavaju pod kožom i ra- njave noge prokrvavljuju. Tanasija i Saveta klonu. — Ne mogu više . . . dosta je za danas, ne mogu . . . Saveta sjedne, a Tanasija samo se tupo zagleda u onu nepreglednu ravan i zastenje glasno. — Još malo ... to nije ni za dva deci . . . što je to . . . — sokolio Tanasija. Pa onda može nas do sutra prčstiči Andrišin Rokoš, pa čoro lija . . . Dč, još malo, ili pak ne če biti od dučandžije ništa. Gucnuti (gucati, gutati, gut) požreti; pašče (pseto) ščene; onda tedaj; hvatati prijemljem, sežem, lovim; Lagano polagoma; rieč beseda; s(a)trla; deci desetinka litra; skupiti (nakupiti, kup), sebrati, pobrati; ogrebotina (ogrebsti) prask; klonuti omagati; mogu morem; zastenjem zastokam; sokoliti bodriti; prestici stig- nem, prehiteti; čoro (čor, čorav) enook; dučandžija trgovec (du- čan = trgovina, štacuna ; ništa (ni Sta) niž. ^ 99 J8 7 * Ove zadnje rieči kanda pomdgoše, i ona se pri- digne. — Drago, drago . . . Tanasijo — 6 - Tanasijo, pa pod stare dane . . . Vidiš, vidiš . . . kazala sam ja tebi: nemoj, ččvječe, dirati u ono, što ne umijemo mi, da, da, što nije za naš soj — i baba počela po svojoj staroj navadi predbacivati mu sadašnju njihovu biedu. Nije ono bilo za nas, pa eto . . . ne bi ni to danas bilo ovako ... ne bi. II. A bila Saveta iz najvidjevnije kuče u selu. Dola- zili momci u snubdke sa sviju strana i od svakoga soja, ma ona htjede Tanasiju — — — Pa eto . . . šta mi možete. Ne ču drugog . . . ili u bunar . . . I živjeli oni dobro. Djecu več odhranili za žč- nidbu i udaju, a onda došlo zlo u njihovu kuču . . . došlo razpadanje. Sam Tanasija više puta kazuje: — I onda . . . onda neki od naših ljudi bdoše u Ameriku, a grunt svoj dali bud za što. Dč, ti, Ta¬ nasija . . . kupi ti to ... pa dobit češ jeftino . . . nudili oni. Ja eto imao djece, pa mislim: bit če to dobro za njih . . . samo bdakle para — a?! . . . — Bio onda još na životu onaj naš upravitelj — ne vidio nikada lice nebeško ... ne vidio! — pa meni ravno u brk: Bač’ Tanasijo, ako tebi treba novaca, samo ti k meni u občinu, pa koliko tebi treba. Dobit češ ti iz Kanda kao(no) da = kakor da; pomogoše so pomogli (e, a); soj čin, stan; drago dragi, draga; nemoj dirati ne diraj; vi- djevan ugleden; ma htjede a je htela; bunar studenec; udaja udati se, možitev; odoše so odšli ; bud za što bodi za kar, za kako ceno bodi, pod nič; jeftin cenen; bit če (hoče) bode; odakle (odkle) od kod; para novec; bača brat (v miiovaineni govoru). S3 100 „šparkasine udruge" na svoj grunt uz intereš od sedam forinti na sto. Pa to ti na pet godina, a onda možeš prolongirati ... I tako ti ja digao na svoj grunt — ko da i danas gledam — pet hiljada forinti . . . pet hiljada. Nije to šala . . . Zemlju sam razdičlio medju djecu i na njih prepisao, a onda živio neko vrierne kao bubreg u loju. Najstarija djevojka dvije nčdjelje danžTzatnmMada; ona moja dva sina nadarena grun¬ tom ... a ja, ja pet hiljada duga! Pa sini prbdali svoju zemlju i otlšli u Ameriku. Nesretna ta Amerika! Otišli i — kažu — progutalo ih veliko more. Otišle moje nade, otišlo sve moje ... O — 6j . . . i tada je obično Tanasija zaridao ko ljuta godina, a njegova Saveta urlikala i bacala se od plača na kbljena i grizla i čupala kosu. — 1 onda . . . nčkako oko šest mjesčci morao sam plačati' kamate, pa ono za člana, šta li je ono bilo? — pa za nekake uplatne dičlove, a 6vamo ni para, ni djece, ni grunta. Udarile zle godine, velika skupoča, a občini daj opet porez, pašarinu, namet, rabotu i . . . 1 tu počinje sada pravo stradanje njčgovo. 1 dok su drugi stjecali, proširlvali svoj imutak, dotle je on jedva smogao od plodine toliko, da namiri nešto ka- mata za onaj dug ... Ne može ti ono od tako pedlja zemlje i samo sa ččtiri ruke ... ne ide to nikako — govorio Tanasija — — — — — — — — Bilo to lanjske godine u to doba. Nedjelja je . Uz intereš ob obrestih; hiljada tisoč; bubreg ledvica, obist; (za)ridati zaihteti; urlikati tuliti, vpiti; čupati puliti; ka¬ ntata obrest; skupoča draginja; porez davek; namet doklada; stradati trpeti; stjecati pridobivati; plodina pridelek; namiriti narediti, da je kdo miren, poravnati; sa č. r. s štirimi rokami. 34 101 P3 Ljudi izmiljeli iz onih pddrtina, a poslije vččernje ravno pred kuču Tanasije i Savete. Skdpilo se tu či- tavo selo. Nastalo guranje, metež. Sve nekoliko po nekoliko razpravljaju u hrpi. — Nije to trebalo biti ... ne bi do toga ni došlo, da je bilo soli u glavi ... ne bi, tako je to. I Andro Koprivanac izbeči svoje bjčlkaste oči i naškubi ustne. — Ne bi, da, da ... ko po dogovdru kimnu njih nekoliko, a onda ušuti sve u toj hrpi. Andro se zamisli, pa če opet nešto da kaže. Znao on, da njegova, kao glavara sela, vrijedi za de¬ set drugih, zato i premišljavaše dugo. — Ja, tako ti to ... pa uz taku još djecu, mo- rao Tanasija prdpasti. . — Morao . . . morao . . . odjekne povladji- vanje. — Pa ono njegovo žedno grlo ... (tu je p6- digao glas) — i to ga ubilo. — Ubilo . . . tako je. — Rakija, pa još Spira. Nema tu danas one prave, ko prije. Okrsti nju Joško pet puta, prije nego ju mi pijemo. A Tanasiji ulije po vode, kad slabo i onako plača . . . A i sad — kažu — da se nakresao špire, pa s babom krče u kiljeru — — — Valjda i ne sanja, da če doči gospoda — uplčte se jedan od mladjih, da i on nešto kaže. Dotle je i medju ženama bilo živo. — Čuješ, teto Ano . . , Izmiljeti izlesti; garati suvati; izbečiti izbuljiti; naškubiti namrdniti; kimnu je kininil; hrpa gruča; če da kaže hoče reči; vriediti vreden biti; premišljavaše je premišljaval; rakija žganje; Spira pijača od špirita in vode; povladjivanje pritrjevanje; po — pol; krče hrče, smrči; valjda velja da, najbrž. 'sa. 102 v&, — A? — Kažu ljudi, da su dužni šest hiljada . . . šest hiljada. A Ana samo se podbočila, one tanke njezine pdd- bočene ruke čine se ko ručke od debeloga lonca . . . — Kako, šest hiljada . . . što je to ? . . . Deset . . . je, je ; deset hiljada i pet forinti imaju oni duga u šparkasi. — Samo ako nije i više . . . neka če krezuba. — A šta je kod Joške — a? . . . opet če važno teta Ana. Šta je tamo za špiru, pa za kruh ? U to nastalo gibanje i žamor se stao utišavati. - Ddlaze gospoda . . . eno ! Mir i napeto izčekivanje. Pisar Šimo stao rta to čitati: „6dpisom slavne kr. kotarske dblasti pod brojem . . . od . . . 190 . . . u korist ..verčsijske lidruge u . . . .“ i t. d. — i t. d. — — — — i dražba započe. Uz ono stereotipno: Tko da više? . . . Prvi put . . . drugi put . . . samo se čulo potajno šapu- tanje i dogovaranje . . . Još iste večeri sjedjeli Tanasija i Savela onako mamurni od špire, pa od potištenosti i sramote — šta li ? — tamo na kraju selskoga pašnika . . . Drugi su dan nčkako izmdlili, da smiju nočivati kod nekih dalj¬ nih prijatelja i drugova, a onda stali obilaziti od kuče do kuče i tu komadič kruha, tu koji filir, pa gutljaj špire — i novi započe život — — — — — — - Pophstila žega . . . Oni prvi crvenotamni trači večernjega sutona pa¬ dali, a Saveta i Tanasija pogadjali se s Joškom za pa- birčeno klasje. Čine se se zdijo; ko tar okraj; veresija (vjeresija), kredit; uz ono ob onem; mamuran od pijanosti še meglen; filir vinar; trači (traki) žarki; suton zaton, zapad. 30 103 J® — Gospčdar Joško ... daj barem tri. Šta je za nas dvoje samo dva deci . . . — Smilujte se, bit če sutra više ... — izmuca Saveta. Kad su potrdšili zasluženo, stali teturati iza ba- šča, da gdjegod prčnoče. Onako na p6 mrtvi od limora i starosti jedva su kbračali po onoj ledini i po- micali se šutke napried. Odmicali sporo i u onoj tami izgubili se ko dvije tamne sjene . . . * * * Saneno i mekano zagrijavalo srpanjsko jutro. Išao sam po svojoj navadi, da se naužijem svježega zraka i one svjčžosti tamo podno Papuka i Krndije. Kako je nočas jaki pljusak pokupio dobrano pra- šinu i napunio jaruge do vrha vodom, veselo su ro- nile guske u onu mutnu vodu i kljiivale po svojem perju. Tamo iza bašča sktipilo se nešto Seljaka, pa vuku nešto iz šamca. Podjem 6namo. .... A Tanasija i Saveta lčžali su n&kažena lica, a od one žute zemlje i mulja sasvim zamusani i blatni. Ljudi nagadjali, kako su se zagušili i ddspjeli u ovu baru . . . dok se ono saneno jutro uozbiljilo i za čas navuklo na se gomilu kišnih oblaka i zatutnjilo gro- mornom tutnjavom. — — — Barem vsaj; izmuca izjeclja; bašča vrt; gdjegod kjersi- bodi; šutke molče; podno po dno, pod; nočas nocoj (prim.: letos, danes itd); pokupim poberem; jaruga klanec; teturati ži¬ votariti, kolebati; iz(z)a; nešto nekaj; šamac obkop, mlaka; mulj naplav; zamusan zamazan; nagadjati ugibati; uozbiljiti poresniti; zatutnjiti votlo zadoneti (tutnjava). S2 104 ' r® I /• NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA 00000380331