Foštarina plaćena u gotovu !c*Šfo Cena Din 2 SOKOLSKI GLASNIK Organ Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije ff u Ljubljani, Narodni dom * Telefon 2543 c Račun pošt. šted. 12.943 ♦ Oglasi po ceniku S*t^5*3B£I3«*5 God. I. Ljubljana, 11. maja 1930. Broj 10. Interesovanje za slet. Interesovanje za slet očitaje se ne samo u redovima naših Sokola i sokolskih porodica več se danas o sletu govori po svim krajevima naše velike otadžbine i na svakome mestu. Svi bez razlike sa velikim simpatija* ma prate rad i pokret naših Sokola i nastoje da ih pomognu u njihovoj plemenitoj akciji. Svaki iskreni rodo* ljub danas jasno vid>, da je pobeda zdrave sokolske misli u današnje do* ba svakako najveća pobeda našega naroda i da je Sokolstvo svojim ra* dom dokazalo punu sposobnost na* šega naroda i naše države u smislu zdravoga napretka i dobro smišljene organizacije. Ni je dakle ni čudo, što se interesovanje za slet sve to više širi što se u sokolska društva jav* ijaju novi i novi članovi i osnivaju nova sokolska društva tamo. gde ih do sada nije bilo. Najlepšu sliku in* tcresa za slet i simpatija za Sokolstvo biti če svakako svečana povorka, u dane glavnih sletskih dana, kada če beogradske ulice biti prijetno išarane živopisnim narodnim nošnjama iz svih krajeva naše otadžbine. Sletski odbor je več sada predvidio pojačane vo* zove u svim pravcima prema Beogra* du. posebne vozove i vozove, koji če kao druga garnitura slediti sve brze i putničke vozove na glavnim pruga* ma u rastojanju od 15 minuta. Sva* kako če prolaz naših Sokola učiniti najlepši utisak na pučanstvo onih me* sta, kroz koje če Sokolstvo proei na svom putu za Beograd, veselo, odu* ševljeno i uz pesmu kličuči Kralju, Jugoslaviji i Slovenstvu. U vezi s time prijave za slet sva* kim danom rastu i kako je poslednji rok za prijavu određen do 15. maja to smo uvereni da če se ranije objav* jem brojevi školske omladine, sokola og naraštaja i sokolskog članstva jos za mnogo povečati. Interesovanje u Čehoslo-vačkoj i Poljskoj. Koliko se za naš slet interesuju naša severna brača Čehoslovaci nemo* guče je opisati. To interesovanje po* novni je dokaz sa koliko simpatija i bratske ljubavi Čehoslovaci prate naš narodni život, naš rad i napredak i koliko se vesele našim uspesima, potpuno uvereni, da je naš uspeh u isto doba i njihov uspeh. Čehoslovač* ka Obec Sokolska izdala je povodom našeg sleta proglas svome članstvu, kojim ga poziva da u što večem bro* ju poseti našu zemlju o čijoj ljubavi su oni stekli puno uverenje još pre rata, a naročito u vreme svetskoga rata. U sokolskim redovimai taj je proglas primljen sa največim odušev* i j en jem i u svim društvima, kojih če* sko Sokolstvo ima tako mnogo, inte* res m naš slet je vrlo velik. U svim IršP clma • 11 gratlovima ' P° seliina „ vPriPreme- organizuje članstvo, P- pr< v ja sve, što je potrebno za put u zemlju svoje rođene brače na Slo* venski Jug. Cehoslovačka štampai isto iako sa največim simpatijama prati pripreme za naš slet i p0 svemu to* ™e. mpzemo biti uvereni, da čemo iz Cehoslovacke primiti največi broj naših milih gostiju. Prema dosadanjem računa se, da če iz Čehoslovačke doči oko 12.000 Sokola. Zanimanje za naš slet u Poljskoj' isto je tako veliko i poljski Sokoli marljivo se spremaju, da u što večem broju posete našu zemlju i svoju so* kolsku braču. Starešina Poljskog so* kolskog Saveza br. Aldam Zamoyski razvio je sa svojim starešinstvom vrlo živo akciju. tako da se veruje da če poljski Sokoli na ovome sletu po prvi puta nastupiti u jednom ve* ikom broju. Prema dosadanjem sta* n.il1 se da če iz Poljske doči ek o 3000 naših gostiju. Stadion. Na mestu, gde pre 6 meseci nije bilo moguče zapaziti nikakva rada i gde su se nalazile razbacane velike gomile gorivog drveta raznih trgova* ca drvom stare opštinske cevi i ka* menje za kaldrmisanje beogradskih ulica, danas se ponosno uzdiže veliki stadion naših Sokola, na kome če se držati prvi veličanstveni svesokolski slet svih naših Sokola iz cele naše dr* žave i ostale sokolske brače iz Sve? Naš slet. | slovenskog Sokolskog Saveza. Kada čovek prvi puta dode na samo sleti* ste ostaje potpuno iznenađen. Izne* nadenje je prijatno i celokupna slika velikog sletišta, na kome rade stotine i stotine raznovrsnih radnika napu* njuje našu dušu nekim neizrecivim čuvstvom narodnog ponosa i pobeda sokolske misli jasno se uzdiže iz sva*' čije duše kao na krilima Sokola. Tri* bine sokolskog stadiona visoke oko 20 metara predstavljaju najviše tribi* ne, koje su do sada u opšte podizane u celoj centralnoj Evropi. Gledajuči na tu gradjevinu očima stručnjaka, mora se priznati, ne samo veliki mar naših Sokola i njihovu težnju da što bolje prikažu pravi smisao sokolskega rada, več se može otvoreno izjaviti priznanje našoj drvarsko j industriji obzirom na kvalitet drva. koje je upo* trebljena za izgradnju. Domače šum« sko poduzeče »Šipad« najbolje je po? tvrdilo ovom svojom liferacijom po* stoječi glas, da je naša domača šum* ska industrija na jednoj zavidnoj vi* sini i da je drvo, koje je upotrebljeno za izgradnju samoga sletišta izabrano kao najbolja grada po kvaliteti čvr* stoč:, okovnosti i nosivoj snazi. Tri* bine samoga sletišta gradene su tako masivno i solidne da bi mogle primiti pet puta veče opterečenje, no što če ga primiti u dane _pune posete svih raspoloživih mesta na tribinama. Pre* ma tome samo sletište je jedan lep i jasan primer i dokaz, što se sve može blagodareči bogatstvu naših šuma i dobrom kvalitetu našega drveta iz* graditi. Sokolske čete iz Hercegovine. Na svesokol'ski slet dolazi oko-600 članova sokolskih četa iz Негз cegoviine. Svi ovi HercegoVci dola« ze u svom narodnom cMelu. Svaka četa sastoji se iz .20 vežbača. Sa ovim četama u Beograd dolaze živi ustaši iz 1875 g. sa svojim ustaškim barjakom. Hercogovačke čete logorovače najverovatmje kdd crkve Sv. Marka. Tom prilikom moči- če se kod logora wde*ti život hercegovačkog seljaka: imače zajednički ručak • prireden po običaju hercegovačkog sela. O sletu če se đo'deliti pobednoj četi »Kraljev venac fereza nevesinj* sko,g«. Taj srebrni venac dao je Nj. V. kralj na Vido.v*dan 1928 g. — prilikom osnivanja spomenika herce* govačkih ustaša. Venac uvek ostaje pobednoj četi. Pošto dolazak pada u vreme naj* večih poljskih radona, hercegovci se po svršenim vežbama odmah vrača* ju u svoje selo. Na slet dolaze čete iz srezova: nevesirijskoig, gatačkog stolačkog, čapljinskog, konjickog, mostarskog, Tjubuškog i trebinjskog. ! Hercegovci vode sobom najboljeg guslara. Naraštaj iz Hrvatskog Zagorja. Naraštaj iz sreza zlatarskog, ve* raždinskog i o'koline p o ve o je akciju, da u što večem broju ,poseti sveso* kolski slet. Bva ova omladina doči ce sa zagrebačkom sokolskom žu* pom, čijo5 teritoriji pripada. Naraštaj Zagorja i Prigorja doči če u Beoigrad u svojoj živopisnoj na* rodnoj noSnji.. Vojska i mornarica. O vojnim dan;ma učestvovače na sletištu i naša vojska i mornari* ca. Vojska če učestVovati. zajednič* kim vežbama i' takmičenjem. Odelo za takmičenje je propisno vojničko odelo sa 'zvesnim Izme* nama. Oficiri se takmiče u oficirskom odelu ,fle'tnja bluza). U nekim tak* mičenjima oficiri se takmiče u sokol* skom vežbačkom odelu. O sletskim danima vojska če za* jedničkim vežbama pokazati uspeh sokolskog sistema u našoj vojsei. Narodnje nošnje na sletu. Lepa karakteristika sleta biti če svakako pojava naših raznovrsnih na* rodnih nošnja iz svih krajeva naše otadžbine. Pored Sokola i Sokoiica u odori mnogi če Sokoli i Sokolice, a isto tako i ostali gosti, doči na slet u svojim živopisnim narodnim mošnja* ma. Biti če tu prekrasnih i skupoce* nih nošnja iz Orne Gore, Dalmacije i Slovenije, interesantnih iz Bosne i Hercegovine, lepih u belome kroju iz našeg Zagorja, Like i Slavonije, inte* resantnih iz Šumadije i Južne Srbije, te svih ostalih krajeva naše domovi* ne. Pored ervenih sokolskih košulja, ove če nošnje uvelike upotpunjavati bogatu sliku i izgleda naše prestoni* ce u vreme sletskih dana, i naši stra* ni gosti imati če prilike da se dive le* poti naših nošnja skladnosti boja i karakteristikama naših raznih kraje* va. Preporučuje se stoga svima oni* ma. koji su u mogučnosti da na slet dodu u narodn'oj nošnji, da to svaka* ko učine, j er če time svojim prisu* stvom uveličati opštu sliku naše na* rodne manifestacije i velikog sokol* skog sl a vij a. Sletske markice. Sletski odbor pustio je 'ovih dana u prodaju propagantne sletske mar* kice, koje se prodaju po ceni od 50 para (pola dinara) po komadu. Pri* hod od ovih markica namenjen je sletskom fondu, pa se preporuča svim firmama i privatnicima, da se u svo* joj korespodenciji služe ovim marki* eama i na taj način pomognu veliko tlelo naših Sokola. Izložba narodne kućne industrije za vreme našeg sleta. U domu Kola srbskih sestara u Beogradu održana je konferencija de* legata Ministarstva trgovine i indu* stri j e i uprave Kola srpskih sestara, kojoj je na poziv pomenutog mini* tarstva učestvovao i direktor Etno* ijrafskog mufeeja u Zagrebli g. S. Berger. Na ovoj konferenciji, koja je, sazvana inicijat'ivom Zavoda za una* predivanje spoljne trgovine, koji je u isto vreme i inicijator ideje o pri* redivanju izložbe, konačno je rese* no, da se u sastavu ostalih priredaba prilikom prvog svesokolskog sleta u Beogradu održi i izložba naše kučne industrije, naročito našeg narodnog tkiva i veziva Tz svih krajeva naše zemlje, kao i izložba u cilju propa* gande našeg turizma. Uprava Kola srpskih sestara odazvala se da za izložbi* veziva uistupi sve prostorij e svog doma u Beogradu, a isto tako da u ‘zajedniei sa g. Bergerom, kao dugogodišnjim propagatorom naše jugoslovenske ra* dinosti' u zemlji i u inostranstv.u, pre* uzme celokupno Sipremanje ove zna* čajne pnvredne manifestacije koja ima za svirhu da il ovom /prilikom pokaže svima učesnic ma svesokol* sk.oU sleta sve bogastvo i sve, &po* sobnosti našeg naroda koje još da* nas. največim delbm, stoje neisko* riščene u svima krajevima taaše dr*= žave Nova Sokolska društva. Sokolska ideja kao najzdraviji pokret našega naroda osvaja sve više i više srca naših ljudi. Sokolska dru* fetva razvijaju svoju delatnost u na* rodu u svim pravcima i kao prirodna posledica osnivaju se nova sokolska društva. Skoro svakoga dana savezno starešinstvo prima izveštaje iz raznih krajeva naše otadžbine, da su osno* vana nova sokolska društva. Vodstva ovih društava puna volje za rad tra* že uputstva u radu i najavljuju dola* zak svojih članova na slet. Ovih dana primilo je savezno starešinstvo izve* štaje iz severnih krajeva naše otadž* bine. gde su osnovana ova nova so* kolska društva: Pored postoječeg So* kolskog društva matice u Mariboru, osnovano je novo društvo Maribor 1. Nadalje su osnovana Sokolska dru* štva u Medimurju u ovim mestima: Sa* lovci (Prekomurje), Kotoriba, Dolj. Dubrava, Sv. Marija, Goričan i Le* grad. F Venac „Saveza Slovensko Sokolstvo" na spomeniku patih boraca u Alžiru. Sa sleta francuskih gimnasta u Alžiru. Učestvovanje predstavnika Saveza Slovenskog Sokolstva. Povodom proslave stogodišnjice proglašenja Alžira francuskom kolo* nijom, koja je bila obavljena sa veli* kim svečanostima, Savez Francuskih Gimnasta (Union des Socičtes de Gymnastique de France) priredio je u Alžiru ovom prigodom o Uskrsu, u danima od 17. do 24. aprila o. g., svoj 52. savezni nacionalni slet {52me. Fe* te Federale Nationale). Ovaj slet imao je veliki uspeh i u tom je nadmašio prošlogodišnjeg, koji se je održavao u Orleansu. Sletu učestvovali su mnogi predstavnici francuske vlade i vojske, kao i pred* stavnici visokog francuskog društva. Francusku vladu zastupala su četiri ministra, a učestvovali su takoder ge* neralni guverneri Alžira i Orana. Za vreme sleta održano je neko* liko kongresa, medu kojima i fran* cuskih kombatanata, studenata, pro* fesora, lekara, odvetnikk i dr. Po svo* jem aranžmanu svečanost je bila veoma pompozna, a naročito se je isticao efektni deo svečanosti u veli* čanstvenoj rasveti i prekrasnim umet* nim vatrama, što je samoj priredbi podavalo naročiti čar. Sletu je učestvovalo 7000 vežba* ča, a osim ovih sudelovali su odeli engleski, belgijski, luksemburški, ho* landski i italijanski. Vojska je bila zastupana u svim rodovima oružja, a naročito intere* santno izgledali su reprezentanti svih vrsta oružja u odorama, koje su sc nosile pred sto godina. Što više nji* hov nastup pa i korak bio je udešen prema onom vremenu. Urodeno stanovništvo, koje je inače prožeto veoma velikim i iskre* nim simpatijama prema Francuzima, učestvovalo je ovim svečanostima spontano i veoma brojno. Za nas je od naročitog interesa, da je na ovoj proslavi bio zastupan i »Savez Slovenskog Sokolstva«, ko* jeg je* reprezentovao starešina brat* skog poljskog sokolskog Saveza br. Adam Zamoyski. Posebno je brat Za* moyski bio opunomočen — kao i od ostalih pojedinih sokolskih Saveza — da tom prigodom zastupa i Savez So* kola kraljevine Jugoslavije. Ovom prigodom došao je br. Za* moyski u doticaj sa velikim brojem znamenitih i uplivnih ličnosti naučnih, kulturnih, karitativnih, strukovnih i ostalih organizacija, koje je upoznao o značenju j ciljevima »Saveza Slo* venskog Sokolstva«, a time ujedno i o radu i napretku pojedinih njegovih članova pa ovime i o Savezu Sokola kraljevine Jugoslavije. Brojne prired* be raznih vrsti, a naročito akademije, sastanci i svečani banketi, pružali su bratu Zamovskome najlepšu i najpo* godniju priliku, da odlične predstav* nike svih krajeva velike francuske zemlje, kao i predstavnike ostalih na* c i j a osvedoči o velikom značenju so* kolskog pokreta o njegovim tekovi* nama u prošlosti, o radu sadašnjice i o smerovima budučnosti. Nas riaro* čito veseli, da je brat Adam Zamoy* ski u svojem nastojanju imao naj* vidnijeg i najlepšeg uspeha i da je i ovom prigodom slovensko Sokolstvo pred vanjskim svetom bilo najodlič* nije reprezentovano. Ovom prigodom brat Zamoy$b4 u času defilea vojske, vežbača i raznih organizacija, položio je u ime »Saveza Slovenskog Sokolstva« na spomenik palim ratnicima lep venac od svežega cveča. Na vencu su pričvrščene trake u nacionalnim bojama sa napisima: »Československa Obec Sokolska« — »Hommage de 1’Union des Sokols Po* Jonais« — »Savez Sokola kraljevine Jugoslavije« — »Sojuz Russkago So* kolstva za Granicej«, a preko ovih trakova pričvrščena je traka sa napi* som: »Hommage de 1’Union des So* kols Slaveš«. Na poslednjem svečanom banke* tu, koji je priređen 23. aprila, ministar Morinaud, državni podsekretar za fi* žički odgoj kod Ministarstva rata, održao je krasan govor kojim se je * najtoplijc zahvalio »aSvezu Sloven* skog Sokolstva« na učestvovanju pri ovoj jubilarnoj proslavi. Generalni guverner Alžira g. Picrre Bord u svom zahvalnom govoru imenovao je sve slovenske države i veličao je nji* hove zasluge i njihov lep napredak. Na lepim željama izraženim u ovim nazdravicama i govorima u čast slovenskog Sokolstva, brat Adam Za* moyski uzvratio je ovim krasnim go* vorom. kojcg prenosimo u celin’: (Nastavak na str. 2.) ROSIJA- FONSIER ♦ DRUŠTVO ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE ♦ BEOGRAD SLOVENSKO SOKOLSTVO Čehoslovački Sokoli i naš slet. Čehoslovačko Sokolstvo sve mar* ljivije se sprema za naš beogradski svesokolski slet. Pretsedništvo Čeho* slovačke Obce Sokolske izdalo je na celokupno čehoslovačko Sokolstvo proglas, kojega je donela čitava so* kolskai i Sokolstvu naklona štampa. Proglas glasi: »Bračo i sestre, Juna meseca prireduje Savez So* ко1а kraljevine Jugoslavije svoj prvi siet u Beogradu. Po obimu i karak* teru taj če slet prestavljati značajnu nacionalnu proslavu ne samo jugoslo* vensku več opšte slovensku. Slet po= činje danima srednjoškolske omladi* ne i vojske, za njima dolaze dani pomlatka, a na kraju dan sokolskog članstva. Na taj slet doći će ne samo naš pomladak i naše članstvo, več i Čeh o; siovačka vojska i srednjoškolska omladina. Na sletu čemo se nači i sa bračom i sestrama poljskim, ruskim i lužičkim. Polazimo u Beograd sa namerom, da naš dolazak znači obnovu stare za* kletve trajne verosti i ljubavi oba naša naroda. Naš dolazak izražava bratsko i nesalomivo jedinstvo sa svima, koji — celim svojim bičem odani ideji Tyrša i Fiignera — ulažu sve svoje napore za telesno i moral* no podizanje svoga naroda. Polazi* mo ka svojima i u otvoren bratski zagrljaj. Polazimo u tradicionalno.) želji, da služimo sokolskoj ideji i bratstvu svih slovenskih naroda. Bračo i sestre! Spremajte se svi marljivo za ovaj slet, pratite pazljivo sve vesti, pridr* žavajte se tačno svih objavljenih pro* pisa — svojom tačnošču i precizno* šču potvrdite ponovo, slavno ime Čee hoslovačkog Sokolstva. Naš odlazak u Beograd ima opet da dokaže, da geslo »vernost za ver* nost — krv za krv« — postalo medu jugoslovenskim i čehoslovačkim na* rodom u najtežem vremenu — nije samo fraza več živa istina. Dokažite to svojim učestvovanjem na beograd* skom sletu. Na zdar! Pretsedništvo Československe Obce Sokolske. Dr. Jaroslav Urban v. r., tajnik. Frant. Mašek v. r., zam. starešine. Vincenc Štepanek v. r. izvestitelj. Mnoga društva otvorila srn teča* jeve za srpskohrvatski jezik, a ne* koji .sokolski listovi donašaju članke na našem jeziku. U »Vestniku So* kolskom« br. 18. napisa o je članak »Slet u Beogradu« br. V. Čtepanek. Veoma dobar informativni članak o Sokolu kraljevine Jugoslavije i nje* govom svesokolskom sletu napisao je u aprflskom broju praškog »Sokola« br. Miroslav Vojinovič. Pedeset go d in a sokolskog rada. Pedeset godina ne,umornog sokol* skog rada slavil br. Jan Vlček, stare* šina Sokolskog društva u Votieama u čehoslovačkoj reipublici. Članom So* kola ipostao je god. 1880., god. 1892. bio je medu osnivačima društva u Votieama, a od god. 1917, mu je sta* rešina. Učestvovao je na svim večini sokolskim sletovima, a vežbao je još pod vodstvom Tyrševim. Bratski če* stitamo br. Vleku prigodom njegovog sokolskog jubileja! (Nastavak sa I. str. V. stupac.) Gospodo! Medu vežbačima svih naroda, udruženih u Medunarodnoj telovež* bačkoj federaciji, slovenski Sokoli tvore posebnu grupu. Sokolska ideja ne obuhvata samo pitanja fizičkog razvoja generacija; ona se bavi tako* der i sa njihovom moralom. Radi toga igrala je ta ideja tako važnu ulogu u trenutku borbe za slobodu i podignu* če slovenskih naroda. Svetski rat uzdi* gao je veličinu sokolskog pokreta. To su bili poljski Sokoli u Francuskoj, koji su formirali prve redove poljskih dobrovoljaca, kojima je povest več dala ime »Bayonnais«; poljski Sokoli u Americi tvorili su srž poljske ar* made organizovane u Francuskoj. Na drugoj strani češke kompanije »Na zdar« u Francuskoj, čehoslovačke le* gije u Sibiriji, srpska divizija na Do* brudi, bile su isto tako prepune Soko< Niels Bukh o Sokolstvu. Za vreme boravka Nielsa Bukha, osnivača danstkog telovežbačkog si* stema u Pragu, posetio ga je u' ho* telu urednik »Prager Presse« i zamo* lio ga za intervievv, kojega donosimo’ u doslovnom prevodu. »Kako gledate na Sokolstvo kao narod'n'u organizaciju?« »Znam dobro Vašeg Sokola. To je odlična organizacija, kakvu bi i ja hteo postiči u Danskoj. Svaka zem* lja treba ljude, koji imaju zdrav duh u zdravom telu. U tom smislu radim.« »Sto 9udite o Sokoju kao ekspo* nentu moderne kulture tela, kod čega naglasujem reč »moderne«? Molim, govoriti otvoreno!« »Sokol ne može da bude nazvan potpuno modernim, jer ne upotreb* ljava još najnovije rezultate naučnog fiziološkog ispitivanja. Ne obazire se dovoljno na fizičke individualnosti pojedinaca. Tu bi trebalo više ana* lize, više mehaničkog moderniziranja celine.« »Kakve promene biste onda pred* ložili?« »Rado bih, da mogu predložiti nekoje promene i nadam se, da ču to dobivenim vezama moči. Naravno, da bih predložio, da se prime u sokol* ski sistem nekoje stvari iz mog si* stema.« »Kažite, molim, otvoreno, što su* dite o sokolskom telovežbačkom ode* lu, naročito o odelu žena? iNe čini li na vas utisak, da imaju sve previ* še na sebi?« »Da, da, kod muških to nije jo,s tako slabo. Ali zašto nemaju žene gola ramena? Zašto nose crne cipe* le i zašto nemaju telovežbačkog ode* la iz jednog komada? Čekajte, da vi* dite naše devojke; one nose suknu od celog komada. Potpuno su modre.« »A koji narod je pored Vašeg po Vašem mišljenju u fizičnoj kulturi najsvesniji i najbolji?« »>To 'Vam ja ne mogu da kažem, to morate kazati sam,« reče Bukh i dobrodušno poerveni. »Ali ja naglašujem »pored Va* šeg«. LT kakvom razmeru je Francu* ska prema Engleskoj?« U celosti Franeuska nije još da* leko. Naprotiv tome su Enigleska i Amerika »fine, verv fine«. »Verujete u apstinenciju?« »Da, mi ne pijemo i ne pušimo,« i pfofesor 0ukh se oprosti od ured* nika. ♦ O Bukhovom telovežbačkom si* stemu' mnogo se diskutuje i piše u češko j štampi. naročito u sokolskim listovima. O Nielsu Bukhu i njego* vom sistemu progovoričemo kasnije i mi. * ČSL. Sokolstvo u Americi. Češko 'Sokolstvo organizovano u Ameriokoj Obci Sokolskoj i slovačko Skolstvo u Americi ujedinili su se U »Svaz Československeho Sokolstva v Americe«. Savez je tom prilikom izdao proglas, u kojem naročito isti* če čehoslovačko narorfno jedinstvo. — Američka Obec Sokolska osnovala je zagranični odbor. Telovežba se ve* oma marljivo gaji i u mnogim idru* štvima sokolane su premalene. Sko* ro sve župe priredile ‘*u župske pred* njačke tečaje ve, koji su bili vrlo do* bro posečeni. — Slovensko Sokolstvo marljivo st sprema za svoj slet, koji če da bude ove godine u iBingham* tonu. A što je s jugoslovenskim So* kolstvom u Americi? Kako radi i ho* če li se i ono ujediniti u Jugosloven* ski Sokolski Savez u Americi? Naša želja bi to bila! la tih dviju narodnosti. Konačno nije od potrebe da ovde ponavljam, česa se svi dobro sečamo, uloge čehoslo* vačkih Sokola u Pragu, poljskih Soko* la u Varšavi i Poznanju, jugosloven* skih Sokola naročito u Slavoniji i Dal« maciji prigodom razoružanja german* skih trupa. Takoder mi se čini suvišno isticati aktivno sudelovanje Sokola u poljskom ratu protiv boljševika god. 1920. i u opetovanim ustancima u Gornjoj Sleskoj. Kako je sokolska ideja jaka u raznim slovenskim zemljama, raširila se je godine 1924., na sokolskom sletu u Zagrebu, misao o Savezu Slovenskog Sokolstva. To je bilo odlučeno 18. au= gusta 1924. po opunomočenim delega* tima gore triju imenovanih zemalja, kojima su se pridružili Rusi u emigra* ciji. Organizacijski odbor stvoren na toj saglasnosti završio je svoje delo u Varšavi, kada je, prigodom sveča« nosti u počast američkih Sokola, izgla« sana deklaracija, koja je precizirala cilj i važnost utemeljenog Saveza. U iz,vadcima ta deklaracija glasi: »Shvatajuči veliku važnost sokol* ske ideje i uvereni, da je ta ideja po principima Tyrša pozvana da utre put zbližanja medu svim slovenskim na* rodima, Shvatajuči, da bi morali svi sloven* ski narodi, sledeči pozivu krvi i brat* ske ljubavi, združiti svoje sile za raz* voj i obranu svih slovenskih zemalja, Uvereni, da je svetski rat otvorio slovenskim narodima nova polja za* jedničkih napora i da im je zadao no* ve zadače, Gledom na sve ovo, postavljamo se danas u isti red u radu za moralni i fizički razvoj mladeži, odbacivši sa bratskim samopregorom sve ono, što nas deli. Taj novi duh, koji zaboravlja na sve prijašnje uzroke nesporazuma medu Slovenima i koji zaboravlja sve, što je neraspoloženje stvorilo, taj duh udružuje u istom čuvstvu spošljivosti i bratskog demokratičkog prijateljstva sve slovenske narode u cilju vlastite koristi i koristi čovečanstva ...« Tada se je zaključilo izjednačiti metode moralne i telesne kulture. Vladaoci slovenskih država bili su prvi o tom informisani i takoder prvi su to odobrili. Rad je veoma velik u svim sokol* skim društvima — gnezdima — kako ih mi nazivamo, u kojima se okuplja toliko omladine muške i ženske. Ne ide se samo za tim, da se odgoje jaki muževi i žene, ide se takoder za tim, da se odgoje muževi i žene prokušane moralne vrednosti. U brizi za njihov fizički odgoj trudimo se, da u njima probudimo dovoljno jak upliv plemeni* tih čuvstava, koji stvaraju dobre dr* žavljane. Mi uzdržavamo u njima kult dužnosti i ljubavi prema domovini. Mi nastojimo, da im ucepimo velike principe reda, samozataje, poštovanja i discipline na kojima počivaju temelji svih društava. Taj čvrsti i duboki rad oblači dušu naših mladih Sokola u istinski oklop, o koji se razbija sva ona propaganda, koja udara razornim sofizmom i budenjem neprijateljstva u bezbožnom delu socijalnog rušenja. U isto doba energično se prosle* duje radom na zbliženju slovenskih naroda, na tom divljenja vrednom polju, na kojem su svi jednako sma* trani u bratstvu i punoj ravnopravno* sti. Prošle godine u Poznanju, kamo su pohitali slovenski Sokoli u velikom broju i kamo su poslali mnogi suve* reni i šefovi država, posebno g. Pret* sednik Fracuske Republike, lepe na* grade, ove godine u Beogradu sastače se Sokoli svih zemalja, da se, medu sobom bratime i da privedu lepom za* ključku medusobnu kaloboraciju, koju su počeli u interesu svojih nacija, a takoder i čovečanstva. Nteosporno je, da slovenski So* koli prinašaju drugovima gimnastama prijateljskih zemalja svoj istinski oboi za opču korist. To sastoji u onom žarkom patriotizmu, koji ih diže, a koji ipak ne teži da se ikada posegne za tudim. Oni prinašaju svoju ljubav istinskoga mira, koji se temelji na jednakosti i jednakopravnosti, prina* šaju konačno svoj oboi za obranu čo* večanskog morala. Slobodan sam da se nadam, da če taj oboi, kojeg ovde prinašam u ime »Saveza Slovenskog Sokolstva« i nje* govog pretsednika dra. Scheinera, ko* ga je sada bolest kod kuče zadržala, da če taj oboi biti primljen sa istim osečajima dobroga i iskrenoga drugar* stva, ko jim ga i ja ispred Vas pola* žem. Ja sam naročito srečan, što mo* gu da ga položim u francuskoj zemlji, pred auditorijem prijatelja, koji nam Sokolstvo i Slovenstvo — to su dva činioca, koja od svojih početaka idu uporedo. To znači: kakogod se je brzo pojavila sokolska misao kao iz* raz češke narodne svesti, priključila joj se je slovenska misao, koja je če* štvo upotpunila. .Što je dakle bila i što je zapravo sokolska misao? Ni* šta drugo nego izraz slovenskog ju* naštva, koje se ‘pojavlja u,važnim tre* nucima u sve vreme i kod svih slo* venskih naroda. Ono je odsev juna* štva, koje je očuvalo polapske Slo* vene da nisu potpuno izginuli i da su još danas sačuvani u malom lužičko* srpskom narodu; junaštva, koje je rodilo čitav red ruskih junaka boga* tira, o kojima još dandanes peva ru* ski narod po svoj široko j Rusiji; ju* naštva, koje je stvorilo poljske juna* ke grunevaldske; junaštva, koje je probudilo češke Husite i koje je stvo* rilo beskonačni red jugoslovenskih junaka, o kojima peva naša narodna pesma i konačno junaštva, koje se je pojavilo u slovenskim legijama, koje su se u svetskoj vojni borile za slo* pružaju veličanstveni primer aktivno« sti i energije. Slovenski Sokoli uvek če se spominjati onoga, koji je bio veliki voda saveznika u svetskom ratu, a ti* me i njihov — sečače se velikog mar* šala Focha. Oni su potpuno svesni uloge, koju su francuske nacionalne težnje i napori igrali u povesnici nji* hovog oslobodenja. Gospodo! Dižem svoju čašu na uspeh i raz* voj francuskih telovežbačkih društava u zemlji, koja im duguje svoj procvat! Živela Franeuska i tradicionalno francusko*slovensko prijateljstvo! Govor brata Zamovskoga bio je pozdravljen burnim ovacijama i frene* tičkim odobravanjem. Pri koncu ovog svečanog banketa prispela je iz Pariza od vlade brzo* javka, koja je sadržavala imena odli* kovanih učesnica. Medu ovima nala* zila se je takoder sestra Jadviga ,Za* moyska, načelnica Saveza poljskog Sokola, kojoj je g. Morinaud u ime francuske vlade iziučio veliku zlatnu kolajnu I. reda za fizički odgoj (la Grande Medaille d’ Or 1. Classe de 1’ Education Physique). Sestra na* čelnica, počaščena ovim visokim od* ličjem, zahvalila se je biranim govo* rom, u kojem je naročito istakla ve* liku vrednost naše sokolske ideologi* je. Treba naime napomenuti, da je ovo odlikovanje veoma retko i u Francuskoj ga imaju samo četiri oso* be, medu kojima maršal Petain i sa* mo jedna žena Me. Herriot — u ino* zemstvu samo ... »sestra Jaga«, Mi* nistar Morinaud istaknuo je njene za* sluge, te izvanredno zanimanje za fi** žički odgoj, spominjuči tečajeve, ko* je je vodila v Poljskoj i Americi, a naročito je posebno izrazio svoju po* hvalu na organizaciji »Poroke Visle z Baltikom« ne samo radi velikog truda i ogromnog rada. več i radi po* litičkog značaja te alegorične scene. Mi pak, dočekivajuči ove radosne glasove o ponovnoj afirmaciji sloven* skog Sokolstva, koje po svojim prin* cipima nailazi na najviša priznanja ve* likih kulturnih naroda, radujemo se ujedno i uspesima brata starešine Za* moyskoga i sestre načelnice Jadvige, koji su tako odlično zastupali sloven* sko Sokolstvo na sletu gimnasta u Algiru savezničke zemlje Francuske i pridružujemo se iskrenim bratskim čestitkama. Pismo Organizacijskog komiteta 52. saveznog na-cionalnog sleta francuskih gimnasta Savezu SKJ. I. zam. starešine br. E. Gangl pri* mio je iz Alžira, od pretsednika Or* ganizacionog komiteta 52. saveznog nacionalnog sleta g. Louis C. Domi* n;que pismo sledečeg zadržaja: Alger, 23. aprila 1930. Gospodine Pretsedniče! U ime Vrhovnog Save ta i Organi* zicionog Komiteta za 52. savezni na* cionalni slet, upučujem Vam izraze mojih simpatija i moje najtoplije, naj* življe i najizrazitije blagodarnosti za želje, koje ste mi uputili po drugu Adamu Zamoyskom. Ja želim svim organizacijama, ko* je su okupljene u Vašem velikom Sa* vezu, največi uspeh, kojemu se pra* vom možete nadati. Ja sam i ostajem veran prijatelj Saveza Slovenskog Sokolstva i u Va* šoj gesti veličan ja naših Velikih M rt* vih, nači ču novu potvrdu nerazdruži* vog bratstva, koje veže naša dva na* roda. Pretsednik: L. C. Dominique. bodu Slovenstva i za slobodu celoga sveta ... Več ime »Soko« jasno nam to dokazuje. Junački ptič naših na* rodnih pesama bio je stanovitelj So* kolstva, najbolji predstavnik narodne svesti i svesnoga narodnog borca, ka* 'kovog su trebali u šesdesetim godi* nama prošloga stoleča potlačeni au* strijski slovenski narodi. Bilo je to u onim danima iza periode Bachovog apsolutizma, iza periode u kojoj je Austrija na sve moguee načine dušila život svojih podanika, naročito slo* venskih. Kad je nadošla 1848. — »pro* leče naroda«, bili su Česi, koje je pre* porodilo prosvetljeno doba, več na visokom stupnju kulture i političke moči; u šesdesetim godinama pak pri« hvatili su se žarom rada za svoju po* litičku samostalnost. Neruda je po* kazao u literaturi, Smetana u glazbi, Manes pak u slikarstvu stvarajuču moč češkoga duha. Njima se je pri* družio Miroslav Tyrš svojim nače* lima o tolesnom uzgoju naroda, na* celima telesne obnove. Njegov uzor bio je klasični grčki uzgoj. Tvrševa načela su odmah zadobila močan oda* ziv kod Čeha i drugih ugnjetavanih slovenskih naroda, koji su u telesno jakom čoveku gledali neprocenjivo bogastvo u borbi sa svojim večnim ne* prijateljima. Tyršev nauk, da se ma* li narodi moraju starati za svoj te* lesni, duševni i moralni uzgoj, imao je velik nacionalni značaj, jer odmah več u začetku telesnom uzgoju pri* družio se je i narodni uzgoj. To je takoder uzrok, da je Sokolstvo kod Čeha tako naglo zadobilo povoljno tlo. Več 1862. god. bio je ustanovljen »Praški Sokol«, kojemu je u kratko vreme za tim sledio čitav red novih sokolskih društava. Iz Češke raširila se je' .sokolska misao na slovenski jug, kada je 1863. g. u Ljubljani usta* novljen »Južni Sokol«, četiri pak go* dine kasnije osnivaju Poljaci sokol* sko društvo u iLwowu. Da smo se baš Slovenci i PoUjaci prihvatili sokolske misli, glavni je uzrok u tome, da smo kako Slovenci tako i Poljaci najviše trpeli pod tudim jarmom. Nas su tlačili -Nemci, Madžari i Lahi; Poljake Austrijanci, Prusi i Rusi. Teška je bi* la borba za narodni opstanak i u Tvrševim idejama gledali smo jam* stvo za svoj narodni život. Kod dru* gih slovenskih naroda Sokolstvo je uhvatilo podloge još kasnije. Slobod* ni nisu čutili potrebe osnivanja so* kolskih društava, r.ekoji neslobodni ih nisu smeli osnivati. Hrvati, koji nisu toliko trpeli kao Slovenci, usta* novili su prvo sokofeko društvo tek 1874. g. u Zagrebu; slobodni Srbi u kraljevini pak tek 1882. g. Bugari su počeli osnivati telovežbačke organiza* cije po uzoru »Sokola« koncem pro* šloga stoleča. Rusi se za sokofsku misao nisu toliko brinuli, jer su imali dovoljno posla sa svojim nutarnjim prilikama. Nekoliko društava ,su usta* novili tek u početku ovoga stoleča. Ukrajinci i Poljaci u Rusiji, ,Slovaci u Madžarskoj i Lužički Srbi u Ne« mačkoj, nisu smeli u preratno doba da osnivaju sokolska društva. — So* kolstvo zauzima posvuda prvo mesto u narodnom pokretu, jer se je baš u Sokolstvu najlepše pokazalo tradicio* nalno junaštvo, o kojem pevaju slo* venske narodne pssme: zdravlje, le* pota, narodno junaštvo, te prava na* rodna svest, koja se uvek pojavljuje tamo, gde je bilo potreba da se po* dupire narodna individualnost i goji narodna misao. Soko*junak bio je na* •rodno svestan, moderan, napredan Sloven. koji je sve svoje sile posve* tio dn-bru svojega naroda. Takav je bio Tvršev i Fugnerov Soko, koji je narodnoj misli još priđružio sloven* sku misao. Slovenska misao imala je u doba Tvrša i Fiignera več svoju tradiciju. Kollareva maglovita ideja slovenske uzajamnosti ima svoj odjek u celom slovenskom literarnem svetu, i iz Če* ha učinila je prve propovednike slo* venske misli. Svi češki buditelji oda*. ju se sa oduševljcnjem Slovenstvu, študiraju njegovu prošlost i sadaš* njost te izražavaju svoje misli za. bu* dučnost. Havliček kritikujc Kollare* ve romantične nazore i preokreče Kollarevo geslo: »Najprvo sam Slo= ven i zatim tek Čeh« — »Najprvo sam Čeh i zatim Sloven«. Tim je htio reči: najprc moram da radim za svoj narod, da bi tako spoznao Slovenstvo i da mu se odam. Palacky stoji 1848. g. na čelu slovenske politike u Au* striji i praški slovenski sabor iste godine1 raspravlja o slovenskim pro* blemima. Prag je bio več tada sloven* ska Meka, kamo su hodočastili svi prijatelji Slovenstva iz svih sloven* skih kraieva. Češki sveslovenski po* kret naglo se je širio po slovenskom svetu i svoj odsev imao je i kod nas u ilirskem gibanju. Svi veliki duhovi češki bavili su se Slovenstvom, nje* govom povešču, književnošču i dru* gim kulturnim pojavama. Dobrovski piše jezikoslovne rasprave, Ilanka sastavlja rusku i poljsku slovnicu, Čelakovsky sabire pesme svih sloven* skih naroda, Erben izdaje sličnu zbir* ku slovenskih pripovedaka, Safarik bavi se narodopisom i literaturom; duh Kollareve Slavv dcery<- bdijo nad svima. Ništa rije škodilo, što je austrijska policija zabranila drugi sveslovenski sabor i da je Bachov apsoluti/.am prisilio Slovenc na šut* nju. Slovenska misao živela je u slo* venskim srcima i svorn šilom planula je na dan g. 1868. prigodom otvorenja Narodnog divadla u Pragu, gde je sudelovalo več Sokolstvo. Austrosla* vizmu je meduto odzvonilo i sloven* ska misao obuhvatila je ceo slovenski svet, Valovi narodne i slovenske sve* sti zapljuskivaše tako silno kao ni* kad pre. Sokolstvo pak postalo je no« silac i širitelj slovenske uzajamnosti. Da bi mogli lakše razumeti osni* vanje sokolskih društava i preko njih negovanje .slovenske uzajamnosti, preglodajmo kratku slovensku poveš* nicu. Sloveni tvore danas u Evropi po* red Germana i Romana najmočniji rod, koji je več tada, stupivši na svetsku ipozomicu, bio razdeljen na razna plemena i narode. Najprije pre* bivahu u šumovitim i močvarnim po* VEKOSLAV BUČAR (Ljubljana): Slovenstvo i Sokolstvo. krajinama izmedu Visle, Dnjepra, Rarpata i Njemana, odakle su se u Vlil. stoleču raširili prema svojim današnjim postojbinama. Nazivali su se Sloveni, kasnijc pak su prevladala imena pojedinih rodova ili su popri« mili imena svojih gospodara, kao n. pr. Bugari. Sloveni su se bavili lovom i po« Ijodelstvom bili su miran narod/, ali u obrani veoma bojevni. Prirodeno im junaštvo pojavljivalo se je uvek u pravom času. Samo, nažalost, da su Sloveni narod pun čuvstva i tempe« lamenta, s krasnim narodnim pesma« ma, lepim običajima, živopisnim na« rodnim nošnjama i divljenja vredne pučke kulture, veoma rano podlegli tudem uplivu, da su medusobno do« lazili do neprijate'1'jstva, a često je« dan drugoga i napadali. Nesrečna ne« sloga medu slovenskim narodima tra« jala je skoro tisuču godina i do da« našnjega dana još nije izginula. N ju odstraniti — to je danas zadača slo« venske uzajamnosti i također njen cilj. Nesloga je pored nezdravih pri« lika i škodljivih tudih upliva, isko« pala polapskim Slovenima prerani grob, druge pak slovenske narode spravila je pot tudu igu. donela Belu goru i Kosovo. Jedino Rusi sačuvaše kroz stoleča svoju samostalnost, prem su njihovi prvi vladari bili tudinci, koji su torne narodu dali njegovo ne« slovensko ime. Velikim naporima sa« čuvali su svoju samostalnost crnogor« ski Srbi, ali također i oni bijahu u svetskom ratu podjarmljeni. . Prelistajmo na kratko povest po« jedinih slovenskih skupina! Najseverniji naš brat, slovenski Benjamin, Lužički Srb, rodio se je iz ostanka nekadanjih močnih haitijskih i polapslih Slovena. Preko tristo go« dina delio je svoju sudbinu sa Česi« ma, dok u sredini XVII. stoleča nije pao pod nemačku vlast. Nemci su podjarmili Lužičke, Srbe i u početku prošloga stoleča razdelili ih u dva dela —- saski i pruski -— samo, da bi ih što pre ponemčili. Ali do danas još nisu imali te sreče. Premda je srpska Lužica bila otrgnuta od Češke, bila je s Česima duševno združena, pre svega u doba prosvetljenosti, a što ima da se najviše zahvali slo« venskoj uzajamnosti. Lužički Srbi znali su se u to doba oduševiti za svoju narodnu stvar; njihovi pesnici Zejler i Čušinski, pokazuju sloven« skom svetu duhovnu moč svog malog naroda, njihovi buditelji Jan Arnošt Smoler i Michal Hornik ustanavljuju Mačicu Serbsku i grade Srpski dom u Budyšinu te svim svojim radom polažu tvrde temelje na kojima Lu« žički Srbi danas grade svoju narodnu kulturu. Arnošt Muka i njegova ge« neracija, kao takoder i daljnje gene« racije daleko su koraknule po udare« nim putevima svojih velikih prethod* nika tako, da je narodna svest i na« rodna kultura več u počeku svetsko« ga rata bila veoma razvijena, unatoč torne, da nisu smeli, a niti danas ne« maju škole na svojem narodnom je« ziku. Evangelički i katolički Lužički Srbi saradivali su u najlepšoj slozi. Izdavali su svoje časopise i u dru« štvima su uzgajali narod u narodnom i slovenskom duhu. Seljaci, študenti, inteligencija sabirali su se pod svo« jom lužičko«srpskom zastavom, da bi se Jakše oduprli nasilju 60 miljunsko* ga naroda i sačuvali svoj mali narod, koji hroji jedva 200.000 duša. Na isti način kao i Lužički Srbi, teško su sc borili Slovenci, poldrug« miljunski ostatak nekadanjih Slovena. Več na koncu XIII. stoleča padoše pod razna tuda gospostva i tako oslabljeni dopadoše u teške sužanj« stvo i duševnu tamu, iz koje ih je bteo da uzdigne u XVI. stoleču refor« mator Primož Trubar. Ali tek doba prosvetljenosti donese im nadu na duševnu slobodu, kratko doba Napo« leonovog kraljevstva ilirskih provin« cija (1809.—1813.), kada je zatinjala iskra nade takoder političke slobode i Valentin Vodnik peva »Ilirijo oživ« Ijeno«. Odsev Kollareva panslavizma, Gajev ilirizam s pesnikom Stankom Vrazom na čelu, donaša ideju kultur« noga ujedinjenja svih Slovena. »Oče slovenskoga naroda« — Janez Blei« weis — vodi slovenski narod i njegov veliki pesnik,prorok France Prešeren neva: »Največ sveta otrokom sliši Slave. Tja bomo našli pot, kjer nje sinovi si prosti vol’jo vero in postave.« Prešerna slede drugi velikani, kao Si« mon Janko Simon Gregorčič, Anton Aškerc, Ivan Cankar te čitav niz dru« gih koji napunjaju svoj narod nadom u lepše dane. Teška je bila borba, koju je morao da izdrži slovenski na« rod sa svojim mučnijim gospodarom za svaku mrvicu slobodnog naroilnog ostvarcnja. Ali nade nije izgubio. Verovao je, da če doči dan Uskrsnu« ea i — došo je. — Hrvati, najprvo lučili su se od Srba, a tekom vremena delili su ih putem vere i putem pravopisa. Na pragu XII. stoleča gube svoju samo« stalnost, podjarmljuju ih Madžari te podvrgnu ugarskoj kruni, a 1526. g. dolaze Madžari skupa sa Habzbur« govcima. Borba Zrinski za samo« stalnost Hrvatske krasna je epizoda u hrvatskoj povesti, ali ova borba nije donela željene samostalnosti. Tek u prošlom stoleču postali su bar prema vani politički samostalrii, imadu sVoga bana, ipak madžarski parlamenat, od kojega su bili odvisni uvek .m je prečio i omedavao slobodan politički razvoj. Tu su bili i Srbohrvati u raz« n'm pokrajinam, kao u Srbiji Hrvat« skoj, Slavoniji Vojvodini, Crnoj Go« ri Bosni i Hercegovini, Istri i Dalma* ciji. Neprijatelji Slovenstva dizali su jednu pokrajinu protiv druge i veoma često jc dolazilo do žestokih borba između Srbohrvata jedne i druge po« krajine. Ali našli su se muževi, koji su bili svesni, da su Srbohrvati na« rod jedne te iste krvi, prem žive ode« Ijeno u raznim pokrajinama i razli« kuju se po veri i pismu. Uspelo im je srečom probuditi u narodu osečaj jedinstva, narodna svest pobedila je pokrajinski) koju su umetno stvarali naši neprijatelji. — Teško je bilo tur« sko sužanjstvo, u koje su pah Srbi nakon kosovske katastrofe kada je propala moč i slava Dušanovog car« stva, ali to doba rodilo je mnogo ju« naka, o kojima još danas pevaju sle« pi guslari. Gusle su u narodu sačuva« le uspomenu na negdašnju veličinu i slavu srpskoga carstva i taj spomen je poticao želju za slobodom Nastale su borbe protivTuraka i s Karadorde« vim ustankom sinuse prvi zrači slobo* de. Dositije Obradovič borio se je za duševnu slobodu svoga naroda, a Vuk Stefanovič Karadžič pronio je slavu srpske narodne pesme po celom kul« turnom svetu. Ilirski pokret u Hrvat« skoj rodio je ideju duhovnog ujedi« njenja svih Jugoslovena sem Bugara i ta ideja pojavljuje sc na političkom i književnom polju sve do svetskoga rata. Karađorđevu ustanku slede dru« gi, slobodna Srbija postaje uvek ve« ča; balkanski rat oslobada Južnu Sr« biju i svetski rat sa groznom alban« skom Golgotom pridonaša slobodu i ujedinjenje žitavog jugoslovenskog naroda; Srba, Hrvata i Slovenaca. Najjužniji slovenski rod — Bu« gari — dugo vremena su stali dakclo od slovenskoga pokreta. U X. stoleču, za dobo cara Simeona, osnivaju moč« nu državo, ali nakon pada trnovske prestonice 1393. g. padaju pak u du« gotrajnu tursko ropstvo, iz kojega su se ruskom pomoči stresli tek 1878. g. Petmiljunski bugarski narod, kojega je več u drugoj polovini XVIII. sto« leča budio svojom slovensko«bugar« skom povešču hilandarski monah Paj« sij, podupiru Rusi .te Česi i pokuša« vaju da ga privedu slovenskom kolu, aki bez uspeha. Sa Ferdinandom Ku« burskim uvada se u Bugarskoj pruski duh koji je Bugare u svetskom ratu učinio izdajnicima Slovenstva. Sa Česima je nas Jugoslovene več u VII. stoleču, ali samo prelazno, ve« zala država kralja Sama (623,—658.). Od Sama dalje pa do Karla Velikoga živi češka povest samo u pripovet« kama. Kneginja Libuša dala jc ruku oraču Premislu, ocu vladarskoga roda Pfemisloviea. Plug i žezlo združiše sc u simbol narodne moči i slave. Po« raz Otokara II., kojeg jc pobedio Ru« dolf Habzburški, označuje veliku ka« tastrofu za sve Slovenc. Počelo je uništavajuče delo Habzburgovaca i Češka se nije pridigla sve do Luksem« buržanina Karla IV., kada je doživela svoju »zlatnu dobu«. Ali teški dogo« daji preplave miran razvoj i napre« dak država, valovi udaraju preko češ« kih granica i uzburkaju celu Evropu. Jan Hus, Jan- Žižka, krvavi ratovl. Češka je opustošena. To je naime češka slava koja je pak bila krvavo zaslužena ... Dvesto godina kasnije slabi ih po« novno tridesetgodišnji rat, Habzbur« govci sc bore protiv Čeha i konačno dolazi katastrofa na Bcloj gori. Češki jezik gubi pod Marijom Terezijom svoju javnu vrednost, nemština po« staje državnim jezikom i u neko vre« me takoder jezik kulturnog života. Narod se je savijao u sužanjskim verigama; široke njegove mase nisu znale gdc bi i kamo bi. Ali umirueem češkom narodu svitao je dan novoga života. To je'bio češki narodni pre« porod, plod slovenske romantike, ko« ja je preporodila takoder sve Jugo« slovene. To doba dalo je Čehoslova« cima i.svemu Slovenstvu Miroslava Tyrša, utemeljitelja onoga Sokolstva, koje je pomalo nagrizalo korenje na« puhane habzburškc moči dokle se ni« je srušila 1918. g., kada jc Sokolstvo slavilo svoju pobedu. Veoma burnu povest imali su Po« Ijaei, koji su mnogo trpeli radi svojih nutarnjih trzavica i nesloge, koju su sejali tudinci, a takoder radi čestih napadaja. Prvi počeci njihove povesti zaviti su u magiu raznih pripovedaka. Oblast prvotne poljske države prosti« rala se je svakako nad jezrom Goplo u današnjoj Poznanjskoj. Za Piasto« viča Boleslava Hrabroga bio jc u po« četku XI. stoleča združen skoro eeo severni slovenski svet od Slovačke do Baltijskoga mora te od zltanog Praga i Lužice do Kijeva. Za doba dinastije Jagieloviea (u XVI. i XVII. stoleča), dosegla je poljska država svoj vrhu« nac, bila je največa u Evropi. Najed« nom pojavi se nutarnji neprijatelj, a taj neprijatelj bilo je poljsko plcm« stvo, koje je vodilo državu sve više i više u propast, dokle nije 1773. g. došlo do prve deobe poljske države, dvadeset godina kasnije do druge, a kod freče deobe 1795. g. Poljaci izgu« biše potpuno svoju političku samo« stalnost. Nad njima su zagospodarili Prusi, Austrijanci ' Rusi, koji su iz« medu sebe podelili poljsku zemlju. Kroz punih 150 godina strašno su Po« ljaci trpeli od svih tri j o okupatornih vlasti, i to pod svakim drugačijc. Prus se jc odlikovao svojom brutalnošču, a najgori jc bio u zatiranju Rus. I u toj dobi navečeg trpljenja porodi se ideja mesijanizma. Slavna pesnička trojica: Mickicwicz, Krasinski, Slo« \vacki dalje slikar Matejka i romano*’ pisac Henrik S.iepkievviez bude u na« rodu ljubav prema rodnoj grudi te ga napajaj u novim snagama, da se može uspešnijc boriti protiv svih nelprijate* 1 ja potlačene Poljske. Rusi su bili od tlačenih sloven« skih naroda uvek obožavani prem oni nisu imali pravoga smisla za istinsku slovensku uzajamnost. Država, koja je nastala udruženjem mnogih sloven« skih in neslovenskih plemena, bila je apsolutistička, u njoj je vladalo plcm«' stvo. koje nije znalo, što znači tudi, jaram, prem jc priprosti narod bio uvek u duševnom, a takoder i u te« lesnom ropstvu. Pri oslobodenju Bu« garske Rusiju nije vodila njena slo« venska misao, več njena balkanska politika. Velika dela ruskih pisacai Turgenjeva, Dostojevskoga Tolstoja, Gorkoga i drugih najlepše nam pri« čaju, kakovi nutarnji vihori odigrava« hu se u duši ruskoga čoveka. Mnoge ruske revolucije i ustanci bile su po« vod najlepšim produktima uma ruskih majstora ... Rusko plemstvo nije sc moglo zagrijati mišlju oslobodenja potlačenih slovenskih naroda, jer je bilo pod nemačkim uplivom i jer je samo tlačilo Poljake i Ukrajince. Car« ska Rusija tlačila je svoju masu i zato je propala. Današnji režim nije pjšta bolji. Ipak dani su uveti za bo« lju slovensku Rusiju. Doči če nova Rusija, koja če se otresti grehova carske i današnje Rusije i koja neče identificirati sveslovenske misli sa panrusizmom. Samo kratko i površno dotakli smo sc pojedinih Slovena, da bi tako dobili podlogu boljeg razumevanja so« kolske misli u Slovenstvu. Kako sam več u početku spomenuo, iza prvih čeških sokolskih društava sledio je 1803. g. »Južni Sokol« u Ljubljani. Povest slovenačkog Sokola je odjek austrijske persekucije i u osamdese* tim godinama sokolska misao kod nas toliko napreduje, da je 1910. g. bilo več 70 društava udruženih u »Slovenski Sokolski Zvezi« sa časopi« som »Slovenski Sokol« u Ljubljani. Takoder i Hrvati su osnovali svoj »Hrvatski Sokolski Savcz« u Zagrebu. Srbi u kraljevini osnivaju sokolska društva od 1882. 'g. dalje. 1910. g. udružuju sc s telovežbačkom organi« zacijom »Dušan Silni« u skupnu orga« nizaciju. Organ ujedinjenoga saveza bio jc beogradski »Sokolski Glasnik«.’1 I takoder Srbi izvan kraljevine udru« žuju sc g. 1907. u »Fruškogorsku so« kolsku župu« i osnivaju svoj Pst »So« kol srpski«. Poljsko Sokolstvo, koje vuče svoj početak od godine 1867. udružuje se u jedinstvenu organizaciju godine 1884. Godine 1892. bio je prvi slet u »wowu, drugi godine 1894. u istom gradu, godine 1896. u Krakovvu i tako dalje. U pruskoj Poljskoj Sokolstvo je sa velikim teškočama utiralo seRi out i napokon je osnovano 12 župa sa 164 društva. U austrijskoj Poljskoj bilo je godine 1910. 7 župa sa 218 dru« štava. Oficielni organi bili su listovi »Sokol« u Poznanju i Lwowu; njima se kasnije pridružio »Przeglad sokoli« u Krakowu. U ruskoj Poljskoj sokol« ska društva bila su zabranjena. Najbolja podpora sokolske misli bili su veliki svesokolski sletovi, na« ročito u Pragu, koji su počeli godine 1882. i zatim ponavljali se u godina« ma 1891., 1895., 1901.. 1907. i zadnji pred ratom godine 1912. Na njima su se slovenski Sokolovi medusobno upo« znavali i dogovarali za slične sletovc u drugim slovenskim mestima. Go« dine 1888.. 1904. i 1911. bili su sveso« kolski sletovi u Ljubljani, godinel892. i 1903. u Lvvovvu, g. I89h. u Krakovvu, godine 1906. u Zagrebu i u Crnoj Go« ri. U zadnjim godinama padaju tako« der prvi počeci jedinstvene oragniza« cije slovenskoga Sokolstva, koja je dobila svoj konačni oblik godine 1908. u »Savezu slovenskoga Sokolstva«. Lep razvoj sokolske i slovenske misli prekinuo jc svetski rat, kojim su Germani hteli oslabiti Slovene i bae ti ih u novo trajno sužanjstvo. Slovene su proganjali svim mogučim sredstvima i kako su sokolska dru« štva bila najmočniji reprezentant na« rodnoga duha, unapred su ih zabra« njivah i raspuštali. Savcz slovenskog Sokolstva b o je raspušten, sokolski život zamuknuo je ... Češko Sokolstvo se je jedva odr« žalo isto tako i jugoslovansko,, a polj« sko oslabilo je. Slovenska misao bila je u svetskom ratu prigušena, ipak još za rata pojavi sc novom snagom. Ponovo oživele ideje slovenskih sa« bora i slovenskih voditelja opet su močno odjeknule. Rugari su naime otpali, mi pak Jugosloveni sa Česima i Poljaeima borili smo se protiv za« jedničkog neprijatelja; a takoder i Lužički Srbi borili su se za svoju sa« mostalnost. Rusija, koju je razarao nutarnji neprijatelj, preživljavala je tešku križu. Konačno smo se mi Ju« goslovciv cslobodili i utemeljili vla« stitu državu oslobodili su se takoder Poljaci i Čehoslovaci. Svetski rat, koji je imao cilj da uništi Slovene, donco im je slobodu, za koju imamo najviše da zahvalimo svojim pobornicima u domaji i tudini. Počeli smo da stvaramo samosta« lan politički život i prvi, koji su se prihvatili rada bili su Sokoli. Več u legijama sačinjavali su važnu kompo« nentu a kod kuče su je tvorili u taj« nim društvima. Stoga su takoder mo« gli da otlmah iza prevrata počnu sa radom, koji je bio ’silom prekinut. Sokolska društva ožive ponovno, vež« baonice se pune nastao je novi so« kolski život; najprije u Češkoj, zatim kod nas u Jugoslaviji. Dne 28. okto« bra 1918. obnavlja se savez sloven« skog Sokolstva — slovenski sokolski barjak opet se radosno vije nad gla« vama slovenskih. Sokolova. Mimogred spomenuču prvi sve« sokolski slet 1882. g. u Pragu, kojem su učestvovali takoder slovenački i hrvatski Sokoli, što je kod Čeha po« budilo neopisivo oduševljenje. I naš besmrtni Tvrš tom prigodom napisao je, da je time postala sokolska misao za sve Slovenstvo od neprocenjive vrednosti... Tim je bila dakle dana trajna podloga razvoju slovenske misli u So« kolstvu, sokolski program bio je pro« širen i obogačen krasnom i blagodar« nom idejom. Svi daljnji sletovi jasno su pokazivali, da je upravo Sokolstvo nosilac slovenske uzajamnosti, t. j. ideje, koja teži za zbliženjem svih Slovena. Sokolski sletovi uvek su dizali i jačali narodnu i slovensku svest. Tko je samo jedanput video svesokolski slet: taj nikada ne če zaboraviti da je Sloven. Da, tko je video svesokol« ski slet, taj zna što je Sokolstvo i što LUJO LOVRIČ (Beograd): Kada jc 1914. god. Austro«Ugar« ska monarhija predala ultimatum kraljevini Srbiji, svima je nama bilo jasno da je to ujedno bio ultimatum i jugoslovenskom Sokolstvu narožito, a onda svcslovenskom. Istaknutija brada več su bila za gvozdenim re* šetkama pod sigurnom stražom mr« skih bajoneta; a oni, koji su još bili van tamnice, internirani su kod svo« je kuče. Zbog kratkoče nemoguče mi je opisati taj period naših prvih stra« danja več ču se boriti za naše oslo« bodenje i ujedinjenje. Proglašenje rata dovelo je slo« vensko Sokolstvo/ u težak položaj. Nije bilo sumnje da je proglašenje rata istodobno bio proglas istreblje« nja Slovenstva. Sokolstvo, kao nosi« lac ideje sveslovenske uzajamnosti, pobede pravde, slobode i jednakosti nije moglo drukčije na to reagirati, več da prihvati tu borbu na život i smrt, boreči se svim sredstvima za pravo svoga naroda, stavši otvoreno na stranu oniih. koji su se borili za kulturu i civilizaciji) protiv grubc re« akcije i tudeg imperializma. Čim su Sokoli morali da na sebe obuku tu« dinsku uniformu austrijskog vojnika, i kad im se u ruke turila puška da bi s njom pošli protiv svog rodenog brata, oni su se verni svom sokolskom iidealu zavetovali svojoj duši, da iz te puške ne če nikoga ubiti i da če nestrpljivo čekati prvu zgomi kada če moči /prebeči na drugu stranu, da bi se s tom. istom puškom borili pro« tiv vekovnih neprijatelja -svoga naro« da i svoje otadžbine. /Čim su prve austrijske regimente stigle na srpsko i rusko bojište, počeli su naši da pre« laze Srbima i Rusima. Pored pojedi« načnih prelaza, izvršeni su prellazi i u velikom broju tako, da su sc kat« kada čitavc regimente u punoj for« maciji predavale [Rusima i/ Srbima. Kroz sokolske redove .proncla sc vest, da je sokolska značka legitima« __cija za prijem u Rusiju i da je vr« hovni komandant ruskog fronta, ve« liki knez Nikolaj Nikolajevič, upu« t:o proglas slovenskim narodima da sc ne bore protiv Rusa, koji sc bore za slobodu Slovena. Došavši u Srbi« ju i Rusiju, sokolski radnki iz mir« noga doba počeli 'su !medu f,vojimV zcmljacima širiti ideju otvorene bor« bc protiv svojih davnih neprijatelja i pozvali ih da stupe kao dobrovoljci u srpsku vojsku. Ideja dobrovoljač« kog pokreta širila se neverovatnom brzinom i mi več 1914, god. u redo« vima srpske i/ črnogorske vojske vi« dimo lep broj dobrovoljaca koji sc bore u posebnim dobrovoljačkim od« redima, ili pak raspore.deni po re« dovnim pukovima. Dobrovoljci, koji su se skupljali u Rusiji, upučivali su iz Rusije Dunavom za Srbiju sve do jeseni 1915 god., kada je Bugarska može ono da stvori za Slovenstvo i za njegovo zbliženje. Ali za veliki čas slovenskog uje« dinjenja moramo se pripravljati ta« koder izvan sokolskih društava. Ra« diti moramo na širenju slovenske mi« sli kod nas i kod drugih Slovena. Od najnižih pa do najviših škola nauk neka bude slovenskb u svim kultur« nim društvima i svakom prilikom mo« ramo širiti slovensku svest. Pouča« vajmo narod u povesnici i kulturi slo« venskih naroda, jer jedino medusob« nim poznavanjem najlakše eemo se zbližiti. Posle rata združili su se svi Slo« v.eni osim Bugara pod jednom sokol« skom zastavom. Narodi, koji pre rata nisu mali sokolskih društava, osno« vali su ih po ratu. Slovači su se zdru« ž’li sa češkim Sokolima u Českoslo« vensku Obec Sokolsku, Lužički Srbi pak ustanovili su svoj Zvvjazk lu« ž>eko«serbskcho Sokolstva koji broji danas tri župe sa 19 društava. Svi slovenski sokolski savezi udruženi su danas u novoj organiza« ciji »Savez Slovensko Sokolstvo«, ko« je nesmetano, preko svih zapreka ko« rača prema svojem konačnom cilju' — slovenske uzajamnosti. Ta ima,, kako je rekao Francuz Louis Eisen« mann na jednom predavanju u Pari« zu 1916. g. potpuno pravo na egzi« stencu, dokle je slovensko bratstvo ideal svih slovenskih naroda; ima tirrt veču pravicu, jer tvori list u vencu evropskog ideala velikog evropskog bratstva. A put do tog bratstva utire So« kolstvo. koje danas stoji na čelu slo« venske uzajamnosti i vodi slovenske narode prema njihovom konačnom cilju — ujedinjenju sveslovensikh dr« žava! (Predavanje u ljubljanskom radiu dne 6. maja 1930. Izvori; Dr. Jos. Pata, Sokolstvo a Slowjanstwo, Budyšin 1924. — E. Gangl, Slovenska ideja i slovensko Sokolstvo na delu, Ljubija^ na 1929. — V. Bučar, Ze stawiznow juhoslocvanskeho Sokolstvva, »Sokol« ske Listy«, Budyšin 1929.). napala Srbiju. Toga momenta preše« čena je svaka mogučnost dolaska do« brovoljaea iz Rusije u Srbiju. Odse« čeni tako od svoga Pijemonta i svo« je narodne vojske, dobrovoljci u Ru« siji počeli su da prganiziuju ^amo^ stalni dobrovoljački odred. Uza sve to što ruske vlasti. u prvo doba nisu dozvoljavale organizovanje samostal* nih borbenih jedinica srpske vojske iz redova bivših austrijskih vojnika. Dobrovoljački pokret u Rusijii počeo se širiti vrlo brzo i odmah jaočetkom 1916. god. organizovana je prva srp« ska dobrovoljačka divizija u Odesi Glavni pokretači dobrovoljačkog po« kreta u Rusiji bili 'su večinom naša brača Sokoli, koji su kao borbena ge« i neracija našega naroda još u vreme svojih študija na zagrebačkom i pra« škom univerzitetu primili u sebe sve osobine pravih revolucionarnih duša. Do. dolaska srpskih oficira sa Krfa, dobrovoljci su sami proveli organiza« ciju svojih pukova. 'U mnogome je upotrebljena sokolska komanda, a sokolski duh slavio je pobedu svoje snage i spremao je braču na borbu. Vidovdan 1916. god. proslavljen je na najsvečaniji način. Istoga dana po« podne pred odeskim gradanstvom i. pretstavnicima ruskih vlasti, eeo dru« gi puk nastupio je sa prostim vež« bama, koje su bile odredene za za« branjeni svesokolski slet u Ljubljani 1914. god. Sokole vojnike vodio je brat Ante Mikuš, rezervni kapetan« dobrovoljač, a njegovi pomagači bili su brača Keško, Vedriš, Lovrič i Rav« nik, potporučniebdobrovoljci. Za one, koji su znali pravim očima gledati u budučnost našega naroda, bila je to velebna manifestacija sokolske misli; koja je nas Sokole iz najrazličitijih k ra jeva našega juga dovela u dobro« voljcc odgojivši u nama borce, za prava svoga naroda i svoje domovi* ne. Sokolski pozdrav — »Zdravo!« — bio je pozdrav dobrovoljaca. Bilo je divota posmatrati' to narodno Sokol* stvo mobilisano snagom svoje vlasti* te volje i jačinom sokolske ideje u borbene pukove kraljevske srpske vojske, spremno da se svakog časa upusti u borbu na život ii smrt. Nije dakle ništa prirodnije, ka* da kažem, da se ideja Sokolstva ne može nikako odvojiti od ideje do« brovoljačkog pokreta, da je to ona ista ideja kojom su odgajane či/tave generacije i da je u svetskom ratu Sokolstvo samo izmenilo način svog delovanja. Sav naš rad u predratno vreme može se nazvati doba predre« volueijc i spremanja usadivanja i uz* gajanja svetih načela Slovenstva i/ slobode. Organizovanje dobrovoljač* kih jedinica u Rus:ji bio je duboko smišljeni rad pun sokolske ideologi« jc bratstva’ i slobode. Svaki/ od nas nastojao je, da u taj istinski nacio* Sokolstvo u svetskome ratu. nalni rad uloži sve svoje snage i ne* strpljivo smo očekivali prvu borbu. Nastupom svetskoga rata za nas So* kole situacija se potpuno izmenila. U prvome času objave rata Sokolstvo nije moglo biti povezano u zajednič* ku akciju; ali pravo Sokolstvo nasto* jalo je da dodo do izražaja baš u ratu, kada je svaki od nas kao po* jedinac morao da prode kroz sve pe* ripetije onih tcških dana, pa da se ipak nade na zbornome mestu kao bo.rac*dobrovoljac. Bilo je to ono te* ško doba, kada je svaki Soko trebao da svom sokolskom pozivu spremno odgovori, jer je Sokolstvo od nas strogo zahtevalo, da uzvišenu sokol* sku ideju ne smemo nikada izneve* riti. Pre rata Sokolstvo je dolazilo do izražaja skupno i svaka naša akcija pokazivala je otvorenu vidnu sokol* sku manifestaciju. Za rata sokolska ideja zahtevala je od svakog pojedi* nog Sokola samostalnu akc’ju i puno gotovosti na žrtve i samopožrtvova* nje. Samo istinski Sokoli vaspitani čvrstom voljeni i jaka srca sa lepim duševnim osobinama znali su, što treba da čine, jer je Sokolstvo bilo jedina narodna vojska i kao nosilač crvenih košulja več ranije bilo odre* deno, da bude pokretač naše narodne revolucije. Boreči se za naše oslobodenje i ujedinjenje u svetskome ratu našli su se na okupu svi oni, koji su sokol* sku ideju shvatili kao nacionalni im* perativ i koji su svoj život prezreli samo zato, da ne budu više prezirani kao roblje, več da svojim životima dadu slobodu i večni život svome na* rodu u svojoj porodnici. Svojom iskrenošču, skromnošču,' samoprego* rom i požrtvovanjem, (Sokoli tsu u dobrovoljačkim redovima služili uvek kao dobar primer istinske ljubavi otadžbini. Bilo nas je po svim jedi* nicama i po svim bojištima. Gdegod je bilo dobrovoljačkog pokreta i do* brovoljačkih jedinica, bilo to u Srbiji, Rusiji, Francuskoj, Italiji ili Americi, pokretači su uvek bili Sokolit. Prika* začu ukratko rad naših dobrovoljaca u ratu, njihovo grupisanje na raznim frontovima i raznim savezničkim dr* žavama i vojskama. Odmah u početku rata naši zem* ljaci, koji dolaze u Srbiju, javljaju se dobrovoljno i stupaju u redove srp* ske vojske. Tu su bili kasporedeni po svim vojnim jedinicama. Uza sve to postojali su u Srbiji samostalni dobrovoljački odredi pod vodstvom vojvode Vuka, majora Tarikosiča i drugih; u Crnoj Gori nekoliko herce* govačkih dobrovoljačkih bataljona. Držanje ovih odreda, kojima su po* veravane operacije najteže prirode, bilo je tako hrabro i puno junaštva, da je svojim junačkim delima stvo* rilo legendarnu epopeju našeg narod* nog herojizma. Poznato je, da su u tim odredima mnogi naši Sokoli ima* li vrlo važnu ulogu i bili svetli pri* mer sokolske svesti, bratske Jjubavi, samopregora i neopisivog junaštva. Najvažniji deo celokupnog do* brovoljačkog pokreta obuhvata sva* kako organizovana akcija naših do* brovoljaca u Rusiji. Tu se u poseb* nim samostalniim jedinicama, koje su prve osnovali baš Sokoli dobrovoljci, odmah osetio zdrav smisao sokolske discipline i bratska ljubav dala je ne* verovatne rezultate. Život tih četa i pukova niije bio stereotipni život ka* sarnske discipline, ili neke umetno postignute ukbčenosti, koja bi zavi* sila od straha pred grubom strogošču, več život iskrenog bratstva izmed u sviju bez razlike na čin, kao život jedne idealne porodicc. Blagodareči požrtvovnom radu dobrovoljaca ofi* cira i njihovoj istinskoj bratskoj Iju* bavi i plemenitim osečajima, što je sve rezultat pravilnog shvatanja so* kolske ideje i dobre sokolske škole, dobrovoljački ipokret zahvatio je snažno celu veliku Rusiju. Juna /meseca 1916. tgod. bila je več u Odesi formisana prva dobro* voljačka divizija, u jačini od 4 puka. Za komandanta divizije bio je odre* den pukovnik Stevan Hadžič. Očeku* juči tako dan zavetnog otkupa, dan prve borbe, kada če jedna čitava di* vizija javno sa oružjem u rukama ce* lom svetu pokazati da je jugosloven* ski narod zaslužan svojo slobode i da je za istu pripravan podneti naj* veče žrtve, naši su se redovi sve više popunjavali. Počelo, se sa priprema* ma oko organizacije druge divizije. Dobrovoljci su dolazili iz svih kra* jeva. Možemo s ponosom konstato* vati, da su u tim 'borbenim jedinica* ma bili zastupljeni svi naši krajevi, skoro sva naša mesta i gradovi, sve naše sokolske župe i sva naša sokol* ska društva. (Slika 'života naših do* brovoljaca urezivala se duboko u sr* ca sviju nas. Čvrsto uverenjc, da smo jedna duša sa nesalomivom voljom, izgradivala je u nama čvrstu veru u skoro oslobodenje našega naroda. Na* glašavam naročite reči; »Skorog oslo* bodenja našega naroda« — jer je du* hovno ujedinjenje nas sviju bilo po* stignuto do najidealnije /zamisli. Pr* va dobrovoljačka divizija bila je ma* la, ali ne manje verna slika buduče Jugoslavije. Dobrovoljci su želeli ч!а u sebi izgrade čvrste, otporne i sa* mostalne Tjude, da budu dostojni osvetnici onih, koji padoše u borbi našeg naroda za slobodu od Kosova i Petrova Gvozda do danas. Naše slavne pobede ispunjene hrabrim dr* žanjem, bezprimernim junaštvom i nadčovečanskim naporima odjeknule su brzo širom celoga sveta, savez* ničko vrhovno vodstvo bilo je izne* nadeno i oduševljeno, a što je naj* važnije za naše uspehe i našu borbe* nost, čula su doskora i naša brača u zarobljenoj otadžbini. Sa pobedama u Dobrudži jugoslovensko pitanje po* staje aktuelno i od toga časa savez* nici ga počinju ozbiljno tretirati. Glas o pobedi i organizaciji dobrovoljaca stigao je i u otadžbinu tako, da mno* gi, čim su došli na front, prelaze Ru* sima i odmah stupaju u dobrovoljce. Za Brusilovljeve ofanzive predavali su se čitavi pukovi i malo ne potpuno domobranska divizija i od tih je do* skora organizovana druga dobrovo* Ijačka divizija. Učestvujuči u bor* bama kao potpuno samostalna divizi* ja protiv Bugara, Nemaca, Austro* Madara i Turaka, naša je divizija ubrzo dala nepobitni dokaz celome svetu, da je Austriji odzvonilo, jer su se udruženi Sloveni borili protiv nje bezprimernom hrabrošču i retkim požrtvovanjem. Za nas prave Soko* le, vaspitane u duhu pune otpornosti duha i tela, postojalo je samo jedno jedino rešenje: Borba na život i smrt. Naš položaj nije dozvoljavao nešto srednje, postojalo je samo dvoje; Ili pobediti ili poginuti. Za slavnim pobedama sledile su odlične pohvale ruskoga cara Nikole 1Г., kralja Petra, prestolonaslednika Aleksandra i ru* munskog kralja Ferdinanda. L’ Ru* skim vojnim krugovima za dugo se raspravljalo o neverovattrm podvizi* ma naše divizije. Slavne ruske voj* skovode denerali Aleksijev, Brusilov, Saharov, Zajončkovski i drugi dali su najlepše izjave i najpohvalnija mi* šljenja o' našoj diviziji. Mnoga i vi* soka naša, ruska i rumunska odliko* vanja najbolji su dokaz junaštva na* še divizije. Brača Čeho*Slovaci, kojih je kao pravih Sokola lep broj bio u našoj diviziji, pokazali su se kao od* lična brača i odlični borci. Godine 1917. za vreme revolucije i nereda u Rusiji naše su divizije povučene sa dunavskog fronta i upućene ш Solun. Na Solunskom frontu naša jugoslo* venska dobrovoljačka divizije uzela je najdivnijeg učešča u ofanzivi i pr* va bila pohvaljena za vreme proboja od strane vrhovnog komandanta pre* stolonaslednika Aleksandra. — Po* kretači dobrovoljačkog pokreta u Americi bili su i opet Sokoli. Dobro* voljci iz Amerike dolazili su u veli* kom broju na Solunski front i bili su organizovani u sokolske čete pod imenom: Sokolska četa Tomislav, Zrinski itd. U Francuskoj vojsci vida* mo naše dobrovoljce odmah u počet* ku rata u legijama stranaca. Lep broj naših zemljaka bio je kao dobrovo* Ijac u kanadskim, australijskim i novozelandijskim bataljonima, gde im je priznata največa hrabrost. Italijani su pak dozvolili našem bratu Sokolu, kapetanu dr. Ljudevi* tu Pivku, organizovanje jednog jugo* slavenskog dobrovoljačkog bataljona, koji je učestvovao u borbama na ita* lijanskom frontu. Držanje njegovih vojnika pohvaljeno je od svih savez* nika. Augusta meseca 1918. god. do* zvoijen je dolazak na Solun jednoj grupi oficira i vojnika dobrovoljaca iz Nočelahumbre. Pri završetku mo* gu slobodno izjaviti, da je pred po* četak solunske ofanzive sastav srp* ske vojske bio pojačan vrlo lepim brojem dobrovoljaca, koji su svojim hrabrim držanjem zadivili .sve savez* ničke armije. Dobrovoljci su svoj za* datak izvršili časno, verni svojoj do* movini i svom sokolskom pozivu. De* la naših dobrovoljaca čula su brača u otadžbini i stavila se na čelo na* rodne revolucije. Naše oslobodenje i ujedinjenje je rezultat pobeda na frontu; ali narodni prevrat izvršen je pod vodstvom naših Sokola, koji su su prvi dali u službu slobodne i uje* dinjene kraljevine Jugoslavije. stupnik Lužičko*srpskog Sokolstva. Njemu dane su sve informacije za slet. Lužičkih SFba doči če na slet oko 35. — Konačno podnosi brat Gangl obširan izveštaj o stanju so* kolske štampe. Brat tajnik podnosi izveštaj o tajničkim poslovima. Franjo Husinek iz Zlatara pred* laže, da se za slet organizujei dola* zak seoske dece iz Zagorja. — Za* ključuje se dqpis upraviti Sletskome odboru time, da se ova stvar u prin* cipu prihvača, a sama organizacija imade se sprovesti preko župe Za* greb. Pokrajinski Savez ruskog Sokol* stva u Jugoslaviji saopštuje svoje konstituisanje. Gospodar brat Živkovič saopštu* je, da je sačinjen pregled dugovanja za deset župa, a dok se* dovrše i ostale župe, što če biti u najkrače vreme, pristupiče- se definitivnom re šenju tog pitanja. Nadalje saopštuje da jedno Sokolsko društvo ne udo* voljava svojim zahtevima. Premda opetovano puta pozvano nije udovo* ljilo svojim cbavezama. Zaključuje se da se pomenuto društvo najener* gičnijc pozove na red. Beogradsko »Vreme« donelo je u svom broju od 30. aprila u rubrici »Šport« raspored manifestacione po* vorke sportista, koja če se održavati u Beogradu 4. maja o. g. Medu učes* nicima pod tačkom 8. gpommju se Sokoli i skauti. — Zaključuje so tra* žiti u tom predmetu nužna razjaš* njenja. Upotreba sletskih markica. U sletskoj smo godini, a tek ne* koliko tedana deli naš od velikog I. svesokolskog sleta Sokola kraljevi* ne Jugoslavije. Svaka sokolska jedi* nica, svaki pojedini Soko u tim dani* ma treba da ispunjava bilo kakovu dužnost, prema našoj zajedničkoj organizaciji, da tako i delotvorno pokažemo, da je svestan Soko, da se znade nači na radu, kada to- traži in* teres celokupne organizacije. Ovih Zadatalk: i Čl. 1. Zadatak je .potpornoga fonda, da materijalno potpomaže sokolska dru* šfrva u nabavci najpotrebnijih spra* va, kako bi sokolski rad u vežbaoni* cama napredovao. Sredstvi*. Čl. 2. Materijalna srcdstva*novac, pot* porni fond dobija: a) od redovnih obaveznih godiš* njih uloga svih sokolskih društava u iznosu od dinara 50. U interesu br* žeg razvoja rada u vežbaonicama i što jače mčdusobnc neposredne pot* pore, ovaj ulog iplačaju i sva novo* osnovana društva. b) od priloga Saveza Sokola kra* ljcvine Jugoslavije, župskih i dru* štvenih uprava. Redovni godišnji ulozi i priloži šalju se upravi Saveza Sokola kra* ljevinc Jugoslavije; ova priloženi no* vac knjiži tako. da se ulozi za fond mogu uvek jasno znati u celome iz* nosu i da se mogu uvek u celosti, a po potrebi, nesmetano iskoristiti. Rad fonda. Čl. 3. Koriščenje srestava ovoga fonda otpočeče posle 1. godine dana od nje* govog osni vanja Čl. 4. Za potporu fondu može se obra* t ti svak o sokolsko društvo, ali pr* venstvo imaju društva, koja se stva* raju. Čl. 5. Potpore društvima iz ovoga fon* da sastoji se u davanju bezkamatnih pozajmica radi nabav ke najpotrebni* jih sprava za vežbaonicu po rnoguč* nostima, ali najviše u sumi od 7000 dinara. <21. 6. Fondom rukujc i rešava o dava* nju pozajmica i u kolikoj sumi upra* va Saveza Sokola kraljevine Jugosla* vije. Kao referenta po pitanjuna iz ovoga fonda i za vodenje svih pošlo* va oko zaduženja 1 razduživanja dru* štava kojima je pozajmica učinjena, uprava odredujc jednoga člana iz iz* vršnog odbora uprave Saveza. Postupak u traženju pozajmice. Čl. 7. Uprava sokolskog društva, koje želi da se koristi pozajmicom iz pot* pornog fonda, obrača se pismenem molbom svojoj župi. U molbi iznosi: kada je društvo osnovano; koje spra* upravo dana nameče nam se jedna ta* kova dužnost, a ta jest, da što brže raspačamo naše sletske markice.koje je izdao sletski odbor kao jedno vrelo prihoda za slet, a i kao samo rekla* miranje sleta. Zato povodom toga Savez naređu* je, da sve sokolske jedinice (društva i župe) imadu da do sleta na svojoj korespodcnci rabe ove markice. Mar* kica imade se lepiti na pismo izmedu potpisa starešine i tajnika te poništiti sokolskim žigom. Nadalje pozivlje se celokupno članstvo, da ono i u svojoj privatnoj korespodenci rabi ove markice. Poručujte markice što pre kod: Sletskog odbora, Beograd, Terazija 7. Pojedina markica zapada 50 para. Zdravo! Rešenje o plaćanju poštarine. Na predloge više župa i društa* va, da bi se od nadležnog ministar;* stya ishodio oprost od poštarine uprava Saveza Sokola kraljevine Ju* goslavije obratila se odnosnom mol* bom na nadležno Ministarstvo grade* vina od kojeg po tom predmetu pri* mila sledeče rešenje: U vezi Vašeg pisma od 20. pr. m. br. 324 upučenog na gospodina Pretsednika Ministar* skog Saveta, kojim ste molili, da se Savez, kao i sve ostale župe i sokol* ska društva oslobode od plačanja po* štanskih taksa za medusobnu kores* pondencu, Ministarstvu gradevina čast je obavestiti Vas, da nema za* konske mogučnooti na osrtovu koje bi se mogla doneti .odluka o oslobodenju plačanja poštarine te žalim da Vam molbi ne mogu izači u susret. — Po* močnik ministra gradevina. Prednje dostavlja se do znanja svima bratskim župama i društvima time, da se u pogledu ovih oprosta ne obračaju više na 'Savez, jer je tim rešenjem Ministarstva gradevina stvar odlučena. Zdravo! ve več ima; koje sprave želi da na* bavi; gde namerava nabavku da izvr* ši; koju sumu traži na pozajmicu; čim c obezdeduje mesečne ofplate. Uprava župe sprovodi ovakvu molbu upravi Saveza sa svojim miš* ljenjem da li (da se molbi -zade u susret, a koje če mišljenje osnivati na podatcima, koji če joj dati uve* renje da društvo stvarno ima uslova za svoj razvoj i da če moči opstati. Uprava Saveza potpuno nezavis* no donosi odluku o tome hoče li se pozajmica učiniti i kome če se, od više prijavljenih društava, a obzirom na gotovimi fonda, iziči i kojim re* dom u susret. Odluka se donosi na samoj mol* bi, a potpisuju je: u slučaju da se odbija onaj potstarešina, koji pret* sedava sednici, kada se odluka dono* si, referent i tajnik, a u slučaju da se zajam odobrava, još i blagajnik. O donetoj odluci referent odmah izveštava dotično društvo preko žu* pe. Ako se i novac šalje, blagajnik če isti poslati neposredno društvu, a od društva če tražiti p:smenu potvrdu o primljenom novcu, koju če društvo neposredno dostaviti upravi Saveza. Čl. 8. Ako se pokaže, da je po interese fonda, a i zainteresovanih društava, korisnije da se na mesto u novcu daje potpora u spravama, a u iznosu odobrenega zajma, uprava Saveza So* kola kraljevine Jugoslavije može stu* piti u sporazum sa jednom tvornicom sokolskih sprava radi nabavkc istih za račun zainteresovanih društava. ČL 9. Ako se pozajmica društvima uči* ni putem sprava, iste ostaju kao pot* puna svojina Saveza, sve dok društvo pozajmljenu sumu potpuno ne isplati. Čl. 10. Pozajmljenu sumu, bilo u novcu bilo u spravama, svako je društvo obavezno otplatiti u roku od 2 go* dine u jednakim mesečn m otplatama. ■Veličina otplata iznosi se i u rešenju pri odobravanju zajma. Moguče je dug vratiti i pre od ovoga roka. Moguče je otplačivati i u nejed* nakim mesečnim otplatama, ali samo tako, da svakoj manjoj od normalne predhodi veča otplata. Administracijo. Čl. 11. •Uprava Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije prapisače potrebne for* mulare i knjige za tačno vodenje, ka* ko redovnih godišnjih uloga društava i priloga sa drugih strana, tako i za* duženja i razduživanja društava. Ovu knjigu vodi referent. IZ SAVEZA SKJ XII. sednica izvršnog odbora Saveza SKJ, održana 25. aprila 1930. u Beogradu. Brat tajnik izveštava o poslovi* ma saveznog sekretarijata te o teku* čim poslovima. Pretsednik čehoslovačke republi* ke Masarvk zahvaljuje se pismom, upravljenim Savezu, na čestitkama prigodom njegovog jubileja. Bivše srpsko sokolsko društvo »Dušan Silni« podnosi akt o svojoj likvidaciji. — Imade se ustupiti brat* skoj župi Beograd na dariju nadlež* nost. Bratska ČOS zahvaljuje se na iz* razima saučešča prigodom smrti Aloi* sa Jiraska i izražuje Savezu gvoju sučut povodom smrti brata dr. La* va Mazzure., Bratski Savez poljskog Sokolstva šalje čestitku povodom primiča Sa* veza Sokola kraljevine Jugoslavije u Savez »Slovensko Sokolstvo«. Molba jednoga Sokolskog društva za podporu u cilju zidanja Sokolskog doma ne uvažuje se, pošto Savez ne* ma u takve svrhe potrebnih materijah nih sredstava. Sokolsko društvo u Solinu javlja smrt brata Ante Iviča. Društvu če sc izraziti ^učut. Brat Ivo Polič, član savezne upra* ve dostavlja dopis Jridranske plovid* bc u , stvari popusta na parobrodima, ujedno izveštava o svom inšpekcijo* nom putu po Lici. — Izveštaj se pri* ma na znanje. Ministarstvo gradevina javlja, da ne može dati oprost od poštarine za korespondencu sokolskih društava, župa i Saveza. — Objavit če se u »Glasniku«. Ministarstvo inostranih dela tra* ži upute glede olakš'ca za prevoz na ših iseljenika na svesokolski slet u Beogradu. Odgovoriče se, da je u tom pogledu učinjen ugovor sa Cu* nard Linijom. Sokolska župa Tuzla saopštuje, da je svrgla radi grube nediscipline upravu Sokolskog društva u Grača* nici. — Odobrava se. Sokolska župa Bjelovar javlja da se zahvalio dosadanji tajnik brat Ro* bert Vagner, pa predlaže, da se na njegovo mesto imenuje brat Duro Habdija. — Odobrava se. Ministarstvo prosvete saopštuje, da je zbog izuzetnih prilika odredilo, da se škole u Beogradu ranije dovr* še, kako bi se njihove prostorije mo* gle upotrebiti za smeštaj Sokolova prigodom sleta. Župa Zagreb predlaže, da se za seoske sokolste čete ne uvada so* kolska kapa, več da svatko nosi ka* pu svoga kraja, a na ovo samo so* kolsko ,pero.. — Odlučeno odgovoriti, da se zaključak sednice upravnog odbora ne može menjati. Ministarstvo prosvete saopštuje, da je svima školama preporučilo, da u maju mesecu prirede javne vežbe, kako bi se iz prihoda tih vežaba omogučio dolazak na slet nastavnici* ma gimnastike, t— Akt se upučuje udruženju nastavnika gimnastike. Savez ratnih dobrovoljaca poziv*, lje naš Savez na svoju glavnu godiš* nju skupštinu. Kao delegat odreduje se brat Voja Todorovič. Ministarstvo financija /saopštuje svoje rešenje glede oprosta od taksa iz članka T. V. R. taič. 1. par. — Imade se objaviti u »Glasniku«. Brat blagajnik podnosi izveštaj o stanju blagajne, koje se prima na znanje. Brat dr. Pavlas napominje, da se je u smislu rešenja izvršnog odborg o - formiranju četiri novih župa obra* tid na, župe; Celje, Novo mesto, Ma* ribor, Rijeka. Jedina župa, koja pro* testuje, jest župa Novo mesto, koja drži da Črnomelj imade ostati u njoj, lok župa Sušak drži, da za gorski kotar treba formirati novu posebnu župu. Što se tiče Vinkovaca, napisao je dopis župi u Osijek, da če se on* de održati sastanak delegata župe Osijeka i brače iz Vinkovaca. Pred* laže, da bi župa Varaždin obasizala srezove: Varaždin, Čakovac sa celim Mcdimurjem i mestom Prelog, Iva* nec, Ludbreg, Novi Marof i samo mesto Zlatar, a župa Karlovac bi obu* hvatala srezove: Karlovac, Ogulin, Slunj, Jastrebarsko, Pisarovina, Voj* nič i Virgin Most. Brat dr. Belajčič napominje, da bi sada, pošto sil poslovnici prosvet* nih odseka gotovi, trebalo pristupiti formiranju saveznog prosvetnog od* bora. Moli, da mu se dade od strašne beogradske brače spisak lica, ko* ja bi ušla u odbor, kako bi se posle sleta odmah ,pxistupflo radu. Brat dr. Pavlas upozorujc, ako se gledam na organizaciju ukaže kakav nedostatak u sokolskom životu, da ga se na to Ujpozori, kako bi se mogli potrebni pravilnici što pre izraditi, XIII. sednica izvršnog odbora Saveza SKJ, održana 2. maja 1930. u Beogradu. Brat Gangl izveštava, da je pri* mio pismo od starešine Poljskog so* kolskog Saveza brata Zamoyskoga, u kojem mu ovaj saopštava, da je pri* sustvovao proslavi stogodišnjiee, što je Alžir postao francuskom koloni* jom. On je tamo zastupao i Savez Sokola kraljevine Jugpslavije i polo* žio vemac na grob palih ratnika. — Zaključuje se bratu Zamoyskomu pi* smenim putem zahvaliti. Dalje izveštava brat Gangl, da o I f.silrrsii hnravin u Liuhliani 7. Pravilnik potpomog fonda Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije. Čl. 12. Društva pri šiljanju redovnih go* dišnjih uloga i mesečnih otplata uvek če upravi Saveza (za potporni fond) poslati i zaseban akt pod brojem ove sadržine: »Ovo je društvo poslalo (dan, mesec i godina i način pošfljke) upra* vi Saveza dinara ... kao (redovni go« dišnji ulog ili redovnu mesečnu ot* platu).« Kada blagajnik uprave Saveza na ovakom primljenom izveštaju stavi potvrdu da je naznačena suma prim* ljena i kroz novčane knjige provede* ixa (strana i broj}, referent po tome aktu u svoje knjige (uloga ili razdu* ženja) unosi označene sume, a akt čuva u arhivi kao novčani dokumenat. Ovaj pravilnik primljen je na sed* nici izvršnog odbora dne 2. maja 1930. i stupa na snagu sa danom objave u »Sokolskom Gllasniku«. B e o g r a d, 2. maja 1930. Savez Sokola kraljevine Jugoslavija. Tajnik: I. zam. starešine: A. Brozovič, s. r. E. Gangl, s. r. Pravilnik glazbenog odseka Sokolskog društva. § l. Glazbeni odsek udružuje članove sokolske glazbe i orkestra sokolskog društva. U pogledu disciplinskom od sek je podreden društvenoj upravi, u pogledu glazbeno='stručnom je samo stalan. U pogledu gospodarskom od* sek stoji pod nadzorom društva, ipak radi blagajna odseka samostalno te polaže svaka tri meseca pismen ob* račun glavnom društvenom blagajni* ku. Uprava odseka mora na zahtev u svako vreme podneti društvenoj upra* vi blagajnu, arhivu i instrumentarij u svrhu pregleda. § 2. Svrha odseka jeste gajenje muzi* ke medu članstvom društva te obliž* njih sokolskih društava. Odsek ga"Ji duvačku glazbu, isalonski ili veliki or* kestar, tamburaški hor, pevački hor itd. Duvačka glazba daje u prvome redu marševsku i vežbačku muziku, po mogučnosti i lakšu konce rtnu ■glazbu; orkestar daje glazbu pri igrankama i koncertima. § 3. Glazbeni odsek služi se kod iz* vodenja svog programa inventarom, arhivom i instrumentarijom, koje je vlasništvo sokolskog društva. Svake godine uprava odseka dužna je da sastavi svoj proračun, koji odobrava uprava društva. § 4. Član glazbenog odseka može po* stati svak*i član svakog sokolskog društva ako položi stručni ispit pred glazbenim vodstvom odseka te ako >Да uprava odseka primi. Uprava mo* že primanje i otkloniti bez obrazlo* ženja. Pohadanje vežaba svaki član ima smatrati za svoju prvu dužnost; za slučaj nedolaska mora se opravcteti kod vode svog odelenja ili kod ka* pelnika. Razdeobu za saradivanje utvrdu* je kapelnik u sporazumu sa vodama pojedinih odelenja na taj način, da se uzmu u obzir u prvom redu naj* sposobniji i oni, koji najurednije do* laze na vežbe. Odsek vodi tačnu sta* tistiku o dolasku na vežbe. Svaki član ima da smatra za svo* ju dužno«t, da saraduje kao član so* kolskog glazbenog odseka kod javnih priredaba. Svagda se ima najstrožije pokoravati sokolskoj disciplini. § 5. Glazbenim odsekom upravlja uprava odseka i glazbeno vodstvo. Upravu odseka imenuje društvena uprava. Upravu odseka sačinjavaju pret* sednik, njegov zamenik, koji moraju biti članovi društvene uprave i glaz* benog odseka, kapelnik, njegov za* »iicnik. tajnik, blagajnik, upravnik, arhivar i vode odelenja, koji moraju biti članovi sokolskog društva. Nijedan zaključak uprave odseka ne sme da se protivi organizacionim propisima, zakonu, statutu, pravilni* cima i poslovnicima Sokola kraljevine Jugoslavije. Glazbeni materijal kupuje uprava odseka prema uputstvima glazbenog vodstva, a u granieama proračuna. Uprava odseka brine se za go* spodarsku i upravnu stranu odseka te pazi na disciplinu članstva. Sokolsko društvo daje glazbenom odseku prostorije, osvetlenje, greja* nje te glazbeni arhiv, inventar i in* strumentarije. § 6. Stručni rad odseka vodi glazbeno vodstvo, koga čine kapelnik, njegov zamenik;, vode odelnja te 2—4 naj* bolja člana odseka. Glazbeno vodstvo odgovorno je u stručnpm pogledu upravi odseka i eelokupnom članstvu glazbenog od* seka. Glazbeno vodstvo razmatra po* trebe odseka sa stručnog gledišta, sa* stavlja program rada, programe glaz* benih javnih nastupa te podnosi po kapelniku predloge upravi odseka. _ § 7. Glazbeni odsek mora saradivati u svom sokolskom društvu kod svih priredaba, koje mu se jave bar 2 me* seca unapred. Kod priredaba i na* stupa izvan sopstvenog društva ili kod drugih sokolskih društava nije potrebna prethodna dozvola uprave društva, no za saradnju kod nesokol* skih društava potrebno je, da to pret* hodno odobri društvena uprava. Glazbeni odsek saraduje: a) kod priredaba sopstvenog dru* štva: 1. na akademijama, proslavama, svečanostima, pozorišnim predstava* ma i omladinskim (naraštajskim i dečjim) predstavama i priredbama bezplatno; 2. na društvenim zabavnim pri* redbama (silvestarsko in nikolinjsko veče, društvena igranka, sokolsko ve* selje itd.) uz odštetu za ishranu i sa* radnju, kako bi se zaračunala drugim sokolskim društvima, ali bez ishrane. 3. na probama, kod javnih veža* ba i utakmica besplatno, a uz ishranu; 4. na sokolskoj sahrani prema mogučnosti. b) Kod priredaba i nastupa izvan sopstvenog društva ima odsek prava na honorar i ishranu. § 3. Pretsednik vodi celokupni rad u odseku. On zastupa odsek u upravi društva, saziva putem tajnika sednice uprave odseka te njima pretsedava. On vodi sve debate i glasa samo kod jednakog broja glasova. On zastupa odsek prema trečim licima i potpisu* je sa tajnikom ugovore. Pretsednik mora biti u stalnom dodiru sa kapel* nikom. U slučaju odsutnosti pretsed* nika zastupa ga njegov zamenik, koji i inače treba da pomaže pretsedniku u niegovom radu. U slučaju, da je odsutan i potpretsednik, odsek vodi njegov kapelnik, a u otsutnosti kapel* nika najstariji član uprave odseka. Tajnik prima sve dopse, unosi ih u delovodni protokol te ih podnosi sednici odseka. Ako za rešavanje ni* je potrebna sednica, predmete svrša* vaju pretsednik i tajnik. Svaki dopis, koga šalje odsek, mora biti potpisan po pretsedniku i tajniku. Tajnik vodi zapisnik sednice, spisak članstva od* seka, evidenciju saradivanja i uče* stvovanja na vežbama. Blagajnik vodi gazdinstvo odseka te vodi .sve knjige prima ,sav novac te ga izdaje prema odluci uprave od* seka za potrebe odseka. Arhivar vodi glazbeni arhiv od* seka. U tu svrhu sastavlja tačan »re* gled celokupnog notnog materijala, nabavlja cenovnike i spiskove novih nota. Ormari odseka moraju biti uvek u najlepšem redu. Za notni ar* hiv vodi se arhivna knjiga, gde mo* raju biti unesene i razporedene sve muzikalije. Upravnikova dužnost je upravlja* nje instruinentarijom odseka, po* zajmljivanje instrumenata, izdavanje sitnog glazbenog potrošačkog mate* rijala, briga za dovoljnu zalihu svega apsolutno potrebnoga glazbenoga ma* terijala, opravka pokvarenih instru* menata, predlaganje nabavke novih instrumenata itd. Radi evidenc'je vo* di tačnu knjigu inventara. § 9. Sednice uprave odseka drže se redovno jedanput mesečno. Za odr* žavanje sednice potrebna je prisut* nost polovina svih članova uprave od* seka. Resenja se donose večinom gia* sova. Pretsednik glasa u slučaju jed* nake podele glasova. § 10. Glazbeni odsek ne ubire od svo* jih članova nikake zasebne članarine. Njegovi dohodci su: a) dohodak od saradivanja, b) ipomoč društva, c) pokloni, d) dohodci od sopstvenih priredaba. Izdaci su: a) eventualna - plata kapelnika, b) održavanje arhive, inventara i in* strumentarija, c) nabavka nota, instrumenata i po* trošačkog materijala, d) izdaci za honorisanje pomočnika. § 11. Za saradivanje kod priredaba pri* ma glazbeni odsek honorar, kako to propisujc § 7. Od celokupnog hono* rara članstvu pripada najviše 80%, a ostatak ide u korist blagajne odseka. Čist godišnji prihod predaje se glav* noj društvenoj blagajni. Za kapelnika, ako diriguje, raču* na se zaseban honorar. Ne ubraja se u honorar režijski trošak, putni tro* šak ishrana itd. § 12. Pozajmljivanje inventara odseka i arhive nije dozvoljeno. Iznimku či* ne instrumentarij, pozajmljen člano* vima odseka, u koliko nemaju sop* stvenih instrumenata. Član, koji primi na poslugu instrumenat odseka, pot* pisuje o tome revers. Note se ne po* zajmljuju ni pojedincima ni drugim glazbama. Pri sokolskim priredbama članovi odseka moraju nositi sokalsku odoru. Na priredbama i nastupima izvan so* kolskim zabranjeno je nošenje so* kolske odore, osim na priredbama i nastupima nacijonalnih društava (Na* rodna Odbrana, JugosL Matica, Ja* dranska straža itd.). Za ove slučajeve daje uprava društva prethodnu do* zvolu za nošenje sokolske odore. Uprava društva izdaje naredenja o jedinstvenom odelu za nastupe glazbe pri priredbama izvansokolskim (tamno odelo sa sokolskom znač* kom). Orkestar nastupa osim kod svečanosnih prilika uvek u takvom civilnom odelu. § 13. Kučni red objavljuje se u pro* štorijama odseka. Svaka objava mora biti potpisana po pretsedn'ku ili ka* pelniku. § H. Ako odsek |privremcno obustavi rad, njegovom imovinom upravlja uprava društva. * Ovaj pravilnik primljen je na sednici izvršnog odbora dne 4. aprila 1930. i stupa na snagu sa danom ob* jave u »Sokolskom Glasniku«. Beograd, 4. aprila 1930. Savez Sokola kraljevine Jugoslavije. Tajnik: I. zam. starešine: A. Brozovič, s. r. E. Gangl, s. r. Nova i obnovljena Sokolska društva. Župa Beograd: nova društva Beo* grad III, Beograd IV. Čukarica, Ve* liko Gradište; župa Niš: novo Bela 1Ш1ШШ i Šava P° ep Ospf \J 2Ža •. l ✓ p'* tcn:5 ® .bi* ,i