Poštarina plaćeni u gotovom God. V. Broj 47 fazreh "’f novoititirn Po"ef^"t1, l'rol «foli 1 sn Btnara 29. XI. 1933 j-- Dr, oermslj T, Dvoi'ftkovs. b/1 ], J U B L J A" CaASUO SAVEZa I r^r 29. XI. 1933 druga obljetnica smrti Dra. F. B. SEDEJA JUGOSIOVENSKIM EMIGRANATA U JULIJSKE KRAJINE Odjek Rapalskog dana U svim važnim i veiim mjestima države održane su 12. o. mj. komemorativne priredbe. Rapalski dan prošao je svuda: jednako u Beogradu, Novom Sadu i Subotici, kao i u Zagrebu, u Ljubljani, Mariboru i ostalim mjestima, u znaku dubokog suosjećanja sa našim narodom u Julijskoj Krajini i uz živu svijest da Rapalski ugovor, sklopljen prije trinaest godina predstavlja jednu tešku nepravdu za čitav naš narod. To je prva konstatacija. Druga je ta, da su priredbe na Rapalski dan dale inicijativu i organizirale ih u glavnom naše emigrantske organizacije. Efekt stvarni unutarnji u duši svakog našeg emigranta i ostale javnosti koja je sudjelovala i onaj vanjski manifeslantni postigao je značajne razmjere — rijetko koje godine kao ove ispala je ova manifestacija tako značajna i sadržajna. Ali ove priredbe emigrantskog karaktera u prvom redu, imale su još jedan efekt, koji se mogao očekivati, ali čiji je odjek, dan-dva iza Rapalskog dana, bio svakako glasniji nego se uopće moglo i pomisliti. Reagirala je oštro na njih fašistička štampa — reagirala takvom bukom, ogorčenjem i žestinom, pogrdama i insinuacijama koliko alarmantnim, toliko neuravnoteženim i smišljeno preuveličao anima. Pokušati svesti ih u pravu mjeru, bio bi uzaludan i — u ostalom sasvim nepotreban posao. Fašistička je štampa još unapred uzela na nišan Rapalski dan i vidjelo se da je unapred spremna da ga uzme za povod svojih napadaja i podmetanja. Mi smo o tome nešto javili u prošlom broju. Dan-dva iza nedjelje, 12. XI. — t. j. u brojevima od u-torha, 14. XI. sve su novine unisono uperila svoje baterije i odapele hitac. Znak za to dala je Agencija Stefani sa na svoj način sastavljenim izvještajem o Rapalskoj komemoraciji u Beogradu i u Novom Sadu. Taj izvještaj donijele su po Agenciji Stefani sve novine — dodavajući svoj posebni komentar, koji si je sličan u cijeloj štampi (kako može drukčije i biti!) po tome što je popraćen bijesnim napadima na vodstvo e-migracije u poznatom fašističkom bahatom žargonu radi komemoracije u Beogradu. Tu je i prva slaba strana ovih napada, čitavo pisanje naime polazi sa stanovišta (svijesno ili nesvijesno!) da je jedino Beograd (a s njime u manjem omjeru i Novi Sad) priredio Rapalski dan a potpuno ignorira činjenicu da su taj dan i u ostalim mjestima priredjene slične komemoracije. Čak komentari posebno ističu da takve priredbe nisu održavane drugdje, da se izbjeglo Zagreb i Ljubljanu. Medjutim je toj štampi to bilo potrebno da pokuša izvući iz toga politički adut — pozivajući redom sve na odgovornost zbog raspirivanja mržnje do Italije, do fašizma, zbog ugrožavanja svjetskog mira, provokacija i t. d. U tom je i druga slaba strana ove najnovije pacifističke poze u koju se meće fašistička Italija. Izvlačiti iz obične jedne komemorativne priredbe, na kojoj se ukazuje na nepodnošljivo stanje jedne manjine i za koju se s pravom optužuje fašizam o nekoj ratnoj opasnosti i suviše je glupo, u svakom slučaju i dovoljno smjelo i od fašističke štampe da upućenom svijetu koji je prozreo fašizam ne od jučer, servira ovakve tvrdnje. Znade se u svijetu ko ugrožava mir, znade se o talijanskim spletkama, poznat je ratnički fašistički duh i fašističke hegemoni-stičke teritorijalne aspiracije, znade se da ne duljimo i za talijansku pacifističku ulogu u Ženevi i sa njfzina nastojanja da razbije Ligu naroda Ì kad se na kraju fašizam, kojemu je glavni aksiom sila i nasilje u unutarnjoj * vanjskoj politici, gerirà kao zaštitnik mira i čmar evropskih interesa, onda je to komične, do kraja. Još jedan detalj iz tih izvještaja. Novine spominju da se u govorima u Beogradu govorilo o stradanjima 100.000 Slovenaca. Da li i Ume fašističke novine služe da otkrivaju istinu, ili jasno pokazuju da im do nje nije stalo i da je se plaše, kad ovako grubo falsificiraju broj Slovenaca i Hrvata u Julijskoj Krajini? Razumijemo donekle sve napadaje. Oni pokazuju da fašizam znade pasti u histeriju kad mu nešto nije po volji. A ne može mu biti po volji činjenica da se u Jugoslaviji pokazuje ljubav do našega naroda u Julijskoj Krajini, interes do zemlje koju je Rapalski ugovor nepravedno dodijelio tudji-nu. Da se na to šuti, da se prestane voditi računa o našem narodu i njegovom položaju u koji ga je bacio fašistički postupak, da se zaboravi na bezakonja, nepravde i osvet-Ijivosti fašizma, da se prestane, ukazivati na jedan sistem koje surovo gazi i otvoreno ruši demokratske i ćovječanske principe i duh slobode — nije moguće, i jasno je da je to prema fašizmu neoprostivi grijeh. U ostalom da malo zapitamo: što hoće Mussolini kad si svojata Dalmaciju, za koju se dnevno vrši propaganda i javno, i od najviših lica i ustanova, i bude najsuroviji zavojevački instinkti, što je htio Mussolini sa Krfskom aferom, što hoće sa revizijom Vijesti ix Juiijske Krajine TEŽAK POLOŽAJ U ISTRI PRED ZIMU NEZAPOSLENOST JE U PORASTU. — PREDVIDJANJA U UROD ŽITA NISU SE ISPUNILA. — DO FEBRUARA NEKAKO. A POSLIJE... — KOJI SU »PRAVI« A KOJI »NEPRAVI« SIROMASI — ILI SKRB ISTARSKIH FAŠISTIČKIH VODJA PRED ZIMU. Pula, novembra. Mussolini je jednom zgodom rekao da u Italiji mora svaki seljak imati drva da si stopli kuću, a za jelo tople mineštre koja će ga okrepiti. To uistinu nije mnogo; Mussolini je bio svakako skromniji od onoga koji je zaželio seljaku da mu se svakoga dana kuha u loncu kokoš, ali ipak zacijelo ni sam ne zna u kako težak položaj je metnuo istarske fašističke vodje, kojima je izručio brigu za istarsko" seljaštvo. Ipak istarski fašistički prvaci premda potpuno svijesni teškoga položaja u kome se nalaze, sastali su se ovih dana u Puli na dogovor kako bi za zimu ostvarili želju »Ducea« o toploj kući i tanjuru mineštre. Puljski prefekt Cimoroni pretsjedao je sjednici na kojoj su bili prisutni svi fašistički poglavice koji se nalaze u Puli. Njima je prefekt održao govor, koji mnogo uvjerljivije tumači pravo stanje u Istri, nego sve fraze o zadovoljstvu naroda što se nalazi u Italiji, o odanosti režimu i slične gluposti. Prefekt je ponajprije konstatirao da je ovaj sastanak malo okasnio, ali da tò ipak ne smeta mnogo, jer zasada seljak da imade još uvijek nešto što je skupio u ljetu i jeseni, dok prava nevolja da nastupa od februara dalje. Da se ta nevolja ublaži, treba koordinirati rad vlasti i privatnika. No prije nego će o tome govoriti prefekt otvoreno priznaje; nezaposlenost je u lakom (čitaj priličnom) porastu. Mnogo se nade polagalo u to da će žito dobro uroditi, no očekivanja se nisu ispunila. Bolje da je urodio krumpir, kukuruz, a djelomično i vino. Prefekt se tome sigurno mnogo ne veseli, jer — kako je u početku rekao — s time će se nekako dotjerati samo do februara, a do ljeta je još daleko. Svemu tome nasuprot on imade zasada samo jedan plan o javnim radovima, koji će predložiti vladi. Ako ga vlada i primi, prefektu, čini se, to je još uvijek dosta malo, jer on ne propušta naglasiti, da javna pomoć i dobročinstvo moraju učiniti najveći napor. Medjutim on imade ideju kako da se olakša pomoć: treba razlikovati prave siromahe od siromaha koji su takvi po zanatu, i pobrinuti se da pomoć ne bi bila nerazumno dijeljena. Drugim riječima dakle: siromasi od ,zanata neće dobiti mineštre. Uostalom treba ostaviti ingenioznosti prefekta i fašističkih samaritanaca da prave u , Istri izbor izmedju »pravih siromaha i onih koji su to po zanimanju«. Pravi su valjda oni, koji nemaju što -jesti od februara dalje, a oni profesionalni koji kroz čitavu godinu nemaju ništa. Fašistički sekretar Relli govorio je o tome, odakle bi prema lanjskom iskustvu mogla doći pomoć. Sve što je on o tome izrekao dade se svesti na nekoliko riječi; sakupljat će se doprinosi. Vrlo lijepo, kada se pomisli da se u toj državi baš sada toliko govorilo o korporativističkom sistemu, »koji privredu postavlja na nove temelje!« Onorevole Maracchi javio se takodjer za riječ da napadne sve one koji lanjske godine nisu dali ni centesima za pripomoć »neosjetljivi za dužnosti časa«. I on se slaže s prefektom da treba pojačati pomoć i predlaže zato takse. Ponovo se javio sekretar koji je već konkretno obrazložio da se pomoć neće dati u novcu već u naravi. Vodit će se najstroži nadzor da se spriječe nepravde u podijeljivanju pomoći. Zato će svatko, tko reflektira na neku pomoć, morati imati »knjižicu o pomoći«, u koju će mu biti ubi-Iježeno. što je primio, od koga i koliko. Tako se valjda kani izbjeći da netko ne bi .dobio —- dvaput. Osim toga ta knjižica izgledat će kao uložna knjižica u kojoj će biti ubilježena fašistička dobročinstva, za koja će naš seljak morati biti barem zahvalan ... To smo iznijeli jer smatramo, da je potrebno malo se zamisliti u to na koji način su hijerarhe istarske provincije u doba »socijalne obnove« svoje zemlje namislili pobrinuti se za »toplo ognjište« i »toplu mi-neštru« našem seljaku. ZOPET ŠTEVILNE ARETACIJE Sv. Lucija pri Tolmin u. novembra. — Pretekli mesec so izvršile fašistične oblasti v našem trgu številne aretacije. Pravi vzrok ni znan, domeva pa se da so osumljeni prepevanja slovenskih pesmi. O ARETACIJAH V KOŠANI. Postojna, novembra. — Fante, aretirane prve dni pr. m. v Košani, so ispustili. Lc šest izmed njih so pridržali v zaporu in sicer Pupisa Leopolda, Stradjota Jožeta, Martinčiča Alojza, Mautingerja Antona. Adama Jožeta in Biščaka Alojza. Takoj po prvem zaslišanju so bili odvedeni v tržaške zapore, kjer čakajo na obsodbo. Družine aretirancev so vzele skupnega zagovornika odv. Zenara, znanega že iz drugih političnih procesov v Trstu. To je nov udarec za prizadete družine, ki si bodo mogle izposoditi denar za zagovornika in druge stroške. Najbolj je prizadeta družina Biščak Alojza, ki je brez očeta in je kot najstarejši sin vodil gospodarstvo. Doma je ostala le mati s kopico nedoraslih otrok. Omenjenih šest mladeničev si je izbral brigadir za nove žrtve. Vedno je prežal na priliko, ko bo lahko pokazal svojo moč nad njimi, kar se mu je tokrat tudi posrečilo. Vse to je tako izvedel, da se bodo morali nedolžni aretiranci zagovarjati pred sodiščem. „CORRIERE ISTRIANO" SE BUNI NA NEZNANJE KOJIM SE U ITALIJI PIŠE O ISTRI. Puljski »Corriere Istriano« donosi u ' broju od 15. novembra ovaj karakterističan članak; »Stare i nove greške o Istri. Prošlih decenija bila je furlanska počašćena historijskim greškama od strane svijeta, koji j bio slabo upućen u prilike ove »najitaii-janskije« pokrajine. Historičari su morali da stave stvari na svoje mjesto i da se ako je Mesina plakala, ni Sparta se nije ozbiljno zainteresiraju za ove greške. Ali smijala: ni Istra nije bila poštedjena od ovih tipova, koji vređaju nacionalna osje« ćanja njenih sinova. Što je najžalosnije, uvrede nisu dolazile samo od strane pa-kosnika i falsifikatora nego baš od strane sunarodnika. Zbpg toga je bilo .potrebno, da naši naučnici pobijaju kriva tvrđenja, da demaskiraju pakosnike i da ismjehava-ju neoprostivo neznanje dajući, često zaslužene lekcije prijateljima i neprijateljima. U tome pravcu možemo da pomene-mo polemičke spise Carla de Franceshi, Paula Tedeschi, Giovani Quarantotto i t. d. Poslije oslobođenja s pravom smo očekivali, da će prestati žalosna navika, da se izvaljuju gluposti na naš račun. Ali ni iz daleka: Gluposti se nastavljaju u pojačanim dozama. Tako se često u našoj (itali-janskoj) štampi nailazi na cvijeće: Capo-đistria, Dalmacija, Pisino, Trento, Isola — u Jugoslaviji! Šta je još gore, ove greške nisu pravila samo privatna lica! Na isti način brkaju se imena istarskih mjesta. Evo nekoliko tipičnih primjera: »Opća geografija«, izdata pod vodstvom i upravom G. Marinelia, knjiga IV (Italija), izdanje F. Valardi, dio II, str. 1719, karta 825 stoji: »Piran, obala«. Međutim to nije nikakav Piran ni obala u Piranu, već Ro- vinj i obala u Rovinju. Idemo dalje: »Sto italijanskih gradova: Cento citta d’Italia« izdanje Sanconjo, poglavlje 72, posvećeno Istri ima ovu karakterističnu grešku: Pazin je prikazan kao Laljin, i obratno. Od ostalili grešaka pomenut ćemo samo da se Cerovlje prikazuje kao Čerilje, mjesto Vranje kao Vjenja, mjesto Dane kao Done i mjesto Buje kao Bizi. »Enciklopedija 1 recani koju ureduje Giovani Gentile (bivši ministar prosvjete u Italiji), u XIX knjizi, posvećenoj Istri piše: »Pogled na Piran« Međutim ispod slike se čitaju riječi: »Kopar-luka«. U istoj enciklopediji za mjesto Medea, kao što govorimo i pišemo mi Italijani, upotrebljava se slovenski naziv Medveja Isto tako za karakteristiku istarskih obala i kraških formacija mogle su da se upotrebe u istinu Istarske fotografije, a ne Bog te pita koje. Za danas dosta,« zaključuje list. Pula u — Dalmaciji Pula novembra. Ovdašnji se »Corriere Istriano« i dalje buni (u broju od 21. o mj.) protiv nepoznavanja geografije sa strane Talijana, i onih na visokim mjestima. Nedavno je jedan puljski gradjanin dobio pismo na kome je stajalo: Pola — Dalmazia. To je pismo stiglo iz Rima od nekog ureda za nacionalnu propagandu. Koliko je ozbiljna ta propaganda vidi se prilično iz takvog naslova na spomenutom listu. »Corriere« u Ijutini dovikuje neka si ovakva lica uzmu u ruke najelementarnije geografske tekstove i u njima će naći da je Pula u Istri i da je njezino ime vezano uz slavu — Italije. ugovora na štetu upravo onih malih država koje su se za svoju slobodu borile u svjetskom ratu — zar se. tu ne kriju dublji i temeljitiji uzroci da evropska javnost uopće bude uistinu zabrinuta za mir koji fašizam sa onima koji ga podupiru ugrožava. A ovaki napadaji, kao šio su bili u slučaju Rapalskog dana imaju svrhu iaktičnog niancvra da prikriju pravo stanje stvari i zaklone (ah samo prividno) prave uzročnike nepravda i rušitelje miru Dok fašistička Italija podržava i podja-ruje svoje nepravedne aspiracije i zalaže se za reviziju samo nekih mirovnih ugovora zbog neke potrebne ravnoteže koja bi fašizmu donijela koristi, zar nemamo prava i mi, emigranti pogotovo, da držimo uvijek budnim i živim pitanje Julijske Krajine i da tražimo takvu reviziju koja bi dovela do njezine slobode A da se na tom pitanju mora naići na fašizam kao najvećeg protivnika, to nije nikome ni za čas nejasno ARETACIJE U ĆIĆARIJI UAPŠENI ODVEDENI U TRŠĆANSKI CORONEO. Vodice, novembra. Pred nekoliko smo dana javili kako su uapšena .robca naših ljudi zbog Arnaldovih stabala pod sumnjom da su ih oni posjekli. Uapšeni su Ga-beršnik Anton, otac dvoje djece, Martin Rupena, otac dvoje djece i Jurišević Ivan, koji se nedavno vratio kući u Istru. Koliko se može doznati odveli su svu trojicu najprije u Bistricu na preslušavanje a poslije su ih otpremili u Trst u zloglasni zatvor Coroneo, gdje će čekati do procesa. Obitelji ove dvojice bit će sa ovim uapšenjem uništene, jer nemaju nikoga koji bi im mogao pomoći. Uapšeni Jurišević je neoženjen, on je još mladi dečko. Njihova imanja, koja su si teškom mukom pribavili, dospjet će sada takodjer na rub propasti. Teško nam je pri srcu kad vidimo što se sve danomice dogadja i kako strada naš čovjek ali se nadamo da će i ovo jedanput imati svoj konac i da će nam sinuti boli' dani. — (Ćić.) UAPŠEN MLADIĆ ]er nije htio stupiti u fašiste. Buzet, novembra. Tek sada možemo javiti o jednom uapšenju, koje je uslijedilo još koncem prošloga mjeseca oktobra. Karabinjeri iz Sovinjaka su uapsili 19-godiš-njeg mladića Vjekoslava Kranćića iz Senja. Najprije je desetak dana držan u zatvoru u Buzetu odakle je premješten 11 o. mj. — ali se ne zna kuda je odveden. To nisu htjeli čak kazati niti njegovoj majci. Neki nagadjaiu da je možda i konfi-niran. Razlog njegovom uapšenju je u tom. što se nije htio upisati u društvo fašista kuda su ga više puta nagovarali i silili da sc upiše, no on je to uvijek odbijao. ČINOVNIK KOJI JE S NAMA GOVORIO HRVATSKI — ZA KAZNU PREMJEŠTEN. J e 1 š a n e, početkom novembra. Kod nas u zadnje vrijeme sve kreće naopako, pa tako i u našoj općini. Svima je ovdje poznato da u našoj cpčini nema ni jednog čovjeka koji bi govorio talijanski. Za to je jedan činovnik na općini uvijek tumačio naredbe sve što je narod morao znati te ga i upućivao na našem jeziku. Medjutim nodeštatu nije bilo po volji da ovaj činovnik, s nama govori hrvatski zato ga je tužio prefektu na Rijeci. Poslije toga je činovnik bio za kaznu premješten nekuda u južnu Italiju, jer je po mišljenju podeštata to i zaslužio, pošto je s nama govorio tako da smo ga razumjeli. Mi protiv ovoga koraka ne možemo ništa, ali si mislimo da se ovakvim metodima , ne postizavaju oni efekti koje bi naši sadašnji gospodari željeli postići time što nam hoće nasilno naturiti svoju talijanštinu. Mi našeg jezika ne damo pod nikakvu cijenu a njihovog ne trebamo. (Opčinar). VZORNO POSLOVANJE! Trnovo pri II. Bistrici, novembra. — Pred dobrim mesecem se je zgodil na naši postaji lep primer, ki kaže v jasni luči, da ni vse v tako vzornem redu, kakor piše fašistični tisk. Ko je bil čas, da blagajnik da potnikom vozne listke, je ta pridno kramljal v pisarni z neko osebo in se ni prav nič zmenil za potnike, ki so že nestrpno čakali. Med tem je že vlak prišel, a blagajnik se, je še vedno razgovarjal, dokler ni vlak tudi odšel, seveda brez — Trnovcev! „TRGOVSKI DOr V GORICI CASA DEL FASCIO ! »Poneđcljski Slovenec« poroča: Ti- skovni urad soriške fašistične zveze poroča 18 novembra: Fašistična zveza je sklenila začasno posodbo glede palače na Verdijevem korsu št. 24, v kateri je sedež fašistične stranke. V pričakovanju, da se sklene končna pogodba, postane palača last stranke, in se odslej naziva »Fašistični dom« (Casa del Fascio). Očividno gre za palačo »Trgovskega doma« v Gorici, ki jo je že pred leti zasedla fašistična stranka in v njej odprla svoj sedež. Fašisti so skušali večkrat palačo tudi zažgati sicer pa je bil požig samo fin-giran! Fašisti so potem lahko zasedli hišo in tako prišli do lepih prostorov. V pritličju je bila več let nastanjena podružnica Ljubljanske kreditne banke. Ljubljanska kreditna banka pa je podružnico predala Državni banki »Banca nazionale per le cooperazione de! lavoru«. V '1 rgovskem domu je bila krasna gledališka dvorana, v kateri so se poleg gledaliških predstav vršile vse važnejše kulturne prireditve. Pred vojno je bil Trgovski dom zbirališče samo naprednega slovenstva, po vojni pa so se tam radi zbirali .vsj Slovenci. Iz objave fašistične stranke je razvidno, da še ni bila sklenjena končna pogodba, vendar ni več nikakega upanja, da bi krasna stavba gotovo na nailepši točki v Gorici, ostala v slovenskih rokah. Pod silnim pritiskom fašistične diktature se rušijo v Gorici kakor tudi drugod po Julijski Krajini, zadnji vidni ostanki slovenske kulture. Kot eden glavnih soustanoviteljev »Trgovske zadruge« se imenuje goriški politik Andrej Gabršček. Zadruga je pred vojno sicer zašla v težkoče, a si je med vojno radi razvrednotenja krone zopet opomogla, in tudi stavba »Trgoveskega doma« sama je bila aktivna. ZAPUŠTENOST PULE Pula, novembra. Da je Pula u prilično zapuštenom stanju vidi se na svakom koraku. Već nekoliko dana »Corriere Istriano« donaša dopise iz publike, gdje gradjani, kočijaši i automobilisti pozivaju općinu da uredi jednu od glavnih gradskih arterija, t. j. ulicu od Arene do kolodvora. Nastale su sada jesenje kiše pa puljska novina piše, da ima dovoljno kuraže koji se usud ju je proći preko te ulice. Na svakom koraku su Škulje, koje stavljaju kočije u opasnost da se prevrnu ili slome, a pješaci sa trotoara moraju da se skrivaju čim čuju trublju automobila, ako ne žele da ostanu uprljani. Budući da pješaci, koji idu tom ulicom nemaju vremena da se umiču, jer obično ovuda idu na kolodvor, to dolaze na kolodvor gore nego da su prošli po kojem najzapuštenijem putu po polju. OTVARANJE ISTARSKOG VODOVODA I BUZETSKI FAŠISTI. Buzet, novembra. Pompozna parada na Buzeštini prilikom svečanog otvaranja novog vodovoda prije dva tjedna imala je jedan šaljivi detalj, koji je dosta značajan za prilike medju fašistima u našim selima. Fašisti iz Buzeta i okolice bunili su se neko vrijeme (naravno više tajno i potiho nego li javno)! na svoje vodje za to, je su oni na glavni dan svečanosti osta-ma gostima, koji su došli taj dan na paradu. davali besplatno. Domaćim fašistima bilo je krivo da su od njih napravili iznimku i da se taj dan nisu pošteno i badava (kao uvijek u takvim prilikama) najeli 1 napili. Trebat će sada čekati drugu sličnu zgodu i nastojati da se ovaj slučaj ne bi opet ponovio na štetu vajnih buzetskih fašista i njihova — gladnog trbuha. ISTARSKI SU FAŠISTI PONOSNI DA SU PRVI DOBILI IZ RIMA ISKAZNICE U 12. GODINI. Pula, 20 novembra. U subotu 18 o. mj. održao je istarski pokrajinski fašistički direktorij svoju sjednicu, prvu u dvanaestoj godini fašističkog režima. Fašistički sekretar Relh dao je izvještaj o radu u prošlom mjesecu. Radilo se na nekim ekonomskim pitanjima i naročito na pripravama za proslavu fašističke godišnjice. Osvrnuo se na budući rad te je istakao (istarskim fašistima sigurno na veliku radost i utjehu) da je Istra od svih pokrajina Italije prva dobila nove iskaznice fašističke stranke. Na sjednici raspravljana su pitanja čisto formalne prirode, neki su sekretari pojedinih fašja dali ostavke, neki su smijenjeni, te su na mjesta jednih i drugih imenovani novi, i slično. Puljski iašjo razdijeljen je na sedam okruga 4 gradska i 3 vanjska: od ovih triju jedan je u Fašani, drugi u Galežani a treći u Medulinu. Odre-djena su i mjesta u kojima će se mjesečno jedamput održavati sjednice pokrajinskog direktorija. Rad u budućoj godini da će biti nastavak rada prijašnjih godina. Naročito da će trebati razviti aktivnost u pogledu sabiranja pomoći koja će se kroz zimu dijeliti onima koji su je potrebni. Na prvoj sjednici slijedeće godine opet će se frazirati o radu u prošloj godini, izvršit će se neke promjene, a kao stvar najradosnija konstatirat će se da je istarski fašjo dobio opet prvi iskaznice stranke. POŠILJAJTE NAROČNINO ŠPEKULACIJE TRGOVACANARAČUN SIROMAŠNIH SLOJEVA Radovi od koiih sam" štf I trgovci u Istri izigravaju zakon, te odredjuju cijene po svojoj volji Novi istarski prefekt Cimoroni raza-slao je prvu svoju okružnicu istarskim podestatima iz koje se jaspo vidi, kako su istarski konsumenti iskorišćavani i kako se trgovci ni malo ne obaziru na zakonske propise. Konsument je masa, a ona ne smije da digne svoj glas, jer bi se to smatralo manifestacijom protiv režima, tim više što pogranične provincije moraju izgledati mirne i zadovoljne što su pod Italijom. U toj okružnici prefekt konstatira, da se u Istri trgovci ne drže odredbe da na izloženoj robi stave cijenu, kako bi se potrošači znali ravnati jer izložena roba sa označenom cijenom mora odgovarati robi koju zaista pružaju strankama. To se mora provesti, jer su u protivnom slučaju predvidjene globe od 50 do 2000 lira, a ako se to opetuje i do 10.000 lira. Dalje se govori glede onih trgovaca, koji umjetnim načinom podržavaju visoke cijene time, da robu prikupljaju, ne puštaju je u promet nego po cijenama, koje sami odredjuju, a ne po njezinoj faktičnoj vrijednosti. Za ove se postupke kažnjava sudbenim putem zatvorom do 3 godine i najmanjom globom od 300.000 lira. Da bi se provela živahni ja trgovina treba omogućiti što više pokućarenje. Svuda neka idu mali trgovci sa košarama po kući i po ulici, koji mogu prodavati u svako doba dana pa i nedjeljama. Posvuda se opaža ogromno razlika u cijenama, koje trgovci plaćaju produ-centima^ i onima, koje mora da plaća konsument. Naročito je to važno kod glavnog istarskog produkta, kod vina. Radi toga upozorava prefekt svoje po-destate nek ne čine velikih zapreka kod direktnog raspačavanja vina sa strane producenata. Puljski »Corriere Istriano« veli za ovu okružnicu da joj ne treba naročitog komentara, jer ukazuje na odredbe koje već postoje, ali kojih se u Istri trgovci ne drže. Veli samo da se u Istri trgovci smatraju kao da su u mrtvom prostoru, gdje ne mogu biti pogodjeni od hitaca potrošača. Istra je u glavnom zemlja potrošača a umjetno i postojano držanje visokih cijena škodi cijeloj pokrajini i proizvod jačima i potrošačima u istoj mjeri. Konstatira da je u Puli vino, povrće i riba skuplja nego u ikojem drugom gradu u državi, gdje^ se eventualno ti produkti uvažaju, dočim se u Istri produciraju. Sabirači ribe na veliko, koji robu drže, a ne prodaju veC kad je njih volja, su se u Istri od nekoliko godina ukorijenili kao parasiti na istarsku produkciju. Tako veli »Corriere Istriano« te time potvrdjuje da je zaista u Istri bijeda i u takvoj još trgovci špekuliraju sa siromašnim slojevima. GOSPODARSKI PROPAD TRSTA Trst, novembra. — Od dne do dne se množe številke, podatki in dokazi, ki jasno potrjujejo, že takoj po vojni zaznamovano dejstvo, o gospodarskem propadu Trsta. Težko je zbrati v eno celoto vse številke, ki govore o velikanskem nazadovanju gospodarskega življenja, po odcepitvi tega popolnoma od prometa živečega in od zaledja odvisnega mesta. Že z odcepitvijo same Slovenije, je zgubil Trst nad tretjino splošnega prometa, kaj šele s popolno odcepitvijo od Podunavlja in Balkanskega poluotoka, ki sta uravnavala skoro ves promet na Trst. Treba bi bilo veliko poglavij, predno bi objasnili vse težke posledice, ki jih trpi danes Trst s svojo, od vseh strani omejeno svobodo razvoja. Še celo Italija sama ga na celi črti ovira in mu odvzema vse v korist predpostavljenih Benetk oziroma novega pristanišča v Margheri. Kajti Benetke same že tudi več ne odgovarjajo po svojem geološkem razvoju in sestavu — vsem potrebam modernega pristanišča. (Vode namreč nanašajo mnogo peska in grušča, ki zasipa vedno bolj morje ter tako postana za veleparnike neplovno). Umakniti so morali pristanišče bolj proti jugu. Jasno pa je, da dve pristanišči s tako majhnim zaledjem ne moreta uspevati; Trst je torej popolnoma zapostavljen in umira še predno se je mogel razviti do svoje popolnosti. Će trdimo, da je Trst izgubil najmanj 50 odsto na področju vseh svojih najbolji izrazitih panog, prav nič ne pretiravamo Še celo uradne fašistične organizacije nam nudijo jako zanimivo statistiko razvoja oz. propada tržaške trgovine. Podlaga statistiki je 1. 1929, katerega produkcija je zaznamovana s 100 odsto z ozirom na težo, ne na denar. Dobrine: 1930. 1931. 1932. 1919—1932 odstotki: kruh 93.37 88.86 83.81 — 16.19 manuf. blago 92.67 81.47 72.93 — 27.07 kavar. promet 91.85 80.77 71.83 — 28.17 drog. potr. 89.69 80.81 71.16 — 28.84 meso 92.89 80.51 70.83 — 29.17 življ. potreb. 88.01 78.09 66.76 — 33.24 hiš. potreb. 84.22 73.95 62.67 — 37.23 gostil, promet 86.16 68.14 51.18 — 48.82 opreme 95.92 66.76 43.96 — 56.04 Iz teh številk je razvidno kako se ludje izogibljejo vseh nepotrebnih izdatkov in se omejujejo le na najpotrebnejše: kruh, obleka in drugo so že manj padle dočim n. pr. oprema beleži največi padec. Ljudje kupujejo je kar je najprejše. PISMO IZ ĆIĆARIJE TEŽAK GOSPODARSKI POLOŽAJ. Golac, novembra. Težak i nesnosan je naš položaj u ovoj našoj kršnoj Ćićariji. Dok se još radilo na cesti i vodovodu nekako se vezao kraj s krajem, ali ovaj se rad završio i sada ne znamo kamo ni kuda. Prije su seljaci držali ovce; svaki je imao po nekoliko- glava ali unatrag nekog vremena, morali smo ih većim dijelom prodati. Više se naime ne isplati gojiti ne samo ovca, nego uopće nijedna životinja, jer je taksa u jednoj godini veća, nego je cijeli prihod od ovce za dvije godine. Godišnja taksa za jednu ovcu iznosi 125 lira. Tomu nasuprot moramo prodati sir po 4 lire kilogram. Vunu takodjer prodamo po 4 lire. Ne znamo kuda ćemo. ali znamo da ćemo sa ovakvom »ekonomskom politikom« doživjeti još i gore, ali ne samo mi, jer mi seljaci znamo vrlo dobro, da ako nema seljak da nema ni država. Sedmorica naših mladića, za koje je bilo javljeno da su uapšeni zbog svoje narodne svijesti, već se šest mjeseci nalaze u riječkim zatvorima bez ikakve osude, a niti ima izgleda da će im osuda tako brzo doći. Trpimo i podnašamo ovo zlo u uvjèrenju, da će nam kao i ostaloj našoj braći širom naše Istre sinuti bolja budućnost. — (Ćlć). ______ OBAVEZNI DOPRINOSI Trst, novembra. Fašistički sindikati saobraćaja odlučili su da i ove_ godine svi prometni radnici i namještenici uplaćuju doprinos za zimske potpore besposlenicima. Ti su doprinosi obavezni za sve i sustezati će se kod plaće te varijaju od 1 do 2 posto od place. NOV MOST V KOZJEM Trst, novembra. — V nedeljo 5. t. m. so blagoslovili nov most, zgrajen čez strugo Reke pri »Zotlerju« (v Reški dolini). Most so zgradili vaščani iz Kozjega. Na dan blagoslovitve je županstvo priredilo ob novod ograj enem mostu ples za mladino. SLEFONSKA VEZA IZMEDJU SUŠAKA I GORICE Dne 20 o. mj. otvorena je telefon-a veza izmedju Sušaka 1 Gorice. PO „ZASLUŠKU" - TAKSE ! Postojna, novembra. — Letošnje poletje so domač, vozniki iz Trnovega prevažali kamenje, gramoz in pesek za vojaške naprave. Zaslužek pri tem delu je bil zelo reven, tako da so komaj shajali. Prevažanje se bi gotovo ne splačalo, če bi najeli hlapce za to delo; zaradi tega morali so sami opravljati vse. čeprav jim je doma delo zastajalo. Sedaj, po dokončanem delu, je vsak voznik dobil plačilni nalog, ki ga mora izvršiti v najkrajšem času. Zneski so v primeri s tako sijajnim »zaslužkom« naravnost pretirani in gredo od 150 lir naprej. Kje naj dobe naši kmetje-vozniki potrebnega denarja za kritje takih davkov. IKAKO SE GODI NAŠEMU DELAVCU Zagorje, novembra. — Med sto in sto delavci, ki so zaposleni pri napravah za obmejno utrjevanje, ni niti enega Slovenca. Le pri gradnji novih cest in pri sličnih delih je zaposlen kak domačin. Med domačinom in med delavcem iz Italije pa je velika razlika. Naš človek dobi le 1.30 lire na uro. med tem ko dobi italijanski delavec okrog 2.30 lire. Morda je temu vzrok kaka »neznana« kvalifikacija. Poleg tega morajo domačini neprenehoma delati, so pod strogim nadzorstvom in vedno dodeljeni delu, ki je najtežje. Prav surovo in brezsrčno so postopali ž njimi v preteklem poletju, ko ni bilo pitne vode. Italijanski delavec je dobil vode kolikor je želel, domačini so dobili samo po 1 liter za ves dan. Koliko zaleže liter vode človeku, ki se od jutra do večera poti na vročem soncu, si lahko predstavljamo. VISOKI DAVKI. Vipava, novembra. — Pri nas imamo tako visoke občinske davke, zlasti na živino, da se najbrže ne more z nami meriti nobena druga občina v Italiji. Za vsakega prašiča, ki ga zakoljemo za dom, moramo plačati 100 lir takse in 40 lir užit-nine! če bo to veljalo še dolgo časa, se nam kmetom vipavske občine ne bo na noben način splačalo rediti prašičev. ADVOKATI U ITALIJI NASTUPAT ĆE ODSADA U CRNIM KOŠULJAMA, R i m, novembra. Fašistički sekretar je dozvolio fašističkim advokatima na njihovu molbu da smiju nositi crne košulje na sudu i ostalim slučajevima kad nastupaju kao branitelji. Šapiane, početkom novembra. Nedavno smo javili u našoj »Istri« kako se kod nas užurbano radi na radovima, koji imaju vojnički i strateški karakter. Ovog puta možemo javiti da se kod nas ti radovi nastavljaju. Za glavnu cestu Trst—Rijeka koja prolazi kroz naše selo trebalo im je da poruše 7 kuća, a i nekoliko zdenaca (Šterna) su zametali. Kako čujemo ovo im nije najbolje rješenje, pa su odlučili da povuku cestu po južnoj strani sela, tako da će tamo onda porušiti još više kuća. Oko dvadesetak naših obitelji ostat će bez krova nad glavom, jer o kakvoj pravednoj ošteti kad izgrade cestu nema niti govora. Ovim radnjama na kojima su zaposleni skoro sami njihovi radnici i to doseljena radna snaga, učinjena nam je dosada velika šteta. Sada se i kod nas radi na vodovodu, pa su već postavljene i cijevi. Taj vodovod ide iz Žbevnice nad Brestom, pa preko Vodica, Obrova, i Podgrada do nas u Šapiane, a odavde ići će i dalje. Nije potrebno isticati da se tim radovima nanosi šteta našim njivama i sjenokošama, tim više što o kakvoj pravednoj odšteti nema niti govora. ŽALOSTNA JESEN Osek, novembra. — Vsa letina je letos zelo slaba in tudi trte so slabo obrodile. Pa kam naj bi z grozdjem. Saj je še lanskega vina vse polno po kleteh! Cena pa tako nizka, da niso kriti niti dejanski stroški. Zadnji kupci so plačevali po 55 lir hi. Naše gospodarstvo gre radi tega rakovo pot. Boben je začel peti. Pred dnevi so izgnali iz lastne hiše Lojzeta Gleščiča, ker mu je bilo radi dolga vse prodano. Pri kmetu Vincencu Kožuhu se obeta tudi nekaj sličnega, ker ne bo zmogel plačila terjatev. Dobro znana Koščeva kmetija je tudi omajana. Vsi gospodarjevi bratje in sestre so se odpovedali hišnemu deležu, da bi tako rešili dom preteče nevarnosti, za ker je pa malo upanja. Nič čudnega, saj ni v vasi ne bajtarja, ne kmeta, ki bi ne bi) zadolžen. NASA POSESTVA SO PO CENI Gorica, početkom novembra. Pred nedavnim časom je bilo prodano v. Ajbl pri Kanalu obsežno posestvo, obstoječe iz sedmih njiv, več travnikov, stanovanjske hiše in drugih gospodarski i no-slopij za 5.000 lir, kar je v naši \. ati 20.000 Din. NOVA VOJAŠNICA. Postojna, novembra. — Iz Knežaka poročajo, da so tamkaj začeli graditi veliko vojašnico in sicer na levi strani ceste, ki pelje v Zagorje Delo zelc hitro napreduje. Zaposlenih je tudi nekaj domačinov, ki so pa za trdo delo, katerega jim namenoma nalagaj? delovodje, zelo slabo plačani. VOJNIČKI MAGAZINI S t a r d, novembra. — Kažu naši stari ljudi da koga hoće Bog da kazni .da mu oduzme pamet. Čini nam se da je to učinio kod naših gospodara, jer uopće ne znaju što bi već radili. Kod nas se počelo kopanjem nekakvog vodovoda i to malo ispod sela gdje smo imali najljepše njive koje će nam sada uništiti. Niže od nas na cesti Trst—Rijeka na tako zv mjestu Sv. Paval počeli su graditi nekakve barake, koje da će trebati za spremište vojničkih automobila. Kod naših susjeda u Bačicah grade velike vojničke magazine. (Ćić) UKINJENE POSTAJE OBMEJNE MILICE. Postojna, novembra. — V sobo-i° .*• .so dobile vse obmejne milice v Julijski Krajini, razen onih, ki se nahajajo v neposredni bližini meje, brzojavno sporočilo, da so ukinjene. Tako bodo miličarji iz Barke, Ribnice, Čepna, Volč, Kala in iz drugih vasi v naših krajih, odšli. Kot kroži govorica, so baje premeščeni na francosko mejo. DUNAJSKI »TAGBLATT« O NAZADOVANJU ROJSTEV V ITALIJI Dne 4. t. m. je prinesel to vest: »Radi nazadovanja rojstev v Italiji je fašistična stranka izvršila veliko propagando, da bi se poročilo čim več ljudi. V vsej Italiji Je bilo v enem samem dnevu 60.000 porok in Mussolini je razdelil prav toliko daril. p0 poroki so bile prirejene veselice. Mussolini je tudi izjavil, da namerava povišati davek na samce in tiste samce, ki so v državnih službah zamenjati s poročenimi uradniki«. KALENDAR »SOČA« preporučuje se sam po sebi. Naručite ga na vrijeme, kako ne bi ostali bez njega-Narudžbe se šalju na upravu lista. Iskoristite ček sto smo Vam ga poslalk NAJPRIKLADNIJI NIKOLINJSKI DAR jest naš kalendar »SOČA«. Kupujte ga uz cijenu od Din. 10.— I širite ga medjti svoje prijatelje. POLITIČKI PROGONI U ITALIJI Protest radnika i pobuna seljaka. Kako javlja »Informazione Italiana* iz Ziiriđia, u posljednje vrijeme uapšen je u Italiji u nekoliko provincija veći broj radnika. U Ceseni u dva maha uapšeni su brojni radnici zbog antifašističke propagande. { Medju uapšenicima ima ili mnogo koji su [ za posljednje amnestije bili pušteni iz zatvora. z,bog antifašističke propagande nedavno su uslijedila brojna uapšenja radnika u Imoli. U Spilimbergu uapšeno je oko pedeset osoba, medju kojima ima i nekoliko intelektualaca. U okolici Mortegliana je izbio pokret nezaposlenih. U Firenci uapšen je veći broj mladih ljudi pod sumnjom antifašističke propagande i optužbom da su htjeli uspostaviti zabranjene stranke. U Romanji medju brojnim uapšenicima u raznim mjestima ove pokrajine navodno ima i takvih, koji su dotad bili avanguardisti ili milicioneri. U Venetu 120 besposlenih radnika, medju kojima su većina mladji ljudi, uputilo je načelniku ovaj protest koji su i potpisali: »Siti smo obećanja, tražimo kruha i rada za nas i naše obitelji. Bolji je zatvor od ovakvog života.« Mnogo oštrije je radništvo i seljaštvo istupilo u jednom mjestu od 3000 ljudi. Sant Oreste u provinciji Viterbo. Tu je došlo do burnih protesta i demonstracija protiv načelnika općine. Došlo je pojačanje karabinjera iz Rima, ali je sada i broj radnika i seljaka bio veći — pa je ponovno došlo do nereda. GUitZIO MALAPARTE OSUDJEN NA 5 GODINA KONFINACI.JE NA L1PARE Ovih dana izašao je u fašističkoj štam-| pi ovaj kratki komunikej: Pokrajinska ko-i misija za konfinaciju u Rimu sastala se na i sjednicu 13 o. mj. i poslije saslušanja Cur-zia Ericka Suckerta. zvanog Malaparte, i podijelila mu je pet godina konfinacije na Liparima. Naši će se čitatelji sjetiti da smo mi u ; jednom našem broju, prije nešto više od mjesec dana, b li javili da je Malaparte aio uapšen u Rimu i stavljen u Regina Coeli. Jedna kratka notica u fašističkoj štampi bila je javila da je Malaparte isključen iz stranke jer nije ostao vjeran položenoj prisegi. Poslije toga bio je uapšen. Vijest o njegovom uapšenju izazvala je HVALA VSEM NAŠIM NAROČNIKOM kl so se odzvali našim pozivom in uredili svoje obveznosti. ONE. Kl ŠE VEDNO DOLGUJEJO NAROČNINO. pa prosimo, da ii čim prej poravnajo, ker ie že zadnji čas. tada začudjenje jer i način proslavimo v. skupnem pomenku naš črni dan. Med nas ie prišel je dva dni prej g. Lužnik iz Celja, ki je slučajno prišel v Karlovac prodajat poznano in zanimivo knjigo Gabrščekovo o Goriških Slovencih. Povabili smo ga v naso sredino na ta naš prijateljski sestanek. Drage volje se je odz.al našemu povabilu in ob poslušanju programa na radiju smo se za ta čas poglobili in zamislili v naše križe in težave. G. Lužnik je po končanem programu na radiju poročal marsikaj zanimivega za nas emigrante, ki živimo v Karlovcu. Mi emigranti se mu zato prav lepo še enkrat javno zahvaljujemo. Drugi dan na sam Rapallo smo vsi šli k sv. maši. da se na skromen način oddolžimo svetim dolžnostim. — H. M. F. RAPALSKI DAN U CRIKVENICI Rapalski dan održan je i u Crikvenici. Sokolska omladina i narastaj, zajedno sa ostalom mladeži prisustvovala ie komemorativnoj priredbi na kojoj je agilna prosvjetarka mjesnog sokolskog društva održala prigodno predavanje, a na to su slijedile uspjele deklamacije mladih Sokolića i Sokolića, koji su deklamirali nekoliko pjesama Josipa Kraljića. Iza toga izveden 3e Plevački,^}° nro rama u kojem je pokazao svoje znanje sokolski omladinski zbor pod ravnanjem učiteljice Marije Ivs 1c. Priredba je vrlo lijepo uspjela te je pio-šla u znaku duboke pažnje i ljubavi do naše braće u Istri. KOMEMORACIJA U KASTVU. Uspjela priredba Jugoslavenske Matice. Podružnica Jugoslavenske Matice u Kastvu održala je u nedjelju, 12 o. mj uspjelu komemoraciju obljetnice Rapalskog ugovora. Priredba je uspjela u moralnom i materijalnom pogledu. Održano je komc-moiativno prigodno slovo, a nekoliko t0<-a' ka otsvirao je orkestar. Kruna ove priredbe bio je komad «Moć žrtve«, drama u 3 čina od Skalka Klonimira, koja je drama potresno djelovala na publiku. Naročito dri g Čin koii je pun unutarnje duševne borbe i patnje, što su tako majstorski izveli na daskama sirotua majka učenica i njezin sin da su se svima orosile oči. U dobrim rukama bile su j ostale uloge. Mala djeca izvela su svoje uloge na opće zadovoljstvo, a i medju njima bilo ih ie takvih koju su ih upravo sjajno odigrali. Prisutni razišli su se sa ove priredbe pod teškim dojmom muka i patnja naše porobljene braće. RAPALSKI DAN U BIJELJINI U nedjelju, na dan trinaestgodišnjice od potpisa rapalskog ugovora, priredilo je Sokolsko društvo u Bijeljini komemoraciju našim mučenicima Vladimiru Gortanu i bazo vič Km žrtvama. U sokolskom domu pored ostaiog programa govorio je Predstav; nik Saveza Jug. Emigrantskih Udruženja u Jugoslaviji g. Mohorovičić. koji je naročito za taj dan došao iz Beograda. Bila je prisutna sva inteligencija, direktor dimnazu sa učenicima te mnogobrojno gradjanstvo. Govornik je bio vrlo pažlj/vo sashišan i često prekidan odobravanjem. Vrijedno je zabilježti da su ii Bijeljmi izrazili tyu želju, da što češće čuju predavanja 0 liiskoj Krajini Pomanjkanje nase propagande mnogo se osjeća u Bosni, te b bila prijeka potreba, da i manja mjesta u Bosni' budu informirana o teškom položaju našega naroda pod Italijom. Naša kulturna kronika POVODOM OSAMDESETGODIŠNJICE Zbog preobilja materijala mogli smo članak donesti tek u ovom broju (Ur.) Ivan Milčetić rodio se g. 1853. Prema svojim godinama on je spadao u onu istarsku generaciju koja je početkom osamdesetih godina ušla u javni život svoje zemlje spremajući se za to još u školskim klupama. U to vrijeme, kao u ostalom uvijek, naš narod u Istri nije imao dovoljno inteligencija i zato je bilo potrebno da se svaki školovani čovjek stavi u službu nacionalne ideje koja ie hvatala sve čvršći korjen. Zbog toga morao se posvetiti političkoj borbi, makar i lokalnoj u svojoj općini, svatko bez razlike da li ie bio više ili manje sposoban i bez razlike da li je uopće imao sklonosti za to. Mnogi bi bio ostao samo učitelj, svećenik, ilj bi bio pošao sasvim svojim putem, da nisu posebne prilike u istarskoj pokrajini svakome dodijelile ulogu IVAN MILCETIC RODJENJA POK. NAUČENJAKA SA KRKA HVAIA SVIM NAŠIM PRETPLATNICIMA koji su se odazvali našim pozivima 1 uredili svoje zaostatke. ONE KOJI NAM JOŠ DUGUJU PRETPLATU umoljavamo da nam le č ler je zato posljednji čas koju je morao preuzeti iz osjećaja dužnosti prema svome narodu. Kada se netko primio rada u Istri, on je morao na tome ustrajati. Takav je rad potpuno zaokupio i onoga pojedinca koji je posjedovao i volje i talenta za nešto drugo što bi njemu lično donijelo više koristi i popularnosti. No takav morao je ostati na svome mjestu, i u onim uskim pokrajinskim prilikama, po nuždi posvećen malim posebnim zadacima, mnogi je pokopao velik dio svoga talenta. Milčetić i njegov nešto stariji suvremenik Kumičić pošli su putem koji ih je odveo izvan Istre u Bansku Hrvatsku. Za njih se ne može reći da su svojoj zemlji jednostavno okrenuli ledja u momentu kada je njoj bio potreban svaki intelektualac. Život sam ponio jh ie jednim pravcem tako da nisu mogli više natrag- No i u tim novim prilikama baš ta dvojica, Kumičić i Milčetić, pokazali su da nisu zaboravili svoju užu domovinu koristeći joj izvana onoliko koliko im ie bilo moguće. Istina je da bi Istra onoga vremena bila i njih trebala i da bj ona bila imala više koristi od njihova direktnog rada, no oni nisu bili nj učitelji ni svećenici i teško da bi u njoj bili našij za se sigurnije mjesto. Ako se samo malo svrne pogled sa onih sitnih pokrajinskih prilika u Istri, možemo reći da je i za samu Istru bila veća korist što su pomenuta dvojica išla putem na kojem su njihove sposobnosti mogle doći do jačega izražaja. Istrani mogli su imati moralno zadovoljstvo da su Hrvatskoj dali takva dva čovjeka kao što su bili Milčetić i Kumičić. Prvi ie bio slavista poznat na daleko i izvan granica Hrvatske, a drugi književnik jedan od naj poznatijih u Hrvatskoj onoga vremena. Malo je neobično da je Istra dala Hrvatskoj Milčetića i Kumičića. jer ne samo da bi ona bila trebala njih nego bi bila trebala pomoći od same Hrvatske. Još je stvar neobičnija da su dva Istrana bili jedni od prvih hrvatskih nastavnika na splitskoj gimnaziji koja je bila talijanska, i da su se oni tamo borili protiv Talijana od kojih je Istra bila više ugrožena nego Dalmacija! Život Ivana Milčetića u mladim godinama pokazuje sličnost sa životom ostalih naših Istrana koji su se u dodiru s talijanskom kulturom morali školati uz hrvatski i talijanski. Rodjen ie u DubaŠnici na otbku Krku 28 kolovoza 1853 godine. Citati i pisati. a ponešto i talijanski učio je kod strica koji je bio župnikom u Golgorici kod Pazina. Pučku školu završio je u gradiću Krku, dakako talijansku, a gimnaciju, hrvatsku. na Rijeci. Tu mu je bio profesorom poznati historik Tade Smičiklas. koji je po Milčetićevu prizanju od svih imao na njega najveći utjecaj. Univerzu pohadjao ie u Zagrebu i Pragu. Kao student pokazao se vrlo agilnim. Neka je Pvdje spomenuto samo to da je radio na osnivanju akademskoga društva »Hrvat«, kome je on bio prvim tajnikom, a drugi Istranin Matko Mandič, jedan od naših političkih prvaka, prvim pretsjednikom. Profesorom bio je ■ u Varaždinu. uz prekid od šest godina od 1886— 1892 kada ie službovao na Rijeci, odakle je zbog obiteljskih razloga na vlastitu molbu premješten u Varaždin gdje je ostao do konca života 1921 godine. Milčetić je za svojega života mnogo htio, mnogo započeo ali i mnogo učinio. Da nc nabrajamo sitnije radove, dosta je spomenuti njegovu raspravu »Hrvati od Gaja do 1852«. gdje je sintetički prikazao duhovni razvoj Hrvata dobro ga okarakteriziravši, zatim »0 koledi u južnih Slavena« pa raspravu o hrvatskim naseobinama u Moravskoj, Donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj, t konačno njegovo životno djelo: »Hrvatska glagolska bibliografija« koja sadrži najvažniji dio glagolskih spomenika: rukopise. Milčetić je zbog toga putovao 4 godine posjećujući sva ona mjesta gdje je mislio da će nešto naći za svoje djelo. Svaki ie r«- »»Umit-» i kom« imao u svojoj ruci. pročitao i u svo-m prije podmire | ^15^^^^ ^ op.sao. Milčetić. kao uostalom malo tko, nije bio pred smrt zadovoljan s onim što je dao. U aiega je bilo sposobnosti i energija za nešto više. no prilike u provincijskom gradu kakav je bio Varaždin nisu bile podesne za ostvarenje planova kakve ie on imao. Veza naučnim svijetom vani, a naročito u Zagrebu je imao, kao akademik uredio je neke knjige od akademijinih periodičkih publikacija, ali on bi bio morao doći u Zagreb u uži dodir s ljudima nauke- Kao jedan od najboljih poznavaoca naše stare literature, a glagolice napose, Milčetić je imao nesumnjivo potrebne kvalifikacije za stolicu sveučilištu. No da je on unatoč tome ostajao trajno u Varaždinu, razlog je u tome što je bio nepoćudan vlastima tako da je godinama morao čekati dok je dobio dopust da može istraživati glagolske spomenike. Jedan od razloga ie i u njegovim obiteljskim prilikama. Zbog toga je bio zatražio da ga iz Rijeke natrag premjeste u Varaždin. premda se u tom primorskom gra: du morao bolje osjećati jer ie bio u svom ambijentu. Milčetić je radio živući daleko od Istre. No on je. pored toga što se bio sav posvetio nauci i radu na podizanju kulturnoga nivoa u Varaždinu, morao često misliti na nju prateći sa zadovoljstvom kako se u njegovoj užoj domovini za hrvatskog seljaka okreću prilike polako na bolje. Kada je »Naša Sloga« slavila g. 1895 25-godišnjicu svoga opstanka, iznio je u njoj i Milčetić svoja sjećanja iz mladosti. Premda vrijeme njegovih uspomena nije tako daleko od nas, ipak nemamo dovoljno ovakvih svjedočanstava o tadašnjim prilikama. Točno je ono što Milčetić priča o kastavskom taboru g-1871 kada je on bio gimnazijalcem na Rijeci. Danas bismo si sliku drukčije prestavljali o tome taboru na koji je došlo mnogo svijeta, da nam Milčetić nije zapisao kako je narod onda još ne shvaćajući o čemu se zapravo radi sve govornike hladno slušao. Nešto živosti bio je izazvao Derenčin, ali kako veli Milčetić jedino zbog svoje — gestikulacije. Riječki gimnazijalci morali su dakako »spašavati situaciju« i vikati »živio« koliko su mogli. A i još neke značajne zgode priča; tako u vezi š izborom Vi-tezića za carevinsko vijeće. Tada su još i svećenici na Krku, kada je Milčetić jednom zgodom nazdravio hrvatskom kandidatu, kimali glavama pitajući se. čemu nam sve to kada smo dosada živjeli i bez toga. Milčetić se sjećao dopisima »Naše Sloge« još kao mlad gimnazijalac. Godine 1871 poslao je u »Slogu« dopis o tome kako Madžari agitiraju na Krku da bi se tamošnji narod onako kao Riječani izjasnio za Madžarsku a protiv Hrvatske. Dopis je bio tako oštro pisan, da se Karabaić, prvi urednik »Sloge« ustručavao da ga uvrsti bojeći se da ga ie tai gimnazijalac odveć iskitio svojom fantazijom. Na koncu ga je ipak uvrstio. Slijedeće godine ie poslao na uredništvo pjesme — ali tu je bio slabije sreće. Pjesme su dospjele samo do urednika. a od njega u koš. Milčetiću je to bilo dosta da više i ne pokušava pjesmama mučiti papir. Kasnije se Milčetić javljao kao student iz Praga, a kasnije kao profesor, šiljajući priloge iz svoje struke. Tako je pisao o koledi u Omišlju, Brseštinj i dr. Jednom je na malo komičan, ali simpatičan način prikazao dva pjesnika samouka s otoka Krka. Milčetić je u koliko se tiče Istre, pisao neke manje lingvističke, folklorističke i li-terarno-historijske radove. Da je živio bliže našim prilikama on bj bez sumnje bio više toga napisao. Jednom zgodom i sam je istaknuo oskudnost radova o kulturnim radnicima iz Istre. Ivan Milčetić spada, kako smo već spomenuli, medju one istarske kulturne radnike za koje su istarske prilike bile odveć male i uske da bi u njihovu okviru mogli razviti svoj talenat- Dobro je bilo zato za njega, za slavističku nauku, a pomalo i za nas da je mogao barem nešto uraditi od svojih osnova, premda ni prilike u koje je dospio nisu bile za to povoljne. Sigurno nije od maloga značenja da su se talenti kod nas u provinciji obično gubili, a Milčetić da je priskrbio nauci nešto što bi dugo iza njega bilo ostalo zanemareno. Nakon svoje bibliografije glagolskih rukopisa, namjeravao je obraditi j štampane glagolske sporne, nike. No Milčetić bio je već u godinama, a i vid nm je bio potpuno oslabio. Što nije on moga*> moći će izvršiti drugi: dati bibliografiju glagolskih štampanih spomenika i ne što što se dugo očekuje: povijest glagolske književnosti. Svojom bibliografijom Milčetić je Izvršio prvi i najkrupniji preduslov za to. M. R. vori o Slovencima u Madžarskoj i Hrvatima u Gradišću«. Knjiga »Naši onstran meje« invade propagandnu svrhu. Potrebno je medjutim reći, da se ova mala knjiga mnogo udaljtije od onakvih propagandističkih brošura, u kojima se mnogo razmeće riječima i pozivlje na osjećaje, a malo se pruža podataka i dokaza. I ako ne sasvim, ipak su se suradnici u ovoj knjizi riješili one površnosti koju bismo mogli nazvati propagandističkim diletantizmom. Kako takva knjiga je dobar znak za naše prilike u emigraciji i zato je dobro došla. Dobra propagandna knjiga, koja bi nas mogla zadovoljiti u svakom pogledu, stavlja na pisce zahtjeve koje n i.e tako lako ispuniti. Ona bi morala biti pisana dokumentarno i stručno. Dok se dodje do ovakvih knjiga treba izvršiti ne baš lak posao. Jasno je medjutim da prije toga nije moguće govoriti o dobroj propagandi, naročito u vanjskom svijetu. Danas u svemu tome postoji kod nas još velika praznina. Naglasuj ući to ni jesmo htjeli reći da svaka naša propagandna knjiga mora udovoljavati potpuno zahtjevima koje smo prije istakli. Bjlo bi u tome, ako se pretjeruje, suviše kočljive pedanterije. Zato ipak nije suvišno upozoriti da stvar uspješne propagande nije tako jednostavna, jer samo fraziranje zvoni prazno u ušima onoga koji hoće znati istinu. Prilozi u knjizi »Naši onstran meje« sigurno ne donose nešto novo i osobito, alieni jasno pokazuju kako ni u manjim knjigama nije potrebno uticati se daklamiranju kada postoje podaci koji se mogu iznesti lijepo i pregledno. Ako se k tome uzme u obzir da je knjiga namijenjena domaćem i kako sc čini mladjem svijetu, onda se mora reći da je dobra i vrlo dobra. I. Lovor u članku »Julijska Krajina« opisuje naše krajeve idući od sjevera prema jugu. Opisivanje je stvarno i zanimljivo. L. Kraški u članku »Julijski Jugoslovani« govori o etničkim prilikama u Istri, Trstu i Goričkoj, zatim o dijalektima Slovenaca i Hrvata. Iznosi statističke podatke nadovezujući nato kratak prikaz političkog kulturnog i ekonomskog razvitka Hrvata i Slovenaca. L. Kraški mogao je sve to dakako označiti samo uglavnom; treba ipak priznati da je sve iznešeno dosta pregledno i na uvjerljiv način. Urednik i izdavač snjige P. Pavlovič pod naslovom »Kalvarija Julijskih Jugoslovanov« prikazao je uništavanje svih onih kulturnih dobara koje je naš narod stekao u mučnoj borbi i svojim vlastitim žuljevima. Pavlovič je nastojao da prikaže to barbarsko uništavanje kako se ono vršilo na svim područjima narodnoga života, no kako je imao zato odveć malo prostora čini se, da je i to bio razlog da je njegov članak ispao nešto ne-pregledniii. M. Vimar i G. Brodnik dali su prikaz slovenskoga dijela Koruške zemlje, zatim prikaz prošlosti i sadašnjeg stanja koruških Slovenaca. Jedan i drugi prikaz su vrlo lijepi. Vrlo impresivno i poučno djeluje kada G. Brodnik iznosi kako su mnogim nedaćama koruških Slovenaca bili krivi ostali Slovenci uslijed uskogrudnosti i konservativnosti. To Brodnik naročito ističe kada opisuje tragiku naprednih koruških političara i kulturnih radnika, koji su jasno vidjeli opasnost koja prijeti koruškim Slovencima od Nijemaca, a ipak nisu kod svoje braće nailazili na razumijevanje i potporu. M. Goriški iznio je u svom članku »Naš narod med Rabo in Donavo« neke podatke, istina vrlo kratko, ali takve da će za mnoge biti novi. U samom tekstu knjige reproducirane su slike iz krajeva koje se opisuje, a na kraju oodate su tri geografske karte koje dobro dolaze, naročito kada se prikazuju pojedini krajevi i etnički odnosi u njima. Svakako simpatična knjiga koja će udovoljiti svome zadatku. M. R, GABERŠCKOVA ZGODOVINA GORIŠKIH SLOVENCEV. V Zagreb je dospel nabiratelj narodi za Zgodovino goriških Slovencev. Vsak zave-1 den Jugoslovan, posebno pa e®1*™"4, " moral poznati znamenito .zgolloy nesrečne zemlje in zato ie vsak, kdor e more, dolžan naši skupni sveti s4vn • , se naroči na to potrebno knijgo ter « tem omogoči izdajo 2. dela, ki čaka na Isk Da se naročanje omogoči, dala se tudi na obroke. Prosimo, kjer se nabiratelj oglasi, naj se mu gre na roko- JEDNA KORISNA PROPAGANDNA KNJIGA Naslov je knjizi: »Naši onstran meje«. Uredil in izdal Peter Pavlovič, Ljubljana 1933. VRIJEDAN PRILOG U NAŠOJ PEDAGO ŠKO.l LITERATURI« O knjizi »Načela nove škole u teoriji praksi« našeg poznatog pedagoškog pisca A. Defrančeski o kojoj smo donijeli kratki prikaz u prošlom broju našeg lista, donijele su i zagrebačke »Novosti« svojevremeno vrlo pohvalnu ocjenu iz pera prof. Dr. Štovana Pataki. Govoreći u oduljeni članku o Defrančeskom kao poznatom autoru u pedagoškim krugovima i prikazujući načela koja Ddrančeski zastupa u svojoj knjizi, Dr. Pataki završava svoj prikaz ovim riječima: »Teoretska radnja Defrančeskoga, kakova ona uglavnom i jeste, pretstavlja svakako jedan vrijedan prilog našoj pedagoškoj literaturi, utoliko više, jer u njoj govori praktičar koji poznaje strukturu škole osjeća njene anahronizme ali i njene potrebe i mogućnosti.« Ovih dana dobili smo slovensku knjigu »Naši onstran rn e j e«, koju ie uredio i izdao g. Peter Pavlovič. Ta knjiga mala i pò formatu i po opsegu — u svemu oko stotina stranica teksta — probudila je u nama simpatičan utisak čim smo ja letimično pregledali. Kad smo je pročitali uvjerili smo se da je ta mala edicija solidno pripravljena j pisana. Šest priloga od raznih saradnika prikazuju u općim crtama značaj, prošlost i današnje stanje ljudi i krajeva koji su silom prilika ostali nakon rata izvan granica Jugoslavije. Tri priloga posvećena su Julijskoj Krajini. I. Lovor napisao je članak »Julijska Krajina«, I. Kraški »Julijski Jugoslovani i P. Pavlovič »STO CE IM OSTATI...?* Na parobrodu, koji je plovio put juine Amerike, rugao se neki Talijanac našem iseljeniku iz Istre: ,, , - • , . , .. . , —Sada, pošto se vaša djeca ne smiju »Kalvarija Julijskih Jugoslovanov« U dva ncpo samo talijanski, što £e im ostati članka prikazana, jc Koruška, Pirnar 1vašeg hrvatskog jezika? — Ostat te im kletva, kojom će prokli- »Siovenski Korotan« i G. Brodnik »Slovenci na Koroškem«, dok zadnji članak M Goriškoga, kako već i njegov naslov: »Naš narod med Rabo in Dunavo« pokazuje, go- njati uru i tas kad vas je vrag donio*. (»Mornar*) MEDITERANCIU PANONIJI Jenega jutra, martinšćaka, na ferati je dopašturalo u Subotiču, petnajst naših brati. Došli su da vide Subotiču više nego ona njih i donesli su s mora kanat i smih, a s krasa žež i glad u ovi ravan grad. Prvo su vikali, Čargo najviše po putu do svoga kvartira, i komoč su zaspali da doznadu kako se tu diše, jur njim nisu dali mira. Bij a je obed, pak nika finta proba, da vide di je nova garderoba, Na probi su više slušali Žvanu i Jovanina, malo su špotali na panonsku hranu, dok nisu se napili vina. Samo da navade Doku, armonikaša Đovinecu, morali su popiti desetak litri, prez paprikaša (paprikaš su dobili zadnji dan da ne bi prež njega pošli iz ravnice van) za čuti tu belecu. Jedan stari profešor mislija je da hi smuti i prvi večer natira spati. Oni su mu dali fini odgovor, pak su pošli po svojih puti i do dana se hi je čulo po gradu kantati. Drugi dan su pili rano kafe, pak čaj da guvernaju grlo. A kad su došli na daske, sve rivajući se, daj, daj, ni se baš svakega čulo. Skin je invalid Brkiču taka moglo se znati, da to ni čist posà. Ma kad su Trpin i Moho užad kulis švikali buru i Andelo stija z mladon babon zgoriti, publika je za čas vidila istinu, črnu i škuru i pljeskala Istri i njenoj dici da ume 1 od ničesa ništo učiniti. Svejeno, neka reče ki ča će, najbolji dan je bija trinajsti, u veče kad je tiatar Brajšlne akorde sluša dube i Jovanin pokaza svoja ramena i zube. Još nikad nis čuja, da na tih daskah tako besida teče. Jovanin je naglo sve zanesa svi se tiatar stresa kako prut, dico niste za niš pošli na tako daleki put. Jutro u zoru jedan domaći fantina je stija mladićon punin vina pokazati ča sve Subotica ima. Ma i prez njegovoga truda junaki, kima je draga rojena gruda, vimi svojim dužnostima jur prve su noći obašli svi grad, da vide čardaš panonski, ki ne bi, kad je mlad. Sve noći po gradu su klatili, s puni trbuhi vina i mošta i delali finte barufe po oštarijah, na misto da idu spati u Zdravih Marijah, oni su sve provali, smijali se i čudili da u ravnici kobasice, rakija i sve drugo tako malo košta. Radi tega se dogodilo, da su se tri dane spravljali na subotički čepić ma vajk su do podne ležali, ter, ča se drugo i more, kad je prazan žepič tako su plesali, pili i spali. Ma četrtega dana u podne je želizni stroj ponesa sobon kja, lipi narod moj. Sva ravnica i po ka divica je plakala za njima. Ste vidili, koliko srca Panonija ima. P. S. (Jeno bešedo u uho, žrman žvanić, ne žabi prit šemo na šamanj, ću ti kupit kolačić i par štomanj za nevešto, kad pojdeš z Jadransku Plovidbu na prosidbu, u Boduliju, po Mariju). Emigranti v Južni Srbiji Iz naših najjužnejših naselbin pri Dojranu in Djevđjeliji Pretekli teden so nas obiskali iz Zagreba gg. Željko Vižintin in Vlado Siro-nić, funkcionarji kolonizacije ki sta se oba trudila, da smo srečno prišli do zemlje in hiš. Tega obiska, ki smo že dolgo pričakovali, smo se prav razveselili, posebno pomenka o našem nadaljnem delu za napredek naših naselbin. Ce pomislimo, kako smo lani v Zagrebu, živeli v neurejenih razmerah, smo letos tukaj prav zadovoljni. Začetek ni bil prav lahek, ker smo vsi bili brez denarnih sredstev, manjkalo je kruha, soli in sploh vsega; toda s potrpežljivostjo smo vse težave premagali in jih tudi bomo. Kajti gre za našo bodočnost in našo deco, da bo imela svoj dom in svojo zemljo. Po komaj 9 mesečni uselitvi imamo že perutnine, nekateri voliče in konjiče, drugi koze za mleko, svinje za pasmo in za meso in tudi potrpežljive osličke, na katerih tovarijo naši otroci žito v sosedni mlin. Da tudi žito imamo že- kajti pomagali smo žeti domačinom, ki so nam ga dali za uslugo. Naša naselbina na Crničanskem polju pri Dojranu šteje sedaj 30 dograjenih in lepih hiš, in sicer ob starodavni cesti, ki pelje iz_ Valandova v Dojran. Pri kopanju smo našli tudi sledove stare naselbine iz grških časov. Prav blizu hiš imamo tudi izvrsno pitno vodo, napeljano v lep zidan vodovod, delo g. Pavla Marušiča, ki je vodil gradnjo cele kolonije in jo izvedel z najljepšim uspehom in v največje zadovoljstvo. Voda iz tega vodovoda teče skoz tri precej debele cevi v betonsko korito in od tu v vrtove, kjer služi za zalivanje zelenjave, katero smo tudi že letos pridelali. Ta vodovod je gotovo najljepši v celi banovini. Škoda, da je bil obisk naših funkcionarjev prekratek ter smo se morali kmalu ločiti. Upamo, da nas bodo kmalu ponovno obiskali, kajti potreb imamo dovolj. Posebno nam bo potrebna ljudska šola in za družno poslopje, kjer bomo gojili svobodno, naše društveno življenje. Tudi sokolsko društvo bomo morali kmalu ustanoviti, čim dobimo kakega našega pridnega učitelja. Prihodnjič Vam bomo poročali o naših sosedih Goričanih, ki tudi gradijo svojo naselbino in jo mislijo imenovati — Soča. Mi smo tu v naši naselbini skoro vsi iz Istre, Hrvati in Slovenci. Naselbina se imenuje Dušanovac. Pošljite nam poučne knjige in naše časopise, kajti zimski večeri so dolgi in potrebujemo pouka. Vaši najjužnejši naseljenci. RAPALSKI DAN U KRALJEVICI Izvedba »Vilinskog kola« od E. Radetiča. Sokolsko društvo Kraljevica proslavilo ie Rapalski dan kako samo dolikuje jednom mjestu, koje svakog dana gleda u Učku i njezina bijela sela i gradiće. Proslavu je otvorio društveni prosvjetar g. Hanibal Kaponi, koji ie istakao značaj ovog tužnog dana. Zatim je o samom Rapallu govorio g. Ante Modrušan koji je naglasio da Rapallo mora postati toliko popularan da ga sa istini zanosom slave po svim mjestima velike Jugoslavije. Svaki narod mora da slavi svoje tužne i svoje ve-sele dane. Takav je najnoviji i jedan od najtužnijih dana Rapallo, a poslije njega mora doći radosni Rapallo. Govori o Golgoti našeg naroda od Triglava i Rijeke do Kamenjaka. Naglašava, kako je svaka kuća u tim krajevima proživjela manju ili veću tragediju. Njegovo je predavanje pažljivo saslušano od velikog broja prisutnih. Zatim je Sokolski podmladak izvodio »Vilinsko kolo«, poznatu alegorijsku sliku od Ernesta Radetića, koja je kod publike naišla na puno priznanje. Osobito su dobro glumile mala Franko Lucija učenica I. r. gradj. škole i Ostrovič-ki Nevenka uč. III. r. gr. škole. Dugotraj-j nim aplauzom bio je nagradjen podmladak za svoj trud. Podmladak je otpjevao i him- 14. XI. 33. Mate Balota. *5 Ovu je pjesmu ispjevao nas popularni Male Balota istarskim akademičarima iz Zagreba u povodu njihova boravka u Subotici, gdje su kako jc poznato davali dramu »Za našu grudu«. Nc treba da posebno naglašujemo značenje ove pjesme: simpatičnu jédnoitavi ost, intimnu neposrednost i vedri ton koji je obilježuje i radi čega će se dopasti no samo 15-torici »Moditeranaca« nego i ostalim našim čitateljima, koji poznaju ostale pjesme Mate Bal ote. (Op. ur.). HVALA VSEM NAŠIM PREDPLAČNIKOM ki so se odzvali našim pozivom In uredili svoje obveznosti. ONE, KI ŠE VEDNO DOLGUJEJO PREDPLAČILO pa prosimo, da ga čim prej poravnajo, ker jc že zadnji čas. nu »Krasna zemljo« i »Jugoslovanski Sokoli«. Učenica Zdenka Lukatela deklamirala je pjesmu »NaJ Učkom zvijezda« vrlo lijepo učenik Volarič »Vladimiru Gortanu« od barba Rike, a mala Pravdica učenica II. r. osnovne ško'e morala je dva puta deklamirati nježnu i toplu pjesmicu Drage Gervai-sa »Pod Učkom« Poslije programa publika se je razišla, sa bolom u duši, ali i sa vjerom u ljepše dane. KOMEMORACIJA RAPALSKOG DANA U BIOGRADU N/M. Ovdašnje Sokolsko društvo održalo je u nedjelju 12. XI. komemoraciju Ra-palskog dana. Komemoracija je održana u Sokolskom domu u 10 sati u jutro. Komemorativnp slovo održao je učitelj — Istranin Ivo Mihovilović, a nakon toga je jedan dječak recitirao deklamaciju »Istarskoj braći«. Bilo je prisutno 50 članova društva. Komemoracija je završena poklicima Istri i ne-oslobodjenoj braći, nakon česa su se prisutni mirno razišli. Na taj je način ovdašnje Sokolsko društvo dostojno komemoriralo ovu tužnu obljetnicu i sjetilo se zarobljene braće, čija je stradanja i patnje predavač vjerno prikazao. — M. M. IZ DRUŠTVA „ISTRA" U ZAGREBU Nikolinje za Istarsku djecu Društvo »Istra«, Jugoslovanska Matica i Djački Internat u Zagrebu priredjuje dne 8 decembra (blagdan Bez. Začeća) u 3 sata poslije podne Nikolinje za istarsku djecu. Nastupit će pjevački zborovj lijepim rasporedom, a djeca će davati prigodne deklamacije. Konačno će se pojavati Sv. Nikola da posjeti i našu djecu i da se s njima porazgovori. Oni roditelji koji žele obdariti svoju djecu neka to učine preko istarskog Sv. Nikole na 8 decembra. Darovi nek budu dobro zamotani i na njima jasno napisano ime djeteta, kome je namijenjeni dar. Nek dodju i ona djeca, čiji roditelji ne mogu da im pošalju dar, jer će se i njih Sv. Nikola sjetiti. Tko nema svoje djece a može da što daruje za siromašnu našu djecu nek doprinose u novcu ili u naravi preda društvima, koja ovu zabavu priredjuju. O rasporedu zabave i o načinu predaje darova javit ćemo u budućem broju. Nikolinje će se održati u dvorani u Bogovičevo] ulici br. 7. PREDAVANJE O KOLONIZACIJI. U subotu dne 25 o. mj. u 8 sati na večer održat će g. Željko Vižintin u društvenim prostorijama Boškovićeva IO. I. predavanje o kolonizaciji po južnim krajevima države. Predavač, pretsjednik kolonizacio-nog otsjeka Saveza nedavno je posjetio ome naše Istrane, koji su dolje naseljeni pa će nam moći točno prikazati prililfe naših kolonista. Pozivlju se na ovo predavanje naročito oni članovi, koji se tim pitanjem zanimaju. PJEVAČKI ZBOR. Odbor društva »Istre« je na molbu članova zaključio da se osnuje pjevački zbor. U tu je svrhu našao i primjernog zborovodju. Pozivlju se svi članovi pjevači, koji bi htjeli sudjelovati u ovom zboru da se prijave u tajništvu društva. IZ OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRA«. Omladinska Sekcija društva »Istra« priredjuje u nedjelju dne 10 decembra u 4 sata poslije podne čajanku združenu sa ni-kolinskom zabavom. Članice i članovi se već sada upozoravaju na ovu našu prvu zabavu u ovoj sezoni. Potanje izvjestit ćemo kasnije. U subotu 25 ov. mj. odpada redoviti članski sastanak jer će u društvenim prostorijama održati predavanje pročelnik kolonizacijskog odsjeka Saveza g. Ž. Vižintin o temi: Naša kolonizacija u Južnoj Srbiji. Pozivaju se članovi da u Što većem broju prisustvuju ovom predavanju. KONCERT DRUŠTVA »JADRAN« V MARIBORU V sredo, dne 13 decembra bo priredilo društvo »Jadran« v Mariboru koncert v vt-iikj dvorani Kazine. Za ta koncert vlada v Mariboru veliko zanimanje zlasti, ker bo-do na sporedu izključno le umetne pesmi naših največjih in najboljših skladateljev. Številno bo zastopan na programu naš ugledni rojak prof. Mirk. Društvo »Jadra n«, ki s svojo lepo pesmijo propagira za naše kraie zasluži od strani pnrnorske emigracije v Mariboru vso podporo. Prepričani smo. da se bodo Ja-dranovega koncerta udeležili vsi naši primorski rojaki ter apelirali tudf na ostalo mariborsko javnost, da v čim večjem številu poseti ta koncert. •Intra« Izlazi «vakog tjedna godine 25 dinara: Urednik: Ive Mihovilović IZ UDRUŽENJA ISTRA—TRST—GORICA I ZADAR U ZEMUNU. Udruženje Jugoslavena iz Istre, Trsta, Gorice i Zadra toplo zahvaljuje vlasniKu hotela »Central« koji je udru-zen ju besplatno ustupio veliku dvoranu hotela za održanje komemorativne pri-redbe u povodu Rapalskog dana, 12. o. mj. Udruženje zahvaljuje pjevačima Jug. akad. pjevačkog društva, njiho-vim pretsjeđniku g. B. živkoviću 1 ko-rov od] i g. Cvejiću radi sudjelovanja u programu pjevanjem »Istarske himne«. Toplo se zahvaljuje firmi Pantič i drug (Beograd), koja je poklonila papir za plakate i pozive a g. Serdaru Dimitriju knjižaru u Zemunu — jer je štampao besplatno plakate i ranije zadužio društvo. HvaJa zemunskoj omladini, svim organizacijama i rodoljubnom gradjan-stvu Zemuna koji su svojim mnogobrojnim prisustvom najbolje pokazali koliko suosjećaju sa našim narodom u ropstvu. u Odbor Udruženja. NOVI GROBOVI JOSIP BERCE V Svečini pri Mariboru so v nedeljo 19 t. m. pokopali tamošnjega šolskega upravitelja, našega rojaka Josipa Berceta. starega komaj 45 let. Pokojni je bil doma iz Domberga na Vipavskem. Od 1. 1914. dalje je služboval v Oseku pri Šempasu, kjer je ostai do 1. 1928, nakar je moral bežati čez mejo. Oscčani so ga ohranili v dobrem spominu, kajti bodisi kot učitelj, svetovalec, občinski tajnik ali pevovodja, v vsakem delu se je znašel med svojimi Osečani, ki so z njegovim odhodom zgubili največjo oporo. Da tudi na svojem novem mestu ni počival. Kmalu po svojem prihodu v Svečino je organiziral pevski zbor. ki ga je vodil do zadnjega. Bil je predvsem dober učitelj in je skupno z ženo go. Olgo delal tudi izven šole. Gospec Olgi in sorodnikom naše najiskrenejše sožalje! ANTON LAVRENČIČ. V Trstu (Skednju) je umrl 17 t. m. Anton Lavrenčič v 75 letu starosti po dolgi m mučni bolezni. Pokojnik je bil dolga leta nameščen v škedenjskih plavžih ter rodom Goričan iz Standreža občina Gorica. Svoje otroke je vzgojil strogo v narodnem duhu. Poznan je kot narodni delavec pokojnikov sin g. Anton Lavrenčič, prokurist podružnice ljubljanske kreditne banke v Mariboru, sedaj umirovljen. Vžaloščerii družini pokojnikovi naše is-kreno sožalje. IZ JUGOSLAVENSKE MATICE — TIVAT. Dne 12. XI. vjenčao se u Tivtu g. Josip Gnnaum sa gdjicom. Dionom Čirič, pa se tom prilikom a inicijativom g. kap. Romana Laha, sakupilo 16 Din u korist Jugoslavenske Matice. Darovateljima najljepša hvala, a mladencima mnogo sreče. — Podružnica Jugoslavenske Matice Tivat. POROKA. V trnovski cerkvi pri Ljubljani sta se iL?r0 -a rojaka Zwòlf Jože doma iz Materije vasi, prometnik drž. železnic v Semiču in Marica Kalužova iz Košane. Obilo sreče! ITALIJANI SO DOBRI NOGOMETAŠI! Fašistična Italija je na svoje športnike zelo ponosna.. Zlasti mnogo da na nogomet. Nikjer drugje ni toliko nogometnih klubov tot ravno v Italiji. Seveda so ti po izjavah fašistov samo italijanski in njih član/ n-od-stavljajo telesno zdravje, moč in sposobnost italijanskega naroda. Da ;e to tud1 hudo resnično, dokazujeta dva poziva nogometnih klubov CRF Cosala in CRF Borgomarina, ki pozivata svoje igra:-ce na igrišče. Ti so: Pelco, Slaimer. Kus-mann, Fraitag, Ursich, Bertogna II. Giacich. Zivkovich, Stancich. Marussi. Picovich Kanz, Traven, Kovach, Vucich, Stameli. Krisman. Bergich. Bacich, Pilepich, Barba-lich, Ccrnibori, Vivant. Res »pristni« Italijani in predstavitelji talijanskega naroda! »Italijanskemu« nogometu iskreno čestitamo! U FOND „ESTRE' W^s:AlWfT% m Ova rubrika nastavlja se i ove godi»6 pod devizom: »Da bi »Istra« izlazila svakog tjedna r**' dovilo u normalnom formatu * Bilježimo ova nova imena plemenitih darovatelja : Ivan Buždon — Maribor Din 10.— Ivan Ladavac — Pirot » • 70.— Čendak Josip - Zagreb » 5.— Bole Franjo — Celje » 10.— Prinčič Stanislav — Čatež ob S. » 10 — Kravos Avgust — Vinica » 5.— U prošlom broju objavljeno » 28.011 ^5 Ukupno Din 28.121 ^ KALENDAR »SOČA« preporučuje se sani po sebi. Naručite S3 na vrijeme, kako ne bi ostali bez njej;3' Narudžbe se šalju na upravu lista. Iskoristite ček što smo Vam ga poslajj* najprikladniji NIKOLINJSKI DAR iest naš kalendar »SOČA«. Kupujte S3 uz cijenu od Din. 10,— i širite ga mediti svoje prijatelje. ledna a petek. — Uredništvo l apreve naleze •• n Zagreba, Masarykove oltca 28. U — Broi ftnknvn« ---— Inozemstv0 dvostruko: «a Ameriko S dolare na godino. - Oglasi se raćunajo po cjenika. - Vlasnik llzdavàa““KONVfiH.C ,Pre,pla'*: Zb «O®1” godinu »ti amer.. it dinare: ««