533 Arheološki vestnik 72, 2021, 533–550; DOI: https://doi.org/10.3986/AV.72.18 Kvarner u starijem željeznom dobu sjevernog Jadrana Kvarner in the Early Iron Age of the northern Adriatic Martina BlečI ć K AVur Izvleček [Kvarner v času železne dobe severnega Jadrana] V starejši železni dobi severnega Jadrana je poleg Istre imel posebno mesto tudi Kvarner. Njegovo vlogo in pomen v komunikacijah in kroženju blaga v tistem času nakazujejo starejše in novejše raziskave. č eprav so se v zadnjih dveh desetletjih izvajale predvsem zaščitne arheološke raziskave, je bilo poleg posameznih najdb zbrano veliko novega gradiva, nekaj tudi povsem nepričakovanega. V članku je predstavljen kratek pregled raziskovalcev in stanja raziskav, opisane so reprezentativne ostaline materialne kulture ter pomembnejše najno- vejše najdbe, ki omogočajo obravnavo kvarnerske skupnosti v novi luči, zlasti v konkretnejši povezavi s sosednjimi, a tudi oddaljenimi kulturnimi skupnostmi od Alp do Jadrana in od Apeninov do Balkana. Ključne besede: Severni Jadran; kvarnerska skupina; starejša železna doba; materialna kultura; prestižni predmeti; kulturni stiki Abstract In the early Iron Age of the northern Adriatic and Istria, Kvarner also had a special place. Its role and importance in communications and the circulation of goods are indicated by older and more recent research. Although mainly protective archaeological research has been carried out in the previous two decades, in addition to individual finds, a large amount of new material has been collected, some of which was utterly unexpected. This article presents a brief overview of researchers and the state of research, then representative material culture and important recent finds that allow us to treat the Kvarner community in a new light, especially in more concrete connection with neighbouring, but also distant cultural communities from the Alps to the Adriatic and the Apennines to the Balkans. Keywords: Northern Adriatic; Kvarner group; Iron Age; material culture; prestigious goods; cultural contact KVARNER U POSLJEDNJEM TISUĆLJEĆU STARE ERE Na specifičnom prostoru, raskrižja četiriju važnih plovidbenih pravaca sjevernog dijela is- točnog jadranskoga priobalja smjestilo se Ma- re quaternarium, današnji Kvarner (Quarnaro, Carnaro). Kvarner predstavlja veliki zaljev koji se prostire između velebitske i istarske obale, te dominantnog r iječkog zaljeva između kojih je “arhipelag” velikih i međusobno povezanih otoka Cres, l ošinj, Krk, r ab i Pag (sl. 1). 1 Sam položaj, na duboko uvučenoj točki Jadranskog mora unutar europskog kopna, od praskozorja je naše prošlosti omogućavao prožimanje plovidbenih putova i kopnenih komunikacija, a time i spoj mediteran- skog i kontinentalnog kulturnog područja. r iječ je dakle o heterogenom prostoru koji se poput lagune rasplinjava na svojim krajevima i stapa s 1 Stražičić 1996, 38, 40–41; Duplančić l eder, u jević, č ala 2004, 6–31; Favro, Saganić 2007, 61–62. 534 Martina Blečić Kavur drugim, susjednim ekološkim i kulturnim miljeima. S tako jedinstvenim zemljopisnim kompleksom i izuzetnim prirodnim ekosustavom, brojnih manjih otoka i hridi, zaštićenih uvala i kanala, s plitkim i toplim morem, izobiljem pitke vode te s blagom sredozemnom klimom bili su ponuđeni osnovni preduvjeti za razvoj života i njegovo neprekinuto trajanje. 2 u vod u željezno doba Kvarnera može započeti veličanstveno, kako i priliči tome mjestu pod suncem – s čarobnom Medejom i njezinim Argo- nautima, s mitskim grčkim moreplovcima koji su, ako je vjerovati antičkim povijesnim izvorima i njihovim interpretacijama, dio avantura doživjeli upravo na otocima Cres–l ošinj. 3 Iz te poetske i semantičke perspektive možemo barem djelomice sagledati daleku prošlost posljednjeg tisućljeća stare ere. Naime, danas pouzdano znamo kako je život tadanjih ljudi bio izvjesno rascvjetan i izuzetno dinamičan, a tek blijedi odraz te “slike svijeta” slijedimo u arheološkim izvorima koji su, unatoč opsegom relativno malih i većinom zaštitnih arheoloških istraživanja, ostavili izni- man trag. Ipak, i ti su nam rezultati omogućili da saberemo mnoga saznanja kako su u to vrijeme nastanjivana i formirana mnogobrojna naselja na uzvisinama, tj. gradinama, iako su naseljavana i nizinska naselja, uz obalu ili na prevlakama. Gradinska su naselja u pravilu bila smještena na istaknutim uzvišenjima, s prostornom dosljednošću te s razvijenom mogućnosti brze i jednostavne međusobne komunikacije. Njihov karakter, funkcija i kontinuitet postojanja zapravo i dalje predstavljaju svojevrsnu nepoznanicu. 4 Međutim, posebnu su važnost imala naselja većih razmjera koja su se i formirala u tzv. središta. Tu se uvršćuju naselja u r ijeci, Bakru, Senju i Sv. Jurju, Krku i Baški na otoku Krku te posebno na Osoru na otoku Cresu i Nezakciju na istarskoj istočnoj obali (sl. 1). Premda se kontinuitet njihova naseljavanja slijedi od (kasnog) brončanog doba, najviše ih se ipak ustanovljuje s početkom željeznoga do- ba, odnosno negdje u 10. st. pr. Kr. Budući da je ovdje mahom riječ o značajnijim položajima, većina ih je trajno nastanjivana sve do kraja te epohe. Pored naselja, ponajviše uz njihove ulaze i prilazne putove, nalazile su se nekropole i tu- 2 Blečić Kavur 2014a, 17–23; ead. 2015, 11–15. 3 Mori 2008; cf. Katičić 1995, 72–75; Blečić Kavur 2015, 15–18. 4 Blečić Kavur 2015, 18–21; usp. č učković 2017; Dra- ganits et al. 2019. muli, a pojedinačni grobovi u i izvan naselja svi su, srećom, znato bolje analizirani. Trenutačnim stanjem istraženosti priobalja i otoka razlikuje- mo nekropole na ravnom i one pod tumulima, kod kojih opet dijelimo pogrebne običaje skele- tnim i paljevinskim načinom pokopavanja sve do mlađeg željeznog doba kada je prevladao skeletni ispruženi način pokopavanja. 5 Iz njih baštinimo veliku većinu materijalne kulture koja predstavlja okosnicu u rekonstruiranju načina onodobnog življenja i našeg poznavanja tog dijela povijesti Kvarnera kao vitalnog topos unutar dinamičnog koncepta povezanosti željeznodobnih kulturnih fenomena, pretpovijesne Europe i civilizacija sredozemnog juga. RETROSPEKTIVA ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIV ANJA O proteklim arheološkim istraživanjima na Kvarneru objavljene su iscrpne studije koje donose niz vrijednih i detaljnih podataka o aktivnostima raznih stručnjaka i amatera koji su, svaki na svoj način, “otvarali” poglavlja zaboravljene željezno- dobne prošlosti. 6 Kako na priobalnom tako i na otočnom dijelu istraživanja su se provodila od 19. stoljeća. No i u tom je aspektu Kvarner imao uistinu iznimnu konstelaciju. Naime, rascijepljen u dvije države, istočni dio kvarnerske regije bio je pod ingerencijom zagrebačkog Narodnog muzeja, a zapadni pod talijanskim i austrijskim instituci- jama. Tako su Kastavštinu, Grobinštinu, Vinodol i Podgorje istraživali zagrebački, a r ijeku, zapadni (istarski) obalni prostor te otoke, talijanski i aus- trijski arheolozi (sl. 1). 7 u kratko, pionirski radovi i prva sustavnija istraživanja provode Šime l jubić i Josip Brunšmid iz zagrebačkog Narodnog muzeja, a od stranih valja istaknuti istraživačke napore edvarda Nowotnya iz Arheološko-epigrafskog seminara Sveučilišta u Beču, Otta von Benndorfa, osnivača austrijskog arheološkog Instituta i Alfonza Müllnera, kustosa ljubljanskog muzeja. Podaci o onodobnim djelat- nostima dostupni su uglavnom za iskopavanja u Osoru na otoku Cresu, zatim za Garicu, Punat i Bašku na otoku Krku, Kastav, riječke gradine i 5 Blečić Kavur 2010, 16–38, 392; ead. 2014a, 25–41, 152; ead. 2015, 57–59; Mihovilić 2013b. 6 Blečić Kavur 2014a, 25–41; ead. 2015, 25–38. 7 Blečić Kavur 2010, 25–26; ead. 2014a, 32–33; ead. 2015, 25–31. 535 Kvarner u starijem željeznom dobu sjevernog Jadrana grobove, Grobnik, Bakar, Sv. Juraj, Novi Vinodolski i Klaćenicu kod Jablanca (sl. 1). Početak i rana desetljeća 20. stoljeća obilježena su radom, istraživanjima i rezultatima koje je na prostoru Kvarnera realizirao tršćanski arheolog Carlo Marchesetti istražujući najvećim udjelom zapadni dio regije, osobito otoke Cres i l ošinj. Otok Krk privukao je ponovno pozornost “austrijske škole” Mihovila Abramića i Joszefa Szombathya. Na sjevernom je dijelu Kvarnera, r ijeku i zaleđe, potom istraživao i r affaello Battaglia, profesor padovanskog sveučilišta. 8 8 Mader 2004; 2005; 2006; ć us-r ukonić 2005; Blečić Kavur 2010, 20–28; ead. 2014a, 29–35; ead. 2015, 28–31. Do sredine 20. stoljeća situacija na terenu i izgled nalazišta, bio je osjetno drugačiji nego što se to danas može raspoznati. Istraživanja su bila na samim početcima bez većih i temeljitijih zahvata, usmjerena ponajviše na iskopavanja nekropola te relativno brzo i učinkovito prikupljanje materijalne građe za formiranje pojedinih zbirki. Nakon Drugog svjetskog rata Kvarner istražuju ponajviše hrvatski istraživači od Vladimira Mirosavljevića, profesora zagrebačkog Sveučilišta, Borisa Baćića i Josipa Mladina, iz Arheološkog muzeja Istre u Puli pa sve do radova Šime Batovića, profesora zadarskog Filozofskog fakulteta, koji je Kvarner uključivao u korpus liburnske kulturne grupe željeznog doba i zaključio s prilično šturim Sl. 1: Zemljopisni položaj Kvarnera s istaknutim nalazištima iz starijeg željeznog doba. Fig. 1: Geographical position of Kvarner with prominent sites from the early Iron Age. 536 Martina Blečić Kavur podatcima u sintezi Praistorije jugoslavenskih ze- malja V 1987. godine. 9 Istraživanja mjesnih arheologa, unatoč tomu, bila su aktivna i agilna pri čemu posebno mjesto pripada energičnom radu r admile Matejčić, ondašnjem kustosu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja r ijeka i profesorici riječkog Sveučilišta koja je većinu nalazišta istraživala i objavljivala. Na njezin rad nadovezale su se aktivnosti Željke Cetinić i r anka Staraca, iz istog muzeja. Veću znanstvenu pozornost u smislu analiziranja i in- terpretiranja materijalne kulture Kvarnera u svojim je brojnim radovima posvetila Dunja Glogović, iz Instituta za arheologiju u Zagrebu, koja je, uz radove Kristine Mihovilić, iz Arheološkog muzeja Istre u Puli, te Klare Buršić Matijašić, iz Sveučilišta u Puli, uspjela pomaknuti razumijevanje kvarnerske prošlosti izvan dotad postavljenih okvira. u novom mileniju, s novim istraživanjima i prikupljenim podatcima, realizirane su i nove sintetske studije koje su predstavile Kvarner u dopunjenoj ediciji i s potpuno novim perspektivama. 10 EFEKTIVA REPREZENTATIVNE MATERIJALNE KULTURE r azličitost mjesne materijalne građe čini po- dručje posebnim i jedinstvenim u univerzalnom krugu proizvodnje, optjecaja i pohrane, sa simbo- ličkom vrijednošću koja je oduvijek bila složena i višeslojna. u svojevrsnoj znakovnoj reprezenta- ciji svijesti, mnijenja, postojanja i najrazličitijih oblika onodobne komunikacije, središnju ulogu u posredovanju upravo heterogenih društvenih identiteta i njihovih razmjera svakako su igrali predmeti. 11 Oslikavajući pojedine zajednice ljudi koje su primale te prilagođavale trendove svojim potrebama, shodno vlastitom prepoznatljivom ukusnu, obogaćivali su na taj način društvene međuodnose i “projekciju” života koja se očuvala u arheološkom nasljeđu željeznog doba čitavog prostora Caput Adriae pa tako i Kvarnera. Predstaviti valja ponajprije one predmete mate- rijalne kulture koji ističu pojedina mjesta u kvar- nerskom ambijentu i samim time njihove korisnike kao pojedince jer su, na taj način, reprezentirali svoju užu i širu zajednicu. Količinom i različito- 9 Batović 1987. 10 Za povijest istraživanja vidjeti kod Blečić Kavur 2010, 29–38; ead. 2014a, 35–41; ead. 2015, 31–38. 11 r obb 2015. šću izdvaja se zasad područje r ijeke, s okolnim Kastvom, Grobnikom i Bakrom, područje Krka i Baške, s gravitiranim crikveničkim i senjskim prostorom, odnosno područje Osora s otočnim arhipelagom, 12 dok je na zapadnoj strani osebujnu ulogu nedvojbeno imao histarski Nezakcij (sl. 1). 13 Tipološko-stilski i kronološki oslonac analiziranja te kulturnog interpretiranja građe upravo predsta- vlja atribut ukrasa odjeće i tijela, ponajviše igle, fibule i privjesci, zatim vojna oprema te uvezeno luksuzno posuđe. Oni nam izričito posvjedočuju o složeno izgrađenom značenjskom i simboličk- om sustavu: samosvojno i jedinstveno, naspram uvezenog i univerzalnog. u potonjem se ističu importirani luksuzni i/ili prestižni predmeti, jer su bili obilježjem standarda sukladnog vrijednostima društvenog koncepta šireg kulturnog kruga. 14 Nošnja i nakit najbolje je zastupljena građa to- ga prostora, koja je ujedno bila i najpodesnija za strukturiranje aktualne kronološke slike Kvarnera, počevši od polovine 10. pa sve do ranog 2. st. pr. Kr. kada, s intervencijama r imljana nastupa nova povijesna epoha. Tipološko-stilska klasifikacija i kronološka determinacija različitih tipova igala i fibula u starijem željeznom dobu omogućili su okvirno postavljanje relativnih faza Kvarnera, a preostali dekorativan nakit poput narukvica, naušnica, brojnih privjesaka te drugih dijelova materijalne kulture upotpunili su tu sliku. Igle s diskastim i vazastim glavicama te one različitih varijanti koničnih glavica obilježavaju, uvjetno rečeno, prijelaz iz kasnog brončanog u željezno doba, tj. I.C i II. stupanj ranog starijeg željeznog doba. Mnogo varijanti višeglavih igala repre- zentirale su već sljedeći III. stupanj kvarnerske regije. 15 Nakon toga masovnije korištenje igala izlazi iz mode, jer su u upotrebi većinom bile fibule i to podjednako kod svih dobi i spolova. u prethodnim je studijama mnogo različitih fibula već bilo studioznije interpretirano, 16 međutim njihov se broj kao i tipološki repertoar neprestano povećava. 17 Nemalo je njih zastupljeno sa samo jednim primjerkom, a znatan dio predstavlja i neposredan uvoz iz okolnih gravitirajućih, ali i 12 Blečić Kavur 2010, 392, 399; ead. 2014a, 154; ead. 2015. 13 Mihovilić 1996; ead. 2001a; ead. 2013a; vidjeti ovdje i članak K. Mihovilić o Istri u željeznom dobu. 14 Stevens 2007; r ebay-Salisbury 2016. 15 Blečić Kavur 2010, 102–114, 126–134, 152–158, sl. 278; ead. 2014a, 139–148, sl. 88. 16 Glogović 2003, (sa starijom literaturom). 17 Blečić Kavur 2009; 2014a; 2015. 537 Kvarner u starijem željeznom dobu sjevernog Jadrana udaljenih prostora, što svjedoči o uključenosti Kvarnera u kulturne dosege između Alpa i Apenina, Jadrana i Balkana. Međutim, upravo na Kvarneru od I.C stupnja kasnog brončanog doba, pa sve do mlađeg željeznog doba postoji i velika zbirka fibula s mjesnim oznakama koje su, po svemu sudeći, najvjerojatnije bile dio obrtničke proizvodnje te regije. u kronološkom slijedu starijeg željeznog doba ističu se tzv. zmijaste fibule, zatim fibule tipa Osor, te mlađe fibule tipa Baška, o kojima će biti nešto više riječi, a kao, uvjetno rečeno, ustrajna pojava svakako su bile različite inačice naočalastih fibula (sl. 2; 6: 1). 18 Važno je naglasiti, kako je većina tih fibula nazvana upravo po kvarnerskim nalazištima, potencirajući time njihovu važnost u širim istovremenim kulturnim prožimanjima istih ili srodnih manifestacija. Prvi oblik fibula poznat s prostora Kvarnera s ukupno 8 primjeraka zmijaste su fibule smatrane dijelom muške nošnje. 19 r azlikuju se dva osnovna tipa, jednodijelni i dvodijelni, te čak četiri inačice (sl. 2: 1–4). Najznačajnije i prisutne u najvećem broju dvodijelne su zmijaste fibule kvarnerske varijante (I) sa sedlastim lukom, spiralnog završetka nožice i igle lukovičaste glavice (sl. 2: 3). Zbog određenih karakteristika, argumentirano im je pripisana mjesna proizvodnja pa će, pored uvoženih varijanti jednodijelnih zmijastih i dvodijelnih zmijastih fibula s rebrima (sl. 2: 1,2,4), Kvarner predstav- ljati kao jedinstven kulturni prostor u kontekstu istočnojadranskih kultura i u transjadranskim procesima druge polovine 10. i ranog 9. st. pr. Kr., odnosno I.C i prijelaza na II. stupanj kvarnerske relativno-kronološke sheme. 20 Slijede mlađe, ali ništa manje zanimljive fibule tipa Osor (sl. 2: 5,6). Kao i o zmijastim, tako su i o tim fibulama ispisane opsežne studije. 21 Pa iako potječu samo s tri nalazišta, Osor, Krk i Punat, a ostali primjerci poznati su iz uže zadarske, tj. liburnske regije, najveća koncentracija zastupljena je upravo na Kvarneru i to u dvije inačice, vari- jante Osor (I) (sl. 2: 5) i varijante Krk (II) (sl. 2: 6). r iječ je o većim, raskošnim lučnim fibulama koje zapravo predstavljaju kompozitne fibule, jer se sastoje od dugačke igle, tordirane ili čak omotane 18 Glogović 2003, 23–35 (sa starijom literaturom); Blečić Kavur 2010, 134–137, 164–166; ead. 2014a, 105–106. 19 Glogović 2003, 45–49 (sa starijom literaturom); ead. 2015; Teržan 2009, 216–223. 20 Blečić Kavur 2012; ead. 2014a; 120–129, sl. 71–72; 87. 21 Glogović 2003, 43–45 (sa starijom literaturom); Blečić Kavur 2010, 134–151; Kukoč 2013; Teržan 2013. Sl. 2: Izbor reprezentativnih fibula starijeg željeznog doba Kvarnera. M. = 1:2. Fig. 2: Selection of representative early Iron Age fibulae from Kvarner. Scale = 1:2. 1 Gradac – Turan (Glogović 2003, T. / Pl. 47: 354); 2 Novalja – Vidasi (Blečić Kavur 2014, sl. / Fig. 23: 40); 3 Grižane (Blečić Kavur 2014, T. / Pl. 3: 175); 4 Osor – Kavanela (Glogović 2003, T. / Pl. 47: 358); 5 Osor – Sv. Marija (Glogović 2003, T. / Pl. 45: 342); 6 Punat (Glogović 2003, T. / Pl. 46: 348); 7 Kastav – Veli Mišinac (Blečić 2002, T. / Pl. 7: 1.5.13). 538 Martina Blečić Kavur žicom, s glavom u obliku diska i s lukom koji je izdignut i naknadno spojen s iglom, opet dodatno ukrašen umetnutom spiralno namotanom žicom u obliku stožaste dugmadi te, eventualno, s pri- dodanom jantarnom perlom. Najznačajniji nalaz onaj je iz bogatog ženskog groba 6 iz tumula kod Sv. Marije na Osoru, jer je zasad uistinu jedini koji nam odražava status pokojnica koje su takve fibule mogle nositi. 22 Na osorskim je fibulama svakako osobit disk na kraju igle s dekorativnim i simboličko-semantičkim programom, a upravo osorski primjerci fibula va- rijante Osor (I), s ukupno 10 primjeraka, pokazuju kako je on bio estetski raznovrstan a ikonografski složen, te time dominantniji u odnosu na liburnske primjerke. r azliku čini i jantarna perla koja je kod osorskih primjeraka poligonalna, a kod liburnskih okrugla. Svojstven mjesni izričaj u oblikovanju nošnje, razvijen u djelovanju jednog znakovnog/ simboličkog sustava na drugi, tj. preuzetih dijelova nakita iz šireg jadranskog bazena u vrijeme II. kvar- nerskog stupnja ranog starijeg željeznog doba, time je iznova i nedvojbeno izražen. 23 Naposljetku, čini se opravdanim pretpostaviti mogućnost postojanja više radionica ili obrtničkih “ateljea” koji su proi- zvodili takve fibule, od kojih je jedan neosporno morao postojati u samom Osoru, a tome u prilog svjedočit će npr. kako nalazi neobrađenog jantara (sl. 3), tako i noviji nalazi tipičnih poligonalnih perli (sl. 6: 2). 24 u z sve veći opticaj malih, jednodijelnih lijevanih fibula, već od kasnog 7., a osobito od tijeka 6. st. pr. Kr. na prostoru Kvarnera, Dalmacije i njihova neposrednog japodskog zaleđa, možemo slijediti korištenje nove fibule, tzv. fibule tipa Baška (sl. 2: 7). Prema tehnološkim osobitostima, u odnosu na dosadašnje tri varijante i njezine inačice, 25 razli- kuje se sada čak pet varijanti koje se, s obzirom na shemu, masivnost i ukrašenost, dijele u nekoliko podvarijanati. 26 Prikupljenim novim podatcima općenita karta rasprostiranja tog tipa fibule na- dopunjena je, ponajviše za očekivana nalazišta na području l iburnije gdje je i inače bila najbrojnije zastupljena, gdje je možda kao regionalni produkt evoluirala od nekih starijih ili srodnih tipova fibula, ali gdje se sigurno proizvodila i razvijala 22 Mladin 1960, 221–222, t. 11; Glogović 2003, 44–45; Blečić Kavur 2010, 145, sl. 93; 94: 1; 95; Teržan 2013, t. 1. 23 Blečić Kavur 2010, 141, 144–149, sl. 94–95. 24 Blečić 2009; Blečić Kavur 2010, 146, 149, sl. 96. 25 Batović 1974, 189–192, sl. 3; Glogović 1989, 31–32. 26 Blečić Kavur 2010, 210–228; ead. 2015, 73–77. sve do konačnih, baroknih oblika u vrijeme tzv. srebrnog horizonta 3. st. pr. Kr. Prema sjevernijim područjima njezina se zastupljenost smanjuje i tu unatoč novim istraživanjima i objavama nije došlo do osjetnijih i značajnijih promjena. Pridružiti im svakako valja novije nalaze iz istraživanja Osora. 27 Za kvarnersku je regiju najznačajnija varijanta 4 fibula tipa Baška, koju odlikuju veće dimenzije fibula izrađenih lijevanjem i kovanjem, dorađe- nih urezivanjem, tremoliranjem i žigosanjem, koje ponekad mogu biti izrađene i od srebra (sl. 2: 7). Zbog jednostavnosti izradbe preživjele su dugo vremena u optjecanju. Budući je ta varijanta pripadala tom tzv. “sjevernijem krugu”, odnosno radioničkim centrima koji su mogli djelovati na prostoru kvarnerskog ili japodskog prostora, to može ujedno biti i jedno od tumačenja zašto upravo tu varijantu nalazimo kvantitativnije predstavljenu u odnosu na ostale inačice. Vremenski se stoga usklađuju u razdoblje horizonta kraja 5. i 4. st., s mogućnošću korištenja sve do 3. st. pr. Kr., tj. do pojave fibula srednjolatenske sheme i općenito građe koja odražava posve drugačije značajke već mlađeg željeznog doba. 28 Naoružanje je na Kvarneru brojnošću znatno manje zastupljeno i većinom se predstavljalo na- lazima iz dva groba, onog iz Gromačice na otoku r abu i iz Šinigoja na otoku Krku. Donedavno se o drugim predmetima vojničke opreme uopće nije raspolagalo. Međutim, u posljednja dva desetljeća okolnosti su se korjenito promijenile. Trenutnim 27 Studija o fibulama tipa Baška bit će objavljena na drugome mjestu, usp. Blečić Kavur 2015, sl. 26–27. 28 Blečić Kavur 2010, 226–228. Sl. 3: Osor. Neobrađeni ulomci jantara (l ošinjski muzej). Fig. 3: Osor. r aw fragments of amber (l ošinjski muzej). 539 Kvarner u starijem željeznom dobu sjevernog Jadrana poznavanjem materijalne kulture može se reći kako su starije željezno doba u klasi naoružanja obilježile kacige i njihovi ulomci (sl. 4). Grob 7 iz Gromačice pripisan je muškom po- kojniku, u čijem se inventaru nalazio kratki mač s ukrasnim okovom korica tipa Gromačica, i igla s vazastom glavicom. 29 Sukladno najuvjerljivijim paralelama iz italskog prostora, te onima iz ne- kropole Brežec kod Škocjana, određen je vremenu samog kraja 10. i početnog 9. st. pr. Kr. korigirane 29 Matejčić 1968, 78–79, 82–83, T. 7; 8; Glogović 1989, 15, T. 11: 5; Harding 1995, 17, T. 2: 15; Mihovilić 2001b, 174–175, T. 2: 5–7; Blečić Kavur 2010, 103–104, sl. 63; ead. 2014a, 141, sl. 77–78. periodizacije, obilježavajući tako sam početak že- ljeznog doba i na Kvarneru. 30 u tom je kontekstu izniman primjerak, jer je oprema mačonoša stan- dardna ali i izuzetna, ne samo u mjesnom već i u regionalnom smislu toga vremena. Povrh toga što upućuje na izravne kontakte s italskim prostorom, suptilno sugerira na, već otprije poznatu, metodu adoptiranja kako predmeta tako i ideja, te njihovu preobrazbu u specifičan regionalni i/ili individualni lokalni opus, upravo poput mačeva iz Brežca. 31 30 Blečić Kavur 2014a, 140–143, 155, sl. 90; usp. Vitri 1977, 85, 94. 31 Gabrovec 1987, 156, T. 16: 10; Teržan 1990, 71; Turk 2016, 102–103, sl. 33–34. Sl. 4: Stariježeljeznodobne kacige iz Kvarnera: 1 – Kastav, krilata sfinga sa sastavljene kacige; 2 – Beli na otoku Cresu, ilirska kaciga iz akvatorija; 3 – Osor, ulomak negovske kacige; 4 – Krk, hibridna negovska kaciga (vidjeti bilješke 32, 36, 41, 43). M. = 1:4. Fig. 4: early Iron Age helmets from Kvarner: 1 – Kastav, winged sphinx-shaped protome from a Composite helmet; 2 – Beli, island of Cres, Illyrian helmet from the aquatorium; 3 – Osor, fragment of a Negova helmet; 4 – Krk, hybrid Negova helmet (see Fns. 32, 34, 41, 43). Scale = 1:4. 540 Martina Blečić Kavur Nadalje, u vrijeme 7. st. pr. Kr. datira jedina pre- ostala protoma sfinge koja potječe iz Kastva (sl. 4: 1). Taj figuralni ulomak bio je kao držak perjanice konstruktivni i dekorativni element na tjemenu kacige sastavljenog tipa. 32 Karakteristikama oblika glave i tijela te postavljenih krila, protoma sfinge ima najsrodnije paralele kod onih iz Magdalenske gore, Brezja ili Vača, gdje sve obilježavaju grobove dolenjske društvene elite. 33 Budući su takve protome posljedica snažnog utjecaja orijentalizirajućeg stila, koji se iz središnjeg Apeninskog poluotoka prenio i na jugoistočni alpski prostor, kao prvi takav poznati nalaz materijalne kulture iz područja sjevernog Jadrana, 34 razmatra se kao poveznica u optoku gospodarskih i kulturnih transfera između italske, picenske obale i halštatske Dolenjske. Pojedinačni nalazi i tako izolirani primjerci nisu bili česta, ali niti rijetka pojava. V alja istaknuti njihovo nalaženje kao pars pro toto u ostavama i grobovima, a po- sebno u svetištima, npr. u Satricumu, imajući pri tome na umu mitološku vrijednost sfinge upravo kao demona smrti, čuvaricu grobova i hramova. 35 Slijedi tzv. “creska” kaciga iz rta Jablanac kod Belog koja je pripisana kasnoj varijanti ilirskih kaciga, III A1-a varijante (sl. 4: 2). Na prostoru današnje Hrvatske i općenito, jedini je zasad sigurni podvodni nalaz te kategorije. Obilježava ju zaobljeni oblik kalote, izdužene i zaobljene paragnatide s izraženijim bočnim usjecima, s blago izvučenim i kraćim štitnikom za vrat te s umetnutim kugli- cama duž rubove kacige. 36 Kacige takvih obilježaja većinom su nalažene na središnjem balkanskom prostoru i u dalmatinskom zaleđu, čime creski primjerak predstavlja najzapadniju točku na karti njihova rasprostiranja u vremenu druge polovine 6. i tijekom čitavog 5. st. pr. Kr. 37 Kao izniman nalaz Kvarnera, i čitavog sjevernog Jadrana, kaciga ima uistinu veliku važnost u razumijevanju povezanosti 32 Blečić Kavur 2010, 190–193, sl. 125–126. 33 egg 1986, 163–168, sl. 112; 114–116; Tecco Hvala 2012, 143–146, 150–151, sl. 56: 3; Teržan 2012, 178–182, sl. 8; 9. 34 Privjesci iz Kompolja nisu mogli biti dijelom ukrasne dekoracije sastavljenih kaciga, niti u privjeske naknadno prepravljeni, zato što sfinge s kaciga imaju u pravilu plosnatu i nedekoriranu stražnju stranu, dok kompoljski privjesci, upravo suprotno; imaju volumen, obrađenu stražnju stranu i alkicu na donjem trnu s koje su visjeli lančići (Blečić Kavur 2010, 191). 35 e gg 1986, 169, sl. 118: 3; Bevan 1986, 294–297; Blečić Kavur 2010, 192–193; Teržan 2012, 170–171. 36 Blečić 2007; Blečić Kavur 2015, 105–110, sl. 40. 37 Blečić Kavur, Pravidur 2012, 46–54, sl. 7; Blečić Kavur, Kavur 2016, 245–248. kulturnih prilika Dalmacije i središnjeg balkanskog prostora, te posredno, s druge strane, ilirskih kaciga iz Novoga mesta. 38 S obzirom na kontekst nalaženja, očuvanost i obilježenost, creskoj kacigi pripisan je votivni karakter premda u potpunosti nerazjašnjene povijesne okolnosti. 39 Nekako od sredine 5. i tijekom 4. st. pr. Kr., na širem području alpskog i italskog područja izuzetno rasprostranjene bile su negovske kacige, s brojnim mjesnim tipovima i varijantama. Izuzev kacige iz Šinigoja na Krku, te svakako nalaza ulo- maka negovskih kaciga iz Nezakcija, 40 u novije su vrijeme predstavljeni i ulomci iste kacige iz Osora (sl. 4: 3). Iz krčke nekropole Šinigoj potječe tzv. hibridna kaciga koja je po općim karakteristikama pripisana negovskom tipu (sl. 4: 4). 41 Izrađena je posebnim tehnološkim postupkom spajanja zakovicama dvaju zasebno lijevanih dijelova kalote. Morfološki je stoga uspoređena sa skupinom Sanzeno, alpskog tipa negovskih kaciga, a dekorativno i načinom ritual- izacije, tj. oštećenja s onima iz jugoistočnoalpskog prostora Slovenije. Krčki primjerak ne može stoga biti izričito opredijeljen nekom od dosad poznatih tipova negovskih kaciga, ali zato upozorava na moguće postojanje mjesne radionice. u širem kon- tekstu interpretiran je u horizontu ratničkih grobova kraja 5. i početnog 4. st. pr. Kr. te datacijski uže određen vremenskom distancom uporabe grčkih knemida mlađeg tipa nađenih u istom grobu. Na području istočnojadranskog priobalja i zaleđa taj nalaz i dalje predstavlja unicum, te time posebnu dragocjenost u istraživanju toga fenomena, jer je na cjelokupnom rasprostiranju grčkih knemida i negovskih kaciga ustanovljen samo mali broj grobova koji je pokazao spregu i kompoziciju ta dva, po izvorniku različita elementa vojne opreme. 42 Napokon, manji ulomci negovske kacige odne- davna su poznati i iz Osora (sl. 4: 3). 43 Manirom i stilom izradbe ukrašeni ulomak plašta kalote, sa specifičnom jelovom grančicom i kružnicama u tehnici žigosanja, u potpunosti odgovara najbližim 38 egg 1999; Križ 2012, 117–121; Blečić Kavur 2018. 39 Blečić 2007; Blečić Kavur 2010, 397; ead. 2015, 110. 40 Mihovilić 1996, 55; ead. 2013a, 254–256, sl. 176–177; Mihovilić v Guštin 2019, 371–375, 381. 41 Balen-l etunić 1992; Buršić-Matijašić 2011, 10–11; Blečić Kavur 2010, 251–256, sl. 167; ead. 2015, 110–115, sl. 42; ead. 2018, 737–738, sl. 6; Guštin 2019, 376–377, sl. 7. 42 Blečić Kavur 2010, 251–256; ead. 2015, 111, 115. 43 Blečić Kavur 2010, 256–258; ead. 2014b, 25–27; ead. 2015, 115–119, sl. 44–45. 541 Kvarner u starijem željeznom dobu sjevernog Jadrana ulomcima kaciga iz istarskog Nezakcija. 44 Pripisani su skupini negovskih kaciga slovenskog tipa, tj. jednoj od lokalnih varijanti koja se izrađivala na prostoru Dolenjske i rasprostirala na području jugoistočnog alpskog prostora od sredine 5. do u 4. st. pr. Kr., odnosno tijekom negovskog horizonta Dolenjske. 45 Napokon, sve kvarnerske kacige odražavaju i određen simbolički tretman prilikom njihova odlaganja. Tako se obred namjernog uništavanja i fragmentiranja, tj. specifičnog način ritualizacije prepoznaje na negovskim kacigama iz Krka i Osora te na nalazima iz Nezakcija. Dok sfinga iz Kastva sugerira na određeni koncept pars pro toto, ilirska nas kaciga iz Belog upućuje na koncept ex voto. 46 Štoviše, pribrojimo li u kategoriju i nalaze koničnih kaciga iz Istre, 47 nije neznačajno istaknuti kako se u okvirima današnje Hrvatske ponajviše tipološki različitih kaciga nalazi upravo na sjevernom Ja- dranu, reprezentirajući time ne samo prožimanje 44 Mihovilić 1996, 55, T. 18: 257; ead. 2013a, sl. 176; Mihovilić v Guštin, 2019, 371–373. 45 Teržan 2010, 321–322. 46 Blečić Kavur 2010, 397. 47 Mihovilić 2013a, 200, sl. 117; usp. Teržan 2007, 39–43, sl. 1. kulturnih impulsa tijekom starijeg željeznog doba nego i moći vojno-političke aristokracije od Alpa do Jadrana i od Apenina do Balkana. Metalno posuđe također je potpuno nova kate- gorija predmeta u arheološkom repertoaru nalaza tog povijesnog razdoblja i područja. u možda najstarije primjerke gozbenih servisa ubraja se djelomično očuvana brončana cjediljka iz r ijeke, bez pobližih okolnosti nalaženja. Izravne paralele poznate su kod brončane cjediljke iz Šmarjete, iz Gomile II/1879 pri Mladih vinih u okolici Velike- ga Vinjega vrha 48 te kod primjeraka iz este, npr. iz Villa Benvenuti 124 datiranih u horizont este 2/3 do 3 A/B. 49 Poput srodne cjediljke iz Mladih vin, definirane u horizontu Stična 2 i Zmijastih fibula Dolenjske, i riječka se cjediljka datira na sam kraj 7. i u 6. st. pr. Kr., odnosno u III. i IV. stupnja Kvarnera. 50 A to je upravo i vrijeme kada su na Kvarner počele pristizati i prve brončane posude ukraše- ne u situlskom stilu. Tako se, s manjim ili većim ulomcima, predstavljaju primjerci simpozijastičkih 48 Dular 1991, T. 23: 6. 49 Merhart 1969, 309, sl. 1; Frey 1969, T. 22: 26–27. 50 Blečić Kavur 2010, 189–190, sl. 279. Sl. 5: Osor. u lomci stariježeljeznodobnih brončanih posuda s mogućim rekonstrukcijama: 1 – situla; 2 – cista (vidjeti bilješku 51). M. = 1:3. Fig. 5: Osor. Fragments of the early Iron Age bronze vessels with possible reconstructions: 1 – situla; 2 – cist (see Fn. 51). Scale = 1:3. 542 Martina Blečić Kavur posuda iz Osora (sl. 5: 1). Iz starijih iskopavanja nekropole na Kavaneli istraženi su različiti kon- struktivni i dekorativni elementi situla i njihovih poklopaca ukrašenih u situlskom stilu, ali i ulomci cista (sl. 5: 2), i možda ciborija, pojedini dijelovi ručki i provijesla, olovnih šipki, ispuna i stezalj- ki za popravke, dna i oboda posuda te njihovih privjesaka koji su bili dijelom istih raskošnih garnitura. Mnoštvo je sitnih ulomaka ukrašeno u klasičnom situlskom stilu 2. razvojne faze, a neko- licina ih pripada i posljednjem 3. stilskom izričaju svojstvenog lepezastog ukrasa. 51 Načinom izradbe i pojedinim detaljima ukrašavanja najsrodnije primjerke poznajemo iz obližnjeg Nezakcija, čime je ponovo potvrđena kako povezanost i standard ta dva mjesta na Kvarneru, tako i njihova važnost u onodobnom optoku kulturnih dobara. Svi su primjerci namjerno lomljeni, uništavani i spalji- vani te najvjerojatnije potječu s obrednog spališta koji se morao nalaziti na prostoru kavanelske nekropole ispred ulaza u obzidani “grad”. Inter- pretacija osorskih ulomaka situla kao “specifičnih subjekata” onodobnog simboličkog i ideološkog koncepta stariježeljeznodobnih zajednica, pokazala je užu povezanost s jugoistočnim predalpskim i tirolskim prostorom čiji su permanentni utjecaji dokazani već i na nezakcijskim primjercima, 52 ali i s hibridnom negovskom kacigom iz Krka (sl. 4: 4). Provedenom analizom ulomci osorske situlske umjetnosti određeni su toreutičkim središtima na području od Bologne do retijskih Alpa u vrijeme vrhunca toga stvaralaštva 6. i 5. st. pr. Kr. Mlađi primjerci ornamentalnog realizma, predstavljaju posljednju fazu situlske umjetnosti i uže su pove- zani uz jugoistočnoalpski prostor Dolenjske tijeka 4. st. pr. Kr. Zapravo, zajedno s više ulomaka cista, privjesaka, kao i sastavnih elemenata, osobito olovnih, predloženo je i postojanje zanatskih radi- onica s majstorima specijaliziranim za takvu vrstu zahtjevnih poslova i na Osoru i u Nezakciju, ako ništa drugo onda tek za njihove preinake, popravke i obnavljanja kako bi što duže opstale u upotrebi. 53 Izgledno su toreutički izrađene posude bile važan mediji njihovih zajednica jer su nedvojbeno u srži svoje kreacije i praktične primjene imale izrazitu estetsku vrijednost priznatih umjetnina onog, baš kao i ovoga, vremena, promovirajući ujedno 51 Blečić Kavur 2014b, 33–36; ead. 2015, 125–146. 52 Mihovilić 1996, 55, T. 19: 310; ead. 2013a, 256, sl. 177; usp. Guštin 2019. 53 Mihovilić 2013a, 316–318, sl. 252; Blečić Kavur 2015, 145, sl. 53. “međunarodno” prihvaćenu ritualnu konzumaciju sofisticiranih pića, u onodobnom sustavu komuni- kacije i reprezentacije elite prilikom najrazličitijih aktivnosti. l uksuz i prestiž nije bio zastupan samo rasko- šnim metalnim posuđem, već je takav status imala i fina importirana keramika koja je obogaćivala raskošne servise za piće onodobne aristokracije. Pouzdano znamo kako se na Kvarner ona sustavno uvozila tijekom čitavog željeznog doba, slijedeći je od najranije južnoitalske, daunijske slikane keramike, sve do grčkog crno i crvenofiguralnog stolnog posuđa. 54 PERSPEKTIVE NOVIH ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA Iskopavanja posljednjih desetljeća, ponajviše na otocima Krku, r abu te Cresu–l ošinju, načelno su promijenila način istraživačkoga, metodološkog i analitičkog rada. Međutim, nalazi materijalne kul- ture, ponajviše iz grobova, posljedica su sustavnih iskopavanja drugih, većinom mlađih razdoblja i zaštitnih arheoloških radova. Nimalo ne začuđuje što gotovo svako zaštitno istraživanje u Osoru bilježi izuzetne prapovijesne slojeve, poglavito iz brončanog i željeznog doba. 55 Najzanimljiviji su inventari zatvorenih grobnih cjelina sa srednjovjekovnog nalazišta benediktinske crkve i samostana sv. Petra, 56 na najdominantnijoj poziciji unutar grad- skog areala, te grobovi s lošinjske strane Kavenele. Dragocjen nalaz bila je ponajprije urna, istražena u temeljnim strukturama crkve sv. Petra. Morfološki i stilski uspoređena je s amforama iz II. faze ruške kulturne skupine, odnosno uz kontinentalni krug mlađe faze kulture polja sa žarama u vremenu od 950. do 900. g. pr. Kr. i time datirana u I.C stupanj kvarnerske kronologije prelaska na željezno doba. Amfora predstavlja prvi nalaz takvog tipa keramike iz kvarnerskog bazena, ali i premijerni grob koji je datiran radiometrijskim mjerenjem. u z evidenti- ranje i drugih grobova istog načina pokopavanja, u temeljima crkve i samostana, pretpostavlja se postojanje manjeg groblja s paljevinskim načinom 54 Glogović 1996; Mihovilić 2001a, 75–76, 96; ead. 2002; Blečić Kavur 2010, 158–159, 184–185, 307–311; ead. 2015, 197–211; usp. Turk, Murgelj 2008. 55 Npr. novije objavljen grob iz starih istraživanja na položaju pri crkvici sv. Katarine, prema Bijaru (Mihovilić 2013b). 56 Bully et al. 2010; Marić et al. 2010; č aušević-Bully et al. 2014; č aušević-Bully et al. 2017. 543 Kvarner u starijem željeznom dobu sjevernog Jadrana pokopavanja sigurno opredijeljenog prvi put i na tom dijelu Osora. 57 Slijede nalazi mlađih grobnih cjelina iz istog nalazišta, ali skeletnog načina pokopavanja u kamenim škrinjama. Istražena su ukupno 3 groba koja su, pored arhitekture i osteološkog gradiva, na tom položaju pružili i inventare novih i dosad nepoznatih predmeta (npr. zmijasta fibula s dis- kom na luku) te onih nalaza koji su, mada otprije poznati, tek sada dokumentirani u konkretnom arheološkom kontekstu. Premda analiza tih grobova tek predstoji, najbogatiji je grob 1/5.184 mlađe ženske osobe, koji je sadržavao veliku naočalastu fibulu jadranskog tipa ili tipa B (sl. 6: 1), naru- kvice bubrežastog presjeka (sl. 6: 5) te jantarne (sl. 6: 2), staklene (sl. 6: 4) i koštane perle (sl. 6: 3) od ogrlica. r iječ je o bogatom inventaru s tipičnim ansamblom nošnje elitnih grobova osor- ske zajednice kakve smo dosad poznavali jedino iz grobova na položaju kod crkve sv. Marije. 58 57 Blečić Kavur, Kavur 2013; Blečić Kavur 2014a, 110–111, sl. 64. 58 č aušević-Bully et al. 2017, 807–808. Istaknuti valja dvije poligonalne jantarne perle (sl. 6: 2), budući da oblikovno obilježavaju osebujan predmet upravo osorskog područja. To su perle koje su krasile igle raskošnih fibula tipa Osor. Iako je i prije pretpostavljeno njihovo samostalno nošenje, kao privjesaka, amuleta, dio ogrlica, ovim je nalazom to napokon i potvrđeno. Staklene kao i koštane perle također imaju poseban status, ne zbog tipološke odrednice, već zbog toga što je to također njihov prvi sigurni kontekst u osorskim grobovima željeznog doba, čime će biti podesne za specijalističke analize jantara, stakla i kosti u daljnjim studijama. Posebno vrijedne su i nove osteološke analize te podatci koji će biti dobiveni obradama drevne DNK i stabilnih izotopa ugljika i dušika, također prvi put određenih za građu iz kvarnerskih nalazišta. 59 u zaštitnim radovima na prostoru lošinjske strane Kavanele, unutar rimske nekropole, istražena su još tri željeznodobna groba. S predmetima nošnje i nakita već poznatih iz osorskog repertoara, poput 59 Novak, Carić 2019. Sl. 6: Osor – sv. Petar. Inventar groba 1/5.184 iz starijeg željeznog doba (l ošinjski muzej). Fig. 6: Osor – sv. Petar. Inventory of the Grave 1/5.184 from early Iron Age (l ošinjski muzej). 544 Martina Blečić Kavur Sl. 7: Malinica kod Klane. Stariježeljeznodobna ostava (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja r ijeka). Fig. 7: Malinica near Klana. e arly Iron Age hoard (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja r ijeka). 545 Kvarner u starijem željeznom dobu sjevernog Jadrana naočalaste fibule, fibule tipa Baška, onih srednjo- latenskih shema i srebrne pločaste fibule, zatim brončanih i srebrnih naušnica kvarnerskog tipa te drugih dijelova nakitnih garnitura, u novom će svjetlu ponovno razmatrati kraj 4. i rano 3. st. pr. Kr. Osora. 60 Novija iskopavanja provedena su i na prio- balnom dijelu Kvarnera, osobito u zaleđu r ijeke i na prostoru Vinodola. 61 Prilikom istraživanja nekropole Grobnik – Grobišće, tijekom 2018. i 2019. godine, kao i u starijim kampanjama, pored ranorimskih istraženi i grobovi iz željeznog doba koji upotpunjuju već znamenitu kulturno-povijesnu sliku toga nalazišta. 62 Međutim, izvanredan nalaz predstavlja os- tava istražena zaštitnim radovima 2018. godine u Malinici kod Klane, u neposrednoj blizini graničnog prijelaza sa Slovenijom (sl. 1; 7). Os- tava je iskopavana u podnožju litice stjenjaka, postavljenoj u kamenom omeđenom četvrtastom prostoru poput sanduka. Prikupljeni su većinom bakreni i, u manjoj mjeri, brončani te željezni predmeti. 63 Svi su oni ili namjerno polomljeni ili namjerno uništeni, neki su tehnički otpadak, neki neuspjeli ili nikada dovršeni predmeti, dok su opet neki potpuno istrošeni, a samo je jedna sjekira očuvana zamalo u cijelosti. Od sveuku- pno 810 ulomaka, ukupne težine oko 20 kg, de- taljnije se moglo odrediti tek oko 200 predmeta, s popriličnim sadržajem ulomaka ingota u obliku pogače i štapića. Ostavu tipološki obilježava iznimna zastupljen- ost različitih tipova sjekira. Najveća koncentracija odnosi se na sjekire na uho, od kojih je prisutno čak 103 ulomaka, dok su u znatno manjoj količini zabilježeni ulomci tuljastih sjekira te sjekira sa zaliscima. Izuzetno brojni su i ulomci sječiva sjekira s čak 93 primjerka. Očuvan je i manji broj kolutastog nakita, značajnog nalaza tako velikih ostava mješovitog sastava (sl. 7). Preliminarnom analizom, sukladno osnovnim tipološko-stilskim značajkama predmeta, ostava se smješta u vrijeme 7. st. pr. Kr., premda predmeti pokazuju širok kronološki raspon od 9./8. pa sve do 7. st. pr. Kr., baš kao i sve srodne željeznodobne ostave Bologna, San Francesco – Šempeter tipa, kojima 60 l os 2018, 12–14. 61 Blečić Kavur 2016. 62 u jčić Grudenić 2018; cf. Blečić Kavur 2019. 63 Kemijske analize metala i izotopi kositra provedeni su u suradnji sa Sveučilištem Cuny iz New Yorka. se i pridružuje. 64 upravo ostave sličnog sastava, oštećenih, polomljenih ili istrošenih metalnih predmeta, interpretiranih najčešće u smislu votiva, nalazimo na području sjeverne Italije, tj. Bologne, i zapadne Slovenije s najvećom koncentracijom, pa se u taj kulturni optok ostava iz Malinice posve prikladno uklapa. u većini je tih ostava mnogo nalaza određeno u širi vremenski okvir, jer su razumijevani kao predmeti dugog korištenja, s pretpostavkom da su upravo ulomci sjekira, s točno određenim težinama, služili možda kao platežno sredstvo u predmonetarnoj trgovini. 65 u svakom primjeru, ostava iz Malinice predstavlja se kao najveća željeznodobna ostava takvog tipa na prostoru sjevernoistočnog Jadrana i Hrvatske. ZAKLJUČAK Pa iako je Kvarner tek južni susjed Notranjsko- -kraške kulturne skupine koja je bila temom znan- stvenog skupa posvećenog u čast Staneta Gabrovca 2019. godine, iznimno mi je zadovoljstvo baš uz 100-tu obljetnicu njegova rođenja, predstaviti Kvarner u svjetlu toga davno iščeznulog vremena. Iz retrospektive slijedimo kako su arheološka istraživanja željeznog doba na Kvarneru započeta već u 19. stoljeću, premda je sustavnih i ciljanih istraživačkih projekata do današnjih dana bilo krajnje nedostatno. Međutim, poneki već tada prikupljeni predmeti svjedočili su o izuzetnom potencijalu regije. Osjetno veću pozornost i opsežnije predstavljanje u okvirima tadašnjeg poznavanja materijalne kulture Kvarner dobiva tek s monografskim publikacijama Dunje Glogović iz 1989. i 2003. godine. Okolnosti su se pak izmijenile u posljednja dva desetljeća, što novim istraživanjima na terenu, revizijama muzejskih zbirki i privatnih kolekcija, tako i novim studijskim pristupom koji je znanstveno vrednovao starije, ali i one posve nove, neke potpuno neočeki- vane predmete materijalne kulture. Mnogi od njih, a neki i ovdje predstavljeni, najzad su promijenili sliku onodobnog Kvarnera. Premda je zasad riječ tek o manjem uzorku, najnoviji nalazi ponajprije grobova, u mogućim perspektivama sustavnih in- terdisciplinarnih analiza, prvi put otvaraju prostor dobivanju mnoštva dosad nepoznatih podataka, a ključnih vrijednosti za daljnja interpretiranja toga razdoblja i prostora. 64 Turk 2018. 65 Turk 2017. 546 Martina Blečić Kavur Zajedno s Istrom, Kvarner je u starijem željeznom dobu predstavljao istočni dio kulturnog prostora Caput Adriae kao vitalnog tijela sjevernojadranske koiné. u interakcijama s alpskim prostorom, gdje su dominirale različite skupine halštatskog kulturnog miljea, u istom je angažmanu bila i s jugoistočnim te središnjim italskim kopnom. Naročitu relaciju ostvarila je s etnički dobro poznatim zajednicama Veneta, Picena pa i etruščana. S druge strane angažiranost zajednica Kvarnera u društvenim prožimanjima s balkanskim regijama također je bila znatna, osobito posredstvom Japoda u zaleđu, te s antičkom Makedonijom i Grčkom putem istočnojadranske, tj. dalmatinske “magistrale”. Sve su te zajednice, bez izuzetaka, svoju moć izgrađivale na privredno-trgovačkom potencijalu, a štitile je i širile složenom vanjskom politikom te uznapredovanim vojnim snagama, što sve brojniji nalazi vojne opreme i dokazuju. Opisani predmeti, uz nalaze egzotičnog podrijetla poput jantara ili stakla, uobičajeno su interpreti- rani kao statusni simboli. u uskoj povezanosti s usvajanjem ne samo stranih predmeta već i stranih protokola kao novih društvenih dimenzija, njihova je moć poput simbola i vrijednosti u komunikacijs- koj mreži onodobnog “svijeta” bila prepoznatljiva u izražavanju autoriteta mjesne i/ili pridošle elite na Kvarneru. Međutim, materijalna kultura ovdje nije vrednovana isključivo iz perspektive uvožene robe ili stranih uzora, egzotičnih ili luksuznih predmeta, nego i unutar samosvojne, prepoznatljive produkcije i znanja koja su se tradicijski obnavljala još od ka- snog brončanog doba, a time profilirala u iznimno važnoj gospodarskoj grani ne samo posredništva već i proizvodnje. Ta je djelatnost u odnosu na priro- dne i strateške potencijale, kontrolu komunikacija, trgovine ili razmjene, bila ipak odlučujuća! Kvarner nije dakle bilo samo more na raskrižju četiriju plovidbenih pravaca, već more koje je sinergijom različitih utjecaja, u zajedništvu različitosti uspio ostvariti izuzetne vlastite perspektive. Lektor: Božena Bunčić BAleN -l e Tu NIć, D. 1992, Nalaz ratničke opreme iz Krka (Fund einer Kriegerausrüstung aus Krk). – Vjesnik Arheološkog muzeja Zagreb 24/25, 21–34. BATOVIć, Š . 1974, Ostava iz Jagodnje Gornje u okviru zadnje faze liburnske kulture (Dépôt de Jagodnja Gornja dans le cadre de la derniére phase de la culture liburni- enne). – Diadora 7, 159–245. BATOVIć, Š . 1987, l iburnska grupa. – V / In: A. Benac (ur. / ed.), Praistorija jugoslavenskih zemalja 5, Željezno doba, 339–390, Sarajevo. Be V AN, e. 1986, Representations of animals in sanctuar - ies of Artemis and other Olympian deities. – British Archaeological r eports, International series 315. BlečI ć , M. 2002, Kastav u posljednjem tisućljeću prije Krista (Kastav im letzten Jahrtausend vor Christus). – Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 35, 67–146. BlečI ć, M. 2007, Status, symbols, sacrifices, offerings. The diverse meaning of Illyrian helmets / Status, simboli, žrtvovanja, darivanja. r azličitost značajki ilirskih kaciga. – Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 40, 73–116. BlečI ć, M. 2009, The significance of Amber in Kvarner region. – V / In: A. Palavestra, C. W. Beck, J. M. Todd (ur. / eds.), Amber in Archaeology, Proceedings of the Fifth International Conference on Amber in Archaeology, 142–155, Beograd. BlečI ć K A Vur, M. 2009, Japodske podlaktične narukvice: Simbolika ženskog principa u optjecanju ideja i djela jadranske kulturne koiné (Japodian forearm bracelets: the symbolism of the female principle in the circulation of ideas and creations of the Adriatic cultural koiné). – Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 42, 231–258. BlečI ć K AVur, M. 2010, The Iron Age at Kvarner Re- gion. – Disertacija / PhD thesis, Oddelek za arheologijo Filozofska fakulteta u niverze v l jubljani (neobjavljeno / unpublished). BlečI ć K AVur, M. 2012, Plovidba duž Caput Adriae: plovidba Svijetom? (Navigation along Caput Adriae or navigation around the World? – Histria antiqua 21, 215–229. BlečI ć K AVur, M. 2014a, Na razmeđu svjetova za prijelaza milenija: Kasno brončano doba na Kvarneru / At the crossroads of worlds at the turn of the millennium: The Late Bronze Age in the Kvarner region. – Katalozi i monografije Arheološkog muzeja u Zagrebu 11. BlečI ć K AVur, M. 2014b, Uhvati pravu ravnotežu! Osor u ravnoteži europskih kultura i civilizacija posljednjih stoljeća stare ere / Get the balance right! Osor in balance of European cultures and civilizations in the last centuries BC. – Koper, Mali l ošinj. BlečI ć K AVur, M. 2015, Povezanost perspektive: Osor u kulturnim kontaktima mlađeg željeznog doba / A coher- ence of perspective: Osor in cultural contacts during the Late Iron Age. – Koper, Mali l ošinj. BlečI ć K AVur, M. 2016, Vinodol u brončano i željezno doba. – V / In: A. Konestra, T. r osić (ur. / eds.), 845 °C: Ad Turres, 15–23, Crikvenica. BlečI ć K A Vur , M. 2018, r itualiziranje kaciga – simboličan protokol željeznog doba Dolenjske (r itualizing Helmets – Symbolic Protocol of the Iron Age in Dolenjska). – Etnoantropološki problemi 13/3, 729–745. BlečI ć K AVur, M. 2019, Grobnički pektoralni privjesci u kontekstu željeznodobne estetike simbola / Pectoral 547 Kvarner u starijem željeznom dobu sjevernog Jadrana pendants from Grobnik in the context of the Iron Age symbol aesthetics. – Histria archaeologica 49, 39–58. BlečI ć K AVur, M., B. KAVur 2013, The Amphora from Osor. – Hortus Artium Medievalium 19, 209–214. BlečI ć K AVur, M., B. KAVur 2016, Pars pro toto. A World in a small place: The example of Iron Age grave goods from Vičja luka. – V / In: V . Sirbu, M. Jevtić, K. Dmitrović, M. l juština (ur. / eds.), Funerary practices during the Bronze and Iron Ages in Central and Southeast Europe, Proceedings of the 14 th International Colloquium of Funerary Archaeology in č ačak, Serbia, 24 th –27 th 09. 2015, 237–256, Beograd, č ačak. BlečI ć K AVur, M., A. Pr AVIDur 2012, Ilirske kacige s područja Bosne i Hercegovine / Illyrian helmets from Bosnia and Hercegovina. – Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu 53, 35–136. BurŠI ć-MATIJAŠI ć, K. 2011, Novi arheološki nalazi s otoka Krka (iz zbirke Italo Samblich). – Krk. Bull Y et al. 2010 = S. Bully, I. Marić, M. č aušević-Bully, M. Jurković, D. Martinez, Ch. Camerlynck 2010, l e monastère Saint-Pierre d’Osor (île de Cres, Croatie): quatrième campagne d’études archéologiques. – Bul- letin du centre d’études médiévales d’Auxerre 14, 65–66. čA uŠ e VIć-Bull Y et al. 2014 = M. č aušević-Bully, S. Bully, M. Jurković, I. Marić 2014, Monastère Saint-Pierre d’Osor (Croatie, île de Cres). – Chronique des activités archéologiques de l’École française de Rome [en ligne], Balkans, mis en ligne le 13 janvier 2014, consulté le 14 janvier 2014, 2–34. čA uŠ e VIć-Bull Y et al. 2017 = M. č aušević-Bully, I. Marić, S. Bully, M. Jurković, l. Dugorepec, M. Blečić Kavur 2017, l e monastère Saint-Pierre d’Osor (île de Cres): dixième et onzième campagne d’ études archéologiques. – Hortus Artium Medievalium 23/2, 797–808. čučKOVI ć, Z . 2017, Claiming the sea: Bronze Age forti- fied sites of the north-eastern Adriatic Sea (Cres and l ošinj islands, Croatia). – Journal of World Archaeology 49, 526–546. ćuS-r uKONI ć, J. 2005, Carlo Marchesetti, Vladimir Mirosavljević e Nikola Stražičić: I castellieri sull’arcipelago di Cres (Cherso) e l ošinj (l ussino). – V / In: G. Bandelli, e. Montagnari Kokelj (ur. / eds.), Carlo Marchesetti e i castellieri, Atti del Convegno Internazionale di Studi, Duino (Trieste) 14-15 novembre 2003, 419–428, Trieste. Dr AGANITS et al. 2019 = e. Draganits, S. Gier, N. Doneus, M. Doneus 2019, Geoarchaeological evaluation of the r oman topography and accessibility by sea of ancient Osor (Cres Island, Croatia). – Austrian Journal of Earth Sciences 112/1, 1–19. Dul Ar, A. 1991, Prazgodovinska grobišča v okolici Vinjega vrha nad Belo cerkvijo, Šmarjeta 2 / Die Vorgeschichtlichen Nekropolen in der Umgebung von Vinji vrh oberhalb von Bela cerkev). – Katalogi in monografije 26. DuP l ANčI ć leD er, T., T. uJe VIć, M. čAl A 2004, Coastline lengths and areas of islands in the Croatian part of the Adriatic Sea determined from the topo- graphical maps at scale 1:25 000. – Geoadria 9/1, 5–32. eGG, M. 1986, Italische Helme. Studien zu den ältereisen- zetlichen Helmen Italiens und der Alpen. – Monographien des r ömisch-Germanischen Zentralmuseums 11. eGG, M. 1999, W affenbrüder? eine ungewöhnliche Bestat- tung der Frühlatènezeit in Novo mesto in Slowenien. – Jahrbuch des Römisch-Germanisches Zentralmuseum 46, 317–356. FA Vr O, S., I. SAGANIć 2007, Prirodna obilježja hrvatskog litoralnog prostora kao komparativna prednost za raz- voj nautičkog turizma / Natural characteristics of the Croatian coastal area as a comparative advantage of nautical tourism development. – Geoadria 12/1, 59–81. Fre Y , O.-H. 1969, Die Entstehung der Situlenkunst. Studien zur figürlich verzierten toreutik von Este. – r ömisch- Germanische Forschungen 31. GABr OVeC, S. 1987, Notranjska grupa. – V / In: A. Benac (ur. / ed.), Praistorija jugoslavenskih zemalja 5, Željezno doba, 151–177, Sarajevo. Gl OGOVIć, D. 1989, Prilozi poznavanju željeznog doba na Sjevernom Jadranu, Hrvatsko primorje i Kvarnerski otoci (Studies in the Iron Age of the Northern Adriatic, Hrvatsko primorje and Kvarner islands) – Monografije JAZu, Zavod za arheologiju 1. Gl OGOVIć, D. 1996, Protogeometrijska apulska keramika iz Nezakcija (l a ceramica italico-meridionale di Nesazio). – Histria Antiqua 2, 55–59. Gl OGOVIć, D. 2003, Fibeln im kroatischen Küstengebiet (Istrien, Dalmatien). – Prähistorische Bronzefunde 14/13. Gl OGOVIć , D. 2015, Nekoliko zmijastih dvodijelnih fibula iz Dalmacije / Several examples of two-piece serpentine fibulae from Dalmatia. – Archaeologia Adriatica 9/1, 85–93. GuŠTIN, M. 2019, Zu den alpinen Negauer Helmen aus r eutte (Tirol) und Nesactium (Istrien). Mit einem Beitrag von Kristina Mihovilić. – V / In: H. Baitinger, M. Schönfelder (ur. / eds.), Hallstatt und Italien: Festschrift für Markus Egg, Monographien des r ömisch-Germanischen Zentralmu- seums 154, 365–388. HArDING, A. 1995, Die Schwerter im ehemaligen Ju- goslawien. – Prähistorische Bronzefunde 4/14. KATIčI ć, r . 1995, Illyricum Mythologicum. – Zagreb. KrIŽ, B. 2012, Odsevi prazgodovine v bronu: situlska umet- nost Novega mesta / Reflections of prehistory in bronze: the situla art of Novo mesto. – Novo mesto. KuKO č, S. 2013, Fibule tipa Osor: solarni znakovi i sim- boli u kulturi l iburna / The Osor-type fibulae: solar signs and symbols in the l iburnian culture. – Asseria 10, 31–115. lOS, J. 2018, Izvještaj o arheološkom istraživanju na rekonstrukciji državne ceste DC100 Osor – Nerezine 2018. – Zagreb. MADer, B. 2004, Die Forschungen der Prähistorischen Kommission auf der Insel Krk (Veglia) von 1895 und 1912. – I: 1895 e duard Nowotnys Grabungen in Val di Sus (Sus) und Castellieri. untersuchungen im Süden von Punat (Ponte). – Annalen Naturhistorisches Museum Wien: Anthropologie und Prähistorie 106, 433–447. MADer, B. 2005, I castellieri dell’isola di Veglia: sulle orme di Carlo Marchesetti ed eduard Nowotny. – V / In: G. Bandelli, e. Montagnari Kokelj (ur. / eds.), Carlo Marchesetti e i castellieri, Atti del Convegno Internazio- nale di Studi, Duino (Trieste) 14–15 novembre 2003, 429–439, Trieste. MADer, B. 2006, Die Forschungen der Prähistorischen Kommission auf der Insel Krk (Veglia) von 1895 und 1912. – II. Die u ntersuchungen eisenzeitlicher Gräber durch Josef Szombathy und Michael Abramić in Basca 548 Martina Blečić Kavur nuova (Baška) – Flur Sveti Kristofor 1912 und eduard Nowotny in Bescavalle (Draga Bašćanska) 1895. – An- nalen Naturhistorisches Museum Wien: Anthropologie und Prähistorie 107, 239–266. MArI ć et al. 2010 = I. Marić, S. Bully, M. Jurković, M. č aušević-Bully 2010, l e monastère Saint-Pierre d’Osor (île de Cres): quatrième campagne d’ études archéologiques. – Hortus Artium Medievalium 16, 277–291. MATeJ čI ć, r . 1968, Zaštitna iskapanja liburnske nekropole na Gromačici kod l opara na otoku r abu (r invenimenti dell’età del ferro a Šula nell’Isola di Veglia). – Diadora 4, 75–83. MerHAr T, G. v. 1969, Hallstatt und Italien. Gesammelte Aufsätze zur Frühen Eisenzeit in Italien und Mitteleuropa. – r ömisch-Germanischen Zentralmuseums. MIHOVIlI ć, K. 1996, Nezakcij, nalaz grobnice 1981. godine / Nesactium, The Discovery of a Grave Vault in 1981. – Monografije i katalozi 6. MIHOVIlI ć, K. 2001a, Nezakcij, Prapovijesni nalazi 1900.–1953. / Nesactium, Prehistoric finds 1900–1953. – Monografije i Katalozi 11. MIHOVIl Ić, K. 2001b, Kratki mač – bodež s trokutastom pločom za nasad ručke iz Istre (Kurzschwerter – Dolche mit dreieckiger Griffplatte aus Istrien). – Arheološki vestnik 52, 173–179. MIHOVIlI ć, K. 2002, Grčki i helenistički nalazi u Istri i Kvarneru / Greek and Hellenistic finds in Istria and the Kvarner Bay. – V/ In: N. Cambi, S. č ače, B. Kirigin (ur. / eds.), Greek influence along the east Adriatic coast, Proceedings of the International Conference held in Split, 499–520, Split. MIHOVIlI ć , K. 2013a, Histri u Istri: željezno doba Istre / The Histri in Istria: The Iron Age in Istria. – Mono- grafije i katalozi 23. MIHOVIlI ć, K. 2013b, Koštani predmet iz Osora u zbirci Arheološkog muzeja Istre / A bone object from Osor in the collection of the Archaeological Museum of Istria. – Diadora 26/27, 213–224. Ml ADIN, J. 1960, Iskapanje ilirskog tumula u Osoru na otoku Cresu (Die Ausgrabung des Illyrischen T umulus in Osor auf der Insel Cres). – Jadranski zbornik 4, 211–240. MOr I, A. 2008, The Politics of Apollonius Rhodius’ Argo- nautica. – Cambridge, New York. NOVAK, M., M. CArI ć 2019, Bioarheološka analiza ljudskih koštanih ostataka s nalazišta Osor – Sv. Petar. Stručni izvještaj. – Zagreb. reBAY -SAlISB ur Y, K. 2016, The Human Body in Early Iron Age Central Europe: Burial Practices and Images of the Hallstatt World. – l ondon, New York. rOBB, e. J., 2015, What Do Things Want? Object Design as a Middle r ange Theory of Material Culture. – Ar- chaeological papers of the American Anthropological Association 26, 166–180. STe VeNS, F. 2007, Identifying the Body: r epresenting Self. – V / In: J. Sofaer (ur. / ed.), Art, Ornamentation and the Body in Later Prehistoric Europe, 82–98, Oxford. STr AŽIčI ć , N. 1996, Osnovna geografska obilježja Županije primorsko-goranske. – V / In: Županija primorsko- goranska, Povijesni pregled od najstarijih vremena do današnjih dana, 37–52, r ijeka. TeCCO HVAl A, S. 2012, Magdalenska gora. Družbena struktura in grobni rituali železnodobne skupnosti / Social structure and burial rites of the Iron Age com- munity. – Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 26. DOI: https://doi.org/10.3986/9789612546007 TerŽAN, B. 1990, Polmesečaste fibule. O kulturnih poveza- vah med egejo in Caput Adriae (Die Halbmondfibeln. Über die Kulturverbindungen zwischen der ä gäis und dem Caput Adriae). – Arheološki vestnik 41, 49–88. TerŽAN, B. 2007, Principi e guerrieri delle due sponde Altoadriatiche. – V / In: M. Guštin, P. ettel, M. Buora (ur. / eds.), Piceni ed Europa, Atti del convegno, Archeo- logia di frontiera 6, 39–54. TerŽAN, B. 2009, Japodska nevesta iz okolice Novega mesta (A Iapodian bride from the vicinity of Novo mesto). – Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 42, 213–230. TerŽAN, B. 2010, Stiške skice / Stična – Skizzen. – V / In: S. Gabrovec, B. Teržan, Stična II/2. Gomile starejše železne dobe – razprave / Grabhügel aus der Älteren Eisenzeit – Studien, Katalogi in monografije 38, 189–325. Ter ŽAN, B. 2012, Sfinga v situlski umetnosti ob severnem Jadranu in njegovem zaledju / The sphinx in Situla Art in the northern Adriatic region and its hinterland. – V / In: B. Migotti, Ph. Mason, B. Nadbath, T. Mulh (ur. / eds.), Scripta in Honorem Bojan Djurić, Monografije CPA 1, 170–96. TerŽAN, B. 2013, l iburnske dvodelne fibule s stožičastimi spiralicami – označevalke stanu in izobilja / l iburnian two-part fibulae with conical helices – identifiers of status and affluence – Diadora 26/27, 241–266. TurK, P . 2016, Meči in nožnice / Spade e foderi. – V / In: B. Teržan, e. Borgna, P. Turk, Depo iz Mušje jame pri Škocjanu na Krasu. Depojske najdbe bronaste in železne dobe na Slovenskem 3 / Il ripostiglio della Grotta delle Mosche presso San Canziano del Carso. Ripostigli della Età del Bronzo e del Ferro in Slovenia 3, Katalogi in monografije 42, 99–108. TurK, P . 2017, Denar pred denarjem. – V / In: B. l ahar- nar, P. Turk, Železnodobne zgodbe s stičišča svetov, 89–93, l jubljana. TurK, P. 2018, early Iron Age Hoards from central and western Slovenia. – V / In: e. Borgna, P . Càssola Guida, S. Corazza (ur. / eds.), Preistoria e Protostoria del Caput Adriae, Studi di preistoria e protostoria 5, 397–406. TurK, P., I. Mur GelJ 2008, Ponovno najdeni apulski kraterji iz Stične / Die wiederaufgefundenen apulischen Kratere aus Stična. – V / In: S. Gabrovec, B. Teržan, Stična II/2. Gomile starejše železne dobe. Razprave (Grabhügel aus der älteren eissenzeit. Studien ), Katalogi in monografije 38 (2010), 159–172. uJ čI ć GruD eNIć, J. 2018, Dosadašnja istraživanja nekropole Grobišće. – V / In: Grobinšćina: tragovi, znakovi i smjerokazi, Knjižica sažetaka, Grad Grobnik, 10. studenoga 2018, 11., Grobnik. VITrI, S. 1977, Scavi 1896. Fondo Gombac. – V / In: G. Steffè De Piero, S. Vitri, G. r ighi, La necropoli di Brežec presso San Canziano del Carso. Scavi Marchesetti 1896–1900. – Monografie di Preistoria degli “Atti dei Civici Musei di Storia ed Arte” 1, 63–95. 549 Kvarner in the e arly Iron Age of the northern Adriatic The Mare quaternarium, today’ s Kvarner (Quarn- aro, Carnaro), is positioned in a specific area on navigation routes crossing the northern part of the eastern Adriatic coast. It forms a large bay stretch- ing between Velebit, Istria and the dominant Gulf of r ijeka. At its centre is the “archipelago” formed by large and interconnected islands of Cres, l ošinj, Krk, r ab, and Pag (Fig. 1). The position itself, at a deeply indented point of the Adriatic Sea within the european mainland, has enabled the permea- tion of waterways and land communications since the dawn of our time, and thus the connection of the Mediterranean and continental cultural areas. T ogether with Istria, Kvarner represented in the e arly Iron Age the eastern part of the cultural area of Caput Adriae, of a vital body of the northern Adriatic koiné. W e know for certain that the cultural life of these communities was certainly flourish- ing and extremely dynamic, and in archaeologi- cal sources, we can follow only a faint reflection of this “picture of the world” which, despite the scope of relatively small-scale and mostly rescue archaeological research, left a noteworthy mark. Particularly important were the large-scale settle- ments formed in the so-called centres; these were located in r ijeka, Bakar, Senj and Sv. Juraj, Krk and Baška on the island of Krk, and especially in Osor on the island of Cres and Nesactium on the Istrian east coast (Fig. 1). Although the continu- ity of their occupation starts back to the (l ate) Bronze Age, most of them were established at the beginning of the Iron Age (i.e., somewhere in the 10 th century BC). Nevertheless, material culture represents the framework in reconstructing the lifeways of that time and our knowledge of that part of Kvarner’s history as a vital topos within the dynamic concept of connection of Iron Age cultural phenomena, prehistoric europe, and civilizations of the Mediterranean south. In retrospective, archaeological research of the Iron Age in Kvarner began already in the 19 th century, although systematic and targeted research projects were extremely insufficient to this date. However, some items already collected at that time demonstrated the exceptional potential of the region. At the end of 20 th century, the situation changed in archaeological science when Kvarner received significantly more attention and a more extensive presentation building up the knowledge of material culture in the monographic publications of Dunja Glogović from 1989 and 2003. Circumstances changed significantly in the previous two decades. New field research, revisions of the museum and private collections, and modern interpretations evaluated old and new discoveries; consequently, several entirely unexpected items of material culture appeared. Some of them, which are presented here, have changed the cultural image of Kvarner’s past. r ecent discoveries of graves opened the perspec- tives of systematic interdisciplinary analyses for the first time; they created open space for obtaining a multitude of hitherto unknown data, enabling further archaeological interpretations. The multiplicity of local material cultures makes each area special and unique in the universal circle of production, circulation, consumption, and deposition of material culture; including the symbolic value of these items has always been a complex and multi-layered process. In a kind of sign representation of consciousness, opinion, existence, and various forms of communication of that time, these items certainly played a central role in mediating precisely heterogeneous social identities and their dimensions. By designating individual communities of people who received and adapted trends to their needs, according to their recognizable taste, they enriched the social relations and “projections” of life preserved in the archaeological heritage of the Iron Age of Kvarner and the entire Caput Adriae. With three broadly defined categories (i.e., attire including jewellery, weapons, and metal vessels), this paper presents the most representative fibulas, helmets, situlas and cysts from Kvarner. It is neces- sary to point out the fibulas of the Osor and Baška type (Fig. 2: 5,7), named after eponymous sites in Kvarner. e specially interesting are helmets of the Illyrian and Negova type, as well as fragments of Composite and Negova type helmets (Fig. 4). Just like situlas and cysts, they represent previously un- known items in the typological spectrum of finds from the discussed area. Fragments, decorated in the specific Situla art style, and ascribed to situlas and lids of cysts, is certainly of major importance (Fig. 5). Consequently, Osor, after Nesactium, becomes the second site in Croatia where such Kvarner in the Early Iron Age of the northern Adriatic Summary 550 Martina Blečić Kavur specific material culture and artistic expression were discovered. The most recent excavations are also very interesting, especially the graves on Osor, which confirm the old hypotheses and open up many new questions and insights regarding the way of life of the people of that time (Fig. 6). Finally, we have to mention the latest discovery in the region: the hoard from Malinica near Klana (Fig. 7), which is presently the largest hoard of the Iron Age Bologna-San Francesco-Šempeter type in Croatia, and which by disclosing new data on this type of technological and ritual behaviour supple- ments our knowledge about the past in Kvarner. In interactions with the Alpine space, where different cultural groups of the eastern Hallstatt milieu dominated, Kvarner sustained the same economic and cultural engagement with groups from the south-eastern and central Italian main- land. The community had a special relationship with ethnically well-defined communities such as Venetians, Picenians, and even the etruscans. However, the involvement of the Kvarner communi- ties in social permeation with the Balkan regions was also of major significance, especially through the Iapodes in the hinterland. Further, they were included in long-distance trade networks reaching as far as ancient Macedonia and Greece via the e astern Adriatic (i.e., the Dalmatian “highway”). All these communities, without exception, built their power on the economic and trade potential and protected, expanded it with a complex foreign policy and advanced military forces, which is proven by the ever-growing pieces of discovered military equipment. The described items, along with finds of exotic origin such as amber or glass (Fig. 3; 6: 2–4), are commonly interpreted as status symbols. In close connection with the adoption of not only foreign items but also foreign protocols featuring new social dimensions, their power as symbols and values in the communication network of the “world” was recognizable in expressing the author- ity of the local and/or of the new elites in Kvarner. However, material culture is not valued here exclusively from the perspective of imported goods or foreign models, exotic or luxury items, but also within a unique, recognizable production and knowledge that has been traditionally renewed since the late Bronze Age, and thus profiled in an extremely important regional industry. Not only intermediation but also production was decisive concerning natural and strategic potentials, control of communications, trade, or exchange. Kvarner was, therefore, not just a sea at the intersection of four sailing routes but also a sea that, through the synergy of different cultural and economic influences, managed to achieve exceptional per- spectives of its own blended into the hearth of these diverse communities. Studija je nastala u okviru nacionalnog projekta “Skupnosti mrtvih, družbe živih. Pozna bronasta doba vzhodne Slovenije (J6-9363)” kojeg je sufinancirala Javna agencija za raziskovalno dejavnost r epublike Slovenije iz državnog proračuna. The authors acknowledge the financial support from the Slovenian r esearch Agency (research core funding No. J6-9363). Martina Blečić Kavur u niverza na Primorskem Fakulteta za humanistične študije Titov trg 5 SI-6000 Koper martina.blecic.kavur@upr.si