JU GK) SLAV JANŠKI IZDAVATELJ I UREDNIK ANT. J. BEZENŠEK. Izdajo se vsaki mesce 20. dne. Stoji na colo loto 2 for. 60 n., Bedakcija i administracija: na pol lota 1 for. 80 novč. v Petrinjskej ulici br. 366. Вб kopi si so no vračajo. Stenografija i pedagogija. ni. Dureh Vielseitigkeit soli der Menseh reeht eigentlich zum Bewusstsein seines innorn Selbst kommen. H o r l) a г t. Znamo već, da je konačna svrha nauka, uzgojiti moralan značaj; a da taj u odgojniku nastane, valja mu podati i znanje etičkih ideja i učiniti, da mu bude volja kriepka, dosljedno tim idejam poslušna. Ni ovo ni ono nije moguće inače izvesti nego naukom, koji ima podavati duši pomisli jasne, kriepke, skladno savezne i pune etičkih i estetičkih zaroda. Znamo i to, da nauk ima biti svestran. — Ergo na svestranoj duševnoj kulturi može niknuti moralan značaj. 1 sama etička ideja savršenosti zahtieva upravo tu svestranu duševnu kulturu, bez koje ni nemogu nastati one kateksohen etičke ideje, koje traže savez pojedinca sa cjelinom. Taj pako savez nije moguć, ako nije duševnost živo pristupačna cjelini, ili ako nije cjelina duši pojedinca razumljiva, a k tomu treba svastrana (ili bar mnogostrana) duševnost, koja se neimade tako razumjeti, da bi se svaki u sve i svašta temeljito razumio, da bi se njegovo čuvstvo iz dubine odazivalo svemu i svačemu, da bi njegova volja svagdje činom sudjelovala; pojedinac bo se ne-može pojačati te postati cjelinom. Duševna radnja i u obće radnja ljudska podieljena je. Ona svestrana duševnost traži dakle po na-ravskoj mogućnosti samo svestrani, ili barem mnogostrani duševni mar — Herbart veli: vielseitiges Interesse. U obće nemože se tražiti svestrani već mnogostrani duševni mar, bar za ono, što je čovjeku srodnije i bliže, a i toga je veoma mnogo. Mnogostrani mar pako dade se samo mnogostranim naukom postići. Dragi čitatelju, znam, da me nekako zlovoljno sliediš, misleći, da te vodim tamnim labirintom puštajuć iz vida stavljenu si metu. Ali uvjeren budi, da idemo pravim putem, ako ti se i taman čini. Iz ovoga več, što gore rekosmo, mogao si razabrati, zašto je broj naučnih predmeta u svih današnjih učilištih tako ogroman prema onomu starijih vremena i zašto se isti još raztegnuti nastoji, ako to svrsi odgovora. Ovaj »mnogostrani duševni mar« je dakle uz »prirodu, ljudi i Boga« drugi »fundamentum divisionis« naučnih predmeta; onaj je psihologičan, ovaj metafizičan. Herbart se ponajviše služi raz-dielbom po psihologijskih temeljih, koja ide i stenografiji više u prilog nego li divizija stoječa na temelju metafizičnom; jer ako je nauk valjau i mnogostran, on če u pojedincu pobuditi mar malo ne za sve ljudsko vriedno nastojanje. Etička ideja savršenosti traži indi taj mnogostrani duševi mar zato, što je on psihički nuždna podloga savršenosti, pak i zato, što je takav mnogostrani mar jedna od psihički nužduih podloga pođpune spoznanje etičke, a nauk, radeči o pobudjivanju toga mara, radi kao sredstvo moralnosti. Nauku je dakle prvo sredstvo, kojim se on služi za nastanak moralnoga značaja mnogostrani duševni mar. Taj je pojedincu reč bi kao zrak, bez kojega nemože živiti moralnim životom, nego bi se morao posušiti kao samojuča mumija. Što je taj mar mnogostraniji, to je duševni život jači i cjelini uharniji, to je sveza izmedju pojedinca i cjeline jača. Buduči da je pojedinac po naravi ograničen, zahvalno čuti on pomoč drugih; ali on može tako čutiti samo onda, ako razumije druge, ako je duševno mnogostrano maran. Kad bi svaki imao taj mar samo za svoj posao, onda bi ljudska zajednica postala bezčutnom materijalnom rnaki-nom. Prva je zato zadača nauku, da taj mar, za uljudbu toli vriedan pobudi, da otvori mladoj duši pogled u prirodu, u ljudstvo, u znanosti, u umjetnosti. Nu ovaj mnogostrani mar treba da je ravnotežan iliti harmoničan, t. j. da nepretegne odviše na jednu stranu a druge da zapušta. Velevažan je taj duševni mar za djelatnost u ljudskoj zajednici, pa mu zato i pedagogija posvečuje veliku pažnju. Buduči če niže — kad budemo govorili o stenografiji — biti velika refles-cija na taj mar, to čemo o njem još nastaviti svoja razmatranja i to poglavito s psihologičkoga gledišta, da nam bude njegov pojam posve jasan i razgovietan. Za sada čemo — spomenuv još jedared, da nauk neima te zadače, da se saznađu kojekakve istine, nego ima tu zadaču, da ono, što odgojnik sazna i zna, t. j. da to bude njegovo trajno znanje, pak da ono, što več zna. teži još razširiti — za sada čemo završiti nominalnom definicijom toga mara, koja bi glasila: trajnost stečena znanja i trajna težnja, razširi vati sveudilj stečeno znanje svoje, to je duševni mar, duševni interes. Točan poznavalac stenografije i običnoga pisma može več iz te definicije uviditi, kakav je njihov položaj naprama pedagogiji. - 19 — Obično pismo imade položaj sličan jezeru, odasvud pečinami obkoljenu; može li ovdje biti govora o »razširi vanj u« ? Stenografija pako jeste jedar potočič, koji prkosi svakoj stagnaciji, te mi 1 jušno žuboreč hiti nedogleđnom ravni sve dalje i dalje dok ne-bude veličanstvenom riekom, koja poput srebrne vrpce spaja raztresene rodove. Potekla nam od Triglava do Balkana! — M. Vcmiberger. Debatno pismo. II. Kraćenje od sredine rieči počamši. Medju tim da smo dosada rieč, koja se ima pokratiti, u njezinu početku bilježiti počimali, čemo sada , negledeč na predložnu slovku, — koja se dakako nikada izostaviti nesmije, — sa sredinom rieči počimati. Kod mnogih naime rieči, osobito kod glagolja, nalazi se za naše uho karakteristični zvuk manje u početnom glasu ili u njegovu spoju sa sliedečim vokalom, nego što u vokalu samom, t. j. u samom nutarnjem glasu korjena. U ovom slučaju bilježi se dakle osim predložne slovke samo još nutarnji glas. Na samoglas e neuzimlje se obično obzir u tom pokračivanju. Nutarnji glas piše se nad predložnu slovku. ako ta sa malenih i srednjih te iz dugih pod liniju se protežučih pismena sastoji, inače pako tiesno polag nje nad redicu. a) Nutarnji glas a. Iz I. diela nauke o stenografiji poznate su na taj način stvorene pokrate za: taj, onda, stvar, nikada, i t. d. (Dalje.) II. Kraćenje od sredine besede počemši. Med tem da smo do sedaj besedo, ki se ima pokratiti, v njenem početku bilježiti začenjali, bomo sedaj, ne gledeč na predložno slovko, — koja se seveda nikdar izpustiti ne sme, — s sredino besedij počeli. Pri mnogih besedah namreč, posebno pri glagolu nahaja se za naše uho karakteristični glas manje v početnem glasu ali v njegovem spoju s sledečim vokalom, kakor v vokalu samem, t. j. v samem notranjem glasu korena. V tem slučaju bilježi se torej razven predložne slovke samo še notranj i glas. Na samoglas e ne vzemlje se obično obzir pri tem pokračevanju. Notranji glas piše se nad predložno slovko, ako ta z malih i srednjih in iz dolgih pod linijo se protežočih pismenk obstoji, drugače pak tesno poleg nje nad vrstico. a) N otranji glas a. Iz I. dela nauka o stenografiji znane so na ta način napravljene pokrate za: ta, ondaj, stvar, nikedar i t. d. Komorne si gle: (Vidi pril. str. 18.) Monarh, oligarh, patriarh, eksarh, ustav, diplomat, delegat. Pojedine ricči: Algebra; anagram, epigram, program, telegram, stenogram; nastati, ostati, postati, prestati, pristati, nestati itd., samostalno, sustavno itd. (Primjere za točku a. vidi u prilogu str. 18.) Prevod primjera. Naš monarh je Franjo Josip. Svako ministarstvo, kad nastupi, svoj program razvije. Prepis stenograma u obično pismo mora se brzo vršiti. Anagram je neka vrst zagonetaka, a epigram je duhovita pjesma. Ako dobiješ telegram od mene, odgovori mi brzo. Dvoslovčane rieči, koje imaju u svakoj slovci a, mogu se kratiti dvima a, a troslovčane rieči s tremi a mogu se kratiti tremi a uad redicom. (Primjere vid. na strani 18. priloga.) Prevod primjera. Akoprom je bila zadaća jako lahka, ipak je slabo izpala. Marljiv stenograf zaslužuje, da mu se dade nagrada. Danas je u gradu plesna zabava. Oko vrta je ograda. b) Nutarnji glas i. Ovaj način kraćenja upotreb-ljuje se rieđko kad, najviše za silu, kad nije drugi koji nedvojbeni način kraćenja moguć. (Primjere vid. u prilogu str. 18.) Prevod primjera. Ti si stupio psu na nogu, tako da je glasno zacvilio. Ta stvar me je tako zanimala, da sam čitao cieli dan o njoj. To stoji u svetom pismu zabilježeno. (Pvimere za točko a. glej v prilogu str. 18.) Prevod primerov. Naš monarh je Franjo Josip. Vsako miuisterstvo, kadar nastopi, svoj program razvije. Prepis stenograma v obično pismo mora se brzo vršiti. Anagram je neka vrsta zagonetk, a epigram je duhovita pesem. Ako dobiš telegram od mene, odgovori mi brzo. Dvoslovčane besede, ktere imajo v vsakej slovki a, morejo se kratiti z dvema a, а troslovčane besede s tremi a morejo se kratiti s tremi a nad vrstico. (Primere glej na str. 18. priloga.) Prevod primerov. Akoprem je bila zadača jako lahka, ipak je slabo izpala. Marljiv stenograf zaslužuje, da mu se dade nagrada. Danes je v gradu plesna zabava. Okoli vrta je ograda. b) Notranji glas i. Ta način kraćenja rabi se redko kedaj, največ za silo, kedar nij kteri drugi nedvojbeni način kraćenja mogoč. (Primere glej v prilogu str. 18.) Prevod primerov. Ti si stopil psu na nogo tako, da je glasno zacvilil. Ta stvar me je tako zanimala, da sem čital cel dan o njej. To stoji v svetem pismu zabilježeno. c) Nutarnji glasovi o i oj. Rieči s ovimi nutarnjimi glasovi nesmiju se skoro nikada na takov način pokračivati, gdje bi se nutarnji glas s vida puštao. O i oj moraju se bilježiti, budi da se sami nad redicu stavljaju, budi da se s početnim ili konačnim glasom spajaju. — Iznimka dakako mogla bi nastati tada, ako bi bila dotična rieč po pred-idućih več tako potanko označena, da ju može sama predložna slovka nadomjestiti. Komorne siglc: (Vidi pril. razlog, predlog. Pojedine rieči: Abnorm, e monolog (monopol), katalog; mikrosk jati, pristojati. (Primjere vidi u prilogu str. 19.) To su stvari, za koje nema analognih ođnošaja. U monologu govori jedna, u dialogu govore dvie osobe. Da se to predloži, zahtjeva ravnopravnost. Stenografija je sustav pisma, koji je osnovan na ustroju jezika. Rieka Dunav izlieva se u crno more. d) Nutarnji glas u. I taj se slučaj riedko kada pojavlja, nego se u radje simbolizuje time, da se stavlja pred njim stoječi suglas u nizinu. Samo ako to nije lahko moguc'e izvesti, dakle kada stoji u izza kojega dugoga slova, tada se mora taj način kračenja upotrebiti. (.Primjere vidi u prilogu str. 19.) Prevod primjera. Tko nebi imao sučut sa ubogim čovjekom? Pazi, da se neodtudjiš c) Notranji glasovi o i - > г~ - _____/2- s >' ć iy LO / (^->c-< , ^ s y Ž, / 1У?^,л / о^LjS - Debatno pismo. —<50 _ CJ- • ~ s y//f_ ^ e 2 ~Ж- ~o z> %J’ /f' . ^уг ^> v/*'' - C r> J/ h ^6 ° A o^J Z/. з* "đ' s-vcr/ / vt/ — -уг J' e> W- / J /^ /. £-6 ■—-I£■ УУ\ " ' *0 • 'У2\ */'r* ' % ~ sA~€ зХ-^у^е^ /y e? -Л ^ ^ G ^ /o? УУ гУ^-^У/У -&г// ■; ° ?•* i/? t s i C./1 y у/ ~ i *r\ >J- / 'Ј> ~J J/_, / s ^/- / ’ ' V /у d-o V ^ r^ ct ć-^У*__. «/? <*-/? -1 <уу^/ Cs ' V' ć> ' ^ / /^ ^ — о— -w s——' v# с/ -ž -~e-/7 o ./ ® / .^,-o^C ^ / oo/ ; e/7 ' s с/^гЈ- 7/ '/s %/' ^е л /'&&/c* л S/c j^, , s ° ^ „ O ? &/l/°s ^i, Г? x л~ _ сГ^ ^ / ■ ^/OJ£^<0 5r„ vV^s '?r (, C^ " f- ■„ v , „ -- ^ ^ O* y 04? °* _ */* бУ*л ć/» /'» ^ ^ v сг ^л “ г<5 -^Ј 'V АЛ^ '~y— s */? (i.t/'* ^Г / ć o, / / &C/ — 7 < <2_ 'ТЛјГ'zr <Г^ ^ /if/ s ^V /• 4 - e/C ^ г/е с^/ Z2>. C ^ CZ/ a /tUs S / ^-ZZ> 2^ - £Л*?a' ry/~, *C/ALej •£ сл^— 7CZ' t/~^~'^y^/ 7 / 2#^ _ ~2 CZi/JST^j. O- ^ ^ ^ L/јГv^-OC"^ ^сЛs 2L/ Г\^У _ ^ 2 -<£г/~'Л -jZ- J,j2^ ' < / Со^' - в-+ o-«/■> e/ -w ~ '~х^ т/ ~ *4? s x(#£v ^-3 Z~y%^s S ~ ^ Č-ZZ O' 3 7 — ^ £x~ /^ ,y?L^ Z^Sls ( 'ZŽ7J cf' ^ oAA- *f- £z~ A? s «3~ / j*' 4J s? ^ '^'У' , јг ^ ЈА ' s ts/ZrT ^ У ATi £_ 22 --xe f ^*22. <^ttv -"^ * 7z /С/гЈ & A c ^ ^ т - -+.<,/£ rz> / w /=2^ e *ć у ^ O r~yA/iZ /yyy. tv; (//7/ c- 6 - -e /Убз c />z/ C 6zG~^ ^ Q'it v c - t Г V v//' » - ^ s& '/1ж - ~ j ? 6~} / У^&брСу^. /p-j9&. pu, 1 v 'г гЈАљ i схЈ-У? sC~Aej<, ^■'V/>*' ,^Л (Г' zj9ć jz6) ^ - -ч%, уЛ-ZćAep ZV- Kulturno-historićne stvari. /6 _ ПлЈ 7^\_Ј-Ј>У) -------Ж;г; ----- b X,/S' ■?£-< "-v> '% г. c ^ Jo Јб ^ ^ Љ'- ЗС JZf 70 <, ^ ■е Os *" Ž/ Jo 7*0 ’TĆ Z' 7* у / '/^'7° ј, -Z-JI ^ i/^Д ^ ^ ' Ј 'Ar^ s" z c ж .~/£i &7 *€V t Te- -47 V -./Л. ^ ^ '^л . г y TeS'v —e zj, У г Z ^ ZjT6- -4-У° s ч ^ <0<^ ' c čl sS *^tT v-^ ^2w /ZS^° C~ g- £-<£- ^ ""^5 <^ ИГ J ^ ' ~' ‘o fTO? er C. -*s~v 0 (rs y, j /£- e- £-e г& њ '■j - ?.v/, 5. У' 'Z- ’t c ^ z?}