55915

'

7

/

1

\

<

/

*


NASA KOSNICA

NAPISAO

ANTUN ŽNIDERŠIČ

1952

Sva prava pridržana, navlastito pravo prevoda.
Copyright 1931 by naklada Konzorcij „Detajlist“, Ljubljana.
Moji u toj knjiži opisani prooalazci patentirani su.

Knjiga izdana u hrvatsko-srpskom, taljanskom i njemačkom jeziku.

55915

OZOOS^Z.

Prejeto od urada
2t/ opravljanje imovine

upornikov

Tisak Univerzitetne tiskareJJ. Blasnika nasl. u Ljubiji

Predgovor.

Ova kjižica neima svrhu, da daje nauku o pčelarstvu
u bitnosti. Tko nepozna temeljne zakone modernoga pče-
larstva, te njiliovu uporabu u praksi, treba pri je da peelar-
stvo prouči iz druge koje knjige.

Sa ovom knjigom hoču da hrvatske i srpske pčelare
upozorim na košnicu (ulište), ko ja zaslužuje, da se i oni s
njom pobliže upoznadu. Osim toga opisujem takoder i
neke sprave, koje sam izumio, a koje s uspjehom dosele
upotrebljavam u mojem opsežnom pčelarstvu.

Košnica o ko joj kocu da pišem je t. zv. listnjača. Medu
njemačkim pčelarima je vrlo raširena. Skoro svi novi oblici
košnica, što ih se izmislilo, drže se toga sustava.

Tu sam košnicu ja donekle preudesio i uvjeren sam, da
če usljed toga medu pčelarima steči po kojega prijatelja.
Na temelju moga 39godišnjeg pčelarskog iskustva lahko
mogu reči, da nepoznam košnice, koja bi joj bila ravna,
naročito jer je za prevažanje nedostižna.

Mi slovenski pčelari po Jugoslaviji, Italiji, kao takoder
hrvatski pčelari u Italiji, večinom pčelarimo sa ovim košni-
cama. A tu kod nas baš nisu samo malena pčelarstva sa po
nekoliko pčelaca, nego su tude prava velepčelarstva sa sto¬
tinama košnica.

Po mnogogodišnjein iskustvu došli smo do uvjere-
nja, da je pčelarstvo uspješno tek onda, ako se pčelci pre-
važaju, šele sa paše na pašu. Neke usljed toga prevažamo
preko ljeta i do pet puta. Zato moramo imati košnicu, koja

3

je u tu svrhu najshodnije udešena, jer ju inače nikako
bolje i svestranije nemoženo prokušati, dali tomu u praksi
odgovara ili ne.

Želim, da bi stom košnicom i drugi pčelari takoder
postigli najbolje uspjehe, naime, da bi sa što man jim tru¬
dom postigli što veči prihod od meda.

Ovu knjigu, iz mojeg slovenskog rukopisa, preveo je
gospodin Gjuro pl. Ilič kojemu se na ovom mjestu
iskreno zahval j ujem.

Pisac.

4

O izmjerama okviraca i košnica.

Pod konac prošloga stolječa potaknnli su pčelarski te-
oretičari pitanje, koja mjera okviraca sa sačem odgovara
naravnim potrebama pčele?

U raspravljanju toga pitanja najveci si je glas stekao
njemački pastor dr. bonoris causa Franjo Gerstung. Ni je
čudo, da je radi toga pitanja, navlastito med ju Nijemcima,
nastala prava bitka, jer su njemački pčelari sve do tada, uz
male iznimke, pčelarili sa olcvircima takozvane normalne
mjere. Ovakovi su okvirci u rukama pčelarevim bili gotovo
prava igračka, makar da nisu prilagodeni naravnim potre¬
bama pčele.

Za ustanovijenje veličine okviraca, Gerstung je uzeo
mjeru po saču, što ga je izgradila normalna pčelarska druž¬
ba u naravi, gdje ju u tom nije priječio ograničeni prostor.
Našao je, da prezimuje i da se razvija u gnjezdu, koje
imade oblik gotovo kruglje. Neposredno uz gnjezdo, skup-
ljeno u klupko, a nad njimi stoje zalihe meda. Tisučkratno
mjerenje pokazalo je, da je normalno zimsko gnjezdo krug-
Ija, koja imade u promjeru približno 25 cm. Širinu voštene
plohe pojedine sati bilo je takoder lahko ustanoviti, isto-
tako i onaj broj satina, koji je k tomu potreban, kao i
šupljinu duplja, koja mora biti tolika, da nemože spriječiti
tvorbu kruglje. Nista više nego 7 ulica ili 8 satina je k tomu
potrebno. Sad nam je samo još sračunati visinu sača. Zimi
nesmije pčelinje gnjezdo segnuti upravo do dolnjega ruba
sača, jer bi pčele od hladnoga zraka, koji kroz leto ulazi,
stradale. Medu dolnjim rubom sača i prvim pčelama zim-
skoga gnjezda mora zato biti 5 cm praznoga sača. Prema
tomu treba ju pčele za zimsko klupko ukupno 30 cm sača u

5

visinu. Još treba tu misliti i na pro¬
stor, što ga trebaju za zimsku
zalihu, a te treba oko 10 kg. Nad
pčelinjim gnjezdom treba dakle
pustiti još toliko prostora, da pčele
mogu ovu zimsku zalihu nakupiti.
Gerstung je u tu svrhu opredijelio
10 cm sača, te ustanovio, da čitava
sat mora biti 40 cm visoka.

Prosjek zaležene kruglje u
normalnoj košnici iznaša 1 jeti, kad
je košnica na vrhuncu svoga raz-
vitka, 30 cm, a zato je potrebno
9 satinih ulica ili 10 satina. Kako
su pak satine 25 cm široke, to su
pčele prisiljene, da zaleženu krug-
Iju rašire do dolnjeg ruba sača, a
odzgora pak, -da med potisnu u me-
dište, ko je smo stavili nad plodište.
U košnicama sa dugačkim sačem
(u t. zv. hladnom dijelu), prezim-
ljuju pčele spreda, a zalihu meda
imadu u stražnjem dijelu saca,
dakle za sobom. Radi toga duga-
čka sat odgovara koliko toliko i
Gerstungovim zahtjevima.

Američki su pčelari več i prije
Gerstunga uveli pravu veličinu
saca, a da to nisu temeljili na teo-
retičkim zaključcima, več jedino
na temelju iskustva svoje prakse.
Priznati moram, da su ustanovlje-
nju veličine sača, što se naravne
potrebe pčela tiče, imali upravo
sretnu ruku, jer na takovoni saču

6

Sl. 1. Obrazac, koji pokazuje kako matica zaleže pojedine krugove u sacu.

mogu pčele nesmetano se razviti do svoje največe snage.
Nikako ali nemogu to priznati, što se tiče njihove košnice.

Američka košnica, kao i sve druge, koje se otvaraju
odozgor i koje se pojedmce postavljaju na otvorenom, ima-
du nesumnjivo svoje prednosti ali i mnogih nedostataka.
U slijedečem hoču da opozorim na nekoje takove nedo-
statke.

Prije svega, takove su košnice usljed pomične podloge
dna, te medišta, stropa i krova, upravo do krajnosti neshod-
ne za prevažanje. Koliko samo gubimo vremena, dok svu
tu ropotariju učvrstimo, da ju možemo smjestiti na kola,
a koliko tu zaprema prostora, to svaki onaj znade, tko
takove košnice prevaža. Ako se veči broj košnica prevaža,
mora se sav potreban pribor smjestiti na posebna kola.

Košnica listnjača lahko natovarimo i po 40 na jedna
kola, a po 90 na obični teretni auto i to zajedno sa podlo¬
gama i krovovima.

Za postavljanje američkih i sličnih košnica treba na¬
dalje veliki prostor, a to još i ograden i zatvoren. Što pako
znači još i poslovanje oko takovih pčelaca, navlastito ako
ima veci broj košnica! Američki se pčelari na ta j nedosta-
tak i mnogo tuže, zato postavljaju nad košnicu šator naro-
čito kada tudice jako naval ju ju.

Kolikom lakočoom radimo u pčelin jaku, ko ji imade izlet¬
nimi na prozoru, a u kom smo zaštičeni od ružnog vremena,
kise i vjetra i od vrucine kad sunce pripeče, o tom govorim
na strani 33. Nedostatak amerikanke je nadalje i to, da
toplina iz košnice naglo ishlapi kada ju pregledavamo. Na¬
vlastito pako osjetimo nedostatak amerikanke onda, kada
nam je preduzeti kakav posao u plodištu, a postavljeno je
medište. Snimati pako medište i opet ga smjestiti, vrlo je
neprijatan posao.

Kao prednost amerikanke ističu njeni zagovornici, da
se za dobre paše lahko može i više medišta, jedno nad
drugim postaviti. Nevjerujem, da bi to bila kakova pred-

7

nost, jer hočeš li smjestiti više medišta, onda treba da ima-
deš i više okviraca. Ako pak imaš praznog saca u pričuvi,
onda ga u mojoj košnici možeš lahko i brzo izmijeniti sa
punim n medištn, naročito ako upotrebiš izletnicu i rastavku,
kako ih opisujem na strani 32. i 33.

Upozoriti mi je, da kad govorim o košnici, tada se
razumijeva, da je prednja strana od leta, a stražnja od
vrati ju.

Košnica listnjača.

Njemački pčelarski praktičari, medu njima i barun
Berlepsch, pa Rothe, trudili su se, da bi konstruirali košnicu,
koja bi se straga uredivala i u kojoj bi satina stajala u
pravcu prema letu. To pak zato, da bi se lahko doprlo do
svake ma koje sati, a da nebi trebalo vaditi druge. Kad su
ali u potrebnom razmaku na strop i na pod pričvrstili ra-
stojnice, okvirci se nisu dali straga razmaknuti. Tada se je
njemački učitelj Alberti g. 1873. dosjetio, da okvirce rastavi
s kvačicama, koje je spreda učvrstio na prednjoj stijeni, a
straga pak na oknu (prozoru). Izveo je to po Gravenhor-
stovoj slamnjači, koja se upravlja od zdola, a koja takove
rastojnice imade pod stropom.

Kako se u Albertievoj košnici može sa okvirci listati,
kao sa listovi u knjiži, to je on tu svoju košnicu po svom
izumu nazvao listnjačom (Blatterstock).

Košnica, koju cu tu opisati, takoder je sastavljena po
načelima izumitelja Albertija. Okviric, što ga preporučam,
je, izvana mjeren, velik 42X26 cm, a stoji u košnici po du-
žini hladnog legla. Medište je isto toliko, kao plodište, te
je sa ovim nerazdijeljiva cjelina. Listnjaču sa svih strana
pokazuju slike br. 2.-9.

Prednja stijena je dvostruka, da ne propušta zimu, a
ljeti vručinu.

Košnica ima dva leta, jedno pri dnu za plodište, a drugo
više gore za medište, sl. 6. Unutri je pričvrščeno šest že-

8

9

\u»v“ : rr4' ♦♦♦ *

-/v.'v vVvyvV“'•. CinVVi

.c- X "'O^v V':•; ;•• ^>; v
;  •■ • Vy '*X“'X‘X »tottJrti®

V'sf't 'Vv

- -

Sl. 4. Prorez naše košnice sa raznim poboljšanjima.

11

Sl. 6. Pogled na našu košnicu spreda. SL 7 .  Naša košnica straga sa zatvorenim vratima.

ljeznih prutiča i to 3 u medištu, a 3 u plodištu. Na tim pru-
tičima stoje okvirci.

Na prednjoj stijeni zabite su kvačice rastojnice u četiri
reda i u medusobno podpuno jednakim razmacima od
35 mm. Slike 11. i 12. pokazuju nam razne oblike takovih
kvačica rastojnica.

Medu tim rastojnicama utaknuti su okvirci, da čvrsto
stoje i da u košnici imadu pravilan razmak. Okvirci neimaju
ni ušice ni rastavke. Ovakove ušice i rastavke u košnicama
drugih sustava pri poslovanju samo smetaju.

Na stražnjoj stijeni su dva okna. Dolnje zatvara plo-
dište, a gornje medište. Na dolnjem dijelu dolnjega okna
je uzdušni mali otvor od 26 mm širine, ko ji se zatvara za-
pornom daščicom. Na toj daščici je izrez za hranilicu. Točan
opis hranilice i njene uporabe nalazi se na strani 28.

Ljeti stavimo medu medište i plodište na ovdje u tu
svrhu pričvrščeni nosilac, kako ga pokazuje slika 10., ma-
tičnu (Hanemannovu) rešetku, a zimi pak drvene daščice,
na koje položimo slamnjaču, koja štiti pčele od smrzavice.
Osim ove stavimo i drugu slamnjaču u prostor za vratima.
Pošto košnice postavljamo jednu na drugu, kao isto tako
tijesno jednu uz drugu, to su pčele sa svih strana od zime
zašticene.

Ako želimo u košnici obaviti kakav posao, otvorimo
vrata na široko i zakadimo pčele kroz mrežu. Zatim skinemo
okna, razmaknemo desni i lijevi okvirac od onoga, kojega
trebamo, pa napravivši tako potreban prostor, lahko okvi¬
rac izvučemo van. Ovaj je posao sličan takovome u ameri¬
kanki, jer i u njoj razmaknemo susjedne okvirce, ako koji
izvaditi želimo. Želimo li pregledati slijedeče okvirce, tada
izvadeni postavimo na kozlič. I daljnje okvirce lahko nam
je izvaditi, a da pri tom netrebamo susjedne odmicati. Je li
posao svršen, smjestimo okvirce natrag u košnicu, pa ih
naravnamo tako, da pristaju u rastojnice na oknima, a tada
košnicu lahko opet zatvorimo.

12

13

Sl. 8. Pogled u našu košnicn straga. Sl. 9 .  Poprečni prorez naše košnice, gledan zgora.

Plodište je u svaki čas lahko pristupno, pa i onda, kad
su pčele u medištu. Kad želimo košnice prevažati, tada za-
tvorimo leta, a okna osiguramo sa drvenom prečkom, koju

Sl. 12. Raznovrstne rastavne kvačiee od
jednog komada.

učvrstimo klincima. Vrata lahko skinemo ili pak dademo
pčelama zraka kroz otvor na vratima. Ako su pčelci vrlo
jaki, pustimo ih u prazni prostor za vratima.

14

Kad sam sad potanko opisao listnjaču, opisati ču u
slijedečem moja poboljšanja na isto j.

Moja poboljšana košnica.

U toku moje tridesetdevet godišnje pčelarske prakse,
prokušao sam svu šilu oblika košnica. Pčelariti sam počeo
sa kranjskom košnicom, koju sam poslije preudesio za
okvirce. Zatim sam si pribavio t. zv. Berlepscheve košnice
na tri etaže sa njemačkom normalnom mjerom. Konačno
sam presedlao, pa si nabavio Gerstungove košnice. Ali ni
ta košnica nije kod mene imala obstanka. Istisnula ju je
košnica listnjača. Tu košnicu imam u porabi več od godine
1907. i vazda sa najboljim uspjekom. Sada imadem u svojim
pčelinjacima oko četiri stotine takovih košnica. Za isto vri-
jeme pokušao sam takoder i druge oblike, naročito sam
pčelario sa vecim brojem amerikanskih Dadantovih košni¬
ca, koje sam ali napustio, jer nisu bile za moje prilike.

Kako sam več spomenuo, ja sam listnjaču u koječem
preudesio. Prije nego ju opišem, moram istaknuti, da pče-
larim u košnicama, koje imadu jednako velike okvirce i u
plodištu i u medištu. Poslije čemo vid jeti, da je pri mojem
načinu pčelarenja, uporaba jednakih okviraca neophodno
potrebna. Osim toga pak mi je naglasiti, da se uporaba
jednakih okviraca može preporučiti svakomu pčelaru, ko ji
med vadi vrcalom, pa pčelario on ma po kojoj metodi.
Jednaki okvirci nam takoder olakšavaju posao, lahko ih
svake godine obnovimo u koliko postanu neuporabivi, pa
nam nije potrebno imati razne veličine okviraca u primje-
renoj množini na zalilii. Time pak nije rečeno, da se u
takovim košnicama nebi moglo pčelariti i sa polovičnim
okvircima u medištu.

U slijedečem opisujem prednosti, koje nam pruža moj
izum.

15

Kako na slikama br. 15., 14. i 15. vidimo, sastoji moj
izum u lom, da košnica s prednje strane neima čvrste sti jene,
kao obiona listnjača, nego da imade spreda, jednako kao i
straga vrata i okna, medu njima pako prazan prostor. U tom
prostoru pčele labko hranimo i lahko u nj kroz zimu stavimo
slamnjače. A služi nam pak još i u druge svrhe, kako čemo
se u daljnjem razlaganju osvjedočiti. Ako listnjača uistinu
valja kao najbolja za prevažanje, to se je sa mojim izumom
u tom još više približala idealu. Kako je poznato, trebaju
pčele pri prevažanju mnogo svježega zraka. Kad ih kolima
prevažamo, bilo dan ju ili nočju, bilo u doba vručine ili u
hladu ljetnom, u bliže ili daljnje krajeve, bilo da vozimo
jake ili slabije pčelce, u toj košnici pčelama lahko dovo-
dimo dovoljno zraka na razne načine. Najjednostavniji je
taj, da izvrnemo zapornu daščicu, gdje je urezano leto, a
izvana spustimo sjedalicu. Zrak dolazi pčelama kroz taj ve¬
liki otvor pod prednjim vratima i kroz mrežu na oknima.
Prednost tako spremi jene košnice pošto ji u tom, da pčele za
prevažanja sjede u tami, što vrlo povoljno upliva, da se ne
uzrujavaju. Hočemo li, da im privedemo više zraka, otvo-
rimo oduške na stražnjim vratima. Na ovaj način košnica
se usljed propuha tim bolje zrači. Drugi način sastoji u
tom, da tako isto zatvorimo leto i da spustimo sjedalicu
ali i oba vrata malo otvorimo. Pri tom se sjedalica može i
zaklopiti.

Pčelama pako dajemo takoder dobru priliku, da iz sača
izadu van. U tu svrhu zaklopimo sjedalicu, a mrežice na
oknima i oduške na obim vratima otvorimo. Pčele se presele
sa sača u oba prazna prostora za vratima, pa kroz oba
oduška dobiju dovoljno zraka. Na ovaj način udesimo
košnicu, kad pčele prevažamo za vručine po danu i ako su
pčelci vrlo jaki.

Daljnja prednost ove košnice je ta, da u nju lahko do¬
bi jemo svjetlo i spreda. Ako imademo u košnici kakav veči
posao obaviti, otvorimo prednja vrata, ili za to vrijeme s

16

njih. skinemo kapke (table), na što svjetlo i odavle pada
medu ulice i dalje u košnicu. Ako su pak ulice pčelama
tijesno zapremljene, dobijemo svjetlo u košnicu takoder
tako, da prvi okvirič izvadimo. U nikoju drugu košnicu, pa
da bi i više okviraca maknuli, nemarno tako dobar pogled.
I onda, kad okvirce natrag u košnicu stavimo, posao nam
je olakšan, jer nam svjetlo dolazi spreda.

Sl. 13. Prema mojem izumu usavršena košnica. Prorez po dužini.

Odatle nastaje i daljnja velika prednost ove moje ko-
šnice, da u njoj u slučaju potrebe ili shodnosti, bez ikakove
poteškoče mogu raditi i dvojica u isto vrijeme, naime jedan
sa prednje, a jedan sa stražnje strane. Tako n. pr. u jeseni
jedan pregledava plodište na leglo, dok drugi istodobno
vadi okvirce iz medišta.

17

2

To još nisu sve prednosti ove košnice. Viditi cemo, da
nam ova udesba dobro služi i pri oduzimanju meda, a to
pak i u tom slučaju, ako neupotrebimo izletnice i ne ome-
tamo pčela sa sada.

Ako u košnicama, koje su sada u porabi, pčele zaka¬
dimo, da nam se maknu, kad hočemo da iz medišta vadimo
med, to se revne radilice stisnu na prednjoj strani ili pak
bježe u plodište, gdje smetaju drugima u radu. U mojoj
košnici otvorimo mrežice na prednjem oknu medišta, te
pčele dimom otisnemo u prednji prazni prostor. Na taj
način ostane na saču samo malo pčela, da ih lahko ometemo.

Poznato je, da pčele hranu najrade i najbrže uzimlju,
ako im ju pružimo odzdola. Pošto ih u mojoj košnici lahko
hranimo spreda kao i straga, to ih u jesen lahko nahranimo
za jednu večer.

Daljnju prednost nam pruža ta košnica još i time, da
ju na mjestu paše lahko složimo i na malenom prostoru
jednu povrh druge i jednu uz drugu. Nadalje i time, da
ove košnice prema prilikama možemo postaviti i neposredno
uz kakvi zid. Tako ih pak možemo smjestiti baš usljed toga,
što lahko s njima upravljamo i spreda. To nam dolazi u
prilog navlastito tada, ako prevažamo pčele, te nam na
mjestima paše stoji na razpoložbu kakvi zid ili drvena
ograda. Alko zaključamo vrata na prednjoj strani, pčele su
kod takovog smještenja bolje osigurane proti tatovima,
nego je to kod ma koje druge vrsti košnica moguče.

Upozoriti ču još na prednost, ko ju moja košnica imade
pred amerikanskom. Iz amerikanske ishlapi toplota onog
časa kako smo ju otkrili, što je štetno naročito mladom
leglu, ako moramo košnicu pregledati za hladnog vremena.
Sad pomislimo koliko vremena treba dok pčele opet pro-
griju sače i košnicu. Pri mojoj košnici se nutrašnjost znatno
manje ohladi, jer ugrijani zrak nemože tako brzo ishlapiti.

Mala je zapravo prednost te košnice još i to, da predn ja
vrata možemo lahko skinuti, kada ih kanimo obojadisati,

18

što onda i u posebnom kojem prostoru učiniti možemo.
Pčele se tako na svježu boju nemogu lijepiti, kako to biva
kod drugih košnica, kada se taj posao obavlja.

Leto urežemo u zapor nu daščicu, ko j a se nalazi na
dolnjem dijelu dolnjega okna, u vrata pak urežemo pri dnu
veči otvor. Posebne sjedalice košnica ne treba, jer pčele
sjedaju u verandi (preddvorju), koju tvori prazan prostor
medu oknima i vratima. Ta verandica pčelama je od velike
koristi, jer ih vjetar neče za zla vremena zbaciti na tlo, niti
ih može zamesti u druge košnice.

Sl. 14. Pogled na našu košnicu s otvorenim vratima straga.

Ta je košnica za prevažanje vazda pripravna. Netreba
nikakove druge priredbe, nego da zatisnemo prečke, ko je
drže okna i okvirce, te da otvorimo oduške na vratima. Mi¬
slim da svatko, tko pozna ovu i druge košnice, mora pri¬
znati, da je ova košnica u istinu nedostižna navlastito za
prevažanje.

U prednji, kao i zadnji prostor stavimo po zimi slam-
njače. A lahko ih ostavimo unutra i ljeti. Slamnjače štite
pčele po zimi od smrzavice, a ljeti od vručine. Jasno je, da
slamnjače u prednjem prostoru moraju biti toliko krače,
koliko je potrebno, da leto bude slobodno.

19

2 *

Istina je, da su moje košnice nešto skuplje od drugih.
Pri večem broju ali, ko ji dolazi u račun, kad se postavlja
pčelinjak, košnice sa pčelinjakom več če manje stajati,
nego pojedince izradene, jer netreba za svaku posebnog
krova niti klupe. Ako pak uvažimo još i tu okolnost, da

moje košnice stoje na suhom i da ih nekvasi kiša, niti ih
pali sunce, možemo slobodno reči, da traju najmanje dva-
put toliko vremena, kako na proštom stoječe košnice. To
ih čini za pravo znatno jeftinijima od drugih.

20

Ipak ali svejedno možemo i moje košnice postavljati i
na otvoreno, kako to biva na pašama, kamo ib prevažamo.
Tko pak pčelari sa man jim brojem košnica, postavi ih lahko
u paviljon, kako ga pokazuju slike u kasnije sljedecem po¬
glavju „Pcelinjak“.

U tu svrhu potrebna je priprosta, 50 cm visoka i 60 cm
široka, te toliko duga klupa, koliko košnica ima. Na klupu
postave se dva reda košnica, jednu vrh druge, pa ih se po¬
krije krovom.

Konačno hoču još da upozorim na nešto jednostavniji
oblik ove poboljšane košnice. Kod te košnice je prednja
stijena upravo tako pričvrščena, kao kod košnica, ko je sada
rabimo. U stijeni napravljena su dva okna. Sa nutarnje
strane zatvara se svako okno sa mrežicom, koja se može
skidati, a sa vanjske strane pak sa drvenim kapcima. Izved-
bu pokazuje slika br. 15.

Ta košnica neima dakako sve one prednosti, kao prije
opisana, ali je zato njena izradba nešto jeftinija.

Eksportna košnica.

Pred više od 25 godina sastavio sam malu košnicu sa
pokretnim sačem, koja da bi iztisnula „kranjič“, kako se
u Sloveniji nazivlje prosta košnica. Moja je bila nakana,
da bi u to j košnici novog oblika razašiljao po svijetu našu
pčelu. Namijenjena je dakle bila eksportu, pa je zato i
dobila ime eksportna košnica. Ovakove košnice cijelog
ljeta razposudujem pčelarima po našoj okolici. Postigao sam
stime, da su proste košnice (kranjiči) umalo ne posvema
napuštene, nestale. To se medutim ni je dogodilo baš stoga,
jer su se pčelari uvjerili, da im pčele u eksportnoj košnici
bolje uspjevaju, nego tek zato, jer sam im med bolje plačao,
nego što su im ga plačali medičari.

U „Slovenskom čebelaru" bilo je več mnogo pisano u
prilog te košnice. Neka mi je slobodno ovdje navesti, što
je o n jo j napisao g. Humek g. 1919. u XXII. godištu:

21

„Svatko tko pčelari sa Žnideršičevom košnicom, pozna
tu našu znanicu. Pa ju i u mnogim pčelinjacima možemo
nači sa raznim izmjenama, te u raznim oblicama i veličinama.
Tu i tamo nači čemo ju ali možda i medu starim podrtinama,
jer po neki pčelar ju pravo i nežna upotrebiti.

Za njezinu prvobitnu svrliu, koju joj je njezin izumi¬
telj namijenio, naime za razašiljanje pčela, upotrebljavana
je pak baš najmanje. Obično ju se upotrebljava, kao neko
privremeno spremište za rojeve i za rezervna društva.
Pogledom na ovu ponajviše raširenu i posve pametnu upo-
rabu, neodgovara ali njezin naziv „eksportna“ košnica. Kad
se ali taj naziv več prihvatio, pa neka joj ostane takav,
dok tkogod drugi što boljega ne pronade.

Dakle eksportna košnica! Ja bi ju pako preporučio još
i za neku drugu uporabu, koju je imao na umu i njen izu¬
mitelj, kad ju je sastavljao i kako ju je u praksi tekom
mnogih godina sa najboljim uspjehom upotrebljavao.
Eksportna košnica može naime lahko služiti kao neka p o -
močna košnica  svim pčelarima, ko ji žele čim brže po¬
večati svoje pčelarstvo i pomnožati broj svojih košnica.

Svaki početnik, koji želi u svojem pčelarstvu uvesti
Žnideršičeve košnice u iole večem broju, imati če nekoliko
godina teškog posla, dok mu uspije, da si izradi i prikupi do-
sta sača i uzgoji dostatan broj družina. Od početka svega če
mu uzmanjkati. Kad bi htio dodavati, neima sača; kad bi
plemenjaci trebali rojiti, neima meda; u jeseni manjka
mu pčela, da ojača plemenjake, manjka mu mladih matica,
itd. Pomaže si na razne načine. Izrezuje proste košnice,
kupuje rojeve, matice, na jesen pčele, prazno sače — kako
baš tko može; to sve pak ne pomaže dosta, a posla i troška
prouzrokuje mnogo.

Kako je lahko, hitro i temeljito moguče pomoči si sa
našom eksportnom košnicom! Kod nas ima još mnogo
pčelara (naročito na Dolenjskem), koji pčelare po starom,
u prostim košnicama na rojeve, a koji svake jeseni te koš-

22

niče iii kod kuče potroše ili ih voze medičarima na proda ju,
bolje rečemo u „inesnicu“. Nebi li pčelari mogli rojeve
smjestiti u eksportne, a ne u proste košnice? Bili pravilno
spremljen roj u eksportnoj košnici manje uneo nego u
prostoj?

Od prije spomenutih pčelara staro ga kova, nemožemo
pak zahtjevati, da si eksportne košnice sami prave, ali im
takve košnice možemo dati mi, da im ih mi takorekuč po¬
sadimo uz pogodbu, da u nje sm jeste rojeve, ko je če u
jesen prodati nama, a ne medičarima.

Ja si to zamišljam od prilike ovako: Pčelar, koji bi
htio brzo i uspješno započeti, naročito proširiti pčelarstvo
sa Žnideršičevima košnicama, pripravi si več u zimi ili uopče
u pravo doba za pomladivan je potreban bro j eksportnih koš-
nica, koje providi sačem ili pak sa osnovama. Košnice označi
rednim brojevima. Kad ih je do kraja podpuno opremio,
točno ih pojedince izvaže, te težinu upiše i na košnicu i u
svoju bilježnicu, koju si je naročito u tu svrhu priredio.
*Sad se dogovori sa jednirn ili sa više susjednih, a prema
prilikamla i sa odaljenijim pčelarima, pa sa njima uglavi
neku pogodbu. Pčelar sa prostim košnicama, kažimo mu
ukratko P. K., obveže se, da preuzima stanovitu količinu
eksportnih košnica, u koje če smjestiti rojeve, koje če u
jesen, recimo do 15. septembra, prodati vlastniku tih koš¬
nica. Ovaj, recimo mu E. D., obveže se pak, da če rojeve
preuzeti, te ih po težini plačati i to uz nešto višju cijenu,
nego što ju daje medičar. Da se pak izbjegne svakom ne-
sporazumku, treba odnosnu kupovninu takoder utvrditi.
Ako medičar plača kilogram po n. pr. 8 Din, dajem ja
9 Din.

Pogledajmo si sad koristi, koje ova pogodba pruža
pčelaru E. D., pčelaru P. K., pa koristi, koje nastaju za
proširenje umnoga pčelarštva.

Pčelar E. D. dobije uz primjerenu cijenu rojeve na
saču njegove mjere. Ove rojeve lahko djelomice prezimi

23

kao plemenjake, djelomice ih rastavlja, a pčele upotrebi
za ojačanje drugih plemenjaka. Mlade matice mu takoder
neče biti suvišne. Najbolje pak doči če mu 5, 6 ili čak 7
mladih satova, naročito lijepo izgradenih u okvirnima i
medenih. Svakako če mu taj roj vrijediti priličnu svoticu
dinara, pa je to sve nešto sasvim drugoga nego prosta koš-
nica, ko ja takoder dode skupo, a nedobiješ iz nje ni četiri
poštena sata normalne mjere — pa i to sa kolikim trudom!
Mogao bi možda tkogod prigovoriti, da bi se to moglo po-
stignuti i jeftinije, kad bi tekom ljeta nakupovali rojeva,
pa ih sami stavljali u eksportne, ili što bi naravnije bilo,
odmah u Žnideršičeve košnice. Nu taj prigovor neima te¬
melja. Nijedan pčelar ne prodaje rado rojeve, jer snjima
i onako neima gotovo nikakova posla. Ima li ljeti iole paše,
imati če od njih u jeseni mnogo više dobitka. Sa nakupom
rojeva slabo čemo se i pomoči, naročito sa drugenci. Kod
kupovanja pako na gori opisani način, netrebamo se bo jati
gubitka, jer košnicu (roj) plačamo po težini.

Pčelar pak P. K. kod toga kupovanja takoder neima
štete, nego sigurni dobitak. Koliko bi roj uneo u prostoj
košnici, toliko če gotovo unesti i u eksportnoj. Buduč mu
pak E. D. plača nešto više nego medičar, imati če svakako
dobitak. U obzir moramo još uzeti i to, da mu ovo trgova¬
nje ne čini nikakovu nepriliku kod pčelarenja, jer po
svojoj volji lahko izabire rojeve za sebe kao plemenjake,
kao i one, koje kani stavi jati u eksportne košnice za pro-
daju. Pokraj unosnog dobitka ima još i to zadovoljstvo, da
je izveo napredno djelo.

Največe pak su koristi, koje odatle ima pčelarstvo
uopče. Sa izdavanjem praznih eksportnih košnica za spre-
manje rojeva, svakako smo donekle zapriječili barbarsko
sumporenje i uništavanje pčela, kojemu nikako i nikako
neče da bude kraj. Razumnomu pčelaru, koji inače neima
prilike, da bi se uputio o važnosti naprednoga rada u skroz
modemom pčelarstvu, pruža se time najljepša prilika, da

24

se polako i bez sile priuči poslovanju u košnici sa pokret-
nim sačem. Večinom pak probuditi če se u njemu i volja za
umno pčelarenje. Gdjekoji mladi i napredniji pčelar, koji
je prilivatio pogodbu, da če rojeve urediti u eksportnim
košnicama za prodaju, več če možda prve godine toliko
obljubiti umni način pčelarenja, da bi najrade rojeve pri-
držao za sebe. U takovom slučaju neka vlastnik košnice
bude po najboljoj mogučnosti toliko uvidavan, da ovomu
pčelaru prepusti koju košnicu uz umjerenu cijenu.

Spomenuti ču još, da po neki pčelari imadu pčele u
eksportnim košnicama i zato, da iz njih uzimlju mlado po-

Sl. 16 . Eksportna košnica. Na vratima sa strane prislonjenim \ide se

oduške.

klopijeno sače sa leglom, pa ga dodavaju slabim plemenja-
cima, koji tako prije ojačaju.“

Sad još ukratko o tom, kako je ova košnica gradena.
Eksportna košnica, kako ju prikaživa slika br. 16., iz-
radena je od samo 12 mm debelih dasaka, ko je su naskriž
sabite tako, da su sve po, 24 mm debele. Dugotrajnim is-
kustvom uspjelo mi je košnicu sastaviti tako, da se ni~
kako ne može usušiti, makar da i nije izradena iz podpuno
suhog drveta, pa da je ipak tako čvrsta, da je odporna i

25

najjačim neprilikama. Okvirci — sedam ih stane u nju —
stoje na tri štapiča. Prozora neima, rastavke pričvrščene
su na vratcima. Po svorn shodnom obliku izvanredno je
prikladna za prevažanje i prenašanje, a tako i za postav¬
ljanje na police u pčelinjaku. U eksportnoj košnici krmimo
isto tako lahko sa istom hranilcom, kao u velikim košni-
cama i tako isto spreda pri letu. Ako u velikoj košnici
imamo pomične štapiče, lahko od nužde u nju turimo
eksportnu košnicu, ako smo ovu dobili iz kojeg daljega
kraja. Poslije, kad nam to vrijeme dopusti, preselimo ju
veliku košnicu.

Nekoje sprave i pripomocne naprave,
te njihova uporaba.

Ovdje hoču da opišem one sprave i naprave, što ih
treba za moju košnicu, jer smatram pčelara, koji če tu
knjigu čitati, več toliko iskusnim, da pozna sve drugo za
pčelarstvo potrebno orude i sprave.

Sipaonik. Na ovaj stresamo roj, kad ga hočemo smje-
stiti u košnicu. Tako i pčele iz sandučiča lijevka za ome-

Sl. i?.  Obični sipaonik za plodište.

tanje pčela, kad vadimo med. Kad smo skinuli vrata,
pritaknemo sipaonik uz dno košnice tako, da se čini kao
produljeno dno. Drveni sipaonik, slika 17. i 18. ima dva
roga, koji sižu do pod prvi prutič u plodištu, o koji se čvrsto
upiru.

26

Sipaonik od lima ima na gornjim krajevima naprave
za pričvrščivanje o košnicu sa obe Strane. Slika br. 19.

Vrlo shodan je sipaonik Stojkovičev, koga nam prika¬
zuje slika 20. Slika je tako jasna, da joj netreba posebnoga
tumača, tek pripominjem, da ovaj sipaonik izvrstno služi

Sl. 18. Obični sipaonik za plodište utaknut u košnicu.

Sl. 19. Obični sipaonik od lima.

onim pčelariina, ko ji pune okvirce iz medišta ne slažu tek
na kozlič, nego s njih, kako ih iz medišta po vade, pčele od-
mah stresaju neposredno u plodište, a to je pomočju Stoj-
kovicevog sipaonika osobito lahko moguče.

27

Hranilica. Slika br. 21. Najbrže uzimlju pčele liranu,
ako im se podaje odzdola. Hranilica, kako se upotreb-
ljuje za mo ju košnicu, je četverouglasta zdjela od kositra,
koja imade na jednoj strani plosnatu četverouglastu cijev
sa tuljcem na gornjoj strani. Kad bodemo hraniti, podigne-

Sl. 20. Stojkovičev sipaonik.

mo zapornu daščicu pod oknom u plodištu, te hranilicu
podmetnemo pod željezni prutic u plodištu upravo toliko,
da plosnata cijevka dode pod zarez u zapornoj daščici. Na
taj način zapriječimo pčelama prolaz u prostor pred oknom.
U tuljac hranilice, koji je ostao izvan plodišta, stavimo sa

28

hranom napunjenu staklenu bočicu, sa primjereno duga-
čkim vratom, ko ji utaknemo u tul jak, ko ji je sa plosnatom
cijevkom ostao pred zapornom daščicom. Tekučina teče u
zdjelu hranilice dok se ova napuni, a onda se ustavi i dotiče

Sl. 21. Hranilica za
prihranjivanje odzdola.

Sl. 22. Lijevak za ometanje pčela.

Sl. 23. Sandučič sa lijevkom za ometanje pčela.

samo u toliko, u koliko je pčele troše. Hranilica je naime
gradena na pneumatičkom principu. Kod hranjenja nedola-
zimo sa pčelama u nikakav dodir, što kod prihranjivanja
pčela na drugi način gotovo nikako nije moguče.

29

Lijevak za ometanje pčela. Kad želimo izprazniti me-
dište, pak iz njega hočemo vaditi medno sače, onda čemo
morati pčele sa saea omesti, ako neupotrebimo niže opisane
rastavke i izletnice. Neprilično je ometati ih neposredno n
košnicu.

Sl. 24. Zaklopni kozlič otvoren i zatvoren.

Sl. 25. Izletnica, koja se utakne u izrez na (laski uloženoj medu medište

i plodište.

Sl. 26. Izletnica sa zaklopcima za leto u medištu.

Za taj posao služi nam kozlič, koji na str. 32. opisujemo,
i sandueič sa lijevkom kako vidimo na slici br. 22. i 23.
Lijevak je izraden od kositra. Na gornjem dijelu je 50 cm,

30

na dolnjem pak 8 cm u promjeru širok. Ta je veličina po¬
trebna, da pčele ne pada ju na tlo kad ih ometemo. Pod
lijevkom je sandučič sa pokrovcem, koji imade tako veliku
rupu, da lijevak lahko u nju utaknemo. Lijevak mora od-
zdola na vanjskoj strani imati nekakav obruč, da nam se
ne ljulja. Na gornjoj strani blizu pod rubom oko lijevka
pričvrščena je željezna šibka. Na nju oslanjamo sače, kad
ga ometamo. Stijene sandučiča imadu rupice, kako se na
slici vidi ili mora sandučič na strani imati 10 cm visok i

Sl. 27 .  Cijevna izletnica za leto.

Sl. 28. Izletnica na letu, ujedno tamanilica za trntove.

širok otvor, koji je prevučen mrežicom, kroz koju pčele
dobiju zraka. Pokrovač na rubovima obit je letvama, da
se ne krivi i da tjesno pristaje. Da nam se pčele ne pobune
kad ih ometamo, postavimo okvirce iz medišta na kozlič, da
se nasišu meda. Odmah po tom ometamo ih sa mokrom
metlicom kroz lijevak u sandučič. Kad smo posao svršili,
odstranimo lijevak sa sandučiča, ter s ovim udarimo o tlo,
da se pčele skupe, na što ih naglo stresamo na sipaonik.
Pčele i same hite u košnicu, a rinemo ih lako sa metlicom,
ako dosta brzo ne ulaze.

31

Kozlic je naprava, na ko ju stavimo okvirce, koje smo
izvadili iz košnice. Ovaj se kozlic dade sklopiti. Zaklopimo
ga kao knjigu, pa ga objesimo o stijenu kad ga netrebamo.
Normalni kozlic je napravljen za 10 okvira. Slika br. 24.

Sl. 29. Matična (Hanemannova) rešetka sa rastavkom.

Izletnica i rastavka. Nekoji pčelari upotrebljavaju
naprave, koje im olakšaju pretjeravanje pčela iz medišta,
kad žele vrcati. Tu je najprije naprava, koja se zove
izletnica. Razne oblike izletnica na košnicama, poka-

32

zuju nam slike br. 25.—28. kojima netreba još posebnog
tumača. Pri mojoj košnici je izletnica ugradena n pred¬
njem oknu medišta, a okvir pako sa Hanemannovom re-
šetkom tako je prireden, da pod okvirce medišta lahko
utaknemo dvije kositarne ploče, a mogu biti i tanke daske,
koje nazivljemo rastavke. Slika br. 29. pokazuje nam re~
šetku i na desnoj strani djelomično nutra utaknutu rastav-
ku. Ako na taj način pčele u plodištu rastavimo od onih u
medištu, postanu ove nemirne, pa se kroz izletnicu presele
dole. Nesmijemo zaboraviti mrežice na oknima za to vrijeme
pokriti papirom ili Ijepenkom, da se pčele tamo ne sabiru.

Izletnica na prozoru pčelinjaka.

Velika neprilika pri pčelarskim radovima su pčele tu-
dice. Neprestano nas uznemiruju kadgod imademo posla u
košnicama, napose kad oduzimljemo med ili premještamo
okvirce. Još više posta ju neprijatne, ako po koje medeno
sače pustimo u nezatvorenom prostoru. Kod mojih košnica
pako, koje se postavljaju u pčelinjake, ove se neprilike
lahko potpuno riješimo, ako si na prozorima napravimo
mrežaste okvire sa izletnicom. Po neki če poznavati ameri-
kansku izletnicu za okna. Ja sam tu izletnicu morao donekle
usavršiti, ako sam htio, da mi več ni jedna pčela više ne ude
u pčelinjak. Pri izletnici na mrežastom okviru napravio
sam prije svega okrugle tuljce, koji strše van. Vidi slike
30., 51. i 32. Odavde natrag neče ni jedna pčela više nači.
U pčelinjaku sa takovom napravom radimo lahkočom u
svako doba, a da nas pčele pri tom ni najmanje ne mogu
smetati. Pčele, koje su u pčelinjaku, nalete na mrežu, plaze
po njoj gore i žadu u trokutnike. Otale dolaze do rupe i
kroz nju cjevkom na polje. Nekad pčele kušaju do odzgora
žadu natrag. To im uspije na običnoj amerikanskoj izlet¬
nici, kod opisane naprave ali nikad, jer nijedna neopazi,
da je kroz cjevku izašla napol je, pa nemože nači put natrag.

33

3

Sl. 30. Dio mrežom prevučenoga prozora sa izletnicom, kako se vidi sa
vanjske strane pčelinjaka.

Sl. 31. Dio mrežom prevučenoga prozora sa izletnicom, kako se vidi sa
nutarnje strane pčelinjaka.

SI. 32. Dio mrežom prevučenoga prozora pčelinjaka sa izletnicom.
Videno sa strane.

Kako obavljamo razne poslove n košnici.

U nijednoj košnici nemožemo pčele tako lahko pro-
inatrati, kao u mojoj, a da pri tom sa pčelama ne dolazimo
n dodir, niti da ih pri tom uznemirujemo. Naročito nam to
dolazi u korist po zimi i n prolječe. Vrlo lako otvorimo
vrata straga ili spreda ili pak sa obe strane, otstranimo
slamnjače, pa sad lako ustanovimo, koliko ulica pčele za-

34

premaju, gdje sjede, imade li več legla i jesu li mirne?
Medu ulice lako posvjetlimo sa električkom svjetiljkom.
Pčele se ne miču. Kad smo se uvjerili, da je sve u redu,
stavimo slamnjače natrag u košnicu i zatvorimo vrata. Za-
tim ostavimo pčelinjak tiho, kako smo i unišli.

Kad želimo košnicu temeljito pregledati, otvorimo straž-
nja vrata, a ako je potrebno takoder i prednja. Na to za¬
kadimo u košnicu kroz mrežu na oknu i odzdola pod okvir-
cima, da se pčele umire. Dobro je, da okno namažemo
uljem, vazelinom i li lojem, da ga pčele suviše ne zalijepe.
To učinimo i na drugim dijelovima n. pr. na Hanemannovoj
rešetki i daščicama za medište. Na tako mazanim dijelovima
neprihvača se pčelinje lijepivo prečvrsto, usljed čega nam
posao ide mnogo laglje od ruke.

Kad smo dolnju daščicu na oknu pridignuli, uhvatimo
za dolnji dio okna, te za okvir na gornjem dijelu, pak ga
nešto malo potegnemo natrag. Ako su pčele na oknu, to ga
malko podignemo i krjepko snjim udarimo o dno. Na to ga
opet nešto natrag povucemo i ponovimo udarce. Na taj način
pčele naglo pobjegnu sa okna u košnicu. Tko nije priviknut
raditi u listnjači, neče mu taj posao odmah gladko uspjeti.
Nu uz malu ustrajnost i vježbu, raditi če tu doskora kao u
drugim košnicama. Ovaj posao lahko obavimo golim ru-
kama, a tako isto i klještama.

Kad smo dosegli okvirac, koji želimo pregledati, raz¬
maknemo nekoliko susjednih okviraca, svaki na svoju
stranu, a na to dotični okvirac polagano izvučemo iz koš-
nice. Kad smo si na taj način u košnici napravili prostor,
lahko možemo pojedine okvirce izvuči. Lahko ih takoder
podignemo nad druge tako, da okvirac takorekuč u zraku
iznesemo iz košnice. Kako u svakoj košnici, tako i tu pčele
izrade mnoge voštane spone medu pojedinim sačem i nad
okvircima. Proti tomu neima druge pomoči, nego da te
spone razkidamo, kad., okvirce razmaknemo. Sve takove
pregradnje moramo odstraniti iz košnice i sa okviraca, jer
če nam inače pri svakom daljnjem radu smetati.

Više nego u ikojoj drugoj košnici, potrebna je točnost
n mojoj. U košnici, koja je točno izradena, svaki nam je
rad igra, dočim čemo u površno izradenoj košnici, sve po-
slove obavljati sa velikim gubitkom vremena i sa još više
napora. Radi toga savjetujem, da se košnice naruče samo
kod prokušanih tvrtka. Ako baš i platimo koji dinar više,
veči če nam se trošak doskora isplatiti. Isto je i sa umjetnim
sačem. Najljepše je ono, koje je pravilno izradeno. Takovo
sače radost je pogledati, kako je ravno kao daska.

Prem jesta vanje legla.

Pitati čete: što je to, premještavanje legla i što koristi?
Taj je način pčelarenja učio veliki njemački pčelarski
meštar Preuss. Sa premještavanjem legla postizavamo, da se
pčele ne roje, te da matica dobije novog prostora za le-
ženje. Taj rad obavljamo u prolječe, kad sn se pčele toliko
razvile, da bi se počele spremati na rojenje, ako ne premje-
stimo leglo. Donekle tomu pomaže, ako otvorimo medište,
ali ipak ne toliko kao, kad premjestimo leglo i sve sače iz
plodišta u medište, osim onoga, na kom nademo maticu. Ako
je na tom saču mlado još otvoreno leglo, tada ga postavimo
u sredinu plodišta, ako je matica pak na drngom mjestn,
onda ju odanle maknemo i mletnemo na koji sat sa otvore-
nim leglom.

Na desno i lijevo od toga sata, metnemo u plodište iz-
gradeno sače; ako toga nema, onda prazno. Pošto moja koš-
nica imade jednaki broj okviraca u plodištu, kao i u me-
dištu, moramo i tu manjkajuče sače nadomjestiti sa
praznim.

Ako maticu nemožemo nači, tada pčele lagano ome¬
temo sa sača. Koji dan za tim pogledajmo u košnicu, pak
čemo na oknu viditi i to, gdje je najviše pčela, dali dole
ili gore. Gdje ih ima više, tamo je i matica. Ako ih je od-
zgora više, potražimo maticu, pa ju stavimo u medište. Do-

36

godi se kadgod da Ilanemannova rešetka slabo zatvara, pa
da matica uteče u medište. U takovom slučaju moramo re-
šetku popraviti.

Kada pri premještavanju u košnici nadcmo zalezene
matičnjake, moramo ih uuištiti. Uputno je, da takovu koš-
nicu za 8 dana opet pregledamo, jer se lahko dogodi, da
ko ji matičnjak previdimo. Pčele bi se ipak rojile.

Preuss, koji nas je premještavanje učio, savjetovao je
takoder, da koji tjedan pri je premještanja pčelce izjedna-
oimo. To postignemo time, da jačim pčelcima oduzmemo
sače sa pčelama i zatvorenim leglom, pa ih dodamo slabi-
jima. U času premještanja imamo po tom sve pčelce pri¬
bližno jednako jake. Izjednačiti pčelce možemo lahko i
onda, kad premještavamo.

Ovakovim postupkom svakako zapriječimo jakim pčel¬
cima, koji imadu zaležene matičnjake, da nam se roje. Tko
pako imade mnogo slabih pčelaca, neka ih nikako neojačava
na opisani način, jer s tim još i pokvari svoje bolje družine.
Slabiče treba bez oduzimanja udruživati takoder za pre¬
mještanja.

Premještavanjem primamimo pčele u medište, u koje
svagda ne sjedaju rado, te im dajemo priliku, da tamo na-
našaju med, gdje im je to najmilije, a to je u sače iz koga
se upravo mladice izlegaju.

Poznato je, da družina, koja roji, podjedno ne unese
loliko meda, kao ako ne roji. Sa pravodobnim premještava-
njem več se osuječuje rojenje. Matici takoder dajemo pri¬
liku, na nastavi leženje u večem opsegu. To pako znademo,
da u glavnoj paši največi unos meda imadu baš jake dru¬
žine. Jače mora ju postati družine svejedno baš pred pašom,
jer pčela iza kako se izleže, obavlja više tjedana domače
poslove. Tek za tim izlijeta na pašu. Da se razvoj pospješi
takoder sa spekulativnim prihran jivanjem za povoljnog
proljetnog vremena, poznato je.

37

Preuss, u čijem je kraju paša trajala čak clo 15. srpnja,
ograničio je maticu na dva prazna sata. To je učimo tri
do četiri tjedna prije, nego je prestala paša. Stime je po-
stigao, da pčele za vrijeme paše nemoraju hraniti mnogo-
brojno leglo, pa da se ni je izleglo veliko mnoštvo pčela
onda, kad je ponestajalo paše. Tko pčelari na jednake
mjere, lahko može moju košnicu prirediti na taj način, da
na jednoj strani plodišta pregradi dva okvirca sa daskom
(slijepi sat), ko ja u sredini imade otvor sa rešetkom. Ova
daska, koja neka bude debela kao normalno sače, postavi
se mjesto trečega okvirca. Daska mora biti toliko veča od
okvirca, koliko treba da na sve stranc tijesno zatvara. Pod
slijepi sat pako mora se podmetnuti letvica, koja ima za¬
reze, u koje^zapadnu prutiči. Tako je i prostor odzdola
posve tijesno žaivoren. Kako paša završi, mora se matica
iz zatvora ispustiti.

Pčelinjak.

U pčelinjak postavljamo košnice, koje se straga otva-
raju, u dva ili više redova jedan nad drugim. Košnice po¬
stavljamo u pčelinjak bilo na jednu, na d vije, a i na tri
strane. Košnice zatvaraju tako dobro, da na mjestu gdje
stoje, pčelinjak netreba posebne stijene. Svjetlo dobivamo
kroz prozore, koje napravimo na ostalim stijenama ili pak
na krovu. Ako na prozore napravimo amerikanske izletnice,
kako su opisane na str. 33., onda nas pčele u pčelinjaku ni-
kad neče smetati, pa ma kako one iz vana navalile u pče¬
linjak. U njemu slobodno ostavimo med ili medeno sače,
one do njega nemogu doprijeti. Ako je pčelinjak dosta pro¬
stran, netreba nam poseban prostor za vrcanje. Taj posao
lahko obavimo u pčelinjaku neposredno pokra j košnica.
Isto tako kad radimo u košnicama, bolje smo od njih zašti-
čeni, nego na proštom, jer se lahko maknemo na stranu.
Pčele nas neopaze, jer neprestano sile prema svjetlu na
prozore.

38

Sl. 33. Moj vanjski pčelinjak na Topolcu kod Ilirske Bistrice.

Sl. 34. Tloris trostranog pčelinjaka (na Topolcu) za 54 naših košnica.

39

U košnicama nesmetano radimo i kad je vjetrovito, ki-
šovito ili hladno vrijeme, jer nema pogibelji, da bi se leglo
prehladilo.

Kolika je razlika medu radom u pčelinjaku i radom u
košnicama, ko je stoje na otvorenom, to si lahko svatko pret-
staviti može.

Poznato je, da pčele u jesen, u zimi i u prolječe mnogo
trpe od vremenskih nepogoda. Pčelinjak pridržava tempe-
raturu, da pčele te nepogode toliko ne osjete.

Da su pčele u pčelinjaku bolje zaštičene od tatova, te
da za postavljanje košnica manje prostora trebamo, to je
svakome jasno. Prigovor pčelinjaku, da u košnice nedopire
dovoljno svjetla, kad se u njemu radi, nije opravdan uz
moju poboljšanu košnicu, u koju svjetlo pada i spreda.

Prije nego če se pčelinjak postaviti, treba dobro pro-
misliti, kako ga budemo sagradili, da bude praktičan i kamo
čemo ga postaviti. Naše slike pokazuju nam nekoliko dobrih
načrta. Ako postavimo maleni pčelinjak, moramo misliti na
to, kako bi ga kasni je i povečati mogli.

Na koju stranu je pčelinjak okrenut, to je manje važno.
Važnije je, da nesmije biti izvrgnut vjetrovima, navlastito
pako propuhu. Ako neimamo mjesto u zavjetarju, tada mo¬
ramo u pravcu proti vjetru i propuhu podignuti dovoljno
visoku drvenu ogradu. Tko je primoran, da pčelinjak po¬
stavi blizu kakove ceste, neka postavi pred njim dva metra
visoku ogradu. Pčele lete preko ograde, pa su ljudi i živo-
tinje od njih zaštičene. Pčelinjak takoder nepostavljamo
blizu večih voda (rijeke, jezera, mora), jer ih se tu mnogo
potopi, navlastito za vjetrovita vremena. Tako nije ni dobro,
ako oko pčelinjaka stoji visoko drveče, jer rojevi, osobito
drugenci, vrlo rado sjedaju na vrh najviših stabala. Ugodno
je pak, ako oko pčelinjaka raste niško drveče i grmlje,
n. pr. ribez ili ogrozd. Rojevi rado sjedaju na takovo drveče
i grmlje, odkale ih lahko skidamo.

40

Pčelinjak mora stajati na suhom. Bolje je kad stoji na
makar malenoj uzvisini, da se za kise oko njega ne skupi ja
voda. Ako takovo mjesto neimamo, podignemo čitavu zgradu,
pa napravimo stepenice k pčelinjaku ili pako naspimo na

SI. 35. Moj vanjski pčelinjak u Bitnjah kod Ilirske Bistrice.

Sl. 36. Tloris jednostranog pčelinjaka sa vrcalištem za 54 naših košnica.
Po ovom načrtu je izgraden moj vanjski pčelinjak u Ribnici kod Ilirske
Bistrice. (Najpraktičniji oblik pčelinjaka.)

41

potrebnu visinu drozge ili pijeska pred ulazom. Pred pče-
linjak naspimo bar metar širok po jas sitne drozge ili pijeska.
Ne pustimo, da prostor pred pčebnjakom preraste korov,
nego ga čistimo. Pčele koje padnu na tlo, iz trave i korova
teško se podignu, nevlastito za ružna vremena. Ako pčeli-
njak nije dovoljno prostran, pomislimo, kako čemo raspo-
lagati sa potrebnim prostorom za vrcanje, inače si moramo
takav prostor prigraditi.

SI. 37 .  Trostran pčelinjak za 123 naše košnice. Vlastništvo sadanjega
urednika „Slovenskog čebelara“, g. A. Bukovca n Ljubljani.

Na pridodanim slikama može se viditi nekoliko prak¬
tičnih pčelinjaka. Opisati ču dva pčelinjaka, kako ih ja po-
sjedujem u okolici Ilirske Bistrice. Slike br. 33. i 34. poka-
zuju nam pčelinjak (vanjski vidi pod br. 33. na str. 39.), u
kom su košnice porazmještene na tri strane. Na četvrtoj
strani su vrata i prozor. Pčelinjak stoji na kamenim podlo¬
gama, da je tlo vazda suho. Na 50 cm visokim klupama sto je
košnice u tri reda, jedna na drugoj. Na svakoj strani je po
18 košnica. Nad njima su ormari za okvirce. Prozor, ko ji
je dosta velik, zatvara se izvana drvenim kapcima. Na nu-
tarnjoj strani je drven okvir sa amerikanskim izletnicama.

42

Posebnog prostora za vrcanje neiina, nego se vrcanje obav-
lja u pčelinjaku samom.

Savršeniji je pčelinjak, što ga pokazuju slike 35. i 36. —
Pčelinjak je udešen za 54 košnice, koje stoje u tri reda
jedna nad drugom. Prostor za košnice je 140 cm širok. I o-

Tl_ORtS ■

Sl. 38., 39. i 40. Malen pčelinjak u kranjskom slogu za 24 naših košnica.
Gore tloris, lijevo pogled s jedne, a desno s druge Strane.

lika je širina potrebna, da ima dosta svjetla za rad u košni-
cama i da nije tijesno. Prozora ima dva. Zatvaraju se, kako
je i kod gornjeg opisano. U pčelinjak lahko se postave
ormari za okvirce.

43

Sl. 41. Dvostrani pčelinjak za 84 naše košnice. (Tloris.) Praktičan oblik
za manji prostor, a sa svrhom ljepšeg izgleda.

Sl. 42. Dvostrani pčelinjak za 84 naše košnice. (Prorez.)

44

POd-tPOP Z.0P93.

Sl. 43. i 44. Dvostrani pčelinjak za 84 naše košnice.

Zgora pogled sa zadnje strane, zdola lice sa jedne Strane.

Na jednoj strani peelinjaka prigraden je prostor za
vrcanje, koji je posebnim vratima odlučen. Od kad ima-
demo poboljšane izletnice, nisu nam ova vrata više po¬
trebna, jer nam pčele sada ni pri vrcanju ne smeta ju. U
prostoru za vrcanje je prozor upravo tako udešen, kao oni

45

u pčelinjaku. Ako košnice stoje u tri reda, potreban nam
je za gornji red mali stolic sa skalinama.

Akoprem se betonsko tlo za pčelinjak osobito prepo-
ruča, ipak imade takovo tlo tu zlu stranu, da na njemu
mlade pčele, ako nam sa sača padnu dole, protrnu. U tom
pogledu je drveni pod svakako bolji.

Pod krovom je neophodno potreban žlijeb, inače nam
kaplje sa krova pobi ju mnoge pčele.

Blizu pčelinjaka nesmije stajati drvarnica ili kakova
druga radiona, jer je tu po zimi štropot. Isto tako nesmije
u bližini stajati kokošin jac ili golubinjak, jer je ta živad
nemirna. U pčelinjaku i okolo njega mora zimi biti pot-
puni mir.

Držimo da neče biti suvišno, ako ovdje prikažemo još
nekoliko slika nekojih shodnih i praktički udešenih pče¬
linjaka, a to su slike br. 37.—44.

Pčelinjak u kolibi.

Zalitjevi ekonomije toplote kod pčela, doveli su do za¬
ključka, da praktični pčelar, koji hoče, da mu pčele dobro
prezime, mora uvažiti slijedeče:

1. da uzimi što jače pčelce, slabim pako, da prostor s uzi i
valjano ih uredi;

2. da drži samo košnice sa dvostrukim stijenama;

3. da košnice slaže, a da ih ne ostavi pojedince;

4. da drži košnice sa verandama, ali da pčele prezimljuje
u gornjem dijelu;

5. da s uzi leta;

6. da zaštiti pčele od štropota, od vjetra i propuha.

Američki pčelari su iz raznih razumljivih razloga proti
košnicama sa dvostrukim stijenama. Oni rade naprave
košnicama poseban neki opsežan sanduk u svrhu, da ih
lahko oblože sa slamom, kad nastupi zima. Večina pčelara
pako prenosi svoje pčele preko zime u za tu svrhu navla-

46

stito sagradenc kolibe. Ako je koliba pravilno sagradena i
ako je pod stalnim nadzorom, onda u njoj pčele izvrstno
prezime. Ističemo, da se mora ju stalno nadzirati. Zašto?
Zato, jer su kolibe pod zemljom man je više tuhljive i
vlažne; usljed toga ih moraju cesto zračiti. Tako isto ih mo-
raju zračiti, ako u njima bude pretoplo. Nu nije samo taj
posao i briga veliki nedostatak prezimljenja u kolibi. Ne~
dostatak pošto ji još u tom, da moraju pčele pred zimu u

Sl. 45. Prorez pčelinjaka sa predlijom pomičnom stijenom.

kolibu prenašati, u prolječe pako iz nje opet iznašati. Nu
to bi nekako još išlo, ako bi taj posao u prolječe tek jedan-
put izvršili. Dogada se ali, da su ih u prolječe van postavili
u nadi, da če ostati povoljno vrijeme. Vrijeme se ali pro-
mijeni, ljuta zima snova pritisne, pa sad moraju košnice
opet prenašati natrag; gdjekad se dogodi, da smrzavica
pčele osjetljivo ošteti, koje su se u toploj kolibi prerano
več razvile. Američki pčelari tuže se takoder, da u pojedi-
nim košnicama mnogo pčela pogine i putem, kad ih van

47

prenaša ju. Oni misle, da je tomu razlog, što pčele u kolibi
postaju osjetljivije. Takove pčele nepodnose lahko oštriji
zrak, kao one, koje su ostale na polju.

Prezimovanje na polju, vani, ima opet i svoje zle strane.
Tako, zatvorimo li leto, zrak u košnici brzo ohladi. Pčele,
koje u košnici prezimimo na oštroj zimi, lahko prispodo-
bimo sa čovjekom, koji leži u mrzloj sobi u krevetu. On
grije sebe, ali ne sobu. Soba bi morala biti veoma mala,
obsegnuti možda tek krevet, da bi i ona dobila štogod
topline od njega, a i to tek u slučaju, da prozor u toj maloj
sobici ne bude otvoren. Svakako bi mrzli zrak sobicu ipak
ohladio, sve ako bi ona imala i dvostruke stijene i debeo
strop od slame. Ako čovjek nebi imao odijelo, on bi se u
takovoj sobici od oštre zime smrznuo. Pčele imadu dlačice,
a tako i prazne stanice u saču, što oboje zadržava toplinu,
koja izžaruje iz njihovih tjelešca. Ali niti dlačice, niti sta¬
nice nebi ih obranile da nepoginu, ako si nebi kurile sa
medom. Kako zima brzo pritisne, tako se povečava potreba
grijanja, pa pčele potroše velike količine meda. Čim više
pritisne zima, tim češče se to opetuje. To za oštre zime pri-
mječujemo na šumu u košnici.

Dvojne stijene i oprema pripomognu več toliko, da se
unutrašnjost košnice brzo ne ohladi. To ali tek za kratko
vrijeme, jer trajna smrzavica prodre i stijene i opremu.
Kako pak ta sretstva podržavaju hladnoču, tako isto po-
državaju i toplinu, pa je naravno, da se dobro opremljena
i sa dvostrukim stijenama providena košnica, kako po zimi
brzo ne ohladi, tako u prolječe isto brzo ne ugrije.

Najviše če pčelama koristiti, ako preko zime s uzimo
leto, kako je to preporučio priznati njemački pčelarski
stručnjak Kuntzsch. On je pčele prezimio u medištu, plo-
dište je ostavio prazno, a leto je zatvorio toliko, da je tek
pojedina pčela mogla proči.

Mi evropski pčelari nemožemo se odlučiti, da bi prezi¬
movali u kolibama, makar da gdjekoji pčelar na temelju

48

svoga iskustva ističe, kako prezimovanje u kolibi, u sobi ili
u makar kakovom zatvorenom prostoru, imade mnoge pred¬
nosti. Bojimo se posla i brige, što je potpuno opravdano.
Rado bi ali ipak bili sudionici ugodnoga prezimljenja
u kolibi. Nu nebi li se to dalo provesti na kakvi drugi
način? Može se, pače i sa malim troškovima. Mi moramo
naše pčelinjake pretvoriti u kolibe.

Amerikanske ledenice (nadzemne kolibe) dosta su po¬
znate. U njima se sprema led za pivo, meso i slično. Te ko¬
libe imadu debele dvostruke i trostruke stijene, medu ko je
su natrpani slabi vodiči toplote, kao što su pluto, slama,

Sl. 46. Tlocrt pčelinjaka sa prednjom pomičnom stijenom.

pepeo, piljevina itd. Na isti način je zaštičen i krov, pa i
tlo ledenice. Svrha ovim debelim stijenama je ta, da ne-
propuštaju toplotu do leda, koji je unutra spremljen. Na
upravo takav način pak, lahko bi mogli zapriječiti, da u
takovu kolibu nemože prodrjeti smrzavica. Ako bi n. pr. u
jesen, kad je koliba prazna, u nju stavili košnice sa pče-
lama, koliba bi cijelu zimu držala onu toplinu, koju je
imala, kad smo ju zatvorili. Jer upravo tako, kako Ijeti ne¬
može prodrjeti toplina kroz debele stijene, nemože kroz
njih zimi ni liladnoča. Riješenje gornjega pitanja bilo bi
dakle to, da naše pčelinjake gradimo, kako su gradene
američke ledenice.

49

4

Ako pčelinjak sagradimo tako, oada če biti najjedno-
stavnije u prednjoj stijeni, iza koje bi postavili košnice,
napraviti kanale, koji bi vodili od leta kroz stijenu van.
Kad bi nastupila zima, jednostavno bi te kanale zatvorili,
a pčelam dali zraka od straga.

Ja sam pak došao na misao, da takav pčelinjak napra¬
vimo bez poteškoča na drugi bolji način. Napraviti moramo
naime prednju stijenu pčelinjaka pomičnom. Pogledajmo si
slike 45. i 46., koje nam pokazuju takav pčelinjak. Kon-
strukciju dvostrukih stijena neču opisati, jer si to svatko
lahko pretstavi. Spomin jem samo, da moraju biti 30 cm i
više debele, kako več tko hoče, da mu budu držale toplimi
krače ili dulje vrijeme. Podikrovlje moramo natrpati sla-
mom ili sličnim. Takoder je dobro, da tlo izoliramo. To
čem o na ta j način, da napravimo najprije tlo betonsko, a
nekih 20 ili više cm nad njim drven pod. Medu oba na¬
trpamo koji od pri je navedenih materi jala. Vrata i prozori
moraju biti dvostruki, da u zimi medu prozore natrpamo
slamu, medu vrata pak uložimo debela blazinu, ko ju lahko
možemo maknuti, ako imademo posla u pčelinjaku.

Prednju stijenu napravimo od nekoliko oko 80 cm širo¬
kih i višini pčelinjaka odgovarajučih vratiju, koja su sabita
od letava i napunjena slamom, da nebudu teška, kad ili
dižemo i odanle odstranimo. Napravljena moraju biti tako,
da svuda tijesno zatvaraju. Mjesto posebnih vrata na pče¬
linjaku, lahko upotrebimo jedna ovih vratiju za prolaz.

Važno je i ja mislim, da če posebna prednost takovoga
pčelinjaka ležati u tom, da naslagane košnice sa pčelama
ne stoje neposredno uz prednju stijenu, nego da če stajati
više prema sredini pčelinjaka. Naslaga košnica neče na¬
dalje smjeti zapremiti cijelu dužinu prostora, nego če se
pri jednom zidu morati ispustiti jedan stoječi red košnica
zato, da ih jednostavno obidemo onda, kad je prednja sti¬
jena zatvorena.

U takovom pčelinjaku stoje košnice i zimi i 1 jeti na
svojem rnjestu. Kad pak u jesen postane tako hladno, da

50

pčele više ne izletaju, zatvorimo prednju stijenu. Debele
stijene i slamom natlačeno podkrovlje nepropuštaju zimu.
Pčele su u toplom i nista ib ne buni u njihovom zimskom
počinku. Nije potrebno leta zasjeniti, da ih ne izmami sunce,
ako je vjetrovito i hladno, nije potrebno s užiti leta, netreba
pčele braniti od ptica, niti ih čuvati od buke, niti ih treba
zaštičivati proti vjetru i propuhu. Suvišne su verande i po¬
kra jnji prostori, netreba prezimovati u medištu, jer prostor
pred košnicama u pčelinjaku je neka skupna veranda za
sve košnice. Ako pak u jeseni ili u zimi nastane lijepo
toplo vrijeme, otvorimo vrata pa pustimo pčele da lete kada
god hočemo. Baš tako ih takoder lahko u prolječe pridržimo
unutra, ako je lose vrijeme. Ako pak u prolječu naglo
nastupi lijepo vrijeme i bude toplo, ne otvorimo još pred¬
nju stijenu, nego prozore i ulazna vrata predhodno u to¬
liko, da zrak progrije svu sobicu i sve košnice. Ako poslije
opet nastupi zlo vrijeme, ostaje u pčelinjaku toplina, ko ju
su primile košnice i pčelinjak.

Prostor pred pčelinjakom pruža nam pak još druge po-
godnosti. Pred košnicama ne brije vjetar, ko ji bi pčele
bacao na tlo ili ih žaganjao u drugu košnicu. Košnice u
takovom pčelinjaku dulje če trajati, jer ih ne kvasi kiša i
ne žeže sunce.

Vanjski peelinjaci.

Ako pčele držimo odaljeno od svoga obitavališta, onda
je pčelinjak pogotovo još više vrijedan, jer su pčele u
njemu u svakom pogledu bolje smještene, nego da košnice
stoje na otvorenom.

Pčelinjak nam služi za vrcanje, u njem spremamo
orude i med, a u potrebi može se u njem i prenočiti. Ako
pčelariš sa amerikankama, trebaš za rečene svrhe posebnu
zgradu, što ti pčelarenje opet poskupljuje.

Američki pčelari, ko ji pčelare u kraju sa izvanredno
dobrom pasom, mniju, da u jednom kraju nije koristno po-

51

4 *

Sl. 47. Pčele na paši na heljdi.

Sl. 48. Moj pčelinjak u Ilirskoj Bistrici.

52

stavi jati više od 75 do 100 košnica. Za naše prilike bilo bi
to previše. Obzirom na vlastito iskustvo tvrdim, da n oko¬
lišu od četiri kilometra nebi smjelo biti više od 60 košnica.
Moguče je, da bi za vrijeme glavne paše i pod povoljnim
prilikama imalo tu dovolj ne paše i 100 pčelaca. Nastaje ali
pitanje, dali bi pčele za vrijeme slabe paše toliko unašale,
da bi se mogle prehraniti i da nebi matica zanemarila le-

Sl. 49. Unutrašnjost pčelinjaka u Ilirskoj Bistrici.

ženje. U takovim prilikama bio bi i unos u početku i prema
koncu paše slabiji. Uvjerio sam se više puta, da je košnica
na takovoj paši postala težja, kad smo večinu košnica od-
vezli drugamo na pašu. To dokazuje, da pčelci i na skrom-
noj paši Tinose ipak razmjerno više, ako na njoj stoji pri-
mjeran broj pčelaca.

U tomu, da u nekim krajevima imade previše pčela, leži
glavni uzrok, da pčelari ne postizavaju osobiti uspjeh. Tu
neirna druge pomoči, nego da se pčele prevažaju, preselja-

53

vaju. Tko želi i pod takvim prilikama pčelariti sa večim
uspjehom, nesmije sve košnice držati na jednom mjestu.
Mora ih porazdijeliti na razne paše, koje su dovoljno
odaljene, bar na 4 kilometra svaka za sebe. Pri takovoj
odaljenosti lahko prenašamo košnice sa pčelama iz jednog
pčelinjaka u drugi, a da se pčele neče vračati na staro
rnjesto.

Tko ne ima vlastitog prostora, da bi mogao pčele po¬
stavljati izvan svoga prebivališta, mora si ga na više godina
uzeti u zakup. Dobro je da pčelinjaci stoje blizu kakove
kuče, da nam ko ji stanar stresa roj, ako pčele roje, pa da
nam javi, ako bi se desila kakova šteta. Tako če nam i lakše
biti netko pri ruci, ako pri nekom radu trebamp nuždno
pomoč.

Pčelinjak neka stoji, ako ikako moguče u ravnici i
dosta blizu dobre ceste, da lahko do njega dodemo kolima.
Ako je od ceste odaljen, imamo kod vrcanja mnogo posla
i muke dok iznesemo teške posude sa medom na kola, ili
iz kola pri jesenskoj hranidbi.

Jedan moj vanjski pčelinjak prikazuje nam slika 47.

Prevažanje ili selenje.

Mi pčelari došli smo do osvjedočenja, da se od pčelar-
stva postizava dovoljan dobitak tek onda, ako prevažamo,
selimo. Malo je krajeva, gdje bi za pčele bio prostrt stol
tekom cijele godine.

Koliko puta cvjetaju medonosne biljke u bližini, a naše
pčele ipak stradaj u, jer ih nemogu doseči. Gdjetko neufa
se prevažati, jer je čuo, kako su ovomu ili onomu pčele
štetovale kod prevažanja ili je i sam takova šta doživio.
Čestoputa je uzrok našim predsudama i trošak, pa posao,
što ga imademo sa prevažanjem. Iz vlastitog iskustva pak
lahko mogu reči, da se trošak i pri lošem vremenu na po~
traženoj paši gotovo uvijek isplati. Sa jednim do dva kilo¬
grama meda po košnici, lahko pokrijemo sve troškove.

54

Tko se odlučio da prevaža, mora to črniti dosljedno i
trajno, jer mu se inače lahko dogodi, da ostane sa pčelama
kod kuče baš onog ljeta, kad bi mu se prevažanje isplatilo
odmah za nekoliko godina. Istina je takoder, da je kod
prevažanja več i mnoga košnica nastradala. Po neki mogao
bi nam o tom i mnogošta pripovijedati. Pače se i starijim
iskusnim pčelarima znade desiti nezgoda, pogotovo pak
početniku. Morati čemo si mnogo iskustva steči pri je, nego
što če nam uspjeti prevažati bez nezgode i neprilike.

Prevažanje pčela uveli su kod nas navodno stari rimski
našeljenici. Nijemci tvrde, da su ga od nas preuzeli podunav-
ski narodi, od njih pak narod po Njemačkoj. Sjeveronje-
mački pčelari po lineburžkoj ravnici prevažali su več i
prije, ali su to svoje iskustvo čuvali kao tajnu. Zasluge, da
su prevažati počeli austrijski Nijemci, pripisuju se kranj-
skom pčelaru Janši, koji je bio za vrijeme Marije Terezije
učitelj pčelarstva u Beču. Od njega je prevažanje naučio
pčelarski meštar Posel. Iz Bavarske se je prevažanje raši-
rilo po cijeloj južnoj i srednjoj Njemačkoj.

Lahko mogu reči, da neima kraja, gdje se nebi moglo
pčelariti, kao što i ne poznam kraja, gdje bi bilo neprekidne
dobre paše od ranog prolječa, do kasne jeseni. Obično ima-
demo preko ljeta tek jednu izdašnu pašu, a i ta traje samo
kratko vrijeme, sada u ovom, poslije pak u drugom kraju.
Tko od pčelarstva želi imati veču korist, mora pčele, čim u
njegovom okolišu paša mine, preseliti u drugi, a to svagda
u takav kraj, gdje je paša bogata i prije nego ta paša tu
počne.

Ako su nam krajevi sa dobrom pašom več poznati, to
možemo onamo prevažati bez promišljanja. Drugo je ali,
ako pčelar mora tek tražiti novu pašu. Ja sam ih mnogo
našao, pa ih još tražim. Kod takovih prilika treba podnijeti
kojekavke poteškoče. Domači pčelari nerado daju otvorena
razjasnjenja, jer su uvjereni, da neki pčelar namjerava

55

svoje pčele prenijeti u njihov okoliš. Mnogi pak ni sami
neznadu, kad je u njihovom kraju glavna paša.

Prevažanje je unosno tek onda, ako na pašu postavimo
veči broj košnica. Kola se moraju potpuno natovariti, ako
pčele vozimo u daljnje krajeve. Drugačije je, ako se više
pčelara dogovori, da če zajednioki voziti ili ako prevažanje
udesi društvo, kako to čini bečko pčelarsko društvo. Mars-
feld kod Beča je kraj, kamo je Janša pčele vozio i gdje si
je društvo nabavilo vlastito zemljište i na njemu postavilo
pčelinjake. Tamo voze ili šalju pčelari svoje pčele na helj-
dinu pašu. Prima ih, postavlja, nadzire, obskrbljuje i vrača
vješti pčelar, koji je u tu svrhu naročito tu namješten.

Največi razlog pako, da se bojimo prevažanja je ne-
pripravna košnica. Rekao sam več, da je amerikanka naj-
manje prikladna u tu svrhu. Gibljivo dno, plodište, medi-
šte i okvirci, to sve prouzrokuje suviše posla prije, nego
ju priredimo, da ju možemo metnuti na kola. Povrh toga
trebamo na paši velik i dobro ograden prostor, da ameri¬
kanke postavimo pojedince i da smo sigurni od tatova.

Moja košnica je za prevažanje nedostižna. To mogu
lahko reči, a da se ne bojim prigovora. A ne samo to, nego
je moja košnica u svaki čas spremna za prevažanje. To je
važno. Neke paše, kao n. pr. paša na jeli nije pouzdana.
Pčelari čekamo, dok saznamo da je jela počela mediti.
Kako nam stiže ta vi jest, pa hajd sa pčelama u šumu. Svaki
je dan izgubljen, koji ode na priprave. Tko košnice može
brzo otpremiti, ta j je u dobitku.

U mojoj košnici je sve kao iz jednog komada, i okvirci
stoje čvrsto, da se ne miču. Kako se košnica dobro zrači, o
tom govorim na drugom mjestru.

Ako pčelci, koje hočemo prevažati, nisu osobito jaki,
dovoljno je, da otvorimo oduške na jednim ili na obim vra-
tima. Ako su pak pčelci jaki, odstranimo žičnu mrežicu na
gornjem oknu, pa bilo to samo straga ili pak i straga i spre-
da. Za prečnike, koji se nalaze iza okna, zataknemo za-

56

gvozde, na što zatvorimo izletnicu u prednjim vratima. Ka¬
kav je nepriličan posao kod drugih košnica pretjerati pče-
le sa leta u košnicu! Kod moje košnice to ni je potrebno, jer
ih zatvorimo u verandu, koja se nalazi pred letom. Štirn je
posao dovršen i odmah počnemo tovariti.

Košnice možemo po volji prevažati bilo kolima, željez-
nicom ili sa autom. Iz vlastitog iskustva pak mogu reči, da
od kad sam počeo prevažati autom, čini mi se prevažanje
kolima ili željeznicom prava muka kako za pčelara, tako
i za pčele, navlastito na vene odaljenosti. Ušli jed toga
uvjeren sam, da ce prevažanje tek sada zadobiti pravi za¬
mah, kad pčelari imadu na razpolaganje ovo tako priklad¬
no vozilo.

Ako na paši neimamo pčelinjaka ili kakav pokriti pro¬
stor, kamo pčele možemo postaviti, moramo podloge i kro-
vove sa sobom ponijeti. Prikladnu podlogu možemo napra¬
viti od četiri 3 cm debele i 20 cm široke daske, koje na ru-
bovima zbijemo kao nekakav sanduk. Takva je podloga 2 m
duga, 30 cm široka i 20 cm visoka. Prostor uredimo tako, da
zemlju poravnamo. Na podlogu složimo košnice jednu uz
drugu, te u dva ili tri reda jednu nad drugu.

Košnice moguče je postaviti i u dva reda jedan za dru¬
gim tako, da su košnice sa letom van okrenute. Medu košni-
cama nastane uski hodnik, te lahko možemo s njima uprav¬
ljati. Krov kod takove postave napravimo preko oba reda.

Kako smo košnice postavili, otvorimo im odmah i leta.
Ako smo pčele pustili u praznom prostoru za vratima, ne-
tjeramo ih u unutrašnjost, nego pustimo, da same natrag
nadu, a tek zatim zatvorimo okna. Zatvoriti moramo i odu-
ške na vratima, te namjestiti i vrata, ako smo ih pri je ski-
nuli. Krov napraviti čemo najbolje od 12 mm debelih da-
saka, pribijenih na gredice, koje su sastavljene u trokut
tako, da krov imade dovoljan pad na obe strane. Daske su
na gredice pribijene, da kiša nemože prodirati. Na vrh
krova pak položimo po koji dosta težak kamen, da nam ga
vjetar ne odnese.

57

Slike br. 48. i 49. pokazuju nam, kako su moje košnice
za pašu postavljene, a slika br. 50. kako su kola s mojim
košnicama natovarena za odlazak do paše.

Pčelinjak na kolima.

Prednost mojih košnica pošto ji još i u tom, da ih lahko
stalno držimo na kolima, usljed čega nam nije potreban
posebni pčelinjak. Takova kola slična su odpremničkim ko-

Sl. 50. Kola natovarena s košnicama pred odlaskom na pašu.

lirna za prevoz pokučtva, ili kolima putujučih glumačkih i
sličnih družba. Košnice su na kola svrsishodno i dobro pri¬
čvrščene. Na kola, koje vuku konji, natovareno je na svaku

58

stranu po dvadeset košnica u dva reda. Po sredini kola mora
biti 80 cm širok hodnik za obavljanje poslova oko pčela.
Oba kraja hodnika zatvorena su vratima. Košnice moraju
stajati 30 cm od kolne plohe, da lahko u njima radimo i da
dobijemo potrebnu visinu za hodanje. Prostor pod košni-
cama služi za spremanje okviraca. Kola pokriva izbočen
krov.

Prednosti takovih kola su slijedece:

1. Pčele to prevažanje izvrstno podnose i nije moguče
da bi se zagušile, jer zrak nesmetano prodire u košnice,

SI. 51. Tovarenje košnica na auto za odlazak na pašu.

osobito za vožnje, kad se u peelinjaku uzdržaje propuh.
Pri prevažanju željeznicom stoje kola na otvorenom va¬
gonu, dakle na zraku, doeim je u zatvorenom vogonu pro-
lazno i vručina. Žaliti se mora, da je takova kola natovariti
i istovariti sa malim trudom samo na velikim postajama
moguče, gdje imade takovih tračnica, da se kola odturaju
na vagon ili sa vagona s čela.

2. Pčelinjak je sa malim trudom i brzo prireden za
prevažanje, jer netreba tek tovariti, a niti na konačnoj po¬
staji istovariti.

59

3. U kolima imade posebne ormare za okvirce. Pri pro-
ljetnom prevažanju netreba zato povesti posebne sanduke
za okvirce.

4. Na paši netreba postavljati ni podloge ni krova.

5. Ne trebamo nikakove posebne pomoči. Ako je po-
voljno, lahko sve poslove obavi jedna osoba sama.

6. Pojedine košnice se kod prevažanja ne oštečuju. Na
običnim kolima pako nastaje svakako veča ili manja šteta.

Sl. 52. Dva Hocheggerova pčelinjaka na kolima u Lipnici, Austrija.

7. Pčele su na paši zaštičene od nepozvanih gosti ju,
j er vrata lahko zaključamo.

8. Košnice možemo i za vožnje svagda nesmetano nad-
gledati, a da pri tom nemoramo kola ustaviti.

Poslovanje oko pčela ne prouzrokuje večeg truda nego
u inim pčelinjacima. Pčele dobro prezimljuju. U proljecu
doskora bolje napreduju, jer sunce pčelinjak naglo ugrije.

60

Takav pčelinjak inožemo takoder laliko postaviti na
prikolica tovarnog automobila. Isto ga lahko prevažamo
traktorom ili autoinobilom. Nu jer prikolica mnogo više
uose, možemo na ista laliko znatno veci broj košnica smje-
stiti.

Pčelinjak na kolima preporuča se samo tada, ako
na paši imademo prostor, gdje je tvrdo i ravno tlo, tako da
kola lahko odvežemo baš do mjesta gdje če stajati, jer je

SI. 53. Vlak sa Hoeheggerovim pčelinjacima na kolima u Lipnici,

Austrija.

teško voziti po mekoin putu, ako je kišovito vrijeme.
Točkovi propadaju tako, da se kola nemogu maknuti ni
napred ni natrag.

Kad kola dovezemo na rnjesto, treba ih uravnati, da
stoje vodoravno. Pod točkove moramo metnuti podloge, te
pčelinjak na sva četiri ugla poduprijeti sa gredama, da
razteretimo pera i da se kola ne ziblju, kada smo u njima.

61

Pri prevažanju željeznicom, moraju podloge biti osobito
jake, te ih moramo i pribiti.

Podloge za kotače napravljene su od debelih komada
drva, koji su u sredini udubljeni. Time da kotači ne stoje
na golom tlu, vrlo ih sačuvamo.

Kolima treba i dizalo, kako ga rabe vozači pri istova-
rivanju šljunka. S njim pridignemo kola, kad postavljamo
podloge pod točkove i potpore na uglovima. Ta nam sprava
dobro služi, kad kola pomičemo, napose pak, ako nam to-
čkovi propadnu.

Vlastnik velepčelarskoga poduzeča A. Hochegger iz Lip¬
nice u Austriji, uredio si je pčelarstvo po mojem sustavu.
Sada pčelari sa devet pčelinjaka, koji su svi na kolima.
Sedam ih je sa mojim košnicama. Na moje pitanje, dali je
u čemu poboljšao moje košnice ili kola, pisao mi je, da je
napravio za svake dvije košnice skupnu sjedalicu na uglu
i vežicu pred letima. U unutrašnjosti je košnicu preudesio
samo u toliko, da rabi drvene prutiče namjesto željeznih i
da su pomični. Prezimuje u medištima. Pčelinjaci na kolima
nešto su viši, da se nad košnicama lahko zrače. Željezni
obruči na točkovimla su 16 cm široki. Sustav košnice listnja-
če i velikih okviraca čini mu se nedostižnim.

Hochegger prevaža neprestano sa paše na pašu na veli¬
ke odaljenosti, večinom pak željeznicom. Dvije slike po-
kazuju Llocheggerove pčelinjake na kolima. Na slici br. 51.
vidimo kako se košnice natovaruju na auto, a na slici 52.
vidimo dvoja takova kola na paši. Slika br. 55. pak pokazu-
je čitavi željeznički vlak, natovaren pčelinjacima na kolih,
pripravljen za odpremu na odaljene paše.

Moja matičarka.

Upoznati hoču pčelare i sa matičarkom, ko ju nam po-
kazuje slika br. 54., kakovu sam si priredio za moje pčelar¬
stvo i kakovu rabim vec 20 godina. Moja matičarka je sa-

62

stavljena od dvanaest okvira, koji su sabiti od 35 mm de¬
belih letvica, a toliko su široki i visoki, da u nje lahko sta¬
vimo okvirce iz naših košnica.

Ako te okvire složimo jedan uz drugoga, pa ih na obim
krajnim stranama zatvorimo sa daskama potrebne veličine,
imademo košnicu, kakovu je izumio vec Iduber, koji je bio

Sl. 54. Moja matičarka.

(Slika prikazuje autora ove knjige prije dvadesetpet godina.)

Dzierzonov predšastnik. Novost pak je, da sam ja napravio
za tu košnicu sače, koje pčele progristi nemogu. Srednja
stijena toga sača je naime od celuloida. Prokušao sam sve
moguče tvari: lim, aluminij, tvrdu ljepenku, mrežu od žice
itd., te se konačno uvjerio, da je celuloid u tu svrhu naj-
bolji. Okvirci zatvaraju sa svih strana, od zgora i zdola, s

63

desna i lijeva tako tijesno, da pčele nemogu prelaziti iz
jedne ulice u drugu. Svaka ulica imade svoje leto, prva sa
desne, druga sa lijeve strane, treča opet sa desne i t. d.
Leta nisu sva u isto j višini. Jedno je dole, drugo u sre¬
dini, naizmjence sa obe strane. Iluber je svoju sastav-
ljenu košnicu svezao, a kod moje svi se okviri mogu otva-
rati. U tu svrhu vezani su svi okviri na dol jn jo j strani sa
spojnicama, ko je se dadu savijati, a na gornjo j strani za-
tvaraju se sa kvačicama. Matičarka je na jednom kraju u
primjerenoj višini pričvrščena na stalak tako, da ju lahko
možemo raztvoriti. Ako se postavimo na drugi kraj mati¬
čarke, te odvrnemo jednu kvačicu, možem|o otvoriti makar
ko ju ulicu. Moguče je otvarati okvir za okvirom upravo na
način, kako okrecemo u knjiži list za listom. Otvaranjem
spušteni dio matičarke podupremo s kol jenom. Tako imade-
mo obe ruke slobodne, pa lahko obavljamo potrebni posao.
Kako ma koju ulicu matičarke rastvorimo, imademo pred
sobomi odkrivenu svu družinicu i čitavo njeno sače. Neima
kutica, kud bi se matica mogla sakriti, te ju možemo bez
ikakove poteškoče naci i promatrati.

Svaka ulica za sebe je mala košnica, u kojoj je mlali
pčelac sa svojom maticom. Trebamo li oplodenu maticu, evo
nam je tu na razpolaganje. Osiroteloj družinici dademo
nov matičnjak, da si izvali drugu. Krajnje dvije družbice
zapremaju po dvije ulice. Te dvije družbice moraju preko
zime biti malo jače, jer su najviše izvržene zimi. Druge
družbice pako, griju se medusobno, kao što se pčele griju u
normalnoj košnici, jer toplina prelazi iz ulice u ulicu. Dvije
krajnje ulice imadu leto u završnoj stijeni. Okviri su na
sve četiri strane iznutra najtočnije prirezani tako, da ne
satremo ni jedne pčele, ako iole pazljivo radimo.

Okvirac sa žlijebom.

Poznate li pčelara, koji se nebi tužio, da mu pčele okvir-
ce prizida ju o strop? A pozna li tko sredstvo, da se tomu zlu

64

pomogne? Ja takoder nišam pronašao sredstvo, da bi ovo
prizidanje potpuno onemogučio, ali ipak takovo, kojim
se to donekle zapriječuje. To sredstvo sastoji u toru, da na
gornjem dijelu i na gornjo j strani okvirca napravimo žlijeb.
U tu svrhu mora gornja letvica okvirca biti 2 - 5 cm debela,
kako je to i tako u amerikankama. Žlijeb je načinjen po
cijeloj dužini gornje letvice i to u takovoj širini, da po-

Sl. 55.

Sl. 56.

Sl. 55. Okvirac sa žlijebom na gomjoj letvici.

SI. 56. Prorez okvirca sa žlijebom na gomjoj letvici.

strance ostanu uski rubovi. Slike 55. i 56. pokazuju taj žli¬
jeb sa strane i s čela.

Ja rabim takove okvirce več više godina u mojim košni-
cama, pa sam ih preporučao i drugim pčelarima. Svi ih
hvale. Pčele nikad ne zidu u žlijebu, kako zidu na okvir-
cima bez žlijeba. Za vrlo dobre paše ih donekle prizidu, ali
to tek na rubovima žlijeba i po nekim mjestima. To pri¬
zidanje je pak tako tanko, da okvirac bez napora lahko
odmaknemo.

65

Kako znamo mora okvirič u košnici od stropa biti 6 mm
odaljen, odnosno od okviraca u medištu, da pčele lahko
predu preko njega. Ako je razmak manji, pčele nam ga
zalijepe sa ljepilom, ako je veči zazidu ga sačem. Povrh
toga dogada se, da nam pčele razmak zazidu baš u vrijeme
paše, tako da je kadgod potrebna velika sila, da okvirce ocl-
kinemo. Da taj posao svakiput ne prode bez štete, to je
svakomu pčelaru poznato.

Okvirce sa žlijebom lahko upotrebimo u svim sustavi-
ma košnica i svuda sa istim uspjehom.

Okvirac sa koritom.

Okvirac možemo preudesiti i na taj način, da nam povrh
opisanih prednosti služi takoder pri hranjenju pčela. Takav
okvirič pokazuju nam slike br. 57. i 58.

Kako vidimo, na tom je okvircu gornja letvica na isti
način izdubena, kao kod okvirca sa žlijebom. Razlika je u

SI. 57. Okvirac sa koritom na gomjoj letvici.

tom, da postrane letvice sižu do na vrh gornje. S time je po-
stignuto, da je žlijeb sa obe strane zatvoren, te tako nastane
mjesto žlijeba korito. Jasno je dakle, da če nam to korito

66

izvrstno služiti kod hranjenja u košnici. U mojoj košnici
treba samo podignuti zadnju dašeicu, koja sa drugima preko
zime i u proljece pokriva plodište, pak lahko nalijemo hra-
nu u korita. Ako pak hočemo hraniti, kada su več i u me¬

si. 58. Prorez okvirca sa koritom na gomjoj letvici.

Sl. 59. Gornja letvica okvirca kao žlijeb sastavljen od više komada.
Sl. 60. Okviric sa žlijebom od kositrenog lima.

Sl. 61. Gornja letvica okvirca sa žlijebom od postrance pribitim
kositrenim trakovima.

67

dištu okvirci, pomognemo si lahko na taj način, da one
okvirce sa koritašcem jedan za drugim malo izvučemo van,
nalijemo hranu i opet ih turimo unutra. U korita lahko tako
naspemo i suhu slatku hranu. Dobro je ako ju zalijemo
toplom vodom. Jednako tako lahko korita napunimo zasla-
denim tijestom ili sa stlačenim medenim sačem ili sa vodom,
ako ju pčele treba ju.

Bolje upriličenje prostora za prihranjivanje i napa¬
janje nemožemo si nikako zamisliti, navlastito ne onda, kad
moramo hraniti ili napajati za zimske smrzavice. Bez da
ikako pčele uznemirimo pridignemo dašeicu i nalijemo vo¬
de ili hranu. Pčele ju i na tom mjestu brzo nadu.

Žlijeb ili korito na okvircu može se napraviti i na ini
razni način, kako to pokazuju slike br. 59.—61.

Poboljšana posuda za med.

Svatko mora priznati, da je sadanji oblik lonca, čupa,
pehara ili posude za držanje i uzimanje tekučega meda
vrlo neprikladan. Ako uzimljemo med kašikom, zamažemo
ne samo lonac, nego nam se med cijedi i onamo kud netreba.
Osim toga ostaje mnogo meda na kašiki tako, da smo vazda
u neprilici, kuda da metnemo zamazan lonac i zamazanu
kašiku. U loncu kašiku nemožemo ostaviti, jer ga moramo
zatvoriti, da nam u nj nepada prašina. Upravo tako cijedi
se med po loncu, ako med točimo neposredno iz lonca. Tako
zamazan lonac ne volimo uhvatiti rukom!.

Za tekučine najbolja je prikladna staklenka. Pogotovo
za rijedke. Gusta sporo se pretače, a to stoga, jer ju zadr-
žavaju zračni mjehuriči, ko ji prodiru u staklenku. Kandi¬
rani med pak pogotovo nemožemo vaditi iz staklenke.

Ovomu nedostatku olakšati če moja posuda sa dva
izljeva. Ako hočemo točiti tekuči med, otvorimo oba izljeva
pa posudu nagnemo. Kako na gornji otvor pridolazi zrak
u posudu, teče med nesmetano i jednolično iz prednjega

68

izljeva van. Kad smo iz posude oduzeli dovoljnu količina,
nagnemo ju časovito natrag, našto na izljevu zaostane upra¬
vo sitna kapljica, ko ja se sama vrača u posudu. Na ta j način
nezamažemo posudu i neizgubimo ni najmanje meda. Posuda
takvoga oblika služi nam dobro i tada, ako nalijevamo med
u čaj ili kavu, pa i tada, ako ga lijemo na kruh. Lakočom
razdijelimo med jednolično po kruhu ili po maslacu, ko ji
smo na kruh namazali. Time si uštedimo posao, kad hočemo
da med na tanko razmažemo po kruhu.

Posuda toga oblika lahko bi se mogla izraditi tako, da
čitava i sa poklopcem bude od jednog komada, pa dakako
i od stakla. Takva posuda imala bi ali taj nedostatak, da
iz nje ne bi mogli uzimati kandirani med, kojemu po neki


Sl. 62 . Oblik posude za med sa dva izljeva.

daju prednost pred tekučim. Nu posuda može ostati i takova
kakovu ju sada rabimo, a to je sa kositrenim poklopcem. Nu
da pak iz nje lahko točimo med tekuči, kao što vadimo
kandirani, napravimo na poklopcu dva izljeva, ko je zatva-
ramo čepovima. Vidi sliku 62.

Naročito mi je još opozoriti, na osobitu prednost takove
posude, prikladne veličine na putovanju, te za turiste, jer
se iz takove staklenke med lahko pije kao vodu ili vino.
Nepraktičnost dosadanjih posuda ili staklenka za uzimanje
meda bio je uzrok, da bitko nije volio nositi sobom na
putovanju med, koliko bi ga inače baš u takovim prilikama
rado trošio.

69

Sadržaj:

Str.

Predgovor.....3

O izmjerama okviraca i košnica.5

Košnica listnjača ..8

Moja poboljšana košnica . . . .. 15

Eksportna košnica.21

Nekoje sprave i pripomočne naprave, te njihova uporaba ....  26

Izletnica na prozoru pčelinjaka.33

Kako obavljamo razne poslove u košnici.34

Premještavanje legla ..36

Pčelinjak.....38

Pčelinjak u kolibi.46

Vanjski pčelinjaci.51

Prevažanje ili selenje.54

Pčelinjak na kolima.58

Moja matičarka.62

Okvirac sa žlijebom.64

Okvirac sa koritom ..66

Poboljšana posuda za med.68



1

Za izradnju košnica i drugog pče-
larskog pribora stupili smo u vezu
sa prvovrsnim tvrtkama. TJ slučaju
potrebe tražite ilustrovani cijenov-
nik. Šaljemo ga bezplatno.

Uprava

»DETAJLI STA»
Ljubljana.

I

/

NARODNA IN UNIVERZITETNA
KNJIŽNICA

00000511841