^Чс)- -6У. jf Izdaje sc svaki drugi mesec. Uredništvo i uprava u Nikolićcvoj ulici br. 480. )$ ~&9----—(2X 3 Jugoslavenski STEHOGKAF, Izdavatelj i .urednik Ani. J. Bezenšek. ■КХЗ-—----------SV-Jf ^ st°J‘ ^ na celo Ičto I fr. 40 n. Pojedini listovi po 25 n. Rukopisi se . ne v rađaju, Broj 1. U Zagrebu, 20. februara 1876. Tečaj I. Našim p. n. čitateljem. „Лко želimo, da nam se narodne sile sustavno i svestrano razvijaju, da se iie . sumo um naroda razsvietli, nego i srdeo i ćud oplemeni, ne smieiuo zaboraviti na umjetnosti**. J. J. Strosntajer. hlvo vam, Jugoslaveni, lista, kakova dosele još te neifnadosrao 1 „Jugoslav. stenograf" je prvi u ovoj struci, na cielom slavenskom jugu, akoprem bi već odavna bilo od potrebe, da ovakav list dodje tnedju nami na sviet, te da radi na onom istom polju i istim smjerom, kojim namjerava da ovaj list uzradi — ako dade Bog i sreća junačka! JSIu uz sve to nedodje „Jugosl. stenograf41 nipošto prekasno; uvjek se još dade ono, što smo zakasnili popraviti, a baš sada je po našem mnienju najprikladniji trenutak, da se io čini, jerbo se u obziru na grafiku ne samo medju inimi narodi, nego i medju Slaveni u obće i Jugoslaveni napose mnogo govori. Nećemo tvrditi, da bi za sada možda stenografija riešila pitanje o cirilici i latinici, premda se je već g. 1865. slavni hrvatski umjetnik đr. Isiđor Kršnjavi o toj stvari ovako izrazio: „Mnogi misle, da će brzopis (stenografija) s vremenom sasvim iztisnuti sada obično pismo, a sam takodjer scienim, da će brzopis u nas napokon rie-šiti veliko pitanje o cirilici i latinici." A svakako treba ovo rieči uvažiti, i premda možda nije ovo jedino i najprikladnije sredstvo, kojim da se navedeno pitanje rieši, ipak mislim, da je u naših odnošajih, u toliko na svom mjestu pa da se smije smatrati dobrim i praktičnim, u koliko je valjana latinska poslovica: „Dnobns litigantibus tertius gaudet." Nadalje treba se takodjer obazrieti na rieči, koje je neki slavni grafik izustio: „Brzo razširivanje stenografije ookazuje, da se š njom zadovoljava u najširih krugovih po-javljivajućirn se potrebam; u austrijskih, bavarskih i saksonskih školah poučava se svaku godinu hiljade i hiljade učenika u ovoj umjetnosti, a vrieme nije ,daleko, gdje će biti stenografija pis- mom svih naobraženih ljudi.'1*) I kod nas Jugoslavena u najnovije su se doba okolnosti u tom obziru u toliko promjenile, da se imademo punim pravom nadati, da narod jugoslavenski sigurno neće zaostajati za drugimi prosvietljenimi narodi, već da se sprema, da pospješi svojo korake na polju stenogratije, pa da one čim prije dostigne. Pa ako će ovaj list bar nekoliko k tomu pripomoći, a to će biti želji našoj posve udovoljeno. Da „Jugoslavenskomu stenografu« ovo učiniti moguće bude, treba mu je svestrano podpore od svili južnih Slavena, jer je jedno pleme premaleno, da što znatna u tom pogledu uzradi. Prvi je dakle zahtiev: Braćo, sjedinimo se! Hajdemo slogom na rad, pa sigurno nećemo promašiti cilja! Da se i ovdje ciepamo, to bi bilo više nego li nerazborito, pošto je najlakše baš na tom polju složno djelovati. Medju Hrvati i Srbi obstoji prepor radi pisma; prvi vole latinicu, drugi ćirilicu. Ovdje se pako neradi niti o jednom, niti o drugom pismu; — ste-nografična pismena jesu, rek bi, sami korjeni iz pismena i latinskih i cirilskih izabrani te brzotočnosti prilagodjeni. Ova su pismena primili kao stenografična pismena naime Njemci, Italijani, Česi, Rusi, Poljaci, djelomice Francezi i dr.; š njimi može dakle stono-grafovati i Srb i Hrvat, jezik im je isti, pa jim ovim načinom postade i pismo. Medju pojedimi granami Jugoslavena vladaju takođjer nekoje razlike u jeziku, nu sve ove razlike odpadaj u, (barem se dadu na minimum svesti), ako se piše s tenogr a fi j om. Ako piše n. pr. Slovenac slovenski stenografičnim pismom, po našoj metodi, osnovanoj na sveobćih stenografičnih pravilih, može iz napisana čitati Hrvat — ne slovenski —• nego upravo svoj jezik i obratno. Braćo! Sigurno već ta okolnost zavređjuje našu pozornost a imala bi nam biti dovoljnim povodom, da se učimo stenografiju, ako i nebi uzeli obzir veliku njezinu korist po svakoga naobražena čovjeka. Nije ovdje mjesto, da se upuštamo u svestrano razglabanje koristi stenografije, pošto i onako namjeravamo taj predmet drugom sgodom potanje obrazložiti; nu nadamo se, da je p. n. čitatelj već iz navedena mogao razabrati, da je u istinu nuždno, da u prvoj vrsti kao rodoljub, a u drugoj kao naobražen čovjek, komu je stalo do toga, da si znanja na vlastitu svoju korist čim više pribere, ste-nografičnoj umjetnosti osobitu pažnju posveti. Mi ćemo u budućih listovih postupice razvijati nauku , o stenografiji, i nadajući se, da će nas gg. čitatelji ovoga lista pozorno pratiti, upotrebljivati ćemo pretežno naše obično pismo samo tako dugo, dok će biti to neobhodno nuždno. Nu uz to ćemo u „listku" za one, koji su već stenografiju učili, donašati u sten. pismu zanimiva gradiva za čitanje. Oni predbrojniei, koji nisu stenografiji jošte *) K. Faulmann, Geschiohte der Buchstaben^jlmft u. Stenografie. Str. 39. vješti, negube time ništa, jer lahko kašnje, kad jednom stenografiju nauče, ove listove u ruke uzmu i čitaju, što će jim za neko vrieme sigurno poći za rukom. Sprogovoriv ovo nekoliko rieći našim štovanim čitateljem, stupamo k radu s pouzdanjem, da će narod ovo naše poduzetje odobravati, ili će bar dobru našu volju uvidjeti, koja nas je k tomu poduzetju nagnula, te ujedno izčekujomo, da nam naš naobraženi sviet neće uzkratiti potrebne, duševne i materijalne podpore. Mi sa svoje strane pripravni smo jedino u interesu dobre i koristne stvari žrtvovati, koliko bude u naših silah, netražeći niti dobiti niti slave. A kod ovoga, kao i kod svakoga rada sveto nam je geslo: Sve za sreću i prosvjetu naroda! Ured. Franjo Ksaver Gabelsberger. (Spisal Boleslav Bukovski). F. Ks. Gabelsberger imenuje se slavni izumilec stenografije, kojo mi v tem listu načelno zastopamo. Sigurno bo č. čitatelje zanimalo o tem slavnem možu kaj več izvedeti, zatorej smo se namenili danes važneje točke iz njegovega životopisa posneti i o iznajdbi njegovega sostava toliko spregovoriti, koliko Dam to skromni prostor našega lista dopušča. Bodil se je v Monakovem 8. febr. 1789. Njegov oče bil je dvorski izdelavec glasbenih instrumentov, i nij imel mnogo premoženja. Da se je pak sin France vendar jako izobrazil, to je pripisovati njegovej marljivosti, talentu i ljubeznivemu obnašanju. — Bano mu umre oče, i mati udova, ki je imela 4 male otroke preživeti, pošlje Franceta k svojemu očetu, nekemu sedlarju v Hagu na gornjem Bavarskem, da se v tem rokodelstvu izuči. A do tega posla France nij imel veselja; sreča je htela, da ga je Plinkhard, vodja kora v Hagu, za svojega otroka sprejel in ga izobraževal v vseh predmetih. Deček je vrlo napredoval i se lepo obnašal, tako da si je pridobil ljubezen vseh; koji so ga poznali. Baš s temi ljubeznivimi lastnostmi prikupil se je samostanskim duhovnikom v Attelu, ki so ga pri prilici, ko je v Hagu na koru pel, spoznali i se za nj toliko pobrinili, da se je mogel tudi v večih šolah izobraževati. — Do 1. 1808 bil je na gimnazijah. A 1. 1809 prestanejo mu dosedanje podpore. Sreča je bila za nj, da se spozna z izumilcem litografije Sennefelderom, koji ga jo v tej umetnosti izučil, kar mu je kasneje posebno dobro služilo pri stenografiji. — Postal je s časom kancelist pri ministerstvu i nazadnje ministerijalni tajnik. L. 1817 začel je Gabelsberger izdelovati stenografski alfabet. 2 1. pozneje stenografoval je sam obravnane v bavarskej komori drž. svetovalcev. Da bi se v svojem pismu do dobra izuril i ga kolikor mogoče za prakso sposobil, stenografoval je na stotine pridig. Na ta način je tudi dosegel popolno svoj cilj, tako da je od 1. 1822—31 s vojim učencem Zeilerjem obravnane komore bavarskih poslancev z najboljim vspehom bilježi!. L. 1840 izobrazil je bil vže toliko učencev, med njimi i vlastnega sina, da je on samo nadzoroval njih delovanje. Umrl je 8. jan. 1849, zadet od mrtvouda. У svojih zadnjih dneh se je mogel prepričati, da se mu bodo njegove najgor-keje želje izpolnile, da bo namreč njegovo 30 letno delovanje obrodilo lep sad, kajti na Nemškem so se začele okolnosti tako preobračati, da se je stenografiji pokazovala lepa bodočnost, a po mestih, kakor so Monakovo, Draždani, Lipsko i Beč, zapustil je-» učencev i častiteljev, kojim je bila prva zadača, da razširjajo njegov stonogr. sostav. O iznajdbi svojega sostava piše Gabelsberger med drugim sam tako-le: „Ko sem se 1. 1817 po lastnej ideji z izumova-njem brzopisa baviti počel, nisem imel druga na pameti, nego morda kakemu uradniku v višej službi stoječemu za olakšanje njegovega posla na ta način ugoditi, da bi s takim pismom, ali celo elaborarate njegove precej iz njegovih ustij bilježiti, ali pa da bi si pri manje važnih stvareh samo brzo najvažneje točke njegovega mnenja zabilježiti, a ostalo sam izdelati mogel. — Moja ideja pa tačas nij bila odobravana, čez 15 let je moralo preteči, prej nego je moja prva misel svojega moža našla, koji nij samo uvidil, da je dobro i koristno, ako se to pri poslovih upotrebljuje, nego je to tudi praktično rabiti znal. Med tem da nisem zarad tega odmah svoje ideje opustil, nego jo vsaj za zabavo v mojih prostih urah gojil, stopi, 26. maja 1818 proklamirani bavarski državni ustav, v život, > prvi zbor stanov za 1. 1819 bil je sklican. Tedaj se mi je porodila misel, da bi mogel s svojo dosedaj bez posebnega cilja gojeno umetnostjo morda koristiti, ker sem iz časopisov znal, da so na Angležkem i Francoz-kem posebni brzopisci, koji taka zborovanja bilježe. Sedaj sem se tekar začel s stvarjo resneje pečati. . . . Jaz sem jezik i pismo v nju bitnostih, kakor v nju sastavinah vže bil spoznavati učil z gledišča, koje mi je v mnogem obziru moglo biti kot vodilna zvezda pri obdelovanju moje naloge". Tako govori Gabelsberger i nadalje tudi priznaje, da se j'e studijem drugih, posebno angležkih sten. sostavov mnogo okoristil, a pred vsem slavi „Notae tironianae“ (rimski brzopis), iz kojih se je naučil, kako se more umetnost scientiiičnimi pomočki mehanizma rešiti. — O možeh, koji so si za slavensko stenografijo zaslug pridobili, spregovorimo v prih. listih. — б — Jugoslavenska stenografija. (Piše Ant. U v Stenografija (ili tiesnopis, od c-tevos »tiesno“ i »pisati") je pismo, kojim je moguće tako brzo pisati, kako se govori. Ovo bi se pismo pravo reku ć imalo nazivati tachggrafijom t. j. brzopisom, nu prvi naziv, koji so proteze na maleni prostor, što ga dotični znakovi zauzimlju, uobičajio se malo no kod svih naroda. Sa brzotočnošću mora stenografija spajati takodjer takovu jasnoću, kakovu i obično pismo pruža, tako, da poznavalac sustava bez potež-koća pročitati može i ono, što je sam, i ono, što je tko drugi napisao. Potreba ovakova pisma pojavljivala se u svako doba i kod svib naroda, gdje je slobodni govor uplivao na udes države. Stenografija već nadjenuo u staro doba u rimskom senatu, a u novije doba ponajprije kod Engleza, onda kod Njemaca, gdje se popela do najveće tehničke savršenosti sa F. Ks. Gabelsbe rgerom. Njegov je sustav prošao skoro na sve europske jezike s jako dobrim uspjehom. Sustav, koji mi ovdje razvijamo, osniva se na onih principih, na kojih se osniva na češki i poljski jezik prenošena Gabelsbergova stenografija, i koji su se za slavenske jezike kao najprikladniji pokazali. Nauka o stenografiji dioli se na troje: Poglavje I. Nauka-o pismenih i njihovu spajanju u rieči. Pogl. II. Nauka o pokraćiva-nju rieči. Bezenšek). 0 d. Stenografija (ali tesnopis, od атevo; „tesno" i vpatpstv „pisati") je pismo, s kojim je mogoče tako brzo pisati, kakor se govori. Prav za prav moglo bi se to pismo imenovati tachggrafija t. j. brzopis, ali prvo ime, odnosećo se na mali prostor, kojega dotični znaki zavzemajo, udomačilo se je skoro pri vseh evropskih narodih. Z br-zotočnostjo mora stenografija spajati tudi tako jasnost, kako navadno pismo, tako da poznalec sostava more lehko čitati ono, kar je sam, 1 ono, kar je kdo drugi napisah Potreba takega pisma poka-zovala se je v svakoj dobi i pri vseh narodih, kdor je slobodni govor uplival na osodo države Stenografijo najdemo vžo v staroj dobi v rimskom senatu, a v no-vejej dobi najprej pri Angležih, potem pri Nemcih, kdor je dobila največo tehnično popolnost s Fr. Ks. G a be 1 s ber ger j e m. Njegov sostav prenešen jo skoraj na vse evropske jezike z jako dobrim vs-pehom. Sostav, kojega mi tukaj zastopamo, osnovan je na onih principih, na kojih se temelji na češki i poljski jezik prenešena Gabelsbergerjeva stenografija, i koji so se za slavenske jezike kot najprikladnije pokazali. Navk o stenografiji deli se na troje : I. poglavje. Navk o pismenkah, i njihovem spajanju v besedo. II. poglavje. Navk o kraćenju besedij. Pogl. III. Debatno pismo. (Kraćenje izreka i logično kraćenje). Poglavje I. Pismena i tvore nje rieči. §. 1. Ovo poglavje govori o abecedi i o medjusobnom spajanju stenograf, znakova. Abeceda. Pismena diele se 1. u samoglase, 2. u suglase. Stenogr. se pismena kreću, kao obična pis-smena, medju 4 linijami. -----------1 ------------2 -----------g -----------1 Suglasi razlikuju se po veličini na a) male, b) srednje i c) duge. Sa m oglasi su svi mali. Oni znakovi, koji se protežu od 3. do 1. ili 4 linije, zovu se dugi; oni, koji izpunjuju prostor medju 3. i 2. 1., zovu se srednji, a oni, koji niti taj prostor podpunoma neiz-punjuju, mali. (Vidi prilog §. 1). §. 2. Pravopis. Glavno pravilo pravopisno glasi: Piši, kako čuješ. Po tom može se pisati mjesto tč — č, mjesto dc, tc — c, mjesto č — 6, mjesto Ij — l, mjesto zb — sb, itd. N. pr. otče — oče, srdce — srce, zbilja — sbilja, vezti — vesti itd. Tudje rieči pišu se po izgovoru. — Medju pismeni malimi i velikimi razlike neima. Mjesto točko (piknje) rabi se crtica (-). §. 3. Samoglasi. Ovi se obično nepišu, nego so naznačuju ujedno sa suglasi time, da se osobiti jim vokalni značaj (karakteristični znak) u dotične suglase ulaže, (simbolički); nadalje stapljanjem vlastitoga jim znaka sa suglasi u jedan lik, a gdje se ni prvi ni drugi III. poglavje: Debatno pismo. (Kraćenje stavkov i logič. kraćenje). I. Poglavje. Pismenke in tvorenje besedij. §. 1. To poglavje razpravlja navk o abecedi in o medsebojnem spajanju stenograf, znakov. Abeceda. Pismenke se delijo 1. v samoglasnike i 2. v soglas- nike. Stenograf, pismenke nahajajo se, kakor navadne pismenke, med 4 linijami. ----------1 ----------2 -----------3 -----------4 Soglasniki razlikujejo se po velikosti na a) male, b) srednje i c) dolge. Samoglasniki so vsi mali. Oni znaki, koji segajo od 3. do 1. ali 4 linije, imenujejo se dolgi; oni, koji zavzemajo prostor med 8. in 2. 1., imenujejo se srednji, a oni, koji niti tega prostora popolnoma ne izpolnujo, mali. (Vid. prilogo §. 1). §. 2. Pravopis. Glavno pravopisno pravilo glasi: Piši, kakor čuješ. Po tem pravilu more se pisati namesto tč — č, namesto dc — tc — c, namesto 6 — č, namesto Ij — l, namesto zb — sb, itd. N. pr. otče, — oče, srdce — srce, zbilja — sbilja, vezti — vesti z — s itd. Tujo besede pišejo se po izgovoru. Med malimi in velikim pismenkami nij razločka. Namestoi točke (pike) rabi se črtica (-). §. 3. Samoglasniki. Ti se navadno ne pišejo, ampak se nazna-čijo s soglasniki vred s tim, da se njihov posebni vokalni značaj (karakteristični znak) v dotične soglasnike ulaga, (simbolično) ; nadalje s stapljanjem njihovega vlastitoga znaka s soglasniki v jedno način upotrebiti neinože, pišu se svojimi znakovi. Karakteristični znakovi samo-glasa jesu: 1) stališ, koji samo-glas u skali glasova zauzimlje, 2) način njegova produciranja. Po stališu izrazuju se: i, visoki samoglas., stavljanjem dotičnoga suglasa u visinu; a, srednji samogl., stavljanjem u sredinu; u, nizki samogl. stavljanjem u nizinu. Po načinu produciranja izrazuju se: jaki glas a jakom crtom sutonice predidueega mu suglasa ; oštri glas i prioštrenjem, a okrugli glas o obočkanjem predidučega suglasa. Razmatrajmo u tu svrhu svak suglas napose. E. §. 4. Taj samoglas neima karakteristična znaka, nego se naznačuje posrednim spajanjem suglasa. Ako su dakle dva suglasa običnom vezicom spojeni, čitaj me-dju njimi e. — Na početku i na svršetku rieči piše se e svojim vlastitim znakom, ravnom tankom crticom. Razlika medju c i e, ie ili je, koja se nalazi u hrv. pravopisu, nepravi se u stenografiji. (Vid. prilog §. 4.). A. §. 5. Glas a ima karakteristični znak jakosti te se nalazi u skali glasova u sredini; naznačuje se dakle simbolički: a) time, da se na predidučem sutonica, koju imadu svi znakovi osim t, f i tj jače povuče. b) time, da se malena pismena prije ili posije srednjih pjsmena stave u sr ie dinu ovih. podobo (lik), a kder so niti prvi, niti drugi način rabiti ne more, pišejo se s svojimi znaki. Karakteristični znaki samoglasnikov so: 1) mesto, na kojem samoglasnik v skali glasov stoji, 2) način njegovega produciranja. Po mestu izrazuje se: i, visoki samoglasnik, s stavljanjem do-tičnega soglasnika v višavo; a, srednji samogl., s stavljanjem v sredino ; u, nizki samogl., s stavljanjem v nižavo. Po načinu produciranja se izrazujejo: jaki glas a z debelo črto senčnate poteze prodstoječega soglasnika; oštri glas i s prio-strenjem, a okrogli glas o z izbo-čenjem predstojećega soglasnika. Pretresujmo v to svrhu vsak samoglasnik posebej. E. §. 4. Ta samoglas nijma karakterističnega znaka, nogo se naznačuje s posrodnim spajanjem so-glasov. Ako sta torej dva soglasa z navadno vezico spojena, čitaj med njima e. Na početku i na koncu besede piše se e s svojim vlastitim znakom, ravno tenko črtico. Na razloček mej e in e, ie ali je, koji se nahaja v hrvatskom pravopisu, se v stenografiju ne oziramo. (Vid. prilogo §. 4.). A. §. 5. Glas a ima karakteristični znak jakosti, ter se nahaja v skali glasov v sredini; naznačuje se torej simbolično : a) s tim, da se na predstojećem senčna poteza, kojo imadu vsi znaki, razven t, f in tj, debeliji potegne. b) s tim, da se m a 1 e pismenko pred ali po srednjih pismenkah stavijo v sredino teh pismenk. — 8 - с) Samostalno piše se a na početku rieči i iza tankih pismena t, f, tj. Лко stoji na početku rieči slovka »I, to se ovo a naznačuje predpotezom pred debelim l. (Vid. prilog §. Г>.). I. §. 6. Visoki i oštri taj glas naznačuje se 1. a) time, da se predstojeći suglas stavi u visinu. Ovaj se slučaj upotrebljuje najčešće na početku rieči, a to kod suglasa malenih i s r i e d n j i h pred srednjimi i velikimi kod velikih riedko pred srednjimi i velikimi, b) zaoštrenjom suglasa: č, d, f, h, t, st, v, z, a time postaju slovke: či, di, ti, hi, ti, sti, vi, zi, nadalje zaoštrenjom na početku dotičnog znaka ic, if, it, iz. c) pred t, o i tj time, da se ovi znakovi osovijono pišu; ovako postaju slovke it, ic, itj. (Vid. prilog §. 5., odnosno točke a, b, c). 2. Upisuje se i vlastitim znakom, kad se nalaze pred i mala ili srednja, a iza i mala; ili pred i duga, a iza i mala, srednja ili duga pismena. (Vid. prilog §. 5., 2.). (Dalje sliedi). e) Samostalno piše se a na početku besede i po tenkih pismenkah t, f, tj. Ako stoji na početku besede zlog al, tedaj se to a naznači s predpotezom pred debelim l. (Vid. prilogo §. 5.). 1. §. 6. Ta visoki in ostri glas naznačuje se 1. a) s tim, da se predstoječi soglas stavi v višavo. Ta slučaj dogodi se najbolj pogosto na početku besede, a to pri soglasih malih i srednjih pred srednjimi i velikimi, redko pri velikih pred srednjimi i velikimi, b) z zaostrenjem soglasov: 6, d, f, h, t, st, v, z, a na ta način postanejo slovke: či, di, fi, hi, ti, sti, vi, zi, nadalje z zaostrenjem dotočnega znaka na nja početku ie, if, it, iz, c) pred t, c in tj s tim, da se to znaki navpik pišejo ; tako postanejo zlogi it, ic, itj. (Vid. prilogo §. 5., odnosno točke a, b, c.). 2. Piše se i z vlastnim znakom, kedar se nahajajo pred i male ali sred n j e, a po i m a 1 e; ali pred i dolge, a po i male, srednje ali dolge pismenke. ' (Vid. prilogo §. 5., 2.). (Dalje prih.). — 9 Stenografija i naše javno sborovanje. Javne korporacije mogu biti u občinstvu samo onda ono, što biti imadu, to jest javni izraz onoga diela pučanstva, koji repre-zentuju, ako se djelovanje njihovo občinstvu onako saobčuje, kako se na dotičnom mjestu razvija. Ovo je pako moči polučiti samo umjetnošću stenografije. U nas se žalibože dosele uvadjao brzopisac samo u saborsku dvoranu. Tu je on stenografi)vao, a njegov je rad saborski dnevnik, koji je došao u ruke većom stranom samo narodnim zastupnikom, kojim je i onako poznata saborska debata. Narodu dakle izvan našega glavnoga grada, komu nije prilike, da pohrli svaki dan na saborsku galeriju, bijaše sabor s ove strane zatvoren. Novina neimađemo takovih, koje bi poput većih susjednih novina saobćivale stenografično izvješće o saborskom djelovanju, a dopustit ćete, da je izmedju običnoga novinarskoga i stenografičnoga izvješća ogromna razlika. Tomu je dakako krivo u prvoj vrsti i pomanjkanje brzopisaca, t. j. kriva je tomu početna doba, u kojoj se tako rekuć u nas istom zamislila ta umjetnost. U Hrvatskoj imado raznih korporacija: gradska i županijska zastupstva, učena i humanitarna družtva itd., iz kojih občinstvo riedko što drugo čuje, van gole zaključke. Tko će zanikati, da bi razprave, stenografičnom hitrinom u ovakovih sborovih bilježene. nesamo zanimale, već i znatno koristile svakomu razredu pučanstva ? A tko može uztvrditi, da naša politička i druga glasila sa-obćivajuć ovim načinom razprave naših korporacija, nebi postala zanimivija, obljubljenija čitajućemu občinstvu? Hrvatski je narod poznat, da imade sjajnog govorničkog dara. Nu govornički se taj dar irezamnieva domovinom, i izvan nje, onako, kako bi zaslužio. Mnogi i mnogi glas, koji se u zabitnom mjestu podiže na korist naroda, našao bi sjajna odziva, kad bi se dozvolio koji kutić u blizini brzopiscu*). U interesu dakle same narodne stvari i slave, preporučili bismo najtoplije mladjemu našemu naraštaju, da svojski prione uz liepu umjetnost — stenografičnoga pisma. *) Sravni »Obzor11 br. 211. dno 16. rujna 1875,: „Neizmjerna je šteta, što biskup Strossmajer, koji nikada svoje govore neobižaje pisati, neima uvjek uza se stenografa, te nam toli neprocienivo blago silnih nje-ovih divnih govora propada11. Ured. Samo tim načinom biti će moguće, da se u svakom gradiću, gdje se rodoljubivo radi za promak obće narodne stvari, nadje sila, koja će moći govornika točno pratiti te mu, rek bi, svako čuvstvo zabilježiti, koje mu se riečju odaje, pa to širom za obće dobro razglasiti. U Zagrebu pako, u toj staroj prestoljnici, gdje je mnogoj liepoj i rodoljubivoj stvari izvor, nebi već sada smjelo biti nijedne korporacije, nijednoga družtva, u kom prigodom razprava nebi sjedio — brzopisac. Lj. T. Rimskemu stenografu. Ad notarium velocissime excipientom. Ausonijev epigram 183. (Poslovenil A. 33.). Hej! dečko, brzi mi pisar, Priteci, rabil tebo bom, Z odprto pisanico sim; Ti, ki govora množtvo znaš Bilježit’ s točkami kratko, Kot jedna bi beseda bla. Debelo knjigo, glej! odprom, I vže hiti, kot z gostih vre Oblakov dež, govora tek, Ki naglih besedij je poln. Nobeden ne presliši glas Pazljivo, dobro ti uho, A nikdar nij napolnjen list. Polagano pomika so Desnica čez voščeno plan. 1 mnogo če som govoril, Na vso moč, i obširno zlo, Ko govornici sploh, si vže, Kar jedva rečem, v vosek vlil. O, misliti ko blo bi moč, Kot brzo ti je desne gib, Ko z mojih ust doneči glas Preteče njen preurni dir. Kdo tebi me izdal je, kaj ? Kdo ti povedal vse poprej, Kar jedva jaz sem reči htel? Al roka tvoja vkrala ini Je misli iz globine prsV Zar nij to čudnovato res, Da v uhu tvojem vže doni, Kar mi jo na jeziku šče V Umetnost to nij stvoril uk, I roke nij, ki bi kedaj Bla brzo pisala tako. To ti narave je talent, Bog ti to dragocenost dal, Da vže besedo znaš vnaprej I moja misel tvoja je. Književni oglas. Moja „S te n o gr. čitanka'1*), koju sam mjeseca maja prošle godine izdao, bila je u ovom prvom izdanju za mjesec dana posve razprodana. Pošto opet mnogi za ovu knjigu pitaju, nakan sam, prirediti sada drugo, novimi i izvornimi spisi pomnoženo i iz pravljeno izdanje, ako se prijavi dovoljan broj abonenta. Pozivljem dakle time sve prijatelje naše umjetnosti, neka mi se izvole skoro prijaviti, da mogu onda rad započeti. Knjizi biti će ciena oko 50 novč. A. J. Bezenšek. *) O „Sten. čit.“ se je komisija I. pražkoga družtva Gabelsbergerskih stenografa, sastojeea iz slavnih komornih stenografa i učitelja češke i njemačke stenografije: dr. Ruda, Jan. Ot. Pražak i Vaclav Rosieky, jako povoljno izrazila svojim odpisom dne 11. kolovoza 1875., te pronašla, da je knjiga sasvim pripravna kano naučno sredstvo za školsku porabu, i ju zajedno kao takovu preporučila. 0 istoj knjizi takodjer kritika u „Literatur Blatt-u1 kralj, sienogr. instituta u brazdanih (187(1. br. 1 st. 4.), u „Tesnopisnih listih11 (1875., br. 8. str. 69.) i u „Slov Narodu11 (1875., br. 132.) u onom istom smislu govori. Pis. Glasnik. Stenografija po srednjih šolali na Slovenskem. V Celju uži stenografijo na gimnaziji g. profesor Ivan Kružić. Dijakov je v obeh tečajih okoli 60. Na mestjanskej šoli odprl je 1. sten. tečaj g. učitelj Novak; okoli 15 dij. — V Celovcu uči isti predmet na gimnaziji g. prof. Jak. Rapold, upisanih je 40 dij. — V Gorici: g. prof. Ant. Šantel na ginin. 45 djakov. — V Ljubljani: g. prof. Ant. Heinrieh na gimn. v I. sten. tečaju 36. v II. 29; na realci v. I. t. 31, v II. 6. dijakov. Skupaj 105. — V Mariboru: na gimn. g. prof. dr. Ad. Nitsohe v I. t. 30, v II. 20 dijakov. Na realci g. prof. K. Fasehing v I. t' 22, v II. 11 dijakov. — V Novem mestu: na realgimn. g. filozof Jul. Tuš 14 dij. — V Ptuju: na realgimn. g. Dir. A. Fichna 20 dij. — V Trstu; na gimn g. prof. dr. Liborat WoIf v I. t 29, v II. 14 dij. — Vseh dijakov na navedenih učiliščih bilo je torej pr. 1. skupaj 425. Ta broj je precej znaten, ali vsakako se more še povečati, kar se bode gotovo tudi zgodilo, ko naša mladež vidi, kako se da ta umetnost ne samo za nemški, nego i za slavenske jezike lopo upotrobljevatl. Stenografija na sriednjlh školali u Zagrebu. Na kr. vel. gimnaziji predaje sten. A. Bezenšek. Prošlo šk. god., kad je otvorio I. slen. tečaj, užilo je sten. do konca 2. polugodišta 32 djaka. —■ Ove god. postoje 2 stoli, tečaja. Od onih, koji su s vooma dobrim uspjehom lani I. t. svršili, prijaviše ih se 11 za II. t., da so podpunoma usavrše u toj umjetnosti. Ovim prodajo se ovo god. debatno pismo, koje pruži mogućnost, da se i najbržemu govorniku tožno pismom sliedi. Debatno pismo dieli se po prof. Heimiohovoj izvrstnoj metodi u etimologiju, koja uči, kako se mogu, i u sintaksu, koja kaže, kada sc smiju rieči u izivkah pokračivati. — Ul. sten. t. upisalo se je ove šk. god. 38 učenika. — Na kr. v. realci poučava u stenogr. g. prof. V. Lipež.— Na kr mužkoj i ženskoj preparandiji predložen je usljed zaključka siav. učit. sbora kano učitelj stenografije A. Bezenšek. Nu pošto ne bijaše stvar u pravo vrieme sasvim^ uredjena, niti učitelju okolnosti dopustijo, da se predavanja več u 1. pol. započmn, to ćemo ob ovom predmetu tekar u jodnom budućih brojeva pobliže sprogovoriti. Stenografija u Srbiji. Drago nam je, što možemo već u 1. br. „J. St.“ zabilježiti viest, da se i kod braće Srba pojim 1 je marljivo Gabelsbergerov sustav gojiti po istih naćelih, koja su naša sjeverna braća za sve slavenske jeziko prikladnimi pronašla. Ovih seje uaćela poprimio g. .Jovan Milovanovič, tajnik kod ministarstva financija u Biogradu, a u najnovije doba vjerno uz nje pristaje g. Nnstas Anton ovi ć, ravnatelj stenogr. bureau-a u srbskoj nar. sknpštini. (i. Antonović veoma je vješt stenografiji, i boravio je prošle god. po nalogu srb. ministarstva mjesec dana u Pragu, da zajedno sa slavnim češkim stenografom g. prof. Pražakom čini izpravke na sustavu, koji je njegov učitelj Milovanovič g. 1871. s prof. Loop. Bauerom u Pragu po Gabolsbergeru srbskemu jeziku priredio. Ovako se izpravljenim poslužuje sada sa svojimi kolegi J. Lukičem, L. Popovičem, M. Jovanovičem i D. Bodiom kod stenogrnfovanja u skupštini. Dakako su ovi izpravci u najužem skladu sa principi češko sten., a se takodjer ni najmanje ne-protive duhu Gabelsborgerova sustava u oboe. I mi ćemo svakako zastupati napomenuta načela, jer znamo, da su u istinu dobra, shodna i potrebna. Nam nije ništa tako jako na srcu, nego sloga i uzajamnost sa milom braćom, a to mislimo najlaglje time postići, da izdajemo list, kojega prostori će biti uvjek otvoreni svakojakim u tom smislu pisanim člankom. Pozivljemo dakle naj-uljudnije svu našu braću, da nam izvole svoje nmienje otvoreno kazati; biti ćemo im zahvalni na njihovih dobrih savjetih ; — quot capita, tot sonsus — mi nismo nipošto nepogrješivi. Već u ovom broju bili bi đonieli po koji članak štampan ćirilicom, pošto je nam s gledišta, koje zauzimljemo kano stenografi, i cirilica i latinica j e fina ko valjana i jednako nevaljana, ali skroman prostor nije žalibožo toga za sada dopuštao. „Školski prijatelj" donaša u 1. 2. i 3 broju stenografično izvješće o glavnoj skupštini druživa „Nar. školau, koju je po želji odbora stenografovao dne 23. prosinca 1876. urednik ovoga lista. ЦДГ" Od svih strana čujemo želju, da bi se „Jut/. Sten.“ više puta, barem svaki mjesec, izdavao. I mi gojimo om Želju te se nadamo, da če biti moguće, izpuniti ju, jerbo vidimo, da slavna inteligencija skoro na delom slav. jugu odobrava i pozdravlja naše poduzetje, te se je med njom već toliko predbrojnika pojavilo, da se sami iz prva u istinu nismo tolikih nadali. Život našemu listu u ovom obliku je dakle za 1. god. podpv.no osiguran. Ako pak dobije većina naših p. n. abonenta još svaki po jednoga novoga, i to za 10 dana, dok još imamo nekoliko iztisa 1. br. na razpolaganje ili bar možemo od 1. br. novih odtisa za nje načiniti dati — jer kušnje se slog razmeće i morali bi dati taj broj iz nova slagati, — to ćemo početi „Ј. St.“ svaki, mjesec izdavati; a svaki od dosadanjih p. n. predplatnika nadoplati nam samo još 1 for. Molimo dakle gg. abonente, neka nam skoro izvole o tom svoje mnenje kazati, da se možemo po tom ravnati. — Mekojim poznatim gg. narodnjakom poslali smo list na ogled; ako ga nebi namjeravali držati, neka ga izvole poslati „retour“. Administracija. Ovaj broj ima 4 tiskano strano priloga. Tiska Drag. Albrecht. yty-) c ) ■ —f —J. .c^tA,._-kf-'đj.^y- ; ^;.^.^.L=-ic^v/J. 'јЈ.£л°& жжж1уС 2;Ж;2у%ш. *-К' -sz - 4-V. / - £ - <$C- — - J ^->-^-£,- ?*/-'* '~Аw£,~.V:/л zVM, -^. ?. -_€_,.„.■»_- к^^Ж,_ ■■Х:&£ср~'љх '&;:&'#;.^1 -£јс-ј& ■Aaz ‘ сУ JZeČ, (Л Теу, Ло ćlte*f, d ca/c 7?ć77, ^ ‘ ^ ćutim, ^ ^t// ^ ^ ^ o///>^I p#s*n,t 4^^; 'г^£о г^, yy'j^Ć . i? 'ПЛО fMTCčtiU : ~l, 7,-e, -7, J., ~=>j -77, -7, _o _, _.« -2 ~o , 7- 7-7' - -J-/, i. r. ''П0О Љтли,.- L.t7, £-,£j, '2/ ^ z_, '/ *—/ ?—, ĆeAf&, c£l‘, /k£es, fo^sls&rns, /*>• JCs.S. (I jrfot&l', U- А-аЉ , A ел*л. A? уАаб, A£ i go -ГггссА? Љт'. ../c^LU> t-i^uVOtAc / /rH+Aets jfi/-ccS& ^зг-уSVWĆ ; rHjy)lAЛЊ'<Ј * 'ist>UC-, // уо/ćm^c 'CT ST?- ^'/гчОЈ-аЉ ■ Л- -Ој£<ЛУ ' ј/г&сЖ'. Y'y- ?^сшу1.1ЛЈ. ^р-с^Уг^/г^/у, ćf ^ & — /о ~ '~7* — ^ /2* ^ ■"—'V' /у ' о~ ^ - / ' -'Je ~ е~ ~ 2, - v^3 /6 <*у v_^> / ,/^л - г^* ° е г/ >, /с - <-v* О 7 ^// \А ■' /Y- 'Vžs6 '•'7/ е/ I Ć>- 0J ./£>" '<£ i / 'V^ V 4 ^ - '_ ^ ć'V Č 2, f 2, / / • V* Л '■- 4l '> ./£ 'п+Ј-егт*' nt4/, « — ----------- •VM't ј&г/?/ ААх c7<čenče /гсеfjUS' j 'TvcdTc' ■^‘i'/it-i?i- cttrOtt^r ‘ ■■^./ r^eCrZ&T-rl/ Y&17&Ci 'ljby>t, ‘ГГи/Ј-Г^ОТУгУ C'C'.t?-сД- •iftt&Ae'*м> dne /Сгг/^АгТ- A&t dvtxd& fpe ^ее^па- ^те/и^ес/. >/а-\г-мп . Љјј-утг- oOrtCič? епб CtectAj- -jC&ito мле. ‘jbiTed <ггз7/ Ј-у~л£дс.^£аА>гсе tUec/ У^шуоиo'odCiH/ ., ^але/^хеАу оТлА^ке ■dde' А' е cA&Z' i/-{ec^xsrv гг-d fMj-rldCifc VddcTČe^iZ c&reS&'. оу^сЛ/е-а/^С^га'/-0A&> tĆćfzcCA CiJS& ZiTpe' У7 &<£с '&£<.' r>;-Mp&/c}i ^odfieći'. -fea/ ^ s&otcc ' ј-а&у- ЉоЈо'^/e- isu>U£ ^у-тг^ггЛ -, -е<сп <+e ^ 1*еЛој га^ a&v-oi/U-A- ccv^&fict'. ^Ам/ c2tAo~>n.' .ru-čĆuy^eS 'llri^Xyi.*t6/ rvS^v dt/i/ /пв-aJo £ '<',■ . / 'r v--t> — / -rru^, O&s u>*J tAacVćđ-' 'гњер A- JirCkSd A lAt-A o < tyć&*4frux