KRALJEVINA SRBA, HRVATA 1 SLOVENACA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 12 (5) INDUSTRIJSKE SVOJINE IZDAN 15. DECEMBRA 1924. PATENTNI SPIS BR. 2367. U. S. Gasoline Manufacturing Corporation, New-York. Poboljšanja u načinu i aparatu za proizvodjenje hydrokarbonovih jedinjenja. Prijava od 12. septembra 1922. _________ Važi od 1. oktobra 1923. Naš pronalazak odnosi se na jedan nov i koristan način i aparat za postupanje sa jedinjenjima, najčešće hidrokabonske prirode a radi proizvodjenja ili izvlačenja iz istog, sastojaka koji su u komercijalnoj primeni ili upotrebi, a pronalazak naročito tretira postupak hidrokarbona ili razna jedinjenja hidrokarbonskog materijaja ili predmeta, koji u sebi sadrže potrebne kombinacije i jedinjenja. Privodeći u delo naš pronalazak do njegovih najpovoljnijih rezultata, mi prelpo stavljamo, hoćemo, da iz hidrokarbonskih materijala proizvedemo ili da izvučemo ma kakve produkte, koji se uopšte iz njega mogu izvući a naročito da proizvedemo ili izvučemo takve produkte kao što je gazolin (benzin). Našim pronalaskom ta-kodje možemo da izvedemo izvlačenje ili preobračanje zahtevnog najfinijeg benzina za pokretanje ili kakvog drugog gasa, koji sadrži hidrokarbona kao i mešanje ili sjedinjavanje pomenutih sastojaka ili preobraćenik produkata sa zahtevanim ili potrebnim materijalom, koji je izvadjen iz kakvog drugog hidrokarbonskog materijala, kso na pr. hidrokarbonska tečnost i to u cilju proizvodjenja jednog na tržištu prometnog produkta, koji će poslužiti kao benzin, motorni špirit. Pri proizvodjenju prema predloženom načinu, mi najradije tretiramo predmete, iz kojih će se produkat ili produkti izvući primenji/anjem toplote na pomenute predmete i to najbolje postepenim načinom i to sve dotle, dok se ne bude dostigla temperatura, koja bi bila dovoljno velika da razbije njihove molekile u manje agregate i deliće, kao i da ih održava pod jednim pritiskom koji će prinuditi paru, proizvedenu na taj način, da se sjedini, da bi obrazovala jedan željeni produkat, koji će biti hemiski zasićene prirode. Pri izvodjenu načina prema najboljem obliku sa ciljem, koji je baš sada prestavljen, zahtevani produkat, zajedno sa ma kakvim viškom cdredjenoga gasa, uklonjen je iz cirkulisanja na jednoj tački snižene temperature, a ostali gas para ili tečnost, može se zadržati u cirkulaciji, da bi se opet podvrglo stanju, koje je predstavijeno unutra, a u cilju proizvodjenja donjeg izvlačenja zahtevanog produkta. Najbolji oblik našeg pronalaska takodje obuhvata jedan neobičan i dobar način primenjivanja potrebne toplote na kruženje, pomoću hidrokarbonske pare i gasova, proizvedenih iz hidrokarbona pod uticajem postupka i postepeno primenjivanje toplote iz nekog spoljnog centra na take gasove i pare, tako, da će se prvo razbiti veći molekili, koji se mogu najpre ujediniti, a na j idnoj tački niže temperature, a molekili, koji se malo teže rastaju, produžiće da se rastaju redom prema njihovoj sposobnosti otpora prema toploti i to onako, kako oni napreduju po njihovim hodnicima aparata i to do tačke maksimalne temperature. Ovim načinom procedure ne izazivamo naglo reduptivno i razorno ra-stavljanje i suvišno obrazovanje karbona i odredjenih gasova, kao što je hidrogen, već ns protiv veći procenat, hidrokarbo-novog malerijala, sa kojim se postupa, našim postupkom je preobraćan u zahtevani produkat, nego li ma kakav drugi način, koji nam je poznat. Pri izvodjenju našega pronalaska mi u DiHa 55»— aparatu najradije pridržavamo jedan iz-vesan ranije odredjen pritisak hidrokarbon-skih gasova i para, koji se pritisak održava spoljnim srestvima, kao na primer kakvim kompresorom i to, budući da je takav pritisak nezavisan od stanja temperature; ali mi takodje održavamo i kontrolišemo zahtevanja stanja temperature kroz ceo aparat, pomoću regulatorskih srestava nezavisnih od sredstava za regulisanje pritiska, Ovim načinom procedure mi smo u mogućnosti, da regulišemo i održavamo takva relativna i apsolutna stanja toplote i pritiska (napona) da se sve završi povoljnom produkcijom i kvalitetom zahte-vanog produkta iz sirovih ili tek započetih hidrokarbonskih materijala. Prema jednoj finesi našega pronalaska, mi propustimo sve gasove i pare, koje napuštaju aparat kroz jednu napravu za upijanje, u koju napravu hidrokarboni u tečnosti, koji u sistem ulaze u suprotnom pravcu, deluju kao središte za aproibovanje za pomenutu paru i gas, usled čega se pomenute pare i pojedini gasovi upiju (apsorbuju) u hidro karbonski zejtin i sa njime se vraćaju u krug na dalji postupak, tako, da skoro suvi odredjeni gas izdaje iz sistema (aparata) kao jedan sporedan proizvod, a upi-jene lake pare, pošto su povraćene natrag u sistem ili krug, ne samo da produže da deluju kao oslonci već zajedno sa odre-djenim gasovima koji su unutra služe za održavanje atmosfere, koja se najviše zahteva u aparatu, radi podrobnog preobračanja hidrokarbonskih materijala u zahtevani produkat. Ovaj način zadržavanja sviju nepreobradjenih para u sistem sve dotle, dok se oni bilo preobrate u zahtevani produkat usled stanja pritisak toplote, ili se preobrate u gasove, mnogo doprinosi ne samo ekonomiji operacije, već i kvalitetu produkta. Ekonomski značajno preimućslvo našega pronalaska počiva u regenerisanju i konzervisanju toplote, povodom kružne operacije, usled čega sav tečni hidrokar bonski materijal, koji se zahteva, da se raščlani prolaz u i kroz aparat uputi u suprotnom pra/cu od pravca zagrejanih gasova i para i pošto se ovim zagreje, vraća toplotu natrag u aparat (krug). U praktikovanju našega pronalaska prema najboljem obliku, mi ne podvrgavamo zejtinaste ili tečne hidrokarbonatske materijale direktnom delovanju plamena, puštenog na zid suda ili drugog kakvog elementa u dodiru sa zejtinom tako, da time izbegnemo podvrgavanje zetina i suviše visokoj temperaturi, koje bi prouzrokovalo jednu neželjenu količinu uglja, da se silom preobrati u definitivne produkte, kao na primer gust katran, hidrogen i druge lake gasove. Ovo je bila jedna od najglavnijih zamerki ranije poznatim pre-obraćanjima i procesima za razdeljevanje, čega smo mi svesni, a u kojima je zid suda ili kakvog drugog elementa u dodiru sa zejtinom, mora biti zagrevan do suvišne temperature i to radi proizvodjenja potrebne temperature radi rasčinjavanja u sredini zejtina, a zatim, zejtin koji je u dodiru sa zidom suda ili drugog kakvog elementa, izgoren je ili spržen sa rezultatom u karbon, katran i lake gasove, i to u velikoj srazmeri. Jedna odlika suprotna ovome je to, što mi prema našem pronalasku više volimo da zejtin zagrevamo bez primene plamena direktno na zid ili kakav drugi predmet, koji je u dodiru sa zejtinom i potrebnu toplotu izvedemo propuštajući zagrevane gasove ili pare u neposredan dodir sa zejtinom. Ove toplo-noše, gasovi i pare mogu se regenerisati u samome krugu iz zejtinovih ili tečnih hidrokarbona, koji su pod pritiskom ili može biti drugih gasova koji nose u sebi hidrokarbon kao što je prirodni gas ili najfiniji benzin iz uljanih izvora ili smeše ovih gasova. Nas izgled našeg pronalaska stavlja u mogućnost, ne samo da preobrazimo tečne hidrokarbone u zahtevane lake produkte, već takodje da povratimo produkte lake pare i to prirodnog najfinijeg benzina, u sjedinjenih sa produktima, koji se mogu dobiti iz tečnih hidrokarbona. U kratko rečeno, najpovoljniji oblik pronalaska (koji će se malo docnije ovde opisati detaljnije) sastoji se u zagrevanju gasova, koji sadrži hidrokarbonske gasove i pare i to prvenstveno a postepeno po jednu tačku u jednom kruženju upotrebljujući ove gasove i pare na najvišoj temperaturi, radi zagrevanja tečnosti hidrokarbonskih materijala na kojoj drugoj tački u kruženju, usled čega se pare regenerišu iz hidrokarbonskih tečnosti a za to vreme se aparat održava pod povoljnim okolnostima, koje mogu biti kontrolisane nezavisno od stanja temperature povodom čega, pod obrazovanim okolnostima temperature i pritiska proizveden je jedan zahtevani komercijalni produkat i to iz pomešanih gasova i para, koji se produkat najzad izvlači jednim podesnim postupkom razdvajanja, na primer kondenzovanjem. Dalji proces rafiniranja sastoji se iz ispiranja ma kakvih gasova, koji izlaze pomoću pridolaženja tečnosti hidrokarbonskih materijala, te se tako iscrpljuje ma kakva zaostala para, koju sadrže pare koje isparavaju ali se te pare opet vraćaju natrag u kruženje, radi daljega postupka. U pri- loženim crtežima, koji se imaju smatrati kao deo ovoga spisa, mi smo jasno i opširno opisali jedan aparat našega pronalaska, koji je naročito usvojen, u cilju izvodjena našega poboljšanog procesa ali zahtevamo, da bude jasno to, što pome-nuti proces nikako nije ograničen i to ni u ma kojem obraćaju s pogledom na po-menuti aparat, tako da isti može biti izveden čak i u podesnim aparatima, i to ne udaljavajući se od duha i suštine pome-nutoga pronadjenoga procesa. U pomenutim crtežima: Fig. 1. jeste delimičau dijagramski izgled, koji je delimično u preseku, gde se izlaže jedan kompletan aparat, usvojen za izvodjenje našega novog procesa. Fig. 2. je opisni član delimično u horizontalnom preseku i pokazuje spravu za grejanje aparata za gas, ali paru, koja sadrži h;drokarbon, a koji je upotrebljen za zr-grevanje tečnosh hidrokarbona ili jedinjenja, i to po najpre direktnim dodirom sa poslednjem. Fig. 3. je vertikalni presek po liniji 3—3 u fig. 2. Fig. 4 je detaljan izgled jednoga elementa aparata za zagrevanje, koji je prikazan u fig. 2.-3. Fig. 5. je vertikalan uzdužni presek po sredini kod jednog prenosioca toplote, koji ima jedan isparivač za prvenstveno zagre-vanje tečnih hidrokarbonskih materija i to pre no što se ovi poslednji podvrgnu najvišoj tački temperature u krugu. Fig. 6. je uvećani detaljni izgled u preseku k oz jednu napravu za slaganje, koja služi za zaptivanje vrata izmedju unutrašnjeg i spoljnjeg doboša pomenutoga pro-ganjivača toplote ili izvetrivača. Fig. 7. je presek fig. 5. po liniji 7—7. Fig 8. je izgled u vertikalnom planu jedne naprave, koja služi za kontrolisanje nivoa tečnosti i to u cilju održavanja stalnog nivoa tečnog hidrokarbona u ap matu. Fig. 9. je centralni vertikalni presek kroz napravu pokazanu u fig. 8. Fig. 10, je centralni vertikalni presek kroz napravu prikazanu u fig. 8 ali uzimajući istu ravan, koja stoji pod pravim uglom prema ravni preseka u fig. 9. i 11. Fig. 11. dlimičan dijagramski izgled delimično u preseku, pokazujući celokupan aparat sa izvesnim mal m izmenama, učinjenim na aparatu izloženom u fig, 1. Uzimajući najbolji postupak, koji će ovde docnije biti opisan, mi možemo tretirati (kerozin) petroleum, da bi iz njega dobili produkte niže tačke ključanja, takve kao što je gazolin (benzin) ili matorin špirit, a u vezi sa ovim upotrebljavamo zagrejani prirodni gas ili vazdužasti gazolin (jako kompresovan gas) koji služi kao posrednik za snabdevanja kerozina (petroleuma) potrebnom toplotom, u cilju izdvajanja (iz ovoga poslednjega materijala) i produkte, koji će sami od sebe — ili u vezi sa hidro-karbonima u pomenutom gasu — obrazovati krajnji željeni produkat. Radi postavljenog cilja, tečni hidrokarbonski materijal na primer kerozin, koji se ima tretirati ili raščlaniti, prisili se, da pod pritiskom mora teći iz ma kakvoga izvora kroz cev 1 i poprskati glavu 2, koja je u jednoj komori za iscrpljavanje 3. najbolje je da je po-menuta glava postavljena u gornjem delu komore za iscrpljivanje i da poprskavanje tečnog hidrokarbona rasprostire tako, kako bi primorala u ovom slučaju, kerozin, da preko komadja podesnog materijala, kaplje i prolazi, skroz eksponirajući veće površine, koje je pokazano pod 4 a koje se komadje oslanja na jednu rešetku 5. koja se nalazi u komori za iscrpljavanje. Kerozin, koji ulazi u komoru za iscrpljavanje i prati skroz preko materijala 4, skuplja se u dnu iscrpljivača i odatle ističe kroz odvodnu cev 6 u jedan tank za skupljanje 7, koji može biti konstruisan proizvoljno prema potrebi. Cev 6 ima jedan ventil 8, koji se reguliše pritiskom kao i jedan ventil 9, koji se reguliše rukom, a obadva kon-trolišu tok tečnosti kroz cev njihove funkcije, što će docnije biti malo opširnije opisano. Tank 7 može biti snabdeven jednom dovodnom cevi 10, koja će biti kontroli-sana jednim ručnim ventilom 11, kroz koju cev se može u tank pustiti po izvesna količina hidrokarbona u zejtinu ili običnoj tečnosti i to iz kakvog spoljneg izvora, a nezavisno od sledovanja koje u tank dolazi iz izcrpljivača Tank 7 snabdeven je jednom odvodnom cevi 12, koja vodi u dovodnu stranu jedne pumpe 13, čija je odvodna strana u vezi sa jednom cevi 14, koja vodi u jedan zatvoren tank pritiska 15, u koji se propušta tečni hidrokarbon i to iz pumpe a protiv jednog tela vazduha ili gasa. Za donji deo tanka pritiska, spojena je jedna odvodna cev 16 koja vodi kroz jednu spravu za kontrolisanje nivoa 17, koja je pak jednom cevi 18 spojena za gornji deo jednoga izvetrivača ili cilindra za menjanje toplote ili komore 19. Pomenuti cilinder je na svome donjem kraju spojen jednom odvodnom cevi 20 sa donjim delom jedne druge komore za izvetravanje ili promenjivanje toplote 21. Komora 21 je na svome gornjem delu pomoću jedne cevi 22 spojena sa jednom neakcionom komorom 23. Poslednja ima jednu cevnu vezu 24 sa jednim elementom za zagrevanje ili hidrokarbonskim za- grevačem 25, i to za upotrebu, koju ćemo sad opisati. Povodom baš sad opisanog rasporeda, hidrokarbon u tečnosti pušta se u reak-cionu komoru 23, gde je namenjeno da se pomenuta tečnost podvrgne toploti para i gasova, koji su prethodno bili zagrevani u spravi 25, zagrejane pare i gasovi koji kroz aparat teku u suprotnom pravcu i to prema toku tečnog hidrokarbona a i preko njega u vezi sa površinom poslednjega. 26 predstavlja jednu cev, koja iz jednog podesno nameštenog izvora gasnog po-Iroška vodi, n. primer kao prirodni gas ili jako kompresovan vazdušasti gas, koji sadrži hidrokarbonske pare ili jedinjenja; najbolje je da se pomenuta cev može kon-trolisati pomoću jednog kućnog ventila 27. Cev 26 vodi u jedan kompresor 28, koji može biti ma kakve podesne vrste, čija odvodna strana je spojena jednom cevi 29, koju kontroliše jedan zgodan ventil 25 u kojoj je gas, koji dovodi cev 26, može se postepeno i dovoljno zagrejati da razbije i rasčini hidrokarbone, koji su u njemu, kao i da ih do tog stepena zagreje, da kad su puš eni u reakcionu komoru 23 kroz cev 24, oni će onda ispariti i razbiti ili raščlaniti tečni hidrokarbonski materijal u pomenutoj komori 23, kao rezultati ovoga biće to, što će se sakupljena količina izbačena iz tečnog hidrokarbona u pomenutoj komori 23 pod kontrolom pritiska i toplote, opet sjediniti sama sa sobom kao i sa parnim i vazdušnim produktima, primljenim kroz cev 24, da obrazuje jednu paru ili proizvod jedinjenja, koji sadrži materijal, za koji se želi da se proizvode i izvuče. Pumpu 13 može pokretati neki za to podesan motor 31, koga pokreću olovne žice 32, koje su u gornjoj ci kulaciji a koga kontroliše pritisak, koji se upravlja jednim kontakom 23, koji može bili ma kakvog potrebnog i zgodnog oblika, a koji ima jednu oprugu 34, spojenu jednom cevi 35 sa prostorom gasa ili vazduha u komori 25, koja je već jednom opisana; raspored je učinjen tako, da će prekidač biti kontrolisaii pritiskom u komori 15 i to da pokreće i zaustavlja mot°r takvim kontro-lisanjem motora i pumpe, radi proiz\o-djenja dovoljne količine pritiska zejtinovog u komori 15. Komore za lomljenje ili reakciona komora 23, snabdevena je jednom odvodnom cevi za paru 36, koja je u vezi sa gornjim delom izvetrivača 21 i spaja se sa jednim užljebljenjem (cevi) 37, koja je u njemu, otvara se u jedan cilinder 38, koji ima glavlje 39 i 40 u kojima su umetnuti otvoreni krajevi vertikalnih cevi 41, kroz koje cevi prolazi zejtin iz cevi 20 naviše na putu za reakcionu komoru 23. Cilinder 28 sa svojim glavljama 39 i 40 i cevima 41 kroz koje prolazi tečni hidrokarbon, u neposrednjoj je vezi prema svome unutarnjem prostoru sa cevkom za paru 36 i odvodnom cevkom za paru 45, koja je na dnu ili je prema prostoru za zejtin u spolj-nem cilindru zatvoren pomoću prstenova od gu niranog platna, pokazanog u detalju u fig. 6. Zejtin prolazi kroz cevi 41 a ta-kodje i kroz prostor izmedju cilindra 38 i zida promenjivačevog. Zagrejanje pare iz komore za lomljenje 23 prolaze kroz cevi 36, 37 i prostor u cilindru 38 oko cevki 41 na taj način služeći prvobitnom zagre-vanju zejtina ili njegovom toku u cilinder 23 tako, da je regenerisan jedan veliki deo toplote, koji proizlazi iz 23 i pare odbačene su od zejtina. Kondenzati od pare iz cilindra za lomljenje, taloženja ovim išcrpljavanjem toplote; prikupljanje na dno cilindra 38 i prelaženje graviteta pomoću cevi 53 u vreo kazan ili jamu 13, biće .opisano docnije. Najbolje je da izvetrivač 19 bude konstruiran slično izvetrivaču 21, kao što je opisano, a delovi u njemu, koji su slični delovima prvoga, biće označeni istim brojevima, koji služe za oznaku. Prostori za paru na gornjim krajevima izvetrivača 19 i 21 iznad zejtina, otvaraju se kroz cevi 42 u cev 43 koja je u direktnoj vezi sa cevkom 29, već ranije opisanom, a kroz koju ma koja para izbačena iz tečnog hidrokarbona u izvetrivače 19, 21 može proći u cev 29, a kroz ovu po-slednju u elemenat 25, da bi se u pomenu-tom elementu zagrejala ili razčlanila. Pare iz komore za lomljenje 23, pošto isteku u izvetrivač 21, izbiju sa dna istoga kroz jednu cev 44, spojenu sa donjim delom glavnje pomenutoga cilindra, a odatle kroz jednu cev 46 u jednu sličnu cev 44, koja je u cilindru 38 u izvetrivaču 19; pomenuti gasovi i pare prolaze na više kroz cilinder 38 u izvetiivač 19 i napolje kroz jednu parnu cev 46, koja vodi u gornji deo komore za kondenzovanje 47, koja sadrži zalihu zatvorenih elemenata 47, a koja se oslanja na rešetku 48. U gornjem delu pomenute komore 47, nalazi se glavnja sa prskalicom za vodu 49, koju snabdeva cev 49 a iz koje se prskalicom 49 popr-skava voda po vreloj pari, koja pridolazi kao i po elementima 47a; na taj se način vrši kondenzovanje hidrokarbonske pare, uklanjanje onih predmeta, za koje se želi da se izdvoje iz parnog materijala, a samo dopuštajući lakšim parama i gasovima da prodju dalje. Polazeći od dna komore za kondenzo- vanje 47, nalazi se jedan odvodni žljeb 50, koji je na svome donjem kraju u vezi sa jednom cevi 51, koja se pak ispraž-njuje u vreo kazan ili kotao 52, koji je već jednom napred opisan, da služi za teška kondezovanja. Veza, koja vodi iz izvetrivača 19 i 21 u cev 45, takodje je u vezi sa vratovima 53 za pomenutu cev 51 tako, da ovome poslednjem mogu sprovesti teška zgusnuća, koj i se talože u ci-linderima 38 u izvetrivačima. Najbolje je, da je cev 51 snabdevena kolenom 51, kako bi se sprečio tok pare iz prednjeg kondenzatora 47 u cev 51. Takodje je dobro da je kotao 52, jednim zgodnim cevnim umetkom 54, spojen sa pumpom 55, koja služi za ispumpavanje zejtina iz istog kroz cev 56 i sporedne spone 57 za donje delove izvetrivača 19—21, da bi se time radi daljeg postupka vraćali teški kondenzatori natrag u kruženje. Pomenuta cev 50, spojena je na jednoj tački izmedju komore 47 i komore 51a sa jednom cevi 58, koja vodi u spiralu 59 u kutiju za kondenzovanje 60, koja se hladi vodom, odvodni otvor pomenute spirale spojen je sa cevi 61, koja pak vodi u kazan ili ako-mulator, tank 62. za kondenzovani zahtevani produkat. Cev 61 snabdevena je sa dva ventila 63, i 64 i jednim srednjim kolenom 65. Spojena za cev 61a izmedju ventila 63 i kolena 65, nalazi se jedna cev 66, koja je na svome drugom kraju spojena sa komorom za iscrpljavanje 3a ispod rešetke 5, pomenuta cev je namejena da sprovodi gasove i nekondenzovane pare u iscrpljivač pod rešetkom tako, da iste mogu proći naviše kroz razlomljene zalihe materijala, koje se nalaze unutra i biti podvrgnute procesu iscrpljivanja tečnoga hi-drokarbona, koji u iscrpljivač teč^ kroz glavlju sa prskalicom 2; pomenuti tečan hidrokarbon namenjen je da pokupi parne produkte iz pomenute pare i easova. U cevi 66 nalazi se jedan ventil 67, reguli-san pritiskom, koji je tu namešten da održava potreban pritisak gasova i zejtina u aparatu, na primer 250 funti (oko li6kgr.) težine pritiska na jedan kvadratni col, tako, da će se pomenuti ventil otvoriti ili ostati otvoren, kad pritisak predje tu količinu, ali će ipak zato ostati zatvoren pod okolnostima pritiska manjim, nego li prestavljena količina. Posle, pošto su gasovi prošli na više, povodom silaska mlaza zejtina u komori za iscrpljivanje 3, njima je onda dopušteno da tako suv talog gasa izadje kroz cev 68 i ventil 69, u cev 70, kroz koju su pomenuti gasovi sprovedeni do jedne tačke kao nekoga slagališta ili potrošnje. Doji kraj cevi 68, spojen je pomoću cevi 71 sa po- menutom cevi 66, pomenuta veza 71 sadrži jedan ventil 72, povodom čijeg dobrog manipulisanja, t. j. otvaranja istoga, gas. koji prolazi na više kroz cev 66, može biti upućen u cev 70 u mesto da se propusti u iscrpljivač. U gornjem delu komore 3 nalazi se jedna rešetka 4a, koja je postavljena iznad naprave za poprska-vanje zejtinom 2, na koju se rešetku na-slaže jedna zaliha iskršenih komada 4, koji hvata delove zejtina, koje para gasa iznosi naviše i to mehanički i zadtžava ih u komori za iscrpljavanje, samo dopuštajući svim otpacima di prodju u pomenutu cev za izbacivanje 68. Gornji deo iscrpljivača spojen je jednom cevi 73 za 26, koja je ovde već jednom ranije bila opisana, pomenuta cev ima jedan ventil 74. Zatvaranjem ventila 69 i 27 i otvaranjem ventila 74 suvi otpaci gasa mogu opet biti povraćeni u aparat, pomoću kompresora 28 u utilizator kao toplotni sprovodnik, umeslo upotrebe prirodnoga gasa ili jako kompresovanog vazdušastog benzina (gazolina) kao što je već ranije opisano. U prednjem izlaganju opisali smo oblik aparata, namenjenog da izvrši naš pronalazak a sada ćemo opisati način i to u cilju proizvodjenja gasolina ili kakvog produkta iz kakvog teškog ulja, na primer kerosena, upotrebljujući vazdušasti gasolin kao toplonošu ili medijum za zagrevanje našeg zejtina t. j. kerezone a, najbolje je, ali nije baš potrebno, da se toplonoša povećava u zapremini i to težim parama (isparenjima) istisnutim iz zejtina u izve-tračima. Ali razume se, da se mogu upo-trebiti teži ili baš i lakši zejtini od kere-sona i to kao tečan hidrokarbon, koji se ima raščlaniti, a priroda zahtevanoga i dobivenoga produkta može varirati prema variranju temperature i stanju pritiska u kruženju. Mi u aparatu prvo vasposlavimo potreban pritisak kompresovanjem vazdušnog gasolina ili prirodnog gasa i to kroz ceo sistem. Ovo se postigne pomoću kompresora 28, a ventil za regulisanje pritiska 67 vaspostavlja potreban pritisak i kontroliše ga, a takodje i tok gasa. Prema već napred izloženom, postupa se sa keresonom radi proizvodjenja gasolina, a ovaj pritisak može biti 250 funata težine na jedan kvadratni col. Tečni hidrokarbon na primer ke-rosen, udj? u aparat kroz cev 1 i protiče, kaplje na niže po izloženim površinama, zalihe 4 u komori za crpljenje 2, iz koje prolazi kroz srednji aparat u prvu komoru za isparivanje 19, a odatle kroz cev 20 u komoru 21, u kojoj komori, koja služi za isparavanje ili menjanje toplote, zejtin se prvobitno zagreva pomoću vrelih gasova, koji izlaze iz reakcione komore 23. Prema ovome rasporedjenju u komori za ispara-vanje 19, zejtin prvo zagrevaju pare i gasovi, koji izlaze iz komore 21, a zatim se zagreva u komori za isparavanje 21, a tu se zagreva vrelijim parama i gasovima, koji dolaze iz reakcione komore 23, potom odatle teče u komoru 23 radi toka, da se podvrgne vrelim gasovima i isparenjima, koja sa njim u vezu dolaze iz zagrevača 25. Rezultat je taj, što je zejtin postepeno zagrejan pri srazmerno nižoj temperaturi, a zatim mu se temperatura postepeno povišava sve dotle, dok ne stigne u komoru za lomljenje 23. Ovim načinom dobijamo mogućnost da primenimo na zejtin toplotu tako, da će težina najlakše razdvojivi mo-lekili zejtina početi da se izdvajaju još pri niskoj temperaturi a najteže razdvojivi mo-lekili biće podvrgnuti postepeno povećavanju temperature i biće izdvojeni po redu. a prema njihovom otporu prema toploti u prilazu zejtina tački maksimalne temperature u reakcionoj komori 23; putem ove procedure sprečeno je naglo deruptivno i destruktivno izdvajanje. — Karbonkatran i odredjeni gasovi, kao što je hidrogen, obrazovani su samo u malim količinama, a veći procenat hidrokarbona preobražen je u zahtevani produkat i to odgovarajući stanju toplote i pritiska, koje je vaspo-stavljeno a zatim i drugim načinima, koji su nam poznati. Para izbačena u aparate za izparavanje 19, 21 prolazi kroz cevi 42 i 43 u cev 29, i to radi mešanja sa prirodnim gasom ili vazdušastim gasolinom, koji je toplonoša i da bi uvećalo njegovu zapreminu. Putem ove procedure, u komori za crpljenje pare, koje se usled crp-Ijenja nalaze u zejtinu, znatno su oslobo-djene u izvelrivaču 19 a zaostali deo zejtina prelazi u još topliji izvetrivač 21, gde se i jedan deo samoga zejtina iscrpi, ali tako, da su pare u oba izvetrivača zapti-vene ispod svodova, i izlaze pod pritiskom pare kroz cev 42, 43 u cev 29 a odatle u aparat za sagrevanje ili hidrokarbonsku peć 25, gde pomenuta izvetrenja prolaze kroz peć, susreću se sa temperaturom, koja se postepeno uvećava koji neizme-nično rade na tome, da razbiju sastojke pare; sastojci se razbijaju po redu prema njihovoj moći otpora prema toploti, a ob:a-zovanje karbona i drugih nepotrebnih produkata u veliko je izbegnuto. Treba regulisati, da radi izazivanja obrazovanjem jednog odredjenog zahtevanog produkta, mora se održavati jedno odre-djeno stanje pritiska, koje je napred opisano, ali takodje je potrebno održavanje jedne odredjene maksimalne reakcione temperature. Ako se ova temperatura pre-vazidje, onda će se izazvati destruktivno izdvajanje- U fig. 3 pokazana je jedna dobra poznata sprava, koja je kombino-vana sa zagrevačem (peć) hidrokarbon gasa ili pare, koja kontroliše tok gasa — vazduha u brenere, koji su u ložištu i pirometrički se kontroliše iz reakcione komore 23 jednom pirometarskom kuplom, koja ovde nije pokazana. Ako se u komori za lomljenje 23 prevazidje potrebna i odredjena temperatura, onda će naprava za pirometersko kontrolisanje automatički preseći pridolazak izvesne količine gasa i vazduha, koji dolaze u brenere. Mi smatramo, da je najbolje da se za kontrolisanje temperature upotrebe takva automatska srestva, povodom kojih se može održavati malo stabilnija temperatura i to u dodatak gore opisanoj odredjenoj kontroli pritiska i to pomoću srestava, nezavisnih od temperature. Našli smo da je od prilike od 250 funata težine pritiska na jedan kvadratni col, najpovoljniji pritisak, koji se treba održavati u aparatu, kad se kao tečni hidrokarbon upotrebljava kero-sen, koji se hidrokarbon ima raščlaniti i preobratiti u gazolin ili motorni špirit, a temperatura u reakcionoj ili komori za lomljenje ratčlanjavanjem 23, treba se presečno održavati na 1000 stepeni Faren-hajt-a. Da bi se u cilindru za lomljenje održavala 1000° F. obično je potrebno da se povisi toplota gasova ili pare, koji nose toplotu i to tako, da iz zagrevača izlaze ugrejam na 1300° F., tako, da će biti do voljne, toplote, koja će proizvoditi toplotnu energiju, koja će vršiti isparavanje i pre-obraćanja tečnih hidrokarbona. Rasčlanja-vanje tečnog hidrokarbonskog materijala, vrši se u izvetrivačima (aparatima za isparavanje), kao i u reakcionoj komori, a jedan veliki deo ovih raščlanjenih produkata, izlazi kao para kroz hidrokarbonski zegrevač i dole se raščlanjuje u manje manipularne agregate, pri njihovom prolazu kroz isti, ali najviše rasčlanjavanje i pretvaranje u potrebni produkat — gaso-lin — vrši se u reakcionoj komori 23, u kojoj toplonoša hidrokarbon iz zagrevača 15 utiče na tečni hidrokarbonov materijal, koji se u njoj nalazi i jedini se sa izdvojenim parama, koje su iz iste proizvedene i pare se pod najpovoljnijim okolnostima temperature pritiska ponovno uzajamno sjedinjuju. Prema već napred izloženome, ovi ge-sovi i pare se zatim popuste kroz komoru za isparavanje 19, 21 i posluže da prvo zagreju i raščlane zejtin, koji je u njima, a zatim prodju u srednji kondenzator 47, gde se oni kondenzati, koji nisu potrebni za krajni produkat, kondenzuju ili su povraćani natras? vodenom prskalicom, a gasovi i pare, koje sadrže potrebni t. j. zahtevani p odukat gasolin — propuste se u krajni kondenzator 60. Teški kondenzati iz toplotnog promenjivača i srednjeg kondenzatora 47, utiču u vreli kazan ili kotao 52, a pumpa za cirkulisanje 55, povrati ih u toplotne promenjivače 19, 21 radi ponovnog postupanja s njima. Primetiće se, da celina tečnog zejtina. hoji se ima raščlaniti ili sa kojim se ima postupah, nikako nije bila podvrgavana efektu karbonisanja proizvedenog od direktnog plamena ili kakvog drugog izvora toplote, primenjenog na zid komora, već je samo potčinjen velikim raščlanjenim produktima iz elementa 25, kao i postepeno hladjenim produktima iz reakcione komore 23. Gasovi i pare, koji sadrže traženi pro dukat, prolaze kroz kondenzator 60 i skupljaju se u akumulatorskom tanku ili kotlu za gasolin 62, a lakši gasovi i pare izlaze kroz cev 66 u iscrpljivao 3, odakle, pošto je njihova lakša para bila iscrpljena, pri-dolazećim tečnim hidrokarbonom na pr. kerozenom i povraćena sa istim natrag u kruženje, dozvoli se onda da izadje napolje iz aparata do jedne tačke za upotrebu ili za sakupljanje, ili se vrati natrag u kruženje, da posluži kao toplonoša da i dalje umnožava zahtevani produkat, kao što je već bilo tzloženo. Još jedno preimućstvo našega ovoga načina jeste to, što smo mi u mogućnosti da upotrebimo gotovo svu paru u konden-zovanom vazdušastom desolinu u cilju proizvodjenja zahtevanega produkta na pr. gasolina, ovo ne samo da se odnosi na one pare, koje obično obrazuju gasolin već takodje i na one pare lakše nego li gasolinske pare, koje možemo da sjedinimo sa parom iz tečnog hidrokarbona, da bi proizveli naki produkat, koji sadrži gasolin. Ovo se postiže na taj način, š'o se para, koja ostaje posle zaklučnog kon-denzovanja, propušta da dodje u dodir sa pridolazećom hidrokarbonskom tečnošću i pošto je od sirane iste apsorbovana vraća natrag u sistem, da bi se u istom podvrgla stanju temperature i pritiska. U tome vraćanju natrag u sistem u obliku kruženja, ove lakše pare se ili primoraju da se ponovo sjedine sa raščlanjenim produktima radi obrazovanja potrebnog produkta, ili se pak dalje rasčlanjavaju u odredjene gasove, koji se najzad izadju iz sistema kroz kube za iscrpljavanje i to kao jedan vrlo skup uzgledan produkat. Na taj način mi kontrolišemo obadve naše temperature i napone s pogledom na najpovoljnije prilike, da bi dostigli maksimum pri rasčlanjavanju i ponovnim sjedinjavanjima, ali mi smo takodje u mogućnosti, da s uspehom tretiramo lakše pare, koje se najteže rasčlanjavaju i ponovo sjedinjuju, a čime sa preobraćaju u zahtevani produkat. S pogledom na reč ,,rasčlanjavanje“ mi je upotrebljujemo bez stvarne namere, da ona baš znači razlomljenje — lomljenje molekila u manje molekile i nezasićene ,,deiove“ molekila, već takodje slobodno stanje atoma, koje je proizvedeno visokom temperaturom, usled čega sjedinjavanje može lakše nastupili pri nižim temperaturama. Najbolje je, da je toplota upotrebljena u preobračanju pare i zejtina u aparatu, sprovedena kroz cevi i sudove aparata posrestvom zagrejanih hidrokarbonskih gasova i para, ali u slučaju, da se zahteva upotreba vazdu-šastog gasolina ili prirodnog gasa, ili možda ni jednog od ova dva, onda se veza izmedju kontrole 25 i komore za iscrpljivanje — može tako kontrolisati dobro nameštenim i dotera-nim ventilima — da lake pare i gasovi, koji se u samom aparatu generišu, mogu biti recirkulisani pošto prodju kroz krajnji kondenzator i na taj način da posluže kao to-lonoše. U opisima upotrebili smo izraz gas, označavajući neki odredjen gas, a izrazom para označavali smo neku nepostojanu (promen-Ijivu) materiju, koja se može kondenzovati, a kadgod smo upotrebili izraz gasovi i pare, — ili gas i para, ili smo označavali onu materiju koja možda sadrži a verovalno i sadržava kakvo jedinjenje odredjenoga gasa i materije, koje se mogu kondenzovati. U opisanome aparatu ne uzimajući u obzir da li se iz kompresora 28 iscrpljivač 3, u varira-jućim razmerama, snabdeva prirodnim gasom ili vazdušastim gasolinom, atmosfera sistema sastoji se iz odredjenoga gasa ili gasova i para ili pare promenljivih hidrokarbona, koje se mogu kondenzovati, — u kome iscrpljivahu se iscrpljuju stvarno sve zaostale pro-menljive materije, ili su zauzete tečnim hidrokarbonom, a suvi odredjeni gas t. j. gas oslobodjen od pare, pušta se kroz ventil 74 u sistem, ili je izdvojen kroz cevi 68 i 70. Elemenat za zagrevanje 25 u koliko se tiče samoga procesa, može biti ma kakve zgodne konstrukcije, koja će proizvesti potreban toploten efekat na gasoviti materijal ili materijal u vidu pare, koji je njemu podvrgnut, ali mi smo načinili jedan elemenat za zagrevanje, koji je prema sledečem, Obraćajući pažnju naročito na figure 3, 2, 4, priloženih crteža, označava jedno uzdužno ložište koje je načinjeno od vertikalnih-poboč nih zidova 76 i vertikalnih krajnjih zidova 77 i 78, pomenuta komora ložišta podeljena je unutarnjim vertikalnim krstom ili potrebnim zidovima 79 i jednim zidom 80 u vidu mosta, ovako je podeljena u mnošivo komora za zagrevanje, koje su jedna po jedna pokazane pod 81, i jedna pravilna komora ložišta 82. U komori 82 postavljene su podesne sprave za zagrevanje — najbolje je da su iste za uljano ili gasovito gorivo, kao što je pokazano pod 83. Pregradni zid 80, snabdeven je otvorima 84, kroz koje mogu prolazili zagrejani gasovi iz komore 82 neizmenično u nekoliko komora 81. Blizu njegovog gornjeg dela, zid 79 snabdeven je jednim otvorom 79 a, drugi zid sa jednim otvorom 79 b blizu njegovog srednjeg dela i treći zid 79 sa jednim otvorom 79 c blizu njegovog gornjeg dela, usled čega su zagrejani gasovi primorani, da uzmu jednu obilaznu putanju uzdužno po komori 75. Zadnji zid 78 blizu svoga srednjeg dela, snabdeven je jednim otvorom, koji vodi u jedan dimnjak 85, koji je u vezi sa jednom piramidom 86. U svakoj od reda komora 81 postavljen je po jedan sloj ili red vertikalno nameštenih spojnih cevki 87, kroz koje se propuštaju gasovi i pare, sa kojima se ima postupiti i to u cilju da se iste zagreju i rastave, pre no što se puste u reakcionu komoru 23 kroz izžljebljenu cev 24. U svakoj od komora 81 a iznad dna istih, postavljen je popločan pod 81a, koji služi da zatvori komorin deo za zagrevanje i da spreči zagrejane gasove da izlaze iz komore 82. Na sličen način svaka je komora na svome gornjem delu zatvorena jednim pločastim poklopcem 81 b kroz koji prolaze gornji krajevi cevki 87 Na vrhu elemenata za zagrevanje postavljen je jedan poprečni v ljak 88 za primanje, za koji je spojena jedna cev za primanje 89, sa kojom je u vezi jedna cev za primanje 29 već jednom ranije opisana — a koja sprovodi paru u gasove iz kompresora 28 u cevi 43. Iz ovog poprečnog valjka 88 sprovodi se tečnost u serije 90, jednog reda cevki 87 donji kraj svake cevi spojen je za kutije 91, postavljene iznad poda 81a, za svaku od pome-nutih cevki spremljena je posebno po jedna kutija. Spojena za svaku pojedinu kutiju jeste po jedna cevka iz sledeće serije reda, čiji je gornji kraj spojen sa gornjom pojedinačnom kutijom 92, koja je odmah iza zida 81b. Svaka od ovih pojedinačnih kutija, po redu je spojena sa gornjim krajem po jedne cevke sledeće senje u redu, čiji je pak donji deo naizmenično spojen za jednu donju pojedinačnu kutiju, sličnu kutiji 91, koji je raspored produžen kroz ćelu seriju tako, da proizvodi jednu na više i na niže iskrivudanu putanju pare i gasova kroz redove cevi. Gornji krajevi poslednjega reda cevki, spojeni su jednom poprečnom kutijom 93, postavljenom iznad zida 81b i produžavaju se od elementa za zagrevanje. Pomenuta kutija je jednim poprečnim spojem 94 sastavljena su jednim dovodnim poprečnim spojem 95, koji vodi za iduću seriju ili red cevki, a odgovara kutiji 88, koja je ovde već jednom opisana. Imajući u vidu fakat da sve serije ili vrste cevki, mogu biti postavljene i konstruisane na isti način kao prvi red, koji smo opisali, onda nije potrebno ponavljati opis. Mi mislimo, da je najbolje, da se cevke 91 na oba kraja i na gornjem i dolnjem-redu popuste kroz pojedinačne kutije, da bi se obrazovali mrtvi krajevi 91a, 91b koji se produžuju u atmosferu i završavaju se jednom kapicom kao što je pokazano pod 96. Ovi mrtvi krajevi produženi su izvan staze zagrevajućih gasova, da bi se u atmosferi ohladili, kako bi po gotovu bili pristupačni za otvaranje, da se u njih metne neka strugaljka ili kakva druga alatka, radi čišćenja unutrašnjosti cevki, kad se ukaže potreba. Ovim rasporedom poklopaca 96, nisu podležni toploti i mogu po gotovu biti uklonjeni bez ikakve bojazni od restruktivnih posledica i svaka posebna cev može po gotovu biti očišćena. Kutija je u fig. 4. detaljno izložena, cevka 91 pruž-du se kroz pomenulu kutiju i stoje u vezi kroz pobočne otvore H, pokazane tačkastim linijama. Prema pokazanome rasporedu videče se, da će parni i gasoviti materijal, koji je primljen kroz dovodnu cev 89, teći po kružnoj putanji iz najhladnije tačke zagre - ajućeg elementa, prema najvrelijoj tački tako, da se pome-nute pare ili gasovi postepeno zagrevaju i ne podvrgavaju se visokoj toploti od jednoga, čiji bi ishod verovatno bio taj, što bi se dogodil r potpuno rasčlanjavanje i zaoslavljanje katrana i drugih materija, koje bi verovatno zapušile cevi. Na levo u slici 3 pokazali smo jednu napravu za komprimiranje toplote a koja služi za komprimiranje priticanja gasa i vazduha u zagrevač 83, tako, da se može održavati pravilno i odredjeno stanje top lote u elementu za zagrevanje. Najbolje je, da je ovo, električna kontrola dobro poznatog oblika, čija su olova 98 vezana za jednu pirometarsku kuglu označenu u fig. 1 samo u komori 23, čijom pomoću prethodno odredjena temperatura u komori 23, koja deluje na pirometarsku kuglu 23, pokreće napravu za regulisanje toplote i kontroliše pridolaženje vazduha i goriva u srestva za zagrevanje 83. S pogledom na fakat, da ova kontrola nije specifički naš pronalazak, stoga mogu biti upotrebljeni i drugi kontrolori toplote, a pošto proizvode zahtevani cilj, to mi iste nećemo opisivati specifički. U fig. 1 pokazali smo jedan termosta-tički kontrolor 49 a koji je pod uplivom temperature istieućih gasova u cevi 58, a upotrebljen je da kontroliše ventil 49 b u vodi, koja dolazi u prskalicu 49, tako, da je količina vode, koja prolazi, regulisana već napred odredjenoj temperaturi, a u gasovima, koji izlaze nap: lje. Ovaj termo-statički kontrolor može biti ma kakve vrste, koja bude bila najpodesnija. U fig. 1. pokazali smo jedan kontrolor za održavanje nivoa tečnosti ili zejtina, sa kojim se postupa u izvetrivačima 19, 21 i reakcionoj komori 23, može se upo-trebiti ma kakva podesna naprava za održavanje nivoa ili ova koja je upolrebljena i opisana u ovome pronalasku jeste naš pronalazak, kao što ga upotrebljavamo za nužne i potrebne ciljeve. Ovaj kontrolor za odredjivanja i kontrolisanje nivoa, mi smo specifički pokazali u fig. 8. 9. 10 u crtežima, u kojima se vidi omotač 99, koji je na svome gornjem delu zatvoren jednim poklopcem 100, a njegov donji deo zaklopcem 101. Pomenuti omotač (cilinder) ima vrat 102. pomoću koga je spojen za cev 18 keja je već jednom ranije opisana. U ovome omotaču 99 postavljen je jedan balansirajući ventil 103, čija je drška spojena i pivotira na jednoj poprečnoj prečagi 105, čiji su krajevi spojeni sa spojnim šipkama 106 za poluge 107, koje pivotiraju na prečagama 108, nameštenim na ležištima 109 a na zagradama 110, učvršćenim za omotač 99. Suprotni krajevi ovih poluga spojeni su spojevima u vidu čivije i zareza ili za gornji kraj jednoga pokretnog tanka 112, koji se diže i spušta, kad se nivo zejtina u omotaču 99 menja. Ovakvim rasporedom pokretanje pokretnog tanka pri dizanju i spuštanju proizvodi obratno kretanje pistona u ventilu 103 i reguliše količinu zejtina, koja u komoru udje kroz cev 16. Cev 16 može jednim sporednim propustom biti spojena za napravu za kontrolisanje 17, usled čega se ova posledica može izbaciti iz upotrebe, a zejtin se može prineti direktno u komoru kroz otvor 113, u mesto da je primeran da prodje kroz ventil 103. U slici 11 pokazan je jedan uprošćen oblik aparata, u kome su pripremljena srestva za propuštanje pare iz izvetrivača 19, 21 direktno kroz dovodni kraj reak-cione komore 23, u mesto kroz hidrokar-bonov zagrevač 25; srestva za sprove-djenje zaostalih gasova i para iz konden-' zatora 60, direktno u dovodnu stranu cirkulišućeg kompresora 28, na taj način razdeljujući izcrpljujući stub 3 ili sprovo-deći ga sporednim propustom i srestva za kompresovanje gasa sa jedne spoljne tačke snabdevanja i održavanja jednoga plenuma ili potrebnog stanja pritiska u aparatu. U napred opisanome načinu i aparatu medijum (posrednik) koji pronosi toplotu, sastoji se ne samo iz zaostalih gasova i lakih para iz poslednjeg kondenzatora' već takodje i iz teže pare iz izvetrivača, od kojih je poslednji pri prolazu kroz hidril “ • • v ‘ ■' ■ ’ > •' . : . . *, i , N ^2r /Idpatent bro/ 2&67. ORO jfV ■ ^ I' \ - ■ . . 'c . ■ ■ ■ ■