KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 21 (6) INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 APRILA 1938. PATENTNI SPIS BR. 13951 N. V. Philips’ Gloeilampenfabrieken, Eindhoven, Holandija. Veštački hladjena cev pražnjenja sa živinom parom. Prijava od 7 marta 1935. Važi od 1 novembra 1937. Naznačeno pravo prvenstva od 5 novembra 1934 (Nemačka). 1 a k o se cevima pražnjenja sa živinom parom mogu proizvoditi velike količine svetlosti, ipak je još mala površinska svetlost kod dosad poznatih cevi. Površinska svetlost sijalica sa živinom parom pod visokim pritisk om, kakve se u poslednje vreme upotrebljavaju za osvetljanje ulica ili sličnih objekata, iznosi na pr. oko 100 int. sveca na cm2. Već su predlagane ta-kođe sijalice sa živinom parom naročite konstrukcije sa vrlo malim razmakom elektroda (oko 1 mm), kojima treba da je postignuta površinska svetlost od 18—36 int. sveća na mm2. Ova vrednost podudara se otprilike sa onom kod jako usijanog volframa, ali je ipak višestruko manja od površinske svetlosti kod lučnih sijalica sa ugljevima. Svrha ovog pronalaska je da povisi površinsku svetlost kod cevi pražnjenja sa živinom parom tako da se te cevi mogu s uspehom upotrebiti za projekcione svrhe, u reflektorima i svuda tamo gde se traže velike površinske svetlosti. Cev pražnjenja sa živinom parom prema ovom pronalasku snabdevena je nekim gasnim punjenjem pa ima unutrašnji prečnik manji od 3,5 mm i tako visok pritisak pare da je pad napona u putanji pražnjenja veći od 150 volti na cm., osim toga ova cev pražnjenja je veštački hlađena. U ovim cevima odgovaraju padovi napona veći od 150 volti/cm. pritiscima živine pare višim od nekih' 20 atm. Ovi visoki pritisci pare mogu se praktično ostvariti kad je unutrašnji prečnik cevi manji od 3,5 mm, pri čemu se mogu pri-meniti cevi sa normalnom debljinom zi- da. Čak se pokazalo kao preimućstveno da se ta debljina zida ne uzme suviše velika nego manja od 3,5 mm jer se time olakšava odvođenje toplote. Postojeće gasno punjenje olakšava paljenje. U nedostatku gasnog punjenja bilo bi paljenje skopčano sa velikim poteškoćama, jer kod po-menutog malog unutrašnjeg prečnika ne bi se moglo praktično dobro izvesti paljenje preturanjem cevi ili time da se elektrode međusobno dovedu u kontakt. U mnogim slučajevima prekoračiće razlika napona preimućstvo znatno iznad 150 volti/cm, jer se površinska svetlost može još jako povećati pri višim razlikama napona. Tako se može opterećenje izabrati na taj način da je pad napona za svaki cm putanje pražnjenja veći od 200 ili 250 volti. On može čak da bude veći od 300 volti/cm. Na primer postignuti su naročito dobri rezultati sa padom napona oko 400 volti/cm, što približno odgovara pritisku živine pare (koji nešto malo zavisi i od unutrašnjeg prečnika cevi i jačine struje) u cevi od 100 atm. Utvrđeno je da kod vrlo visokih pritisaka u cevi pražnjenja prema ovom pro-nalasku je vanredna specifična dobit t. j. odnos proizvedene svetlosti prema potrošenoj energiji. Na ime vidi se da kriva specifične svetlosne dobiti, t. j. linija koja pretstavlja specifičnu svetlosnu dobit u zavisnosti od pritiska živine pare, postiže najvišu vrednost koja je više ili manje oštro istaknuta. Na sl. 1 izmet je radi primera za određenu cev približan tok specifične dobiti R vidljive svetlosti u inter-nac. svečama od svakog Watta u zavisno- Din. 15.— sti od razlike napona za svaki cm putanje pražnjenja pri konstantnoj jačini ■struje. Povisivanjem razlike napona za svaki cm putanje pražnjenja ip-ri konstantnoj jačini struje povišuje se površinska svetlost suženog pražnjenja. Lako se mogu postići površinske svetlosti od 17 000 int. sveća/cm2 i više. Zbog svoje velike površinske svetlosti može se cev pražnjenja prema ovom pronalasku sa velikim pre-imućstvom upotrebiti u projekcionim a-paratima i reflektorima. Ova se cev pražnjenja može sa preimućstvom upotrebiti i u aparatima za osvetljenje kod filmskog snimanja. Osirn žive može ova cev pražnjenja da sadrži još jedan ili više drugih ispar-iijivih metala na pr. kadmiuma ili cinka koji se mogu uneti u cev u obliku amalgama. Pri izboru sredstva za hlađenje treba paziti da to sredstvo za hlađenje po mo-gućstvu što manje absorbuje zrakove koji treba da se emituju. U većini slučajeva je moguće da se voda upotrebi kao sredstvo za hlađenje. Kad se cev pražnjenja upotrebljava pod takvim prilikama u kojima je moguće ili postoji opasnost da se voda smrzne, onda je za preporuku da se vodi za hlađenje doda neka materija, na pr. glicerin, za snižavanje tačke smrzavanja. Ova se cev pražnjenja izrađuje od stakla sa visokom taokom omekšavanja na pr. od belutkovog (kvare) stakla ili tvrdog stakla. Strujovodne žice elektroda, koje mogu da budu obrazovane kao čvrste žarne elektrode, stopljene su u zidu, jer bi uvođenje pomoću brušenih podešenih defova i pomoću sredstava za zaptiva-nje kao lak, dalo povoda velikim poteškoćama zbog vrlo visokih pritisaka i temperatura koje vladaju u cevi. Za strujovodne žice mogu Se preimućstveno upotrebiti volframske žice, koje se sa velikim uspehom mogu stopiti u praktično bez-aikalno staklo sa kojeficientom istezanja između 10 i 40xl0‘7, koje se može stopiti uz belutak, kad je koeficijent istezanja izabran dosta mali. Preimućstveno je da se cevčica, pomoću koje se evakuiše cev pražnjenja, pričvrsti na jednom od krajeva cevi pražnjenja tako da se posle stapanja cevi pražnjenja t. zv. stopljeno mesto ne nalazi u onom delu cevi pražnjenja koji opkoljava pražnjenje. Pokazalo se da time pražnjenje postaje mirnije. Osim toga može se onda podesno postaviti neki reflektor u malom razmaku od cevi. Si. 2 na crtežu pretstavlja, radi primera, jednu cev pražnjenja prema ovom pronalasku. Cev pražnjenja 1 sastoji se od malog cilindra od belutka sa unutrašnjim prečnikom od 2 mm i sa debljinom zida od 2 mm. Na oba kraja sprovedene su volframske strujovodne žice. Ove volframske žice stopljene su u staklu sledećeg sastava: 88,3 % SiO„ 8,4% B.,0.. 2,9% Al.,0.. 0,4% CaO Ovo staklo je stopljeno uz belutak. U cevi pražnjenja nalazi se neon kome može da bude dodata mala količina na pr. 0,2% argona pod pritiskom (pri temperaturi sobe) od nekoliko cm, na pr. 4 cm, zatim nešto žive koja sačinjava elektrode 3. Razmak između tih elektroda iznosi otprilike 10 mm. Zbog male širine cevi zaostaje živa u elektrodnim prostorima. Eventualno može se cev na krajevima još malo suziti. Stopljeno mesto 4 nalazi se na jednom od krajeva cevi. Cev je opkoljena staklenim cilindrom 5 koji je na krajevima zatvoren zapuša-čima 6 kroz koje su sprovedene strujovodne žice. Ove žice su obložene izolacionim materijalom 7. Na cilindru 5 nalaze se dva cevna rukavca 8 i 9 za. dovođenje i odvođenje vode za hlađenje koja prolazi kroz cilindar koji je na pr. pomoću rukavca 8 priključen uz neki vodovod. Može se predvideti i određena količina vode za hlađenje, koja cirkuliše, na pr. sifonsko hlađenje. Ova cev pražnjenja je pri međuuklju-čivanju neke impedamce vezana za neki izvor naizmenične struje. U jednom određenom slučaju bila je tako odmerena pređuključena impedanca da je struja kroz cev imala krajnju vrednost od 1,5 amp. Napon između elektroda iznosio je pri tome 300 volti a potrošnja energije za pražnjenje je pri tome 310 vata. Pri tome je pritisak živine pare u cevi pražnjenja iznosio oko 65 atm. Pražnjenje između elektroda bilo je suženo pa je imalo prečnik odprilike od 1 mm. Struja svetlosti koju je emitovala cev iznosila je otprilike 1800 int. sveča, dok je površinska svetlost pražnjenja imala je vrednost od 18.000 int. sveća/om2. Iskorišćavanje svetlosti bilo je otprilike 5,8 int. sveća/Watt. Ovi brojevi pokazuju jasno koliko je velika površinska svetlost postignuta. Ova površinska svetlost nadmašuje čak površinsku svetlost sijalica sa ugljenim lukom. Povisivanjem pritiska živine pare i time povećavanjem pada napona može se površinska svetlost povisiti preko navedene vrednosti. Ova cev može se preimućstveno upotrebiti kao izvor svetlosti u pro- jekcionim ref lektorskim napravama eventualno i za svrhe zračenja na pr. ultravioletnim zracima. Patentni zahtevi: 1) Veštački hlađena zatvorena cev pražnjenja sa živinom parom naročito za projekcione i reflektorske naprave, naznačena time, što cev sadrži neko gasno punjenje, ima unutrašnji prečnik manji od 3,5 mm i tako visoki pritisak živine pare da je pad napona u putanji pražnjenja veći od 150 V/cm preimućstveno veći od 250 ili 300 V/cm, pri čemu je debljina zida cevi shodno manja od 3,5 mm! 2) Cev pražnjenja prema zahtevu 1, naznačena time, što se mesto stapanja cevčice za crpljenje nalazi na jednom od krajeva _cevi pražnjenja tako da je moguće da se postavi neki reflektor blizu dela zida cevi koji opkoljava putanju pražnjenja. . . ' ' ■ ■ ■ ■ ■ ■ . . Ad pat. br. 13951