KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 12 (5) INDUSTR1SKE SVOJINE Izdan 1. )ula 1931. PATENTNI SPIS BR. 8150 Physical Chemistry, Research Company, Wilmington, U. S. A. Postupak za dobijanje tečnih ugljovodonika, naročilo za dobijanje tečnih goriva iz čvrstih goriva. Prijava od 3. juna 1930. Važi od 1. avgusta 1930. Traženo pravo prvenstva od 4. juna 1929. (Belgija). Pronalazak se odnosi na dobijanje tečnih ugljovodonika. a poglavito, ali ne i isključivo, na dobijanje tečnih goriva iz čvrstih. Cilj mu je, naročilo, da uprosti i učini što ekonomičnijim ovo dobijanje. Več je predlagano, da se primeni dejstvo magnetnih polja visoke učestanosti na smeše destilacionih gasova čvrstih goriva sa podesnim gasovima. Međutim iskustvo je pokazalo, da je dejstvo magnetskog polja u tom slučaju vrlo slabo i da nije zgodno za dobijanje ni dobrih rezultata ni dovoljnih količina. Tako isto predlagano je, da se primeni dejstvo ultravioletnih zraka na destilacione proizvode, da bi se primenila njihova gu-stina i tačka ključanja. Pronalazak se poglavito sastoji u torne, što se za dobijanje ugljovodonika stavljaju n dodir bar delimično u elektrostatičnom polju i bar delom pod dejstvom izvora ultravioletnih zrakova, destilacioni gasovi čvrstih goriva s jedne strane sa gasom, koji sadrži ugljen monoksid (CO) i vodo-nik (prvenstveno vodeni gas, kome se dodaj? ili ne vodonik) s druge strane. Pronalazak je pokazan na priloženom nacrtima, koji su dati samo kao primer izvo-denja. Sl. 1 šematički pokazuje u vertikalnem preseku, uređaj za izvođenje pronalaska. Sl. 2 pakazuzuje u preseku po liniji 2—2 iz sl. 1 isti uređaj. Po pronalasku se bar jednim delom u elektrostatičnom polju, delom, isto tako, pod dejstvom izvora ultra-violetnih zrakova destilacioni gasovi čvrstih goriva s jedne strane, mešaju sa gasom, koji sadrži ugljen-monoksid (CO) i vodonik (prvenstveno vodeni gas kome je nodat ili nije dodat vodonik) s druge strane. Ovaj proces biva bilo na sledeči način ili na način sličen ovome. U zatvorenom sudu se ugalj za obradu destilira prvenstveno na niskoj temperaturi (na oko 500 ) zatim na visokoj tempi raturi (oko 900J)- Ova destilacija s jedne strane daje, polu-koks a s druge gas, koji sadrži vodonik (H), metan (CH4) ugljenmonoksid (CO) ugljen dioksid (CO.,), benzol, toulen, ksilen i teške ugljovononike. Potom se koks (prvenstveno polu-koks, dobiven de-stilacijom uglja) žari u ložištu (prvenstveno onom, koje služi u isto vreme za lože-nje,koje je potrebno za gore pomenutu destilacijo), koje radi kao gasni generator, tako da se iz istog dobija vodeni gas (CO -j-(H.,)n) koji je izmešan sa svojim uobičaje-nim nečistim primesama CO., i N2. Vodena para se zagreva dalje iznad svoje temperature disocijacije, tako da se dobija vodonik (H) i kiseonnik (O). Ovo zsgre-vanje se vrši pomoču ložišfa, koje dej-stvuje kao gasni generator. Din. 15. Ovako dobivene tri gasne smeše vode se zajedničkom sudu. Te se smeše obično zagrevaju do oko 600° i to istim gornjim ležištem. Ta rezultujuća gasna masa se, potom za vreme vodenja zajeda čkom sudu ili posle uvođenja u isti, izvesno vreme podvrgava dejstvu elektrostatičnog polja s jedne straue i s druge, dejstvu ultravi-oletnih zrakova, koji se dobijaju iz jedne lampe sa živinom parom. Elektrostatično polje dobija se između dveiu elektroda, između kojih se pomoču kakve statičke mašine, stvara razlika u naponu od nekoliko desetinn hiljada volti. Usled gornjih raznih uticaja javljaju se između ostalih i sledeče reakcije: vodeni gas se preobrača u metan : CO + (H,)n = CH4 + H.20 (para). Ugljen monoksid iz ugljenog gasa trpi iste promene. Metan se preobrača u acetilen: 2 CHt = C2 H2 -j- 3 H i najzad acetilen vezuje vodonik i daje C2 A2-)-(H)n = razna goriva u vidu CnH2n-l-2 (koja su zasičena). Najzad se dobivena goriva — ako je proces izveden pravilno, a čije izvođenje omogućava uređaj dole opisan, javljaju u vidu smeše, koja se može uporedili sa prirodnim petroleumom. Za izvođenje gornjih procesa služi instalacija pokazana u sl. 1 i 2, koja je pode-šena za neprekidan rad. Za izvođenje ove instalacije razni aparati i njihovi organi postavljaju se tako, da punjenje sastoječe se iz čvrstog goriva ide neprekidno, i to prvenstveno da se to punjenje vrši na gornjem delu, tako da gorivo koliko se destilira, zagreva ide nepre-kidno dalje, ta/eo da iz aparata izlazi kao pepeo. Instalacija po nronalasku sastoji se iz jedne, obično ozidnne kule o, koja je na gornjem delu zatvorena poklopcem o1. Kroz ovaj poklopac provlači se grlo (vrat) levka b za punjenje, čija je višina udešena tako, da nagomilavanje čvrstog podesno iskoma-danog goriva u vratu levka sprečava izlaz gasovima, koji se nalaze u kuli — kroz taj vrat. Ovaj vrat 6 se u unutrašnjosti produžuje na dole i širi u vidu zarubljene kupe, zatim suževa u vidu isto takve kupe, teko da te dve kupe obrazuju, odelenje c, koje se nalazi na putu vrelim gasovima, koji dolaze iz ložišta, koje se nalazi na donjem delu kule. Odelenje c se nalazi na iakvom mestu kule, da se gasovi u njemu mogu zagrevati na oko 500°. Uodelenju c vertikalno i.aksialno, odozgo na dole ulazi cev c1, čiji je donji kraj pro- širen. Zadatak je ovoj cevi da skuplja gasne proizvode destilacije na niskoj temperaturi, koji se stvaraju u odeljenju c. Ovo odelenje c se vodom d produžuje na dole, tako da gasovi u vodu d budu izleženi temperaturi do 900r‘. U cev d ulazi cev d , koja skuplja gasne destilacione proizvode sa visoke temperalure. Ovi se proizvodi isto tako stvaraju u odelenju c. Ispod donjeg ušča voda d poslavlja se rešetka e u vidu zarubljene kupe, koja se sužava na dole i koja je otvorena dole za izlaz zgure i pepela. Oko rešetke e postavlja se, spiralno uvijena, gvozdna cev f kroz koju struji voda. Ova voda isparava usled zagrevanja, para se disocira, i na drugom kraju cevi izlazi vodonik a kiseo-nik se vezuje sa gvožđem cevi /. Lozište obrazovano rešetkom e, s jedne strane dobija sredstva g za regulisanje upustva vazduha a s druge strane dobija hermetična sredstva na pr. rešeto h za odvod pepela. Da bi se nesagorljivi delovi lakše kretali i silazili, predvida se vertikalno vratilo /, koje nosi dva kotura Z1 i /2 prvenstveno na višini donjih otvora odele nja c i rešetke e koji preko nekog podes-nog organa, dobija rotaconi pogon, koji treba da je lagan i neprekidan. S jedne i druge strane odeljenja c na putu vrelih^gasova predvida se vedi broj cevi, na pr. četiri cevi j1, j2, j3 i j4 sa dimenzijama, koje su udešene tako da brzi-na gasova kroz iste ne bude suviše velika. Ove cevi po dve, su preko poprečnih cevi, spojene, tako da obrazuju jednu jedinu cik-cak cev. Te cevi su postavljene tako da se mogu zagrevati, i to prve dve j1 i j'2 do oko 600°, druge dve j? i j4 do oko 300 . Cev j1 s jedne strane u vezi je sa ispu-stom na cevi /as druge strane sa ce-vima cM d i potom preko cevi k u kojoj se nalazi organ k1 za uklanjanje prušine i ventilator k2, sa ispustom za gasove sa-gorevanja, iz ložišla e, polukoksa destilisa-nog u odelenju c dok cev d vrača ložišlu preko grane k3 (sa brojačem k4) cevi k eventualni suvišni proizvedeni vodeni gas. Iz-lazni kraj cevi j4 vezuje se sa hladnjakom i najzad poslavlja bar u jednoj od cevijb j2, j3 i j4, na pr. cevi j :, srestva za stvara-nje elektrostatičnog polja, koje se na pr. sastoji u torne, što se uzdužno u toj cevi (pri čem se ona poprečno zatvara Židovima 1„ i h koji su izolovani) smešta jed-na pravolinjska elektroda m, koja se s jedne strane vezuje za masu (telo) aparata ajs druge za polove nekog izvora n elektrici-teta visokog napon r, na pr. za statičku mašinu ili pak za kakav uređaj, koji orno gubava do-bijanje visokog napona na pr. za transformator za naprave za podizanjc napona. Ovaj izvor treba da je takav, da može dati napori od nekoliko desetina hiljada volti na pr. 80.000 ili 100.000 pri opterećenju jed-nog dela miliampera za odstojanje od oko 8 do 10 cm izmedu ikktroda. Zatim se predvidaju sredstva za prolaz — baru jedan deo cevi — ultra violetnih zrakova. Iz tog se razloga jedan od zidova 1, i 1, cevi j., pravi od matarije, koja propušta ultravioletne zrake, na pr. od top-Ijenog kvarca ili od naročitog stakla. Lampa, koja odaje ultra-violetne zrake o stavija se prema pom. zidu, pri čem se prvenstveno vodi računa, da gasne struje i ultra violel-ni zrači idu jedne prema drugima u su-protnom smislu. Jasno je da instalacija, koja je gore opisana, omogučava — oko je sve propisno izvedeno, naročilo ako je prolaz raznih ga-sova za sud j dovoljno lagan da bi se iz-velo dejstvo aktivnih agenasa — izvođenje pronalaska upotrebljavajuči u jednom i istom aparatu čvrsto gorivo, da bi se dobilo lačno gorivo, pri čem su svi gubitci ■ svedeni na najmanju meru. Opaženo jo, da ultra-violetni zrači pored -svoje osobine kataliziranja imaju i tu oso-binu da gas, na koji ti zrači dejstvuju, čine osetljivim za dejstvo električnog polja, usled čega je omogučeno da to polje jače • dejstvuje na g-sove nego vrn prisustva po-menutih zrakova, naime, da se dobije znatno vveče iskorišćenje nego do sad. Jasno je i to se vidi iz gornjeg, pro-nalazak se ne ograničava na primer izvo-đenjs, koji je napred pokazan, več ce odnosi na sve razne moguče variante. Patentni zahtevi: 1. Postupak za dobijanje tečnih ugljovo-donika, naročilo za dobijanje tečnih goriva iz čvrstih goriva, naznačen time, što se delom u elektrostatičkom polju i delom pod dejstvom izvora ultra-violetnih zrakova mešaju ga-, dobiven destilacijorn čvrstih goriva i gas, koji sadrži ugljen monoksid i vodonik. 2. Postupak po zahtevu 1, naznačen time, što se elektrostaličko p^lje proizvodi izmedu dveju elektroda, između kojih se stvara na pr. pomoču statičke mašine, visoka razlika u potencialu, na pr. od nekoliko desetina hiljada volti. 3. Postupak po zahtevu 1, naznačen time, što se dejstvo elektrostatičkog polja i ultra-violetnih zrakova vrši na gasove za-grejane bar do 300,;C. 4. Postupak po zahtevu 1, naznačen time, što se posle podesnih dejstva agenasa za izvođenje reakcije, dobivena gasna smeša uvodi u sirove zagrevane sa opadajučim temperaturama, na pr počev od 300° pri čem se spravljaju pregrade da bi se iz-beglo suvišno zagrevanje. ■ ' ■ v- : . ... , _ . ... . . • , . ■ ■ • ■ E . ■ v ' ■ . • . - ' ■ ol .: ■ Ji Ad patent'broj 6150.