PoStarlna 1XZ Brol & Zagreb, 23. februara 1933. Pojedini broj stoji 1.50 Dinara r v i -o p n u fašističke Italije, koja Je „uzela najnasilnije mjere, da uništi naš narod u Julijskoj Krajini, štampa je sigurno najače sredstvo. Treba svijet da zna Za nepravde, koje Italija dini jednom narodu, ako želimo da ustane protiv tih nepravda, a to de svijet doznati samo preko dobre štampe. HSTIfA Be* Lista »Istra« naša bi ernigrantskji akcija i i.aša borba iaiala mnogo manje značenje nego 11 ga ima danas. Naša emi gracija ima u Betu »Istra« svoj organ, preko kojega govori u ime našeg naroda. Treba naša emigracija to ia shvati i da cijeni značenje lista, pa da ga podupre onako kako treba. > GIASUO SAVEZA JUGO$IO¥ENSK»IH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE Neuspjeh fašitičke škole u Julijsko/ Krajini Značajan članak tršćanskog "Piccola** Slavenska sela u Julijskoj Krajini u slabim su rukama učiteljica — Muške učiteljske sile izbjegavaju nase krajeve - »Piccolo« predlaže, da se na Julijska Krajinu protegnu mjere, oje vaze za Juzm lirol: da se povise plače i da se računaju »ratne« godine — Sottosanti najveći primjer herojizma . .. Trst, februara 1933. Na zboru riječkog fašizma, koji je nedavno održan na Rijeci, pokrajinski sekretar Gherbaz (!) u svom je referatu istaknuo, da je zlo za fašizam u riječkoj pokrajini u tome, što nema ljudi, koji bi se u malim mjestima i selima brinuli za proširenje fašističke organizacije, a naročito se osjeća pomanjkanje muških učitelja, koji bi -mogli ovu akciju da provode. Trebalo bi zato dà se vlada pobrine, kako bi Julijska Krajina dobila za sva sela što više muških učitelja, jer su oni snaga fašističke organizacije. Tršćanski list »II Piccolo« osvrnuo se u svom broju od 17 o. m. na ovu izjavu riječkog fašističkog sekretara, u opširnom članku. »II Piccolo« kaže, da se pomanjkanje muških učiteljskih sila ne osjeća samo u kvarnerskoj pokrajini, nego općenito u čitavoj Julijskoj Krajini. Škola je italijanizi-rana. Učitelji su proveli i provode plemenitu (!) akciju odgoja u talijanskom duhu. Oni tu akciju provode u prilikama, koje često nisu nimalo povoljne, ali svjesni su svoje odgovornosti i srpemni na žrtvu. Ali, nažalost, kaže tršćanski »Piccolo«, mnogo i previše škola u Julijskoj Krajini još je uvijek u rukama učiteljica, koje čine sve, štc ie u njihovim snagama i koje vrše oduševljeno svoju dužnost, ali one izvan škole ne mogu mnogo da učine za asimilaciju i širenje fašizma. Najviše što mogu da čine je to, da okupljaju učenice i njihove starije sestre u tečajeve šivanja, gdje mogu da šire takodjer talijanstvo, ali to je malo. Učiteljice su silom prilika često bez onog potrebnog kontakta sa selom, u kojem služ*. A povrh toga treba uzeti-u obzir, da su u većini slučajeva te učiteljice mlade djevojke, koje se u selima osjećaju nevoljko i osamljene, pa se ne brinu za drugo, nego kako će doći do što skorijeg premještenja. »Piccolo« kaže: »Nile ovo prvi put, nego već od svršetka rata ml stojimo na stanovištu, da u školama Julijske Krajine treba da se postavljaju učitelji muškarci, ljudi, koji imaju srca i otvorenu inteligenciju, koji će u školi I izvan škole biti ne samo odgojitelji, nego 1 apostoli, savjetnici, koje će zavoljeti ono opljodjelsko pučanstvo«. Zato se je, kaže »Piccolo«, — dala inicijativa. da se osnuje jedra naročita učiteljska škola za učitelje u pograničnim krajevima. Iz te škole imali bi da izlaze učitelji, koji bi bili naročito spremni baš za one delikatne (!) akcije, koje mora učitelji u Julijskoj Krajini medju drugorodnim pučanstvom da provodi. U toj školi učitelj bi naučio jezik onoga naroda, medju kojim bi imao da vrši svoju siužbu. Tamo bi učitelj za Julijsku Krajinu naučio hrvatski i slovenski, jer je to potrebno, da bi se uspostavio kontakt izmeđju fašističkog učitelja i pučanstva. Ali nije se učinilo dosada još ništa, da bi se osnovala takova učiteljska škola. A to ne valja, jer se tako. po mišljenju »Piccola« zavlačj proces asimilacije. U ovom svom članku »Pic olo« nadalje kaže, da bi trebalo uč.niti nešto, da bi učiteljsko zvanje i služba u Julijskoj Krajini postala priviačivija, pa drži, da bi se mladim učiteljima, koji bi htjeli služiti u Julijskoj Krajini, i da se tamo žrtvuju (!) par godina, staviti u izgled bolju plaću. Treba im ekonomski kompenzirati žrtvu- Trebalo bi im olakotiti karijeru, uzevši kao naročitu zaslugu službovanje u Julijskoj Krajini. — Trebalo bi im dati neke moralne olakšice, kao naknadu za tešku zadaću, koju vrše. Kad bi se tako postupalo, primamilo bi se u Julijsku Krajinu više novih muških učiteljskih sila. Nije isključeno, da bi se. uza sve teške prilike, mnogi zaljubili u svoju misiju i ostali bi definitivno na svojim mjestima, a drugi bi ostali recimo pet ili deset godina, pa bi se onda natjecali za bolja mjesta u unutarnjosti, gdje bi im bilo bolje. Tim bi učiteljima trebalo ići ususret kod ovakvog premještavanja. »Piccolo« misli, da bi trebalo ustanoviti jednu posebnu plaćevnu kategoriju. Ti učitelji imali bi veće plaće, nego oni u staroj Italiji. A pored toga zakonom bi trebalo ustanoviti, da oni imaju I neka druga specijalna prava. Do sada fašistička vlada nije to učinila, da ne bi izazvala ljubomoru, kod ostalih učitelja. Ali ipak učinjeno je — kaže »Piccolo« nešto za škole u Pc-adižju (Južni Tirol). Ali samo za Južni Tirol. Te mjere trebalo bi proširiti i na Julijsku Krajinu. U čemu se sastoje te mjere u Južnom Tirolu«. Prošlog septembra, to znači od početka ove školske godine, fašistička vlada provela ie seriju odredaba, koje ku stvorene u korist učitelja i školskih didaktičkih direktora u Južnom Tirolu. Izdan je jedan dekret, koji ovlašćuje školskog proveditora. da u drugorodnim (njemačkim) zonama namješta naročito sjjremne učitelje Taj dekret važi za nekoje škole u Tridentinskoj provinciji i za čitavu bozensku provinciju. Ovi učitelji, koji će služiti u školama u njemačkim selima, poslije pet godina službe u toj zoni, ako traže premještenje. dolaze kod premještenja najprije u obzir, bilo da traže jedno drugo mjesto u Južnom Tirolu, bilo da u staro] Italiji. Oni imaju prednost pred ostalim učiteljima. Osim toga služba u njemačkim selima, od ove godine dalje, računa se u povišenju plaća. I u kalkulacijama za penziju, za svaku godinu službe kao da bi u staroj Italiji služio 1 godinu i 4 mjeseca (»con I' aumento di un terzo«). Osim toga ovim vladinim dekretom uspostavlja se 30 mjesta vjeroučitelja u školama Južnog Tirola, da bi se harmonizirala akcija učitelja s akcijom svećenika. To sve iznosi »Piccolo« pa kaže, da ove mjere čeka i Julijska Kraj'na već deset godina. »Piccolo« se nada, da će vlada proširiti ove mjere, koje važe za Južni Tirol što prije i na Julijsku Krajinu. Tako će se ispuniti jedna praznina a na teška i delikatna učiteljska mjesta u »drugorodnim« zonama Julijske Krajine doći ćt najbolji učitelji. Da se prošire te mjere na julijsku Krajinu od velike je i hitne potrebe. Da je ta potreba velika svjedoče riječi riječkog pokrajinskog sekretara Gherbza. »Piccolo« se nada da će fašistička vlada vćć početkom iduće godine proširiti taj dekret i na Julijsku Krajinu. To treba da urgiraju školski proveditor, prefekti, fašistički federalni sekretari i poslanici u parlamentu.. Treba da se užurbano i svim mogućim snagama radi na mirnoj penetraciji talijanske civilizacije u narod Julijske Krajine. Učitelje treba pomoći, jer su oni apostoli velike misije i herojski mučenici dužnosti. »Jedno ime neka govori za sve: Ime učitelja Sotto-santija«. Iako završava svoj članak »Piccolo«. Mi smo ovo iz »Piccola« citirali u prvom redu zato. jer je ovo dokumenat karakterističan za talijansku asimilacionu akciju u Julijskoj Krajini. S te strane ovo nas pisanje tršćanskog lista najviše i interesuje. Od Gentiliieve reforme da'je ovo ie, u nizu tolikih mjera, jedna daljnja etapa na putu. koji je Italija preduzela. Značajna etapa. Ali u isto vrijeme vidimo iz ovog članka fašističkog lista, da ta akcija do sada ne uspijeva onako, kako je bilo ispočetka zamišljeno. Poteškoće, koje stoje toj akciji na putu, medju koje treba u prvom redu uvrstiti, otpor i mržnju našega naroda, čine da talijanski učitelj po malo gubi volju za rad. On ne uspijeva u svom poslu. Mnogo se od njega traži, a malo mu se daje. pa svako, ako ikako može ostavlja »drugorod-na« sela i bježi na bolja mjesta. Naša sela ostaju slabim učiteljicama, koje narod ismje-hava... »Piccolo« je dobro opazio problem. Treba dakle većim plaćama (to je fašistički idealizam!) i drugačijim mjerenjem godina službe učiniti Julijsku Krajinu prl-vlačivom. Godine provedene u službi u selima Julijske Krajine računat će se u neku ruku kao ratne godine... To je vrlo značajno. Učitelji, koji rade u slavenskim selima na asimilaciji — u ratu su Ali hoće li VATIKAN I MANJINE Naši Ó0 se čitatelji sječati, jer je o tome bilo govora i na lanjskom Kongresu evropskih manjina u Beču, da je Papa uspostavio zaštitu Nijemaca, koji živu izvan Njemačke u pogledu materinjeg jezika u vjeronauku i dušobrižništvu uopće. Biskupu u Osnabrii-cku u Njemačkoj Papa je naredio, da vodi brigu o tome i da nadzire Nijemce u ino-stranstvu, da im se ne bi dogadjale nepravde u pogledu jezika Biskup u Osnabrdcku brinuo se u tom smislu do lanjske godine za Nijemce u kolonijama, u prekomorskim zemljama i samo u nekim evropskim zemljama, a lani je Papa njegovu kompetenciju proširio na sve evropske države, gdje živu Nijemci. Biskup u Osnabrdcku ima da vodi evidenciju o postupku s Nijemcima u raznim državama u crkvenom pogledu i da o tome izvještava Papu, kako bi on mogao da poduzme mjere, koje su potrebne, da ih se zaštiti, ako bi pravo materinjeg jezika bilo pogaženo. Papa naime stoji na ispravnom stajalištu (kad se radi o Nijemcima ...), da svaki narod ima pravo naKvjeronauk i dušobrižni-što u svom materinjem jeziku. Kad je Papa vovjerio ovu značajnu misiju biskupu u Osnabrdcku popratio je to izjavom, da svi vjernici imaju »naravno i nadnaravno pravo*, ia im se dijeli vjeronauk i vrši dušobrižništvo u materinjem jeziku. Sveta i nedotakljiva pravica djeteta je, da govori s Bogom i o Bogu u jeziku, koji je naučio od majke koji govori narod, kojemu pripada. Jedino materinja riječ ide iz srca k srcu. To su misli, kojima je Papa popratio uvadjanje bi-tkupa Beminga u novu misiju. To je stajalište uostalom bazirano i na crkvenom pravu, koje takodjer proglašava ovo načelo ne-iotaknjivim božjim pravom. Poznati profesor crkvenoga prava na mtinehenskoj univerzi dr. Eichmann objavio je nedavno u bavarskom svećeničkom listu studiju o vjeronauku u materinjem jeziku u svjetlu crkvenog prava i dokazao je da na temelju e. 1332 crkvenog prava mora svećenik poučavati »sermone ad eorum captum accomoda-"te-t, ip znači u jeziku, koji narod razumije i koji mu je materinji jezik. A da se ne upuštamo u iznošenje primjera i dokaza, reći ćemo ukratko, da je u historiji katoličke crkve bilo mnogo momenata, kad je i Vatikan ustajao u obranu materinjeg jezika u crkvama sad u jednoj, sad u drugoj zemlji, pa su čak i nekoji Pape u tim borbama intervenirali da zaštite materinji jezik Pojedinih naroda u crkvama. OsnabrUški biskup Beming vrši zadaću, koju mu je Papa dao i on je pred nekoliko dana posjetio Jugoslaviju, da vidi, kako se ovdje postupa s Nijemcima u pogledu jezika u crkvama i vjeronauku. On je došao najprije u Ljubljanu, pa je bio gost ljubljanskog biskupa, a zatim je bio neko vrijeme u Zagrebu gost zagrebačkog nadbiskupa. Proslijedio je za Djakovo, Beograd, Zemun, Veliki Bečkerek i Subotiču. Svagdje je posjetio njemačke kolonije, njemačke svećenike i njemačke škole, a posjećivao je čak i njihove privredne organizacije i nacionalna društva. U Zemunu je održao misu i propovijed na njemačkom jeziku, pa je izrazio zadovoljstvo, što Nijemci u Jugoslaviji pokazuju veliku odanost katoličkoj crkvi i njemačkoj narodnosti. U Velikom Bečkereku održala je tamošnja rimokatolička crkvena općina tom prilikom svečanu skupštinu, na kojoj je prisustvovao biskup Beming i'biskup Rodiš. Poslije ostalih govora govorio je i biskup Beming, pa je i tu izrazio zadovoljstvo sa slanjem Nijemaca u Jugoslaviji i izrazio se, da je rad biskupa Radića u punoj soglasnosti sa željama Sv. Oca Pape. Biskup Beming je rekao: »Si . Otac Papa smatra prirodnim da učenje vjeronauka bude uvijek na materinjem jeziku vjernika. Razgovarati o društvenim i Privrednim prilikama može se na svakom jeziku, ali moliti se Bogu može se iskreno samo na materinjem jeziku*. Kad smo doznali za ovaj posjet njemačkog biskupa Beminga Jugoslaviji i za njegovu misiju, najprije srno pomislili: A brine li se neko, da bi se poštovalo pravo na materinji jezik u vjeronauku i dušobrižništvu i za naše sunarodnjake u Koruškoj? Postoji li neki reciprocitet? Ih je možda i u lom pogledu jednako kao i u pogledu ško-’a? Poznato je naime, da naši sunarodnjaci u Koruškoj ne uživaju nikakvih prava, da su progonjeni na svakom koraku. Pa doista, ni na crkvenom polju ne mogu se pohvaliti ni izdaleka onim pravima, koja uži-vaju Nijemci u Jugoslaviji. Mi ne zavidja-™o nijednoj manjini, ali možemo s pravom da kažemo, da nema manjine, koja bi bila sretnija od Nijemaca u Jugoslaviji. Odmah zatim sjetili smo se na stanje našeg naroda u Julijskoj Krajini i to naro eJto na progon naše riječi iz crkava, na djecu, koja moraju da uče talijanski vjero nauk i na gVfi ono. što se dogadja našim svećenicima, i što je kulminiralo u tragediji našeg prvog svećenika goričkog nart^isku pa dra Sedeja, koji je umro slomljen jednim grubim postupkom jednog i drugog Rima. Pomislili smo: gdje je konzekventnost? Kakav je ovo moral? Zar i u Vatikanu mjere dvjema mjerama? Zar ne važe i za Jugoslavene u Julijskoj Krajini ona ista načela, koja je Papa izrazio biskupu Berningu, kad mu je povjerio misiju zaštite Nijemaca u inostranstvu? Zar nemaju Jugoslaveni pravo na zaštitu svog materinjeg jezika u vjeronauku i dušobrižništvu, na to »naravno i nadnaravno pravo*, na to »božansko pravo*, o kojem govori ne samo Papa Pijo XI nego i crkveno pravo? Pomislili smo, nebi li bilo u redu, kad bi Papa povjerio, na primjer, zagrebačkom nadbiskupu, da vodi evidenciju nad postupkom fašističkih vlasti i talijanskih biskupa u Julijskoj Krajini s našim narodom na crkvenom polju ? Ali kako je stvarnost daleko od svega toga i kako je ono. što se u Julijskoj Krajini dogadja daleko od načela, koja ističe Papa i o kojima govori crkveno pravo. Da bi Papa uveo neku zaštitu to se sigurno neće dogoditi Sve nas navodi na sumnju, da je Vatikan s fašizmom sporazuman u svemu, pa i u tome, da se provede što skorija asimilacija manjina u talijanskim granicama. Zašto inače nebi Papa i pred Mussolinijem svim svojim ugledom izrekao ono načelo o »naravnom i nadnaravnom pravu?* Da ovako govorimo ne daje nam povoda samo postupak s našim narodom u Julijskoj Krajini, nego nam to potvrdjuje < postupak Vatikana i fašizma s Nijemcima u Južnom Tirolu. Pomislili smo naime u povodu posjeta biskupa Beminga Jugoslaviji: zašto biskup Beming ne ide na vizitaciju u Južni Tirol, da tamo ispita stanje Nijemaca, koji su pripali Italiji, pa da o tome referira Papi? I oni bi Nijemci spadali u njegovu evidenciju, jer su i oni Nijemci u inostranstvu, na koje se odnosi Berningova misija. Zašto Papa ne šalje Beminga u Južni Tirol, kad je tamo situacija daleko, daleko teža, nego igdje, a sigurno takva, da se neda ni upor editi s situacijom, u kojoj se nalaze Nijemci u Jugoslaviji. Tamo je stanje takvo, da bi biskup Beming morao svu svoju brigu posvetiti baš Južnom Tirolu, najprije Južnom Tirolu. Kakve su prilike u Južnom Tirolu čitateljima našeg lista je dobro poznato. Mi smo u našem listu pisali o tim prilikama, a po svemu se vidi, da se ne razlikuju mnogo od prilika u Julijskoj Krajini. I u crkvenom pogledu je skoro jednako. Tirolci doduše nemaju svog Sedeja, ali inače stvari jednako stoje. Južni Tirol je razdijeljen u dvije biskupije i to briksensku i tridentinska. Briksenska biskupija obasiže i neke dekanije, koje su u austrijskom Tirolu, izvan granica Italije, trindentinska ima 12 njemačkih dekanija oko Božena, dok su ostale dekanije talijanske po stanovništvu. U Njemačkim dekanijama dvije trećine pučanstva su talijanske. Ali U Nijemci nemaju u crkvenom pogledu nikakvih prava, baš-kao ni Slaveni u Julijskoj Krajini. Godine 1923 u-kinula je talijanska vlada njemački jezik u školama i počela da ukida i vjeronauk na njemačkom jeziku Toj namjeri suprosiavilo se njemačko svećenstvo, ali su vlasti ugušile taj protest. Svećenici su se morali povući iz škola * počeli su da predaju vjeronauk u crkvama i župnim dvorima. Neko vrijeme prije luteranskog sporazuma Vatikan je podupirao njemačko svećenstvo u Južnom Tirolu n ovom otporu, ali poslije luteranskog sporazuma Vatikan je i u Južnom Tirolu, kao i Julijskoj Krajini digao ruke i počinje čak, da radi zajedno s fašizmom na denacionalizaciji. Da bi se paralizovao utjecaj njemačkog svećenstva, koje podučava vjeronauk na njemačkom jeziku izvan škole, lanjske godine bilo je postavljeno u Južnom Tirolu 30 talijanskih svećenika, koji su došli iz stare Italije i kojima su dane čak i veće plaće. Crkvene vlasti morale su ih instalirati po njemačkim selima, na štetu starih njemačkih svećenika. Vatikan nije protestirao, nego — podupro. Ove godine nastavlja se s postavljanjem talijanskih svećenika po njemačkim selima. Balilska organizacija kani da postavi po njemačkim selima nekoliko desetaka balilskih kapelana, koji će se razmjestiti takodjer po njemačkim župama. A ovu akciju podupire i tridentinski biskup Endricci, koji je školskim vlastima slavio nekoliko desetaka talijanskih svećenika iz talijanskog dijela biskupije za sela u njemačkom dijelu. Da ne navodimo drugo, već je ovo dovoljno, da se vidi, kakve prilike vladaju u Južnom Tirolu i kako bi bilo potrebno, da se biskup Beming pobrine za svoje sunarodnjake pod Italijom. Ali on to neće učiniti. On to ne smije učiniti. Njega Papa šalje u Jugoslaviju, koju treba i s te strane pritisnuti, ali ne šalje ga u Jhžni Tirol... Ber-ning nema da se miješa u prilike ove zone, gdje je Vatikan dao slobodne ruke fašizmu. Sve nam je to došlo pred oči i sve nas to upućuje, da vjerujemo u postojanje sporazuma izmedju Vatikana i fašizma protiv manjina. o čemu govori u jednom Članku, koji objavljujemo u ovom broju našeg lista čak i uvaženi naš nacionalni borac prof. Spinčić, koji je inače odličan svećenik. NISTE LI MOŽDA I VI ZABORAVILI POSLATI PRETPLATU: oni. koji se namame na veću plaću biti doista tako idealni učitelji. To će po našem mišljenju biti profiteri više nego učitelji. I do koju godinu »Piccolo« će moći da piše o jednom novom proolemu... Svakako značajno je. da je Julijska Krajina 15 godina po okupaciji postala neke vrsti Libija, u kojoj se činovnicima i vojsci daju ekstra plaće. Znači, da fašizam nije ni izdaleka postigao ono. što je zamišljeno, nego naprotiv... Na koncu da oripomenemo još ovo: držimo, da talijanskim učiteljima ne uzor i najboljeg medju njima (»eroico mar-uzor i najboljeg medju uzima (»iroico martire«) citira Sottosantija. sadistu, najživin-skiji primjer čovjeka-zvijeri, koji je našoj djeci pljuvao u usta iz perverznih motiva. FAŠISTIČKI TEROR TRAJE „I GIALLI DEL P0DG0RA“ ARETACIJA V GABROVICI j - Trst, februarja 1933. Pred mesec dm se je še javit karabinerjem na Katarino pod Crnini Kalom Purger Klement, ki se je baje vrnil iz Jugoslavije. Brigadir ga je takoj aretiral in kmalu so ga odgnali v koperske zapore. Pred deset dnevi pa so ga odpeljali s par drugimi obdolženci v Rim. kjer bo baje prišel pred »Izredno sodišče«. Imenovani Purger je imel že od kar so prišli naši kraji pod Italijo večne sitnosti. Večkrat je bil klican v Pulj. na občino Dekani, moral je nositi na kvesturo svoje slike, v hiši pa so sledile preizkava preizkavi. Vsekakor njegova aretacija ni v nikaki zvezi z »amnestijo»! (Mos) BROJNA HAPŠENJA NA RIJECI. c,,.. . , , . , ,i Rijeka, februara 1933. U posljednje je Burja se je nekam ugnala in solnce sko- vrjjeme iZVršen čitav niz hapšenja na Ri- kr šk P° ki a™* °-*Kr«t? -n 0Kr®va|ieci. o kojima se do sada malo zna, jer NAROD PRIPOVEDUJE... »SIGNORINA SCIUTTA« |djer u pijanom stanju izazvao strku na trgu Regina Glena. I njemu je u pijanstvu »udarilo u glavu« da javno iskaže svoje [ mišljenje o fašizmu. Sa policijskim agentima koji su se sjatili oko njega Hrenovac je tiprilično pravu bitku, i nije se dao odvući u zatvor. I on ie kažnjen, obzirom na pijanstvo, »samo« sa 6 mjeseci i 20 dana zatvora i da plati sudske troškove. Ovo bilježimo prema izvještajima u »Vedetti«, ali moglo bi biti, da osudjeni nisu uopće bili pijani... »NEPOVREDIVOST« TAJNE PISMA U OPATIJI. Opatija, februara 1933. Pred neko je vrijeme stiglo na poštu u Opatiju preporučeno pismo iz Opatije, naslovljeno na jednu kupališnu gošću. Kako je gošća medjutim otišla iz Opatije, vraćeno je pi- V Trstu v vojašnici v ulici Rossetti (Rocol) je razen brigade »Sassari« (152 in 153 polk) nastanjen tud) 12 polk brigade »Casale«. Poveljnik je G. Lombardi, kj je najmlajši in baje eden najsposobnejši italijanskih višjih oficirjev. Vojaki brigade »Casale« nosijo rumene oznake in jih ponosno nazivajo »j gialli del Podgora«, ker so pri Podgori ovenčali svojo zastavo z novimi lavorikami. Sedaj stoje budno na str.aži na »svetih mejah domovine« kod svetal primer tradicije prodirajočega italijanskega imperializma. »La Difesa« italijanski antifašistični list, ki izhaja v.San Paolo v Braziliji je svo-ječasno objavila izpod peresa znanega ita-IKlanskega pisatelja Maria Marijanija, ' ki živi v emigraciji, članek, ki ga tu prinašamo v prevodu: »Ko je brigada »Casale«, 27 maja 1915 krenila iz Ločnika (na Goriškem), da na- kraške skale in revne vasi. Ni ravno hu- vlasti to ne objavljuju i ne daju informaci- smo odašiljaču, koji se je nemalo začudio L, j"1 p'j LOCnlKa tna uonsKemj, oa na- dega letos, mraz prizanaša,- Tu pa tam so L Nadalje se saznaje, da su naši sunarod- kad e? ^ primio u posve drukčijem stanju Uičnika ^aveiičani Tmine^kMcì traiaìa^i prav lepi in gork, dnevi, ki se prilegajo njaci koji žive na Rijeci podvrgnuti stro- ne«? h ga je poslao On je naime poslao | l k‘ 1 * 3 6 otrokom in starim kostem. paski, i da je veći broj njih stalno pod u, Plsmu '■ .100 Penga (oko 1000 dinara), a V ogradi, ,-a nekem štoru blizu nizkega 0kom policijskim agentima. Prošlog tjedna P151™ mu vraćeno... bez para, brinja, sedi stara kraška mati in kliče ra- su tmpšeni: Stjepan Lusnić, Nedjeljlro Ste- Čovjek je reklamirao, a policija je po- z'granega vnuka: {aniči Klementa Vrbanac i Franjo Ribarič. ve,la izvide- k°ii mecijtitin, nisu imali »Pridi da ne boš kot gospod.čna Sci-|Razlozi , motivacije za ova hapšenja I nošu vflentina Skin^rno polto s! proSl P°d "Jegove prebivalce. Zapaljena vas .njega niie našln dokaznog materiiala. on ieHe ?orela lri.dn.l >n tri noči. Zenske z rasple- NA utta«. Posluhnem. eno leto, skrčeni na peščico starcev, žensk in otrok, junaško zabarikadirali v svojih hišah, iz haterih so otvorili na naše vojake | Ogenj in se bili do zadnjega naboja. Naše čete so zapalile Ločnik in stavile Ali slišim prav? poznati. . . , „ . - 4D,,Tnjega nije našlo dokaznog materijala, on je Postanem nekoliko ob napol razsutem AHtrACIJA V KANALU NA [riješen krivnje. Na taj je način tajna log zidu, belo kamenje je drčalo in se kotalilo GORIŠKEM. | preporučeog lista ostala još i danas ne- lla cesto. Obrnem se do starke, ogovorim . Gorica, februana 1933. Na karabi- odgonetnuta, i ujedno je na ovaj način jo in kmalu si pridobim nje zaupanje. Pri- nl9rsk' Postaji v Solkanu se je pred dnevi fconstatovano nešto drugo, a to je — »ne čela mi je pripovedovati o gospodični Sci-|zg‘asi‘ n®ki Policijski konfident in prijavi! povredivost« tajne pisma u Itafiji... utti. Antona Žnidarčiča iz Kanala, češ da je »Že par let je od kar se je ta dična sila nevaren element, da ima tajne zveze PISMA ODPIRAJO IN PLENIJO — HIŠ-gospodična spet izselila v toplejše kraje- s teroristi in da celo hram v svojem sta- NE PREIZKAVE V MAČKOVLJAH. E, burja je pri nas burja. Tu ni za vsake- novantu večio količino orožja in streliva, ga. Človek mo,a biti vajen. Veste ko je Karabinierji so pričeli 35 let starega Žni- Dolina pri Trstu, februarja 1933. V prišla k nam ta učiteljica _ pa ni bila Sa- darčida spočetka zasiedovti, ko pa niso | P011™ imamo pismonošo, ki si je v teku tenimj lasmi, in ranjene so stiskale na prsi otroke, ki so sesali kri, begale so po poljih zakljinjajoč se z večnim sovraštvom do Italijanov. Gonjene so bile kakor divje zveri in ubijane z udarci kopit. Tak je zakon vojne! Z vrha Svete Gore so goriškj Slovenci po noči gledali požar zapaljenega Ločnika in preklinjali zavojevalca. Naša vojna poročila so govorila o ma- ma, tudi oče je bil z njo — je imela samò D110«11 ugotoviti ničesar sumnjivega, so pred časa Pridobil pravico, da sme odpirati pis- nifestacijah osvobojenega prebivalstva. — dobrim tednom dni, v noči od petka na jma- Pjsma, ki prihajajo iz Jugoslavije pa, | Jas sem tedaj razumel kaj pomenijo neki soboto nenadoma vdrli v njegovo stanova-1 av0Jj Preveliki uslužnosti, nese k briga-j iredentizmi in kaj pomeni osvobojenje. nje, izvršili natančno hišno preiskavo, nje- dlDu> ki ijh seveda zapleni in dela sitnosti Ces nekaj let je vlada, ki je obnovila rega samega pa aretirali. Našli niso pri njem na katere je bilo pismo naslovljeno, žim Franca Jožefa in njegovih vešal, nasilno ničesar razen stare karabinjerske sable. ..r se imenuje Deško, po domače mu |prisilila Jugoslovene iz Julijske Krajine, Žnidarčiča so odveli v zapore. Pričakovati | pi?vlJ0 *dape,*\ana*- sicer ni domačin, J da vsi brez razlike izrazijo svoj plebiscit uživa pa pri fašistih in. karabineruh veliko za imperialistično Italijo in za tiranijo na- zaupanje. V njin službi je že od 1 1921, ko I šemljenega komedijanta. Volilce so tirali v se je .udeležil napada in požigov v Mač- krdelih kakor živine, nalagali so jih na mvih iòw,6 LtJ SOdel°VaI Pn krVaVlh v°- tovorne avtomobile in peljali k skrinjicam V zadnjem čašu so bile zaradi pisma J’plebiscita< in pretePani so m°rali psovati Jugoslavije izvršene tri hišne preizkave v Mačkovljah. Pri teb preizkavah so zahtevali [ in naslove svoj- en robec, pa smo vsi vedeli, da še tega rabi, zato. da se po obrazu maže in ne zato, za kar se robec prav za prav ima. Kadar pa je robec potrebovala, se je kar sklonila nad šolski zvezek in iztrgala iz! njega stran, pa je bil robec. Se prati ga ni bilo treba«. Ali naj verjamem: Solnce je grelo, vnuk je že spet skakal je, da ga bodo spet izpustili, vendar pa bo moral zaradi sable pred sodišče, ker je prekršil policijsko odredbo, po kateri in se igral. Starka, kot da ni opazila mo- civiI’isti ne smejo hraniti orožja. jega začudenja je dodala »Sedaj pa rečemo otrokom, ki se branijo robca, da so kot gospodična Sdutta, ki robca nj imela«. Ime Sciatta me je spomnilo tudi na nečedno afero, kj se je pripetila z očetom te učiteljice- Možakar je mislil, da bo v naših ....... krajih trgoval z dekleti obetajoč jim v ju-1 gnajj v zanor žni Italiji lepe in lahke službe. Bil pa je pravočasno razrinkan in tudi aretiran, toda kmalu izpuščen na svobodo in se mu kot »kolonizatorju* ni storilo nič žalega. Ko sta čedna kulturonosca zapustila ZARADI LEGITIMACIJE V ZAPOR Gorica, februarja 1933. V neki vasi na Vipavskem so orožniki ustavili kmeta,, , ki je pred svojo hišo napajal živino. Vpra-1 seveda Pi®ma ter slike _______________• » i • . _ I Irt nitrair» \r Tticrrve! šali so ga po identitetni izkaznici, ki je v| Italiji obvezna. Kmet je seveda pri sebj ni imel. Orožniki so ga takoj aretirali in od- VESTI IZ ZAPOROV. Gorica, februarja 1933. Iz neznanih vzrokov sta zaprta že nad 4 mesece Torkar mesar in gostilničar in neki Zgaga Kras, se je ljudstvo oddahnilo in si ustva- oba iz.Podbrda. Prvemu so>vzeli koncesijo rilo pregovor, ki jim služi v svarilo pri | vzgoji otrok. — (rob) »REVERENDO« I za gostilno, a drugi je jugoslovanski državljan Poleg teh dveh pa je zaprt neki »vul-[ go« Primož, iz Pretrovega brda. (Mos.) IZPUŠČENI IZ ZAPOROV. Na tržaškem trgu veje od stojnic pri- Pozna se Im, da so Ih pretepali In trpinčili., jeten duh po pomarančah. Od mraza otr- Ljub in, februarja 1933. Iz zaporov sd pie branjevke silijo in ponujajo svojo bra- bjjj izpuščeni 8. februarja naši fantje, ki so njanjo Kriza se pozna na vseh koncih in bm aretirani že lanske jesen. Obdolženi so krajih Nič težkega ni začeti pogovor, o | bili, da so hoteli podložiti bombo v vojaško domačih vsakdanjih stvareh, o krizi, o no- sidacHg5e in smodnišnico kod Kuk-planino. vih gospodarjih itd. Spoznani so bili kot nedolžni. Pozna pa se Marsikaj se iz pogovorov izve. Evo: [jim, da so jih pretepali in trpinčili, zlasti . morali glasovati za italijanstvo in fašizem. Nekateri so zbežali na polja, da jim ne bi treba voliti in otvorili ogenj na one, ki so šli v krdelu kakor živina, na izdajice svojega rodu in svobode. Ulovili so jih in privedli pred sod v Pulj. Obsodili so jih na težke kazni, enega na smrt. Hijena Dessy (državni tožilec) je zahteval, da se ustreli Vladimirja Gariana. .V Zagrebu in po celi Jugoslaviji, v Parizu in po vsem civiliziranem svetu se je dvignil glas zgražanja. Človeštvo se je dvignilo in pošiljalo prošnje krvniku, ki iz Gorica, februarja 1933. Fašističke j suženjskega Rima blati tradicijo in itali-oblasti so se v zadnjih letih zaman tru-1 jansko ime. dile. da bi izvedle podrobno organizacijo »Dux« hoče vreči še eno truplo med kmetskih sindikatov v goriški pokrajini. | Jugoslavijo in Italijo, da poveča mržnjo, cev, ki bivajo v Jugoslaviji, zlasti onih, ki so tja zbežali. Prva preizkava je bila izvršena pri P o s a r i t u Ivanu, tej so sledile še preizkave pri Tulu Antonu št 15 in pri Smodlaku Matiji št. 29. Kmalu si ne bodo smeli skoro več niti starši dopisovati z otroci! ' (Mos) NASILNA ORGANIZACIJA KMEČKIH SINDIKATOV. Kakor drugod, so se kmetje tudi na Goriškem upirali in se prostovoljno niso hoteli vpisati v sindikate, ker so ti predstavljali zanje te novo obermenitev in jim niso nudili nikakih stvarnih koristi. Dejansko mora sleherni član sindikata plačevati or- na kateri počivajo tiranije. V imenu italijanskega naroda, ki ga muči isti jarem kakor Jugoslovene v Julijski Krajini, se antifašisti čutimo zjedinjene po bratski solidarnosti s študenti Jugoslavije m s proletarstvom vsega sveta, ki so ganizaciji po 5 do 20 lir na mesec. Člana- dvignuli svoj protest proti nezaslišanostim rina se plačuje na davkariji in je izterlji- fašističnega režima, va. Pri splošnem pomanjkanju gotovine | Divjaško brezmje Benita V neki župniji, v neposredni bližini Trsta | A n d r e j a Kavčiča. O zadevi je svoje-1 pomeni'ta‘dajatev posebno na kmetih'znat-1 hoče datj’jugošiavij'i berola* in ^učenoilf so prišli fašisti in zahtevali od tam nameš- časno »Istra« že poročala. (Mos.) no breme. Zaradi tega in pa še posebej hoče ustvariti jugoslovenskega Oberdanfca čednega italjanskega kaplana, da pri sv. ma- pijani VIČU ŠTO TRIIEZNI MISI F [zato, ker so v slovenskih pokrajinah fa-1 Branilci pravice ne samo našeza mrò" šan. ki jih opravlja za italijanske vernike, dì,p|,„ fphnlar ion n Por« vi. šistični sindikati prav tako, kako vse dru- da, ampak vseh narodov sovražimo do tudi italijansko pridiguje. Kaplan pa. ki a ,^^„1933. U ^CorsoVito-Le režimske organizacije, v prvi vrsti Posljednjega diha ne samo tuje tiranife v čuku i CT.pHsfvn Ta nnitaliiančevaniR našp.zo linri-1 ampak pred vsem in nad vsem tiranijo ki na našo zemljo in jo uničuje,’mi ske vernike tudi pridigoval. ko je cerke v | n^dano^t I ‘ako kakor v nekaterih' d^b italijanskih | danku«, klfčemo^sedaj vlfce Smunsi a' vedno skoro do cela prazna. Seveda s°l Srso Vmo^ vi£e I dežeIah' ^stične oblasti so zaradi tega v va Vladimirju Gortanu«. i psuje protiv Italije i fašizma. Za kratak ,za^.t!|,eni ča^u °ri?aniziraje v posameznih Vladimira Gortana bomo smatrali našim «« n, no ro nn Hoiiu * *• i,* i das skupio se oko njega »vijenac znatiželj- krailt{1 .na. GorLS7reiI1.e£ka , zborovanja, | mučenikom in ga postavil; v koledar naših IV'J? M!x»^dnÌk,lÌ „fofl nika«, koji su sa _ neprikrivenim veseljem Pakaf1eJ'’b se oblastvenikl odpravili tudi do župnika, ki opravlja bogoslužje za naše ljudstvo in vali isto. Naš župnik pa jim je mirno odgovoril: »Gospoda, ne mojih, ne vaših kosti ne bo več. ko se bo tod še vedno govorilo v slovenskem jeziku«. — (rob) KAKO PRIDE ITALIJANSKI FINANCAH DO DENARJA Gorica februarja 1933. V neki vasi na Tolminskem se dogaja tole: Finančni stražniki ga prav radi srkajo v neki gostilni ob cesti. Ko nimajo denarja, da bi plačali vino in ied, gredo na cesto in čakajo na avtomobile, da bi jih ustavili in šoferjem naložili denarno kazen radi prehitre vožnje. Vseeno jim je ali je šofer res prehitro vozil ali ni. Šoferji plačajo kazen, čeprav niso krivi, samo oa jih financarji pustijo naprej. Zgodilo pa se je. da je tam mimo privozil neki videmski grof. 1 udi od njega so financarji zahtevali denar, da bj lahko šli na malo južino. Toda grof se je nepričakovano uprl vendar je Po dolgem prerekanju kazen plačal in pozneje vložil pritožbo. Kazensko postopanje je trajalo več mesecev. grofu je država tudi vrnila denar, toda pri tem je imel mnogo več stroškov kakor bi sicer trpel radi denarne kazni. Zato pa poslej šoferji plačujejo denarno kazen, da bi ne imeli sicer še več strošKov. na Katerin so skušali sindikalni voditelji svetnikov poleg Michele della Maggiore ljudi zlepa ali zgrda pripraviti do vstopa ki je bil ustreljen 18. X. 1928 na ukaz v organizacije. Po fašistični delovni zako- Duceja. nodali so v ostalem ljudje dolžni sodelo- V imenu Michele della Maggiora mi v sindikatih, vendar pa je potrebno, | Pravi Italijani, prosimo Jugoslavijo in da i®Jamovo sodelovanje predvsem spon-[svet, da odpusti Italiji«. — (rob.) tano:' Takšna zborovanja so se pretekli le- —— den vršila v Breginju. Fojani, Krminu, Aj- KAKO PROPADAMO KMETJE NA dovščini. Idriji, Tolminu in Kobaridu. Kdor VIPAVSKEM, je prišel na zborovanje je moral podpisati „ (odlomki iz pisma). — ............—------------ pristopnico, na kar so mu dali sindikalno Tukaj pri nas gre vse z veliko Drugi slučaj, nešto sličan ovom prvomu, iskaznico ter navodila glede takozvane so- unr.osijo navzdol. Mlada krava. 6 mesecev zadesio je i Kamila Hrenovca koji je tako-lciaine podporne akcije. r“ 0 " i zadovoljstvom slušali razjarenog Cover-lizzu kako je jasno i glasno govorio ono — što oni misle,-. Coverlizza se pred sudom branio, da je bio totalno pijan, i da nije uopće znao što radi. Sud je »uvažio« njegovu obranu i kažnjen je samo sa 9 mjeseci zatvora. Ali da u neku ruku ipak jače iskusi »fašističku pravdu« osùdjen je i na prisilan dvogodišnji boravak na radu u jednoj poljoprivrednoj koloniji _ • .. 1 - - X -, i „-tXAst o 15 X o M /> breja se proda za 180 lir; pred tremi leti bi bla 1600 u* ■ p ea tremi letl MUSSOLINI IMA UVIJEK PRAVO! Mussolinij'evili deset uputa fašistima. Trst, februara 1933. Povodom proslave 10-godišnjice osnutka fašističke milicije, održane su u Rimu i u svim većim gradovima Italije, smotre legija i bataljuna fašističke milicije. Mussolini je^ uputio proglas fašistima, pozivajući sve časnike i članove milicije, da kao i do sada, ustrajno brane fašističku revoluciju. Listovi su ob-lavili deset fašističkih zapovijedi, koje glase : 1. Upamti da fašist, a osobito fašistički legionar, ne smije vjerovati u vječni mir; 2. dani provedeni u zatočenju uvijek su zašjpženi; 3. domovini se služi i onda. '■ I kada čuvaš jednu kantu benzina: 4. svoga POPRAVEK. i druga smatraj za brata, jer živi s tobom V zadnji številki »Istre« se nam ie vri-]i misli kao i ti; 5. puška, fišekliie i drugo nila neprijetna napaka,, ki jo danes tem po- ? oružje nije ti dano da ga u lienčareniu tom popravljamo. Naslov »Pismo iz Vrem-1 oštetiš, nego da ga čuvaš za rat; 6. nika- ske doline« nad podnaslovom »Kako je pri s da ne kazuj »vlada toliko plaća«, ier Znaj nas...« je bil stavljen pomotoma na nepra-jda si ti onaj koji plaća, a vlada je olia- vo mesto. * kova kakovu ti hoćeš da imaš, pa zato za nju nosiš uniformu; 7. disciplina ie sunce svih vojski, jer bez nje nema vojnika ni vojske nego nered j poraz: 8. Mussolini ima uvijek pravo: 9. dobrovoljca, koji ne sluša, ne može ništa da opravda; 10. iznad svega ti mora biti drag život tvoga vodje Mussolinija. »ITALIANI: RICORDATE!. Italijanski emigrantski protifašistični 50 Jcg je 100 lir. Ko zakoljemo prašRe no MO0 ,daC,5 'ir- Lani ^ bilo vino centri0 • •• f0,S- Se EibIie Cena med nn RO - 't t 1 ‘r0- Mi ga bonlO po 80 c. Tako gre vse. da vsi glih... V Gorici ie kmetov na kanti. še 50 prodali v 5 letih bomo vsak mesec po 15 (—oje—) POGLAVJE O PROPADANJU GOSPODARSKIH PODJETIJ. iianjansKi emigrantski protifašistični K i o v * „ ' • ,7,7, V,, . list »Battaglie Sindacali« prinaša pod sor- Križniče va trs rUa|na niim naslovom to-!e: L ,L?ev.a zaga v Klovzah je prop; znana Je iao. tasoRisje on priiuii d^set-1b^1^.Seveda jma novi gospodar^svoleni letnega bakanala, nismo videli imen onih uz?P0S,en® samo Italijance. TaJco rl^vptih antifaSicim/ ir; uu u i-r. I ti, kot na plen, na naše gospodar- sko uničene domove in podjetja. (Mos.)* SMRT Dolina, pri Trstu, februara izredno starost je doživela Pretekli ' njim naslovom to-le: »Med tolikimi imeni zasužnib mož, ki jih je prineslo faš. časopisje ob priliki >ismo videi devetih antifašistov, ki jih je obsodilo Iz redno sodišče na smrt in katere so ustrelile črne srajce Zato jih prinašamo mi. Michele Dell? Maggiora. Vladimir Gor-, mulina nn i r«rn tan, Franjo Marušič, Zvonimir Miloš, Izredno starost ie dnživ!^™31^ 1933 Ferdinand Bidovec. Franc Valenčič. Miche- pretekli me«ec umrla Sliv«-6»? iPn -nas’ jfea"r"' Do“ni“ A"K,° Hs^'UjSr* 96 let in je bila naistarejša žem v vasi ftir" 98r W k' 36 Umrl pred par sastavni dio balkanskih Dinarida, ko-'"s je prva i glavna značajka pojava ‘asa kao posljedica destruktivne sile at-esferskih činilaca na suhu vapnenačku )vršinu, o čemu ne može biti govora na 'brotnoj talijanskoj strani, koja je pro-'kt pozitivnoga rada prirode. Geološka karta Istre je ujedno 1 morfo-ska za sve elemente. Kamen vapnenac Rokuje nestašicu vode, a ova nestašica Ifjetuje denudaciju, sušu, krš, kras, ne--Jiku produktivnost tla, siromaštvo oblika, jdnoličnost panorame na dosta velikim pbama. Samo s obzirom na izmienu do-mirajuće vapnenačke površine s malim ^ršinama pješčenjačkim, istina ie da je Jra »zemlja geografskih opreka i iznena-j nia«. Zvonki kamen i bistro more ]e naše irnorje, a tusta zemlja i mutno more je n,0> na zapadnoj strani. Geološko morfološka karta je ujedno hidrografska i gospodarska, baš kao po svem ostalom kraškom dijelu balkanskoga poluotoka. U tom pogledu je područje medju Jadranom i pontskim (dunavskim ili crnomorskim) porječjem jedna izrazita cjelina. Na njoj i nema pravog razvodja. Isti oblici, koji počinju na Krasu iznad Tržića javljaju se opet i opet po svem otočju i primorju Istre, Hrvatske, Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Crne Gore i na jadranskom i na pontskom pristranku neizrazitega razvodja, isti oblici i uvjeti prirodnoga izgleda i gospodarskoga života na svem tome kraškom području oskudne prirode. Klimatski leži Istra na granici mediteranskoga pojasa, na prelazu u srednjoevropski, kao i padska nizina i južna Francuska, ali u Istri su karakteristike mediteranskog podneblja jače nego na zapadno] strani s njezinim velikim amplitudama ili u samoj padskoj ravnici s oštrom zimom, ili u dolini Rhone s hladnim ljetom. Toj povoljnijoj klimi uzrok je opća cirkulacija uzduha i vode u našim krajevima, koje visoka gorska kosa dinarska štiti od nepovoljnih utjecaja sjevernih i istočnih. U tome je naša rivijera sličnija talijanskoj s one strane Apenina prema Tirenskom moru. Ako se možda u našem pgdneblju bura hoće da istakne kao neki minus, treba istodobno napomenuti, da je i ona. naša, opća pojava našeg istočnog primorja u svemu jednaka i kod Trsta i kod Senja i pod Biokovom, Na našoj strani dopire mediteranska flora za jedan i po stupnja sjevernije nego u rhonskoj dolini, a bolje je razvita kod nas nego na zapadnoj strani do Apulije ili u padskoj ravnici, gdje na pr. nema ni traga »macchiama«. Bila površina gola ili zelena, srodna je svuda na širokom prostoru, koji se pod imenom balkanskoga poluotoka jasno izdvaja od ostalih prirodnih dijelova Europe. STANOVNIŠTVO ISTRE Poslije ovog prikaza općeg smještaja Istre kao male jedinice velikoga kraškog područja na istočnoj strani Jadranskog mora, prof. Žic prelazi na prikaz o stanovništvu Istre, o stanju njezinog žiteljstva u najranijoj prošlosti koje je velikom većinom slavensko, kako je to u nauci odavna utvrdjeno i općenito priznato. Je li čudo, nastavlja predavač, da je ta zemlja, baš kao i Dalmacija, pred 1300 godina u doba velikih seoba naroda, naseljena Slavenima, Hrvatima i Slovencima, i da njihovi potomci sve do danas živu u njoj? Posve su slične etnografske promjene, koje je od davnine do dana« proživjela Dalmacija kao i Istra. I ondje i ovdje je svježi slavenski elemenat bježeći pred Turcima u novom vijeku pojačao slavenski karakter zemlje. I ondje i ovdje je kratkotrajnu narodnu samostalnost zamijenila tudja vladavina, naročito mletačka a onda kratkotrajna Napoleonova 1 Austrijska, samo se sada poslije svjetskog rata našla Dalmacija u nacijonalnoj državi Jugoslaviji a Istra u Italiji. Rim je kroz malo vijekova pomoću visoke kulture primitivnim stanovnicima, kao svuda na svom području, tako i u Istri, ucijepio jezik, običaje i vjeru svojih italskih kolonista, tako je brzo i ovdje umijesio Romane. Latinizacija je djelovala po cijeloj Istri, najjače u primorju, slabije u unutrašnjosti, pa se zbog toga gušće naseljeno romansko žiteljstvo u primorskim krajevima moglo trajnije održati nego Romani podalje od mora, netom je carstvo propalo u valu velikih seoba naroda. I doista već prvi val uništi romanstvo na Ćićariji i u Liburniji, a onda juriša dalje na rijetko naseljenu srednju i posve romansku zapadnu Istru. PRVE VIJESTI O DOLASKU SLAVENA Vijesti o dolasku Slavena u Istru sačuvane su nam od godine 599, 600, 611, 642, 670 itd. Najprije naseliše Ćićariju gdje su kao pastiri domala udarili stalna sijela, a u sedom III osmom vijeku već se spuš* taju prama moru. To svjedoči opširna i pouzdana vijest o veleznamenitom istarskom saboru (oko g. 803). Carski pouzdanici sazvaše po nalogu Karla Velikoga istarsko žjteljstvo i njegove duhovne i svjetovne glavare na skupštinu na livadu pri ušću rijeke Rižane kod Kopra, da saznaju stanje pokrajine. Tu se mnoštvo potužilo na svoga vojvodu Ivana što im je oteo šume i sela te po zemlji naselio Slavene. Na to je vojvoda odgovorio da će izvidjeti pravo stanje: gdje Slaveni ne prave štete, neka ostanu, a ako su gdje na štetu poslat će ih u zapuštene krajeve, gdje bez ičije štete mogu koristiti državi i žiteljstvu. Ne zna se što je Ivan učinio, ali je očito da Slavenima nije bio prestrog. Kad su Hrvati osvojili Dalmaciju u početku sedmoga vijeka, raširiše se po cijelom Kvarnerskom području, naime po otocima i po staroj Liburniji sve do rijeke Raše. Osim općenitih i neizravnih vijesti posve su pouzdane one od g. 799, 820, 839 itd. Ali oni podjoše i dalje na zapad. Kao što su Slovenci u predjelu na sjeveru Dragonje po Koparštlnl 1 Piran-štlnl od Trsta do Savudrije najstariji doseljenici tako ima znatnih skupina hrvatskog žiteljstva od davnine po Pa-zinštinl. Puljštlnl I Poreštin1 Možda su Romani samo u trokutu medju Limskim kanalom i Pulom ostali osamljeni. Tamo možda još nije bilo Slavena ali inače su se Romani održali samo uz obalu i po gradovima u unutrašnjosti zemlje. No po Labinštini oko Raše, po Buzeštini, pače i na samoj zapadnoj obali spominju se Slaveni već oko g. 1000. Vijesti iz 11 vijeka govore posve sigurno o egzistenciji Slavena po donjoj Istri već prije g. 1000. Tako se na pr. već g. 1030 cesta Poreč-Pazin zove Via Sciava i Sclavonica. U spomenicima od 1102 sačuvana su nam čisto hrvatska imena nekih gradova i sela u srednjoj Istri (Gologo-rica, Ćernogradus, Beliegradus), a u samom mletačkom arhivu leže dva ugovora dvaju slavenskih župana s puljskim vojvodom, iz kojih je pouzdano, da su tada gradovi Barban i Gračišće bili nastanjeni Hrvatima a po tome je lako zaključiti kako je bilo izvan njihovih zidina davno prije. ISTARSKI ROMANI. Sto se medjutim dogadjalo sa Romani-' ma? Kod njih je nastala važna promjena. Na prijelazu iz staroga vijeka u srednji razvijao se njihov latinski govor u Istri na tri romanska narječja: ladinsko (furlansko) na sjeveru, istarsko na jugu poluotoka i dalmatske na Kvarneru. Prvo je pred malo godina istisnuto dalje na sjever (posljednji tragovi u Miljama), treće je po Dalmaciji izginulo već u devetom vijeku, samo se u gradovima održalo do 14 vijeka, a drugo (istriotta) živi još i danas kod dvadesetak tisuća žitelja u gradovima Rovinju i Vodnjanu, pa u gradićima Bale, Fažana, Galežan i Šišan. Kada su se dakle Slaveni nastanili u Istri nije još u njoj bilo Talijana u današnjem smislu. Danas prevladjuje kod istarskih Talijana posvuda mletačko narječje, koje je onamo došlo s Mlečanima u 13 vijeku i kasnije. To je narječje istjeralo iz Istre ladinski dijalekt, kojim govore Furlani, a ozbiljno prijeti takodjer »istriottu«, kao što je već pred njim posve izginuo dalmatinski govor. U unutrašnjosti Istre nema traga spomenutim starolatinskim govorima već bogzna otkada, a ako ih je i bilo, iščezli su na početku srednjega vijeka pred govorom Slavena Slaveni, ako znadu govore danas s Talijanima samo mletačkim narječjem, a medju sobom od starine kajkavski (Slovenci) odnosno čakavski (Hrvati), a treće narječje štokavsko, došlo je u Istru tekar s kasnijim doseljenicima. KOLONIZACIJA NOVIH STANOVNIKA SPAŠAVA OPUSTJELU ZEMLJU Na prijelazu iz srednjega u novi vijek nastaje opeb nova i znatna etnografska promjena. Od" silnih nevolja ratova, kužnih bolesti, gospodarskih kriza Ud. silno spade broj stanoVnika, naročito romanskog uz primorje, a bila bi valjda cijela zemlja posve opustjela i propala da nije spašena kolonizacijom novih stanovnika Hrvata. I onako neznatno blagostanje cijele pokrajine, napose mletačke, propadaše nekoliko vijekova naglo i očito. Najbijednije stanje bilo je baš oko godine 1500. Tomu su razlozi u prvom redu teški ratovi i česte kužne bolesti. Izmedju 1300 i 1600 godine harale su kuge u Istri 39 puta. U 14 vijeku pojavila se kuga 12 puta i poharala je naročito Milje. Piran. Poreč, Rovinj, Pulu i okolicu te Osor. U 16 vijeku pojavi se opet kuga 14 puta, tako da ie na pr. Poreč godine 1580 imao samo 300 stanovnika, Novigrad i Umag jedva nekoliko duša. Kad je konačno u 17 vijeku (1630) kuga harala posljednji puta opustje Dvograje kod Kanfa-nara, Pedrolo (Peroj) itd. U Puli preživje te nevolje samo 300 ljudi u Poreču pače samo 100. Posljedice su bile teške. Svakako so jače prorijedilo stanovništvo po gradovima nego po selima, više na zapadu nego na istoku, relativno više se smanjio bro) Romana nego Slavena. Ovako nije smjelo ostat,. Iz Istre neprestano putuju izvještaji ka vladama u Mletke i u Graz o pustoj zemlji, o mrtvim naseljima. Stoga i Republika i Habzburžani ure-diše posebna povjerenstva za kolonizaciju, jedni i drugi nastoje pridići gospodarsku vrijednost svojih istarskih posjeda novim radnim silama. Republika je isprva kušala kolonizirati seljake iz Italije ali radi nestašice vode i radi malarije nije uspjela. Nije preostalo drugo nego pozvati drugi jači stočarski elemenat sa Balkanskog poluotoka, gdie je kršćansko stanovništvo jedva dočekalo da se preseljenjem ugne nasilju Turaka. Čudna li je šarena slika tog mnoštva doseljenika. Po narodnosti i po jeziku su Hrvati ili Srbi, ponešto Romani i Rumunji, Albanci i Grci. po imenu kojim se zovu ili ih drugi za porugu zovu, Morlaci, Uskoci, Vlasi, Ćići itd. po zakonu katolici i pravoslavni. po zanimanju pastiri i ratnici, po običajima i narodnom životu više manje oprečni I medjusobno i prema starom (slavenskom i romanskom) stanovništvu istarskom — već prema tome odakle dolaze. Iz sjeverne Ili južne Dalmacije, Boke. Crne gore, Albanije, Grčke i otočja ili iz raznih predjela balkanske unutrašnjosti. Doseljenici dolaze na mahove kroz 200 godina (1449-1657), Oni napućiše mnogo zapuštenih sela i osnovaše cijeli niz novih naselja. U mletačku markgrofiju dolaze ponajviše iz Dalmacije na mletačkim galijama (oko Buja, Motovuna, Poreča, Rovinja, Kanfana-ra, Sv. Vinčenta, Vodnjana i naročito oko Pule), u grofiju ih Habzburški zakupnici na-seljuju oko Drage (Tinjan, Kringa, Sv. Petar u Sumi i Žminj) i Pazina (Kršikla, Kaš-čerga, Pićan), pa pod krasom oko Lupo-glava (Semič, Ležiščine, Gorenja i Dolenja vas) gdje osnivaju bezbroj naselja, većinom patronimičkog imena. Zamršenija je kolonizacija na Ćićariji. Svi tamošnji starosjedioci slavenski bijahu i jesu danas ekavci, a pored »kaj« i »ča« dijelimo ih u Slovence i Hrvate. Ni ikavština ni štokavština nije u Istri nigdje^ od starine. Kad znamo da se danas po Ćićariji govori štokavskl-ikavski, lako je pogoditi, da su Cići te skupine kolonizirani u ovo doba o kojem je sada bila riječ. Još nešto i o kolonizaciji Rumunja, balkanskih Romana. Danas ih ima jedino oko Boljunčice i na Ćićariji u selu Žejane. Da ih je nekada bilo više pokazuju rumunjska imena sela i ljudi. Katun, Burul, Licul, Si-kul, Frankol itd. Kako su došli iz krajeva našega jezika, s ljudima našeg jezika 1 nastanili se pored ljudi našega jezika prihvatili su naskoro naš jezik premda lm je talijanski srodniji. ŠTO DOKAZUJU JEZIK I PISANI SPOMENICI? Politički je ambijenat bio većini naroda tudj, na zapadu mletački, na istoku Habsburški, ali demografska je snaga bila svuda izuzevši nekoliko gradova jedna i kompaktna, slavenska, hrvatska, možda i čišće hrvatska nego gdjegdje u samima krajevima Hrvatske. Sve to potvrdjuje takodjer jezik i njegovi spomenici. Kad je u 7 vijeku završena slavenska seoba u Istru, oni zapremiše već u prvom početku dvije trećine zemlje, i to svu pokrajinu do crte Poreč-Kanfanar-Svetvinče-nat-Raša. Kasnijim kolonizacijama u novom vijeku nastaniše se i u preostalom zapadnom dijelu zemlje sve do crte Vrsar-Bale-Vodnjan-Fazana Ovaj dijelak ostade Romanima (ne Talijanima). Ali i to romansko pučanstvo probiše kasniji doseljenici iz Crne gore godine 1657 koji danas stanuju u Pc-roju i drugi Hrvati koji naseliše Štinjan, dijelom Bale, a v balskoj općini sav Krmed i Golaš. Kad smo mi došli u Istru, sasvim je razumljivo da još ondje — ni igdje na svijetu — nije bilo Talijana. već je pored Slavena bilo u Istri nešto Romana, kojih jezik nije Talijanima razumljiv (još je pred malo godina na sudu u Rovinju morao tumač talijanskim sucima tumačiti izjave romanskih svjedoka iz Bala, Vodnjana itd.) dok se jezik Slavena iz 9 vijeka — hvala vječnoj zasluzi sv. Cirila i Metoda — vijekovima upotrebljavao u crkvi s punim razumijevanjem pobožnog naroda. Tek s vlašću mletačke republike (u 14 i 15 vijeku) importira se u Istru talijanski jezik mletačkog narječja koji potisnu i zamijeni furlanski na sjeveru i ostatke dalmatskog na jugu a ozbiljno prijeti propašću i istriotskofhu. Što imade Talijana u ostaloj Istri (izuzevši Bumbare) to su osamljene oaze, maleni gradići, kojih je talijanstvo podupirala državna vlast, dok su i tamo takodjer najbliža sela tik gradskih zidina ostala uvijek slavenska. Dok smo mi došli u srednju i zapadnu Istru prije Talijana (Mlečana) dokazuje i lingvistika: riječ Kopar (prema mletačkom bilo bi Kovar) i Buzet nastale su prije dolaska Talijana, što priznaje i najbolji poznavalac romanskih dijalekata na istočnoj obali Jadrana Dr Matteo Giulio Bartoli, Talijan iz Labina, profesor u Turinu. Isto to dokazuju i oblici Motovun, Nugla, Mrčeni-gla (dakle stari guturali romanski mjesto mletačko-talijanskih palatala, koje mi nismo prihvatili.) Da se Slaveni rijetko spominju u najstarijim spomenicima, razlog Je taj što oni kulturno i politički nemaju svojih prava, ali ipak se u porečkoj listini od 1145 medju svjedocima spominje Petrus Sclavus, u piranskoj ispravi od 1202 Menesclavus, u miljskoj od iste godine I. Sclavus, Saumich, P. de Trusich a u ugovoru izmedju Trsta i Mletaka od godine 1202 nalazimo medju »cives« ova čisto slavenska imena: lo Sciavo, Triebez, Dragogno, Nieco, Pisez, W. Scoda, W. Sciavo, Stanko Crabre, Stoianus Sciavo, Blagosit, Ripaldus de Do-madraz, D. Miriz. Srednji je vijek živio u duhu kozmopolitskog gospodstva latinskog jezika posvuda na zapadu, ali mi smo baš u Istri, a ne samo u Dalmaciji podigli svoj narodni jezik na književni jezik, tako da u Europi ima pored latinskog jezika na zapadu i grčkog na istoku još jedan crkveni i diplomatski jezik, a to je hrvatski jezik. GLAGOLICA NA ISTARSKOM KOPNU Kolijevka hrvatskog glagolizma je otok Krk, koji već u 10 vijeku šalje svoga popa u Rim da protestira protiv latinizacije. AH glagolica je ukorijenjena i na kopnu istarskom, pače i na zapadnoj obali. Iz 13 vijeka imademo iz srednje Istre fragmente »glagolitica p i s i n e n s i a«. Starinom i sadržajem najznatniji je izmedju sviju ostalih sačuvanih bogato ilustriran Misal kneza Novaka od 1405, kupljen za crkvu u Nugli kod Roča. Petar Praščić je u Lindaru godine 1463 napisao vrlo znameniti psaltir a Greblić iz Roča 1476 propovijedi na narodnom jeziku glagolicom. Star je Razvod Mošćenički i Kozljački, pa znameniti Istarski razvod, kojemu su izvor mnogi stariji razvodi općina zapadne Istre; imademo statute Kastva, Veprinca i Mošće-nice kojima se uredjuje javni i privatni život. pa statute crkvenih kaptola. Medju naše davne spomenike ide i Reimsko evan-djelje (Teste du sacre), na koji se zakli-njahu francuski kraljevi. Koncem 16 vijeka tuže se biskupi iz Pićna i Poreča da su u njihovim biskupijama gotovo sve sami glagoljaši a početkom 17 vijeka hvali se pićanski biskup u svom izvještaju u Rim da je mnogo župa polatinio. Mnoštvo glagolskih natpisa na crkvama 1 zvonicima do najnovijeg doba zasje-njuju ono nekoliko mletačkih reljefa Sv. Marka. Župnici pišu matice glagolicom sve do 19 vijeka. Kad je potisnuta glagolica u tajnoj službi božjoj ostaje puku koncesija da se javni dio mise vrši u narodnom jeziku (šćavet). Sam jezik istarskih Talijana dokazuje da je tahjanstvo novog datuma: Lošinj jepo-talijančen za posljednjih par generacija, tamo se ne govori mletačkim dijalektom, već toskanski, kako je 'naučen u školama, neor-ganički prilagodjen mletačkom dijalektu. Ova se pojava opaža jasnije na Rijeci, gdje duša jezika — sintaksa i akcenat — nema ništa talijansko. Jezik Hrvata na Kvarneru i u većem dijelu Istre najarhaističniji je jezik slavenski uopće, tako da ga kao najstariju relikviju proučavaju ne samo Hrvati nego i svi ostali Slaveni ponajpače Rusi. Samo ovdje nalazimo akcenat koji je jednak praslavenskom i ruskom. TALIJANI NA ZAPADNOJ OBALI NEMAJU NI PROSTORNOG KONTINUITETA. Rekosmo da Talijani živu u rastresenim gradićima, ali i ti su Talijani jednim dijelom potalijančeni Hrvati. Evo primjera radi: U Cresu gradu su ove patricijske obitelji: Colombis, Petris i Moise. Predji su tih Talijana Hrvati; Colombis se zovu godine 1315 Golubić, kako stoji u genealoškom stablu obitelji Francesco Colombis detto Vitabreve. Znamo nadalje za Petrisso Croato da Cherso u mletačkim listinama, a Moise su senjski uskoci, koji su došli u Cres godine 1444. Ali ni Talijani na zapadnoj obali nemaju prostornog kontinuiteta, jer su im ga Slovenci i Hrvati prekinuli na sedam mjesta: 1. kod Milja-Žavlje, 2. Lazaret izmedju Milja i Kopra, 3. kod Zambratja itd. izmedju Pirana i Umaga. 4. Lovrečiča izmedju Umaga i Novigrada, 5. Vabriga izmedju Novigrada i Poreča, 6. Fontane, izmedju Poreča i Vrsara i 7 Peroj i Stinjan izmedju Rovinja i Pule. Oni dakle obitavaju samo na zapadnoj obali u izoliranim gradskim otočićima u moru našega stanovništva. No i u te gradove penetriralo je slavenstvo u srednjem i novom vijeku. SLAVIZACIJA PRIMORSKIH GRADOVA U ISTRI I DALMACIJI. Hrvati i Slovenci postepeno su zapre-mili sav istarski poluotok, sva sela i do samog zapadnog primorja, izuzevši jedino neke gradove uz more. Oni su impregnirali svu zemlju, a penetrirali su i u te zapadne gradove. To je posve prirodan proces, analogan onome u Dalmaciji, samo što je u Dalmaciji dosta rano započela i uspjela etnografska asimilacija, a ovdje je počela kasnije uz nepovoljnije prilike i zapela, Ima više razloga tome što je u Dalmaciji slavizacija gradova uspjela a u Istri nije. Ja ću ih samo nabaciti: 1. U Istri je kulturni utjecaj iz Italije bliži, jači, intenzivniji, a pogotovo je politički utjecaj iz susjednih Mletaka sudbo-nosniji nego u Dalmaciji. 2. U Istri je slavenska politička rodna tradicija i svijest slabija a DalmaCijđ je kolijevka hrvatske države i knjige. 3. Naša demografska snaga je u Dalmaciji kompaktnija trajnija, direktna i neprestano puna rezerva, a u Istri je prvi sloj Hrvata i Slovenaca na zapadu bio slab i rijedak, a drugi sloj, nakon kolonizacije nije mogao odmah da počne djelovati snažnije i na svoju okolinu i na gradove. 4. Dalmacija je komad zaledja, uska primorska pruga Bosne, Hercegovine i Crne gore, a Istra je poluotok gorjem izoliran od svog prirodnog zaledja i udaljen od glavnog smjera seobenih pokreta. 5. U Dalmaciji udaraju glavni valovi svih seoba na malom prostoru izravno do mora, dakle do gradova, a u Istri dolaze samo sporedni i slabiji na relativno širem prostoru i prema relativno većem broju gradova. 6. U Dalmaciji su gradovi jači individualiteti većih interesnih sfera na okolinu, stoga i okolini potrebniji i za život okoline važniji, a istarski gradići su mali i malog značenja nezdravi i propadaju. 7. U Istru se kasniji doseljenici nase-Ijuju po vlastitoj potrebi ali po tudjoj inicijativi i pomoći, a doseljuju ih većinom morem i namještaju po planu. To nije obična prirodna kolonizacija. 8. Hrvati u okolici gradova u Novom vijeku nisu ni zbog kratkoće vremena mogli provesti asimilaciju svih gradova, jer je u novije vrijeme započeo preporod tih gradova pod uticajem Trsta već u 18 vijeku, a onda u 19 vijeku pod uticajem iz kraljevine Italije. VATIKAN RADI RUKU 0 RUKU SA MUSSOLINIJEM TAKO IZJAVLJUJE PROF. VJEKOSLAV SPINClĆ, NAŠ NARODNI PRVAK I ODLI ČAN KATOLIČKI SVEĆENIK Izjava beogradskoj »Politici« NOVIJE POTVRDE O SLAVENSKOJ VEĆINI U ISTRI. Predavač dalje nastavlja citatima triju odličnih Talijana u čijim ćh'elima nalazimo na nekoliko mjesta potvrdé o tome da su u Istri Slaveni u većini. Objektivnost im se ne može osporiti. Radi se o tršćanskom biskupu (1447—1451) glasovitom humanisti kasnijem papi, Eneji Silviju Piccolomini, novigradskom biskupu Giacomu Filippo Tommasini (17 vijek) i koparskom biskupu Paolo Naldini (Corografia ecclesiastica, djelo Naldinijevo izašlo je u Mlecima 1700) Preskačemo citate predavačeve iz njihovih djela, jer je opširno o tome bilo govora u božićnjem broju Istre, u članku Matka Rojnića. Poslije toga je predavač spomenuo izjave austrijskih ministara (iz godine 1848) u kojima se ističe da su Slaveni u Istri većini. Sam Cavour u jednom pismu iz god. 1860 spominje da su stanovnici u istarskim selima svi slavenske narodnosti. Francuski geograf Raymond Caisergues, član Societé Languedocienne de Géogra-phie de Montpellier, u izvještaju o svom putu kroz Istru »Quinze jours en Istrie (Stampano 1914 godine) govori o slaven skom karakteru Istre ističući da se Talijani nalaze samo u primorskim gradićima, dok u pogledu uaupnog broja stanovništva, čitava je pokrajina u bitnosti slavenska. Svoje je predavanje prof. Žic završio poznatim statističkim podacima o Slavenima i Talijanima u Istri prije rata. ZA ZGODOVINO ZAROBLJENE DOMOVINE Prva knjiga: Goriški Slovenci 1840—1900. Dragi rojaki! Pripravljam za tlsek drugo knjigo od leta 1900. naprej do novejših dnl. Mogla bi iziti meseca septembra v enakem obsegu najmanj 600 strani. Za sedanjo generacijo bo to zanimivejša knjiga, kajti obsegala bo dobo, ki jo Je sedanja generacija sama doživljala, in nešteti bodo moji rojaki, ki bodo v tej knjigi imenovani in žive razkropljeni daleč po svetu. Ako je bil razvoj in napredek goričkih Slovencev do leta 1900. jako zanimiv in časten, tedaj bo doba do vajne in še pozneje toliko zanimivejša, kajti glavni napredek in razvoj se je izvršil šele v tej dobi: kajti v starem stoletju so bili postavljani močni temelji poznejšemu hitrejšemu razvoju in blagodejnejšemu napredku. Iz niča ustvarjati to, kar smo imeli koncem 1900. je bilo težavno delo, ali na podlagi našega položaja koncem stoletja napredovati dalje in ustvarjati vedno novih dobrin za ves narod, to je bilo veliko lažje... Zato bo druga knjiga še bogatejša na dogodkih in ustvarjenih dobrinah nego je bila prva. Toda prve knjige še ni toliko prodano, da bi bili kriti tiskovni troški: še manj 500 iztisov je moramo prodati, predno začnemo tiskati drugo knjigo. Ali naši rojaki iz Julijske Krajine čutijo potrebo te knjige? Ako čutijo, tedaj na pomorejo, da se druga knjiga začne čim prej tiskati, kajti za njo bi prišla še — Trst in Istra... enako stvarno sestavljena kakor ta prva knjiga «Goriških Slovencev«. Najbolj pa me je razočaral naslednji slučaj: Prijatelj g. Alojzij Lužnik je bil nabral v Celju, Mariboru in Beogradu lepo število naročnikov po 100 din. Vsem Je povedal, da načeloma ne moremo pošiljati knjige kar na dobro vero, da bo knjiga potem tudi res plačana. Imamo namreč na sploh hudih izkušenj: polovica plača, drugi pa menijo, da... lahko čakamo... Iz Celja in Maribora je bUp. zavrnjena skoro polovica pošiljk. In poštni troški niso majhni! — V Ljubljani smo zaupali v lastnoročne naročbe, smo temu primerno tiskali, zdaj pa tako razočaranje 1 ! Ako ostane pri tem, tedaj druge knjige ne bom tiskal. Zato apelujem na vse tiste, ki so knjigo naročili, da jo tudi sprejmejo in plačajo, vrhu tega, da se potrudijo prijatelji naše zarobljene domovine, da pridobijo novih naročnikov. Rojaki! Pomagajte, da izvršim svoj program, ki sem si ga postavil na svoja stara leta v interesu naše zarobljene Domovine in nas vseh, ki tavamo po tujini ali smo našli drugi dom v osvobojeni veliki Jugoslaviji. Ljubljana, 12 februarja 1933. Andrej Gabršček, Igriška 3. SASTANAK OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU Predavanje Matka Rojnlča o položaju, Idejama I ciljevima naše emigracije. U subotu, 18. februara, održan je sastanak omladinske sekcije društva »Istra« u Zagrebu u društvenim prostorijama. Glavna točka dnevnoga reda bila je predavanje Matka Rojnlča o položaju, idejama i ciljevima naše emigracije. Sastanak je bio dobro posjećen a predavanje pažljivo saslušano. 1 LIKOVIČ JOŽA: »PRODANE DUŠE«, povest Iz življenja rojakov pod Italijo. Zelo zanimivo in napeto dejanje bo gotovo zanimalo vsakega emigranta, ko bbl pri čitanju tega dela obujal spomine na rodne kraje. Povest se dobi za ceno Din 15.— pri pisatelju Likoviču, Ljubljana. Riharjeva ul. 14, in nekaterih knjigarnah. U povodu poznate biskupske poslanice 0 sokolstvu posjetio je ovih dana saradrtik »Politike« dr. Milorad Dragič, jedan od prvaka Sokolstva, prof. Vjekoslava Špinčića, da sazna njegovo mišljenje o sokolstvu. Prof. Spinčić dao ie dru Dragiču odulju izjavu. u kojoj e rekao medu ostalim i ovo: Sokolstvo mi je poznato još od 1868 god. Doduše tada sam poznavao sokolstvo više po njegovoj spoljašnjoj strani, po sokolskom dijelu, nego po sadržini. Tada sam još bio na Rijeci kao đak osmog razreda tamošnje hrvatske gimnazije. Ta naša gimnazija bila je tada jedina srednja škola na Rijeci. U to doba nabavili smo sokolska odijela nas trojica: pokojn’ moji drugovi Ivan Lučić iz Kastva 1 Josip Lilek Iz Črnomlja. Sokolsko odijelo nosili smo često, čak i u školi. U to doba Rijeka je bila skoro isključivo hrvatska, a počelo je da se radi na tome da dođe pod Madžarsku. Pojavila su se čudna shvatanja da je zazorno sve što je hrvatsko ili slavensko uopće. I nas trojica gimnazista bili smo zbog toga sokolskog odijela izvrgnuti raznim porugama. Ah mi smo smatrali da tim sokolskim odijelima pokazujemo znak svoje narodnosti i ljubavi prema rodu Kasnije kada sam od 1872 do 1875 bjo na univerzitetu u Pragu, vidio sam bolje rad Sokolstva i slušao puno o sokolima. Ali nikada o njima nisam čuo nikakvog zla. Glavna odlika sokola bila je da su bili odlični rodoljubi, predstavljali su tako reći superlativ domoljublja. Uslijed toga sokol’ su još od prvog svog početka bili rđavo zapisani kod austrijskih i madžarskih vlasti Kasnije kada sam došao u Beč 1891 kao član Carevinskog vijeća, upoznao sam se i sa poslanicima češkog naroda, koji su bili većinom Mladočesi. Največ' broj ovih bili su ujedno sokoli. I za sve to vrieme niti sam vidio niti sam čuo. da su ovi sokoli bili ljudi bez vjere ili protiv vjere ili da "nisu respektovali katoličku vjeru. Čak znam 1 to, da su se među njima neki isticali naročitom pobožnošću. Kasnijih godina i decenija počelo je Sokolstvo da se i kod nas sve više širi. Koliko znam Sokolstvo je počelo da se širi iz Ljubljane u Kranjsku, Štajersku, Goricu, Trst, Istru Hrvatsku i Dalmaciju. U samoj Istri postojala su sokol, društva u Pazinu. Pulju, Voloskom, Opatiji, Kastavu i na otoku Krku. Sva ova sokolska društva sačinjavala su »župu Vltezlća«, nazvatu po Imenu dra Dinka Vltezlća, koji le bio poznat kao pobožan čovjek. Bavio sam se po mnogim mjestima Istre a i po drugim našim krajevima. I nikada i nigdje nisam opazio kod sokola ništa, što bi bilo besvjesno ii protuvjerske. Poznavao sam i po majem i danas veoma pobožne sokole, njihove pročelnike i prosvjetare. Na sokolskim priredbama i zabavama nisam primijetio ništa drugo što se ne viđa i na ostalim zabavama, pa i na zabavama čisto katoličkih organizacija. Imajući sve to na umu zaprepastila me je poslanica naših biskupa, datirana 17 novembra 1932 a pročitana 8 januara ove godine u katoličkim crkvama naše države. Zaprepastilo me je i tvrđenje, da je Tyrš zasnovao Sokolstvo na bezvjerstvu i protu-vjerstvu kad znam, da su katolički svećenici izvršili opijelo nad posmrtnim ostatcima Tyrša prilikom sprovoda do mjesta vječnog otpočinka. Sokolstvo postoji već 70 godina. Za sve ovo vrijeme ni svećenici ni biskupi katolički, ni češki ni naši, ni ma koji drugi nisu ništa prigovarali Sokolstvu. Katolički svećenici i biskupi mnogo puta prisustvovali su sokolskim manifestacijama, a mnogi od njih su i aktivni članovi sokolske organizacije. Zbog svega toga i ja sam se nedavno vrlo rado odazvao želji sokolskog društva u Kastavui da prilikom otkrivanja spomenika blaženopočivšem Kralju Petru blagoslovim zastavu kastavskih sokola dar Ni Vel. Kralja. Zaprepastila me Je ta poslanica. Jer poznajem mnoge dobre sokole, koji su uiedno dobri kršćani 1 dobri katolici. Zaprepastilo me je tvrdjenje poslanice, jer nikada ni na jednoj sokolskoj manifestaciji ih zabavi nisam vidio ništa neprijatno ili nemoralno. Zaprepastila me je ova posla-mca naročito i s toga, što smatram Sokol-stvo kao eminentnu nacionalnu organizaci-ju, koja baš postoj! radi toga, da gaji me-đusobnu ljubav [ snošljivost kod našeg n?r?!a s tim da 3e pripravno i da brani otadžbinu u svima, Da i najtežim momentima Zbog svega toga poslanica je porazno djelovala na sve maše ljude. Naročito mi je teško kad pomislim kak' su morali duševno trpjeti oni svećenici, koji su i sami uvjereni sokoli ili prijatelji Sokolstva i koji su pri tom moral! čitati poslanicu u crkvama ispred oltara ili sa propovjedaonice. A trpjeli su i oni vjernici, koi su sokoli i prijatelji sokola, a uz to dobri katolici. Uvjerio sam se, da su svi ovi ljudi bili teško uznemireni, neznaiući prosto šta da .ràdè Išli su od jednog do drugog pitajući Sta. da čine. Svima ovim Hudima koli su 1 meni dolazili ne može nikako da Ide u glavu da Je ova poslanica mogla biti progla* šena bez znanja Sv. Stolice i njenog pretstavnika u našoj državi. Dobri su katolici i žele da ostanu dobri katolici. I vjeru ipak ne žele na mijenjaju! AH ta poslanica boli tim više što se zna, da i Sv. Stolica radi ruku pod ruku sa tvorcem i pročelnikom fašizma. U cijeloj našoj državi javili su se pro testi protiv biskupske poslanice. Ali ovi su protesti u toliko jači. u koliko su mjesta protesta bliža granicama Italije. Stanovrilc ovih krajeva naročito jako osjećaju karakter ove poslanice. Na taj način može se protumačiti okolnost, da kotorski biskup i zamjenik bakarskog nadbiskupa nisu ni dozvolili da se čita poslanica u crkvama nji-hovog područja Isto tako u mnogim crkvama Dalmacije poslanica nije čitana. A protiv poslanice najžešće se protestovaio u Primorju: na Sušaku, u Kastavu. Crikvenici, Novom, u Krku, pa Rabu. Primorci dobro znaju ■ pamte sve ovo što se protiv našeg naroda govori 1 radi u susjedno) državi. I to kako u svjetovnom tako I u crkvenom Rimu. Naši Primorci dobro znaju, da je tršćansko-koparski biskup Andrej Karlin, sada biskup u Mariboru, bio prisiljen i od same Sv. Stolice da položi čast . službu biskupa u Trstu i da napusti Trst. Oni znaju da je na Rijeci osnovana na brzu ruku biskupija, bez vjerskih potreba već iz čisto političkih razloga Znaju također da je iz crkvenog Rima poslat za biskupa na Rijeci Isiđor Šain. koga je ustoličio jedan kardinal. Biskup Sam međutim nije znao naš narodni jezik te prema tome nije mogao ni vršiti svoje biskupske dužnosti. Biskup Šain osnovao je na Rijeci sjemenište za uzgoi svećenika. Tim mladim ljudima zabranjeno je da među sobom govore hrvatski i to na jedan strašan način: kod ispovjesti morali su is-povjedati kao grijeh ako su kad među sobom govorili materinjim jezikom! U Primorju također zna se da je nadbiskup gorički, ook. dr Fran Sedej bisku-povao tamo 25 godina: da je svoje dužnosti vršio najsavjesnije: da je živio — može se reći — kao svetac i da je Sv. Otac Papa prilikom 25-godišnjice biskupovanja dra Sedeja naročito pohvalio njegov rad No ipak to nije smetalo, da se dr. Sede( makne sa biskupske stolice Sedej se nije dac na to nagovoriti. Ali najzad morao je da popusti. Došao mu je Papin vizitator. biskup Luka Paseto nagovarajući ga da se odrekne biskupije Predobri Sedej odupirao se najodlučnije Tek kad mu je biskup Paseto rekao da je to želja Sv. Stolice pristao ie na odricanje I to pod uslovom da će njegov nasljednu? mti pravedan i da će braniti prava slovenskog naroda, koji čini veTku većinu stanovništva biskupije. Ali mjesto toga na stolicu goričkih nadbiskupa došao je potalijančeni fašista Giovanni Siroti (Sirotić) Sve ovo izazvalo je bol a najzad i smrt Sedeievu. Na sve to misli Primorac, brižan zbog ovakve biskupske poslanice. Primorci znaju I za Lateranski sporazum između svjetovnog 1 crkvenog Rima. Po ovom sporazumu duhovni pastiri I župnici našeg naroda pod Italijom ne treba da znaju narodni Jezik, dok mnogi svećenici — misionari uče Jezike najdlvljih plemena, da bi ih mogli poučavati I širiti kršćansku vjeru. Uslijed ovakvog postupka crkve su se ispraznile, a vjernici u njima veoma su riietkl. Mislim da je potrebno 1 ovdje ukazati na fašističke postupke u Italiji. Fašizmu je posljednja stvar vjera i vjerska nauka. Čak svojim postupcima i radom fašisti vrijeđaju kršćansku nauku. Pa ipak tamošnji biskupi, ni pojedinci niti in corpora, nisu nikad istupili protiv fašizma. Nisu to učinili ni protiv pročelnika fašizma koji je. da bi dokazao da nema Boga, sa satom u ruci pozivao Boga da ga ubiie poslije 5 minuta ako ga ima... I kad je isteklo 5 minuta, a on osto živ, konstato-vao je javno da nema Boga! A ovi fašisti, zajedno sa svojim pročelnikom, ne propovijedaju ljubav nego mržnju, ne žele mir već rat. Njihovi učitelji u školama na zapadnim granicama naše države pokazuju na nas, s ove strane granice, i govore svojim učenicima i djeci našeg naroda: »Ne-mojte ići preko tamo žive samo divlji ljudi koji su kadri čovjeka napasti, istući pa čak i ubiti.« „ ubÌia3u Matteottija i druge r11/ U Iitri’ Trstu * Gorici ubi-n*» ?af,°0xr‘ane'. Blđ°vce, Marušiče, Mi-£ n-il3 enč ćex Fašisti nekažnjeno napa-PrimiJi • nepoćudne ljude, naročito naše. !hi. razbiiaiu im zube, zlostav- move nfn0Vu u kuću’ paIe narodne -do--ove Prova uju u crkve tjerajući sveće-ike ispred oltara. Zatvorene su ujedno sve narodne škole, koiih je bilo više sto-„,rasPustena su sva naša društva — Pr°MV,etna ' Privredna. Našem narodu u Istri ne dozvoljava se oa pređe preko granice u našu državu na •rsat da se pomoli trsatskoj Majci Božjoj. talii*nVV° •ni,ie p?k^nn,n ni Sv. Stolicu ni talijanski episkopat da uzmu u zaštitu po-vređeni princip vjere i pobožnosti. A čovje- na’S0?, T™ ^ašno pati naš narod u Italiji najviši vatikanski dostojan-stvenici nazivaju »providencijalnim čovie- države«05 at,m °đ B°*a 23 d0brC> ta,iJansk® MANIFESTACIJE ZA JUGOSLAVENSKU ISTRU I RIJEKU U NOVOM SADU U subotu, dne 11 februara o. g. stiglo ie u Novi Sad poznato pjevačko društvo »Jeka Sa Jadrana« iz Sušaka, koje je imalo održati koncerat na jednoj novosadskoj narodnoj zabavi. Odbor za priredjivanje te zabave spremio je gostima srdačan doček. Iako je bilo kasno, oko 9 satj na večer, na novosadskoj stanici sakupio se vrlo veliki broj ljudi j raznih društava' da dočeka i pozdravi goste sa Jadrana. Pored domaćih društava najbolje je bilo zastupljeno društvo »Istra«, koje je izašlo na stanicu sa velikim brojem svojih članova. »Istri« su se priključili i mnogobrojni Primorci i Dalmatinci nastanjeni u Novome Sadu. Tačno u 9 sati ušao je voz sa gostima u novosadsku stanicu, a sokolska muzika zasvira'la je pozdravni marš. Nakon pozdravnog govora, koji je održao jedan od članova prire-djivačkog odbora, uzeo je riječ sekretar »Istre« koji je lijepim govorom pozdravio »Jeku sa Jadrana« u ime novosadskih istarskih izbjeglica, i zaželio im dobrodošlicu. Pozdravio ih je kao braću, koji nam donose malo daha i pozdrav rodne grude, naše Istre iz Rijeke. Rekao je: Vi ste na domaku Istri i svaki dan gledate na Učku i slušate glas naše braće, koja vapi za slobodom. Donosite nam pozdrav našeg divnog mora, plavog Jadrana, čik valovi svakog dana zapljuskuju i ljube obalu nestretne nam domovine. U Vama vidimo dio naše otrgnute grude, komad našeg krša i kamena, u Vama vidimo dio nas samih. Kad se sutra ili prekosutra budete vraćali natrag kući i kad opet ugledate divno naše more. a preko mora tužnu našu Istru, pozdravite nam Učku-goru pozdravite nam Rijeku i naš Cres. Ponesite sobom naše bratske osjećaje i pozdrav neoslobodjenoj braći! Poručite im neka i dalje ustraju, neka ne klonu, neka izdrže Kažite im neka se nadaju. To je braćo naš pozdrav i poruka braći. Uz poklike živela jugoslovenska Istra i Rijeka završio je g. Juričić svoj pozdrav, što su svi prihvatili oduševljenim poklicima jugoslovenskoi Rijeci i Istri. Nato mu je pristupio pretsjednik »Jeke sa Jadrana« gosp Ivo Cop koji se rukovao sa Ju-ričićem i poljubio ga. što je izazvalo još veće oduševljenje kod prisutnih. Iza toga se formirala velika povorka na čelu sa sokolskom muzikom. Povorka ie išla kroz glavne novosadske ulice do hotela »Sloboda«, gdje su imali otsjesti gosti, Cijelim putem klicalo se Istri Pred hotelom postigle su manifestacije vrhunac našto su se svi mirno razišli. Time je ponovno u Novome Sadu došla do izražaja ljubav i simpatije za neoslobo-djenu braću i otete nam krajeve, koje su bile zaista oduševljene i iskrene kao rijetko do sada. Medju gostima nalazili su se i mnogi istarski izbjeglice, koji su u Novome Sadu našli svoje znance, zemljake i školske drugove pa ie oduševljenje i radost bila tim veća. PRVI JUBILEJ DRUŠTVA „ISTRA" U NOVOM SADU Pred petu glavnu skupštinu — Osvrt na petgodišnji rad i smjernice za budućnost Tako si eto mi u Novome Sadu zamišljamo 1 mislimo da ne činimo krivo, ako OBČNI ZBOR ORJEMA TRBOVLJE Ko bi pred 5 godina mogao vjerovati, da će ovo malo društvo, koje je marta mjeseca 1928. održalo svoju prvu glavnu skupštinu, u toku minulih pet godina tako uspješno i tako intenzivno razviti svoju djelatnost, da danas važi kao jedno od najagilnijih emigrantskih organizacija u Jugoslaviji, udruženih u Savezu jugoslavenskih emigrantskih udruženja iz Julijske Krajine. Ona šaka naših ljudi, koja Je prvoj skupštini 1928 god. iznijela svoj program, udovoljila je zaista svojoj dužnosti i nadama, koje su se u nju polagale, što se može vi- istaknemo i to: disciplina unutar organizacije, kolaboracija i saradnja sa svim bratskim društvima, naročito pak sa susjedima, i odanost prema Savezu 1 Sve to daje jednu jaku i neslomivu organizaciju, sa zdravim i čvrstim temeljem. Organizacija zdrava iznutra i s polja, bez trzavica, naročito ličnih, bez egoizma, to je naš princip, toga smo se držali, i držati ćemo se 1 nadalje. Rekli smo, da mi znamo što hoćemo i dieti iz dosadašnjeg petogodišnjeg rada. da je potrebno, da u drugoj periodi našeg Taj rad nije bio ni malo lak, šta više, bio društvenog života u tom pravcu uperimo je jako naporan i težak, pun svakojakih SVoj rad. da ga uperimo našim težnjama i zapreka. idealima. Prvi period rada bio je ipak samo Pitati će se neko, pa zar zaista novo- priprema za rad i borbu koja dolazi. To sadska »ISTRA« toliko vrijedi i zašto se o smo uostalom iz vremena na vrijeme, oso-njoj, naročito u posljednje dvije-tri godine bito u zadnjo 2 godine, nekoliko puta i toliko govori, o čemu zavisi taj uspjeh? Držimo, da je to svakome jasno, ko je i malo pratio rad našega društva, te da taj uspjeh ne dolazi ni od kuda već u prvom redu o agilnosti i požrtvovnosti vodstva i dobroj organizaciji kao I o disciplini, koja medju članovima i u društvu vlada. Zopet je leto dela za nami. Da napravimo obračun tega leta smo se zbrali člani v častnem številu v nedeljo, dne 12. februarja t. 1. na rednem občnem zboru. Udeležba je bila lepa, vendar smo pogrešali še marsikaterega rojaka, ki bi se moral zavedati svojih dolžnosti v večji meri. Občni zbor ie posetil tudi zastopnik Strelske družine in g. učitelj Sušnik Mirko je imel lepo predavanje o razmer-lu Jugoslavije in jugoslovenskega naroda ?o onih delov našega naroda, ki Je ostal izven mej svobodne domovine- Iskrene in jasne besede g. predavatelja so našemu Članstvu utrdile zavest, da imamo emigranti. kljub raznim težavam vendarle še mnogo dobrih prijateljev med domačim ljudstvom in gotovo je. da je v Trbovljah najboljši naš prijatelj baš g- predavatelj. Iz tajniškega poročila smo raz-videli. da je bilo preteklo leto za našo Organizacijo leto intenzivnega dela. 50 členov broječa organizacija se je mesečno sestajala na rednih sestankih na katerih so bila za emigrante aktuelna predavanja in poročila. Organizacija pa je v Pretekli sezoni priredila tudi dobro uspel rapalski večer ter interno božičnico Pri kateri je bilo obdarovanih 25 otrok naših članov. Ob raznih obletnicah smo priredili Primerne interne komemoracije, tako 19. marca (2 maše v župni cerkvi) 6. septembra. 17. oktobra, nadalje Sedejevo komemoracijo in koroški večer s predavanjem spremljenim s skioptičnimi slikami. V preteklem letu smo ustanovili dramatični odsek in prvi njegov večji uspeh je rapalski večer. Socijalno delo naše organizacije je malenkostno, ker naša organizacija ne razpolaga z velikimi gmotnimi sredstvi. Organizacija je sodelovala pri raznih manifestacijah, tako v Laškem in ob sprejemu koroških pevcev, ki so imeli 15. I. t. 1. svoj koncert v Trbovljah. Tajnikovo poročilo je dosegalo tudi podatke o naročnikih »Istre« katerih je v Trbovljah 25- Ce upoštevamo majhno število našega članstva lahko rečemo, da je število čedno; vendar pa moramo spričo važnosti našega glasila poskrbeti za dviganje števila naročnikov, posebno pa za to, da poravnajo vsi naročniki točno svojo naročnino. Po Izčrpnem tajniškem poročilu so se izvršile volitve. Novi odbor je bil enoglasno izvoljen- Na občnem zboru je bil sprejet sklep, da se predlaga našemu Savezu, da bi se za vse organizacije včlanjene v njem uvedle enake legitimacije. Tozadevni predlog ie odposlan Savezu. Po obravnavanju raznih drugih društvenih internih zadev. Je bil občni zbor zaključen. Članstvo pozivamo, da se v novem letu še bolj oklene društva, kajti odbor brez sodelovanja članstva ne more spraviti organizacije na višino, ki ji pristoja. Emigrant. | činili Treba ući u narod. Treba Ići od mjesta do mjesta, od sela do sela i propovijedati našu ideju. Mislim, da danas, poslije punih 14 go-Idina života naše Emigracije ne bi bilo više potrebno osvajati čovjeka po čovjeka i uli-c..:!—« • . - v. . - vati mu potrebu grupisanja i organizovanja Sv' kolik0 li ie trebalo cije £jaSa su {]ru§tva jako u minijaturi truda koliko volje i ustrajnosti, a da ne onp što sm0 nekada ima]i u Istrj E SIS i za^ jim članovima već svima emigrantima iz ^f- al‘ nas .fneusPles!.,nlsu n,kada zast£a: Julijske Krajine, koji su se društvu u tu I flval'- šta Jiše, od njih smo mnogo naučil, svrhu obraćali. Pa zar to nije rad, nije •• * J??U!CCI,' zta , na P raf' tn ncnipSan rpH? Imah smo i uspjeha i te kakovih, ali nas ■ a~j., „ . nrvj ! uspjesi nisu nikada zasljepljivali, niti smo 11 a's Prvu i564®*??! 1ie,Jl0pr^3 kod njih ostali. Uvijek smo išli napred, ga riod nas.e* j , h.,j „onosni i zed‘ sve prePreke koje su nam se u svim pjehom I možonjona rt bltl ponosni i obIicima pojavljivale , ruSili svei što nam Stupajući u drugi period života našeg {e bi>°na Putu. Pa kad se osvrnemo na pe društZ nalazi nas ovaj već dovoljno spre- 0|pd'šnJi naš rad. sa ponosom možemo mne i iskusne 1 ^ Uspjeh je tu, on se vidi i osjeća ne sa- s *e. s^ane bl‘' 0,akša"0- la"aVoildr= mo kod nas, već i u svim redovima na- razdoblju čeka mnogo posla. Koji trena Fmiwrppitt. svladati. Teška su danas vremena, mnogo se emigracije, gora nego pred pet godina, a tako su ne- Zato eto smatramo našu petogodišnjicu izvjesna, da neznamo. što nas sutra može kao naš prvi, mali i skromni jubilej, plod ianenaditi. Treba zato da smo budni i spre-1 dosadašnjeg našeg rada. mni. što mi hoćemo, što tražimo, koji nam Stupajući u drugo razdoblje, mi ne mije cilj,' za čim idemo, zašto se žrtvujemo, slimo popustiti. Mi ne mislimo stati na po-nama je jasno i svijesni smo toga. Različiti la puta da se odmorimo, jer cilj još nismo su putevi raznolika sredstva i način borbe postigli. Naprotiv, svim snagama poći ćemo i rada, aii cilj nam je jedan. Onaj isti kao dalje, na cijeloj liniji, prkoseći j nadalje i pred pet godina. Cilj, koji treba da nam svim zaprekama a i eventualnim neuspje-uvijek lebdi pred očima, od jutra do mra- sima, na koje i računamo, ka, svuda gdjegod se nalazili, u radosti ili Mi smo si svijesni naše emigrantske Žalosti nevolji i U dobru. 1 dl!*"nsH 1 obaveza I nremn «nima. knll Prije pet godina bilo nam je teško. Imali smo tek nekoliko naših organizacija, a naša tek u osnivanju i povojima. Danas postoji već oko 35 bratskih organizacija. čiji rad pratimo stalno sa velikom pažnjom, dok osnivanje svakog novog društva smo uvijek oduševljeno pozdravljali kao novog suborca za zajedničku stvar. Sva bratska društva, više ili manje, dava- dužnosti i obaveza i prema onima, koji se za nas pod sasvim drugim okolnostima bore i žrtvuju. Neka nas naša peta skupština nadje sve na okupu, da još jednom dokažemo da smo si svijesni zadatka i dužnosti, da je naša emigrantska svijest zrela, da smo sposobni za svaki koristan rad. Treba opravdati i lijepo mišljenje, koje o nama vlada, kao i nade. koje se u nas polažu! Peta naša skupština mora biti Izraz la su nam potstreka u našem radu i u mno- naše sloge 1 narodne emigrantske svijesti, ga se ugledali. Sa velikim oduševljenjem manifestacija bratske ljubavi i misli do pozdravili smo osnivanje našega Saveza, braće i otetog nam doma. Manifestacija čiju potrebu smo mi već odavna osjećali, naših svetih ideala, naših čežnja! Peta te snio i sami učestvovali u pripremama skupština neka bude generalna proba naše oko njegovog osnivanja I snage, moći i spremnosti za čas, koji do- U Savezu gledamo svoju Maticu, svoju |!azi! Barba Lujo. Centralu, koja nas sve spaja i sjedinjuje u borbi. Savez je naš glavni stožer, koji treba da nas vodi, a mi da ga slijedimo. GLAVNA SKUPŠTINA DRUŠTVA »ISTRA« NOVI SAD Prema zaključku plenarne sjednice karitativan. Dakle i Savezu treba da smo 1 0bjavije,i j saopćen svima naknadno, zahvalni za naš uspjeh, jer on svojom im-1 jj Siu;saju se u zakazano vrjeme ne sa-cuativom mnogo je doprinesao uspjehu na- kuPj dovoljan broj članova, Slcupština se šega društva. Danas smo mnogo dalje i u budućnost gledamo drukčije. Perspektive su jasne, jer kako smo istakli, mi znamo što hoćemo. Savez nam daje pravac. Savez svojim autoritetom podržava u našim redovima disciplinu i slogu, te bi sve naše organizacijè, šta više, cijela naša Emigracija morala u Savezu sačinjavati jednu cjelinu, jednu silu i moć, kojom treba da računaju naši neprijatelji, kojima smo trn u oku. Savez treba da pretstavlja nadu onima preko, a strah neprijatelju! Svi mi u Savezu treba da sačinjavamo vojsku, spremnu na sve! odlaže za jedan sat kasnije i održati će se bez obzira na broj prisutnih. Predloži za Glavnu Skupštinu imaju se dostaviti Upravi najdalje osam dana prije održanja iste. t. J. do 26. tebruara o. g. Članovi, koji su u zaostatku sa članarinom. umoljavaju se. da je uplate još prije Glavne Skupštine. U oči Glavne Skupštine, t. J. u subotu dne 4 marta o g. održati će se zajednička sjednica Upravnog i Nadzornog Odbora. Pozivaju se članovi jednog i drugog Odbora da neizostavno prisustvuju toj sjednici, koja je posljednja u ovoj poslovnoj godini. ANKETA 0 EMIGRANTSKIH PROBLEMIH EMIGRACIJE IZ JULIJSKE KRAJINE Važna in korisna inicijativa našega Saveza Naše emigrantsko glasilo »Istra« objavlja zadnje čase pogosto članke, ki zadevajo predvsem vprašanja političnega zadržanja emigracije iz Julijske Krajine v Jugoslaviji. Ti članki so vzbudili živo zanimanje med širokimi sloji čitateljev Istre. Potreba po razpravljanju raznih emigrantskih problemov je prav živa med emigracijo. Konkretno se je pokazala ta potreba v svoječasnem predlogu omladinskega emigrantskega sveta, ki je v svojem predlogu na poslednji emigrantski kongres predlagal da »savez priredi pismeno anketo o posameznih perečih političnih, socialnih, gospodarskih in kulturnih vprašanjih in nazorih emigracije«. Prežet od teženj popolne demokracije, da imajo prav vse struje v emigraciji delovati na reševanju emigrantskih problemov ter pooblaščen od celotnega emigrantskega kongresa, je savezni direktorij na svoji zadnji seji sprejel predlog, Otnladin-skega Sveta« da potom »Istre« odpre pismeno anketo o prav vseh emigratskih problemih Anketa naj obravnava predvsem sledeče najvažnejše emigrantske probleme: 1. Politične smernice emigracije: a) Stališče napram prilikam v Jugoslaviji: b) Principijelno stališče napram fašizmu sploh kot družabni doktrini; c) Emigrantsko naziranje o rešitvi manjšinskega vprašanja našega naroda v Julijski Krajini ter rešitvi problema Julijske Kiajine kod take; d) Program narodne in socialne obnove Julijske Krajine po padcu sedanjega političnega stanja v Julijski Krajini. 2. Rešavanje socijalnih problemov naše emigrantskih društev. 3. Pogledi emigracije na kolonizacijb kmečkega elementa Julijske Krajine v Jugoslaviji. 4. Zgodovinska misija emigracije Julijske Krajine ter iz tega izvirajoče naloge emigracije. 5. Kulturna vprašanja in naloge emigracije. o. Propagandne naloge emigracije. Navedene so glavne točke ankete. Anketa se pa lahko razširi še na druge probleme, ki zadevajo delovanje emigracije. Ankete se lahko udeležujejo prav vsi emigrantja, tudi neorganizirani v emigrantskih društvih ncglede na njihovo politično usmerjenost in svetovno naziranje. Radi večjega zagotovila, da se razpisane ankete o emigrantskih problemih lahko udeleži prav vsak emigrant, naj udeleženci ankete pošiljajo svoje referate Savezu ali pa jih izročijo osebno enemu izmed članov Saveznoga vodstva. Savez prevzema nase popotno jamstvo za Imuniteto in, po želji posameznika, anonimnost udeležencev ankete. Odgovori na anketna vprašanja, ki se v danih političnih prilikah lahko priobčijo v »Istri«, se bodo priobčevali v »Istri«. Vse odgovore pa bo Savezno vodstvo pazljivo preštudiralo in jih predložilo v proučitev Saveznemu direktoriju ter kasneje širši konferenci vseh društvenih delegatov, zbranih na prvem bodočem emigrantskem kongresu. Apsolutna večina društvenih delegatov bo odločila, kod dosedaj na vsakem kongresu, v koliko imajo zaključki ankete služiti kot nadaljne smernice delovanja emigracije iz Julijske Krajine. Anketa je odprta do 31. maja 1933. Savez Jug. Emig. Organ, iz Julijske Krajine v Jugoslaviji. PRAVO DARILO! Zlato polnino pero od Din 50.-- dalje, dijaška peresa od Din 35.- dalje. Popravlja perésa vseh znamk: LJUBLJANA — MARIJIN TRG (vogal Wolfova) STRASNA NESREĆA V ČISTILNICI OLJA. Trst, februarja 1933. Preteklo sredo se je v čistilnici olja pod Skednjem pri Trstu zgodila strahovita nesreča, ki je zahtevala sedem človeških žrtev. Ko so polnili kompresor Dieselovoga motorja, je nastala strahovita eksplozija. Na mestu so biti ubiti podravntelj dr. R. Mari, star 33 let, kemik dr. Josip Rebek-Qalante, star 41 leto, tehnički uradnik T. Russo, star 28 let, tehnik E. Rizzi, star 44 let, strojniki Ivan Simčič, star 35 let, P. Tappeiner, star 25 let in Anton Dolgan, star 38 let. Ranjeni so bili Albin Toscan, Marij Žerjal, Franc Pohar, Ivan Pohlen. Preteklo soboto so jim Tržačani priredili veličasten pogreb, katerega se je udeležilo okrog 50.000 ljudi. t Anton Dolgan Ljubljana, februara 1933. Ko smo slišali prve novice o nesreči v tržaški čistilnici olja, nas je vse emigrante, ki smo iz Trsta in bližnje okolice težko pretreslo. Slutnja, da je med nesrečnimi žrtvami morda znanec, ali celo prijatelj in draga oseba, je i bila žal utemeljena. Vsem, ki smo poznali Antona Dolgana, nas je njegova smrt razžalostila. Padel je, žrtev težkega dela v borbi za vsakdanji kruh. Padel je naš človek, ki je bil vedno zvest svojemu jeziku in narodu. Anton Dolgan je bil doma iz Skednja: zvesto le sodeloval v vseh naših društvih bil je — vse do razpusta — tudi režiser dramatičnega krožka v Skednju. Težka nesreča ga je zadela v najlepši moški dobi. bilo mu je komaj 38 let Naši rojaki, ga bodo ohranili v najlepšem spominu. Naj mu bo lahka rodna zemljica. — (rob) DELOVANJE PODRUŽNICE DRUŠTVA »SOČE« V DOLNJI LENDAVI Dolnja Lendava 16 lebruarja 1933. V nedeljo dne 12 t. m. je priredila podružnica »Soče« v Murskem Središču družabni večer. Vsi prostori restavracije Flisar so bili nabito polni ljudi. Iz bližnjih primorskih kolonij so prihajali kolonisti, Središčani pa v takšnem številu, da je zmanjkalo prostora. Večer je otvoril predsednik »Soče« solunski dobrovoljce g. Grča. Pevski zbor »Soče« je zapel pod spretni taktirko g. davčnega uradnika Podobnika prav dovršeno 12 pesmi. Vse so bile sprejete z burnim ploskanjem. Več pesmi je moral zbor ponoviti. Prav lepe besede pozdrava sta izprego-vonla gospoda Pero Bodlovič v imenu domačinov ter br. Gaber, starosta murskosre-diškega Sokola ki se je povzpel tekom 2 let svojega obstoja v vsakem oziru na zavidanja vredno višino, kar je pač plod složnega dela, bratstva in nesebične ljubezni do stvari. Oba govornika sta v vznešenih besedah hvalila lepoto in osvajajočo moč jugoslo-venske pesmi, povdarjajoč njen izredno veliki pomen ob naši tukajšnji severni meji, ob katero butajo razni sovražni valovi. Soča in Jadran naj bosta našim »Sočanom«, ki so našli v Prekmurju svojo novo domovino, simbol hrepenenja in nade ter simbol vstajenja. Njima in vsem prisotnim se je v toplih besedah zahvalil Sočin podpredsednik g. šol. upravitelj Peternel. Svoj govor, od občinstva navdušeno sprejet, je zaključil s klici jugoslovanski domovini, narodu in Kralju. Sočinemu pevskemu zboru in njenemu pevovodij g Podobniku pa čestitamo na velikem uspehu. Slovenska pesem je rešila slovenski narod, ko je njemu pretil za časa Avstrije pogin v valovih germanstva. Tudi danes si usvaja jugoslovanska pesem vsa srca z isto elementarno silo kakor nekdaj. Idući broj našega lista izići će na četiri stranice, zato jer je ovaj broj izišao na osam stranica umjesto na šest. Upozoravamo na to naše čitatelje, a na-ročito sorodnike.___________ S Ig! 3reznikar'S H Trgovina kave 1 čaja. — Vlastita B ■ elektropržlona 1 elektromlln za B ■ mljevenje B ■ ZAGREB, ILICA BROJ 65 ® ■ Telefon 765? a ■ •a ■■■aaaaaaaaBaaaaanas' ■ n ■ ■ ■ a ■ ■ ■ I !■ ODLIKOVANI KROJAČKI SALON ZA GOSPODU Mesnička ulica Dr. 1. Telefon br. 74-43 VELIKO SKLA0IS1E NAJMODERNIJIH PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOfOVA Kako se drugi socijalno organizuju? Seljačko potporno dru&tvo n Zagreba. Interesantan primjer seljačke samopomoči. Pravila Seljačkog potpo-rnog društva u Zagrebu odoLirena su za teritorij cijele Jugoslavije po Kr. banskoj upravi savske banovine dne 4-januara 19S3., Pov. II. broj 3428/1932. Prostor našega lista ne dopušta nam, da se opširnije osvrnemo na ovo korisno društvo i za seljaka i za gradjaua, kako za pojedinca, tako i za porodični život. Zato ćemo sc samo ukratko osvrnuti na to, te spomenuti neke važnije stvari. Seljačko potporno društvo osnovano je od seljaka samih jedino u svrhu, da svojim članovima putern društvene uzajamno pomoči osigura za slučaj smrti u obitelji potrebnu potporu za podmire njè troškova i liječenja i pogreba. Druga zadaća društva je, da podupire prosvjetni i zadružni rad na selu, koje je u tome najzaneraarenije. Seljaci ćo sami svoje društvo voditi, zato su sigurni, da će im dobro napredovati te da neće po nikome Liti izrabljivani, kako je to do sada bilo mnogo puta. Ovaj način opskrbljivanja potpore putem uzajamne samopomoči je najjeftiniji, najbolji i traži najmanjee režije, zato se može provoditi bez velikih režijskih troškova. Ovakav način društvene pomoći veoma je obljubljen. Ovo društvo važno jo i za pojedinca i za obitelj. Kada se desi smrtni slučaj u obitelji, onda se osjeti kod svake glave obitelji veliki izdatak novaca za troškove liječehjia i pogreba. Potporna sekcija pomaže opet uspostaviti ravnotežu u kućnom budžetu. Ono malo posmrtnina, koji član uplaćuje se takorckuč ni ne osjeti. Potporna sekcija Seljačkog potpornog društva razdijeljena je na tri grupe: svaka grupa ima sedam razreda. S've grupe imaju jednaki tarif. Razlika je jedino u tome, da ima prva grupa ka-renčni rok (doba čekanja) 50 dana, druga grupa godinu, dana, treća grupa tri godine dana. U slučaju smrti uslijed nezgode isplaćuje društvo cijelu potporu bez obzira na karenćni rok. Jedna osoba može biti prijavljena u više ili sve razrede jedne grupe. Pristupne pristojbe plaćaju se samo jedanputa, a poslije se plaća mjesečno posmrtni- ne za evakog umrlog člana u kolu. Jedno kolo broji najviše 2000 članova. Pristupno pristojbe iznose: 1. razred Din 20.—, najveći iznos potpore Din 500.— 2. € 34—, « c « 1.000.— 8. « 53—, « « « 2.000.— 4. « 76—, « « c 4.000.— 5. « 112.—, « « « 8.000.— 6. « 174—, « « c 16.000.— 7- « 268—, « m « 32.000.— Posmrtnine se plaća za prvi razred Din 0.25, za drugi Din 0.50, za treći Din 1.—, za četvrti Din 2.—, za peti Din 4*—, za šesti Din 8.— i za sedmi Din 16.—. Osim toga se plaća, ako ima smrtni slučaj u kolu, mjesečna upravna pristojba za prvi razred Din 0.50, z» drugi Din 1.—, za treći Din 2.—, za četvrti Din 2.60, za peti Din 3.—, za šesti Din 4.— i za sedmi Din 5.—. Ako enma nijednog smrtnog slučaja u kolu, ne plaća se ni posmrtnina ni upravna pristojba. Jedan primjer: Ti prijaviš u Potpornu sekciju svoga oca u sedmom razredu za najveći iznos potpore Din 32.000. Kod upisa uplatiš Din 268.— i onda dalje ne plaćaš ništa više. osim po Din 16.— za svaki smrtni slučaj u tvom kolu, te mjesečnu upravnu pristojbu Din 5.—, ako ima smrtni slučaj u dotičnom mjesecu. Kada tvoj otac umre. dobivaš isplaćenu potporu. Ako si prijavio oca u prvu grupu, imaš pravo na potporu već nakon 50 dana, u drugoj grupi nakon godino dana na cijelu potporu, a u trećoj godini nakon tri godine. Za posmrtnu potporu možeš prijaviti svaku ooobu bez obzira na spol iznad godine dana starosti, bez liječničke svjedoćbe uz Izjavu, da je prijavljena osoba za vrijeme prijave zdrava. Seljačko potpuno društvo će po svim mjestima postaviti svoje povjerenike, koji će sakupljati članove. Povjerenike će dobro honorirati. Preporučamo našim čitaocima, koji imaju vremena, da se prime povjereništva. Sve informacije daje i prospekte šalje Seljačko potporno društvo u Zagrebu, Dalmatinska br. 5. Pismenim upitima treba priložiti marku za odgovor. ^■'arant MksMm Narutuite DŽEPNI KALENDAR EMIGRANT ZA GODINU 1933 Uprava fista „ISTRA", Zagreb MASARYKOVA ULICA BR. 28« •j;. . * ztS'WJtL KRALJ. SVEUČILIŠNA KNJIŽARA I KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ST. KUGLI javlja u dubokoj žalosti, da je njezin senior šef gospodin knjižar, kapetan Lklase u rezervi, posjednik reda Sv. Save IV. stepena, danas nakon duge 1 teške bolesti u 48. godini života blago u Gospodinu preminuo. Tijelo premilog pokojnika sahranit će se dana 23. veljače 1933. u 4 sata poslije podne na Mirogoju u obiteljskoj grobnici. Sv. misa zadušnica čitat će se dana 24. veljače n 9 sati prije podne u župnoj crkvi Sv. Marka. U ZAGREBU, 21. veljače 1933. POKOJ MU VJEČNI! .ISTRA, izliizf «vakoR l)edas » Datak. — Uredniélvo ' oprava nalaze Rodin« 25 dinara; za inozemstvo dvoatrnko; Mihovtlovlć Jakičeve ni. 36. — Za ee o Zaarebu Maaarvkova ulica 28. U — Irnko: za Ameriku . dolara na godino - Oglsal ,e računalu do cienikn. -Bvlaan^^fidavs^^KO^ZOHoTj^ISTRA.' Masarvkole^"uradnik* wo