KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 13 (1) INDUSTRISKE SVOJINE FZPAN 1 NOVEMBRA 1937. PATENTNI SPIS BR. 13663 Bailey Meter Company, Cleveland, Ohio, U. S. A. Postupak i uredjenje za regulisanje pokreta parnih generatora sa prisilnom regulacijom bez cilindričnog kotlastog dela. Prijava od 17 decembra 1936. Važi od 1 juna 1937. Naznačeno pravo prvenstva od 13 decembra |935 (U. S. A). Ovaj se pronalazak odnosi na postupak i uređenje za rukovanje i regulisanje rada parnih generatora, a naročito parnih generatora bez cilindričnog tela sa prisilnom cirkulacijom, kod kojih putanja fluida prolazi kroz jednu ili više dugačkih cevi malog unutrašnjeg prečnika, i kod koje se tok fluida duž te putanje uspostavlja na ulazu pomoću tečnosti pod pritiskom, a na izlazu jedino izlazom same pare, naznačeno time što je priticaj tečnosti normalno veći nego je isticaj pare, pri čemu se suvišak oduzima iz toka negde na putanji između pomenutog ulaznog i izlaznog kraja. Takvi generatori pare sa malim na-gomilavanjem tečnosti i koji rade sa uređajima za sagorevanje koji se mogu re-gulisati u vrlo širokim granicama, sačinjavaju takvu kombinaciju, da se omogućava vrlo visoki stepen izmene toplote, čiji je rezultat sposobnost da se na ekonomičan način mogu savladati skoro trenutne pro-mene u opterećenju od minimuma do maksimuma i obrnuto bez skupog održavanja postrojenja u pripravnosti za vreme slabog opterećenja; pored toga, takva je kombinacija naročito pogodna za radne okolnosti koje preovladuju kod lokomotiva, gde su promene u opterećenju vrlo velike i moraju se jsavlađivati skoro trenutno. Generator sadrži vrlo minimalnu količinu tečnosti uz maksimalnu površinu za upijanje toplote tako raspoređenu i postavljenu, da se bitno trenutno može oda- zivati na brze promene i široke varijacije u razvijanju toplote u ložištu. Površine za upijanje toplote tako su raspoređene duž putanje proizvoda sagorevanja i zračene toplote, da se ulazeća tečnost prima na hladnijem kraju te putanje.Dalje, generator pare, u koliko se tiče prolaza gasova sagorevanja, pruža stalno povećavajući se otpor prolasku gasova celom dužinom njihove putanje. Površina za upajanje 'tečnosti, ili putanja proticanja radnog medijuma, sastoji se od jedne ili više dugačkih cevi malog u-nutrašnjeg otvora, sa jednim proširenjem, najradije na kraju gde se para stvara, koje služi kao separator za odvajanje tečnosti od pare. Para se tada propušta kroz jedan pregrejač, dok se suvišak tečnosti, koji se propušta kroz cevi radi kvašenja i sprečavanja stvaranja kamena, ispušta iz sepa-ratora pod regulišućim okolnostima, kako će to biti docnije opisano. Prema tome, iz separatora normalno postoji neprekidan tok ili preliv, odnosno, odvajanje, jednog dela tečnosti koja je pod pritiskom ušla u ekonomajzer, tako da se uvek ute-ruje u ekonomajzer i delove za stvaranje pare više tečnosti, nego što se normalno može pretvoriti u paru pri jednostavnom prolazu kroz njih, mada je proporcija o-vog suviška tečnosti u stvari samo jedan mali deo celokupne zapremine fluida, koji prolazi kroz generator pare, i u najviše slučajeva taman je dovoljan da se osigura kvašenje cvi i da se odnese materijal, koji stvara kotlovski kamen. Din. 40 — U generatorima pare napred opisanog karaktera, koji imaju malo nagomilava-n.je tčnosti i toplote, a veliku sposobnost za razvijanje ogromnih količina toplote, priticaj tečnosti mora da bude neprekidan i u svakom momentu proporcionalan odi-lasku pare, vodeći pri tome računa o poželjnom izdvajanju tečnosti iz normalnog opticaja. Šta više, da bi se postigao veliki opseg u razvijanju toplote uz bitno trenutno odazivanje, i da se obavi ekonomičan postupak sagorevanja, mora se predvideti postupak i sredstvo za pogon takvog generatora pare u svemu prema postojećim premenijivim radnim uslovima. Glavni cilj ovog pronalaska jeste da stvori sredstva za regulisanje rada jednog takvog generatora pare na takav način, da se omogući razvijanje toplote u vrlo širokim granicama i velikom brzinom, što će se postići pravilnim regulisanjem priti-ca ja tečnosti i goriva. Drugi cilj ovog pronalaska jeste da održi korisno sagorevanje na ravnomernoj visini, bez obzira na iznenadne i vrlo što-kc promene. Prema našem pronalasku, mi smo o-stvarili postupak za stvaranje pare i za regulisanje pogona jednog generatora pare sa prisilnom cirkulacijom i bez cilindričnog kotlastog tela, kod kojeg se tečnost pod pritiskom prima na jednom kraju dok se na drugom kraju ispušta samo pregrejana para, naznačen time, što se priticaj tečnosti normalno reguliše prema pokazivanju generatorovog opterećenja i što se održava željeni odnos između goriva i vazduha koji se dovode radi sagorevanja. Postupak prema ovom pronalasku sadrži i druge odlike, koje će biti niže dole u potpunosti opisane. U uređenju prema našem pronalasku, koji se može upotrebljavati za izvođenje naznačenog postupka i koji se sastoji od jednog generatora pare tipa bez cilindričnog kotlastog tela sa prisilnom cirkulacijom, i koji je snabdeven delovima za stvaranje i pregrejavanje pare, mi smo predvideli uređaj za razdvajanje generatorskog i pregrejačkog dela t'luidove opticajne putanje, vodostajnu napravu za separator i re-gulišući uređaj za priticaj vazduha potrebnog za sagorevanje, koji stoji pod upravom pomenute vodoštajne naprave. Pronalazak je ilustrovan u priloženim crtežima u kojima: Slika 1 prikazuje na šematički način jedan generator pare tipa bez cilindričnog kotlastog tela sa prisilnom cirkulacijom, na koji se primenjuje ovaj pronalazak. Slika 2, prikazuje na šematički način jedan generator pare bez cilindričnog kot- lastog tela sa prisilnom cirkulacijom kom-binovan sa potrebnim uređajima za regulisanje njegovog pogona, pri čemu su i ti uređaji prikazani delimično na šematički način. Slka 3 je slična slici 2, samo što sadrži drugojačije uređaje za izvođenje ovoga postupka. Slika 4 prikazuje izgled podužnog preseka razvodnog ventila. Slika 5 prikazuje izgled podužnog preseka pneumatičnog relea. Slika 6 slična je slici 5, ali sadrži dodate odlike u konstrkciji. Slike 7 i 8 prikazuju šeme električnih krugova koji se odnose na uređaje sa slike 3. Slika 9 prikazuje izgled podužnog preseka iednog radnog uređaja sa slike 3. U crtežima isti delovi nose iste brojne oznake. Parni generator bez cilindričnog kotlastog tela sa prisilnom cirkulacijom, na koji se ovaj pronalazak odnosi, prikazan je na šematički način na slici 1, da bi se dobila slika opticaja gasova, opticaja radnog fluida i rasporeda površina za upija-nje toplote, što je sve obuhvaćeno tačka-sto-crtastim linlijama. Putanja za proticaj radnog fluida sastoji se od dugih cevi malog unutrašnjeg otvora, koje su skupljene zajedno u pode-sn:m hederima ili zaglavcima. Generator sadrži još i jedan ekonomajzer 202 na hladnijem delu gasnog prolaza, koji je određen da prima tečnost od pogonske pumpe 289, koja je prikazana da stoji u vezi sa skupljačem 301 za vrelu vodu. Tečnost iz ekonomajzerovog izlaznog zaglavka 201 odvodi se kroz cev 203 do razvodne cevi 204 iz koje se tečnost razvodi do generatorskih delova 302 kroz, u ovom slučaju, pet otpornika 205 koji stvaraju otpor proticanju fluida, i od kojih svaki pruža veći otpor, nego što je otpor one t'luidove putanje, koju taj otpornik napaja., usled čega se i fluid proporcionalno razvodi u svaku od cevastih fluidovih putanja 206, 207, 208, 209 i 210, koje sačinjavaju generatorski deo postrojenja, i koje obuhvataju grupe na podu, zidovima, pregradi i krovu, kao je to sa 303 označeno. Ovih pet tokova, od kojih se sastoji površina za stvaranje pare, tangencijalno utiču u jedno proširenje na fluidovoj putanji, koje je izrađeno u obliku separaci-one komore 232 za razdvajanje fluida u tečnost i vodenu paru. Vodena para odi-lazi u pregrejač 242, a suvišak vode izdvaja se sa fluidove putanje kroz cev 1 i odlazi u skupljač vruće vode ili se odba- čuje. Predviden je normalni stalni preliv-nik kroz suženje 2, ali je predviđen i jedan premenijivi prelivnik, koji se može re^ulisati pomoću slavine 3. Toplotni izvor 304 (slika 1) obuhvata jedan gerač 4 kojja napaja tečnim gorivom, uljem, jedna cev 5 (slika 2) i jednu vazdušnu komoru 6, koja se napaja kroz kanal 7. Da bi se moglo obaviti prvobitno ili početno paljenje ulja, predviden je uređaj za paljenje 8 pomoću gasa, koji se napaja kroz cev 9 sa potrebnom količinom gasa, koja se reguliše slavinom 10 na koju đejstvuje podesan solenoid. Obraćajući se naročito na sliku 2, mi prikazujemo tok fluida i njegovu putanju kao jednostavnu izvijuganu cev, u čiji se deo u ekonomajzeru 202 upušta tečnost pod pritiskom i to kroz cev 11, koja je spojena sa pogonskom pumpom 289, koja može biti makojeg podesnog tipa iako je na slici 1 prikazana kao tip klipne pumpe, te je stoga taj uređaj na slici 2 prikazan samo šematički. Iz ekonomajzerovog dela putanje fluid prolazi kroz generatorski deo 302 i prelazi u separator 232. Iz sepa-ratora, vodena para odlazi do pregrejača 242 kroz koji prolazi i odlazi kroz cevovod 244 do glavne turbine 12, koja je tu pret-stavljena samo kao primer za uređaj za potrošnju pare. Proizvodi sagorevanja prolaze jedno za drugim kroz generatorski deo, pregrejač i ekonomajzer i mogu dodirivati jedan deo ili ćelu površinu separa-torske komore. Jedna pomoćna turbina 287 tera napojim pumpu 289 za tečnost, vazdušni du-vač 288, i pumpu 290 za napajanje goriva. Iako smo mi te naprave prikazali samo šematički kao da su sve terane jednom i-stom osovinom i istom brzinom, ima se razumeti da se svi potrebni menjači brzine ili pogonski spojevi između svih tih raznih naprava poznati i da se mogu tako podesiti da se odnosna brzina, 'maga itd., najbolje podese ovim potrebama, te smo mi tim prikazom samo hteli da pokažemo da pomoćna turbina 287 tera naprave 289, 288 i 290 jednovremeno i u istom faznom odnosu. Količina napajanja gorača 4 gorivim uljem prvenstveno se reguliše brzinom u-Ijane pumpe 290, ali se napajanje uljem dalje reguliše pritezanjem slavine 13, koja se nalazi u cevi 5, a količina proticanja neprekidno se meri meračem 14. Količina vazdušnog priticaja za održavanje sagorevanja prvenstveno se određuju brzinom duvača 288 ali se dalje reguliše leptiricom 15, koja je postavljena u kanalu 7 između duvača 288 i vazdušne komore 6. Količina vazdušnog priticaja ne- prek'dno se meri meračem 16. Količina tečnosti pod pritiskom koja se upušta kroz dovod 11 reguliše se brzinom pumpe 289 srazmerno i u saglasnosti sa promenljivim faktorima u sistemu. Kod pogona ovakvog jednog parnog generatora izvesni promenljivi faktori mere se, pokazuju i upotrebljavaju kao baza za automatsko regulisanje priticaja tečnosti u generator, a takode i priticaja elemenata za sagorevanje u ognjištu. Mi smo sa 17 označili jednu napravu osetljivu na pritisak, kao na primer Bour-don-ova cev, koja je spojena sa cevi 244 i ima skazaljku 18 udešenu da sarađuje sa skalom 19, te da pokazuje trenutne vrednosti pritiska izlazeće pare. Za pokazivanje izlazne snage ili opterećenja na parni generator mi smo postavili jednu Bourdon-ovu cev 20, koja je u-dešena da pomera skazaljku 21 duž skale 22. Bourdon-ova cev 20 spojena je pomoću cevi sa turbinom 12 na takvom mestu, da će Bourdon-ova cev moći da meri pritisak u turbinskoj komori prvog stupnja, čiji pritisak ima pravolinijski odnos prema kolč ni proticanja pare. Prema tome, kazaljka 21 pokazivače, u odnosu na skalu 22, neko čitanje, koje će pretstavljati brzinu proticanja pare iz parnog generatora, pa prema tome i služiti kao inđ'kacija za izdavanje snage, odnosno, opterećenja na generator. Vodostaina naprava 23 odaziva se na promene u nivou tečnosti u separatoru 232, i sastoji se od jednog oklopa, koji odoleva pritisku, i sadrži jednu cev savijenu u obliku slova U u kojoj se živa nalazi. Ova je naprava spojena sa separatorovim gornjim i donjim delom. Jedan plovak postavljen je da se diže i spušta sa nivo-om žive u jednom kraku, i da na taj način izaziva pomeranje skazaljke 24 u odnosu na skalu 25 i time pokazuje trenutne vrednosti visine nivoa tečnosti u separatoru. Merač priticaja goriva, šematički prikazan i označen sa 14, meri gorivo koje se dovodi u ognjište, jeste naprava koja se odaziva na razliku u pritisku i udešena je da vrši popvravke za nelinearni odnos između diferencijalnog pritiska i brzine pri-ticanja i to tako, da je ugaono postavljanje skazaljke 26 u odnosu na skalu 27 po svome ugaonom porastu proporcionalno u pravoj liniji porastu u brzini priticanja. Mi smo u samoj napravi 14 tačkastim linijama prikazali siluetu unutrašnje konstrukcije, i sadrži jedno zvono, zaptiveno da u njega tečnost ne prodire i izrađeno od materijala pogodne debljine j podesnog o-blika. Merač 16 za merenje priticaja vazduha za sagorevanje sličan je napravi 14 i snab-deven je sa skazaljkom 28, koja se pomera po skali 29 radi neprekidnog pokazivanja trenutnih vrednosti brzine proticanja vaz-duha ka ognjištu. A4i najradije i prvenstveno regulišemo priticaj tečnosti u t'luidovu putanju i elemenata za sagorevanje u ognjište, pomoću premena u brzini pomoćne turbine, isko-rišćujući pritisak izlazeće pare i pritisak u prvom stupnju turbine za osnovu toga re-gulisanja. Držeći u vidu, ipak, moguće razlike u karakteristikama pumpi i duvača, a takođe i promene u radnim okolnostima, pti smo predvideli podešavajuća sredstva radi dopune primarnih regulišućih organa za elemente sagorevanja. Za vazduh, ta podešavajuća sredstva sastoje se od leptiriće 15 pojstavljene na izlaznom kraju duvača 288, koja stoji pod upravom pneumatičke radne naprave 30. Za gorivo, podešavajuće sredstvo sastoji se od regulišuće slavine 13, koja je postavljena u cevi 5, i može se regulisati tako da se odaziva na udaljenja od željenog odnosa između odmerenog priticaja goriva odmerenog priticaja va-zduha. Pomoćna turbina obično se napaja sa odbačenom parom iz glavne turbine ili sa parom izvađenom iz nekog međustupnja glavne turbine. Prvenstveno je poželjno da se brzina pomoćne turbine menja jedno-vremeno i istosmisleno sa brzinom glavne turbine, tako da se bar grubo proporcio-nira priticaj tečnosti i elemenata za sagorevanje u parni generator prema opterećenju istoga, pa tek da se posle toga individualno podesi priticaj tečnosti i goriva i vazduha, prema promenljivim faktorima ih karakteristikama u radu celokupnog postrojenja. Ako bi se para dovodila u pomoćnu turbinu pod relativno stalnim pritiskom, na prrner, neposredno iz parnog generatora, onda bi glavna dužnost regulišućeg mehanizma pomoću turbine bila da menja otvor upusnog ventila istosmerno sa radom glavne turbine. Međutim, ako se pomoćna turbina napaja izvučenom ili odbačenom parom iz glavne turbine, onda u slučaju da opterećenje glavne turbine opadne, pritisak pare koju upotrebljava pomoćna turbina opada mnogo brže nego što je potreba turbine, bar u koliko se njenoga rada tiče, te bi onda bilo potrebno da se slavine postepeno otvaraju u koliko opterećenje opada, pa čak pri sasvim malom opterećenju može nastupiti slučaj da je priticaj pare iz toga izvora nedovoljan, te se ventili za dovod pare visokog pritiska moraju o-tvarati radi dopune priticaja izvučene ili odbačene pare iz glavne turbine. Prema tome upusni ventili pomoćne turbine ne mogu biti neposredno spregnuti sa nekom funkcijom rada glavne turbine ili opterećenja parnog generatora sem ako se dovod pare pomoćnoj turbini ne vrši pod relativno stalnim pritiskom, na primer, iz parnog generatora. Mi želimo, ipak, da pomoćna turbina radi brzinom koja je bar grubo u koraku sa brzinom glavne turbine. Da bi se utvrdila brzina pomoćne turbine, mi predviđamo najradije jednu pumpu, Kompresor ili sličnu napravu 31, koju tera pomoćna turbina radi uspostavljanja fluidnog pritiska (kao na primer uljanog pritiska) koji tačno određeni odnos prema brzini turbine. Mi tada upotrebljavamo o-vaj pritisak u ulju u jednom regulišućem mehanizmu, koji normalno teži da održava brzinu pomoćne turbine u postojanim granicama, bez obzira na pritisak pare, koja joj se dovodi. Mi zatim opterećujemo napravu, koja se odaziva na pritisak u ulju, prema promenama u parnom generatoru i radu glavne turbine, i na taj način postavljamo uslove brzine, prema kojima mora da radi regulator pomoćne turbine za pro-menu njene brzine. Ulje iz pumpe 31 prolazi kroz cev 32 i ide do metalnog meha 33 koji se može 's-tezati, ikoji je udešen da može pomerati jedan kraj poluge 34. Drugi kraj poluge 34 pokreće se pomoću klipa koji se kreće u cilindru 35 i koji je udešen da može pomerati upusne ventile pomoćne turbine. Spojnica 36 obešena je o polugu 34 negde između njenih krajeva i reguliše proticaj ulja pod pritiskom kroz razdelnik 37 (prikazan u detalju na slici 4) prema suprotnim stranama klipa 35. Fluid pod pritiskom upušta se u unutrašnjost razdelnika 37 negde između čepova 38, koji su tako raspoređeni na vretenu spojnice 36 da se poklapaju sa uzanim propustom 39. Kada se vreteno spojnice 36 pomeri uzdužno, tako da se čepovi 38 po-mere u odnosu na prstenaste ispusne otvore 39, onda se dobi ja jedan izvesan i određeni pritisak u tim prstenastim propustima, i taj pjitisak ima jedan određeni odnos prema iznosu toga pomeranja. Na primer, ako se vreteno 36 pomera na gore, onda se na gornjem levom izlazu iz razdelnika (slika 4) pojavljuje izvesan opterećujući pritisak koji se povećava u određenoj srazmeri prema tome pomeranju, ali ako se vreteno 36 pomera na dole, onda se na donjem levom izlazu iz razdelnika pojavljuje pritisak, koji se povećava srazmerno tome pomeranju. Pretpostavljajući da postoji neko određeno opterećenje na gornjem kraju re-gulatorove opruge 40, onda u slučaju da opterećenje glavne turbine opada, usled čega opada i pritisak pare izvučene iz turbine ili prt'sak odbačene pare koja se upotrebljava za pomoćnu turbnu, onda će i brzina pomoćne turbine početi da opada, te će i pritisak ulja u mehu 33 opasti, te će se spustiti levi krak poluge 34, stvarajući odgovarajuće kretanje vretena 36 na dole. Tim pomeranjem na dole smanjiće se pritisak iznad klipa a povećati pritisak ispod klipa 35, usled čega će se klip pomeriti na gore i ponova postaviti vreteno 36 u prvobitno određenom položaju. Kretanje klipa 35 na gore otvoriće upusne ventde i time će težiti da se brzina pomoćne turbine po-nova vrati na prethodnu vrednost. Kao što je napred bilo pomenuto, mi poželjno optereću jemo regulatorovu oprugu 40 sa iznosom koji zavisi od načina rada parnog generatora i glavne turbine. Za pokazivanje opterećenja glavne turbine, mi najradije upotrebljavamo odmeravanje pare kojom se turbina napaja, a kao meru za toplotni nivo parnog generatora, mi u-zimamo pokazivanje pritiska izlazne pare na izlazu pregrejača. Mi smo našli da pritisak u prvom stupnju turbine ima izvesan pravolinijski odnos brzini proticanja pare. Mi najradije upotrebljavamo pritisak iz prvog stupnja u turbini, mada se može iskoristiti pritisak i iz makojeg bilo stupnja. Pritisak koji deluje na Bourdon-ovu cev 17 pomera jedno vreteno 41 u razdel-nika 42 radi uspostavljanja vazdušaog opterećujućeg pritiska u cevi 43 koji je srazmeran i pretstavlja pritisak pare u cevovodu 244. Isto tako i Bourdon-ova cev 20 pomera vreteno 44 u odnosu na razdel-nik 45 u cilju da se uspostavi vazdušni opterećujući pritisak u cevi 46, srazmerno pritisku pare u prvom stupnju turbine. Oba ova pritiska deluju na diferencijalni rele 47 iz kojeg zatim deluje drugi vazdušni opterećujući pritisak, kao algebarski rezultat pritiska u cevima 43 i 46, putem cev! 48, na dijafragmu 49 pomoću koje se opruga 40 opterećuje. Obraćajući se na sliku 5, spoj 46 vodi do komore 50, koja je odvojena dijafragmom ili pomerljivom pregradom 52 od komore 51 sa kojom je spojena cev 43. Di jafragma 52 i njena opterećujuća opruga 53 spojene su za vreteno 54 za koje je takođe spojena i dijafragma 55 koja razdvaja komore 56 i 57. Komora 56 otvorena je prema atmosferi. Preko spoja 58 dovodi se vazđuh pod pritiskom u komoru 57 prema regulišućem dejstvu slavine 59. Izlaz iz komore 57 prema atmosferi reguliše se slavinom 60. Vreteno 54 podešeno je da pomera pokretač 61 za slavine — (ventile) — i ovaj će ili upustiti vazduh pod pritiskom kroz slavinu — ventil 59, ili će ispu- st ti vazduh u atmosferu kroz slavinu —■ ventil 60 i na taj način smanjiti pritisak u komori 57. Pritisak u komori 58 prenosi se preko cevi 48 i deluje na dijafragmu 49. Može se zapaziti da će sve promene u pritisku, koje deluju kroz cev 46 i/ili kroz cev 43’, delovati takode i da menjaju pritisak vazduha u komori 57 pa prema tome i pritisak vazduha za pomeranje dijafragme 49. Pri opterećavanju regulatorove opruge 40 mi najradije dopuštamo da dejstvo pritiska iz turoi.iskog oklopa predominira. To se može postići dajući takav oblik čepovima 38 u razdelniku 45 (koji se pome-raju prema pritisku iz turbinskog oklopa) da imaju veću kosinu te prema tome i veću promenu u opterećujućem vazdušnom pritisku za svaku promenu u pritisku u tur-binskom oklopu. Mi možemo dobiti slične rezultate ugrađujući prigušne naprave u makojoj od cevi 43 i 46 da bi se jedno učinilo osetljivijim od onog drugog za i'sti iznos pomeranja Bourdon-ovih cevi 17 i 2(1. Uređenje se tako može podesiti, da puna promena od minimuma do maksim i-ma opterećenja može da proizvede dovoljno veliku promenu u vazdušnom opterećujućem pritisku, da može regulisati rad pomoćne turbine u opsegu radne brzine koja odgovara određenim promenama u pritisku izlazeće pare. U ranijim regulatorima za parne generatore, primarno regulisanje priticaja tečnosti i elemenata za sagorevanje (u o-vom slučaju regulisanjem brzine pomoćne turbine) bilo je putem pritiska izlazne pare kao pokazivača toplotnog nivoa parnog generatora. Ipak, sa krajnje brzim promenama u opterećenju i malim nagomilava-njem toplote i tečnosti u ovom parnom generatoru, uz potrebu za automatskim radom kroz sve stupnjeve opterećenja, postaje neophodna upotreba sistema kao što je napred bio opisan. Regulisanje prema odnosu brzine pomoćne turbine (kao što je pokazuje pritisak u ulju) i pritiska pare u turbinskem oklopu, ima svoja preimuć-stva pošto se skoro potpuno pravilna promena u brzini pomoćne turbine izvršuje neposredno sa promenama u opterećenju, umesto da se sačeka da se dogodi promena u pritisku izlazeće pare. Osetljivost regulatora prema pritisku izlazne pare smanjena je, te je i regulisanje mnogo mirnl.ie kod mnogo manje opšte promene u parnom pritisku, nego što bi to bilo moguće samo ka jednim regulišućim elementom kao što je to pritisak izlazne pare. Sekundarno regulisanje priticaja ulja goraču 4 vrši se pomoću naprave koja od-merava odnos goriva prema vazduhu. Pro- tieajni merači 14 i 16 tako su međusobno spojeni i spregnuti da ako bi se desilo da stupanj proticaja gorivog ulja i stupanj proticanja vazduha za sagorevanje u ognjištu odstupe od poželjnog odnosa, vertikalu'm pomeranjem vretena 62, koje usled toga nastupa, menja se opterećujući pritisak koji deluje kroz cev 63 na komoru 65 jednog uravnotežujućeg relea 64. Obraćajući se na sliku 6, može se zapaziti da je ovaj uravnotežujući rele donekle sličan re-leu 47, samo što je dodat ispusni spoj 67 između komora 56’ i 57’, koji se može re-gahsati. Komora 64 otvorena je prema atmosferi. Opterećujući pritisak koji se uspostavi u komori 57’ dejstvu je kroz spoj 68 na dijafragmu slavine 13 i pomera je u odgovarajući položaj. U ovom slučaju uloga re-gulišućeg ispušnog spoja 67 jeste da dopuni primarno regulisanje pritiska koji dej-stvuje na slavinu 13 uz sekundarno regulisanje sa istim ili različitim pomeranjem kao posledicom ovog dopunskog dejstva u cilju da se spreči preterivanje preko određenog položaja odnosno oscilacija tamo i amo, pri čemu pomeranie slavme 13 ne mora baš da bude istosmerno kao i pomeranje vretena 62. U svima crtežima mi smo prikazali u-ske cevi ili kapilare za prenos vazdušnog ili uljanog pritiska pomoću tačkastih linija radi razlikovanja od električnih spojeva ili drugih cevi ili provodnika. Dopunsko ili sekundarno regulisanje vazduha, koji se dovodi u ognjište kroz kanal 7 vrši se pomeranjem leptiriće 15 smeštene u tome kanalu. Ova leptirića, a tako isto i podešavajući prelivnik 3 u odvodnoj liniji 1 pomeraju se zajedno pomoću opterećujućeg vazdušnog pritiska, koji se uspostavlja jednim ventilom pod upravom kazaljke 24 u vodostajnom me-raču 23. Na slici 3 mi smo prikazali jedno o-stvarenje našeg pronalaska gde smo mi primenili električne naprave za izvođenje ovog postupka, radije nego naprave koje iskorišćavaju vazdušni pritisak i koje smo opisali u vezi sa slikom 2. Kazaljka 18 podešena je da podešava promenljivu površinu jedne elektrode u napravi za elektronska pražnjenja 69, a ska-zaljka 21 udešena je da podešava promenljivu površinu jedne elektrode u drugoj napravi za elektronska pražnjenja 70, pri čemu obe ove naprave rade u smislu da napravu 71 za opterećivanje regulatorove o-pruge 40. U crtežima, jednostavna linija spaja napravu 69 sa tablom 72 za rele-e, a takođe i naprava 70 spojena je sa istom tablom pomoću jednostavne linije. Sa ta- ble 72 za relee polazi provodnik 73 do naprave 71 sa kojom je u vezi. Vodf .ta na naprava 23’ pomera pome rljivu elektrodu jedne naprave za elektronska pražnjenja 74, koja je električno spojena sa tablom 75 za rele-e sa koje vodi jedan provodnik do naprave 76 drugi do naprave 77. Merač odnosa 78 vrši obe uloge, koje su imali merači 14 i 16 na slici 2, radi upo-redenja stupnja proticanja goriva prema stupnju proticanja vazduha, i kada nastupi kakvo odstupanje između tih stupnjeva prema nekom utvrđenom odnosu, ovaj merač dej-’tvi’je i pomera pokrenu tiekirodu jedne naprave za elektronska pražnjenja 79 koja je spojena sa tablom za rele-e 80 i sa napravom 89 za pomeranje slavine 13 za gorivo. Provodnici, koji su tipično pret-stavljeni sa 73, zamišljaju se kao kablovi sa jednom ili više žila, ali su kablovi prikazani kao jednostavne l nije radi uproš-ćenja crteža. Obraćajuć se sada na sliku 7, mi pokazuje detaljnu šemu električnih krugova jedne table za rele-e kao što su table 75 i 80. Uzimajući tablu 80 kao tipičnu, i o-braćajući se na sliku 7, može se zapaziti da šipka 81, koju pomera merač odnosa 78, može da pomera anodu naprave za elektronska pražnjenja 79 u odnosu na njenu katodu. Katoda naprave 79 spojena je sa sekundarnim namotajima transformatora 82 za zagrevanje. 83 i 84 jesu otpornici, 85 je jedna induktanca, 86 je transformator, 87 jedna naprava za elektronska pražnjenja i 88 jedan motor. Opšta uloga elektronske naprave 87 jeste da reguliše pro-ticaj pulzirajuće jednosmislene struje za regulisanje brzine motora 88, koji obrće samo u jednom pravcu brzinom od nule do maks’muma u zavisnosti od prolaza struje kroz napravu 87. Regulisanje ovog proticanja struje vrši se putem regulisanja procenta vremena za koje naprava 87 ima mogućnosti da provodi,! to se postiže dostavljajući rešetki naprave 87. Zbir jedne naizmenične i jedne jednosmislene voltaže. Naizmeni-čna voltaža u faznom je zadocnje-nju prema naponu na anodi usled dejstva mosta 84, 85 i 86 za pomeranje faze, te se, prema tome, tačka u ciklusu, na kojoj će rešetkin napon da dostigne propusnu vrednost i da omogući napravi 87 da sprovodi struju, može regub'sati menjajući vrednost jednosmislene voltaže primenje-noj u seriji sa naizmeničnom voltažom. Ovo regulisanje i menjanje vrednosti jed-nosmisljene voltaže postiže se menjajući efektivnu površinu anode u napravi 79 po- moću mehaničkog pomeranja šipke 81. Prema tome, brzina obrtanja motora 88, koji je sastavni đeo pokretačke naprave 89, menja se menjanjem položaja šipke 81 pomoću merača odnosa 78. Slika 8 prikazuje raspored na relejnoj tabli 72 u vezi sa napravama za elektronska pražnjenja 69 i 70, koje su paralelno spregnute radi regulisanja rada motora po-meračke naprave 71 prema pritisku izlazne pare i pritiska u oklopu glavne turbine. Na slici 9 mi smo prikazali podužnt presek pomeračke naprave 89, koja je prototip naprava 71, 76, 77 i 89 sa slike 3. Motor 88 je isti motor tako označen na slici 7 i udešen je da se može obrtati samo u jednom pravcu brzinom od potpunog mira do maksimuma i to onom brzinom, koja odgovara struji koja se dovodi na stezaljke njegovog doboša (rotora) kao što je to jasno prikazano na slici 7 i slici 8. Obrtanjem doboša motorovog tera se fluidna pumpa 91 koja potiskuje neki fluid, na primer ulje, iz komore 93 iznad klipa, kroz samu pumpu 91 do u komoru 92 ispod klipa. Ovo potiskivanje fluida sa jedne strane klipa na drugu teži da potisne klip nagore, ali se ovom pomeranju protivi dejstvo kompresione opruge, kako je to jasno prikazano. Pritisak kome se odupire opruga menja se prema brzini motora 88 i ako je jedan kraj naprave, na primer kraj 94 obrtno utvrđen na relativno nepokretan način, onda svaka promena u brzini motora 88 ima za posledicu pretanje kraja 95 relativno prema ili od kraja 94, i ako se takvo kretanje primeni na ventil ili koju drugu slavinu, koja se ima regulisati, ima za posledicu odgovarajuće promene u toj napravi. Razume se da se promenom pravca o-brtanja pumpe 91 može postići da se opruga sada odupire na vuču u mesto na pritisak. Šta više, ovakvo opterećivanje opruge može se vršiti i izvan te naprave a ne samo u njenoj unutrašnjosti. Patentni zahtevi: 1. Postupak za stvaranje vodene pare i za regulisanje rada parnog generatora tipa sa prisilnom cirkulacijom bez cilindričnog kotlastog tela, kod kojeg se tečnost upušta pod pritiskom na jednom kraju, a na drugom !se kraju ispušta samo pregrejana vodena para, naznačen time, što se napajanje tečno-šću normalno reguliše prema pokazivanju opterećenja na generator i što se održava poželjni odnos između gorvia i vazduha dovedenih radi sagorevanja. 2. Postupak za stvaranje pare i regulisanje rada parnog generatora prema zali tevu 1, u kome. je postavljen jedan se-parator između generatorskog i pregreja-čkog dela putanje fluidovog toka, naznačen time, što se pokazivanje međusobnog odnosa izdavanja pare i pritiska izlazeće pare iskorišćuju radi normalnog regulisanja priticaja tečnosti i elemenata za sago-revan je. 3. Postupak za stvaranje vodene pare i za regulisanje rada parnog generatora prema prethodnim zahtevima, naznačen time, što se dovod vazduha za sagoreva-nje ponovo podešava prema nivou tečnosti u separatom. 4. Postupak za stvaranje vodene pare i regulisanja rada parnog generatora prema makojem od prethodnih zahteva, naznačen time, što se nivo tečnosti u separatom iskorišćuje za ponovo podešavanje dovoda vazduha za sagorevanje a takođe i za regulisanje nivoa tečnosti u separatom. 5. Postupak za stvaranje vodene pare i za regulisanje rada parnog generatora prema makojem od prethodnih zahteva, naznačen time, što se jedan deo tečnosti i to u blizini razdvojne zone između tečnosti i pare i što se ponova podešava dovod vazduha za sagorevanje i održava razdvojila zona na unapred određenom mestu u odnosu prema odstupanju te zone od tog unapred određenog položaja. 6. Postupak za stvaranje vodene pare i regulisanje rada parnog generatora prema makojem od prethodnih zahteva, naznačen time, što se učini da napadanje tečnošću bude u suvišku preko izdavanja pare, što se označava nivo tečnosti u separatom, i što se označavanje iskorišćuje za ponovo podešavanje dovoda vazduha za sagorevanje i za regulisanje naknadnog izdvajanja tečnosti iz separatora. 7. Postupak za stvaranje pare i regulisanje rada parnog generatora prema makojem od prednjih zahteva, naznačen time, što se priticaj goriva ponovo podešava radi održavanja poželjnog međusobnog odnosa između priticaja vazduha i priticaja goriva. 8. Uređenje za izvođenje postupka prema makojem od zahteva 1 do 7, koje obuhvata i parni generator tipa sa prisilnom cirkulacijom bez cilindričnog kotal-skog tela, i koji ima generatorski i prc-grejački deo, naznačen time, što se postavlja jedan separator između generatorskog i pregrejačkog dela putanje fluidovog toka, jedna naprava koja se odaziva na vodostaj u separatom i uređaj za regulisanje, koji stoji pod upravom merača vazcluha dovedenog za saporevanje. 9. Uređenje prema zahtevo 8, naznačeno time, što su postavljeni uređaj za napajanje tečnosti u parni generator, zagre-vajuće ognjište za generator, uređaji za napajanje ognjišta gorivom i vazduhom, i uređaji koji su zajednički osetljivi prema izdavanju pare i pritisku izlazeće pare rad regulisanja napojnih uređaja. 10. Uređenje prema zahtevima 8 i 9, naznačeno time, što se postavljaju uređaji, ubrajajući tu i naprave za elektronska pražnjenja, koji se odazivaju promenama u nivou tečnosti u separatoru radi regulisanja nivoa tečnosti u separatoru i dovođenja vazduha za isagorevanje. ■ • • ■ ■ Ad pat. br. 13663 //G. 6 Hg. 3 no. j / ■ I /> Ad pal. hr. 13663 fw'|£ ocola! ! ? ! i V + ! 1^5 -4- jiaauju M L---4- pnrjrrrrr-rj U 1-4 .L..... 7c. 7 u (Trrmvnr M j 1 /76. S