KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 21 (3) INDUSTRISKE SVOJINE Izdan I jula 1933. PATENTNI SPIS BR. 10108 Societa Italiana Pirelli, Milano, Italija. Usavršavanja kod kablovskih spojnica. Prijava od 2 o*ktobra 1931. Važi od 1 septembra 1932. Traženo pravo prvenstva od 30 oktobra 1930 (U. S. A.). Ovaj se pronalazak odnosi na usavršavanje kod kablovskih spojnica. Danas je običaj, kada se kablovi, prethodno ispunjeni ugfjem, šalju iz fabrike na mesto gde se nameštaju, da se krajevi kabla dobro zatvore, da se za vreme prenosa ulje ne bi gubilo. Takode je običaj da se spajanje vrši na samom mestu, kad god je to potrebno, obično u rupama koje se nalaze na površini uftca i u kojima su uslo-vi za rad veoma nepovofijni, jer nema dovoljno prostora, a ima vlage i blata. Sem toga radeniik koji pravi spoj, primoran je da se bori sa izvesnom količinom ulija, pa ma kako ona bila mafa, koja izlazi iz krajeva provodnika za vreme spajanja ili stapanja kablova. Ovaj pronalazak ima za cilj da rad radnika na samome mestu upotrebe svede na minimum, kao i to da stvori savršeniji model' spojnice, čiji se glavni delovi mogu još u fabrici napraviti, igde su us'I'ovi pogodniji j dozvoljavaju dobar rad i gde se može vršiti brižljiv nadzor od strane stručnih lica za celo vreme izrade. Drugi cifj pronalaska sastoji se u stvaranju jednog savršenijeg načina građenja i nameštanja spojnica za kablove, način pomoću koga su radovi znatno uprošćeni a dobijeni rezultati jednolškiji. Osobine pronalaska, njegove nove o-sobine biće da'fje opisane i pretstavf jene u priloženim crtežima. Sl. 1 je izgled delom u preseku a dedom u projekciji jedne poi’ovine spojnice. SI. 2 je poprečan presek po liiniji A—A slike 1. SI. 3 je presek jednog kraja ogoljenog kabi’a i pokazuje deo spojnice koji je načinjen na samom mestu upotrebe. Razume se da su zaptivači na kablu naročiti zaptivači za sprečavanje curenja ulja ili ma koje druge tečnosti, koja se kao izolator nalazi između dva provodnika u jtednom tako tečnošću ispunjenom kabhi, pri čemu se električna veza između provodnika i dalje održava. Kao što je ranije rečeno spojnica usavršena prema pronalasku sastoji se iz dva odvojena dela, dela koji je načinjen u fabrici — glavni deo koji se posl’e šalje na mesto opredeljenja sa nedirnutom sadrži-nom, i drugi deo, manje važan, koga pravi radenik na samome uestu upotrebe. Deo koji se pravi u fabrici sastoji se iz spoljnjeg cilindričnog kartera 1, cevastog oblika. On ima deo 2 sa smanjenim prečnikom zgodno vezani za cev 1 i ima deo 3 još manjeg prečnika zgodno spojeni za deo 2. Razni delovi kartera uvučeni su jedan u drugi kao cevi kod durbina a mogu biti soojeni stapanjem. Drugi kraj kartera načinjen je na isti način. U unutrašnjosti kartera nalaze se dva jednaka izolatora 4 od porculana ili kakve ekvivafentne materije. Ovi su izolatori cevastog oblika i postepeno se sužavaju od Din. 15. ispoljnjeg kraja ka unutrašnjem. Između njihove unutrašnje površine i izolacije provodnika koji je uvučen ostaje jedan mali međuprostor. Radi uprošćavanja pretstav-Sjen je samo jedan od ovih izoEatora, ali razume se, oba su izolatora ista, na isti su način učvršćeni i imaju istu osovinu. Najširi kraj izolatora uglavljen je u me-tal'nu Sofiju, koja ima glavu 6 i jedan deo 7, koji ima oblik zvona i koji se uglavi u deo 2 kartera. On je učvršćen zavrtnjem 8 koji je zbog pojačanja spoja pričvršćen stapanjem. Glava se tačno uglavi u deo 3 kartera i ona je sa tim delom stopljena radi pojačanja spoja1. Vidi se da su delovi 2 i 3 kartera uvučeni jedno u drugo kao cevi kod durbina, što pojačava karter u predelu glave. Šolja je učvršćena na oba kraja sa jedne strane za gllavu a sa druge za prošireni kraj 7. Prema tome izolator nema nikakva naprezanja od strane kartera. Šolja i izolator spojeni su jednim delom od cementa 9. Korisno je staviti jedan nepromočivi sloj između izolatora i šolje da bi se između njih izbegao svaki neposredan dodir. Unutarnji kraj izolatora ima takođe jednu metalnu šolju 10 koju ćemo zvati »dodirna šolja« da bi je razj'ikovali od one druge i da bi obeležili njen cilj. Ta šolja ima nai jednom kraju jednu čauru koja služi za težište unutarnjem kraju izo'fatora a oba dela spojena su cementom masom 11. Kada izolatori nemaju oštre ivice već imaju cevasti oblik, znatno su smanjene mogućnosti lomljenja i prskanfe ori izradi i nameštanju izolatora. Unutarnji kraj šo’lje je zatvoren i ima udubljenje ili čauru koja služi kao ležište unutarnjem kraju delova koji osiguravaju dodir i koii su pričvršćeni za kah'. Zatvoreni krajevi ili glave naspramnih dodirnih šolja spojene su pomoću savijenih veza od bakra ili sličnog materijala 12, koje su u svom položaju učvršćene zavrtnjem 13. Ove veze električki spajaju glave i u isto vreme služe kao elastičan spoj pri sVuoljanjiu i širenju provodnika u smeru njihove dužine a takođe služe da svedu na minimum sile koje se javljaju pri svima nezgodama između izolatora 4 i njihovih šolja. Od veoma velike je važnosti sprečitj porcelanske izolatore da ne naprsnu prilikom izrade i namešta-nja, u fabrici kao i na samome mestu rada. Da bi se dobila zgodna raspodela električnog polja na dodirne šolje i na sloj, u-potrebiijava se jedan oklop ili omotač od metafa 14 koji se nalazi oko njih. Krajevi toga omotača podvijeni su prema unutrašnjosti, prekrivaju spoljne krajeve šolja, okružavaju ih sasvim blizu a pridržavani su porcelanskim izolatorom. Zbog svoga oblika potrebno je taj omotač podeliti u nekoliko delova radi nameštanja, on je i podeljen po dužini u dva jednaka dela, oba su dela; spojena stapanjem tfi nekim drugim načinom. Pre no što se oba dela o-motača spoje pričvrsti se jedan savitljiv provodnik 15 za jedan kraj omotača a drugi kraj za jednu od dodirnih šolja, tako da ti delovi imaju isti potencijali'. Omotač i odgovarajući krajevi izolatora prekriveni su mnogobrojnim slojevima harti-je 16 ili nekom drugom materijom za izoliranje, koji su namešteni uzdužno tako da električne sile napadaju upravno na površinu hartije. Da bi se hartija pričvrstila upotrebljava se neko zgodno vezivanje, na primer svilen konac koji se namotava preko svakog trećeg ili četvrtog sloja hartije. Kako je prečnik omotača 14 veći od prečnika unutarnjih krajeva izojatora 4 drugi jedan sloj izolirajuće mase 17 stavljen je na svakom kraju omotača i pokriva jedan deo izolatora kao' i krajeve izolacije 16. Ova izoiirajuća masa načinjena je od pantljike cd hartije presavijene, a učvršćena ie ma kskvom bilo zgodnom vezom. Treća izolirav’ća masa 18 od impregnirane kablovske hartije nameštena je preko ovih prvih izojacija. Ova se izollira-juća masa pravi kada se uzme dosta široka, hartiia da pokrije srednju masu i sve ili' praktično sve izolirajuće mase koje su na; krajevima. Kada je završeno, spoljno telo ima oblik cevi a sfojevi su tako spojeni, pomoću zgodne veze, da se ne mogu odvojiti. Da bi se opisani delovi spojnice sastavili, počinje se spremanjem i izoliranjem unutarnjih de'ova, zatim se stavljaju na svoja mesta delovi koji se omotavaju hvatajući ih za jedan kraj i zgodno se spajaju tako da se dobije hermetički zatvoren karter. Zatim se u karteru napravi bezvazdu-šan prostor preko naprave 20. Pošto je u karteru napravljen, bezvazdušan prostor, on se puni sa uljem koje je oslobođeno plfjnai i naprava 20 se zapečati. Posle toga spojnica ie gotova da se šalje na mesto o-predeljenja. U pošiljci treba naročito napomenuti da radenik, koji treba da izvrši spajanje kablova ni u kom slučaju ne dira karter nj njegovu sadržinu, pošto je sve ono što je bffi'o potrebno tu raditi već urađeno u samoj fabrici. Na ovaj se način uštedi mnogo vremena i rada na mestu rada i izbegavaju se složeni radovi oko pravljenja bezvazdušnog prostora i punjenja uljem. Slika1 3 pokazuje delove spojene na mestu rada pomoću izvesnih delitova od metala koji su u fabrici napravljeni. Svaki deo spoja načinjen je od jednoga mufa prilično dugačkog koji na jednom kraju ima čauru 21 koja služi za lležište žicama 22 provodnika kada je izo'iacija 23 tih žica skinuta po jednoj zavojnici. U unutrašnjosti provodnika nalazi se metalan muf sa napolje povijenom ivicom 24 koja leži na unutrašnjem ispupčenju čaure i čiji jedan kraj ulazi u metai'no jezgro namotano u zavoji-cu 25 na kome su provodnici sakupljeni. Jezgro nameštenog kabi'a ispunjeno je u-1 Ijem, koje je oslobođeno plina1 Mi nekom drugom izolirajućom tečnošću i pošto je pod takvim okolnostima teško izvršiti spajanje stapanjem uptrebijavaju se kl’.'ešte sa zavrtnjem hi neki drugi mehanički uređaj da se stisnu zidovi čaura oko provodniko-vih žica. Muf 24 služi da se odupre tako načinjenom pritisku. Svaki deo spoja ima takođe jedno cevasto produženje 25a, čiji je prečnik manji od prečnika čaure i ima otvore 26 kroz koje ulje, koje je u jezgru kabla može isticati u mali prstenasti prostor koji je ostavlijen između omotača provodnika i unutarnjeg zida porceianskog i-z Jatora. U unutrašnjosti čaure dela za spajanje nalaze se mala praznina 27 u kojoj je ui'jie, koje je doš-'io iz jezgra kabla. Otvor između te spojnice i cevi 25a regu-liše se malim ventilom ili malim zaptiva-čem 28 za koji je vezan konac iii uže 28a i koje služi da se zaptivač namesti. Ventil je namešten na sedištu kada je čaura na-meštena na kraj dela za spajanje i sprečava da ulje ističe iz provodnikovog jezgra i u tom položaju ostaje dok se nameštanje ne bude završilo. Uže se otkine pre no što ie kraj kabt'a uvučen u deo spojnice koji je u fabrici napravljen. Za vreme koje je potrebno da se provodnik oslobodi od svog o’ovnog zapHvača i izolacije pre no što se uvuče u deo spojnice, istećiće iz jezgra jedna ograničena1 količina ulja, što sprečava da vazduh i vlaga uđu u kabl. O-va kolličina ulja koja bude istekla biće dosta nadoknađena pritiskom rezervnog ulja koje se nalazi na drugom kraju kabla na kome se ne vrši spajanje. Oko cevi 25a a na odstojanju od nje, na-meštene su nekolfiko dodirnih poluga 29, koje su jednini krajem pridržavane pojasom ili prstenom 30 a drugim krajem koturom 31. Poluge su tako nameštene da se svaka za sebe može sfobodno pokretati. Kotur 21 zavrten je na kraju cevi i ima jedan usek 32 koji služi za ležište zašiljenim vrhovima poluga. Između svakog para poluga nameštena ie jedna čelična opruga i ona vrši tangencijafni pritisak na njih. Kako su poluge nameštene radialno oko zajedničkog središta opruge ih odbijaju napolje. Pojas i'ii prsten 30 ograničava njihovo kretanje prema napolje do jedne izves- ne granice a usek 32 služi kao ležište za o-kretanje svakoj poluzi. Poluge su, svaka za sebe, vezane u dnu čaure savitljivim defovima za spajanje od bakra 34 koji svakoj potuži dozvoljavaju, da se ugodno nasloni na izbušeni zid dodirne šolje a usled elastičnosti cellokupne konstrukcije. Ovo će se postići i bez većeg delovanja na šolju pa prema tome i na porcelanski izolator. Posle spajanja mehaničkih de'iova zidovi čaure i površine izolacije 23, koje su spiralno isečene, pokrivaju se izolirajućom materijom kao što je na pr. polakovana pantijika 35. Zatim se kraj kabla pokriva izolacijom 36, na pr. pantljikomi od hartije, do željene debljine. Kada je to gotovo stavljaju se na svoja mesta defovi za ellek-trostatičku spravu 37 (si. 1). Ovi su organi, načinjeni iz dva metalna dela, spojeni p ■ ivicama zavrtnjima i imaju takav oblik da se mogu iepo namestiti na izolaciju 36. Pošto su krajevi kabla tako spremljeni, sledeči' rad se sastoji u njihovom uvlačenju u otvorene krajeve delova spojnice koji su još u fabrici pripremljeni. Poke toga na-prstci 38, koji su već bili navučeni na krajeve kabla, vezuju se za karter i za olovni omotač kabla 39 pomoću veza stapanjem 40. Na jednom deiu kartera na strani kabla koji odgovara glavi učvršćena je naprava 41 preko koje se najpre u tom delu kartera napravi bezvazdušan prostor a zatim se ispuni uljem oslobođenim od svoga p"ina. Ulje se može pomoću te naprave u-neti i izvući iz kabla prema premenama temperature. U tu cilj ima jedna pogodna količina kao rezerva. Ovaj se rad treba o-baviti na oba kraja spojnice. Kao što Je ranije rečeno ventili 28 u-glavfjeni su na svojim sedištima, ulje iz jezgra ne moše izaći prolazeći kroz prostor između porceianskog izolatora i kablu i ne može ući u prostor 42 kao što je potrebno. Da bi krenufi iz njihovog ležišta ventile koji zatvaraju trupove kablova da se nebi gubilo ui’je. pošto je karter potpuno ispunjen uljem u svima sojini đelovima, daje se jedan pritisak ufju koje je u prostoru 42 kroz napravu 41, na primer pomoću potiskujuće pumpe, pritisak koji će biti dovoljan u odnosu na pritisak koji vlada u unutrašnjosti kabla i koji će pomeriti ventile 28 iz njihovih ležišta i nagoniti ih da padnu u unutrašnjost prostora 27 gde više neće smetati ufju da uđe u jezgro kabla ili da izlazi iz jezgra. Zatim se pumpa skloni i stvori se uobičajena veza između naprave i jednog pogodnog rezervoara. Kada nema nepromočivih zaptivača ulje koje je u kafcfu ima slobodne veze sa pro-storipia, koji se nalaze izvan ili u unutraš- njosti izo'tatora, na pr. sa prostorima koji su ograničeni delom kartera 3. U unutrašnjosti dela 2 kartera, koji se nailazi na strani spoja ili zatora 6 koji deli karter na dva ode'tenja, nalazi se naprava 43, koja se obično' ne upotrebljava ali koja se može upotrebiti u slučaju gubljenja u-Ija u trupu kabiia koji se nalazi više da bi se u trup dovelo uije. To se može postići kada se obe naprave 41 i 43 dovedu u vezu Sa nekim rezervoarom ulja. Pod takvim okolnostima umetač prestaje biti i zapti-vač, već pušta uije da bi se gubitak nadoknadio dok se ne izvrši opravka. Posle toga otvor naprave 43 zatvara se. U mesto naročite naprave 43 može se po žeJji upotrebiti i naprava 20. Primetiće se takođe da će ventili 28 o-stati zatvoreni za vreme dok se u prostoru 42 i prostorima koji sa njime u vezi pravi bezvazdušan prostor, što znači da pumpa koja crpi vazduh neće izvući ulje iz kabla. Iz izloženoga izlazi., da su karter i delo-vi koji se u njemu tako napravljeni da mogu biti isposiati kupcu namešteni skupa drugim rečima da čine jednu fabričnu tvorevinu. U izvesnim slučajevima, ovi delovt kartera od spojnica mogu biti isposJati sa kablom i krajnjim ddl'ovima za upotrebu u nekoj novoj instalaciji a u nekim slučajevima mogu bitr isposlani kao zamena i popravka. Jasno je dai u uređajima za dodir, koji je u unutrašnjosti dodirne šolje, mogu biti izvršene izvesne izmene bez potrebe da se menja karter i njegovi delovi. Vidi se da savršena konstrukcija prema pronalasku dozvoljava da se karter i njegovi delovi naprave u fabrici, gde su uslo-vi izrade veoma povoljni, da se u karteru može napraviti bezvazdušan prostor a zatim ispuniti u'jem da bi se sprečio ulaz vaz-duha i vlage. I što se tiče tog dela spojnice t. j. kartera i njegovih delova radenik koji vrši spajanje kablova nema nikakve veze sa njegovom izradom i nema potrebe da ga otvara da bi spojio kablove. Sve to irna taj rezultat što dobijemo bolji i jeftiniji produkat. Patentni zahtevi- 1. Spojnica za. električni kabl ispunjen tečnošću, naznačena time, što je u svaki kraj spojnice umetnut za prijem kablovskog kraja određeni izolator, zatvoren metalnom šoljom, koja se vezuje za uvedeni kraj kab'ovskog sprovodnika. i što su metalne šolje jednog prema drugom okrenutih izolatora električno spojeni, preimuć-stveno pomoću jedne elastične spojnice. 2. Spojnica prema zahtevu 1, naznačena time, što se izolator 4 drži u kraju spojni- ce jednim osloncem snabdevenim glavom za zaptivanje 6, takg da se od prostora spojnice, na svakom kraju, izdvaja prostor 42, ograničen glavom za zaptivanje, koja pripada osloncu, i unutarnjim zidovima i-zolatora, u koji se prostor uvodi kraj kabla, a posle evakuisanja i tečnost. 3. Spojnica prema zahtevima 1 i 2, naznačena time, što osifonci za izolatore sadrže deo, koji se prema središtu kartera levkasto otvara i čiji je pojačani kraj spojen sa unutrašnjim zidom kartera. 4. Spojnica prema zahtevima 1 do 4, naznačena time, što ima metalni omotač 14 sa tankim zidovima, nošenim izolatorima 4, a koji opkoljava metalne šolje 10. 5. Spojnica prema zahtevima 1 do 4, naznačena time, što je omotač od metala po-dužno podeljen. 6. Spojnica prema zahtevima 1 do 5, naznačena time, što je bar jedna metaltna Solju električno sprovodr.jivo vezana sa metalnim omotačem. 7. Spojnica prema zahtevima 1 do 6, naznačena time, što ima slojeve od električno izolujućeg materija'l'a, koji prekrivaju metafni omotač i jedan deo izolatora. 8. Spojnica prema zahtevima 1 do 7, naznačena cevastim telom 18 od izolujućeg materijalai, koje je raspoređeno na izolacionim: slojevima 16 i 17 metalnog omotača. 9. Spojnica prema zahtevima 1 do 8, naznačena time, što je spojnica stalno ispunjena izolacionom tečnošću u kojoj su o-grezla sva izolaciona tela raspoređena u karteru spojnice. 10. Spojnica premai zahtevima 1 do 9, naznačena u metalne šolje umetnutim kontaktnim uređajima koji se sastoje iz po jednog sa ventilom snabdevenog, podužno i poprečno izbušenog i na kraj kabla na-taknutog prikf jučnika, na čijem su slobodnom kraju raspoređeni opružni kontakti, preko kojih se, posie umetanja kraja kabla u karter spojnice, sprovodi električna veza između sprovodnika i metalne šolje. 11. Spojnica prema zahtevimai 1 do 10, naznačena time, što se opružni kontakti, koji se umeću u metalne šolje, sastoje Iz većeg broja u radiai'nom pravcu pomerlji-vib klinova i iz opruga, raspoređenih između klinova, koje na ove vrše pritisak u taugcnci^nafnom pravcu. 12. Spojnica prema zahtevima 1 do 11, na~'včenn time, što je ventil svakog u-ključnlka teko sagrađen, da se automatski otvara, kada se na tečnost koja se nalazi u prostorima, koji neposredno opklapaju krajeve kabfa vrši veći pritisak nego što je u kraju kabla. Adpatent bro/ 70t08. S7*#./ - ,;v. V': ■ ■ : .. ■ . I, ' . : :.r v,