Арминта и стенографилта. (Продглжение и краи.) A -t± KO единх лФкарв иска да даде своето мнФние за физическото СБСтолние на единЂ человФкх, ако иска да види, дали тои е здравх или боленч., тогазч. ш,е нспитва наи-напрФдч. биението на пулса. Как-вото е циркулацилта на крхввта вб человФчеекото тгћло. това е за-повФдвта вч. военнии организмБ. Ако искаме, схстолнието na орга-Ш1зма вб една армил да бжде нормално, то трФбва и тал циркулацил, сирФчБ експедицилта на заповФ.дитФ и на распорежданилта да вБрви нормално. Да иаблЈодаваме пулса на воепнии жинотб — експедицилта малко но отб близо, и то вђ кржга na едшп. полкђ. РФ.дки сж днитФ, когато военнин животх тече като една рФчпца no зелепитФ ливади. Нч, такива дни всичко пхрви като no медч. и масло. Вч> опрФдФлени часове се лвлва дружмннии писарв in> иолковата капцеларил, полу-чава заповФ.дитФ, прФиасл ги na дружинитФ и т. п. IIl често има вч> военнии животж цФли бури. и отх тихата рФчица става единБ порои, които ne може да се схбере вч> матката си. 1Цо става тогава сб екс-педицилта? ДружиннитФ писари ее намиратБ тоже вгб опрФдФ.лени чаеове вђ полковата капцеларил, нч> тФ трФбва да чакатг, експеди-цилта ne бпла отце готова, вч> тФхнитФ канцеллрии чакатг дружин-нитФ> гсомандири и аднтшти; сетпФ. се лнлвптб вб дружинната кан-целарил фелдфебелитФ. и старнштФ, за да приематч. експедицилта; нгб тжи като тл шце отб полка не е пристигнжла, то тФ> чагсатх сђ тБрпение, което е вгб военнитФ кржгове доста добрФ> пзвФсгна добро-дф.телв. Њћкои роти трФбва да маршируватБ на упражнение, безБ да зналтЂ, какЂВ'Б приказБ me доиде; а едвамч. захваш,атБ упражнението, прибч>рзва дежуршш и схобтапа, че пма тока или онова распореж-даиие отб пачалстото. Упражпенилта се прФкхсватБ, n воиницитФ б’Брзатч> в'Б казармата назадх та едвамч. сполучватч. да испблнлтч. зададената зановФдч.. Между тФмђ бФ.ше пристигнжло дхлго полково приказание при дужинитф; еа, трФекава бхрзина го прФглеждатБ дру-жиннптФ командири n адготаптитФ.. които зематх отх него само наи-важното, заш,ото нФма врФ.ме за мирно прФппсваппе и размишление. Н'Б слФдствието отгб такава бхрза работа се лвлва вб дружинитФ, a ош,е no-вече вб ротптФ.: мпого пФшд не сж сБобразни сб приказитФ, a ето мхмренил и наказанил. Љзлватх се нови прикази, които при-помшоватх прФдипшитћ распореждапил подх всичката имх строгоств. По такхвх начинв се разбхрква цФлии служебентв редх, липсува зрФло разшпнлмвание, нФма сигурностБ, a ош;е no малко точностб. A какво е обикновенно причината? Само това обстолтелство, че пи-шу1дит4 се забавлтх много сч> обикновенното писмо и не могжтх да свхршжтх работата си вх опрФдФленото врФме. Ako това става вече вх гарнизона, тогазх какво се случва при маневритФ, гдФто всичко е уморено и страдае подх влилнието на врФмето и на нередовнии животх; — тамх всФ.ко едно чакание има двоино лоши послФдствил. Сч> помош,Бта на едно подобрено писмо могли би распорежданилта на отдФлнитФ части, както и инструк-циитФ на главната квартира да се иепрашдтБ благоврФменно, и всичко 1ц1,ше да се извхрши безх голФ.мо затруднение. Впрочемх знаемх, че отдФлпитФ офицери си правлтх често собственни сч.краш.еиил, сх които си служжтБ при приеманието на заповФдитФ. Ha, тгћзи собст-венни СБкргнцешш отгб другиго не могжтх да се четжтх, a ако би да се стенографиратх споредх една обше извФстна и распространена си-стема, тогава гце може да ги чете всФки другх, които познава тази система. В'б заклгочеиие нека припомшшх ош;е сдшгб исторически фактх. ИзвФсто е, че Наполеонх I диктуватде при евоитФ военнн походп почтн катадневно различни наставленил и прикази за отдФ.пштФ части на воиската на четери писари сжшеврФменно, и to на всћки единЋ отч. тгћх'Б друго нФ.1цо. Да развивашг своитФ мисли вч> четири различни посоки сллдеврФменно, това е вхзможно може би само за един'Б Наполеопх, a no малко надарени личности не me могжтх да извхршжтх таково нФшр. Нч> и за неговии духх СФше това едно на-пражение, което го псхаби прФждеврФмеино. Колко благодаренх ш,Фше да е Наполеонх отб единх стенографх, които да му е далх вхзмож-ностб да свршва работата си вч> сжлцото врФме, както сх четирптћ пегови писари, a npii това ipliiiie неговата умственна дФ.лтелностБ да е напрФгнжта само вх една опрФдФлена посока. Както историлта има за задача, да прфдаде забФлФжителнитФ схбитмл вгб врФмененх порФдхкх и вх нрагматическа свр'взка на бжджгдето поколение, така сжш,о е и задачата на военната историл, да забФлФжи в'Б аналитФ си не само важнитФ военни схбитил, нч> и да прфдава и обмиелгова прпчинитФ и слФдствилта имх. Вазбира се само отх себе, че при това историчееката критика трфбва да различава вФр-пото от'Б кривото, и no тал причина да внимава да открие наи-чцститФ иззорн, ако иска да исихлни сволта задача, и чрћзх туи да стапе учителка на человФчеството. Повече отч> всћко друго искуство на-мира се стенографилта bi> службата на истината, и сжгцата служба може да л вчфши вч> гол&мч> размФрд тоже при военната историл. Каква важноств иматч> вч. воината телеграфитФ и телефонитФ, това е обгце извћстно. A колко може да послужи стенографилта за улеснение и за ускоренпе на работата при този апарати, за това говорихме вече вт> друга статил (телефсигвтт. и стенографипта); нгб тукч. ш;е прибавимч. мце мнението на маиорч> Гаккч, no този вхпросв. Ako сравнлваме бгрзината на сБобшдванието чрФзгв телефона сч> оиал на телеграфа, то поел^днии начшгв ни се вижда твгрдф бавенх, загцото при него става епоразумФ.ванието чрФзЂ едно извч.нредно бавно писмо, a ггврвни поставл на това мФсто устното разговарлние. Нт> има вч> телефона единч. недостатчлсћ: това което се телеграфира, може — като с забФлФжено — да послужи при извФстно обстолтел-ство като доказателство, a думата прфдадена чрФзч> телефона пзчезва. Ako би да се забФ>лгћзва прфдаденото чрћзч. телефона ©б обикновенно писмо, тогазЂ стоиноствта му се намаллва, и телеграфа со прфдпочита, заш,ото тои самичЂКЂ mune. Сжпџшското си значение получава те-лефона само тогазг, когато думитФ, които се пр^даватч. чрФзч. него, се забФлФзватч. тчжмо тч>и бч>рзо, както се говорлтч., a срФдството за това е стенографилта. Безч. нел телефонЂтгв u вч> военната елужба има слабо значение; in> ељединеич, ст. стенографилта може да остави далечх ладирф д^иствието на телеграфа. Освенх това телеграфл>тх се нуждае отч> техиическо образовани хора, за да се настанп и запази вч, редч., и при това трФ.бватп особенно приготвени чинов-ници, за да могжтч, да работлтч. сч> него. Телефонч.тч. обаче нрави всичкптФ тил лида излишни, и за това тои лесно става обгце до-стжпенч.. Нуждно е обаче, гцото приемницитФ на дудштФ. които ее прФнаслттв чрф.зч. телефона да зналтЂ стенографилта. Това ш,е дока-жемч. само чрФзч> нФколко примФри. Да си нрФ>дотавимгв, че единч. командантч> е СЂединенЂ сђ по-вече други чрф>з'в телефони. Отч. всичкитФ, страни приетпгватч. распо-режданил, които си често пжти противоречжтч., и за туи тр£бва да се испитва вФфолтпоствта имч> и да се даджтч. вФрии картини на обгцото положение чрФзгв сравнение. Може ли да стане това, ако се чухж вснчкитФ тФзи распорежданил само на бч.рзо чр^зч. телефона? — Никакч.. Това е вч>зможно само, ако пристигнжлото распореждание се забФлФжи. Другч> нримФ.рч.: пршсазитФ се испрашатч. чрф>зч, теле-фона. Може ли тглкуванието на такива прикази да се прфдостанн на единЂ случаино столнрв при телефона? Или трФбва да се диктува чрФзч, телефона пакч> толкова полека, 1дото да може да се забФлФжн Oti. слушателвтЂ сч> обикновенно писмо. Значи. както и да погледнемт. на работата, то на всФкждФ. ее полвлва сђ строга необходимоств: те-лефонт.тт. безч. стенографил за военната работа има едно ет.всФ.мт. слабо значение; нђ телефонт.тт. свединент. ст> стенографил дава за резултатч. извт>нредни успФхи. Ako и да се доказа значението на стенографилта вч. военнитФ. работи вече достатгвчно, споредт. нашето ннФние, нч> не ш;е бжде из-лишно, да си припомнимч. ome нФ.кои други вт.зможности за полФз-ното унотрФбление на стенографилта вгб армилта. За това 1це цити-раме нФ.кои откжелеци отч. СБЧинението: „Стенографилта вт> герман-ската военна служба“ отч. единт. офицеринх. Тамч. срФлдаме на стр. 8 и 9 слФдунлцето: „Спестението на врф.мето чрФзч. стенографилта me и опрф.дф.ш една важна ролв при прф.наслние на схобтенилта чрф.зт. балони, гвлљби, кучета и пр. Отч. пгвр15итФ, двгћ срФдства вЂсползувахж се ФранцузитФ. вч. воината вт. 1870—71 г. ст. голФми уеиФ.хп, за д4 до-веджтч. b'l сиошение обеадении отт. главнии германски гарнизонч. градч. с'в сФ.далшцето на управлението на народната заацита вт. Турх. 64 балона натоварени сб нжтници, писма, пвлжби, разни микроскоии-чески апарати за намалението на депешитФ, пуснахж ее отт> ГГарижБ. Ha 12-и октомврии 1870 г. иусна се отгб тамч. балона „Уешинггвнт^ сгб 3 гургулици, 25 пвлжба и 300 кгр. писма. ПослФдното тегло от-говарл приблизително на 18000 писма, коиго ако да бФхж написани стенографически при Схжтото СБДЂржание, тФ.хљ да даджтч. Ј/4 или 1/6 отч> теглото, и за това би било вђзможно да се испрагцатт. 4—5 пжти повече иисма, или да се притурлтт. 200 кгр. от'Б другч. баластх. Ako ли m,rbx/Yi да направлтх по-малки балони, каквито би били до-стат-Бчни за писмата, писани стенографически, то би морблч. водоро-довии газч. да се на али сб 200 или ев£тливии газч, ео. 400 куби-чески метра.“ „Едшгб гвлжбЂ може да носи 18 кожици огб колодиумЂ, всФ.ка на голФмина 14-квадратни см. сб СЂвокупна тлжеств 95 гр. Нт.рху една такава кожица може, ако се намали 15 пжти no фотогра-фически начин'Б, да се фиксира писмото отч. една книга, колто мћри 210 квадр. см.; и така едшгв гвлжбч. може да носи написано свдтр-жанието на една страница, колто мФри 3.780 квадр. см. = 5 голФ.ми страници. Ako ли се употрФби стенографилта, може ст> едшгв гвлжбч. да се испрати СБДжржаиието на 20—25 страници обикновенно инсмо. Можемт. да си прФ.дставшгБ, какво значение има ome стенографилта, ако взсмсмгб прФ>д’Б видгб, че прФз-в врф.мето на обсадата на Иарижв се испратихљ 115.000 служебни и до единч. мплиокгв частни депеши св гвл.жби.“ Наи-сетнгћ стенографилта може да се употрФби и вч. службата на хуманноствта твгрдф хубаво вђ военни врФмена. Мнозина ле-жата тежко ранени на боиното поле или вч> лазарета, и смвртвта е като спасителБ, които 1це тури краи на малштФ, ако би раненитФ, да нФматв грижа за тФхшггћ еи, живугци далеч-в отђ полето на сражението; xt> би искали това или онова да имђ извФстлтб, нч. не могљгв вече да пишжтч>; едвамх. ош,е сгв слабв гласч> изговарлтЂ отдФлни думи. Ако би да знае единч. умираклцв воиникч., че и тФзи пр'ћкљснд\ти пр1зд-ложенил се забФл^зввгв отђ нФкои санитарен^ воиникх. или отч> во-еннии свФгценншсБ и че гце се иепратлтв в'в родното му мФсто, то-гава огце прн умирание то му гцФше Да оевФтллва една слаба уемивка неговото лице, намФсто да го загвмнлва мрачна сериозноств. Ili, стигатч. тФзи забФлФжки казани за прФимугцествата, които може да даде стеиографилта на армилта. Ако би да искаме да про-двлжаваме нашитФ. размишленил даже до безкраиноств, то пакв не би могли да искажемч. всичко. Кои би могвлх да прФдскаже всичкитф промФнешш, които има за сл^дствие в'введението на новит^ ордвжил, употр-ћбленкето на желФ.зницитћ и телеграфнтФ за воешштФ прфд-прилтил. — Както това не бФше вхзможно при тнл нововЂведенил, сж1цо така не може сч. пророческо око шце отч, cera всичко да се прћдвпжда, като какво влилние где има употрћблението на стено-графилта вгв армиит h вв всФко едно отношение. Поетт/гв Шиллерт. казва, че лошото трФбва иостолнно да ражда лошо; no подобенгв на-чшгв и една добра мис/блТј става маика на една нова, a бждљшигћ поколенил искатч. тоже да иматв н+лцо за размишллванне и за дФ.и-сгвувание. 0 početku i razvitku stenografije u Hrvatskoj. (Stenogram nalazi se na str. 44. priloga) III. ^./Mjnigi je radnik na polju hrvatske stenografije prof. Franjo Magdič. God. 1863. poče on predavati stenografiju na zagrebačkoj realci, u čem ga je velikom revnosti podupirao njegov bivši drug i zemljak, sada u Vranskom (blizu Celja) umirovljeni ravnatelj Viktor Lipež. Slije- deče godine izdade Magdič u izvješću zagrebačke realke radnju: «Trila-godjenje Gabelsbergerova stenografičkoga sustava hrvatskomu jezik u», kod koje imade i opet Lipež svoj dio. Primjenjući Magdič njemački Gabelsbergerov stenografski sustav hrvatskomu jeziku, imao je — kao i Vinković — na umu i ostale Jugoslavene. U predgovoru na ime veli: «Da se i kod nas Slavena na jugu zametne klica umjetnosti Gabelsbergerovoj, upotrebi pisac ovu zgodu, da svoju radnju na stenografičkom polju n a š i n c e m priopći.» — Riječi «Slaveni na jugu» i *našincem» značajni su još ostatak ilirskoga duha, kojega je tako brzo nestalo a š njim i one sloge i težnje za jedinstvom, bez koje nam nema spasa. Koljemo se na političkom polju upravo nedostojno, a nijesmo ni na književnom složni. Pustimo drugo a pogledajmo samo na stenografiju. Daničić je rekao, da je hrvatski i srpski jezik jedan jezik. Što je onda prirodnije od toga, da imadu Srbi i Hrvati i jednu stenografiju! Tomu ipak nije tako. Oni se razlikuju u stenografiji — ma da su jedni i drugi prihvatili isti (Gabelsbergerov) sustav — kako se i običnim pismom razlikuju. Podjimo dalje. Čitajte prvi tečaj Bleiweisovih «Novica» i «Novice* današnje i sami morat ćete priznati, da je nevjerojatno, koli silno se slovenski jezik približio hrvatskomu. Ali u istom omjeru, u kojem se ova dva jezika medjusobno približuju, razilaze se stenografija hrvatska po Magdiču od stenografije slovenske. Dapače današnja je slovenska stenografija bliža Magdićevoj hrvatskoj stenografiji od godine 1864. nego li Magdićevoj od godine 1895.! — Što više, veća je razlika izmedju Magdičeve hrvatske stenografije i stenografije slovenske, nego li izmedju stenografije bugarske i slovenske! — Dotle eto dotjerasmo u našim separatističkim težnjama: hrvatski i slovenski jezik slični su — njihove stenografije različne; bugarski i slovenski jezik različni su — njihove stenografije slične. Mnogomu činit će se to paradoksno, pa ipak je tako. Kad smo već pali u to posmatranje stenografskoga separatizma kod Slavena na jugu, pojdimo još korak dalje i vidjet ćemo, da se hrvatska stenografija — kako ju uči Magdić — sve više i više udale-čuje i od ostalih slavenskih stenografija, i to u takim stvarima, gdje toga ne bi trebalo. Evo za sada samo jadan dokaz. Нупек Jakub Heger izdade uz pripomoć Šafafika i Šumovskoga godine 1848. «Kurze Anleitung zur Steno-Tachygrafie fiir die vier sla-vischen Hauptsprachen.* U tom djelu imade Heger za slavensku glasovnu skupinu nj isti znak, koji imade njemačka stenografija za ng. Taj su Hegerov znak za nj napustili svi Slaveni, a prihvatili onaj, kojim njem. stenografija izražava ein, samo se on nalazi još u hrvatskoj Magdićevoj stenografiji! — Česi nehtjedoše Hegerova znaka za nj niti u prvo iz- danje svoga »Tesnopisa* od god. 1863. primiti! — Rusi, Poljaci i Srbi nemaju toga znaka za nj, kako sam to već u *Hrv. učitelju* od g. 1881. str. 330 i si. dokazao. A danas velim, da ga ni Slovaci poprimili nijesu.*) — Eto sve su slavenske stenografije složne u znaku za slaven, skom jeziku tako karakterističnu glasovnu skupinu nj, samo se mi Hrvati razlikujemo, jer tako hoče Magdić. — I. Kršnjavi u svojoj razpravi »Nešto o našem brzopisu* u programu osječke gimnazije od god. 1865. osudjuje Magdičev nj, a plaidira za isti znak, koji imadu i ostali Slaveni. Magdić brani svoj znak za nj vokalizacijom. Ali nj treba ne samo u hrvatskoj, već i u svim ostalim slavenskim stenografijama vo-kalizovati, jer je to taka glasovna skupina, koja se uz same konzonante apsolutno ne bi mogla izgovarati. Pa ako mogu svoj nj vokalizovati Česi, Poljaci, Rusi, Slovaci, Slovenci, Bugari i Srbi, onda ćemo valjda i mi Hrvati moći isti taj znak vokalizovati! Neka mi se oprosti ova mala digresija, na koju su me nužno navele one riječi Magdičeve u predgovoru njegove radnje. Učinio sam to tim radije, jer želim, da u stenografiji, koliko je samo moguće, budu složni Slaveni na jugu, kojih se »narječja mogu držati za jednu grupu***) i da ostanu u onim točkama, koje su im zajedničke s ostalim Slavenima, š njima solidarni. Da je pako to moguće, najjasnije dokazuje «vedecky sbor tesnopisni,* koji si je postavio za zadaću pitanje o opće slavenskoj stenografiji. (Nastavit će se.) Samoznaki in okrajšave v slovenski stenografiji. (Spisal prof. Fr. Novak v letnem poročilu c. kr. gimnazije v Rudolfovem, 1894.) A-^lbirka samoznakov in okrajšav, urejena po g. prof. Novaku, ob-jema 1842 besedic po abecednem redu na 14 straneh velike osmerke. To dokazuje da je g. pisatelj temeljito proučeval to važno poglavje v stenografiji, ter da je marljivo obdeloval dotično gradivo. V predgovoru veli g. pisatelj: »V korespondenčnem pismu je pisava samoznakov, njih sestav in izpeljav obligatorična, ne pa pisava drugih okrajšav*. Razgledali si bodemo torej pred vsem njegove samo-znake, katerih pisava je obligatorična, ter jih primerjali se samoznaki, *) Letopis Matice Slovenske], 1868. str. 58. Slovensky tesnopis od E. Černe h o i Priloha ku čl. Slov. tesnopis. **) Jagić, Arhiv za slav. filologiju XVII. knj. I. i II. dio str. 73. kakor so natisnjeni na str. L3 in 14. naše »Slovenske stenografije*, katera je po visokej vladi avstrijskej potrjena kot učna knjiga za srednje šole na Slovenskem. Razume se, da je vsled tega merodajna pisava samoznakov v naši knjigi, katere se večinoma tudi g. prof. Novak drži; a tam kjer svetuje drug način pisanja samoznakov, podpira svoje mnenje v predgovoru s citati iz hrvatske in češke stenografije ter se skušnjami iz lastne prakse. Naj nam bode dovoljeno svoje nazore o posameznih Novakovih samoznakih izjaviti. Za besedo Avstrija imeli smo v prvih izdajah tudi mi samo-znak au \ a ker nam ta znak rabi v bolgarski (in nja simbol tudi v slovenski) stenografiji za љ in ђ, opustili smo to siglo, ter jo zamestili z av. Tako smo zadovoljili zahtevam točnosti, ako tudi prizavamo da je nekoliko v kvar brzotečnosti A prvo je po mnenju istih stenografov, na katere se g. N. sklicuje v opravdanje svojega samoznaka> važneje kot posledneje. — Samoznak za besedo človek (čv) pač ni treba promenjavati, ker se istega drži večina drugih slavjanskih stenografov; a čl je dobra okrajšana za član. Ker se konzonancija čl le s tesnim sopostavljanjem izraziti more, lehko se v brzini napiše čel*) ali čelo. Namesto da bi se torej v stenografskem pismu Slavjani zbliževali, se na tak način še bolj oddaljujemo. — Kar se tiče samoznaka za kateri-a-o, je res da rabi Čehom samo r nad črto; jaz pa sem rabil ta znak za more (dosledno, ker imam ra za mora). Čehi teh glagolnih oblik z r nemajo, nego imajo: mohu, musim. Tako v njihovem jeziku ne more nastati zamena samoznakov za obliki mora in katera. A v slovenščini bi se to lehko zgodilo, za to sem še predstavil t pred r. To nij niti malo v kvar brzotečnosti, ker roka se mora od črte tako v tej posoki po-digniti, kakor se piše t, vse ravno da-li napravi tanko črto, ki je svojstvena temu znaku, ali ne. Ako pa g. prof. N. misli »da se zamene samoznakov za obliki katera in mora nij bati, ker pred oziralnim zaimkom stavimo vejico*, to ne velja sploh za vse jezike; n. pr. v bolgarskem pismu v tem slučaju ne rabimo vejice, kakor tudi ne v francoskem (z malimi izjemami), niti je tu potrebna v slovenskem stenogramu. V oblikah pomožnika sem sva si z g. prof. N. soglasna, izimši obliko za 3 os. mn., katero on označuje s končnikom o, jaz pa s prednikom s. Isto o mi rabi v bolgarski in hrv.-srbski stenografiji za može; a samoznak s je kot prednik isto tako v slovenski obliki so kakor v hrv. s«j srbski cy in bolg. сж. Ako se more pri tako važni in često rabljeni glagolih obliki lehko ohraniti jedinstvo, zakaj bi se cepili na tri različne samoznake: o, u (у), ж? *) V bolgarščini pa to znači čitat. G. prof. Novak je prijatelj krajšanju s prednikom, zarad česar je skrojil samoznak čl za človek. Zakaj mu se pa pri treba ne dopada prednik tr, ampak krajša — kakor pravi — «dosledno» s končnikom ba. Kakšna je ta doslednost? Da je opustil samoznak za obliko čem, to bi lakše razumeli, kakor pa to, da hoče opustiti tudi samoznak dober. Ta beseda se v vsakem slavjanskem narečju tolikrat nahaja, da jo treba okrajševati; a druga okrajšava razven br nij lehko mogoča. Razven tega imamo od te besede raznih izpeljav in sestav n. pr. dobrotnik, dobrotvor, dobrotljiv, dobrosrčen itd., kjer nam isti samoznak dobro služi. Ako je g. prof. Novak v soglasju z nekimi drugimi strokovnjaki tega mnenja, da se zakon in paragraf prištevata med samoznake debatnega pisma, mu nečemo oporekati. A ker se vendar tudi v navadnem govoru često sreča jedna kot druga beseda, mislili smo, da ne škodi, ako se že v korespondenčnem pismu omeni. G. prof. N. piše na str. 4. svojega predgovora: » Grez in čez» označim s črko č in prepustim stenografu brati to ali ono obliko*. To svobodo bi mu lehko pustili, ako ne bi imela slovenščina besedico če; a tako postane »svoboda preširoka* in bati se je pomote ali zamene A brez označuje z br; zakaj ne dosledno tudi črez s čri O samoznakih po in pod govoril sem že v poslednjem broju, pišoč o Magdičevih samoznakih. — Kračenje oblik se, sele, sebi, seboj se mi zarad tega ne zdi potrebno, ker se dado celo gladko in lehko izpisati. Zdaj pa še nekoliko besed o okrajšavah. Pri teh se ravna g. prof. N. deloma po Magdiču, deloma po naši »Slovenski stenografiji*. Izpuščanje črke h v besedah: nihče, slehern (prim. v nemškej stenografiji obliki za welcher in solcher) je umestno; isto tako izpuščanje š v besedah kakor: kakošen, koli košen, nekakošen, iakošen itd. A da bi se izpuščal zlog oj pri svojilnih zaimkih: svoj, tvoj in deloma tudi moj, to je celo nepotrebno, prvič zarad tega, ker se s tem nič ne pridobi glede brzotečnosti, a drugič, ker bi lehko nastala zmena n. pr. med slovenskem svoj-a-e in hrv.-srbskim: sav, sva, sce. A na ta način stenografsko pismo gotovo ne bi olajševalo sporazumljenje med najbližnjimi brati, nego bi ga oviralo. In ker se stenografija po pravici imenuje pismo prihod-njosti, bila bi ta — kakor tudi mnoge druge separatistične novotarije v hrvatski kakor slovenski stenografiji — le ovira sporazumljenju v prihod no sti. Glede oblik: njegov, njen, njihov, njim, nje (je) itd. smo z g. prof. Novakom popolnoma soglasni. Samo imamo grajati okrajšavi za noben in nobenkrat, kateri piše: neben in nebenkrat, ko se vendar o isto tako lehko izrazi za к-om kakor e Ako misli g. prof. N., kot dober slo- vensk jezikoslovec, da »oziralne zaimke in prislove lehko nadomestu-jemo z vprašalnimi*, mu ne bodemo ugovarjali. Praktična je razdelitev, katero rabi g. profesor pri členicah in prislovih. Da ne krajša posameznih oblik za sebe, deli jih na šest skupin ter krajša po jednotnem pravilu v vsakej skupini. Po načelu smo ž njim soglasni, a o posameznih kraticah bi imeli nekatere pomisleke; n. pr. da ostanejo pri členicah na -aj in -ar ti končaji neoznačeni, velja le tedaj, ako se s tim izpuščanjem kaj pridobi: zmiraj — zmer, skoraj — skor (sko). A pri zdaj, spredaj se gotovo nič ne pridobi, ako se izpusti na kraju tista tanka črtica (znak za j), ki se tako rekoč tudi nehote izpiše. Isto tako se ob jednem lehko izpiše samoglasnik a v besedicah: da, menda, seveda, jedva itd., ter i v oblikah koli, li, mi, si. Podobne okrajšave sem že kritikoval pri Magdičevih samoznakih. Členice s postranskimi oblikami krajša g. prof. Novak tako, da si izbere jedno in sicer najprostejšo izmed postranskih oblik, ter jo krajša po občih pravilih. Tako n. pr. označuje: zopet, opet in spet s končnikom et, ter prepusti stenografu čitati to ali ono obliko. To načelo je gotovo v prospeh vzajemnosti na polju slavjanskih stenografij; a onim, ki celo hočejo, da bode pismo točneje od jezika in da se označuje vsaka «nuanca», seveda ne bo ugajalo. Večinoma krajša g. prof. Novak takošne členice s prednikom; n. pr. piše zm in čita zmer, zmerom, zmeraj, zmirom, zmiraj', ali pa piše sr in čita; sred, sredi itd. Ta način krajšanja se nam zdi posebno spreten. K okrajšavam se prištevajo tudi zveze (monogrami), katerih je g. prof. Novak precej nabral in v to zbirko sprejel. Podobne mono-grame sestavil in priobčil je tudi po našej «Hrvatskej stenografiji* v teč. V. našega lista Janko Tuškan, odličen učenec prof. Vamber-gerja v Karlovcu po navodu svojega izvrstnega učitelja. Oboji se nam jako dopadajo, in radi priznavamo, da se, kakor piše g. prof. Novak, »brzost pisavi izdatno pospeši, ako po vzgledu novejših čeških in nemških strokovnjakov vkupaj pišemo členice združene z drugimi členicami ali z zaimki ali z glagoli*. V obče pa vidimo iz celega Novakovega članka »Samoznaki in okrajšave v slovenski stenografiji*, da se učeni pisatelj resno peča s to stroko, ter da je dobro proučil ne samo izvoren sestav Gabelsbergerjev, nego tudi razne njegove prevode na slavjanske jezike, tako da smemo pričakovati od njega še marsikateri zanimiv in poučen prinos k slovenski stenografiji. Ker na tem polju še pomanjkuje resnih in sposobnih delavcev in pisateljev, za to se posebno veselimo, da stopa v naš krog g. prof. Novak, kateri ima te lastnosti v višej meri, ter mu želimo najlepših uspehov pri njegovem delovanju. A. B. Hrvatska stenografija po sustava Gabelsbcrgovu napisao Stanko Miholić, profesor u kr. vel. gimnaziji vinko-vačkoj, saborski brzopisac i stručni ispitatclj povjerenstva za polaganje ispita iz stenografije. U Zagrebu 1894. Nakladom kr. sveučilištnc knjižare Franje Suppana (Rob. Ferd. Auer.) Litografija Jul. Hiihna u Zagrebu. (Svršetak.) § 9. Prva je točka nerazumljiva. Kako može pred i biti pisme malo ili srednje pred srednjim ili dugim? To je nemoguće. Mjesto ove i treće točke bolje bi bilo, da se rekne: «Dolazi li i u prvom slogu riječi, stavlja se u visinu suglasnik pred ili iza i, prema tome, koji je manji. Inače se uvijek stavlja suglasnik iza «». Kada se ispisuje i svojim tankim znakom, kako se izrazuje na početku riječi, nije nigdje spomenuto. U stenografovanom dijelu koja je razlika medju i na početku riječi i medju tankim ј? U riječima: ime, iver, inje, Ivan .... označeno je i isto tako, kao u § 5 u: jedek, jede. Koja dakle razlika ? — Kako su izražena o u kolorit, a gdje je krajnje i u nasititi, nakititi] kako je napisano nakititi, kako .*) U stenografovanom dijelu u riječi srtati zašto je ispušteno a, dok se istom u § 18. govori o izostavljanju samoglasnika. § 12. Na kome se od vezanih suglasnika označuje o i s kojim se sažima u nije spomenuto, a nužno je, da se znade. § 13. Kako je nj nespretno za spajanje, vidi se v skupu znj. Siromašno znj kako izgleda! Za skup st bolje je reći, da je postao od c-t nego da je š izvrnuto. Za sv su dva znaka: jedan je postao sažimanjem, a drugi vezanjem. Kad se ima koji znak upotrebljavati, nije spomenuto. — U stenografovanom dijelu slabo je izraženo kr. U riječima: *) O tome govorili smo već u br. 2. str. 25 i u br. 4. str. 6l\ Uredn. brid, knjiga, komsinica ... je li razmjerno veliko d, g, c prema ostalim srednjim pismenima? U mnogim je riječima (gotovo po svoj knjizi) i na kraju riječi veliko kao tanko j. Koja onda razlika medju i i j. § 14. U stenografovanom dijelu u riječima: brao, kruhom, kako može g. Miholič rabiti neposredno spajanje, kad se o ovom istom u § 17. govori. Čemu su nespretni znakovi za iv i hv, u točci c, kad su za ove skupove sasvim dobri znakovi u točci b spomenuti. Znak za hm i za hv u točci c gotovo je isti. Ja mislim, da bi trebalo, da se je spomenulo, kako se može i kako se mora pisati: set i st, sta i sat, sot i sto, sut i stu, sit i sti, jer u označivanju toga mnogi je nesiguran te mnogo griješi. Tako n. pr. drugačije je napisano stu u stup i studen a drugačije u cistu. Kako je označena riječ nebojišu? Gdje je ji i u? Žlo su napisane i riječi: molitva, glavobolje, digni. § 15. Znaci za zdr i ždr više su slični znakovom za zvr i zvr Znak za siv morao bi sastojati od s i te, a ne od sv i t, kako to izgleda kod g. Miholića. Rado bi znao, kako je postala sigla za vazda. Odakle dolazi u nju sv? Gdje je o u spanuo, gdje je i u oglasiti? Kako je z spretno pisme, vidi se u stenografovanim riječima: množi, rozi, gdje je zi sasvim slično dr. § 16. U ovom je paragrafu mogao spomenuti g. Miholić, da se j u dočetku glagolskog prislova sadašnjosti ispušta. § 17. U stenografovanom dijelu kakova je razlika medju hav u mlohav i medju ham u Muhamed? Tu nema nikakve razlike. U riječi gotove vidi se i hv i hm i gt. Koje je od ovih pravo, treba pogadjati. Da se v može prebaciti, nije nigdje spomenuto. Zašto ga dakle prebacuje g. Miholić u riječi gotove, iznovicei (§ 29.). Kako se je g. Miholić držao onog, što je prije spomenuo, vidi se iz sljedećeg: U § 14. d.) spomenuo je, da se n navlači u g, z . . ., a u § 23. u riječi izagnati, neznam, u § 26. mogne, nežna itd. ne drži se toga. U § 14. spomenuto je, da se r naslanja na c, t . . ., a u § 26. u riječi Hercegovina, hartije, u § 32. Hercegovac nije učinjeno prema § 34. — Več na str. 15. drugačija je sigla za njihov nego na st. 13. Na str. 15. uvidio je g. Miholić da prije spomenuta sigla nije vrlo zgodna, pa ju je zamjenio drugom, dobrom siglom. § 18. Kako je označena riječ sprema? Gdje je unjojp-e? U riječi pljevu nije označeno u. § 21. Oni oblici zamjenica, koji se ništa ne prikraćuju, čemu se medju pokradenim navadjaju. Na njihovom mjestu moglo se je što važnije spomenuti. U stenografovanom dijelu u riječi nikoji,-a,-e zar se ne može k staviti u visinu, zar se i mora svojim znakom izraziti? § 23. Ako je vrijeme ili način označen pomoćnim glagolom ili kojom drugom riječi, ispuštajo se nastavci. Ovog nije spomenuo g. Mi-holić, a vrlo je važno. Prema ovome ispuštaju se nastavci u riječi; kup (uju), kup (im) na str. 28. u 14. redku odozgo, uzajm (im) u istoj izrezi, vod (io) na str. 31. u 2. redku odozda, sijed (Ud) na str. 32. u 4. redku odozgo, u § 45. u oplak (uja), u § 46. u izum (io), rod (ili), poljub (iti), cjeliv (ati), a § 47. u žel (iti), i u mnogim drugim riječima. §. 24. U stenografovanom dijelu izpuštene so pokrate za: bješe mi bjesmo, vi bjeste, oni, one, ona. Kakva je razlika medju bili ste i bile ste? Zgodnija bi bila pokrata za biti it nad redicom; za kratice pomoćnih glagola su najzgodniji dočetni glasovi. Velika je pogrješka, što g. Miholić nigdje nije spomenuo, u čem se razlikuje pokrata su od ću. Lako ju nije opaziti. § 25. Kako su postale sigle za Šćah, šćaše, šćasmo, šćaste, šćahu? Kako može sea bilo na ili nad redicom, označivati šća? Na str. 22. u 10. redku odozdo riječ je nije glagol već zamjenica. § 28. Vrlo je nespretna sigla za krosred. Za pri zgodnija bi bila pokrata, koja služi za pod, jer pri kao predložna slovka dolazi mnogo više nego pod,-i izgovor je od pri oštar, a od pod više obao. Za pod ne bi trebalo pokrate. Jer je ova pokrata (koja služi za pod) vrlo zgodna, uzeše ju Nijemci za vrlo često dolazeći ge. Mi bi ju mogli rabiti dakle za pri, kao i drugi Slaveni. § 31. Odakle je postala sigla već. Zgodnija bi bila pokrata samo v na redici, jer se laglje spaja s drugim riječima. Na pr. u spojenjima: već više, već više puta, već onda, kad već . . Kod sigala: i to tako, kad je tome tako, zašto se ne spaja t od tako sa predidućim dijelom pokrate? § 33. Čemu dijeli g. Miholić predstavke u spojive i nespojive, a ove u pomične i nepomične? Ta je razdioba sasvim suvišna. Mjesto cijelog odsjeka moglo se je ovo reći: «U složenim riječima vežu se predstavci i spajaju s osnovom ondje, gdje ona počinje. Od toga se pravila odstupa . . . nejasnoća ili dvoličnosti Bolje bi bilo, da se je na mjesto svih onih predloga, prislova, veznika i predstavaka, koji nisu ništa pokraćeni, reklo štogod o tobožnim dvoglasnicima. Otkuda će naučiti početnik, kako se označuje au, ou, eu, kad se eu u neugodan (str. 26.) i neugodnim (§ 43.) drugačije označuje nego u neuk, neuman, neuljudan (§ 33 ). Po kojem je pravilu označeno au u naužiti (str. 27)? § 35. Znak, kojim se označuje hv i hm, služi kao pokrata za njihov i za hetero. Što se sve još ne bi moglo označiti tim znakom? § 36. U ovom su se paragrafu mogle navesti kratice i za imena dana i za krsna imena, koja su običnija. — U stenografovanom dijelu na str. 29. u 7. redku odozgo, kako je označen i? Svaki će ono pročitati pod. Na istoj strani u 4. redku odozdo kako je stenografovana riječ: vlaha? F/j/г (velikih) nije isto što i vicih. § 37. Po mom mnjenju zgodnije bi bilo, da razlikujemo: kraćenje početkom, sredinom, koncem, mješovito i logično, jer se tako odmah kaže, što se uzimlje za pokratu, dočim nije točno označeno, kako se krati, kad se veli skraćenje osnovom ili kraćenje oblikom», jer se kod kraćenja osnovom ne uzimlje za pokratu; cijela osnova, već samo ili samoglas iz sredine ili početak ili dočetak osnove, niti kod kraćenja oblikom samo oblik riječi. — Druga točka na str. 37. sasvim je suvišna jer je sadržana u trećem odsjeku na str. 36. § 38. Kaže se u točki a), da se ije (je) naznačuje kosim e. Ja bi rekao, da se ne naznačuje kosim e, već tankim j. Kako je točno provedena u § 1. točka 4. d), vidi se iz sljedećeg: Na spomenutom mjestu rečeno je, da a na početku riječi gubi prednju spojnicu, a u § 16. u riječi Azija, § 38. Amerika, § 40. Africi, § 42. Atenjani, atlantski, § 48. administracija, administrativan ne drži se te točke. § 39. U izreci: vesela djeca skaču i pjevaju, ne treba nastavka, kad je poznata osoba i broj. Radi boljeg pregleda dodao bi u ovaj paragraf § 40. i § 43., a u paragraf 42. paragrafe 44. i 45. § 48. Uvijek iste sigle! Gotovo iste sigle su napomenute u «Ste-nografu* i u drugom izdanju Magdičeve stenografije kod debatnog pisma. Kako sam opazio, vrlo malo ima u ovoj knjizi sigla za substan-tive i adjektive. Rekavši u kratko o knjizi, napominjem još, da ima prilično dosta štamparskih pogrješka. Dobro bi bilo, da su ispravljene. Sl. Dragič. Стенографически новини. Stenografske viesti. Stenografske novine. Стенографске вести. 0TT> БТзЛГАРИН. — Стенограф илта иаучаватт., споредт> нашитћ сводешш, тан годпна на раалнчнп учебвп ааведешш вт> Бт>л-гарин около 700 ученицн. Haii много ги има вч> Пловдивч. и Софнн. — Вт. стенографическнтћ кур-сово на пловдипеката ги sumarni бћхл пашиани liphai. тан учебна годипа 170 учеиици, и то 125 вв игрвпа (сч. пара- лелка), 45 вт> вторпл курст>. Както ланн, така стаиа и при краи на тави учебна година на 10 loiuiii конкурсч, аа над-иреварванне вч. бч,])аош1саниото. Вч. него аехл участнс 30 ученици, от-в които слћдукицптћ u о канахА отлпчевг усв ћхт, u бкхл наградеви ст.медали аа ВТ.СППМШ1ЛНПО. Посрћбрвии ме-дали получихж. слћдуницигћ ученици o n, курс'Б II: Христакневв I3'I..ik> отт> VI класт>; Баевт, Г., Бацуровч* Л., Гугов б Д., Нед-ћлеш* Н. н Каблешковч, Илнн отч. Укласч.; КаионовБ Лко, Ата-насовч* М. и НетровТ) В. ott> IV класч*. — Бронсови медалн получихлг*. слћ-дугоиЈнтћ ученицп отч* курл> I: Б. Бо-чевч>, Ст. Колчевч> н Г. Риповт. огб VI кл.; С. Героновч* и Н. ТодороЕч> огт> V кл. II. Груевт*, В. Клапковч*, Ст. Тафровт., П. Торомановт>, II. Чукурлиевч., Е. Ма-иоловч,, A. Наиденовч., Н. Наиденовт* Н. 1'омано, Н. Атанасовч,, A. Геор-гпевт* u A. Калебт. отч» IV класт*; II. Недћлевч. и Г. Стаигсовч> отч» III класч*. IZ SLOVENSKIH DEŽEL. — O »stenografskih venčkih* piše nam prijatelj naše umetnosti iz Štajerskega: Ko je začel 1. 1876. »Jugoslavjanski Stenograf* v Zagrebu izhajati, vzbudilo se je med slovenskim dijaštvom veliko zanimanje za slovensko stenografijo. Na gimnazijah in realkah predavala se je — kakor večinoma še zdaj — samo nemška stenografija; a vsakdo je vedel, da bi mu v prihodnjem poklicu kot pravniku, duhovniku ali učitelju trebalo znati slovenski stenografovati. Z nemško stenografijo se je položila teoretična osnova, a praktično mu bode služil prevod iste na slovenski jezik. Da se torej vadijo v slovenski stenografiji, osnovali so si dijaki gimnazije mariborske, celjske, ljubljanske in novomeške svoje »stenografske venčke*, v katerih so se zbirali po 2—3-krat na teden, ter se učili pod vodstvom najsposobnejega sošolca slovenske stenografije po Be-zenškovem prevodu, kakor ga je tačas priobčeval »Jugosl. Stenograf*. Te vaje so bile jako koristne in zato so osnovanje stenografskih venčkov ravnatelji dotičnih šol radi dovolili. Škoda, da so ta društva že po dveh ali treh letih zaspala. Ako bi bili »stenografski venčki* nadaljevali svoje delovanje, tedaj bi danes ne bilo toliko pomankanje slovenskih stenografov. Odvetniki in notarji zastonj iščejo uradnikov, ki bi umeli slovenski stenografovati; po sodnijah ni takošnih perovodij, a med duhovniki so redki, ki bi mogli slovenske pridige stenografično bilježiti. Zato pa je skrajni čas, da se spet slovenska mladina resno poprime slovenske stenografije; saj zdaj imamo »Slovensko stenografijo*, katero je izdala »Matica Slovenska* v Ljubljani. Naj bi si dijaki spet osnovali »stenografske venčke* po primeru njihovih prednikov (posebno tam, kjer so slovenske paralelke); a višešolci in drugi omikanci, kateri ved6 ceniti korist slovenskega ste-nografovanja, naj bi si osnovali večja «stenografska društva*. Nadjamo se, da bo naš glas imel dober odmev v krogih slo\enske učeče se mladine. Отђ странство. Iz stranoga svieta. Из странога света. Iz drugih dežel. — U T. n a p и hi k n T i a n c ш ii у ч н-лшца прћиодава ce стенографиита in. два курса, единиа вч. Lycec dc Тгоуеа, другин bi. Collčgc Rollin. —Стенографпческни конгросг B’ii ГЦокхолмт. naicL ce отл .жн ва 1897 год., когато 1ц1>ло да стане iri. тол градч. скандинавско иаложение. — Едно дружоство вт. IIio-Иоркт. (Anderson Shorthaud Typewritcr С-у) иуспа вђ иродажба едпа пшцуЈца jianiniia, коато ивчат:! но отд клни буквп, нт. цкли слогове. Ta е приспособева сачо аа англиискн сапкч.. Ако ce чо-Kii'i, упражнава ст. неа, казва иаобре-тателвтч., може да наиише до сто думи BL една мнвута. — f О. GratzmUller, prior Benedik* tinskega samostana v Augsburgu, slavno-znani veteran na polju Gabelsbergerjeve stenografije, umrl je 17. maja v visoki starosti 71 let. Bil je osebni učenec Gabels-bergerjev ter ima velikih zaslug za raz-širjevanje naše umetnosti. Brzopisni listi. (Kurzschriftliche Blatter.) Organ * Berlinskega društva za Gabelsbergerjevo stenografijo*. Urednik: Kar* H e m pel, zaprisežen strokovnjak za stenografijo pri berlinskih sodnijah v Charlottenburgul Ta časopis, ki izhaja sedaj že osmo leto ter se je udomačil počasi povsod v Ga-belsbergerjevi šoli, more se priporočiti zarad svoje bogate in zanimive vsebine stenografskim krogom, da si ga naročajo. Nobeden Gabelsbergerski stenograf naj ne zamudi naročiti se na nemške »Brzopisne liste*, tim bolj ker je letna naročnina samo t marka 50 p fen. (90 kr. ali 2 franka). Vsi poštni uradi in knjigarne sprejemajo naročnino, a na ogled se dobivajo posamezne številke pri uredništvu ali pa pri knjigarni A. Jacobi & Co. Aachen. Poprej izišli tečaji znanstvenega centralnega lista za stenografijo in pismenost (Wissen- 4 schaftliches Centralblatt fiir Stenographie und Schriftkunde) pod uredništvom Karla H e m pel j a, zapriseženega strokovnjaka za stenografijo, so jako prikladni zarad svoje elegantne oblike za darila in za premije pri brzopisnih konkurzih. V njih se nahajajo izvrstni č.anki prof. Ferd. Bar te, dr. Jul. Braunsa, prof. Antona Bezenška, prof. Syr. Eberle-a, prof. dr. A. Kirchhofferja, nadučitelja Iv. Schobcrja itd. Cene so znatno znižane, kakor sledi: Wissenschaftliches Centralblatt mit »Einigkeit* und «Vorwarts*. Tečaj 1889, elegantno vezan 4 marke. Wissenschaftliches Centralblatt mit »Einigkeit* und »Vorvvarts*. Tečaj 1890, elegantno vezan 4 marke. \Vissenschaftliches Centralblatt. Tečaj 1891 (tiskan samo z navadnimi pismenkami) zajedno z »Kurzschriftliche Blatter*, broš. 2 marki. eleg. vezan 3 marke. Kot neobhodno potrebne vsem stenografom priporočamo pa sledeče brošure : Prinosi k zgodovini stenografije pri Jugoslavjanih. Spomini iz poslednjega poldrugega desetletja, spisal prof. Anton Bezenšek v Plovdivu. Z uvodom Karla Hem-pelja, zapriseženega strokovnjaka za stenografijo. Cena 60 pfen. (75 ctm. ali 35 kr.) Vseučilišča in stenografija. Predavanje predloženo mednarodnemu stenografičnemu kongresu v Chicagu po Karlu Hempelju. Kot uvod nagovor tajnega medicinskega svetnika prof. dr. K. Vir ho w -a. Cena 30 pfen. (40 ctm. ali 18 kr.) Te spise je ocenilo izvenredno ugodno vso stenografsko časopisje, brez razlike katerega sestava se drži ta ali oni časopis. Vsa oglašena dela so dobiti bilo pri izdatelju Karlu Ilempelju (Chailottenburg Liitzovvstrasse 9, I) ali pa pri podpisanej knjigarni. Naj se blagovoljno naročuje s poštnimi nakaznicami. • A. Jacobi & Co., Aachen. Lastnik A. Bezenšek. — Odgovorni urednik S. Magolič. — Tisek D. Hribarja v Celji. JUGOSLAVJANSKl STfc, M Брои 6 Broj. Година VI. Tečaj. ((i <1у((љњс/( 'гил }đu/&Zy- г/ l/ " r^o'^ггј n*/ - fr- / W б*- "^Z- */ Z УУ u w - n / / r (У&, r fs ć__ /—■ /3 ^2* o f / —D ?// <Ž? -T> A у f Л У ~в/ v, Г\j£r - 'č, е r* јЛ i - £ г* /, о- пс> еУ и> е ~ i(4 ^ ^ о *? - / уГ/ — / Q (з (_/ /- f/~- у У/ /-- ?а~ f У- / 7- У/4 'ТЛЈ/ ^ ~~ V 0 h* У ^ e O' *?/ £- C, ~r/ ~ У /* V / a-S *, r-^/f —T7- § 7^-" ^чУ ) r As? <7 7 tf / '?> e /* rs /? У r /7/^ 7- r 'Ј^ o —' C oj ^J~° — ф (°) C -iVi c —M- fu m. : J/i ca/^ki^. e \&r ~ ' X Q J v—^ to/ - y %3 nt ^ ye? ^ jU v/ S '■> O/*1 vćy ПуГ C frJ> /i*-Cs, ^o jl^r/ /У ^ 'J C ^ «_/ V^ /Co '1c, y J*/U -" y„ ^ ^ ' /» c«— * ^/ ^ c. CA / C-*-''-*, • _^v^< / yL/ oj -^2 ? ^ J* ') ~ ^ ел/^1- #.^/;^ga-^ y/-/"> .^Л ч г/ 'JPCr'^j^ e^-fJ v) '' Q cć /д ^ 7 /v^4 <; <■ ^v- _ ć i Co Cj *e ' у/?/&л, ZJ ee 1 ^rf 1UL /

u fi ■ jUlA ~^jUZJ<7(S' 6' сУ° J°- «-Д-» 6/ ’ Zb 9 s -к6уЛ (rj — s, v _y v. ^ (У' Z jJo 7 *—'Ji j - " /J ° ^ „j S 1г>Ј^\£У /ft / /&' wć Jjf S ^7 / S ujty, e~ op \л s ^ze JJ - -J ^ju 9 M Jj ^s 'p . У s ~/^Т2 У "7 "у Sy? , ^ ^ ? ^V ? 'V' %1 s У - uJ /^ji~/Z ' ~lj o O ^у e_yZ-- J ^ <1~У /"V* ' <_/ -- ~~ 'Тб у 7 "W , ^оу/у <Су f~)A, кЛ/2 -•»/'V'* О- Ј^ ‘пЈ 'Ss c o 3/, f~\xr &- сг~ V ~А- vs V ^ сл d—La^f - Z O /t '~)lfir ,'-~^л2 ^7_, •'^7 ^ 7 O-* -/? €L7 ^Ж''Ј c ^9 П х/Z '\ , ч -V-- -♦/- (me'HO-'i,/iv _ ( X (/^. f У' i%lJj 'J 4%//^>/ \^\ <л*лЈ V -/ aaJ (’ ^тлу e^U, . Л J ° %/, /f/ ■■4ei^-,U';7/tf. "V, " V*^ лугУу,» у с*> _ г» /V ТЈ-јр У 6Г '-М О10-1-7* 4 ^j/c č\y- (Л fo б' / ’" Ј ( ( «л//'/S јГе/еЈ~^ 6/ 6 7/^ Vcz/Ci/^V^i wJ<, /О- o&P-9ćr>r 77 7 г ке <г_у/ A - '* 7/ > Л A. / IO col 'u#A^тлЈ ^r-nce, ?У/p o Ј \,,/Г' ć Сјл 7 zJ' 7^с €-- 'nfcr- ld £ј№У'JU,. L' / ■^■з> 1-l (% -d /i /се t^-JLj sGT' П<г 4 #2 2» s~f—’ . ао