KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 21 (9) INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 JULA 1938. PATENTNI SPIS BR. 14083 Dr. Jobst Giinther, Berlin, Nemačka. Elektronska cev. Prijava od 11 avgusta 1936. Važi od 1 novembra 1937. Naznačeno pravo prvenstva od 13 avgusta 1935 (Nemačka). Pronalazak polazi kod misli, da nije potrebno, da se’ za poboljšanje načina dejstva kakve pojačavajuče cevi upotrebi ju ju dopunske srednje rešetke, već da se što više uspeva i drugim jednostavnijim sredstvima, da se postigne veliko pojačanje bez smetajućih sporednih pojava. Zaštitne i zaklainjajuće rešetke su bile uvedene, da bi se sprečito anodno dejstvo unazad odnosno kapacitivno uticanje na upravljajući! rešetku koje je smanjivalo pojačanje; takve rešetke je trebalo da se pogone pozitivnim jednosmislenim naponima i u odnosu na anodnu korisnu struju troše znatnu struju koja se gubi. Pokazala se dalje kod daljeg razvijanja takvih cevi potreba za uvođenjem dalje rešetke (hvatajuće re-, šetke) u cilju izbagavanja prelaza sekundarnih elektrona između anode i zaklanja-juće rešetke. Za izbegavanje nezgoda cevi bez pomoćnih rešetki, u prvom redu dakle cevi sa tri elektrode, predlagana su i upotrebljavana i još i druga sredstva. Kapacitivno dejstvo unazad anode je bilo izravnavano neut ral i zadonim odnosno neut rodin-vezivanjima, koja su se uglavnom sastojala u tome, što je upravljajuća rešetka preko drugog kapaciteta jednakog kapacitetu anoda-upravljajuća rešetka bila punjena takođe u suprotnoj fazi i tako u ukupnosti ostajala nepunjena. Anodno dejstvo u-nazad usled uticaja spoljnjeg otpora se višestruko poništavalo povratnim spreza-njem na samu upravljajuću rešetku. Ali do sada nije bilo propisa, da se ove mere vezivanja zamene spretnim konstruktivnim rasporedima u cevi i da se odmah od početka kod konstrukcije cevi uzme u obzir tehnički, u pogledu pogona i vezivanja jednostavna upotreba elektronske cevi sa visokim pojačanjem. Po pronalasku izvesna elektronska cev osim katode K, upravljajuće rešetke G i anode Ai sadrži još jednu dopunsku elektrodu A2 u takvom rasporedu, da se prodor cti anode Ai kroz upravljajuću rešetku G i prodor a2 dopunske elektrode A2 kroz upravljajuću rešetku G na svakoj aktivnoj taoci katode K približno odnose kao kapacitet anoda-upravljajuća rešetka C aig prema kapacitetu anoda-upravljajuća rešetka C A2G (pri čemu se kao kapacitetne obloge uzimaju u račun elektrode zajedno sa njihovim dovodnicima). U najjednostavnijem ali i najčešćem specijalnom slučaju ovi će odnosi imati vrednost 1, tj. prodori kapaciteti i naizmenični naponi anode i dopunske elektrode će međusobno biti jednaki. U sledečem objašnjenju je ovaj specijalni slučaj istaknut; opštiji slučaj se tada dobija bez daljeg. Treba dakle da se ispune sledeči uslo-vi'- aj=a2 i Caig = Ca2g za svaku aktivnu tačku katode. Poznate su cevi, koje usled spoljne sličnosti sa predmetom prijave ne smeju da se pogrešno dovedu u vezu sa predmetom ove prijave. Na primer su anode jedne cevi, koja radi kao višefazni usmerivač za tehničku naizmeničnu struju razložene u grupe koje se sastoje iz pojedinih žica i ove su lako iraspoređene, da se delovi jedne grupe nalaze između delova druge grupe; kod ovih cevi niti je što bliže poznato o odnosu delimičnih kapaciteta, niti ovo pak tu igra neku ulogu. Dalje su iz literature poznate cevi sa dve anode, koje su spiralno uvijene i stavljene jedna u drugu. Cilj ovog rasporeda je određena raspodela struje na obe anode, koja se određuje jedino geometrijskim odnosima električnog polja u prostoru pražnjenja i elektronskih putanja i nema nikakve veze ni sa veličinom prodora ni delimičnih kapaciteta. Najzad neka bude još pomenuto, da su poznate cevi sa dve jedna u drugoj motane rešetke; ovima ipak nije postavljen zahtev, da se odgovarajućim rastojanjima između rešetaka i prema susednim elektrodama dopusti da se obrazuje jedno jedinstveno polje na za upravljanje sposobnim delovima cevi. Radi potpunosti neka je još pomenuto, da su poznata i neutro din-vezivan ja sa cevima sa dvogubom rešetkom, kod kojih se kapacitet između upravljajuće rešetke i anode izravnava prirodnim kapacitetom između upravljajuće rešetke i druge rešetke. Pri tome se ipak me čini upotreba onih mogućnosti, koje se po pronalasku dobijaju iz prisnog mešanja polja dve e-lektrode koje zajednički rade i iz izbora određenih odnosa prodora. Jedan raspored, koji je dovoljan za prethodno postavljene uslove, je šematič-ki pokazan ma si. 1. Preko katcde K i u-pravljajuće rešetke G su postavljene anode Ai i dopunska elektroda A2, koje se sastoje iz međusobno jednakih elemenata. Kružićima predstavljeni elementi anode Ai i elementi dopunske elektrode Aa, koji su predstavljeni kao crno izvedene kružne površine, vezani su međusobno sprovod-Ijivo. Dalje je črtasto pokazano između kojih tačaka treba da se mere kapaciteti Caig i Ca2q: linijama koje vode od su- sednih elementa anode odnosno dopunske elektrode ka po jednoj tačci katode i koje su obeležene sa cn, aa, pokazan je smer prodora. Jedan raspored, kao što je n. pr. pokazan na si. 2a ili si. 2b, bi istina ispunio i uslov Caig = Ca2G i naslov a, === a2 za ukupnu katodu, ali me uslov a, = a2 za svaku pojedinu aktivnu tačku katode i time, kao što će se odmah pokazati, ne bi dao rešenje postavljenog zadatka. Rasporedi, kao što ih-pokazuju si. 2a i 2b, su konstrukcije koje su udružene u jednoj cevi ali koji se konačno mogu izvoditi i u dvema odvojenim cevima i stoga ne za- dovoljavaju jsuštinu pronalaska. Ako se naime na Ai stavi pozitivan jednosmisleni napon E,u. kojem se dodaje manji naiz-menični napon aE sin o>t, kao približno odgovara maizmeničnam naponu na spolj-njem otporu, i na A2 negativni jednosmisleni napon Eaz koji je malo veći no apsolutni iznos od a E i ovome se dodaje — aE sin cvt, to će se u slučaju sl. 1 preko cele katode, t. j. za svaku od njenih tačaka, raspodeliti približno ravnomerno po jedno polje, koje se sastoji iz: ^(Eai AE sin cd;), —u (Ea2 -f- AE su cu!) = = a (Eai — EA2) Ostaje dakle ovde da samo postoji komponenta jednosmislenog napona anodnog utkaja; cev ima beskonačno veliki unutrašnji otpor naizmenične struje i usled Caij Ca?g ie : Kan icitivuo bez dejstva ima zad. Ali je u slučaju si. 2 polje na levoj katodnoj polovini proporcionalno O- iHaJ—j—1_ E Su. co), na d.siiOj pr pi rciou lio — g’ (Ea2 + AE sin col;. Desno usled čisto negativnog polja ne teče uopšte nikakva struja, levo ostaje normalno radeća tiioda sa konačno velikim unutrašnjim otporom. Dakle je potrebno gašenje od Ai i As polazećeg dejstva polja u blizini katode, naime na povratnom mestu elektrona postavljenom pred katodom, za svaku od njenih tačaka, da bi se izbegla zavisnost struje od naizmeničnih napona na Ai i A2. Na ovoj vezi se ništa me menja stavljanjem napona na upravljajuću rešetku. Ovo je šta više tada jedino dejstvu-juća upravljajuća elektroda sistema. Jedna šema za cev i vezivanje radi primera je data slikom 3. Kakvom antenom a primljene oscilacije se preko induktivnog sprega dovode rešetkinom kotlu cevi R, koja sadrži na sl. 1 predstavljene elektrode. Iz induktivitetaji kapacitetajL/C sastojeće se iz lažno kolo leži između anode Ai 1 dopunske elektrode Aa i podeljeno je blokkon-denzatorima Cb prema jednosmislenoj struji, tako, da elektrodama Ai, Aa mogu biti dovođeni različiti odnosno sa različitim polom jednosmisleni naponi Eai ’ Ea2-Spoljni otpor može kao što je predstavljeno biti izveden kao podešeno oscilacio-no kolo ili i kao međufrekventni filtar ili kao transformator. Raspoređenje priključka i uzemljenje spoljnjeg otpora vrši se podesno na takvom mestu, da se bar za -'jednu frekvencu naizmenični (naponi na Ai i Aa ponašaju obratno kao odgovarajući prodori a, i a2. Kad je time dokazano, da samo jedan takav raspored Ai i Aa može ispuniti dovoljno uslove, kod kojeg se polja koja polaze od Ai i Aa veoma prisno mešaju, naročito je dakle od važnosti određivanje prodora za svaku katodnu tačk u, to jedan takav raspored ima i je dno vreme no korist, da su uslovi a, — a2 i Caig = Ca2q ' tada još dovoljno ispunjeni, kad se usled neminovno u fabrikaciji, usled transporta i rada nastalih grešaka ili usled mehaničko termičkih naprezanja javi uzajamno po-meranje elektoda. Jer uslov a, = a-; za svaku ta oku ka bode pretpostavlja prisno uzajamno prepletanje elekroda Ai i Aa, koje podesno i konstruktivno nalazi svoj izraz u izvođenju ovog para elektroda u jedan konstruktivni gradivni elemenat. SI. 4a i h pokazuje šematičke primere za jedno takvo udruživanje. iNa si. 4a je pretpostavljeno, da se anoda Ai i dopunska elektroda Aa sastoje iz žičane zavojice i tako su jedna u drugoj postavljene, da zajedno obrazuju zavojnicu sa dva hoda. Obe elektrode su nošene po jednim nosačem, pri čemu imaju zavojci od Ai tačke navarivanja na gornjem nosaču Hi a zavojci od Aa na donjem nosaču Ha. Prema si. 4b se elektrode Ai i Aa sastoje iz uzajamno paralelnih žica, od kojih je svaka vezana sa onom koja se nalazi do susedne. Žice su držane pomoću sa obe strane raspoređenih izolujućih pr-stenova Hs. Ispunjenje uslova a, - cr2 za svaku tačku katode je naročito važno kod cevi u kojima je prodor, npr. duž katodne ose, nejednak. Ovde je podesno, da se pravac u kojem se menja prodor (npr. dakle katodna osa) ukršta sa pravcem u kojem su složeni elementi anode odnosno dopunske elektrode. Opštiji slučaj ctj =crL>itd. prema prednjem ne potrebuje nikakvo dalje objašnjenje. On može imati ulogu npr. u slučaju pojačanja srednje frekvence ili niske frekvence, kod ikojeg je više u pitanju pojačanje jednog stupnja no izbegavanje anodno'g dejstva unazad pomoću najčistijih sredstava. Dalje se mogu dati još dopunski propisi za odmeravanje, izvođenje i vezivanje, koji se dobijaju iz suštine pronalaska i praktične upotrebe. Prodor a se bira što je moguće veći, da bi se pri malom anodnom naponu Eai i malom anodnom gubitku ipak dobila potrebna noseća struja. U koliko je veće ai i time i at, u toliko će od većeg značaja biti i nesime-trija koja se praktično javlja u cevi kao i u vezivanju i isprečiće potpuno izrav-nanje. Za slučajeve, u kojima pričinjava teškoće, da se odmah od početka održava razlika kapaciteta ispod izvesne određene vrednosti, moći će se pomoću dopunskog kapaciteta izvesti konačno izravnanje. Da bi se obezbedila sloboda od dejstva unazad u dovoljnoj meri, preporučuje se, da se razlika prodora uč.ni^—a2) < • IO-4, pri čemu S znači strmost karakteristike u radnoj tačci i treba da se meri u mA/V. Na osnovu sličnih razmišljanja treba razlika kapaciteta (Caki — Va2q) ( ' I / ^ » M t —.j • i i t i 1 ( 1 1 ' * ' ' ^ ^ ”=T- 1 / tr -r, ,, „»Sa J- A ~V / v 4 . o s /y^, 4 b