ANNALES Ser. hist. sociol. • 9 1999 2 (18) izvirno znanstveno delo UDK 323.1 (436=163,42)"1948/49" prejeto: 1999-11-15 HRVATSKA ISTRA 184S./49. PetarSTRČIČ Arhiv HAZU, i IR-1000Q Zagreb, Strossmayerov trg 2 IZVLEČEK Istra s Kvarnerskimi otoki predstavlja del zahodnega dela Habsburške monarhije. Višja uprava v njej je nemška, vlada ji tenek italijanaško-it.alijanski sloj, absolutno večinsko prebivalstvo pa je kmečko, hrvatsko. Nadvse revni kmetje nimajo koristi od odprave tlačanstva, toda kolonal ni odpravljen in nadaljujejo se nemiri. Prvič se množično pokažejo hrvatska nacionalna čustva. Višje oblasti brez težav pomirijo posamične revolucionarne nastope italijanskih nacionalistov, nezadovoljnih z nasprotovanjem Dunaja njihovim zahtevani, da bi bilo Okrožje uradno potrjeno kot samo italijansko ozemlje, z obrazložitvijo, da živi v njem slovanska (tj. hrvatska in slovenska) večina. Kontrarevolucija vladajočemu sloju ni prizadejala škode. Ključne besede: Avstrijsko cesarstvo, Istra in Kvarnerski otoki, 1848/1849, narodna zavest, narodna gibanja, Hrvati, Slovenci, Italijani L'ISTRIA CROAT A DEL 1848/49 SINUSI L'lstria, con le ¡sole del Quarnero, era una parte dei territori occidentali delta monarchia asburgica. L'amministrazione, tedesca, era control/ata da un sottile ceto italiano o filo-italiano, mentre la popolazione di maggioranza era rurale e croata. / contadini, estremamente poveri, non ebbero alcun utile dall'abolizione delta servitu delta gleba, anche perche it colonato fu abrogate. I moli di protesta continuarono. Per ¡3 prima volta si nota la presenza di un sentimento nazionale croaio. Le autorita riescono a control/are le singole azioni rivoluzionarie dei nazionalisti italiani, insoddisfatti del rifiuto di Vienna di riconoscere it Distretto come italiano, in quanto la popolazione di maggioranza era slava (croata e slovena). La controrivoluzione non porto nessun danno alia classe domtnante. Parole chiave: Impero austriaco, tstria e isoSe del Quarnero, 1848/49, coscienza nazionale, moti popolari, croati, stoveni, italiani Cjeiokupnt Metternichov period vladavine U Istri i na Kvarnerskim otocima - Istarski okrug (Benussi, 1885; Rutar, 1896; Cervani, 1984; Stulfi, 1984; Strčič, 1988) prošao je bez nekih značajnijih zbivanja koja bi mogla privuči pažnju tadašnje javnosti (Vergotini, 1926; Mila-novič, 1967; Cervani, 1984; Stulii, 1984; Strčič, 1987; Strčič, 1988; Šidak i dr„ 1988); no, revolucionarni duh koji je sve brže obuhvačao Evropu pa tako i Habsburšku Monarhiju (Kiszling, 1948; Salvatorrefli, 1949; Hanžk, 1954; Rath, 1957; Tej tor, 1968; Macartney, 1976;Hobs-bavvn, 1987) na osobit je način pokazao svoje početke i u Istri, i več uoči same 1848, svračajuči pažnju na taj 301 ANNALES • Ser. hist. socio!. • 9 • 1999 • 2 (18) Peiar STRClČ: HRVATSKA ISTRA i 848 -48., 301828 kraj i u širim okvirima; naime, u god. 1847. selo se počinje pokrctati, a dolazi i do jedne od rjedth btina u to doba u hrvatskim zemljama opčenito. Medutim, pitanju cislajtanijske - dakle: austrijske - upravne cjeline "Istarski okrug" u zbivanjima 1848./49. hrvatska historio-grafija u cjelini te starija talijanska historiografija pri-stupaju na dva načina. Ti pristopi u znatnoj su mjeri vezani uz oblasti izvan znanosti te uz razvoj i jedne i druge historiografije u specifičnome poiitičkom ozračju, nastalome zbog toga što je i postfašistička Italija nastavila posizati za hrvatskom i slovenskom istočnom obalom Jadrana (Pazinski memorial, 1991). Hrvatska historiografija do sada je 1848./49. god. popratila samo s nekoliko radova, medu kojima su te-meljitije znanstvene naravi rasprave Matka Rojniča (Roj-nič, 1949) te tri članka potpisanoga autora ovoga rada (Strčič, 1992-93; Strčič, 1997; Strčič, 1998b); tu su i stručno-znanstveni prikazi Frana Barbaliča (Sarbaiič, 1948) i Nikole Žica (Žic, 1954) te priloži ugJavnom stručne naravi Bože Milanoviča (Miianovič, 1967) i Zvana Črnje (Črnja, 1976). i to bi bilo - gotovo - sve. Medutim, slovenska historiografija pokazuje znatno ve-če zanimanje za zbivanja 1848/49. godine, a pojedini istraživači sadržajima donekle obuhvačaju i zbivanja u hrvatskom dijelu Istre; ovdje navodimo samo - danas več klasično - djelo Josipa Apiha (Apih, 1888).' Na trečoj, pak, strani - na talijanskoj, u Istri do 1945. te u Italiji gotovo do naših dana zbivanja u Istri u 1848/49. popračena su nizom objavljenih radova (Benussi, 192324; Sandi, 1950; Cervani, 1950; Madonizza, 1966), npr., i takvima kao što je, npr., zbornik radova tiskan u tri voluminozna toma. No opsegom veoma veliko djelo - osim o /stri - sadrži članke o cijelome negdašnjem mletačkom državnom području (do 1797.), koje je talijanska historiografija u Italiji gotovo do naših dana smatrala samo talijanskima; dakle, radi se o istočnoj jadranskoj obali, o Slovenskom i Kvamerskom primorju, o Dalmaciji i tadašnjoj Rijeci, gradiču samo na desnoj obali utoka Rječine u Jadran (Povijest Rijeke, 1988) u spomenutim prijelomnim godinama. Sva tri toma pri-redena su u Trstu, tiskana su u Udinama (Videmu), a objavljena su u povodu stote godine zbivanja (La Venezia Giulia, 1949). Očita je po opsegu i broju radova velika prednost talijanske historiografije u istraživanju i objavljivanju rezultata proučavanja; prednost je razumljiva, i to ne samo u pogledu 1848/49. Naime, moderna talijanska historiografija o Istri u samoj Istri ima gotovo dvije stotine godina staru tradiciju; prvi je povijesni zbornik 2apočeo u Trstu još 1829, a (s prekidima) i danas (Rojnič, 1955; Rojnič, 1980). Medutim, zbog objektivnih, poznatih i nepovoljnih povijesnih okolnosti u XIX. i XX. st. - hrvatska historiografija u Istri o Istri (izvan nje) nastala je tek poslije II. svjetskog rata (Pazinski memorial, 1991), kada je hrvatska Istra i medunarodno pravno definitivno uključena u sastav matice-domovine Hrvatske (u okviru FNR Jugoslavije), a slovenski dio na sjeveru u sastav matice-domovine Slovenije.2 Prvi hrvatski povijesni zbornik, čiji sadržaji od tada stalno govore i o Istri i o (nekadašnjoj Rijeci) započeo je u Rijeci izlaziti tek 1953. godine.3 Stoga je i razumljiva disharmonija u vremenu ("Archeografo Triestino" 1829. -"Vjesnik" Državnoga arhiva u Rijeci 1953), u kvantitetu istraživanja i objavijivanja rezultata proučavanja dvije historiografije o jednome te istome području, o Istri opčenito (Pazinski memorial, 1991), pa tako i o zbi-vanjima u 1848/49. godini. * lako su i u Austrijskom Carstvu ubrzano slabile feudalne stege, pa je, npr., vladar Ferdinand 14. prosinca 1846. god. doz vol io i ponovno preporučio da se naturalna davanja otkupe u novcu (Grafenauer, 194849, 15), vijesti o seljačkim nemirima u Evropi nisu mimoilazile ni Istru, utoliko više što je u vojsci koja je 1846. god. krvavo ugušila seljački ustanak u Galiciji bilo i Istrana, seijačkih sinova (Fachinetti, 1847, 139). Tako su iscrpljeni seljaci na Lupoglavskoj gospoštiji grofova Brigida iz Trsta otkazivali kmetske obveze, iz-medu ostalog i zbog one medu njima koja je bila naročito osjetljiva: da u kaštelu svaki dan rade po dvije nove - isključivo - mlade žene i djevojke. Vjerojatno su na jačanje kmetskih buntovnih osječanja u sjevemoj Istri poticajno djelovale i vijesti koje su preko suseljana stizale iz Pazina, Trsta, Rijeke, itd., kamo su oni često morali ičt - po nalogu viastelina ili njegovih službenika, obavljajuči razne poslove (obično o svom trošku); čini se da su ti obavješteniji seljaci i bili glavni nosioci bunta. Nemiri su poprimiii takve razmjere da su centralni organi okružne vlasti u Pazinu poslali vojnu je-dinicu, koja se nastanila po tim selima, po doma-činstvima, fizički i ekonomski upropaščujuči seljake. Na to su se seljaci uglavnom razbježali po čičarijskom masivu, nastoječi skloniti stoku i drugu pokretnu imovinu; čini se da su čak pokušali likvidirati okružnog komesara, 1 Slovenski su istraživači u viSe radova i posebno obrarfili slovensko-talijanske odnose 1848/49., S!.o - osim navedenega teksta potpisanoga autora ovoga članka {Strčič, I998b) - nisu učinili drugi hrvatski povjesniCari. Usp. npr. MarttSič (1976); MaruSič (1985). 2 Usp. najnovije rezultate istraživanja hrvatskih, slovenskih i drugih stručnjaka u Atta bistriae VI (1998); o hrvatskoj tstri usp. u tome svesku: Petar Strčič (1998c, 45-70, 62-70). i Bio je to Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci (potonji Historijski, Povijesni i danas opet Državni) koji izlari i danas (Hammer, 1989). Taj Vjesnik neko je vrijeme bio i znanstveno-stručno glasilo pazinskoga Arhiva; danas je rijeCki Vjesnik ofiet izdanje samo Arhiva u Rijeci, dok se u Pazinu objavljuje Vjesnik istarskog Arhiva. 302 ANNALES • Ser. hist. socio!. • 9 • 1999 • 2 (18) PelarSTRČIČ: HRVATSKA (5TRA 1348.-19., 301-326 upravitelja gospoštije i kapetane vojnog odreda. Tada je na to područje poslana još brojnija vojska s područja Pazina, Belaja i Buzeta. No, počeli su se pokretati i seljaci Pazinskih Novaka, Gradišča, Pična, Žminja i Ric-rnanja na imanjima markiza Polesinija i princa Auerspergera (Franceschi, 1926, 27-28, 34, 65; Franceschi, 1989, 57-59). Čini se da su več tada iskazivali vidljivo nezadovoljsvo svojim položajem i koloni i zakupci u nekadašnjem mletačkom dijelu Isire, na drugim imanjima markiza Polesinija, u Sv. Ivanu od Šterne, Muntrilju i Bačvama (Franceschi, 1926, 121-122; Franceschi, 1989, 102-103), gdje su živjeii "Slovinci" (Mamšič, 1957, 252253); nezadovoljstvo je potrajalo i sljedeče clvije go-dine.4 Pobuna na Lupoglavskoj gospoštiji skršena je uz seljačke žrtve, a represalije su se protegie i na druge sudionike toga dogadaja - odvjetnik Francesco Combi iz Kopra, koji je na sudu branio lupoglavske kmetove, smijenjen je s načelničkog položaja opčine (Franceschi, 1926, 28; Franceschi, 1989, 59). ipak, bio je to več prag revolucionarne 1848. god. i u ostalim područjima Europe (Godšo, 1987), pa tako i na susjednom Ape-ninskom poluotoku (Marchesetti, 1916; ti 1848, 1948; Candeloro 1979; Austria..., 1981; Wolf, 1981; Dabi-novič, 1937, 159). * U centru Austrijskog primorja, u Trstu - zbog prekinute veze s Bečom i Gracom - vladala je 15. ožujka velika uznemirenost, naročito medu trgovačkim svijetorn; no čim je stigla vijest. o uvodenju ustavnih sloboda (u noči od 16. na 17. ožujka). Trst je naglo oživio; pred uzbudenom masom pojavili su se guverner Altgraf Robert von Salm-Reifferscheidt-Kraulhein, general grof Franz Gyulai de Maros-Nemethy e Nadaska i biskup Bartolomej Legat, "ki je moral blagoslovit narod" (Apih, 1888, 54). I u opčinskim i kotarskim centrima, u Rovinju, Labinu, LoŠinju i dr., te u okružnom sjedištu Pazinu, dakle u mjestima gdje je ugiavnom ili znatnim dijelom živio talijanaško-talijanski svijet, vijest o revolucionarnim dogadajima u Beču dočekana je s veoma velikim manifestacijama oduševljenja i proslavama (Mitis, 1912, 157; Milanovič, 1967, 154). U obalne je gradove vijest prenijeta brodom "s kojega su u velikom broju bačene zeleno-bijelocrvene kokarde kao znak naše priznate talijanske narodnosti", piše suvremenik Franceschi (Franceschi, 1926, 72; Franceschi, 1989; Mitis, 1921, 155). Doduše, centralni njemački organi istarsko-kvarnerskog Okruga u samome Pazinu nisu odmah službeno pustili u javnost dokument o uvodenju ustavnog režima (koji je trščansko Namjesništvo poslalo Krčkoj biskupiji na hrvatskom i njernačkom jeziku) (AKB, b. 530, 25. 3. 1848), pa je to učinjeno tak nakon demonstracija (Franceschi, 1926, 72; Franceschi, 1989, 60). U Malome lošinju sam je puk presreo kurira i straže te dao publicirati proglas. U dvadesetak mjesta osnovane su narodne straže (Milanovič, 1967, 155), od koji h je naročito brojna (s preko 1000 ljudi) bila ona u centru okružja (Milanovič, 1967, 160-161). No, narodne straže relativno brzo usmjeravane su u interesu režima, a nisu bile dobro ni naoružane (Benussi, 1924, 498); štoviše, ponegdje su im bili na čelu i režimski orijentirani ljudi, a u Poreču je komandir conte Stefano Becich, vlasnik feuda Kontrija (Stulli, 1985, 22-23). Uvodenje ustavnog života u Monarhiji 1848. god. izazvalo je velike nade u talijanaško-talijanskoj gradan-skoj klasi, ali i na hrvatskome selu, dakako sa suprotnih interesnih polova, iako je medu nekim talijanaško-talijanskim predstavnicima vladalo uvjerenja da če hrvatski kmetovi pomoči u eventualnoj revoluciji protiv Austrije, s obzirom na to da ih je ona na svojim starim posjedima u Istri držala u "pravim" feudalnim odnoslma. Naime, kolonatske i druge odnose na nekadašnjim mie-tačkim posjedima oni nisu smatrali mogučim uzrokom revolta. Vijesti o promjenama vezane ugiavnom uz do-gadaje u Beču, medutim, bile su često nejasne i kon-tradiktorne, pa su tako stolječima varani kmetovi, na Čičariji na primjer, i ovaj put pomislili da je to još jedan pokušaj da se onemoguči ublažavanje poreskih i drugih nameta (Mitis, 1924, 47; Benussi, 1924, 494; Milanovič, 1967, 154); istodobno, na Kvamerskim otocima se, pak, mislilo da je ukinuto obvezno školovanje (Milanovič, 1967, 156), itd. Pravno oslobodenje od feudalnih obveza (Gospodarska..., II, 1980, 232-233) donijelo je olakšanje, ali u največem dijelu Okruga obveze nisu više bile tako jake i čvrste več i prije odluke parlamenta od kolovoza 1848. god. i njezine carske potvrde 7. rujna (Gestrin, Melik, 1966, 125).5 Trščanski je Gubernij proglasio 13. rujna (Stančič, 1988, 94) i potvrdu poslao istarskim opčinama; opčina u Rovinju dobila ju je pi-sanu na njernačkom, talijanskorn, ali i na slovenskom i hrvatskom jeziku (Bratulič, 1959, 63-64), u skladu s načelom o jednakim pravima svih narodnosti na sve njihove jezike (Zvvitter, 1965, 111). Medutim, u mnoge obveze nije se diralo ni u hrvatskom ni u slovenskom dijelu ¡stre, pogotovo ne u kolonatske odnose (Milanovič, 1967, 125; Gospodarska..., II, 1980, 232-239). Ipak, mnogi seljaci prestali su izvršavati obveze, davati desetinu, itd. (Milanovič, 1967, 175), a ponegdje nastu- 4 Za sada se ne može reci i koliko su na ova istarsko-kmeiska gibanja utjecali kmetski pokreti u susjednim slovenskim područjima (Grafenauer, 1948-49; Strčič, 1997). 5 O akciji za donošenje zakona i tekst samoga zakona usp. Melik (1948-49, 47-53) i Apih (1838, 181-194). Usp. i Geseztze und verardnungen <1851, 285-288); tekst na slovenskom jeziku: Crafenauer (1848-49, 51-53). 303 ANNALES Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 2 (18) Pctot STRČtČ. HRVATSKA ISTRA 1848,-43 , 301-326 paju i grublje - na gospoštiji Mahrenfelsa u Buzeščini podanici su prodrli u kaštel, feudalac je pobjegao u Suzet, a seljaci su tražili povrat domačih životinja koje su im oduzete za nedavne pobune (Mitis, 1921, 181182). U travnju mjesecu ponovno se pokreču seljaci gospoštije Lupoglav, a očekuju se nemiri i drugdje, te organi režima pomišljaju na vojni sud i na koristenje vojnih jedinica (DAP, IO, 206, 2. 4. 1848). * U dijelu talijanaško-talijanskoga vladajučeg sloja Okruga, posebno medu inteHgencijom, došlo je do otvorenoga iskazivanja snažnih talijanskih nacionalnih osječaja odmah nakon objave ustavnog poretka, a naročilo u vezi s istjerivanjem Austrijanaca iz M letaka i stvaranjem "Republike Sv. Marko" (Marchesetti, 1916; Dabinovič, 1937, 159; Quararrtotti, 1949, 350). Poticaji su dolazili i iz same tamošnje središnjice, iz Venecije -krajem ožujka stigao ¡e otvoreni poziv: "Gradani primorske i kopnene Venecije, bračo u Istri i Dalmaciji, i svi ostali koji ste do 1797. sačinjavali našu domovinu, pohriite svi, sakupite se uz Krafjicu jadranskoga mora!" (Novak, 1960, 27). Osobito je intelektualna omladina željela akcij u, pa čak i da se razgori i ustanak; takva stremljenja, u početku, naročito s ti se osječala u Piranu, Poreču i Rovinju, odnosno u gradičima nekadašnje mle-tačfce istre. (Franceschi, 1926, 75; Franceschi, 1989, 63; Mitis, 1921, 162-163, 179-180). Ovdje je započeto i sa skidanjem austrijskih oznaka. U tome dijelu Istre sada su naročito došle do izražaja ranije veze s mletačko-lombardijskim područjem i utjecaji koji nikad nisu bili prekidani; revolucionarna zbivanja na Apeninskom poluotoku imala su u nekadašnjoj mletačkoj Jstri znatno veci utisak i utjecaj nego u Trstu, a malo na starom austrijskom posjedu istre (Apih, 1886, 76; Benussi, 1924, 486 sq.). No, u Istri nije bilo nekoga talijanskoga centra koji bi objedin/o mjestimično izrsžavanje talijanskih osječaja vezanih za dogadanje na sjeveru Ape-ninskoga poluotoka (Benussi, 1924, 493). (pak - u vezi s "dijeljenjem" Austrije - počeli su se javljati pojedinačni zahtjevi za udruživanjem s ostalim talijanskim zemljama u jednu nacionalno zajedntcu (Franceschi, 1926, 1989, na v. mj.), ali bez preciziranja koje bi sve apeninske zemlje čini le u zajednicu. Za sada nema podataka o tome da li je bilo nelcog reagiranja na projekt koji je Carlo Cataneo predao revolucionamoj milansko/ vladi (29. ožujka 1848) o upravnoj tvorevini Sto bi povezala Benešku, italijanski) Tirol, Trst i DaJ-rnaciju (Marušič, 1976, 294). Medutim, stari muni-cipalni, patricijski i trgovački krugovi od mijenjanja mirnoga status quo nisu očekivali koristi; ujedinjenje sa sjevernim Apeninskim zemljama samo bi donijelo kon-kurenciju kojoj teško da bi ont odoiijevali, kao i u doba Mletačke Republike (Vivante, 1912, na v. mj.). Stoga ¡e u Rovinju došlo do otvorenoga sukobljavanja provene- cijanskih predstavnika gradana i "pomoračke" vladine grupe; uz prvu su, kaže se, pristajali i okolni zemljo-radnici, ali se za sada ne zna da li su to bili hrvatski iii talijanski seljaci, odnosno - koloni ili slobodnjaci. Kad je zaprijetila mogučnost uništenja tamošnjega brodo-gradilišta, predstavnici vlasti uspjeli su preuzeti kontroiu u svoje ruke (Franceschi, 1926, 76; Franceschi, 1989, 64). Do jačih konfrontacija došlo je i na o. Lošinju gdje su organizirane manifestacije - po Apihu: slavenske (tj. hrvatske) - u čast uvodenja ustavnih sloboda (Apih, 1988, 76). Ovdje su se takoder iskristalizirale dvije struje - "liberalna", na čelu koje je, čini se, bio odvjetnik Francesco Vidulich (Strčič, 1984), i "konzervativci", s Vinkom Skopiničem kao vodom. Liberali, medu kojima su prevladavali talijanaško-talijanski elementi, smijenili su načelnika Antuna Augustina Kozuliča i preuzeli opčinsku upravu (Milanovič, 1967, 155). U Malom Lošinju odbijen je bio poziv Varaždinske županije da se otok uklfuči u Bansku Hrvatsku (Mitis, 1923, 269}, dok su oba lošinjska naselja - Mali i Veli Lošinj - svesrdno prihvatila prijedlog Zadrana da se Kvarnerski otoci uključe u Dalmaciji) (Milanovič, 1967, 160; Rojnič, 1948, 100; Stulli, 1982, 332; H DA, BS, k. 152, b. 590591), što je podržao i Split (Stulli, 1982, 337; DAR, OO, 305); bilo je čak i ideja da se Kvarnerski otoci proglase "nezavisnom republikom" {Stulli, 1982, 337). No, javio se i prijedlog o uključivanju u Dalmaciju; medutim, odbili su ga grdovi Krk i Cres (Milanovič, 1967, 160; Rojnič, 1948, 100; Stulli, 1982, 335), pretpostavivši da bi tako opet došli u sastav Venecije. Načelnik grada Krka odmah je iskoristio prigodu i u travnju zatražio od nadležnoga tršcanskog Gubernija niz gospodarskih olakšica koje su očilo ¡šle u korist samo veoma tankoga talijanaško-tali janskog sloja; ovaj je bio nastanjen uglavnom samo u gradu Krku, a njegov načelnik tražio je upotrebu talijanskog jezika u sudstvu i Skoli (Mitis, 1920, 82-84). Započeto je ostvarivanje vojne komponente - osntvana je i dalmatinsko-istarska legija od onih vojnika koji su se našli u Veneciji (Obad, 1968, 533). Buzetski načelnik Marco Fornada morao je podnijeti ostavku; neki su se ovdje izrazitije povodili za venecijanskim revolucionarnim dogadajrma (Z\c, 1955, 77), kao u Umagu i Novigradu (Beuc, 1975, 17). U Puli je došlo do incidenta izmedu austrijskih vojnih kop-nenth odreda i pripadnika momaričkih jedinica, u kojima se osječao pojačani talijanski duh; komandni je kadar bio dobrim dijeloro hrvatskog porijekla (Balota, 1960, 30). Dva broda - koja su upučena u pomoč austrijskom garnizonu u pobunjenoj Veneciji - skrenula su s puta u Trst; ipak jedan ratni brod iz Rovinja uspio je pobječi u Veneciju (Žic, 1955, 75). I dio Porečana bio je okrenut prema Veneciji (Beuc, 1975, 18; Cuscito, Galii, 1976, 183), kao i Labin pod vodstvom Tomasa Lucianija (Beuc, 1975, 20). Za sada nije utvrdeno je li možda u tim poticajima 304 AN NA LES • Ser. hist. sociol. 9 1999 • 2 (18) Pelar STRČIČ: HRVATSKA ISTRA 1848.-49., 301-326 neku ulogu irnao dr. Vincenco Ferreri Klun, jedan od rijetkih istaknutih stranaca u revolucionarno] venecijan-skoj Repubiici, porijeklom istranin; roden je 1823. god. u Ljubljani, smatrao se Slovencem, ali kaže se da mu je otac potomak Srba odavno nastanjenih u Istri, koji se u Kranjsku prešelio tek u Napoleonovo doba (Pterazzi, 1972,69-84). Činilo se, medutim, da se talijanaSko-talijanski svijet u pokrajini zaista sve više pokreče u revolucionarnom smjeru, osobito pod utjecajem dogadaja u Veneciji. Tako je zapovjednik kopnene vojske u Puli morao pre-uzeti zapovjedništvo i nad mornaricom, te je zabranio isticanje taiijanske nacionalne zelene boje u redovima oružanih snaga; takvu naredbu objavio je i pazinski okružni kapetan za cijelo područje upravne jedinice istarsko-kvarnerskog okruga (Milanovih, 1967, 156). Ne-prilike koje je Austrija imala na svojim apeninskim posjedima (Dabinovič, 1937, 158 sq.) zahtijevale su pojačanu pažnju na istarskom posjedu ne samo zbog odjeka iz revolucionarne Venecije i ratišta s Piemontom več i s obzirom na pojavu udružene sardinijsko-na-puljsko-venecijanske flote pred samom zapadnom oba-lom Istre i Trstom u Ijeto 1848. godine (Franceschi, 1926, 74; Franceschi, 1983, 62; Štefani, 1949a, 5-103; Quarantotti, 1949, 374), a i engleskih ratnih brodova na Jadranu opčenito (Obad, 1968, 533). Situacija se u zapadnoj Istri činila sve zaoštrenijom. Iz vojske i mornarice otpušteni su nepočudni elementi, a učestala su bježanja u Mletke vojnih i civilnih tali-janski nacionalno usmjerenih lica (Benussi, 1924, 522523; Štefani, 1949, 168 sq.). Zapovjednik oružanih snaga u Austrijskom primorju Gyufai, sa sjedištem u Puli, dobio je još ranije pojačanje iz Kopra te je u demonstrativne svrhe slao jedinice na Piranštinu, Po-reštinu i na o. Cres. Gyulai je 26. svibnja 1848. god. objavio poziv na talijanskome jeziku koji je naslovljen fstriani, u kojem "poziva istrane da u vezi s nepri-jateljskim zbivanjima u Italiji izraze lojalonost viadaru poput Trščana, te da stupe u dobrovoljačke odrede u obranu domovine"; letak je štampan u "Vladinoj tiskari" u Trstu (Stančič, 1988, 76). Po naredbi vojnih vlasti Austrijskog primorja pukovnik Josip Lazarič (inače Hrvat porijeklom iz fstre, barun od Lindara) dao je na hrvatskome jeziku OgSaSenje viteškim pribivaocima Istrianskoga kolara na obranu svoje otadžbine; Lazarič poziva junaCine i hrabre ¡striane na pristupanje istarskoj dobrovoljačkoj četi. I taj je poziv štampan u i stoj tršcanskoj "Vladinoj tiskari" (Stančič, 1988, 84). Ali, situacija se medu talijanaško-talijanskim svijetom po gradičima nije smirivala (Milanovič, 1967, 157). Zbog toga je ugledni ratnik, stari feldmaršal Lava! Nugent-VVestmeath, grof trsatski i bositjevački u Banskoj Hrvat- skoj6 koji se nalazio u Puli - odobrio prijedlog okružnog komesara Ivana (Giovannija, Johanna?) jordisa u Puli da se u srednjoj Istri od seljaka - dakle, Hrvata - formira noružani odred i da se pazinska narodna straža mili-tarizira s kapetanom Stihovičem na čelu. Nugent je ja-vio okružnom poglavaru barunu Friedrichu Grimschitzu u Pazin da je Stihovič imenovan zapovjednikom te da če mu pomoči natporučnik Kaligarič iz Pazina; u pismu kaže da če Istru obraniti stanovnici austrijske Istre kao što se to dogodilo pod njegovim, Nugentovim vodstvom trideset i pet godina ranije (Žic, 1955, 76). Na I me, Nugent je svoj prijedlog temelj io na iskustvu iz 1813. god. kada je tadašnji njegov kapetan, a sadašnji pukovnik - barun Josip Lazarič (vjerojatno porijeklom iz Moščenica) sa spomenutim Stihovičem iz Lindara po-krenuo hrvatsko selo i lako 1813. god. preoteo Istru i Trst od Francuza (Quarantotti, 1954, 310-313). Mado-nizza ga je u kolovozu 1848. god. smatrao "starim imbecilom" (Madonizza, 1966, 67), a Gubernij u Trstu odbio je Nugentov prijedlog, jer je poglavarstvo Okruga u Pazinu smatralo da bi se pohod mogao pretvoriti i u pijačku Talijana, a možda i Hrvata (Franceschi, 1926, 242-243, 1989, 33-34). Medutim, kada su stigle uzrie-miravajuče vijesti iz Labina o okupljanju mnoštva okt-čenog talijanskim trobojnicama, što se smatralo otvo-renim pristajanjem uz revolucionarnu republiku u Veneciji, okružni je kapetan promijenio mišljenje, pa je ipak pozvao narodne straže iz Pazina, Gračišča, Pična i Voloskog da se pripreme za pohod na Labin, a ne vojne odrede, što bi moglo značiti da vojnici ipak nisu bili pouzdani; iz Buzeščine su vlasti takoder bile spremne krenuti s Čičima i Kastavcima na istoku Istre (Franceschi, 1926, 72, 77; Franceschi, 1989, 61, 65). Predstavnici viasti očito su smatrali da se mogu pouzdati u hrvatsko selo u staroj austrijskoj Istri i u stolječtma ovdje stvaran animozitet prema staroj mletačkoj Istri; uskoro su u tome poticanju krenuli i. dalje. Labinjani su -preplašeni - stigli u zadnji čas u Pazin, gdje su se pred okružnini vlastima uspjeli opravdati (Franceschi, 1926, 72; Franceschi, 1989, 61) i tako što su i od drugih Talijana u Istri zatražili da više ne prave neprilike austrijskim viastima. Režimska tijela vlasti uspostavila su več ranije cenzuru te kontrolu kretanja na području Okruga, ali su ipak smatrali potrebnim da se več 25. svibnja (Beuc, 1975, 21) i posebnim proglasom (objavljen je, medutim, u lipnju 1848. godine) na hrvatskom i slovenskem jeziku obrate večini stanovništva Okruga, te da tako pokušaju direktno konfrontirati talijanaško-talijanski, uglavnom gradski svijet, s hrvatskim seoskim mnoštvom; u proglasu se ističe izmedu ostalog, da je Austrijsko primorje pri je dolaska Mlečana zapravo bilo "sasvim 6 Njegov je sin bio na čelu svjezih vojnih jedinica koje su u travnju došle u pomoč Radtjtzkome na sjevernome dijelu Apeninskega poiuotoka (Pierazzi 1972, 71). ANNALES ■ Ser. hist. social. • 9■1999 2 (18) Petar STRČIČ: HRVATSKA, ISTRA 184«.-49., 30K12fi slavensko", a tek Venecija da ga je djelomično po-talijaričila (Benussi, 1924, 524). i dalje - vjerojatno u želji da se sto jače zaplaši talijanaško-talijanski svijet -vojni zapovjednik Gyulai dao je da službeni list "Os-servattore Triestino" 6. lipnja objavi vijest kako če istarske Slavene moči pokrenuti protiv Talijana ukoliko se za to pokaže potreba (Benussi, 1924, 522-524). O pokretanju Hrvata i o Lazaričevim dobrovoljcima pisala su i glasila - talijanski "Lloyd" kao i "Slovenija" (Apih, 1888, 142; Benussi, 1924, 522-524), što je podizalo temperaturu u Okrugu. Kaže se u to doba i to da su tijela vlasti protiv Poreča namjeravala t u Poreštini podiči seljake, uglavnom kolone i zakupnike markiza Polesinija iz sela Sv. Ivan od Šteme, Muntrilja i Bačava, ukoliko bi protalijanska revolucionarna kretanja prešla odredenu mjem (Franceschi, 1926, 121-122; Franceschi, 1989, 102-103). Medutim, to se nije dogodilo. Nije bilo organiziranih ne samo talijanskih več ni talijanaško-talijanskib snaga koje bi kanalizirale ta htijenja, pa je pogled uglavnom usmjeravan prema Trstu - prema centru cijebga Pri-morja; no, iako su jaki trščanski krugovi "isticali svoju neprikosnovenu talijansku nacionalnost", kao pravi trgovci - kao i oni u zapadnoj Istri - izračunali su da im vezivanje uz prekojadranske iombardsko-venetske pokrajine može nanijeti samo materijalnu štetu. Trst je -"boječi se za svoju trgovinu" - i dalje radije ostajao vezan s Bečom, centrom velike Monarhije/ čime je nanesen nepopravljiv udarac malobrojnim revolucionarnim eiementima talijanskoga svijeta u Istri (Franceschi, 1926, 75; Franceschi, 1989, 63). Svese svelo na očekivanje flota talijanskih zemalja, koje če povuči Istru u talijanske matične tokove (Apih, 1888, 209). Na kraju, ta su se praktična htijenja svela na veoma mali broj pripadnika talijanaško-talijanskog svijeta, uglavnom na njegov intelektualni dio, na mladež. * Iako nema nekih podrobnijih vijesti o situaciji medu večinskim pučanstvom - hrvatskom seoskom masom i ono nešto sitnih gradana Istre i Kvarnerskih otoka, ipak se može zaključiti da je Nugentov prijedlog ležao na dosta realnoj osnovi (Milanovič, 1967, 181). Slično (ali u blažoj formi) kao što se Austrija, npr., "na galičkom tlu okoristila i nacionalnom oprekom koja je u svojoj srži bila socijalna: protiv poljskog plemstva i inteligencije, koja je največim dijelom bila plemičkog podrijetla, podigla je ugnjetene rusinske (ukrajinske) seljake i sve- čenstvo u ist. Galiciji" (Šidak, 1973, 24) - isto je nastojao učiniti i u hrvalskoj Istri. Tako se, na primjer, zna da je u Gračišču svečanom misom, na hrvatskom jeziku, slavljen ustav i kraljev rodendan, ali uz pjesmu u kojoj je bio stih: "Mir gotov jest umrijet, a ne nosit okove", što govori o hrvatskom preporodnom trendu u ovom dijeiu centralne Istre. I odaziv više tisuča ljudi u pohod na Labin pokazuje sasvim odredeno politizirano nacionalno stajalište. Spo-minju se i druga mjesta, pa i dva imena - dva "sla-venska" svečenika: kastavski kapelan Mate Marot, koji je bio "obrazovan čovjek, ali nastran i zanesen" - pakosno če suvremenik, De Franceschi (Franceschi, 1989, 65), jer je "nastrani" Marot očito bio hrvatski nastrojen.8 Drugi je bio župnik u Lanišču Jakov Marčelja {Spinčič, 1926, 83; Kastav..,, 1931, 160), na čiju je pomoč računao buzetski komesar u prikupljanju odreda koji je trebao biti upučen protiv Labinjana i protiv drugih talijanskih republikanaca u Istri: "Ukratko, njemački službenici \ hrvatski s večen i ci brdskog kraja več su vidjeli čitavu Istru u revoluciji, a bili su spremni i kadri da svojim sakupljenim hordama uguše plamen revolucije pljačkajuči i paleči" - tvrdi protivnik De Franceschi (Franceschi, 1926, 77; Franceschi, 1983, 65); "horde" su bile - hrvatski seljaci na čelu sa svojim sve-čenicima, s gotovo jedinom tom svojem inteligencijom (Strčič, 1994). Naročito je protutalijansko stajalište došlo do izra-žaja u doba pobjede Radetzkoga maršala johanna Jo-sepha Venceslava, komandanta austrijske vojske na sje-veru Apeninskega poluoloka, i ponovnog ulaska austrij-skih trupa u Milan (kolovoz) (Fiiipuzzi, 1955), kada je organizirana službena proslava u centru Okruga, u Pazinu, a neplanirano se pretvorila u snažno i otvoreno iskazivanje hrvatskih nacionalnih osječaja, kakvih ovdje - tvrdilo se medu talijanaško-talijanskih krugovima - ni-kada prije nije bilo. U gradu je bila i jedinica hrvatskih vojnika, proslavi $e odazvaio mnoštvo civilnih vojnih funkcionera, gradana Pazina te seljaka iz okolice, tako da se gotovo isključivo čuo hrvatski jezik. Čula se, štoviše, i znamenita Gajeva budnica iz prve polovice XIX. stolječa u matici (Banskoj) Hrvatskoj - "Još hor-vatska ni propala", što jasno svjedoči o snažnome preporodnom proplamsaju; tu je bila i narodna pjesma, javio se i narodni ples, a, tvrdi se, u samome centru okruga Istre i Kvarnerskih otoka prvi put se javno na skupu javio i izraz "živio" na hrvatskom jeziku. Na izvještaj Antuna ivančiča o toj proslavi u trščanskoj štampi, iznenadeni Talijan De Franceschi, iako rodom 7 O razmisljanjiina i željama trSčanskih poslovnih krugova 1843/49. god. te o njihovim ekonomskim interesima prije i posli je tih godina usp. opSirnije: Vivante (1912, na v. mj.); Sciffrer (1937, 1978); Babudieri (1965); Babudieri (1982); Cervani (1969); Negrelli 0978). 8 Milanovič (1967, 184) i Bertoša (1989, 185) smatraju da Je taj Marot zapravo Andrija. Taj Andrija Marot lurjenič (1805-1368) bio je pjesnik, gfarbenik i opčinski načelnik Kastva (Rubeša, 1892, 74-75; Kastav..., 1931, 159-160; Spinčid, 1926, 80; StrCid, 1984, 162, 178; FajdetiC, 1981,184-166; Jelovica, 1999, 177-190). 306 ANNALES • Ser. hist. socio!. • 9 • 1999 • 2 (18) Peiar STRČIČ: MRVATSKA ISTRA 1848.-4»., 1301 -326 iz susjedne hrvatske Gologorice, takoder u Pazinštini (jedino je njegova talijanska obitelj - doseljenička - u Gologorici) (Franceschi, 1926, 1989; Quarantotto, 1934; Bertoša, 1968a; Bertoša, 1968b; Betoša, 1985; Bertoša, 1988; Bertoša, 1989} žestoko je reagirao, čudeči se hrvatskom karakteru te masovne pazinske manifestacije (Franceschi, 1926, 83-84; Franceschi, 1989, 65; Milanovič, 1967, 187). * U carskoj odi uci iz 1820. god. Istra se ne spominje kao dio Svenjemačkog Saveza (Geseztze und verard-nungen, 1822, 61-62); medutim, god. 1848. ipak je odlučeno da i stari austrijski dio Istre bude pozvan na izbore za svenjemački parlament. Prvobitno radikalno mišljenje dijela predstavnika talijanaško-talijanskog gra-danstva Istre i Kvarnerskih otoka bilo je da se ne sudjeluje na izborima za tu svenjemačku skupštinu u Frankfurtu (u svibnju) i za austrijsku ustavotvornu skupštinu (u lipnju);9 ali, ubrzo je to stajalište napušteno jer se beskorisnim pokazivalo na taj način demonstrirati poput Talijana u sjevernoj Italiji - da ne žele uopče biti austrijski podanici. Bilo je to i pod snažnim utjecajem večeg dijeia istarsko-otočnoga taiijanaško-talijanskog trgovačkoga i patricijskog svijeta, a naročilo onoga u Trstu; u takvoj situaciji taj je promučurni svijet imao u vidu gotovo isključivo svoje uske trgovačke interese, promišijajuči pri tome na to da se možda izbori samo za autonomiju za Trst odnosno Primorje (Zwitter i dr., 1962, 119). Sto se tiče tankih slojeva talijanaško-talijanskih nacionalista u Istri i na otocima - djelovao je, izmedu ostalog, i za njih još jedan neočekivani potez austrijskih organa režima. Za parlament Njemačkog Saveza u Frankfurt Trst je trebao dati dva, a bivša austrijska Istra jednog poslanika; ključ je bio - jedan poslanik na 50.000 stanovnika, a prema popisu iz 1846. god. taj dio Istre imao je 74.772 prisutna civilna stanovnika (Melik, 1948-49, 77); stari mletački dio Istre nije bio dio saveza njemačkih država. Držeči se direktiva viših organa, centralno rukovodstvo Okruga otvoreno se angažiralo oko izbora, forsirajuči za oba parlamenta okružnog komesara Ludwiga von Heuf-lera, ali tako da je taj Nijemac počeo agitirati - medu hrvatskim izbornicima. Naime, u propagandi za izbore poslanika starog austrijskog dijeia Istre (kotarevi Pod-grad, Volosko, Pazin t Beiaj)10 za parlament u Frankfurtu (Franceschi, 1926, 77; Franceschi, 1989, 65), tali-janaško-talijanski predstavnici i dalje su bili protiv ostajanja (Barbalič, 1948, 175) toga sjevemog, istočnog i središnjeg dijela Istre u grupi njemačkih zemalja, na čijem se čeiu od 1815. godine nalazila Austrija; protiv je bio i dio trščanskih Slovenaca (Apih, 1888, 104). Medutim, trščanski trgovačko-industrijski krugovi i sada su mislili drukčije, jasno se opredijelivši za svoj probitak - Trst kao dio Italije ne bi se mogao održati pred kon-kurencijom velike Genove i Venecije (Apih, 1888, 75). Zato su poveli kampanju i u istri, u nastajanju da ostvare novu želju dobivanje podrške da Trst postane glavna (naročito: ratna) (Šepič, 1963, 90) luka Njemačkog Saveza. Bilo je to u skladu i s tadašnjim mišljenjem pruskog generala Radowitza, koji je smatrao da i Istra i Primorje s (tadašnjom) Rijekom trebaju uči u interesna razmatranja Nijemaca (Corsini, 1972, 180), kao i s mišljenjem austrijskih Nijemaca: "Posjedovanje Trsta i puta do njega životno je pitanje Njemačke - to je njeno jedino južno pristanište" (Gestrin, Melik, 1966, 101, 109; Zwitter, 1947, 46; Zwitter, 1967, 54). Tome je bio naklonjen i ugledni financijski stručnjak (Schwar-zenbergov ministar trgovine od kraja godine) Kari Ludwig Bruck, značajan faktor u pokretanju austrijskog Lloyda u Trstu još tridesetih godina (Istra..., 1952, 98, 102; Corsini, 1972, 178-180). Bruck je bio austrijski opunomočenik u Frankfurtu (Melik, 1948-49, 115) i rurski Nijemac, koji se uskoro mogao pri tome, barem u početku, osloniti i na danskog admirala Hansa Bircha Daklerupa, od ožujka 1849. komandanta austrijske mornarice.11 U meduvremenu, izbori su provedeni (DAP, IO, 5, 305), pa su u svibnju izabrani Nijemci F. M. Bürger i spomenuti Bruck za zastupnike trščanskog kraja (Vivante, 1912, 40-41), a za pazinsko područje, tj. austrijski stari dio Istre, več poznati Pietro Kandier (Barbalič, 1948, 75), odvjetnik, historičar i izdavač časopisa "L'lstria" u Trstu, nosilac talijanske, trščanske autonomističke proaustrijske struje (Vivante, 1912, 41; Quarantotti, 1921; Cervani, 1973; Cervani, 1974; Studi, 1975; Bertoša, 1984; Bertoša, 1985, 102-119); Kandier se, medutim, odrekao mandata u korist svoga zamjenika Nijemca Gabriela Jennyja, takoder odvjetnika u Trstu (Barbalič, 1948, 175). Zapravo, nisu ispunjena očeki-vanja austrijskih Nijemaca i talijanaško-talijanskih aus-trijakanata: protuastrijsko stajalište frankfurtskog parlamenta utjecalo je na to da su iz njega istupili Bürger, Bruck i Jenny (Apih, 1888, 280). Ali, osobito vrijedi zabilježiti da je 31. svibnja 1848. god. "Narodna ustavotvorna njemačka skupština" doni-jela odluku o jezičnim pravima nenjemačkih naroda, te da je Kandier to "Objašnjenje" ubado u svoju "L"lstriu" (uz 35. broj) kao zasebni nepaginirani list na tali-janskom i njemačkom, ali t na slovenskom I hrvatskom 9 O svenjemaekoj skupitini: Melik (1949, 69 sq), QuararttoUi (1949, 362 sq.); Šesta n (1946). O austrijskoj skupiti ni: Melik (1949, 95 iq.); Quarantotti (1949, 377 sq.). 10 O izbornim "edinkama usp. DAP, IO, 3, 305, 308. 11 Daklerup je uskoro več tada utvrdio da je heznačajna pnla ipak prikiadntja za osnlvanje I razvoj ratne ¡uke Monarhije, nego razvijeni i veliki Trst (Baiota, 1969, 35-41). 307 ANNALES Ser. hist. sociol. ■ 9 • 1999 • 2 (18) Petar STRČIČ; HRVATSKA ISTRA 1848.-49.. M1-12& jeziku (Bertoša, 1985, 102-119), pa je očito da je pri tome računao i na hrvatsko čitateJjstvo Istre. Zapravo u svemu tome važan je bio "osebujm" po-stupak protivkandidata, spomenutog Nijemca Ludwiga von Heuflera iz Pazina- izbornicima je uputio proglas na hrvatskem jeziku i to - štoviše - u rtjegovoj književno} varijanti, tj. u punome skladu s Gajevom pravopisnom reformom u Banskoj Hrvatskoj, koja se postupno usva-jala na cijelome hrvatskom prostoru; izmedu ostaiog, Heufler je isticao da je več ranije radio n3 tome da se narodni, u ovome slučaju, hrvatski jezik uvede u školu. No, izbornici ipak nisu reagirali na ta) Heuflerov poziv (Milanovič, 1967, 162-163), a zagrebački list "Slavenski jug" p/sao je u kolovozu 1848. god. da se Nijemci "usuduju prisvajati sebi zemlje slavenske" koje su "naše", a medu njima i Istru (Slavenski Jug, t, II, 9. 8. 1848, 6, prema: Bogdanov, 1949). Za ausirijsku ustavotvomu skupštinu (Rozdoljski, 1976) izbori su uglavnom provodeni u lipnju mjesecu (Velidova, 1986, 435); u Primorju biralo se 12 poslanika (Apih, 1888, 148). Za poslaničko mjesto (izbori su bili od 19. do 21. lipnja) iz centralne i zapadne (stre (kotar Pazin, Rovinj i Vodnjan) opet je kandidiran Heufler, uz G. Rismonda iz Rovinja i spomenutog C. de Fran-cesehija iz Gologorice. Heufler se u agitaciji opet pri bližava Hrvatima - počeo je isticati da Istra i geografski pripada "talijanskoj čizmi", tj. Apentnskom poluotoku (Franceschi, 1926, 196, 293; Franceschi, 1989, 168), te da Istra po svojoj povijesti, narodu i kulturi nije talijanska; preporučivao je seljacima da «če svoj "krasni slavenski jezik", pa je čak dijelio i hrvatske slovnico (Franceschi, 1926, 80; Franceschi, 1989, 67). Propagandni materijal na talijanskom jeziku širen je i medu buzetskim svečenicima, pa je De Franceschi kasnije taj dokument njemačkih organa ocijenio kao prvi kojim je austrijska uprava Istre širila slavensku, tj. hrvatsku, propagandu (Franceschi, 1926, 293; Franceschi, 1989, 168). Medutim, na iznenadno ¡skazivanje njemačke fju-bavi hrvatsko selo i ono nešto gradiča nije ni sada odgovorilo, a uglavnom nisu ni sudjelovali u izborima u najvecem dijeiu Istre i Kvarnerskih otoka. Na izborima ie sudjelovalo opčenito vrlo malo ¡zbornika (Barbalič, 1948, 176). Privrednu vlast, a i administrativnu, u opčinskim i kotarskim organima uglavnom je držao ta-lijanaško-talijanski gradanski sloj, pa je prirodno bilo da je 7.a zasfupnika (u lipnju) izabran Carlo De franceschi (Quarantott.o, 1934, 95-108; Bertoša, 1985, 177-253). Preostala trojica zastupnika bili su Antonio Madonizza iz Kopra (Quarantotto, 1924, 71-94; Madonizza, 1966), Michelle Fachinetti iz Vižinade (Combi, 1857, 202-204; Saba, 1950, 177-181; Ziliotto, 1924, 74, 82) i Francesco Vidulich (Franjo Vidulič) Iz Lošinja (Franceschi, 1950, 190-195; Strčič, 1984, 173-178), kojern je mandat, medutim, osporavan (Franceschi, 1926, 84, 24; Franceschi, 1989; Barbalič, 1955, 181).12 No, u istočnoj i sjevernoj Istri izabran je bio Josip Vlah iz Kastva (Milanovič, 1967, 163), iz opčine koju su u rukama čvrsto držali Hrvati. To se pokazalo prvim signalom da če za dugi niz desetlječa ovo područje - uz Vrbnik na o. Krku - ¡mati političku i drugu inicijativu u hrvatskom pokretu istre i Kvarnerskih otoka (Bobnič, 1977; Strčič, 1998a). Ovaj je izbor u isti mah pakazao da na poprište javnih zbivanja u Istri stižu dvije nacionalne koncepcije, talijanska i hrvatska medusobno oštro konfrontirane. Za sada se ne može reči u kolikoj je zapravo mjeri ta akcija Nijemaca oko izbora za oba parlamenta utjecala na politiziranje hrvatskog naroda Istre i otoka; no, bez sumnje je da je pojava vtsokoga njemačkog funkcionara i plemiča, koji sebe propagira na roaterinjem jeziku večine stanovništva, morala utjecati barem na pojedine dijelove večinske hrvatske mase da shvate kako i oni mogu djelovati, i to ne samo kao politički pasivni objekti; u tome smislu treba gledati i na funkciju suca Josipa Vlaha u Milanu, odakle je pobjegao u rodni kastavski kraj Istre u vrijeme revolucije. Vjerojatno je pojava i toga visokog funkcionara - tada rijetkog iz redova Hrvata, a koji se istodobno smatrao Hrvatom -utjecala na opredjeljenje birača za njega, pogotovo kada se zna da ga Madonizza smatra "un uomo da nulla" (Madonizza, 1966, 68), a De Franceschi ga opisuje kao čovjeka "malih umnih sposobnosti i nikakva istinskog osječaja" (Franceschi, 1926, 78; Franceschi, 1989, 66), tj. bez naklonosti za talijanstvo istre. Ta politizacija dijela puka, podsticana opčim revolucionarnim tokovima, sada se naročita počela ogledati u istočnoj Istri, i to javno do kraja godine, osobito u vezi sa srpanjskom akcijom trojice talijanaško-talijanskih predstavnika u Beču. Izbori su - i pored malog odziva ¡zbornika - bili značajan dogadaj u promjeni shvačanja Hrvata; i oni, dakle, mogu biti subjekt u političkom životu zemlje. Iz svih tih zbivanja, medutim, ne može se za sada u t v rdi ti da li je na nesudjelovanje Hrvata u izborima -posebno onima za Frankfurt - utjecalo i opče stajalište zapadnih Slavena Austrijskog Carstva da se treba boriti protiv širenja i jačanja Njemačkog Saveza; u toj borbi naročit prilog dali su Hrvati kada je Ivan Kukuljevič Sakcinski u Banskoj Hrvatskoj 20. travnja 1848. god. predložio da se - kao protuteža svenjemačkom parlamentu u Frankfurtu - organizira kongres austrijskih Slavena (koji je i održan u Pragu) (Petre, 1939, 320-321; Šidak, 1960, 95-114). 12 Usp. značajke četvorice lalijanaško-taiijariskih zastupnika: QLiarantoito (1922). 308 ANNALES ■ Ser. hist. socio!. - 9 • 1999 ■ 2 (18) Petar STRČIČ: HRVATSKA ISTRA 16'vrr«¡, ti i ' • -Mfa t bay DAïrxrnûco. iIfrWUt : 1& trfMr'ttf fifA/.tw <*rf StleraU rtu.i fro— ttlff/f o Treettiri* fft Trt ffr . VAW irifj. /1««UÍ J^vyn ftrr*}* fit (f»r/tta A™ .wf^if^.yi^r/Atw« O rrv/A Ss//'f*}rirt VfW--////'. /.V>VJ*? > Gfporfütnn. tMJJ\*č?t*J* [ . J * . .• y .. . £ tVtifo+rtf* , -i'.ytJJf r r,?*M , Ä5» «. Fj^Afe J; ;;> . .. /tf.'^-r«,-. . j? . v.iwyie y/ LvJtrtJtr*'f1, ¿y/tr'•J*/cfiA'if//.- rrr rt. rf^ft'fViitA'/i'&î/'¿J.fM/tfvv/^fVWfc» j-.;-;-;-' - »für. '¿¿f .V- «fo Sr/t,,z AÍ/71vr/f'Art /r^ /í- r, -t Tsf'-t/r t/Jrff. ¡Sr+S'ii/'jfi/.- Karta Austrijskega primorja (Tischbein, 1842), Map of the Austrian Littoral (Tischbein, 1842). 321 ANNALES • Ser. hist. socio!. • 9 • 1999 • 2 (18) ..................PuUrSTRClC: HRVATSKA SSTRA ¡846.-49., 301-326 CROATIAN ISTRA 1848/49 Petar STRClC l-IAZU Archives, HR-10000 Zagreb, Strossmayerov trg 2 SUMMARY in 1848/49, the Istran Peninsula with its Quarnero islands ivas a separate County (with its captaincy at Pazin in Croatian Istra) within the framework of the Austrian Littoral (with its Cuberniya in Trieste) in the western, Austrian part of the Hapsburg Monarchy. Croats were in the absolute majority of the County's population, while in the north these were Slovenes with Italian ethnic minority. The administration was German-Austrian, although the real power was held by the slender Italian class. Due to the great poverty, the freed villages (mainly Croatian) derived little profit from the formal liberation from feudal commitments, and as the colonial system had not been abolished, a number of riots broke out. The sporadic provocation of the Italian national revolutionary feelings were easily calmed down by the higher German authorities, particularly by threatening to give their support to the Croatian peasantry. But the Italian commercial circles themselves and the bureaucracy of the County and Trieste became aware that it was more profitable for them to stay in the Monarchy with the huge market than to patriotically bowing down to one of the more distant little Italian states on the Apennine Peninsula. The two unexpected massive Croatian national secessions (in central and eastern Istra) and the rejection by Vienna - by appealing to the absolute Slav majority in the population - to officially recognise the Italian land within the framework of the Monarchy, surprised the Italian class, although due to the victory gained by the counter-revolution and introduction of neoabsolutism the latter was not affected at all. In 1848/49 there appeared a number of people on the political stage of Croatian Istra, i.e. C. Combi, C. De Franceschi, A. Madonizza, F. Vidulich and T. Luciani (all future leaders of the irredentist movement), as well as ). Dobrila, D. Vitezie and M. Sastian, the future Croatian leaders. Key words: Austrian Empire, Istra and the Quarnero islands, 1348/1849, national consciousness, national movements, Croats, Slovenes, Italians IZVORI I LITERATURA AKB - Arhiv Krčke biskupije, b. 530, 25. 3. 1848. DAP, IO - Državni arhiv Pazin, Istarski okrug, b. 206, Trst, 2. 4. 1848. DAP, IO, k. 3, b. 305, 308. DAP, IO, k. 5, b. 305. DAR, OO - Državni arhiv Rijeka, Opčina Osov, k. 305. DAR, OO, k. 306, b. 106/213. HDS, BS - Hrvatski državni arhiv, Banski spisi, kut. 152, br. 590-591. Allgemeinen... (1850) - Algemeinen Reichs - Gesetzs -und Regierungsblatt für das Kaiserthum Oesterrich, jhrg. 1849. Beč. Apih, J. (1808): Slovenci in 1848. Jeto. Ljubljana, Austrija... (1981) - Austrija e province Italiane 18151918. Potere centrale e amministrazioni iocali. Bologna. Babudieri, F. (1965): ! porti di Trieste e della regioni Ciulia del 1815 al 1918. Rim. Babudieri, F. (1982): Industria, commerci e navigazioni a Trieste e nelta regione Giulia dell'inizio del setecento a i primi anni del novecento. Milano. Balota, M. (1960): Puna je Pula. Zagreb Barballti, F. (1948): Prvi parlamentarni izbori u Istri 1B48. Historijski zbornik, 1. Zagreb. Barac, A. (1868): Književnost Istre i Hrvatskog primorja. Zagreb-Rijeka. Becher, E. (1875): Die Oesterreische Seeverwaltung 1850-1875. Trst, Benussi, B, (1885): Manuale di geografía, storia e statistica dei Litorale, ossia della Contea principessa di Gorizia e Gradišča, della Citta immediata di Trieste e del Margravíato d'tstria. Pula. Benussi, B. (1923): Tomaso Lucianí nella istoriografia dell'lstria. Pagine istriane, n. ser., 1-2. Kopar. Benussi, B. (1924): ll '48 nell'lstria. Alti del Reale Istituto Véneto di science, fettere ed arti, LXXXIII, 2. Venezia. Benussi, B. (1924): L'lstria nei suoí due miíleni di storia. Trst. Benusst, B. (1928): Cario Combi nella storiografia istri-ana. (Nel centenario della sua nascita). Atti del Reale Istituto Véneto di sctence lettere ed arti LXV1I, 2. Venezia. 322 ANNALES Ser. hist. sociol. ■ 9 - 1999 • 2 (18) Petar STRČIČ: HRVATSKA ISTRA J848..49., JOI-3«. Bertoša, M. (1968a): Pisma Carla De Frariceschija Širni Ljubidu. Vjesnik hislorijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 13. Rijeka. Bertoša, M. (1968b): Stavovi Carla De Franceschija prema "Islarskom razvodu" izneseni u njegovim pismima tvanu Kobleru i Širni Ljubiču. Istarski mozaik, 6. Pula. Bertoša, M. (1971): interes Ivana Kukuljeviča za istarske starine. Forum, 1-2. Zagreb. Bertoša, M. (1974): Pogledi Carla Combija na povijest Istre i etnički sastav njezina pučanstva. Časopis za su-vremenu povijest, VI, 3. Zagreb. Bertoša, M. (1977): Carlo Combi i njegovi pogledi na povijest Istre i etnički sastav njezina pučanstva. Pazinski memorijai, 7. Pazin. Bertoša, M. (1984): Povjesničar Pietro Kandler i njegov list "L'lstria". (Uz jednu trščansku nakladničku inicija-fivu). Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 17. Zagreb. Bertoša, M. (1985): Etos i etnos zavičaja. Pula-Rijeka. Bertoša, M. (1988): Carlo De Franceschi - istarski povjesničar. Pazinski memorijai, 16. Pazin. Bertoša, M. (1989): Carlo De Franceschi. U: De Franceschi, C.: Uspomene. Pula-Rijeka. Beuc, I. (1975): Istarske študije. Osnovni nacionalni problemi istarskih Hrvata i Slovenaca u drugoj polovini XIX i početkom XX stolječa. Zagreb. Sičantč, 8. (1951): Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji (1750-1860). Zagreb. Bogdanov, V. (1949): Hrvatska Ijevica u godinama revolucije 1848./49. u svjetiu naše četrdesetosmaške štampe. Zagreb. Bolonk, M. (1977): Otok Krk kroz vjekove. Zagreb. Bofonte, M. (1980): Otok Krk koiijevka glagoljice. Zagreb. Bratulič, V. (1959): Rovinjsko selo. Monografija jednog istarskog sela. Zagreb. Candeloro, G. (1979): Storia delMtalia moderna. Volume terzo. La rivoluzione nazzionale 1848-1849. Mi-fano. Prvo izd. 1960. Catanei, G. (1884): Carlo Combi. Venezia. Cerar, I. (1849): Historisch-etnographische Notize iiber die Nazionalitaten Osterreischs. Beč. Cernecca, D. (1960): Petar Stankovi«!. jadranski zbornik, 4. Rijeka-Pula. Cernecca, S. (1970): Pietro Stancovich. Atti, 1. Rovinj-Rijeka-Trst. Cervani, G. (1950): ll quarantotto-quarantanove ed il Risorgimento triestino. Atti e memorie del XXVII Congreso istituto per I a storia del Risorgimento, 37. Cervani, G. (1969): La borghesia triestina nePeta Risorgimento. Figure e problemi. Udine. Cervani, G. (1973): Introduzionc all'edizione. U: Kandler, P.: Storia del Consiglio dei patrizi di Trieste dal-i'anno 1382 3ll'anno 1809 con documenti. Prima ri-stampa detla seconda edizione. Trst. Cervani, G. (1974): Pietro Kandler, storico di Trieste e delhstria. Atti e memorie, n. ser., 23. Trst. Cervani, G. (1981): II Litorale austríaco del settecento alia "Dezemberverfassung11 del 1867. U: Austria e province italiane 1815-1918. Potere centrale e amini-strazioni locali. BoJogna. Combi, C. (1857): Michele Fachinetti. Porta Orientale, 2. za 1858. Kopar. Combi, C. (1922): Schízzo autobiográfico. Pagine istri-ane, n. ser. I, 1-2. Kopar. Corelfi, M. (1950): Tomaso Luciani. Pagine istriane. Numero speciaie. Celebrazioni degli istriani illustri, ser. 3, I, 4. Trst. Corsini, U. (1972): Deputati della térra italiani ai parlamenti viennesi. Archivio Veneto, a. Clll, s. V, n 132. Venecija. Crnobori, T. (1980): Obrazovanje u Peroju u XIX i XX stolječu. Priloži zavičaju 6. Pula. Cuscito, G.f Gaiii, L. (1976): Parenzo. Padova Črnja, Z. (1969): Uloga ezonera u zaoštravanju nacio- nalnoga sukoba u Istri. U: Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri. Zbornik. Zagreb. Čmja, Z. (1975): Razdoblje nacionalnih borbi. U: Poreč. Zagreb. Črnja, Z. (1976): U Istri tisučuosamsto četrdeset i osme. (Iz grade za "Ščavunsku kroniku"). Istra, XIV, 8. Pula. Dabínovté, A. (1937): Uloga Piemonta 1848-1849. Hrvatska prosvjeta, XXIV, 4. Zagreb. Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, XIV, 27, 1. 7. 1848. Zagreb. Društveni razvoj... (1981) - Društveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. do početka 20. stolječa). Zagreb. Fachinetti, D. A. (1847): O istrianskih Slavjanih. Danica horvatska-slavonska-dalmatinska, XIII, 35. Zagreb. Fajdetič, V. (1981): Kastav u pjesmi i glazbi. Zbornik Kastavštine, 2. Kastav. Filipuzzi, A. (1955): La pace di Milano 6 agosto 1849. Rim. Formirovanje nacij... (1981) - Formirovanje nacij v centralnoj i jugo-vostočnoj Evrope. Moskva. Franceschi, C. (1926): Tomaso Luciani e il movimento patriótico istriano dal 1848 al 1866. Kopar. Franceschi, C. (1950): Francescho Vidulich. Pagine istriane, Numero speciale, Celebrazioni degli istriani illustri, ser. 3,1, 1, Trst. Franceschi, C. De (1926): Memorie autobiografiche -Con Prefazione Note e Appendici a cura del figlío Camillo. Sep. Archeograío Triestino, VIH, ser. 3. Trst. Franceschi, C. De (1989): Uspomene. Pula-Rijeka. Geseztze und verardnungen (...) (1822), 48. Beč. Geseztze und verardnungen (...) (1851), 76. Beč. Gestrin, F., Melik, V. (1966): Slovenska zgodovina od konca osemnajstega stoletja do 1918. Ljubljana. Godšo, Ž. (1987): Revolucije 1848. Beograd. Gospodarska... (1970) - Gospodarska in družbena zgodovina Slovencev. Zgodovina agrarnih panog. I. zvezek. Agrarno gospodarstvo. Ljubljana. ANNALES • Ser. hist. socio!. • 9 • 1999 • 2 (18) Pelar STRČIČ: HRVATSKA ISTRA 1848,-49., 301-326 Gospodarska... (1980) - Gospodarska in družbena zgodovina Slovencev. Zgodovina agrarnih panog. il. zvezek. Družbena razmerja in gibanja. Ljubljana. Grafenauer, B. (1948-49): Slovenski kmet v letu 1848. Zgodovinski časopis, ll-lli. Ljubljana. Granda, S. (1974): Graška Slovenija v letu 1848/1849. Zgodovinski časopis, XXVII, 1-2. Ljubljana. Granda, S. (1989): Prepir o nacionalni in državnopravni pripadnosti Istre v revolucionarnem letu 1848/49. Kronika, XXXVII, 1-2. Ljubljana. Gross, M. (1985): Počeci moderne Hrvatske. Neoapso-lutizam u Civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1850-1860. Zagreb. Hammer, M. (1989): Bibliografija I-XXX. Vjesnik histo-rijskih arhiva u Pazinu i Rijeci, XXXI. Pazin-Rijeka. Hanak, P. (1954): Ugnetenije narodi Avstrijsko] imperii i vengerska revolucija 1848-1849. g. Budimpešta. Hobsbawn, E. j. (1987): Doba revolucija. Evropa 17891848. Zagreb. igmatijewitsch, E. i. (1948): Croaten, Serben und Magzaren, ihre Verhältnisse zu einander und zu Deutschland. Grada za povijest književnosti hrvatske, 16. Zagreb. islokov (1984): U istokov formirovanja nacij v cen-tralnoj i jugovostočnoj Evropi. Moskva. Istra... (1952) - Istra i Slovensko primorje. Borba za slobodu kroz vjekove. Beograd. Jelovica, M. (1999): Životopis i oporuka kastavskog načelnika Andrije Marottija Jurjeniča. Zbornik Kastavštine, 7. Kasta v. Karaman, i. (1972): Privreda i društvo Hrvatske u 19. stol j eču. Zagreb. Kastav... (1931) - Kastav i Kastavština u prošlosti i sa-dašnjosti. Samobor. Ki sz I ing, R. (1948): Die Revolution Kaisertum Oesterreich 1848-1849, sv. 1-2. Beč. Klaič, N. (1959): Izvori za hrvatsku povijest, 4. Zagreb. Kojič, B., Barhalič, R. (1975): Ilustrirana povijest jadranskog pomorstva. Zagreb. Kukuljevič Sakcinski, I. (1848): Kakva treba da bude u obče politika naša. Novine Dalmatinsko-Horvatske-Sla-vonske, 20. 4. 1848. Zagreb. Kukuljevič Sakcinski, I. (1868): Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 2. Zagreb. Laginja, M. (1970): Istranom. Književna ostavština. Ri- jeka. Macartney, C. A. (1976): L'lmpero degli Asburgo 17801918. Milano. Madonizza, A. (1966): Lettere dalla Costituente austriaca del 1848-49. A cura di Giovanni Quarantotti. Vene-cija. Marchesetti, V. (1916): Storia documentata della rivoluzione e della difensa di Venezia negli anni 184849. Venec ija. Marcus, T. (1998): Korespondencija bana jelačica i Banskoga viječa 1848-1850. Zagreb. Marušič, B. (1976): Graziadio Isaia Ascoli in Slovenci. Zgodovinski časopis, XXX, 3-4. Ljubljana. Marušič, B. (1985): 1848-1849. Sloveni e Italiani da Trieste e Gorizia. La Battana, XXII, 78. Rijeka. Marušič, B. (1957): Iz povijesti kolonata u Istri i Slovenskom primorju. Jadranski zbornik 2. Rijeka-Pula. Melik, V. (1948-49): Frankfurtske volitve na Slovenskem. Zgodovinski časopis 2-3. Ljubljana. Mihovilovič, 1. (1948): Jedna trščanska stogodišnjica. "Slavjansko dfužtvo". Kolo, 1, 4. Zagreb. Milanovič, B. (1967): Hrvatski narodni preporod u Istri, knj. 1. Pazin. Usp. prvo, šapirografirano izd.: Istra u osvitu narodnog preporoda 1787-1860. Pazin. I960., te drugo, tiskano, izd. 1991. il 1848 (1948): Il 1848 nella storia italiana ed europea. Scritti vari. Milano. Mitis, S. (1921): Alcuni document! dell'Archivio capita-naledi Pisino (1810-1860). Atti e memorie, 21. Poreč. Mitis, S. (1923): Aicun/ document! dell'Archivio capita-nale di Pisino (1810-1860). Atti e memorie, 25. Poreč. Negrcili, G. (1978): Al di qua di mito. Diretto storico e difesa nazionaie nell'autonomismo delJa Trieste asbur-gica. Udine. Neustader, J. (1994): Ban Jelačič i dogadaji u Hrvatskoj od godine 1848, 1. Zagreb. Neustader, j. (1998): Ban Jelačič i dogadaji u Hrvatskoj od godine 1848, 2. Zagreb. Novak, G. (1960): Maninova vlada. Nacionalni komitet i garibaldinci u odnosu na Dalmaciju. Zbornik Histo-rijskog instituta JAZU 3. Zagreb. Novak, G. (1962): Borba za narodni jezik u školama, sudovima i uredovanju u Dalmaciji. (Prilog narodnom preporodu u Dalmaciji). Anali, 8-9. Dubrovnik. Novine hrvatsko-dalmalinsko-slavonske, 1849, 7. Zagreb. Obad, S. (1968): Sukob talijanskih i austrijskih interesa na Jadranu u revoluciji 1848/49, godine. Pomorski zbornik, 6. Zadar. Pahor, M. (1959): Koprska nota in miljski protokol iz leta 1849 v neobjavljenem spisu Antuna de Gele. Kronika, VII, 2. Ljubljana. Pahor, M. (1965-1966): Koprska nota iz leta 1849 ali prvi pokus namerne italijanizacije Istre. Zgodovinski časopis, 19-20. Ljubljana. Pahor, S. (1971): Ivan Nepomuk Cerar 1789.-1849. Izpoljnen ponatis iz Primorskoga dnevnika od 22. 12. 1968. U: Slavjanski Rodoljub. Mesečni časopis na svitlobo dan od Slavjanskiga družtva v Terstu. Faksimile vseh šestih številk iz leta 1849. Trst. Pazmski memorija), 1991, XII, 22. Pazin. Peruško, T. i dr. (1968): Knjiga o Istri. Zagreb. Petre, F. (1939): Poiskus ilirizma pri Slovencih (18351849). Ljubljana. Pfesinger, G. (1996): Meja revolucije. Revolucija leta 1848 na Štajerskem. Slovenci in Dunajska oktobrska revolucija. Zgodovinski časopis, L, 4. Ljubljana. 324 ANNALES • Ser. hist. socio!. • 9 • 1999 • 2 (18) Petar STRČIČ: HRVATSKA ISTRA 1 SJS.-49., 301-Í20 Pierazzi, J. (1972): Vincenc Ferrari Klun in Beneška Slovenija 1848-1849. Zgodovinski časopis, XVI, 1-2. Ljubljana. Polec, J. (1952-53): Uvedba opčin na Kranjskem i, 1849/1850. Zgodovinski časopis, 6-7. Ljubljana. Povijest Rijcke (1988). Rijeka. Quarantotto, G. (1921): Pietro Kandler commemorato nel XL aniversario della morte. Aggiuntivi ¡a Bibliografía degli scritti di íui a stampa. Archeografo Triestino, ser. 3, sv. 9. Trst. Dodatak: Scritti pubblicati postumi (18721919). Quarantotto, C. (1922): La deputazione istriana alia Costituente austríaca del 1848-49. Le Nuove Provincie, 1, 2. Rim. Quarantotto, G. (1934): Uomini e fatti del patriotismo istriano. Trst. Quarantotti, G. (1949): L'lstria nel 1848 alia luce di nuove testemonianze. U: La Venezia Giulia e la Dal-mazia neila rivoluzione nazionale del 1848-1849, 2. Udine. Quarantotti, G. (1954): Trieste e l'lstria nell'ettá napoleónica. Firenze. Rath, R. J. (1957): The Viennese revolution of 1848, Austin. Rogltč, J. (1946): Le recensenenl de 1910. se s meihodes et son application dans la Marche Julienne. Sušak. Rozdoijski, R. (1976): Die Sauernabgeordneteten in konstituirenden oesterreischischen Reichstag 1848/49, Beč, Rojnič, M. (1949): Nacionalno pitanje u Istri 18481849. Historijski zbornik, 2. Zagreb. Rojnič, M. (1955, 1980): Archeografo triestino. Enciklopedija Jugoslavije, 1, Zagreb. Skračeno, 1980, 221. Rubeša, V. (1892): Spomenica dvadesetpetogodišnjice hrvatske čitaonice u Kastvu. (Prve hrvatske čitaonice u Istri). Trst. Rutar, A. (1896): Samosvoje mesto Trst in mejna grofija Trst Prirodoznanstveni, statistični, kulturni in zgodovinski opis. Ljubljana. Saba, G. (1950): Michele Fachinetti. Pagine istriane, Numero speciale. Celebrazioni degli istriani illustri. Ser. 111, a. 1, n. 4. Trst. Sakcinski, I. K. (1848): Kakva treba da bude u obče politika naša. Novine Dalmatinsko-Horvatsko-Siavon-ske, 20. 4. 1848. Zagreb. Sandi, F. (1950): Bibliografía suf quaranotto triestino e giuliano. Atti e memorie del XXVII Congreso Istituto per la storia del Risorgimento italiano 37. Salvatorelli, L. (1949): La rivoluzione europea (18481849). Milano. Schmidt, V. (1988): Zgodovina šolstva in pedagogike na slovenskem, 3, 1848-1870. Ljubljana. Sciffrer, C. (1937, 1978): Le origini dell'irredentismo triestino (1813-1860). Udine. Sestan, E. (1946): La Constituente di Francoforte (18481845). Firenca. Slavenski Jug, I, 61, 23. 12. 1848. Zagreb. Slavenski Jug, i, 63, 30. 12. 1848, Mila bratjo Istrianci! Zagreb. Slavenski Jug, II, 18, 10. 2.1849: Dalmacija. Slavjanski Rodoljub, 1849, 2. Slavjanski Rodoljub, 1849, 3. Slavjanski Rodoijub, 1849, 3, Razmere prebivalcev ter-zaskiga okrožja proti mestu. Otnošenje žiteljah terstan-skoga okružja na spram grada. 15-16. Slovenija, 18. 8. 1848. Spinčič, V. (1926): Črtice iz književne kulture Istre. Zagreb. Spinčič, V. (1986): Črtice iz književne kulture Istre. 2. izd. Zagreb. Stančič, N. (1988): Leči 1848. godine u hrvatskim zemljama. Arhivski vjesnik, XXXI, 32. Zagreb. Štefani, G. (1949): Giuliani e Dalmati nella prima guerra d'indipendenza. U: l.a Venezi3 Giulia e la Dalmazia neila rivoluzione nazionale del 1848-1849. Studie documeni raccolti e pubblicati a cura del Comitato triestino per la celebrazioni del centenario, sv. 111. Udine. Štefani, G. (1949a): La flotta sardo-veneta nelfAdriatico e il blocco di Trieste. U: La Venezia Giulia e la Dalmazia nella rivoluz.ione nazionale del 1848-1849. Studie documeni raccolti e pubblicati a cura de! Comitato triestino per la celebrazioni del centenario, sv. III. Udine. Strčič, M. (1988): Jovan Sundečič u kontekstu hrvatske, srpske i črnogorske književnosti. U: Komparativno pro-učavanje jugoslavenske književnosti, 3. Zagreb-Varaž-din. Strčič, M. (1993): Mate Bastian kao književnik. Ivan Matetič Ronjgov. Zbornik, 2. Rijeka. Strčič, M. (1994): Temelji književne epobe. Svečenici u hrvatskom narodnom preporodu Istre i Kvarnerskih otoka. Pazin-Rijeka. Strčič, M. (1995): Riječanin Petar Studenac kao hrvatski narodni preporoditelj. Sv. Vid. Zbornik. Rijeka, Strčič, M. (1996): Bastianova pisma Kurelcu i njihovo značenje. Zbornik radova 1, Zbornik radova s Medu-narodnog znanstvenog skupa "Riječki filološki dani" održanog u Rijeci od 1. do 3. prosinca 1994. Rijeka. Strčič, P. (1969): Dopisi vanje Dinko Vitezič - Josip Juraj Strossmayer (1874-1904). Vjesnik historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu, 14. Rijeka. Strčič, P. (1974a): Stankovič, Stancowik, Stancovich, Istra, XII, sv. 3. Pula. Strčič, P. (1974b): Stankovič, Stancovvik, Stancovich. Istra, X», sv. 5. Pula Strčič, P. (1974c): Literatura o Petru Stankoviču. Dometi VII, 5. Rijeka. Strčič, P. (1976): Barbanac Petar Stankovič (17711852). U: Barbari i Barbanštirta. Pula. Strčič, P. (1984): Prilog za biografiju dva Francesca Vi-dulicha (Franje Viduliča). Otočki Ijetopis, 5. Mali Lošinj. 325 ANNALES • Ser. hist. socio!. • 9 • 1999 • 2 (18) PetjrSTRČlC: HRVATSKA ISTRA !f.4P,.-49.r 301-326 Strčič, P. (1987): Istra i Kvarnerski otoci u postnapo- leonsko doba. Istra, XXV, 5-6. Pula. Strčič, P. (1988): Administrativno uredenje Istre i Kvar- nerskih otoka od 18]3.-1847. Arhivski vjesnik, XXX, 31. Zagreb. Strčič, P. (1992-93): Prilog povijesti 1848/1849. godine u Istri. Vjesnik istarskog arhiva, 2-3. Pazin. Strčii, P. (1997): Slom feudalizma u Istri. Buzetski zbornik 23. Buzet. Sirčič, P. (1998a): Otok Krk u doba "posljednjega daf-matofona Antona Udine Burbura (XIX. st). Folia onomastica croatica, 7. Zagreb. Strčič, P. (1998b): Prilog proučavanju taiijanske komponente u Istri 1848./49. godine. Historijski zbornik, 51. Zagreb. Strčič, P. (1998c): Prilog o hrvatskom sudjelovanju u diplomatskim odlukama druge Jugoslavije o zapadnirn hrvatskim krajevima (1943.-1947.). Acta histriae VI. Koper. Studi kandleriani (1975). Trst. Stulli, B. (1982): Oko pripadnosti kvarnerskih otoka 1848/49. i 1861. godine. Vjesnik historijskih arhiva u Paziriu i Rijeci, 25. Rijeka. Stu 11 i, B. (1994): istarsko okružje 1825-1860. Prvi dio. Upravni sustav - demografske prilike - gospodarska struktura. Pazin-Rijeka. Stuiii, B. (1985): Poreština sredinom 19. stolječa. Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 27. Pazin-Rijeka. Šepič, D. (1963): Angelo Vivante i talijanski iredentizam na Jadranu. Zbornik JAZU, 5. Zagreb. Šidak, J. (1952): Historijska čitanka za hrvatsku povijest, 1. Do ukidanja feudalnth odnosa u Hrvatskoj god. 1848, Zagreb. Šidak, J. (1960): Austroslavizam i Slavenski kongres u Pragu 1848. Historijski pregled, 6. Zagreb. Šidak, J. (1973): Študije iz hrvatske povijesti XIX stolječa. Zagreb. Šidak, J. (1979): Študije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49. Zagreb. Šidak, J. i dr. (1988): Hrvatski narodni preporod. Ilirski pokret. Zagreb. Štefanič, V. (1960): Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb. Šulek, B. (1850): Austrianski daržavni ustav. (Konsti-tucia). Zagreb. Šulek, B. (1868): Naše pravice. (Izbor zakonah, po-veljah i spisih, znamenitih za deržavno pravo kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske g. 1202-1868. Zagreb. Tejkir, A. D. P. (1968): Borba za prevlast u Evropi 18481918. Sarajevo, Tischbein, A. (1842): Memorie di un viaggio pittorico nel Lilorale austriaco. Trst. VeJidova, L. A. (1986): Volitve v avstrijski državni zbor v slovenskih deželah v letu 1848. Zgodovinski časopis, XXXX, 4. Ljubljana. Vergotini, G. (1926): La fine del dominio napoleonico. Atti e memorie 38, 1. Trst. La Venezia Giulia (1949): La Venezia Giulia e ia Daimazia neJla rivoluzione nazionale del 1848/1849. Studie e documenti raccolti e pubblicati a cura de Comitato triestino per le celebrazioni del centenario. Sv. 1-3. Udine. Vilfan, S. (1988): Organizacija sodišč leta 1849 in narodnostne meje (zlasti na Štajerskem in Koroškem). Zgodovinski zbornik, XXXXIi, 2. Ljubljana. Vilhar, S. (1953): Družbene korenine italianskega ire-dentizma. Istarski zgodovinski zbornik. Antologia storica istriana. istarski historijski zbornik, i. Kopar. Vivante, A. (1912): Irredentismo adriatico. Contributo alla discussione sui rapporti Austro-italiani. Firenze, Geneve 1917 (franc.), Trst 1945, 1954, 1984. Wolf, S. J. (1981): IE Risorgimento italiano, !L Dalla Restaurazione ali'Unita. Torino. Zidarič, V. (1969): Razv ita k zadrugarstva u Istri i njegova uloga u narodnom preporodu. U: Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri. Zbornik. Zagreb. Ziliotto, B. (1924): Storia letteraria di Trieste e dell'lstria. Trst. Zwitter, F. i dr. (1961): Nacionalni problemi u Habs-burškoj monarhiji. Historijski pregled, 7. Zbornik. Zwitter, F. i dr. (1962): Nacionalni problemi v habsburški monarhiji. Ljubljana. Zwitter, F. (1965): Slovenski politični prerod XIX stoletja v okviru evropske nacionalne problematike. Zgodovinski časopis, 18. Ljubljana. Žic, N. (1954): Zapadna (bivša mfetačka) Istra 1848. Riječka revija, IV, 2. Rijeka. 326