t'auv'uiićt u gotovom
God. IVt
Zagreb, 22. aprila 1932.
Broj 16.
Pojedini broj stoji 1.50 Dinara
Nema slobode, ako je ne zaslužimo. Omladina mora dokazati, da zaslužuje slobodu, a to će dokazati na taj način da udje u borbu za slobodu.	P. G i 11 e t.
ISTRA
Oni, koji se bore za slobodu stalno pobjedjuju, ako su dostojni slobode. Svaki dan borbe znači približavanje slobodi, koja dolazi.
f Filippo Turati.
GLASILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE
»ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak. — Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu, Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.189.
Pretplata: Za cijelu godinu 50 Din; za pol godine 25 Din; za inozemstvo dvostruko; za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku.
0 italijanski politični emigraciji
Arnaldo Zanetti piše v listu »Le Flam-beau, (Paris, dec. 1931, jan. 1932.):
Kljub nekaterim epizodam nasilstva in nemirov med 1918. in 1922. v Severni Italiji, ki so jih imenovali »boljševistične«, kljub pohodu na Kirn in kljub mnogo hujšim na-silstvom, ki so jih po svoji lahki zmagi zakrivili po vsej deželi črnosrajčniki, lahko trdimo, da se je vršila borba med političnimi mnenji v Italiji do 1. 1926, (t. j. do umora Matteotija in Amendole), v notranjosti dežele. Razen nekaterih prominentnih osebnosti, kakor sta bila N it ti in Don Sturzo, _ki so morale bežati v inozemstvo, ker so jim fašisti stregli po življenju, ni bilo italijanskih političkih emigrantov do 1. 1926., to je dokler niso izšli zakoni o izjemnem sodišču, o smrtni kazni in pregnanstvu ter zakoni, ki so do konca uničili zadnje ostanke tiskovne svobode. S terorističnimi zakoni iz nov. 1926. je fašizem enkrat za vselej priznal, da ne more z normalnimi sredstvi nadaljevati borbe proti opoziciji mase in intelektualne elite. Ta opozicija bi bila fašizem hitro potisnila v manjšino, ako se ne bi posluževal brutalne sile.
Z drugimi besedami: italijanska politična emigracija zastopa mnogo več kot le eno posamezno opozicionalno skupino. Od levih socialistov do najzmernejših liberalcev za-stopa pretežni del normalnih političnih struj, ki obstojajo v Italiji, in ki jim je državni udar oborožene manjšine nasilno vzel možnost legalnega političnega boja.
Italijanski emigranti torej niso, kakor ruski, le preostanek vesoljnega potopa, ki bi uničil vse obstoječe, temveč borci, katerih želje po obračunu se sedanji zmagovalci upravičeno boje.
In še drugo dejstvo daje italijanskim emigrantom posebno silo: Rusko emigracijo bi mogli primerjati malemu nacionalnemu otoku sredi tujega morja; italijanski emigrant pa, ki se sicer rad imenuje »esule« (pregnanec), vendar v pregnanstvu nikakor ni tako brez korenin, kakor bi mogli pričakovati. Kajti poleg »notranje Italije«, ki se končuje ob državnih mejah in šteje 42 milj. preb., obstoji še »inozemska Italija«, ki obsega tudi kakih 10 milj. Italijanov. Od teh živijo 4 milijoni v Sev. Ameriki, skoraj rav-notoliko v Braziliji in Argentini, ostali pa žive po večini v Evropi in teh preko en mi-lion v Franciji. Kakor Anglež in Francoz lahko tudi Italijan potuje okrog sveta, ne da bi se posluževal drugega kot materinega jezika. Pa ne zato, ker bi bil italijanski jezik po svetovnem pomenu enak onima dvema, temveč zato, ker najde povsod rojske. V normalnih, to je predfašističnih časih, so ti inozemni Italijani bili v mnogovrstnih, ozkih stikih z domovino. Čeprav se preglasuje fašizem za nacionalistično gibanje, je te stike deloma prekinil, ker je povsod po-vzročil cepljenje in nezaupljivost, ter podvr-gel stike inozemnih Italijanov z rojaki v Italiji vsem mogočim kontrolam;^ v letih 1926—30. je celo poskusil preprečiti izseljevanje ali ga vsaj čim bolj omejiti. Uo-segel je s tem le, da omejujejo inozemski Italijani svoje denarne pošiljke v Italijo m se odrekajo potovanjem domov ter da se je v Italiji povečala želja po izseljevanju. A ni mogel preprečiti, da ta inozemska Italija vpliva v vseh ozirih protifašistično na domovino.
Saj je treba le pomisliti, da celo v letih, ko je bilo izseljevanje podvrženo najveejim omejitvam, ni bilo število Italijanov, ki so za vedno zapustili domovino^ nikdar manjše kot povprečno 500 na dan.
Druga ugodnost, ki jo uživajo italijanski emigranti v nasprotju z drugimi, je ta da najdejo povsod, tudi v najbolj oddaljenih krajih, domače razmere in aktivno solidarnost prej izseljenih rojakov, ki so si mogli še v predfašistični dobi ustvariti v tujim eksistenco. In to je večji del desetih miljo-nov inozemskih Italijanov.
Vobče je edino, kar mora pogrešati italijanski izseljenec v tujini — domača zemlja in dragi, ki jih je tam zapustil. Vseh drugih stvari, ki jih navadno^ vezemo s pojmom domovine: jedi in pijace, jezika in iger, časnikov, klubov itd., mu ni treba pogrešati. Ne le v južni Franciji m Svici, v Avstriji in sredozemskih deželah, v Om-cagu in Sao Paulu, temveč povsod na svetu najde italijanske restavracije, Chianti, »Corriere delia Sera«, igro »boccie«, pa celo kavarniške politične diskusije med socialisti in republikanci, katoličani in svobodo-miselci, severnimi in južnimi Italijani. Emi-grant ve da bo celo v onih deželah, kamor najredkeje pride, našel rojake vsaj na stav-biščih in pri zidanju železnic, nasipov m predorov. Skorej povsod sreča italijanske trgovce s sadjem in sladoledom, m skoraj ni pokopališča, v katerega soseščini ne bi italijanski kamnosek izdeloval marmornatih nadgrobnih spomenikov. Ce se emigrant ne more sporazumeti ob okencu ogrskega ali kitatskega kolodvora, mu je treba le po italijansko zakleti in takoj se bo prikazal ro-iàk. da mu pomaga iz zadrege.
Vijesti lx Julijske Krajine
NOTRANJA FAŠISTIČNA PROPAGANDA.
Trst, aprila. V zadnjem času je vodstvo fašistične stranke pričelo razvijati po vsej Italiji močno propagando za razširjenje fašistične ideologije med ljudstvom, ki je bilo doslej docela apatično napràm fašističnim političnim in gospodarskim načelom, čeprav je pod pritiskom razmer in iz oportunosti sodelovalo v fašističnih političnih in socialnih institucijah. Do poslednjih dni je bilo ustanovljeno 25 propagandnih skupin, ki jih vodijo razni fašistični poslanci in senatorji. Zdaj je vodstvo stranke ustanovilo 7 novih takih propagandnih edinic. Propagatori! fašističnih idej bodo prvič nasto-pin med ljudstvom 21. aprila o priliki običajnih fašističnih manifestacij in naborov. Kakor poročajo listi se je prijavilo k letošnjim fašističnim naborom 211.000 balil in avanguardistov. Prvi bodo prešli iz balil-skih v avnguardistične, drugi iz avaguar-dističnih v vrste odraslih fašistov.
t NAZARIJ KOŠUTA
Trst, aprila 1932. V noči od petka na soboto je podlegel ponesrečeni operaciji v tržaški bolnici Nazarij Košuta, 19 letni mladenič iz Sv. Križa nad Trstom. Prepeljali so ga domov, kjer so ga v nedeljo ob veliki udeležbi ljudstva pokopali na domačem pokopališču.
Pred letom dni je prebežal čez mejo. Iskal je posla kot trgovski pomočnik, pa ga ni našel. Iskal je dela drugod za vsak denar. da bi se le preživel. Pa je^ bilo vse zaman. Usoda mu ni prinesla sreče in zato se le odločil, da se vrne nazaj. Koncem septembra lanskega leta je spet prekoračil melo, pa so ga miličniki zasačili in prijeli. Tri dni je bil v postojnskem zaporu, a so ea nato izpustili. Prijavili pa so njegov beg čez mejo in sredi decembra je bil znova aretiran. Tržačko sodišče ga je obsodilo na 6 mesecev in 1000 lir denarne kazni.
V zaporu se mu je slabo godilo. Cez tri mesece je zaradi poškodb za trebuhu obolel. Hiral je ze skoraj mesec dni v ječi. Ker se njegovo stanje ni izboljšalo, ga je uprava zaporov odpremila v tržaško bolnicp. Zdravniki so takoj prepoznali, da je nujno potrebna operacija. Še istega večera so ga operirali, toda operacija se je ponesrečila in nekaj ur nato je izdihnil. Bil je jeklen značaj, ki se kljub bedi_ in pomanjkanju ni prodal tujcu za Judeževe groše. — Naj mu bo lahka svetokrižka zemlja!
TRŽAŠKE FAŠISTIČNE ŽRTVE.
Trst, aprila 1932. Fašisti so v nedeljo z velikim zborovanjem v. gledališču Rossetti počastili žrtve strankarskih in nacionalnih borb na Tržaškem. Poslanec Bolzon je imel spominski govor na maso fašističnih organizacij. Proslavljal je ,• fašistične poulične bitke in napade pred 10. leti v dobi fašistične revolucije. Podžigal je maso k nadaljnjim bojem, ki so ohranili v osvobojenih pokrajinah značai neprestane borbe proti tujerodnemu elementu. O teh borbah pričajo tudi žrtve iz zadnjih let.
Tržaških fašističnih žrtev je po navedbi fašistčnega glasila »II Popolo di Trieste« 25. Med temi ie sedem ljudi, ki so izgubili življenje v borbi prot tujerodcem. Izmed žrtev pa ie pet ljudi slovenskega, dva pa hrvatskega rodu. Ti so Florijan Bevčar in Ivančič iz Trsta, Anton Kerš^van iz Št. Petra na Krasu, Josip Cerkvenič iz Škocijana pri Divači, Bogomir Blazina iz Hrenovice pri Postojni, Andrei Jurman i Višnjana in Josip Marasič iz južne Istre.
KRIUMČARENJE.
Gorica, aprila 1932.	— Finansijska
straža je denuncirala Antona Furlana iz Št. Vida kod Vipave. Bit če predveden pred sud, jer je njegov sin ulovljen kako prenosi rakiju, koja je tajno fabricirana.
POITALIJANČEVANJE PRIIMKOV.
Trst, aprila 1932. Tržaški prefekt ie podpisal novih 97 dekretov za spremembo priimkov, kakor ie določena po zakonu. Večina ljudi, ki so jim bili spremenjeni priimki, so iz Trsta in njegove neposredne okolice. Med drugmi so bili spremenjeni tudi znani slovenski priimki Korošec v Corsini, Turk v Turco, Velikonja v Velicogna, Vidmar v Vidari, Višnievec v Visini, Natlačen v Natali.
DIVJI LOVCI V ISTRI.
Trst, aprila 1932. Pomanjkanje in stiska v Istri tira ljudi v obup. Gladne kmete ne zadrži več noben zakon pred prestopki, tatvinami in ropi, tihotapstvom, divjim lovom in beračeniem. V Liburniji, kjer je bila za gospodarsko zaščito Reke ustanovljena svobodna cona, se je razvilo tihotapstvo v taki meri, da ima reško sodišče polne roke dela.
Te dni pa je puljsko sodišče sodilo celo vrsto ljudi iz južne Istre zaradi divjega lova. Obsojenih ie bilo 12 ljudi na skupno denarno kazen 9505 lir.
IZPRED GORIŠKEGA SODIŠČA.
Gorica, aprila 1932. Lojze Peternelj i? Gorice je bil obsojen na dva meseca ječe, ker se ni prijavil k vojaškemu naboru.
V sodne zapore oa je bil iz istega razloga pripeljan Štefan Loban iz Lokavice pri Ajdovščini. Andrej Bric iz Dornberga je bil obsojen na šest mesecev zapora, ker se j<5 sprl z občinskim čuvaiem-fašistom v svoji vasi.
NAGLO PADANJE TRŠĆANSKOG PUČANSTVA ZABRINJUJE FAŠIZAM.
Trst, aprila 1932. — Ako se gledaju statističke cifre o porodjajima i umiranju u posljednjih par mjeseci, dolazi se do zaključka, da Trst rapidno, naglo pada i da to padanje nije prolazne naravi, nego da su mu uzroci dublji i posljedice nedogledne. Čak i.onda, kad se uzme u obzir zima i to, da u zimi umire više ljudi nego u ostala godišnja doba, cifre zaprepaštuju. I sama fašistička štampa mora to da konstatuie. Ovih dana izišao je u tršćanskom »11 Piccolo« jedan članak pod naslovom »Granica etničke obrane i dužnost Trsta«. U tom se članku odmah u početku kaže. da cifre o pučanstvu, s koje god strane se gledaju i kako god se opravdavaju ostaju negativne. U opadanju su porodjaji i vjenčanja, a raste broj smrti iz dana u dan. Čak i u aprilu, kad se je vrijeme malo ublažilo i kad je već nestalo gripe i influence, stanovništvo i dalje pada. U prvih 13 dana aprila rodilo se je 145 novih stanovnika, a umrlo ih je 146. To se prije u Trstu nije nikada doga-djalo.
»Piccolo« kaže: »U Rimu. gdje se 'prati demokratski razvoj nacije vrlo velikom pažnjom, opažaju i ono što se dogadja u Trstu i opominju: Trst na granici slavenskog svijeta propada!«
Tršćanski »11 Piccolo«, koji se boji, da će tim opadanjem pučanstva biti ugroženo talijanstvo Trsta ne pronalazi i ne tumači ipak pravo stanje stvari i ne kaže, koji su uzroci tog opadanja. Ne će da kaže, jer to ne smiie, da je tome kriva ekonomska katastrofa tog grada, bijeda ; glud u najširim slojevima, koji umiru od bijede i ne radiaju opet zbog bijede.
HAPŠENJA U GORIČKOJ.
Gorica, aprila 1932. — Zato, jer se nisu javili na stavnju bili su aretirani i odvedeni u goričke zatvore: Viktor Lauro iz Krmina: Ignacij Godrič iz Komna; Alojzij Bizjak iz Vipave; Alojzij Blaško iz Ajdovščine; Josip Bizjak iz Rihenberga. Ovaj po sliednji odsjedio je 3 mjeseca _ zatvora u Postojni radi bijega u Jugoslaviju.
JEDNA ZAKAŠNJELA VIJEST O NASILJIMA U KOŠTABOM.
Ljubljanski »Slovenec« donosi sa Rijeke vijest, u kojoj se govori o dogodjajima u Koštaboni u Istri prošlog decembra. I ako je ta vijest nešto zakasnila, ona je još uvijek veoma interesantna i važna. U tom je selu 27. decembra bio pravi sudnji dan. Bio je ubijen jedan fašistički prvak. Fašisti su došli u selo u kaznenoj ekspediciji. Pucali su po selu, zapalili usred sela veliki stog sijena, tukli su ljude i mnoge odveli u zatvor.
BJEŽANJE PREKO GRANICE PRED RIJEČKIM SUDOM.
Rijeka, aprila 1932. — Na Rijeci se sve češće vrše procesi protiv naših ljudi, koji bježe preko granice. Osudjeni su Ivan Benčan, 1. Griinwald, R. Bačič i I. Maran-foni svaki na 4 mjeseca zatvora i 2000 lira globe. Vinko Vretenac, Anton Lukšić, Julija Pastorčić i Anton Vrtarić osudjeni su svaki na 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe.
PULJSKI ŠEF POLICIJE DOBIVA MILICIONERSKI BODEŽ.
Pula, aprila 1932. — Da je puljski kve-stor Carusi fašista i to borbeni fašista opće je poznata stvar. On je u svoje vrijeme u Trstu pomagao prvim fašističkim škvadrama, da — »pobjede« i učestvovao je sam u najžešćim borbama protiv Slavena i komunista. Nedavno je bio imenovan kapomanipolom milicije, a pred par dana jedna je deputacija oficira 60. milicioner-ske legije posjetila Carusija, da mu poklone milicionerski bodež, simbol fašističke borbenosti. Carusi je bodež zahvalno primio.
OČAJNO NISKE CIJENE VINA U ISTRI.
Pazin, aprila 1932. — Cijene vina u Istri u posljednje vrijeme katastrofalno padaju. I to je vrelo zarade već sasvim izdalo, jer se vino nemože ni uz tako niske cijene da proda. Vino je ovih dana po 40, 50 i 60 centezima litra.
KRVAVI ZLOČIN U VIŽINADI U ISTRL Pula, aprila 1932. — Prošlog tjedna dogodio se je u Vižinadi krvavi zločin, čija je žrtva Valerij Grimaldi, posjednik u istom selu. Grimaldi je, kako pišu talijanske novine, posljednjih dana opažao, da mu neko krade drva iz njegove šume. Čuvao je šumu i jedne noći ulovio je na djelu braću Josipa i Jeronima P o r o p a-t a iz okolice Vižinade. Slijedećeg dana otišao je Grimaldi u kuću braće Pokopat. Oštro ih je opomenuo, da će tužiti. Braća Poropat su Grimaldija potjerali iz kuće. Kad je izišao iz kuće pogodila su ga dva metka iz revolvera. Pao je mrtav. Došli su karabinjeri i uhapsili Poropate. Po svemu se vidi, da se radi o jednom običnom zločinu. Interesantno je Ipak, da puljski »Corriere istriano« iskorištava i taj strašan dogođjaj u — nacionalne svrhe. Veliki članak, u kojem govori o zločinu, nosi naslov »O umorstvu mladog posjednika od ruke dvojice slavenskih seljaka«. Naši ljudi u Istri za taj su list i za fašiste uopće uvijek čistokrvni Talijani, samo su onda, kad počine neki zločin —-Slaveni. Govoreći o kraju, iz kojeg su braća Poropat, »Corriere« kaže, da ie to kraj, gdje su se svoje vrijeme vodile oštre borbe izmedju Slavena i fašističkih škvađra, pa ie tu pao i fašista Petronio. Puljski list kaže, da je ime Grimaldija bilo usko vezano s tim borbama i akcijama vižinadske fašističke, škvadre u »đrugorodnoj« zom.
Velika večina teh inozemskih Italijanov je že takorekoč po naravi antifašistična, kajti prvič obstaja po večini iz nekdanjih delavcev in kmetov, ki so si že prisvojili socijalistično, republikansko ali anarhistično miselnost, in drugič je izseljenec skoraj vedno misleč človek krepke volje, ki se drži svoje svobode. Politični emigranti Italije torej nikakor niso,’ generali brez čet, čete jim daje inozemska Italija.
»Toda«, boste rekli, »če je tako, zakaj politični emigranti' Italije končno ne pokopljejo svojih starih sporev, in se ne združijo v enotno, mogočno, protifašistično fronto, zakaj ne obnove svojih starih političnih strank ali zakaj ne ustanove novih političnih skupin? Kako da niso zmogli drugega kot tkzv. »koncentracijo« teh strank, ki niti ne obsega vseh razpoložljivih sil?«
Odgovor smo pravzaprav že povedali: politični emigranti Italije niso poražena manjšinska skupina, temveč so zastopniki vsega ali skoraj vsega političnega življenja svoje domovine, ki sa ie v domovini sami
umetno zatrl fašistični teror. Ni nujno, da bi bilo politično življenje dežele z 42 milj. preb. enotno, ko so bili še zaposleni z. obnovo svoje države po svetovni vojni, ki je uničila toliko teorij, interesov in organizacij. V Italiji so bili konzervativci m katoličani, liberalci in radikali, socialisti in komunisti, monarhisti in republikanci, pristaši zaščitnih carin in svobodne trgovine, nacionalisti in »Panevropejci«, in vsi U so 7j izjemo skrajne konservativne in klerikalne desnice — zastopani tudi v taboru emigrantov.
Fašizem ni koalicija desničarskih_ strank, ki bi pregnala majhno manjšino levičarskih radikalov, temveč je mala manjšina desničarskih radikalov, ki si je uzurpirala celotno politično življenje dežele s tem, da si je prisvojila monopol vlade, uprave, tiska in celo svobode govora. Oni dan, ko se bo končalo to popolnoma anormalno stanje, bo svet z začudenjem videl, da je politično življenje osvobojene Italije v glavnom enako onemu iz predfašistične dobe. Z drugimi
besedami : v Italiji, v kateri bi se vršil politični boj zopet v normalnih oblikah, bi obstojala prej ko slej, kot v vsaki kulturni državi s kolikortoliko razvito industrijo, v industrijskih centrih močna delavska stranka, v nekaterih drugih provincah močna katolička stranka, liberalna stranka meščanske inteligence in močna konservativna stranka, ki bi se opirala na določene kroge industrije ter velikih in srednjih posetnikov. A pri vsej mnogovrstnosti skupin, ki se odraža tudi v taboru emigrantov, kaže politična emigracija Italije, z izjemo komunistične frakcije, vendar globoko duhovno enotnost. Bolj in bolj prodire pri emigrantih zavest, da stoji nad obema velikima vladajočima skupinama — liberalno in socialistično, ki sta obe enako močni in upravičeni — veliki skupni politični in duhovni problem borba za novo svobodo.
Pripomba prevajalca: Ta članak je značilen za to, kako misli ital. emigracija o sebi, in prav je, da ga trezno preči tamo.
las.
FORSIRANJE POLITIČKIH PROCESA U JULIJSKOJ KRAJINI.
Trst, aprila 1932. Pred tršćanskim tribunalom održan je ovih dana proces protiv Ferdinanda Košute, rodom iz Svetog Križa kod Trsta, koji je bio optužen, da je 12. marta prošle godine pucao iz puške u bivšeg milicionera Ferdinanda Tence takodjer iz Sv. Križa. Toga dana na večer Tence se je vraćao iz Tržića kući i kad je bio blizu sela mimo njega proletilo je nekoliko metaka iz puške. Bacio se na zemlju i poslije se kradomice došuljao do kuće. Prijavio je slučaj karabinjerima i posumnjao na Ferdinanda Košutu. Kako je Tence bio milicioner odmah se je pomislilo da se radi o političkom zločinu pa je Košuta bio predložen na su-djenje Specijalnom tribunalu. Medjutim istraga nije mogla naći ni najmanjih dokaza, koji bi opravdali i najpovršniju osudu Košute. Kad bi taj Tribunal bio došao do makvakvog materijala. Košuta bi bio sigurno osudjen, jer poznato je s kakvom lakoćom Specijalni tribunal osudjuje. Ali ipafc Košuta nije bio sasvim riješen, nego je bio upućen na sudjenje tršćanskom redovitom tribunalu. Proces je trajao jedan dan. Ni tršćanski tribunal nije mogao da dokaže krivnju Košute. Pa čak je i sam Tence sad pred tršćanskim tribunalom izjavio, da je uvjeren, da Košuta nije na njega pucao. Košuta se je spretno branio. Izjavio je pred sudom, da je doista Slaven, ali da je lojalan gradjanin. Dokazalo se je štaviše u tom procesu, da na Tencea nije niko pucao, nego su mimo njega prošli metci iz pušaka, koje su te večeri iz sela odapinjali fašisti, koji su se pucanjem, po njihovom običaju, zabavljali. Uza sve to državni odvjetnik imao je kuraže, da traži za Košutu kaznu od 13 godina zatvora... No porota je uvidjela, da je Košuta pravedan, pa je bio riješen bez ikakve kazne. Ali ipak, zato, da se iskonstruira jedan politički proces, koji bi koristio fašističkoj politici, taj je mladić ni kriv ni dužan odležao godinu dana u zatvoru i mnogo se izmučio u istragama, koje su bile beskonačne i mučne.
FAMOZNI BRUNO CAMUS POD POLICIJSKIM NADZOROM!
Pazin, aprila 1932. — Doista nije jadnije mogao da svrši taj slavni Bruno Camus, nekada strah i trepet čitave srednje Istre. O njegovim nezgodama u Istri je bilo već u više navrata govora. Sad saznajemo, da je potpunoma degradiran i postavljen pod specijalni policijski nadzor (vigilanza speciale). To ga teško pogadja, naročito zato, jer je imao namjeru, da ide u Ameriku, a prije toga htio je, da ode u Rim, gdje je želio, da iznese pred Mussolinija neke »delikatne« stvari iz istarskog fašističkog života. A pisati ne može, jer mu se pošta cenzurira.
’ ANTIFAŠIZAM JE U ITALIJI AKTIVAN
Trst, aprila. 1932. Da je antifaši-zam u Italiji aktivan, dapače iz dana u dan sve aktivniji, to se vidi i po tome, što Specijalni tribunal sve više i više radi i što nemože ni da posvršava sve »poslove«, jer su zatvori prepuni »subverzivnih« elemenata, koji čekaju proces. Ali sada i sa službene strane čujemo glas, koji potvrdjuje to. U parlamentu se je ovih dana raspravljalo o proračunu ministarstva unutarnjih poslova, a referirao je podsekretar tog ministarstva Arpinati. On je u svom referatu rekao: »U zemlji vlada sasvim normalno stanje u svim provincijama. Tek pojačanje krize izazvalo je po neki protest u malim centrima protiv poreza i protiv općinskih vlasti. Ali radi se o neznatnim slučajevima, u kojima je učestvovalo najviše 100 osoba. Jedan teži slučaj bio je onaj u Barletti 10 novembra 1931. Incidenti su imali sasvim lokalni karakter, pa dosta je spomenuti, da su u demonstracijama učestvovali najbolji fašisti. Vlasti su odmah poduzele mjere za stišavanje i uspostavu reda«.
U toku svog referata Arpinati je rekao i ovo: »Iskoristivši ekonomsku krizu, neprijatelji fašizma počeli su da provode antifašističku propagandu, ra-spačavanjem taj ne štampe. — Ali policija vodi strogu istragu i prekida energično ovu antifašističku akciju«.
Interesantno je, da je sa službene strane i ovo malo izneseno i priznato. Znači, da se antifašizam osjeća i ne tek onako blago, kako• Arpinati kaže. Značajne su one demonstracije protiv poreza i općinskih uprava, to opet znači protiv fašizma, a naj karakteristični je je, da su u Barletti u antifašizam prešli i »najbolji fašisti«. Da se fašizam ruši polagano, ali stalno, o tome nema više sumnje.
RIMSKI POZDRAV I TUBERKULOZA.
Trst. aprila 1932. Mussolini je započeo jednu bitku: protiv tuberkuloze. Kampanja je velika. Citava štampa donosi velike članke, kojima upozorava na to veliko socijalno zlo. Režim je izdao neke manifeste, kojima se upozorava na opasnost tuberkuloze. U jednom manifestu prva točka glasi: »Rimski pozdrav mora da zamijeni sasvim stiskanje ruku, jer je taj stari pozdrav opasan i širi tuberkuloze«.
HAPŠENICI IZ ZGONIKA VEĆINOM PUŠTENI.
Trst, aprila 1932. — U vezi s vješću o dogodjajima u Zgoniku, gdje je bilo iščupano stabalce posvećeno Amaldu Mussoliniju, pa je bilo uhapšeno mnogo naših ljudi, javljamo, da je većina uhapšenih puštena na slobodu.
TRST UMIRA...
Trst, aprila 1932. -r-Velika špedicij-ska družba »Adriatica« je nedavno odslovila nad 100 uradnikov, vmes tudi take, ki so že leta in leta služili pri tvrdki. Delo je omejeno na minimum.
Razdeljevanje kosila brezposelnim so fašisti podaljšali preko zadnjega marca vsled tega, ker so izgledi za polajšanje krize več ko slabi.
V konkurz je prišla v Trstu velika lekarna Mizzan. Tako se je kriza raztegnila tudi na lekarne.
NOVE ŠKOLE U ISTRI.
Pula, aprila 1932. Da bi fašistička asimilaciona akcija prodrla u sve slojeve našeg naroda i u najzabačenije naše krajeve i da bi se što više malih »drugorodaca« naučilo talijanski, fašistički režim osniva nove škole. Tako je Ministarstvo javnih radova odredilo, da se počnu graditi nove škole u Jakovići kod Tinjana, Boljunu, štokovcima kod Svetvinčenta, Roveriji i Pićnu. Budući proračun toga ministarstva uzeti će u obzir još desetak novih škola u Istri. Tako izvještava talijanska štampa.
BROJEVI O PADANJU TRSTA U MJESECU MARTU.
Trst, aprila 1932. — Tršćansko ekonomsko vijeće izdalo je podatke o trgovačkom prometu tršćanske luke kroz mjesec mart. Kad se pogleda te brojeve vidi se na prvi pogled, da Trst proživljava tešku krizu, jer mu promet pada katastrofalno. Iznijet ćemo u našem listu tu tabelu, da se vidi kako teške dane proživljava tršć? ska luka i tršćanski trgovački život uopće.
U mjesecu martu ove godine i u mjesecu martu prošle godine promet je u kvintalima izgledao ovako:
Prispjelo:	1932	1931
	kv.	kv.
željeznicom	462.540	695.971
morem	1.403.129	1.411.193
Ukupno	1.865.669	2.107.164
Izišlo:		
željeznicom	728.969	1.104.093
morem	440.205	510.221
Ukupno	1.169.174	1.614.314
Promet:		
željeznicom	1.191.509	1.800.064
morem	1.843.334	1.921.414
Ukupan promet 3.034.843		3.721.478
U prva tri	mjeseca ove godine upore-	
djeno sa prva	tri mjeseca lanjske godine	
promet je bio	ovakav:	
Prispjelo:	1932	1931
	kv.	kv.
željeznicom	1.345.346	1.964.998
morem	4.105.848	4.059.905
Ukupno	5.451.194	6.024.903
Izišlo:		
željeznicom	2.235.357	2.808.380
morem	1.274.048	1.509.232
Ukupno	3.509.405	4.317.612
Promet:		
željeznicom	3.580.703	4.773.378
morem	5.379.896	5.569.137
Ukupno	8.960.599	10.342.515
Kako vidimo u prva tri mjeseca ove godine uporedjeno s lanjskom godinom promet je pao za 1.380.000 kvintala.
MINISTARSTVO PROSVJETE ZA AZILE U JULIJSKOJ KRAJINI
Trst, aprila 1932. —. Na molbu školskog skrbništva fašističko je ministarstvo prosvjete podijelilo oko trideset potpora po 300, 400, 500 ili 600 lira raznim azilima u Julijskoj Krajini, u kojima se odnarodjuju naša djeca.
ZNAČENJE ŠEGRTSKIH ŠKOLA A ASI-MILACIONOJ AKCIJI U JULIJSKOJ KRAJINI.
Trs t, aprila 1932. Fašizam sve akcije, koje provodi u našim krajevima promatra s jednog jedinog stanovišta: koliko doprinose asimilaciji našeg naroda u Julijskoj Krajini. U posljednje vrijeme otvara se u našim varošicama sve više šegrtskih škola, koje moraju polaziti svi šegrti i mladi radnici do 18 godine. Neki dan se je u Trstu sastalo na sjednicu administrativno vijeće, koje upravlja svim tim školama u Julijskoj Krajini. Na toj je sjednici pretresano stanje i rezultati škola, a medju ostalim se je raspravljalo i o nacionalnom i političkom njihovom značenju. Kon-statovano je, da te škole, ako budu vo-djene od sposobnih i politički svijesnih učitelja, mogu da postanu ne samo nositeljice prosvjete i naobrazbe potrebne budućim radnicima i obrtnicima, nego i nositeljice novog fašističkog duha u »drugorodne« slojeve na granici Italije. Treba se pobrinuti, da plodovi osamgo-dišnjeg pohadjanja osnovne škole i opetovnice, koja je obligatna, ne propadnu, pa se mora onu omladinu, koja se prema za obrt ili manuelan rad držati još četiri godine u fašističkoj školi. To je jedan problem od vitalnog značenja za Italiju, koji se ne smije zaboraviti. Na tom je sastanku administrativnog vijeća riješeno, da se otvore još nekoje šegrtske škole u zonama, gdje ih još nije bilo, a gdje su potrebne naročito s nacionalnog i političkog stanovišta.
ČICINO DI NUZZO BRINE VELIKU BRIGU O ITALIJANIZIRAN.IU ISTRE
Pazin, aprila 1932. Medju pazinskim fašistima posljednjih godina nije sigurno niko bio glasniji ni aktivniji od gimnazijskog profesora Di Nuzza, rodom iz stare Italije, koji je u našim krajevima vodio agitaciju i asimilacicnu akciju kroz balila organizaciju i dopolavoro baš u najčišćim ju-gosiovenskim zonama oko Pazina. Puljske novine su bile vječito pune novih njegovih predloga i zamisli, kako da se dodje do »cilja« što prije, a iznašale su i mnoge njegove pothvate. Pazinština je bila odahnula kad je jednoga dana bio premješten u An-conu i mislilo se je da je Istra zauvijek oslobodjena tog Čičiarela. Medjutim on i u Anconi ne spava mirno od briga za Pazin-štinom. On je alarmirao ne samo Anconu, nego čitavu provinciju Marche. U vezi s nekim profesorom Bonom razaslao je svim školama, koje u toj provinciji postoje, jedan bombastični apel, kojim moli i zaklinje sve faktore, koji su kompetentni, da saberu što više talijanskih knjiga, koje bi se poslale dopolavorističkim organizacijama u istarskim »drugorodnim« zonama. U apelu, koji ima službeni karakter, jer je izdan preko jedne službene ustanove, rečeno je, da se te knjige sakupljene za zone, koje su politički oslobodjene, ali još ni izdaleka nisu nacionalizirane. Italija mora ovaj narod nacionalno apsorbirati, a tome doprinose škole i fašističke organizacije. Medjutim dok djeca imaju u školi fašistički odgoj, treba se brinuti i za one odrasle, koji bi inače ostali izvan dohvata fašističkih asimilacio-nih težnja. Brigu o tome vodi dopolavoro. Toj organizaciji treba mnogo talijanskih knjiga, koje će se dati u ruke »drugorod-noj« seljačkoj omladini i odraslima u istarskim selima. Treba da se sakupi što .više knjiga patriotskog sadržaja, jer te knjige imaju naročito značenje. Te knjige zaokupljaju duše i upotpunjuju pobjedu talijanskog oružja kod Vittoria Veneta.
K UMORU NA CERKLJANSKEM
Trst, aprila. O zagonetnem umoru davčnega izterjevalca Kumarja pri Šentviški gori prinašajo tržaški listi tudi naslednje podrobnosti1. Kumarja so že lani napadli, da bi ga oropali, toda odvzeli so mu takrat le 100 lir. Ko so ga prevčerajšnjim ustrelili, so storilci njegovo truplo posuli s poprom, da bi tako onemogočili zasledovanje s pomočjo policijskih psov. Po tleh so vrh toga natresli kopico listkov s slovenskimi napisi »Svoboda ali smrt« in sličnimi, da bi oblasti prepričali o političnem ozadju zločina.
»11 Popolo di Trieste« poroča da si je Kumar, čeprav je bil tujerodec. doma iz Št. Vida nad Vipavo, pridobil velike zasluge za fašizem ha Goriškem. Bil je med ustanovitelji fašistične organizacije v Cerknem in se je splošno pričakovalo, da ga bodo v kratkem imeo-vali za poveljnika tamkajšnje fašistične čete.
Kumarjev spremljevalec Kranc še vedno noče dati nikakih izjav o napadalcih. V cerkljanski kotlini so med tem aretirali mnogo ljudi, vendar so večino že izpustili., ter jih pridržali v zaporu le sedem. Vodstvo preiskave je prevzel goriški kve-stor Modesti in mu pomaga tudi fašistični pokrajinski tajnik konzul Avenanti.
GOLJUFIJE NA RAČUN JETIKE
Trst, aprila 1932. V zadnjih tednih so v Trstu kakor tudi drugod razvili veliko propagando za pobijanje jetike. V mestu so celo organizirali velik srečolov. Sam italijanski dvor je zanj nakazal posebna darila.
Medtem pa so se v javnosti pojavili ljudje, ki so kot zastopniki neke »Naci-jonalne ustanove za protituberkulozno propagando« pobirali visoke prispeveke, najemali znatna posojila in celo zbirali naročnike za list »La Rassegna«. Oblasti pa so sedaj ugotovile, da takšne nacionalne organizacije sploh ni in da je »Rassegna« že davno prenehala izhajati. Opozorile so javnost na goljufe, ki še niso pod ključem.
SEŽANSKI FAŠISTIČKI DIREKTORIJ KONFERIRA O GLADI
Trst, aprila 1932. Pod predsjedanjem sekretara Graziolia sastao se je na konferenciju sežanski fašistički direktorij. Raspravljalo se je o velikoj mizeriji, koja u onoj zoni vlada i poprima sve teže oblike.
KRIUMČARENJE
Finansijska straža u službi na granici naišla je u blizini Hotedržice na tri krium-čara i to na Andreja Roželožnika, Ivana Skvarčiju _i Mariju Korene iz Hoteržice. Kod njih je nadjena izvjesna količina duhana, kave^ i šećera donesenog iz Jugoslavije. Uhapšeni su i tuženi sudu.
UMOR GOZDNEGA ČUVAJA PRED TRŽAŠKO POROTO
Pred tržaško poroto se je pretekli čer tek zaključil velik proces zaradi umora gozdnega čuvaja Filipa Grmeka iz Hruševice pri Štanjelu na Krasu .Obtožena sta bila nekdanja lovska priganjača France Tavčar radi umora in Polde Pavlica zaradi sokrivde.
Lani 5. januarja sta obtoženca, ki sta se vračala domov in med potjo popila dobro mero vina, srečala s gozdu blizu Njive pri Hruševici starega Grmeka. Tavčarja, ki je včasih nastavljal pasti gozdni zverjadi, je Grmek precej napadel, češ da je tudi takrat v bližnji dolini lovil kraške zajce. Tavčar je spočetka oporekal in nazadnje so vsi trije odišliv dolino, kjer so res našli past, ki jo je Grmek malo prej odkril. Prišlo je do prepira. Grmek je udaril Tavčarja, temu
pa je použito vino zagnalo kri v glavo, pobral ja kamen in zagnal proti staremu čuvaju. Prebil mu je črepinjo, tako da je kmalu nato izdihnil. Mladi Pavlica je že med prepirom zbežal, po zločinu mu je. urno sledil še Tavčar. Toda že naslednje jutro so prijeli oba in ju odvedli v Trst.
Na procesu se je Tavčar branil, češ da se v Hruševici ni pečal z divjim lovom in da je bil usodnega večera pijan. Dvanajst prič pa ga je zelo obremenilo. Sodišče ga je na pritrditev porote obsodilo na 14 let ječe, 3 leta nadzorstva, 1500 lir kazni in povrnitev vseh stroškov. Pavlica pa je bil oproščen. Pri procesu so rabili slovenskega tolmača.
SLOVENSKI DUHOVNIK ARETIRAN.
Ljubljanski »Slovenec« od 18. o. m. donosi ovu vijest iz Rijeke:
Na veliko noč zjutraj ob 7 so v Marezigah pri Kopru aretirali župnika Antona Požarja ml. Svoječasno smo poročalo, da ie bil postavljen pod posebno policijsko nadzorstvo, ker ni ubogal fašist, nasvete, da bi vpeljal pridigo v laškem jeziku. Moral je imeti potem vsakikrat dovoljenje, če je hotel kam iz občine. Proti tej omejitvi svobodnega gibanja se ie baje pregrešil, ko je v postu šel nekam drugam spovedavat. Strašni zločin je bil primerno kaznovan z aretacijo: župniku grozijo, da ga pošljejo v konfinacijo- — Ta slučaj je posebno zanimiv s psihološkega stališča Imenovani gospod je preprost in pohleven duhovnik. Bilo ie upati, da se bo alla don Abbondio mehanično vdal ukazom gospoda Rodriga in njegovih bravov. Tako bi se ustvaril poceni precedenčen slučaj. Ker se to ni. zgodilo, je na »upornika padel meč pravice«.
Kakor doznavamo, je bil župnik Požar v torek po veliki noči zopet izpuščen na svobodo.
TURISTIČKI PROMET POSTOJNE
Postojna, aprila 1932 Divnu postoj-sku jamu posjećuje sve manje i manje stranaca. Teško gospodarsko stanje, koje vlada u Italiji uvelike je tome krivo. U najnovijem broju talijanskog turističkog lista »Grotte d’Italia« izneseni su brojevi o prometu stranaca u Postojni kroz prošlu godinu, a ti su brojevi uporedjeni s onima u godini 1930. Posjet je kroz 193i pao za 34.323 p o s j e t n i k a. Godine 1930. došlo je u Postojnu 201.748 stranaca, a lanjske godine samo 167.425. Interesantno je, da opada baš broj talijanskih posjetilaca, dok broj inostranaca, na primjer Nijemaca, rasta.
UMRO JE VINKO DUSANEK.
Rijeka, aprila 1932 — Ovdje je umro farmacista Vinko Dušanek, rodom Ceh, poznati prijatelj našega naroda.
ft
Sušački »Novi list« donosi pokojniku nekrolog, koji je napisao g. Viktor Car Emin. Donosimo ga u cjelosti:
Na Rijeci su ga svi poznavali. Više godina bio_ je namješten u Prodanovoj ljekarni i tako je dolazio u dodir s gradjanstvom svih slojeva. Znali su za nj i naši s istarske strane i mnogi otočani: Krčani i Cresani. Roditelji su mu bili Česi, pa se i sam ponosio svojim češkim imenom. No njegovo je dobro srce bilo osobito priklonjeno nama, našoj zemlji, naročito ovome našemu moru.
More, i sve što je s njime povezano, bilo je oduvijek njegova ljubav, njegova strast. Kad nije bio u službi, mogli ste ga naći u luci, gdje posmatra brodove, bilježi njihova imena, snimlje »Kodakom« njihova jeđrilja, krme i »pulene«. I sve to sprema, skuplja. I ne samo to, već i razne druge predmete. Kad naidje na raspremljen, u bogzna kakovo spremište prometnut brod, on ga snimlje i čuva. Tako i sve »škve’-rove« diljem naše obale, pa i one davno propale, rasturene — i njih nam je sačuvala njegova ljubav.
Obišao je i naše otoke, zašao i duboko u Dalmaciju — i, gdje bi naišao ma kakav vrijedan pomorski predmet, ne bi mirovao, dok ga ne bi fotografirao. Usput je snimao i glagoljske napise po crkvama i grobljima.
Pretraživao je i nekoliko arhiva naših starih brodovlasnika, pobilježio mnoge stvari, što su se odnosile na našu drevnu trgovačku mornaricu, spremao odreske novina, u kojima je bilo govora o našim jedrenjacima : t. d. Gdje bi god čuo kakav narodni pomorski izraz ili kakvu rečenicu, poslovicu,^ pjesmicu našu narodnu — sve bi pobilježio i spremao, da bude na ruku onima, koji bi jednom htjeli da pišu historiju naših jedrenjaka. Tako je on radio punih trideset godina... Upravo se spremao, da taj ogromni materijal uredi, razvrsta, kad li mu prije nekoliko vremena: stao da slabi očinji vid, dok ga ne shrva. smrt.
Na razumijevanje nailazio je tek kod dvojice trojice prijatelja. Drugi su na ono njegovo nastojanje gledali sa smiješkom više manje dobrohotnim. Nije on sam, kome se na sličan način naplaćivao trud- I na blagopokojnog kastavskog načelnika, Kazimira Jelušića, gledalo se s takvim smiješkom. kad je ono uz druge naše stare stvari, novine, brošire i listine, pohranjivao i osmrtnice. A eno došlo je, da i one stare, požućele istarske osmrtnice važe danas kao dokumenti. Bez obzira na taj smiješak, mnoge su sačuvane Jelušićeve stvari već poslužile narodnoj stvari našoj. Tako će biti i s onima, što ih je sakupio pokojni Dušanek, ako se gdjegod nadje kakva dobra duša, pa se za njih pobrine, da ne propadnu, kao što su već netragom otišle tolike naše stare stvari, listine i uspomene. Svakako naš Dušanek zaslužuje već danas, da mu za sav onaj ogromni trud izrazimo našu toplu i vječnu harnost.
Slava mul	y. C. E.
f DRAGO IVAN MEDVEDIĆ
Klana, aprila. U petak dne 15. o. m. umro je u Klani g. Drago Medvedić industrijalac drvom, u dobi od 36 godina. nakon duge i teške bolesti. Pokopan je u Klani u nedjelju 17 o. m., uz ogromno u.ešće naroda iz Liburni je, koja ga je cijela poznatala i cijenila. U poratnim je godinama pokojnik podupirao i aktivno sudjelovao u borbi za opstanak i pravice našeg naroda u Istri. Osobito se je istakao sa prvim općinskim izbò-rima, koji su bili ujedno i poslednji, u općini Matulje. Pokojnik je bio nosioc narodne liste, pa je potpomognut osobitim elanom svijesnih birača potukao ujedinjenu listu renegatsko-komunistič-ku, sastavljenu od svih mogućih elemenata. Neka mu je laka istarska gruda.
Gospodarski položaj Beneškiši Slovencev
Gospodarski položaj Beneških Sloven-cev postaja od dne do dne bolj kritičen. Splošna svetovna kriza in neurejene_ razmere so zadale tudi temu našemu življu
hud udarec.	,	,	, ,
Zavedali so se. da ga bodo tako najlažje strli v kulturnem in nacionalnem oziru. Beneška Slovenija je ena sama velika razvalina, brez modernih naprav, prometnih zvez in sploh vsega, kar bi bilo nujno, da bi si ljudstvo pomoglo iz bede.^
Ves način produkcije se vrši po zastarelih gospodarskih sistemih, nikogar .ni ki bi ljudstvu pokazal pot k novejšemu in racionalnejšemu sistemu za pridobivanje. O-gromna večina Beneških Slovencev so mah kmetje, ki s0 v sedanjih razmerah povsem pasivni. Pred vojno so izvažali sadje (sedaj ostai a doma!) in sočivje; pomagali so si tudi s tem, da so hodili v svet za zasluz-
Mlekarne, ki bi dale lahko dohodek, ob-rtujejo po starem sistemu, ki upropasca ljudstvo in edino možnost gospodarskih podjetij v teh krajih. Mlekarne izdelujejo sir in maslo. Dnevni izdelki pa. pripadajo vsak dan drugemu članu, ki pride na vrsto, ko ima večjo količino mleka. Vsakdo razprodaja mleko sam in po lastni ceni. Ta slab sistem zavaja mlekarne v velike dolgove; zadolžene so skoro že vse (nekatere imajo čez 30.000 Lir dolga) Da je ljudstvo res pripuščeno samemu sebi m zapuščeno, dokazuje tudi dejstvo, da ima le malokatera občina svoj urad (poslopje) in svoje šolsko poslopje. Poslovanje m pouk se vrši v nehigijenskih kmetskih sobah.
Organizovana aklwsofi
Djelovanje zagrebačke Jugoslovanske Matice
PREGLED RADA NA GLAVNOJ SKUPŠTINI.
Dne 17, aprila prošle nedjelje^ je u Zagtebu održana prva glavna skupština u drugom desetgodištu opstanka i rada Ju-goslovenske Matice u Zagrebu. — Pretsje-dao je narodni poslanik i ministar i. s. dr. Živko Petričić. Prije prelaza r.a dnevni red pretsjednik je predložio da se u Beograd pošalje brzojavka Nj. Vel. Kralju.
Zatim pretsjednik ističe velike i iskrene prijatelje Jugoslovenske Matice gg. . prpf. Vjekoslava Spinčića, dra Dinka Trinajstića Rikarda Katalinića-Jeretova i Viktora Cara-Emina. Oni će biti pismom obaviješteni, da ih je skupština srdačno pozdravila.
Pretsjednik pozdravlja pretstavnika banovinskog odbora Jugoslovenske Matice u Splitu dra Stojana Brajšu, te delegate podružnica:
Prof. Josipa Ribariča pretsjednika podružnice u Kastvu. delegate iz Slavonske Pošege Aleksandra Pintariča, delegate iz Petrinje prof. Anastasiju Pucića, zastupnika osječke podružnice po punomoći g. Antu Ceha, zastupnika varaždinske podružnjce Ivana Nežića, te zastupnika podružnice Čakovec Ivana Zovića.
U svom uvodnom govoru, pretsjednik iznosio kako je stanje našeg naroda u Ju-lijskoj Krajini jednako teško, kao i prije. Jugoslovenska Matica u Zagrebu morala je upraviti akciju najviše na pomaganje onih. koji su morali ostaviti svoju rodnu grudu. Pružala im je, koliko je mogla, najpotrebnija sredstva, davala im utjehe i nade, pro-vidila ih ispravama i preporukama za na mještenje, tako da su ti ljudi osjetili, da

Naš sotrudnik nam piše;
V zadnji številki .naše »Istre* ste ^objavili notico »Delovanje fašističnega , učitelja v Renčah«. U tej notici je govori o učitelju Malacrea, ki je meni prav dobro
znan. Gotovo bo tud: ostale čitatelje »Istre« zanimalo kakšni so »stebri« fašizma v naših krajih. V Re^e l6, P«se‘ Ma' lacrea iz Ville Vicentine v letu 1928. V naš kraj je bil premeščen kazensko radi nekih svojih poneverb, ki jih je izvršil v družbi z drugimi fašističnimi »stebri«. V začetku se ni vedel tako oblastno kot sedaj, prihuljen je prišel v Renče, ponižen se je sladkal domačemu prebivalstvu in se mu dobrikal. Ko se je dobro usedel pa je pokazal svojo pravo barvo. _
Kmalu za njim je prišla se njegova zena, tudi učiteljica, kateri se je mora a umakniti naša, slovenska učiteljica. Kmalu so učenke čutile izpremembo učiteljice. Gospa Malacrea je dekleta pretepala in «im nadevala najgrše priimke. »Scimmie Kipiće), babe. sciocche (neumne)« so n a j-Milejši izrazi iz njenega slovarja. — Učenke ki so bile vajene dobrote in razumevanja učiteljice, so končno sle k možu gospe Malacrea, ki je obenem , šolski voditelj in so mu vse potožile. Da je enak
vzgojitelj, kot njegova zena. je dokazal s
tem, da je to nabil vpričo učenk z metlo, da ji tako pokaže svojo oblast in da JO na tako učinkovit način seznani z vzgojnimi in pedagoškimi načeli.
Res dobri so ti vzgojitelji m »stebri«, taki, da je stavba fašizma vsekako^ — »trdna«.	Emigrant iz Rene.
Prošlo je prvo četvrtgodište
ove godine.	..
Molimo sve duzmke, da nam doznače bar jedan dio dužne pretplate, jer ćemo im mace od 1. maja obustaviti list.
UPRAVA »ISTRE«.
Lučice, luk egipatski,
krumpir
svake vrsti za sjeme i -jelo (amerikanac, bijeli Šneflok, srpanjski biser, novi talijanski) te ostalo vote i povrće nudja uz veoma povoljne cijene:
HINKO SLUM
ZAGREB — KAPTOL br. 28.
Telefon 85-67
primamo kao našu dragu braću, da osjećamo prema njima iskreno kao prema ljudima svoj'e krvi. Ta pomoć, koja se ukazuje, daje snage i otpora onima, koji ne mogu biti medju nama, ona ima svoj veliki nacionalni smisao.
Tajnik g- Fran Baf je izmedju ostalog rekao:
Ovo j'è prva glavna skupština u drugom deceniju opstanka i rada Jugoslovenske Matice u Zagrebu.
Posljednja glavna skupština održala se je prije dvije godine, 28. decembra 1929. Na toj je skupštini prikazano stanje naše Istre, Trsta, Goričke i ostalih naših otetih nam krajeva kao i rad Jugoslovenske Matice do uključivo 28 decembra 1929.
Fažizam ima jedan cilj: asimilaciju onoga što se može asimilirati i uništenje onoga, što se nikakvim zaobilaznim putem i blagim mjerama ne da asimilirati. U posljednje dvije godine pale su u tom pogledu u talijanskoj štampi, na raznim fašističkim konferencijama i . u svečanim fašističkim govorima u tom smislu mnoge dosta precizne izjave. A nedavno je čak i vrhovni državni odvjetnik za čitavu Julijsku Kra jinu (Istru, Trst, Gorička, i ostale naše krajeve) Procuratore de! Re u Trstu Man druzzatto u svom govoru prigodom otvorenja nove juričke godine, naglasio, da je jedini cilj fašizma, da uz granicu prama istoku stvori čisti talijanski elemenat, koji će biti pouzdan i vjeran Italiji.
U Jugoslaviji je osnovana Jugoslo-venska Matica, da u nju može stupiti svaki Hrvat, svaki Srbin, svaki Slovenac, da našu braću potpomažemo, da im podignemo vjeru u bolju budućnost, da se stara 0 obez-bijedenju nacionalnog opstanka i 0 zaštiti interesa svih naših saplemenika u ino-stranstvu, da pomogne svakome onome našemu bratu, koji, prisiljen teškim i ne-.snosnim prilikama, dodje u ovu našu slo bodnu domovinu.
Jugoslovenska Matica, to nacionalno, humanitarno i prosvjetno društvo, kao vanstra-načka organizacija, vrši od svoga osnivanja zdušno tu svoju uzvišenu misiju, eto, već jedanaestu godinu.
A ona mora da i u buduće vrši tu svoju plemenitu i uzvišenu zadaću još s većom požrtvovnošću, s većim uspjesima.
Želim sada, da Vas ukratko izvijestim o našem radu u ove dvije posljednje godine. Ali prije negoli nastavim o tome dopustite mi, da se sjetimo naših članova, koji su ostavili ovu suznu dolinu, zatim nekojih istaknutijih otadžbenika, koji su ostali do smrti na svojoj rodnoj grudi i s nje se preselili u rajske visine,
Dr Matko L a g i n j a, bivši ban, nazvan ocem Istre. Dr Ante R 0 m a c, Dr. Torno Frankovi ć, Ivan Grk. Josip Pire, Prof. Ivan Mandić.	. To
Nije nužno, da Vam 0 njima govorim. ia kome nisu poznate velike zasluge blagopo-kojnfh Dra Matka L a g i n j e i prof. Ivana Mandić a, da će njihova imena vječno živjeti medju Istranima. A blagopokojni Dr. Ante Romac i Dr. Tomo Frankovic, koliko su pak oni radili za istarsku raju, koja m nikada neće zaboraviti. Ovi i oni drugi, svi su morali napustiti dom svoj, rodnu grudu svoju, jer im pod dušmaninom ljutim nije bilo opstanka.	. .
Dne 22 novembra 1929 umro je u svojoj 85 godini života velik rodoljub, generalni tajnik trgovačke i obrtničke komore bivši profesor gosp. Milan K r e š i ć, rodom iz Karlovca. Veliki taj pokojnik toliko je ljubio Istru, da ie oporučno ostavio Jugosio-venskoj Matici deset cijelih dionica i rve Hrvatske Štedionice u Zagrebu.
Ove godine, dne 24 ožujka, preminula je u Zagrebu milostiva gpspodja Jelka pl. Vranyczany Dobrinović ostaviv pismenu oporuku u kojoj je ostavila u korist Jugosl. Matice zapis, da Jugoslovenskoj Matici kao nasljednici Družbe sv. Girila i Metoda za Istru ostavlja iznos od pet hiljada dinara.
Naša vrijedna Podružnica u SI. Požegi izgubila je u prošloj godini svoga osnivača i dugogodišnjeg pretsjednika g. Dušana Kraljevića, a naša Podružnica u_ Kastvu svoga tajnika g. Josipa T u r č i n 0-v i ć a.
Jednako su nas rastužili teški narodni gubici u Julijskoj Krajini. Tamo su umrli: Fran Piego. Luka K i r a c, Šime C e r-var, Dr. Eduard Slavik, Dr. Franjo Sedej, prof. Josip Roža.
Velikim ovim pokojnicima bila harna uspomena u naredu. Klanjamo se njihovim sjenama i kličemo im: »Slava im!«
Dolaze najviše radnici, dolaze i pripadnici ostalih zvanja, najviše bez ikakvih putnih ispi ava, jer ih ili ne mogu dobiti. Kada dodju k nama i pokucaju na vrata Jugoslovenske Matice u Zagrebu, svakoga se lijepo primi, tješi, bodri, pomogne koliko se može, za svakoga posredujte i kod vlasti i kod privatnika, kako bi našli zaštite i zarade. Naša je ustanova u svrhu moralne i materijalne potpore našim izbjeglicama u vezi burzom rada. koja ide ususret svima našim sunarodnjacima iz izgubljenih krajeva, koju su nacionalno, politički i moralno ispravni i pouzdani, tako da im i Jugoslovenska Matica i naši sunarodnjaci duguju veliku i trajnu zahvalnost.
Godine 1930 došlo je k Jugoslovenskoj Matici u Zagreb:	iz
Istre 242, iz Trsta 80, iz Gorice 12, izRijeke i Zadra 15, izostalih naših zemalja, najviše iz okolice Trsta i Goričke 103 emigranta, novih, u sve 402.
Za ove i ostale emigrante, koji su u Jugoslaviji od prije, izdalo se god. 1930 raznih preporuka za vlasti i privatnika, pismenih intervencija za uboslenje, uvjerenja za dozvole boravka i uposienja, preporuka za besplatnu hranu kod »Prehrane«, koja
nam ie izlazila mnogo u susret i mnogo sirotinje nahranila, ovjerilo se prevoda sa talijanskoga jezika na hrvatski 839 komada.	-.	.	..
Godine 1931 došlo je novih emigranata iz: Istre 492, iz Trsta 94, iz Gorice 23, iz Rijeke i Zadra 33, i z ostalih krajeva (najviše okolice Trsta 1 Goričke) 200 u s v e 842, koji su se obratili Jugoslovenskoj Matici u Zagrebu za moralnu i materijalnu potporu. Emigranata iz prijašnih godina prijavilo se i obratilo takodjer velik broj, ali se o njihovu broju nije vodila statistika, što se uvelo, radi velike važnosti, ove godine.
Ako se prispodobi broj novih izbjeglica u godini 1930 s brojem novih izbjeglica u godini 1931, koji su došli u Zagreb 1 svojim se potrebama obratili pri svome dolasku na Jugoslovensku Maticu za moralnu i materijalnu potporu, vidi se. da broj raste.
Kroz godinu 1931 izdala je 1293 uvjerenja i preporuka za državljanstvo, za dozvole boravka i uposienja, domovnica, svjedožbi za razne potrebe 1 namještenja, napisala je i predložila kr. banskoj upravi 184 molbi za dozvolu uposienja, napisala emigrantima mnogbrojne molbe za razne svrhe, 282 preporuke na Javnu burzu rada za pogodovnu vožnju u pokrajinu u cilju rada i novčanih pripomoći, na gradsko načelstvo, gradska i druga razna poduzeća, na razne humanitarno-socijalne ustanove. Uz mnogobrojne lične intervencije pojedi nih članova banovinskog odbora Jugosl. Matice izdala je u svrhu uposienja 148 pismenih preporuka. Prevelo se je u uredu Jugoslovenske Matice na stotine i stotine raznih dokumenata sa talijanskoga i nekoliko sa njemačkoga jezika na hrvatski jezik kao priloge molbama za postignuće iugoslovenskoga državljanstva i za stupanja u razne službe. Podijelila je_750 nov čanih potpora, platila je 2405 ručaka širo masnim izbjeglicama.
Od Nove godine do 15 aprila 0. g. došlo je Jug. Matici novih emigranata: iz Istre 71; iz Trsta 17; iz Gorice 3; iz Rijeke i Zadra 3; iz okolice Trsta i Gorice 9; usve 103.	.	. x ,
Ali je kroz to doba došlo za prvi put k Jugosl. Matici iz spomenutih krajeva njjh 213, koji su u Jugoslaviji od prije, da traže moralne ili materijalne pomoći.	.
Od Nove godine do 15. IV. o. g. izdali smo, odnosno napravili molbi, uvjerenja, preporuke za rad i zaradu, potporu, pol zelj. kartu za putovanje u pokrajinu nista manje nego 762 akta. Nisu tu uzete u obzir molbe, koje su potpisale samo stranke bez potpisa ili preporuke Jugoslovenske Matice. Naš je ured uvijek pun ljudi.
Jugoslovenska je Matica širila i p r o-svjetu, osobito besplatnim dijeljenjem knjiga medju naše Istr a n e, koji su knjige tražili. Nabavila je lijep broj knjiga iz svojih sredstavg, a lijep je broj knjiga dobila od rodoljubnoga gradjanstva i nekojih knjižara grada Zagre-
U svrhu propagande, u glavnom, a k tome da dodje i do čednih novčanih sredstava za naše sunarodnjake i otetih krajeva
Jugoslovenska je Matica izdala ukusne stole tjedne i male džepne kalendare za god. 1929., 1930., 1931. i 1932.
Uslijed sve veće krize, koja kao mora pritište čitav svijet, morala se je Jugosl. Matica boriti, osobito prošle 1931. godine s velikim poteškoćama. Sa svim tim vršila je najvećom revnošću svoju misiju.
Za svoju 10-godišnjicu opstanka i rada Jugoslovenska je Matica u Zagrebu razaslala 2040 apela sa sabirnim Jubilarnim arcima na važnije škole, ustanove, poduzeća, vidjenije rodoljube itd. sa zamolbom, da je podupru moralno i materijalno u njezinu radu. I mnogi se oda-zvaše njezinoj molbi, ali nažalost mnogi se i mnogi oglušiše njezinu vapaju.
Proslavu smo obavili svečanom vile uspjelom akademijom dne 22 novembra 1931. u Narodnom kazalištu u Zagrebu.
Na posljednjoj glavnoj skupštini bilo je odlučeno, da se postojeće podružnice podstrekne na što in tenzivniji rad, usnule uskrisi, a novih što više ustanovi. Nažalost svi koraci za osnivanje- novih Podružnica urodili su samo,jednom novom Podružnicom, koja je osnovana u Petrinji dne 10 marta 1930. Naše Podružnice u Osijeku i SI. Požegi koje su bile pred likvidacijom rade sada upravo zamjernim uspjesima, a i os- _ tale su Podružnice pokazale svojim radom, kako ljube i kako treba raditi za spas Istre. Razvidno je to iz podataka o njihovoj materijalnoj pomoći Banovinskom odboru Jugoslovenske Matice u Zagrebu za žrtve fašističkog terora.
Moramo da ovdje izrazimo zahvalnost našim vrijednim Podružnicama, koje rade takvim elanom i takvom požrtvovnošću na prikupljanju sredstava za pomaganje žrtava fašističkog terora i time pokazuju, koliko im na srcu leži naša draga Istra, koje ne propuštaju nikakvu zgodu za Jugoslovensku Maticu, a po njoj za Istru i braću Istrane zainteresuju najšire slojeve naroda u svojim mjestima. Naše potpuno priznanje.
Kako nam dolaze iz onih krajeva čitave porodice, ponajviše zemljoradnika, kojima je spas ne u gradovima, nego u zemlji, povela se je akcija o kolonizaciji naših seljaka, u kojoj akciji učestvuje i Jugoslovenska Matica.
Dana 13 XI 1931 održao se je u Burzi sastanak istarskih inteli-genata radi dogovora o hitnoj i uspješnoj pomoći istarskim emigrantima. Na tom sastanku obvezali su se mnogi, da će doprinašati mjesečno neki doprinos za tu svrhu. Raspravljalo se je i o pitanju koloniziranja pa da se uzmogne što prije pristupiti kolonizaciji naših ljudi, području savske banovine, pristupilo se pitanju jamstva za tu kolonizaciju. Kr- banska je uprava obećala je naime poduprijeti tu akciju, davati Istranima novčane pripomoći i potrebite kredite, ali uz izvjesnu garanciju. I za tu garanciju nekoliko požrtvovnih Istrana upisalo je (obvezalo se za slučaj potrebe) za 77.000 dinara jamstva
Na poziv blagopokojnog prof. Ivana Mandiča, upravitelja Djačkog internata, sastala se ie u Burzi većina tih jamaca. 31. I. 1932. da se organizuje Akcijoni odbor za kolonizaciju, i da se posavjetuje, kako bi se što hitnije postiglo što bolje uspjehe.
Kao pročelnik Akcijonog odbora bio ie izabran blagopokojni gosp. profesor Ivan Mandić, a kao članovi gg. Vlado Sironić, Željko Vižintin, Pavao Marušič, ing. dr-Pio Pavlinič, i tajnik Jugoslavenske Matice (za sada Fr. Baf) i pretsjednik društva »Istra« (za sada Dr. Ivo Ražem).
Na osnovu usvojenog zaključka kooptirani su još u taj akcioni odbor iz Ljubljane gg. G o r k i ć Franjo, činovnik banske uprave i Lado Božić, pretsjednik društva »Tabor« te ekonom Josip Štrekelj.
Porodice koloniziranih emigranata na osnovu spomenute garancije dobiju od kr. banske uprave 20.000 Dinara kredita,^ koji imaju povratiti u 10 godina u godišnjim obrocima po 2.000 Din uz 4 posto kamata unatrag. K tome dobivaju potpore 6—7 hiljada dinara za gradnju stana i nabave stoke. Kako se iz toga vidi, uvjeti su vrlo povoljni. Na račun upisanoga jamstva kolonizirano je u okolici Virovitica 6 porodica (Mikac Ivan, Škropeta Vladimir, Pri-betić Petar, Milotić Martin, Bašaneže Josip i Peroša Ivan ) Uz jedno posebno jamstvo kolonizirani su nadalje Simonič Milan i Milanović Martin. Tako je, eto opskrbljeno zemljom 8 vrijednih istarskih porodica. Na račun prijespomenutog upisanog jamstva moći će se kolonizirati jošte kojih 5— 6 porodica.
Ali ovaj način kolonizacije skopčan je s poteškoćama. Gdje da se nadje dalje jamce uz današnje teške privredne prilike?
Lakše će biti s kolonizacijom naših ljudi u Južnoj Srbiji. Akcijoni odbor i u tom pravcu radi intenzivno. U ime akcijonog odbora otputovali su u Južnu Srbiju delegati da se za stvar, kako treba, zauzmu na mjerodavnim mjestima, pa da obidju južne krajeve.	..
U uredu Jugoslavenske Matice prijavilo se je dosada mnogo porodica za kolonizaciju. Od prijavljenih se traži, jda su Čestiti i vrijedni zemljoradnici, gledaće se na na-cijonalnu, političku i moralnu ispravnost >
pouzdanost. Smrću pok. prof. Ivana Mandiča ostalo je upražnjeno mjesto pročelnika u sekretarijatu. Na jednom sastanku akcijonog ogbora povjerena je ta čast i dužnost g. ing. dru Pavliniču.
Akcijoni odbor za kolonizaciju sastaje se češće, prema potrebi, i nastoji da ovoj svojoj važnoj ali teškoj zadaći udovolji, po mogućnosti, u punoj mjeri.
Jugoslavenska Matica podupire akciju kolonizacije naših ljudi, a podupirat će je i u buduće.
Iz mog dosadašnjeg izvještaja razabrat ćete, da se u Zagrebu i te kako vodi računa o našoj braći ovkraj i onkraj granice.
Mnogo se je učinilo, a učinilo bi se iošte i više, kada bi svi, koji mogu, bili članovi Jugoslovenske Matice.
Banovinski je odbor Jugoslavenske Matice u Zagrebu od velike važnosti. On se trsi iz svih sila, da dostojno vrši uzvišenu svoju misiju. Trudio se je, nastojao je, što je više mogao. Ako uspjeh nije možda onakav, kakav očekuje si. glavna skupština, nije krivnja na njemu, nego na teškim prilikama, kojima mora da se bori: Nema onoga što je najglavnije, nema dostatno novčanih sredstava.
Izvještaj tajnika primljen je s velikim odobravanjem. Pretsjednik dr. Petričić zahvalnim riječima spominje požrtvovan rad tajnika.
Po tom je blagajnik g. Josip Sirotić iznio izvještaj o zaključnim računima za godine 1929, 1930 i 1931. Sveuč profesor Pilar pročitao je izvještaj nadzornog odbora. Skupština je primila sve izvještaje s odobravanjem i podijelila upravnom odboru apsolutorij. /
Zanimljivi su bili izvještaji delegata podružnica. Vrlo je lijepo govorio g. Aleksandar Pintarič iz Požege o potrebi, da se osniva što više podružnica. Apelirao je na rodoljubnu štampu, da što. više popularizira ciljeve Jugoslovenske Matice. Istakao je dalje potrebu, da se priredbe Jugoslovenske Matice oproste od poreza. Prof. Pucić iz Petrinje izvijestio je o radu tamošnje podružnice i naglasio kako bi trebalo osnivati povjereništva tamo gdje nema podružnica. Duboko se dojmio govor direktora kastavske učiteljske škole prof. Ribariča, pretsjeđnika kastavske podružnice. On je živo prikazao, kako se ta pogranična podružnica nalazi u velikim teškoćama, jer nema sredstava, a onamo dolaze ljudi gladni, goli i bosi. Jedna žena je došla sa petero svoje djece, od koje je nastarije bilo od devet godina- Čovjeku se srce kida, kad vidi u kakvom stanju dolaze ljudi.
Kastav, koji nema nego 500 duša, ima podružnicu Jugoslovenske Matice dok je Sušak sa 15.000 stanovnika nema. To je čudna pojava. Sveta je dužnost i Sušaka, da osnuje podružnicu Jugoslavenske Matice. Govornik prikazuje, kako u našem narodu ovih krajeva još uvijek nema pravog razumijevanja za velike ciljeve Jugoslavenske Matice.
Matice šp 2
Ma kakve bile naše unutarnje prilike, sveta je dužnost cijelog našeg naroda i svih naših faktora, da vazda drže pred očima ciljeve Jugoslavenske Matice. Ovi ciljevi bi morali spajati sve naše duše. Potrebe Jugoslavenske Matice su ogromne, a brojke koje smo čas prije čuli, su minimalne. Banovinski odbor Jugoslavenske Matice u Zagrebu morao bi da se stavi u kontakt s ostalim banovinskim odborima pa da se nekom jakom akcijom dodje do toga da se već jednom prestane s pasivnom rezistencijom prema našoj sirotinji, prema krvi naše krvi. Takva pasivna rezistencija je narodni grijeh koji se ne da ničim opravdati. (Veliko odobravanje).
Ustaje pretsjednik dr. Petričić i veli: I mi smo ovdje osjetili tu pasivnu rezistenciju. Bili smo osamljeni, ma da vršimo jednu od najljepših i najsvetijih patriotskih dužnosti. U Dalmaciji, Sloveniji i drugdje Jugoslavenska Matica ima na stotine podružnica, tamo su hiljade i hiljade našeg svijeta zadojene svetim idealizmom, a mi smo u Zagrebu doživjeli čak i zapostavljanja i ponizivanja. Na sreću, u zadnje se vrijeme prilike poboljšavaju, te se i ovdje sve više nailazi na shvaćanje i razumijevanje ciljeva Jugoslavenske Matice.
Zatim se prešlo na izbor novog upravnog odbora, pa su izabrana ova gospoda:
Brnčić dr. Fran, odvjetnik, Baf Fran, škol. nadzornik u p., Gašparac Djuro, veliki župan u m„ Krznarić Ivo, blagajnik Jugosl. Nov. Udruženja, Magdić Marija, ravnateljica gradjanske škole, Mandekić dr. Vinko, prof.., Marčac Ivo, banski sekretar, Marčelja Ivo, prof. arhitekt, Mičić Dragutin, pukovnik u p., Pavelič dr. Ante, pretsjednik Senata, Petričić dr. Živko, nar. poslanik, odvjetnik, Rac Koloman, prof. u p., Rubelli pl- Vjera, Sirotić Josip, učitelj, Štulhofer dr. Aleksandar, odvjetnik. — Revizori: Pilar Martin, arhitekt, Politeo dr, Ivo, odvjetnik, Ražem dr. Ivo.
Izbor je prihvaćen jednoglasno.
Konačno pretsjednik zaključuje skupštinu, s nadom, da će takav rad, kakav provodi Jugoslavenska Matica, jednom ipak doći do uspješnijeg izražaja i uvaženja. —
DESETLETNICA LJUBLJANSKE »SOČE«.
Društvo »Soča« v Ljubljani je sklenilo, da proslavi letos desetletnico svojega obstoja in delovanja s tem, da razvije svojo društveno zastavo na nedeljo 12. junija t. 1. v Ljubljani. Društvena zastava bo umetniško delo po načrtu prof. Saše Šantla. Na to proslavo bodo povabljena v Ljublano vsa emigrantska dru štva. Zaprosilo se je za četr-
tinsko vožnjo na železnici. Z ozirom na to prosi društvo »Soča« v Ljubljani, da bi vsa emigrantska društva upoštevala to prireditev omenjega dne in opustila za ta dan svoje morebitne prireditve. Podrobnejši program se bo objavil pozneje. Za sedaj samo toliko na znanje.
Naša svijest
Ne mislim ovdje govoriti o nacionalnoj svijesti emigranata iz Julijske Krajine, za koju vjerujem da je visoka, već
0	našoj organizacijonoj svijesti. U prvom bi redu svaki emigrant morao biti član jednog otsjeka naše organizacije i vršiti svoje dužnosti savjesno! Danas, kada naša organizacija imade svoje ogranke ( društva) u svim većim mjestima Jugoslavije, to nije teško! Ako je ikada vrijedila parola: »U organizaciji je moć«, to bezuvjetno danas vrijedi.« U današnje doba neorganizovane jedinke ne znače ništa. Svijest se naša ocrtava uglavnom u vršenju dužnosti. Naši, koji po strani stoje neorganizovani, polako se gube, gube svoje značenje! U prvom redu to važi za našu inteligenciju.
Svaki emigrant, svaka kuća morala bi biti pretplaćena na »Istru«. Ako nas danas imade 50 hiljada i više u Jugoslaviji, trebalo bi da na »Istru« bude pretplaćeno barem 10 hiljada. Osim toga svatko bi trebao nastojati da nađe
1	novih pretplatnika.
Svaki od nas morao bi biti svijestan svoje odgovornosti pred budućnošću. Oni koji našu organizaciju gledaju ma i s najmanje nepovjerenja, na krivom su putu. Ja sam n. pr. čuo: »šta će vam organizacija, zar vi mislite da ostali svijesni Jugosloveni ne misle i ne osjećaju za »Istru«. Mi to vjerujemo, jer na koncu sami ne bi bili ništa! Nemamo apsolutno ni najmanjeg povoda da u to sumnjamo! Ali nitko ne može da kult Istre diže tako visoko kao mi. Iz jednostavnog razloga. Mi smo se tamo rodili i odgojili. Preživjeli tamo svoje djetinje i mladenačke dane, a mnogi i veći dio svoga života. Tamo su nam najmiliji i najdraži. Mi je najbolje poznajemo i moramo za Nju najjače osjećati!
U organizaciji braćo Istrani i Istranke je naša moć! Budimo svijesni da smo iz kraja, gdje se je rodio Dobrila, Laghi ja, Gregorčič i mnogi drugi. To još ne znači da u ambijentu, u kojem živimo moramo biti strani. Nipošto ne! U svim naprednim i nacionalnim društvima u Jugoslaviji morali bi uzimati vidnog i aktivnog učešća! I ni u čemu ne zaostajati za ostalim svijesnim jugo-slovenskim gradjanima! Iako nam nije bio i nije najlakši posao uživljavat! se i uživiti u ovu sredinu, prosto zato što smo iz Istre ili Gorice, jer je malo tko volio i voli svoj zavičaj kao mi iz Julijske Krajine! Kad smo ga silom napuštali van svake je dvojbe da smo svi osjećali Brankove riječi:
»Stani sunce stani,
Bela danka sobom ne odvodi,
Da pogledom sva mestanca redom
U svom kraju, milom zavičaju!«
Naša srca ni danas i nikada neće prestati osjećati za Nju! U nama mora živjeti vedri optimizam, da će Istri i Gorici osvanuti ipak ljepši i bolji dani! Mi u to moramo vjerovati, jer teško onomu, koga ta vjera i nada napusti. Biti će izgubljen za nas, za našu Istru! Momentano stanje, nije stvar vječnosti.
STAREŠINSKA DRUŽINA KLUBA JUGOSLAVENSKIH PRIMORSKIH AKADEMIKOV U LJUBLJANI.
ima do preklica vsak petek ob 20. uri prijateljske sestanke pri Ražmu (Žabjak — Ljubljana). Vabljeni vsi tovariši posebno pa oni, ki bivajo izven Ljubljane in jih pot zanese v našo sredo. — Odbor.
ORGANIZACIJA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANTOV — LAŠKO.
H. REDNI OBČNI ZBOR.
V	nedeljo, dne 10.' aprila 1932. ob 9. uri se je vršil v Laškem, v hotelu Savinja II. redni občni zbor krajevne organizacije jugoslovanskih emigrantov, ki obsega poleg laškega mesta še občine: Marija Gradec, Sveti Krištof, Šent Lenart in Jurklošter.
Rojak Benko Vekoslav je otvoril občni zbor ter ob polni. udeležbi članov pohvalil organizatorični čut, ki se uspešno razvija med emigranti.
V	odstotnosti tajnika Mayerja Ernesta, je podal tajnikovo poročilo rojak Bratuž Marij. Po pročitanem zaposniku zadnjega opčnega zbora, se je z ginljivimi besedami spomnil umrlih primorskih rojakinj: Fa-bjaničeve. Bratuž Jolande in Trop Petrine. Počestil je tudi spomin 25 letnice S. Gregorčičeve smrti. — Predoči! je živlensko delo pokojnega dr. Slavika in njegovo ljubezen do svojega roda.
Vtisnil je v srca navzočih ime, Frančiška Borgije Sedeja, posekanega hrasta goriških gora, in priklical v spomin ime škofa Do-brile, očeta mučeničke Istre.
Davčni upravitelj Štrekelj Alojzij je podal blagajničko- poročilo, kateremu je bil izrečen absolutorij.
Volitve so se vršile z vzlikom in so bili soglasno izvoljeni na predlog dosedanjega predsednika rojaka Benka sledeči:
Predsednik: Bratuž Marij;
Tajnik: Bobek Marija;
Blagajnik: Peršič Zinka;
Nadzorstvo: Mayer Ernest.
Rojak Bratuž se je zahvalil v svo-jen kakor tudi v odborovem imenu za izkazano mu zaupanje in obljubil, da bo posvetil vse svoje sile v korist emigrantov in emigrantskega vprašanja.
Predlaga zboru, da se pozdravijo P9-tom »Istre« vse emigrantske organizacije in vsi rojaki. Tople pozdrave pošilja dr. I. M. Čoku in neumornim voditeljem dr. Vilfanu, dr. Besednjaku in dr. Bitežni-k u
Navzoči spremejo predlog soglasni in se pridružujejo pozdravom.
Določi se letna članarina.
Rojak Benko je podal navzočnim nekaj važnih gospodarskih smernic. Rojak Magdič apelira na odbor, da se zavzame za organizacijo in vzgojo emigrantske mladine v okolišu. K debati so se oglasili poleg Devetaka in Slavca še nekateri.
Član »Tabora« iz Ljubljane je pozdravil opčni zbor. Tudi hotelir Trop je izrekel svojo naklonjenost in ljubezen do primorske emigracije.
Ob 11. uri je zaključil predsednik uspeli občni zbor.
Četudi so v Laškem in bližnji okolici naši rojaki bolj maloštevilni, smo prepričani, da bodo s svojo žilavostjoiin ljubeznijo d0 rodne grude dosegali lepe uspehe, za kar nam jamčijo nekatera imena, ki so znana že iz kulturnega udejstvovanja na rodnih tleh. Oživljeni organizacij želimo mnogo uspehov in ji kličemo: krepko naprej v skupni fronti za skupne cilje.
JUGOSLOVENSKA MATICA V MARIBORU
V ponedeljak 18. t. m. zvečer je zborovala mariborska podružnica Jugoslovenske matice v Narodnem domu. Po izčrpnih poročilih predsednika prof. Kende in tajnika Brandtneria je bil pri volitvah z majhnimi izpremem-bami izvoljen dosedanji odbor katerega naloga bo, da združi vse narodne sile v enotno fronto in tako v bodoče s smo-trenim delom doseže uspehe, ki se doslej zaradi razcepljenosti niso mogli pokazati v izdatni meri. Iz podružničnega delovanja pa izžareva neomajanaljubezen in zvestoba do vseh ki so naši po krvi.
PREDAVANJA V »SOCI«
V	društvu »Soča« je predaval v soboto 9. t. m. ob pol 21. v salonu pri »Levu« odlični predavatelj gosp. dr. Fr. Mis o praktični higijeni.
V	soboto 23. t. m. zaključi »Soča« v salonu pri »Levu« letošnjo vrsto preda-
FRANJO SOLLAR
trgovina želfesasom robom ZAGREB, liiea 16
vanj. Govoril bo odlični strokovnjak na gospodarskem in finančnem poprišču univ. prof. dr. dr. Aleksander Bilimovič: »O vplivu svetovne krize na narodno gospodarski in finančni položaj Jugoslavije«.
Po predavanju bo petje, deklamacije, recitacije, slednjič nastopi prvič v Ljubljani govorni zbor naše mladine z Grudnovo »Minerji«.
PREDAVANJE LADA BOŽICA
Klub jugoslovenskih primorskih akademikov v Ljubljani je priredil 13. aprila v prostorih Preporoda redni članski sestanek s predavanjem tov. L. Božiča o temi: »Omladinski emigrantski pokret«.
OBČNI ZBOR »TABORA« V LJUBLJANI.
Delavsko urosvetno in podporno društvo »Tabor« bo imelo I. redni občni zbor v nedeljo 24. t. m. ob 9. dopoldne v dvorani OUZD na Miklošičevi cesti.
DOBROTVORI JUGOSL. MATICE I BRA-
ĆE IZ ISTRE PRIGODOM DESET GODIŠNJICE (Nastavak)
BJELOVAR
Državna narodna muška škola sabrala din 40.—.
BRASLOVČE
Podružnica Jugoslavenske Matice sabrala 70.— din. Darovali su: Josip i Marija Rakovšček 20.— din. Po 10 din darovali su; Arko Leopold, Zajc Olga, Marsić Mar. Lušin Loize, Josio Pauer.
BJELOVAR, DRŽ, REALNA G1MN.
Filičić Bogomir, prof. sabrao je din 153. Darovali su do 25 din; Starc Tomo, prof-: po din 20: Ribar Andrija, direktor: po Ifi din: Bakiš Jovan, prof.: po 10 din: Filičić Bogomir, prof., Ban Nikola, prof.: po 6 din: Medur Aleksandar, prof., Gerečlr Mora prof, po 5 din: Mirković Vera, suplent, Vrana Josip suplent, Kašman Ante suplent. Rukavina Blaž prof., Pavić Hortenzije uč. vještina. Rus Vilko suplent, Boris Kitran suplent, Lalić Milivoj sekretar: po 4 din: Šaj Rudolf prof., Petranović Dušan prof., Aleksič Blaž suplent: do 2 din: Mudrinić Milutin prof.. Dr. Tkalčič Marijan prof-, Tomič Ladislav prof., Cerny Emil, učitelj pjevanja.
Naša kulturna kronika
ANTE DUKIĆ: PAGES EROM THE DIARY OF A JACKASS.
Nakladom izdavačke tvrtke Progress Press u New Yorku izašao je pod gornjim naslovom roman Ante Dukića »Iz dnevnika jednog magarca« u engleskom prevodu Vincenta Georgesa.
Dukićev je »Magarac«, kako je poznato, izašao već ranije u slovačkom prevodu, a preveden je u rukopisu takodjer na poljski i talijanski.
Istinski se radujemo, što jedno naše djelo dolazi sve više na glas u stranom svijetu, i to ovaj put kod jednog tako velikog kulturnog naroda kao što je engleski.
Na tom uspiehu čestitamo g. Dukiću najiskrenije.
PESMI DORE GUNDROVE
Naša rojakinja in znana slovenska pesnica gdč. Dora Grudnova, ki je doslej sodelovala v raznih revijah, namerava izdati svojo pesniško zbirko. Prijatelje poezije opozarjamo, da je knjiga dana v subskripcijo in se že sedaj sprejemajo priglasila, ki jih naslovite na »Belo-modro knjižnico« v Ljubljani, Dunajska cesta 1. II.
PESMI O KRALJEVIČU MARKU V PREVODU REHARA RADIVOJA
Izšla je 240 strani obsegajoča, čedno opremljena zbirka »Pesmi o kraljeviču Marku« (založba tiskarne »Merkur« v Ljubljani), Prevejalec Radivoj Rehar je iz bogate zakladnice srbske junaške poezije izbral najlepše pesmi o kraljeviču Marku, tem idealu v vekovih preizkušenega srbskega heroizma in jim dal pesniško prežeto slovensko podobo. Poleg dr. Gradnikove knjige prevodov iz zbirke narodne poezije je to po prevratu že druga zbirka, ki daj a slovenskemu občinstvu epiko, zraslo med vojščaki, kmeti in pastirji in vendar dovršeno do umetniške visine, ki se ji je nekoč poklonil sam Goethe. Rehar je izbral 21 pesmi, ki opevajo naj večja dejanja legendarnega junaka in utegnejo njegovo podobo popularizirati med našim ljudstvom. Knjiga se dobiva tudi pri »Tiskovni zadrugi« v Ljubljani.
NOVA OPERA NAŠEGA ROJAKA.
V sobotu 16. t. m. je bila v Mariboru krstna predstava opere »Casanova«, ki jo ie na libreto našega rojaka književnika Alberta Široka uglasbil komponist Mi-iroslav Sancin iz Trsta,
ŠULIGOJEV MLADINSKI PEVSKI ZBOR.
Pred dobrim letom je ustanovi! naš rojak učitelj Avgust Šuligoj v Trbovljah mladinski zbor. V enem letu je naš rojak spravil svoj zbor na tako višino, da se mu vse divi. Vse svoje sile, vso svoje mlado energijo in čutečo dušo, je vlil v ta zbor. Danes ima za seboj 17 nastopov, kar je za vsak zbor, v posebni meri pa še za mladinski vsekakor častno število.
Po uspelih koncertih, ki jih je zbor priredil 21 marca v Beogradu, kjer so mu izrekli svoje priznanje najvišje osebnosti in naši najboljši glasbeni strokovnjaki, je priredil v nedeljo 17- t. m. zadnji koncert v tej sezoni v Ljubljani.
Koncert je bil pravi triumf za mlade pevce in njihovega pevovodja, kateremu je desna roka naš rojak učitelj Milan P e r-tot iz Barko vi j pri Trstu. Unionska dvorana je bila natrpana občinstva. U odmoru se je rojakoma Šuligoju i Pertotu pristopil zastopnik »Kluba primorskih akademikov«. ki je agilnima učiteljima čestital v imenu njihovih rojakov.
Časopisna kritika govori v superlativih. »Pondeljski Slovenec« prinaša pod naslovom »Drugi nastop trboveljskih slavčkov« podnaslov »Presenetljiv uspeh primorskega rojaka« in pravi med drugim: »G. Šuligoj je položil v ta zbor toliko truda in požrtvovalnosti, kakor je pri nas še najbrž ni noben pevovodja.«
»Slovenski narod« objavlja kritiko skladatelja Adamiča, ki je zapisal: »Šuligoj je dosegel včeraj v resnici tako ogromen uspeh, kakor se zamore malokateri koncertni prireditelj letos do sedaj pohvaliti ž njim.« In dalje »Danes ta zbor ne potrebuje nobene širokoustne reklame več; že samo njegovo ime bo v bodoče napolnilo vsako dvorano.«
»Jutro« piše v članku »Veličansten uspeh koncerta trboveljskih otrok« o Šuligoju sledeče: »Njegov trud in njegova volja sta brez primere, njegova ljubezen do otrok, iz teme rojenih — nedosegljiva. Njegovo veliko delo ne bo nikoli plačano. Narod mu bo ostal dolžnik. Le ti otroci, ti njegovi otroci, sto deset rastočih src, le ti mu bodo mogli plačati ljubezen za ljubezen.«
Ob krasnih uspehih, ki jih dosezata rojaka Šuligoj in Pertot jima tudi mi izrekamo naše iskrene častilke. Veselimo se z njima, ker sta s ' svojim delom doprinesla nov dokaz kulturne sile tistega nesrečnega rodu, katerega sina sta.
»Istran« narodni i poučni
Ja možda imam takovu sreću. Kadgod orimam »stare knjige i hartije« dospije mi u ruke po koja knjižica, davno zaboravljena, a koja je ipak nekada bila voljena, dragi prijatelj i učitelj. Takav je slučaj i s tim »narodnim i poučnim koledarom«, koji mi je pao u ruke, a da sam mu se i najmanje nadao.
Draga je to mala knjižica. Broji 48 stra-nica oktave, a ipak je nekada, u ono vrijeme, dok su naši slavni istarski borci ustali, da obrane svoju rodjenu srudu i iezik materinji, bila po svojoj sadržini velika, veća no što su najdeblje knjižurine. Ta je knjižica tako topla, svaka njena stranica odiše za istarski puk, ona je iskrena, ona liječi stare rane i ulijeva nove nade.
Tempora mutantur, veli stara latinska poslovica, et nos in illis — vremena se mijenjaju i mi u njima, ali zašto baš da Istra bude u tom vječna iznimka. T Kako strašno djeluje na nas vizija pjesnika i njegove sumorne riječi: »Moja zemlja umire, mrtvac na njoj leži... već zadnji i dihi čut...« Ne, ne, sve je to samo san, varka — naša zemlja mora živjeti, mora zato, jer je naša, jer je naš život vezan uz nju, jer bez nje nema nas.
I sve te misli, tmurne i svijetle, okup-Ijuju čovjeka, kada lista ovu malu požu-tielu knjižicu. Ne samo da je taj koledarić nacionalan, on je duboko socijalan i kako nas se humano dojimliu riječi upućene »štiocu«: »Koledar kao iiečnik treba da uzme ljetos oštar nož i razpaljeno železo u ruku, jer na težaku Istranu vidi težke, zanemarene rane. Kmeta, težaka, polje-djelca treba da najprije ozdravimo, jer kmet je temelj našeg blagostanja, od njega svi živimo, bez njega sve bi propalo«. Dakle, koledarova je dužnost da najprije izliječi rane u seljaku, a koje su to vidjet ćemo kasnije, tek tada, kada narod ozdravi, kada se u ni ulije potrebita snaga i samosvijest, tada se može pristupiti glavnom djelu — političkoj slobodi i neovisnosti.
Kako smo već rekli kolendar je izdan 1870. godine u Ljubljani, a tiskao ga i© Josip Blaznik u vlastitoj nakladi. Odmah nakon naslovne stranice dolazi pjesma po-svetnica »Istranom«, koju je ispjevao Matko Laginja, veliki narodni istarski borac. Prema svemu se čini, da je i on taj kolendar sastavio, a isto tako da je i Jijegov članak »Naše rane«, koji je najznačajniji u cijelom kolendariću, premda ne nosi nikakve šifre. (Pjesma. »Istranom« nosi šifru M. L-). To sudim prema stilu i samom jeziku, jer se ta i donekle razlikuje od ostalih članaka, koji nose šifru V. S.
Što Pjeva Matko Laginja u svojoj pjesmi posvetnici?
U lijepo vrijeme Ivanjskog dana uputio se naš pjesnik u vrh Vučke gore, da se nagleda s njenog vrha lijepe zemlje istarske. Kada ie stigao u goru do Časnog poklona, odakle se, kako priča narod, može viditi crkvica trsatska, zamoli Bogorodicu,_ da mu dade snage, e bi se mogao popeti na vrh »Vučke gore«. Kad se najednom pojavi pred pjesnikom »čovjek suha lica staračkoga, siede kose, čela dostojnoga«. Bješe starac pustinjak, koji je živio daleko od
koledar za godinu 1870.
svijeta, suznih je očiju uhvatio pjesnika za ruku i poveo ga do vrha planinskoga. Pokazao mu je rukom dalek vidik, more, polja, lugove i kršhe planine. »Sve je to, veii starac, jedna kćerka jedne majke, ali tužna i nesretna.«
»Baš je naša zemlja Istrianska,
»Liepa njegda. Bogom sad prokleta.
»U toj zemlji naš kmet njivu ore, »Snoplje vrši i grozdove mosti;
»U toj zemlji naš kmet danke plaća, »Jer poštuje boga i vladara;
»A1 u Istri težka prokletinja:
»U njoj jesu tudjinska gospoda »Pravdu kroje, naše novce broje »Ter vse čine u tudjem jeziku,
»A kad narod svog jezika nejma, »Onda narod obilježja nejma,
»Njee se mieša sa svakim tudjincem »I tudjin mu djedovinu uzme!«
Tako se jadao starac pustinjak mladom pjesniku. »To je, veli, kletva tako urečana, a kad bude deveto koljeno Istre zemlje čestitih sinova, tada će prasnuti zora sa isto-, ka i nastati sretnija vremena.« Deveto koljeno dolazi i pjesnik je njegovo dijete, na njemu će se vršiti prokletinja. Odakle ta prokletinja na zemlju istarsku? Kada je teško bolovala majka Hrvatska, zavjetovala ie svojoj djeci i najmladjoj od njih Istri, da će ih ženit na imanje, a ne davat nikome tudiincu. Ona će umrijeti, vršit će se prokletinja urečena s neke više sile i djeca će njena patiti. Za Istru će se otimati dva vjerenika »jedan s morske, drugi s kopne strane. S morske strane čeljad talijanska, a od kopna ta Nemčija stara.« I trajat će prokletinja kroz duge vijekove, dok ne dodje deveto koljeno i dok ne uskrsne majka, koja je zavjetovala svoju djecu na umoru. Pjesnik završava svoju elegiju proročanstvom, u kojem vidi ujedinjene sve naše zemlje obasjane istočnom zorom i sretnijim vremenima. Da, ujedinile su se naše zemlje, minula nas je prokletinja, ali usud Istre, koja je najviše patila, koju su trgali i mučili, nju i danas kruni trnov krvavi vijenac, ona i danas čeka »neko novo pokoljenje«, koje će je osloboditi vjekovne kletve i obasjati »zorom od istoka«.
A zašto ie Bog baš tako Istri udijelio da vječno pati i trpi? Prelazimo letimično preko običajnih kolendarskih bilježaka o »Pomičnim blagdanima«, »Četiri ljetnim vremenima«, »Mjesečnim četvrtima« itd. — nas privlači članak pod naslovom »Naše rane«, u kojem »koledar« daje pouku »Istranom«, što da čine i kako da liječe svoje nacionalne i socijalne boljke.
C,'-.
»Tko sakriva svoje zlo, u zlu pogine« — počinje članak, a odmah nakon toga slijede riječi upravljene kmetu, koje smo već citirali- Prva je rana o kojoj raspravlja »koledar« — neznanost. »Ova je na našem težaku najgorja rana, koja truje sve druge.« Kmet je neuk, gospodi nije stalo, da ga pouče, glavno je da teži zemlju i da joj donosi plod. »Zato kod nas sve propada. Imamo zemlju plodnu vinom i uljem, nu ipak je kod nas vinarstvo, vrtlarstvo, voćarstvo i t. d. sve još na Adamovom stupnju. Ovo dalje što citiramo vjerno ilustrira tadašnje političke i prosvjetne prilike u Istri, koje su nažalost i danas na vlas slične, ako ne možda još i gore. »Jeli Istra bez škol? Nije, jerbo jih ima, ali premalo: ih ima, ali u njih se premalo t. j. u poljedelstvu baš ništa ne uči, ih ima mnogo, ali većjom stranom kakovih?! Tu ti mora suza na oko. Tudji smo u vlastitoj zemlji! Naša dječica, mjesto da uče u svojem materinskom jeziku, ubijaju se kroz šest liet u tudjem, nerazumljivom jeziku.
U mnogih občinah ili komunih zginuo je naš jezik zarad trojice ili četvorice ino-stranac, veliki porjižnikov dok biahu gladni, a još većih oholio sada kad su se napasli. A što ćete, da nauči naše diete u školah talianskih? Došav u školu, djete poznalo ie barem svoj jezik, a zapustiv školu, ne zna vam ni hrvatskj, ni talijanski, i otac komoć sada spozna, da je po-slav telca u školu,a iz škole da mu je došao tudjim nožem skopljen vol, Ovakih škol je žali bože u Istri najviše . . .
Dalje »koledar« govori o kmetu, kako ga treba podučiti i u čemu. Prigovara onima, koji mnogo govore, a malo rade. »Vikanje kmetu ne koristi, nego činom je treba njega podučevati.«
Kako da se izliječi ova rana? »Župani, predstojnici i savjetnici občinski! U vaših rukah ie sreća ili nesreća vaše djece, podpore vaše starosti. Nastojte, da vam bude škola narodna t. j. vaša djeca neka se po-
dučeva u materinskom jeziku. Znajte da za ovaj jezik su proljevali vaši pradjedovi krv, da vam ga obrane neoskvrnjena, a vi ne činite si vječne sramote, da za ljubav trojici ili četvorici inostranac prodate sebe i svoj narod . . .
Koliko su tada značile te riječi taj poziv na narod, kada su se istarski zastupnici u saboru prekidali samo zato, jer su progovorili svojim materinjim jezikom. A ipak riječi Matka Laginje »Gospodo Latini . . .« pokazale su da ima ljudi i -boraca, koji će živjeti i umrijeti za svoje, za dušu svoga naroda.
Druga je rana nemila socijalna pojava »Poljska tatvina.« Pojavili su se nepoznati Ijudi-paraziti, koji žive od muke tudjfc ruku i noću kradu, što su rodile voćke h voćnjacima i žitarice i sadovi po njivama. Prema njima »Koledar« je veoma strog-Osudjuje ih zbog prostog kriminala, a kao takovima treba da im se i sudi.
Treća je rana pitanje »općinskog zemljišča i naše šume.« To su općinske zajednice ili »komunjsko zemljišče«, kako ih naziva pisac. Zagovara, da se ta zemljišta podijele medin seljake, jer će tako donijeti veće koristi. U tom se djelu svog članka dotakao »Koledar« i pošumljivanja Krasa, koje je od prijeke potrebe, jer se već opazilo, da voda spire zemlju s gora, budući da nemilo kljaštre šume, što je od neprocjenjive štete. Daje neke upute, kako bi se vršilo pošumljivanje i kažnjavalo one, koji upropaštuiu zemlju.
»Ima još mnogo ran u Istri, završuje »Koledar«, ali ovih k ljetu«.
Osim ovog članka nalazimo u toj maloj knjižici još nekoliko manjih člančiča punih pouke i praktičnih savjeta kao što ie onaj »Kako da ravnamo s vinom«. Ima i dvije lijepe narodne pjesme kastavske, od kojih je jednoj motiv veoma sličan Shakespearo-vome Oielu, samo što u ovoj naš Otelo — Jurje gospodin dolazi u pravi čas k svijesti i kažnjava nevjernog Jaga službicu Šum-bretu.
Iz svih tih članaka, čak i iz pjesama izbija neka vanredna toplina i ljubav za zemlju istarsku. Iz malenih opisa, iz svake riječi mi osjećamo Istru- Osjećamo njen nesretan život, svu tragiku zemlje, kojoj ie sudjeno da vječno robuje i vječno čeka. I taj »Koledar«, koji je u svom članku na mjestima odlučno, a i prijekorom progovorio, progovorio je samo za ljubav tog naroda i za njegovu korist.
Kako je draga ta mala knjižica i kad je bi izdali danas, bila bi isto tako aktueina kao i pred 62 godine. I u tome ie ta sva tragika naše Istre. Uvijek u očekivanju nečeg velikog, »zore od istoka«, sputana lancima, a ipak tiha kao vječna patnica. Istra čeka. Zove nas njezina zemlja, njen dragi idilični pejsaž:
- Beli zidići, črjeni krovići, na keh vrapčići kantaju.
Miči dolčići, još manje lešice na keh ženice kopaju.
Cestice bele, tanki putići, po keh se vozići pejaju.
I jedna mića, uska rečica pul ke se dečica igraju.
(Drago Gervais »Moja zemlja«.)
V. Kuprcšanin.

IUCA128	rifcim!
Pripovijest „Istre,>
Zastava na vjetru
Jože Jeram (Nastavak 15.)
Kad se je otac odvezao u varoš, Karmen je pregledala cvijeće po prozorima, pospremila sobe, počešljala se i obukla ružičastu opravu, koja joj je padala kao crveni slap do poda. Naslonila se je na prozor.
Bilo je hladno da je osjetila neku drhtavicu po čitavom tijelu. Ali ipak ostajala je na prozoru. Te noći nije dobro spavala. Visjela je izmedju sna i bdijenja. Mislila da bdije, njezine oči su u nekoj besvi-jestici plivale po stijenama i tražile nešto, pa se opet zatvarale i gledale slike sna.
Čula je pjesmu mladića. Nju ta pjesma nije teško pogodila. Pričinilo joj se je, da je čula krepki glas pred sobom i taj je glas dobivao konture jednog poznatog lika: pred njem je stajao kovačev študent.
Kovača nije voljela, jer je on bio s njezinim ocem u tihom neprijateljstvu. Kad je prvi put pomislila na Cirila, nekako je nevoljko namrštila usnice. Ali ipak nije mogla, da se otrese misli o njemu. Svaki mome-nat dolazio joj je ponovno pred oči, dolazio joj je u misli i u sne. Bila je sva nekako smućena.
Sad kad je stajala nagnuta na prozoru, njezine oči su nehotice odlutale cestom, prama grupi kuća, medju kojima se je nalazila zadimljena kovačeva kuća. Kao da se diže iznad njenog krova lik snažnog, kudravog mladića. Ona je zurila u tu kuću...
Iz djetinjstva, koje je nicalo u cvatućoj Firenci, razvilo se je iznenada djevojče. U doba tog razvoja pada i njezina bolest, koja ju je mučila nekoliko mjeseci. Kad je ozdravila, bila je već djevojka. Ali na licu joj je ostala neka blijedoća i tugaljivost. lu-galjivost se je s vremenom, kako je tijelo dobivalo svoje prirodne obline, gubila, ali blijedoća je i dalje ostajala.
U punom zdravlju pred godinu dana pojavio se je i djevojački osjećaj, nemir i tiha, sa smiješkom pomiješana žalost. Preko svog brata je upoznala čovjeka, koji je često zalazio k njima u kuću i govorio lijepo, ljepše nego da cvijeće sadi. I kad ga četrnaest dana nije bilo kod njih usudila se je zapitati brata: »Zar ne će doći više?«
— Bog zna, rekao joj je brat. A u sebi je mislio: Budala, možda i ozbiljno misli na njega...
Karmen nije mogla da govori. Plakala je, a kad se je isplakala, ostala je zatvorena sama u sebi.
Lagano, ali stalno nestajao je u njoj osjećaj o-stavljenosti i razočaranja, ali ipak njezino oko nije moglo da se zaustavi na nikome.
Dok nije došao Ciril. Sad je mislila na njega. Na tog tudjeg čovjeka, iz čijih očiju sija nebo, čije su kose kao žitno klasje, a zagasiti obraz kao gruda zemlje. A što je ono u njegovom glasu, što zvoni kao bronca zvona? Sve je na njemu vidljivo, srce gleda kroz crte lica, duša se otkriva u riječi, u svojoj punoći, onakva kakva je. Drugi pak imaju sve prikriveno, pod crnom korom svog značaja. Taj bi čovjek znao služiti i zapovijedati. 0, kako bi rado bila ljubljena i tučena od njega!
Nasmješila se je svojoj misli i izvagnula je. I-mala je istu težinu kao prije.^Još je, dapače, niže pala strana njezinog čuvstva i čežnje. Promislila je sve mogućnosti i nemogućnosti, ali ipak nije mogla da se otrese osjećaja, koji ju je zaokupio.
U familiji čula je riječi, koje su je pomalo plašile. Ona ih je doduše samo slušala, ali ostale su joj u duši, kao otisak u vatri užarenog pečata. Riječi neprijateljstva plašile su je iz svih kuteva. Sve kuće, koje su stajale uz školu, sakrivale su u sebi neku tajnu misao. Ljudi, koji su prolazili mimo škole i pozdravljali, sakrivali su u svojim pozdravima neku svoju namjeru.
Karmen je vjeroVala sve. Nehotice je vjerovala i čuvstvovala onako, kako su« htjeli njezin otac i njezin brat. Nikada se u njoj nije rodila sumnja, da mož-
da to nije pravedno. Ali ovaj momenat počela se je u njoj radjati žena...
Od skupine kuća, u kojima je bila u kovačeva, približavao se je neko. Iz daljine sve se je jasnije o-pažao lik, u kojem je prepoznala Cirila.
Njezine misli djelovale su velikom brzinom. O-pazila je, da su vrata vrta otvorena. I ako je vjetar čitavu noć udarao njima, tek se je sada sjetila, da ih — mora zatvoriti.
Potrčala je stepenicama i zatvorila vrtna vrata baš u momentu, kad je Ciril prošao ispred njih i pozdravio je dignuvši šešir.
Karmen se je malo naslonila na vrata i poklonom odzdravila.
— Šta radite, gospodjice?
— Vrata sam zatvorila, kako vidite.
Mislej je bio u neprilici.. Promjeno je pogledom zgradu, kao da traži na zidovima nekoga, i napokon zapita:
— Je li gospodin otac kod kuće?
— Ne.
— Sinoć smo se nekako čudno susreli. Htio bi s ijjime da par riječi progovorim, da ne bi mislio, da Smo neprijatelji.
Karmen je pogledala mladića i pomislila: »Da li, je to njegova iskrena misao?«
— Nema ga, reče Karmen ponovno. Vrlo se je rano odvezao u varoš.
— Vrlo rano? začudio se je študent i taj je momenat opazio, da je ludo što se čudi. — Na svečanost?
— Da, i na svečanost, ali još neku drugu stvar ima. — U njoj se je borilo žensko čuvstvo s mržnjom, koja je nastala očevim i bratovim uplivom na nju.
— Ove se je noći nešto dogodilo...
— Ove noći! — reče Ciril nekako začudjen. Htio je pitati, ali bojao se je, jer nije mogao ni slutiti 5tc se je dogodilo. Bojao se je umješavati se u eventualne familijarne tajne.
— Zastavu su otrgnuli i pogazili...
(Nastavit će se.)
Razne vijesti
KOLEDAR NAŠE ZGODOVINE.
(Podatki za mesec mai).
15. maia 1921. so se vršile prve volitve v italijanski parlament. Kljub vsemu nasilju pa je naš narod dokazal svojo politično zrelost: na Goriškem smo si od petih poslanskih mest priborili štiri (dr. Wil-fan, V. Šček, dr. Podgornik in Lavrenčič), j medtem ko je peto mesto dobil komunist j Tuntar tudi s pomočjo glasov slovenskih volilcev. V Istri je bil izmed šestih poslan-1 cev izvoljen le en Jugosloven — dr. U. Stanger.
20. maja 1924. je umrl v bolnici v Go- j rici Štrancar, ki je bil ranjen od fašistov j pred II. državnozborskim volitvami v Ajdovščini.
ANTIFAŠISTIČKI ATENTATI FRANCUSKOJ
Fašistički listovi oštro protestiraju što u Parizu talijanskim fašistima nije dovoljno osiguran život i imetak, pa traže od francuskih vlasti da poduzmu energičnu akciju, da se konačno učini kraj antifašističkim atentatima u Francuskoj.
Ovaj zahtjev talijanski listovi iznose zbog toga što je pred par dana u parišku sekciju bivših talijanskih ratnika, gdje je posljednjih dana bila otvorena
Mate Cucančić
POVODOM DESETE GODIŠNJICE USPJEŠNOG NAČELNIKOVANJA
SKOM OPĆINOM.
KASTAV-
_K a s t a v, 16 aprila. 1932. — Kastavska općina jedna od najvećih i najbogatijih istarskih općina nemilice je u svojem području ispresijecana državnom granicom, koja je povučena na temelju sklopljenih mirovnih ugovora izmedju Jugoslavije i Ita-
izložba talijanskog slikara Andreania, l>ie> na temelju rapalskog ugovora 1920. g. došla jedna gruga talijanskih antifaši- < rimskog sporazuma 1924. g. — Tako krnja sta koji su u dvoranu gdje se nalazila kastavska općina bez svojih šuma i bez
svoje morske obale konačno je oslobodjena jarma 1921. g. i 1924. g. Uredje-njem općinskog gospodarstva kastavske općine nakon oslobodjenja trebalo je početi sasvim iz nova. i u takvim prilikama pro-vadjani su prvi općinski izbori, po oslobo-djenju Kastavštine, 19 marta. 1922. godine.
Novo izabrano općinsko zastupstvo ka-stavsko na svojoj prvoj sjednici jednoglasno je izabralo prvim svojim načelnikom g. Matiju Cucančića. Tako je g. Matija Cucančić preuzeo upravu kastavske općine od vladinog povjerenika g. Dr. Franje Jelušića dana 22. aprila 1922. god., i od toga dana bez prekida je općinski načelnik evo već punih deset godina.

H
■
■
»
ZAGREB
Mesnička ulica br. 1. Telefon br. 74-43 VELIKO SKLADIŠTE NAJMODERNIJIH PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOFOVA
izložba bacili kup antifašističkih letaka, a po tom napali dvojicu bivših talijan skih ratnika, Fellonia i Padovana i porazbijali pokućtvo.
Fašistički listovi ne mogu razumjeti kako se ovakovi napadaji mogu usred dana dogadjati, a da policija ne intervenira. Tješe se time što je pariška policija povela istragu i nadaju se da će napadači biti uhapšeni.
ANTIFAŠISTIČKI ATENTAT U ZtiRICHU.
Dne 13 aprila je pred pročeljem Talijanskog doma u Ziirichu (švicarska) koji je podignut troškom talijanske kolonije u ovom gradu, i koji je tek nedavno dovršen, eksplodirala jedna bomba.
Od eksplozije polupani su svi prozori na zgradi, a tako i na jednoj drugoj zgradi koja se nalazi sučelice ovoj.
ZGODE I NEZGODE ENGLESKE »ISTARSKE RIJECI«.
Vijest, da je počela izlaziti opet jedna »Istarska Riječ« donesena je od čitave jugoslovenske štampe. Od nekih listova čak i po dva puta. Tako je, na primjer, ljubljanski »Slovenec« .donio tu vijest dva puta. Prvi put je bila dosta točna, ali drugi put je od »Istarske Riječi« postao »Istarski Svijet«. Taj »Istarski Svijet« imao bi navodno da izlazi u Beogradu, a izdavat će ga »jedna grupa istarskih iseljenika«. U toj vijesti najprije se kaže, da bi list imao izlaziti, a malo dalje, da je izišao već prvi broj. Jedna agencija dala je opet štampi vijest u kojoj stoji, da »Istrian Word« (što se opet prevodi pogrešno u »Istarski Svijet«) izlazi u New Yorku.
Osvrnuli smo se na te vijesti samo zato da ne bi med ju našim emigrantima izazvale zabunu. Naročito upozoravamo, da je netočna vijest o izlaže-nju nekog lista u Beogradu. »Istrian Word«, kako smo već u posljednjem broju javili izlazi u Union City (Sjeverna Amerika).
JEDNA KOMEMORACIJA BISKUPA |
DOBRILE U ZAGREBU.
U subotu dne 16. o. mj. priredilo je udruženje katoličkih studenata u Zagrebu »Domagoj« u društvenim prostorijama komemoraciju biskupa Dobrile.
Predavao je o velikom biskupu dr. Vje-koslav Gortan.
POVRATAK JEDNOG NAŠEG NACIO NALISTE IZ RUSIJE.
Našu braću iz Premanture i Puljšti-ne uopće interesirah će vijest, da se je nakon 18 godina izbivanja vratio nedavno iz Rusije Pere Mezulić, poznati narodnjak iz predratnog vremena. On je u godinama pred ratom, a
naročito za vrijeme balkanskog rata ii veliku peterokatnicu tik zbora sa vis« U prvim danima velikog rata bio jedan i trgovačkih lokala, raznih stanova, podrum — sav najsvjesnijih mladića u Premantu- ' n«i“>®aenUii komfort — u« — ita. _ nrodaism
G. Matija Cucančić, rodjen je u Klani, koja je takodjer prije razgraničenja bila sastavni dio kastavske općine. Nećak je blago-pok. Dra. Matka Lagime. Za vrijeme svojeg službovanja g. Matija Cucančić u Pulju i u Pazinu isticao se je u svim našim nacionalnim društvima. Bio je poslovodja naše Po-sujilnice u Pazinu preko dvadeset godina. Osim toga bio je i blagajnik Djačkog pri-pomoćnog društva u Pazinu, i biti će vrlo rijetki pazinski djaci koji ga ne bi poznavali. Tih je i ustrajan radnik. Kao i brojni naši Istrani tako je i naš g. Cucančić pred terorom talijanskih okupatornih vlasti morao bježati iz Pazina i sklonuo se sa svojom obitelji u Kastvu na samoj granici. Tako smjestio se u Kastvu gdje je izabran i općinskim zastupnikom i općinskim načelnikom na prvom izboru 1922. god. Drugi općinski izbori provedeni su 6. de cembra 1925. god. i kod ovih izbora opet je g. Cucančić jednodušno izabran općinskim načelnikom na kojem položaju se još i danas nalazi.
Za vrijeme svojeg službovanja općinski načelnik g. Cucančić sav svoj rad i nastojanje usredotočuje oko gospodarskog ure-djenja kastavske općine i gospodarskog podizanja žiteljstva Kastavštine. Naročitu brigu posvećuje pitanju uredjenja odštete za općinske kastavske šume koje su ostale preko granice, pa izgradnji tako potrebnih javnih cisterna po cijeloj Kastavštini od kojih je neko desetak već i izgradjeno, pa provedbi elektrifikacije preko riječke električne centrale po neptunskim konvencijama, pa provedbi vodovoda iz Rijeke, nadalje izgradnji cesta j potrebnih puteva. Osobitu pažnju posvećuje školstvu na Kastavštini, i kolikogod uzmogne općina školstvo uzdržava i podupire. G. Matija Cucančić redovni je član svih nacionalnih kulturnih i humanih društava u Kastvu, tako u Sokolu, Jugoslavenskoj Matici, Jadranskoj Straži. Crvenom Krstu i t, d.
G. Cucančić kao općinski načelnik aktivno sudjeluje kod podignuća spomenika zahvalnosti Kastavštine blagop. Kralju
ODLIKOVANI KROJAČKI SALON ZA GOSPODU
■
■
■
i
«a
■
■
jb
Petru I. Velikom Oslobodiocu u Kastvu. Prvi je potpretsjednik Odbora za podignuće spomenika i kao takav primljen je u audijenciju kod Nj. Vel. našega Kralja Aleksandra I. u Beogradu 11. marta 1931. god. kojom je prilikom Nj. Vel. Kralj odobrio da^ se spomenik podigne u Kastvu, da se Učiteljska škola u Kastvu nazove »Učiteljska škola Kiulja Aleksandra L*. da sokolskom barjaku kumuje Nj. Kr. Vis. Prestolonasljednik Petar, Starešina Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije i da se šetalište u Kastvu nazore »Šetalište Kralja Petra I.«
Za svoj požrtvovan i nesebičan rad odlikovan je g. Cucančić ordenom Sv. Save V. reda i Jugoslavenskom krunom V- reda.
U jeseni 1931. god. kada je izabran narodnim poslanikom g. prof. Vjekoslav koji se zahvalio na časti banskog vijećnika imenovan je g. Cucančić banskim vijećnikom za kastavski srez.
Znademo da je g. Cucančić kao općinski načelnik kroz ovo deset godina pored uspješnog rada za dobro cijele Kastavštine doživio bez sumnje i mnogu gorku, i bez sumnje doživio mnogo slučajeva nezahvalnosti, ali smo uvjereni da ne će klonuti, da ne će šuštati u svojem nesebičnom radu. za dobro naše jadne, izložene a nacionalno svi jesne Kastavštine.
Želimo g. Cucančiću kastavskom načelniku prigom desete godišnjice uspješnog načelnikovanja kastavskom općinom, da još dugo upravlja Kastavštinom za dobro cijelog ovog graničnog kraja, a da ga Bog još dugo uzdrži čila i zdrava-

Vama je naš list postao potreban.
Svojim sadržajem i svojim duhom on Vam se je nametnuo kao neophodna potreba, a da Vi to i ne osjećate.
Osjetili bi to, kad Vam ne bi više stizavao.
Promislite i zapitajte se, jeste Ii prema listu učinili svoju dužnost, jeste Ii za ovu godinu dostavili našoj upravi bar jedan dio pretplate.
Ako niste učinite to čim prije. Nemojte da nas pogodi naša odluka, koju smo već u prošlim brojevima najavili: nepopravljivim dužnicima obustavit ćemo list i utjerat ćemo od njih pretplatu.
Pošaljite bar jedan obrok pretplate, jednu svotu na račun, makar i manju, pokažite dobru volju.
Nemojte dozvoliti, da Vam, zbog Vašeg nemara, obustavimo list. — Uprava,

Mali oglasnik „ISTRA*1
Z A G R ». B
GUSTAV ILlC T EL.^67*84
VELIKU KUĆU KOD SPLITA na obali Jadrana oko 70 soba, sve nusprostorijo — podrumi i ostalo — Kuća je vrlo masivno zidana, te je podesna za pension — hotel ili slično, — oko kuće zemljište i dvorište. — Prodaje se vrlo povoljno uz cijenu od cea 1,350.000.— Din. Pobliže »Argus«, Zagreb Petrinjska 2 (2023).
VELIKU TRGOVAČKU KUĆU NA JELACIC TRGU sa 6 trgovačkih lokala, više raznih stanova — kao i poslovnih prostorija — prodaje se povoljno ili zamjenjuje za 2—3 manja objekta na Saj-mišut ili oko Vlaške i Maksimirske ceste — po-bliže »Argus«. Petrinjska 2.
KUĆU SA 3 STANA (5 soba — 3 sobe i 2 sobe) svim nusprostorijama parketi — elektrika, vodovod i ostalo u kući — vrt i dvorište — osobni i kolni ulaz — prodajem za Din. 650.000.— »Argus« Petrinjska 2 (1218-144).
POSJED CCA 30 KAT. JUT^ — u hrv. Zagorju
—	10 minuta od željezničke stanice — sa stanbe-nom zgradom od 6 soba, gospodarskim zgradama
—	sve u krasnom položaju — tik uz cestu — i u jednom komadu — prodajem za cea 500.000.— Din. »Argus«, Petrinjska. 2 (1255-83),
NOVU TROKATNICU U ILICI sa više trgovačkih lokala, kolni ulaz — i razni stanovi — podrum — prodajem za oca 1,350.000.— »Argus«, Petrin iska 2 (1083-177),
od
ri,_ isticao se je otvorenim jugosloven-skim držanjem i borbenošću, pa je vodio u selu našu narodnu omladinu. Početkom rata bio je najprije uhapšen kao »srbofil«, a kasnije je bio poslan na frontu. Prešavši u Rusiju ostao je tamo do nedavno. Vratio se je nakon osamnaest godina u Istru i našao tamo stanje, o kojem nije gotovo ništa znao za sve vrijeme izbivanja. Ostao je u rodnom selu kratko vrijeme, a zatim se je uputio u Jugoslaviju, da ovdje potraži kruha i života, koji mu rodna gruda ne može da dade.
najmoderniji komfort — lift — itd. — prodajem za cca Din. 2.600.000.— »Argus«, Petrinjska 2 (1362-171).
GRADILIŠTE U ILICI cca 22 met. (ugao) na drugu ulicu cea 14 met. sa gotovim nacrtima za trgovačku trokatnicu — prodajem za cca 450.000.— Din. »Argus«, Petrinjska 2 (1478-242).
PEEfc	DVORAC U SLOVENIJI oko 20 so-
ba dijelom namještenih — oko 20 kat. jut. voćnjaka. perivoja, oranice i livade — sve u jednom komami — prodajem za cca 600.000.— Din. ili isti zamjenjujem za kuću iste vrijednosti u Zagrebu: »Argus«, Zagreb, Petrinjska 2. (1463-169).
Velika novost u Zagrebu
Početkom aprila otvorena je
•SATANA
AraERlCAN-BAR
Jelačičev trg br. 9.
(Wasserthalova koća)
Najjeftiniji lokal za Jelo š piće u Zagrebu !
Dodjite i uvjerite se!
“1
JREZER VIRANO
za veletrgovina papirom i Ijepenhom
LA V0SLA V STEINER,
ZAGREB
Istrani!
°2?etp3afite se na „Istvu“!