KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 21 (9) INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1. Aprila 1929. PATENTNI SPIS BR. 5673 Siemens-Reiniger-Veifa Gesellschaft fur medizinische Technik m. b. H., Berlin. Rentgenova cev. Prijava od 26. avgusfa 1926. • Važi od 1. januara 1928. Treženo pravo prvenstva od 26. oktobra 1925. (Nemačka). Kako pri zračenju regenovim zracima, tako pri lečenju potrebno je upotrebiti samo uzan snop zrakova, čiji prečnik ispunjuje tačno predmet, koji se zrači.)er se mora izbeči nepotrebno pokrivanje senke prosutim zracima, ali sepresvegamorazaštitili bolesnik, lekar ipos-iuga od štetnih zrakova. Kod renigenovih cevi obične vrste izlaze zraci pod vrlo velikim uglom otvora. S stoga se morala cev smestiti u naročitom zaštitnom omotu, koji se osim jednog prozora, iz koga izlazi snop sa željenim presekom, sastoji iz materije, koja apsorbuje renlgenove zrake. Pošto je potrebnaizvesnadebljina sloja, koji ne propusta zrake, da bi se postiglo sigurno šti-ćenje, i pošto ovaj sloj morao se staviti na većoj daljini od izvora rentgenovih zrakova, s toga su se dobijale velike težine celo-kupnog postrojenja, koje su u najmanju ruku jako ograničavale slobodnu pokretljivost, ako nije bila potrebna sasvim solidna konstrukcija, naročito pri radu cevi sa vrlo velikim naponima u zaštitnom omotu iz olova. Sada se mogu navedeni nedostatci na taj način izbeći, da se zaštitno telo za zračenje samo upotrebaljenih rentgenovih zrakova postavi u rentgenovoj cevi, što je moguće tešnje uz izvor rentgenovih zrakova. Time se postiže preimućstvo znatno manje težine celokupnog uređenja, i cevi se mogu slobodno utvrditi za vrlo proste nosače, koji sa lakoćom omogućavaju sva- ko željeno regulisanje uređenja za zračenje. Ali se do sada nisu upotrebljavali tak, i zaštilni omoti sasvim zu izvor, jer je njihova izrada nailazila na znatne teškoće. Mora se uzeti materija, iz koje se može izvući gas, tako da Se na pr. olovo, koje se inače upotrebljava za zaštitne omote izvan cevi, ne može upotrebiti zbog svoje niske tačke topljenja. Ako se uzme bakar, koji se inače ugradi u cevi, onda se dobija zaštitno telo od više santimetara debljine. Pošto apsorbovanje raste sa trećim stepenom rednog broja elementa, ne dobijaju se samo manje debljine, već i mnogo manje težine, ako se uzmu elemenii sa višim rednim brojem. Takvi metali upotrebljeni u visokom vakuumu, koji bi i sami dali znatno zaštitno dejstvo, na primer volfram i tantal, u masivnom obliku suviše su skupi i pre svega ne mogu se lako dovesti u potreban oblik. Po pronalasku se zaštitno telo, koje ne propušta zrake i koje je postavljeno što je moguće bliže izvoru rentgenovih zrakova i zgodno utvrđeno neposredno na antikatodi izrađuje od metalne smeše, koja se sastoji od metala sa velikom atomskom težinom i metala sa malom atomskom težinom, kao bakar, gvožđe i t. si. zgodno se pri tom upotrebljava metal sa velikom atomskom težinom bilo čist ili kao oksid u prahu i stopljen u drugom metalu. Sa ovom Din. 15. metalnom smešom ne može se potpuno obuhvatiji izvor rentgenovih zrakova ; predviđene su rupe, jedna da primi elektrone upravljene na izvor i druga za koristan snop rentgenovih zrakova. Kroz prvu rupu prolaze tako isto rentgenovi zraci. Njihovo iz-laženje iz cevi čuva se naročitim zaštitnim telom iza ili pored kaiode. Dalje na ivicama oba otvora postaju sekundarni rentgenovi zrac’, koji izlaze napolje, i to u neželjenoj količini, ako sn napadnuti delovi iz materija sa velikom atomskom težinom. To se izbegava prevlačenjem ovih delova materijama, koje imaju manju atomsku težinu i siguran visoki vakuum, na pr. sa metalnim beriliumom. Zgodno se zatvara ovim prevlačenjem i otvor za izlaz ispuštenog snopa zrakova, iskorišćava se dakle kao filtar za suzbijanje neželjenog tihog zračenja. Na priloženom nacrtu predstavljena su tri primera izvođenja pronalaska. Na svima slikama a označava antikatodu od masivnog bakra ili bakrene cevi sa volframovim u-meikom ud za izvor. Na glavi aniikatode utvrđeno je masivno zaštitno telo s iz određene metalne smeše, koje potpuno obuhvata glavu do oba otvora, i to kroz cilindričnu šupljinu b za katodne zrake i kroz koničan otvor o za ispuštene rentgenove zrake. Zaštitno telo načinjeno je najbolje-na sledeči način: Od volframovog praha ispresuje se telo u takvom obliku, kao što treba da bude name-šleno na antikatodnoj glavi. Isto se potopi u vakuumu ili pogodnoj gasnoj atmosferi u topeči bakar. Pri tome ulazi istopljeni bakar u najfinije kapilare presovanog tela i dobija se čvrsto metalno telo, kod koga su pojedini volframovi delići izmešani i opkoljeni bakrom. U mesio tela u krajnjem obliku može se ispresovati pun cilindar i ovaj docnije preraditi na iaj način, šio se izbuši široka rupa za glavu antikalode, uzana za snop katodnih zrakova i otvor za rentgenove zrake. Ovo docnije prerađivanje vrlo se lako izvodi i ne mora se pri tom boriti sa teškoćama, koje nastupaju na pr. kod čistog masivnog volframa zbog velike čvrstoće. Slični povoljni rezultati postižu se i sa tantalovim i uranovim prahom. Pri tome je uran zbog svoga još višeg rednog broja znatno nadmoćniji od volframa. U svakom slučaju izrada metalnog urana čini velike teškoće. Ali se pokazalo pri ogledima, da u odšte nije potrebna redukcija uranovog oksida u uran, već da se uranov oksid isto tako može postaviti u bakar, kao metalni volframov prah. Zaštitno telo s opkoljeno je kod tri predstavljena oblika izvođenja još sa jednim omotačem m od bakra, koji osigurava lak- še izvlačenje gasova iz metalnih delova. Ovaj omotač može potpuno obuhvatili za-šiiino telo. Ovo je naročito onda od važnosti, ako se uzme jeđinjenje elementa sa velikom atomskom težinom za topljenje u bakru, koje lako daje gasove. Tada se ne moraju upotrebiti sasvim čiste materije, već se i sa jeftinim tehničkim materijalom postiže isti uspeh. Po slici 1 postavljeno je iza kaiode k koturaslo lelo sch iz iste metalne smeše, kao što je ielo s, i koje apsorbuje rentgenove zrake, koji mogu proći kroz cilindričnu šupljinu 6. Po si. 2 izrađena je skup-Ijajuća naprava katode od metalne smeše u potrebnoj debljini, da bi apsorbovala bočno izlazeće zrake. Pri tom se zgodno otvor, potreban za sprovođenje jednog dovoda do usijane žice, u napravi za skupljanje, pokriva jednim pozadi postavljenim zaivaračem p iz iste metalne smeše. U izvoru oslobođeni elektroni mogu pri udaru na ivice oba otvora oslobodili sekundarne rentgenove zrake u zaštitnom telu i u srazmerno velikim količinama, jer se napadnuti delovi sastoje iz materije sa velikom atomskom težinom. Ovaj nedostatak izbegava se na taj način, što zaštitno telo pre svega na ivicama svojih otvora ima prevlaku od materija sa malom atomskom težinom. Za to je pogodan aluminium, bor i berilium. Naročito pogodan pokazao se metalni berilium, jer se zbog njegove srazmerno visoke tačke topljenja, lako može Izvući gas i pri tome ima naročito malu atomsku težinu. Tako zaštitno prevlačenje označeno je sa b’ na si. 2 i 3. Pri tečenju, naročito sa oštrim zracima, želi se, da se unišie blagi zraci proizvedeni istovremeno sa oštrim zracima. U opšt se to radi sa naročitim filtrima smeštenim na cevnom sudu. To se uštedi, ako se ne samo ivice otvora za konus zrakova prevuku materijalom sa malom atomskom težinom, već otvor potpuno zatvori zatvaračem od iste materije, kao što je filtar / na si. 3. i ovde se zgodno primenjuje metalni berilium iz koga se lako mogu izvadili, gasovi. Pri rasporedu filtra u cevi ne štedi se samo materijal, već se isbegavaju i teške posledice, koje mogu nastupiti zaboravljanjem filtra. Patentni zahtevi: 1. Renlgenova cev, kod koje su neželjeni rentgenovi zraci već apsorbovaniu sudu za pražnjenje, naznačene time, što je telo za blendovanje u koliko je potrebno zrake potpuno blendovati, i koje je zgodno postavljeno radi smanjivanja njegove težine, načinjeno od prisne metalne smeše, koja se sastoji iz metala sa velikom atomskom težinom i metala sa malom atomskom težinom. 2. Rentgenova cev po zahtevu i, naznačena time, šio se metalna smeša sastoji iz presovanog praha jednog metala, sa velikom atomskom težinom, na pr, volframa, tantala, olova ili urana ili iz presovanog praha jednog jedinjenja takvih metala, koji se prah zatopi u metal sa malom atomskom težinom, na pr. bakar ili grožđe. 3. Rentgenova cev po zahtevu 1 ili 2 naznačena time, što je diafragma, koja opkoljava izvor, postavljena neposredno na an-likalodi i ima otvor prema katodi. 4. Rentgenova cev po zahievu 1, 2 ili 3, naznačena time, što je otvor u diafragmi pokriven naročitim žaštitnim telom, postavljenim iza ili pored katode, najbolje od iste materije. 5. Rentgenova cev po zahtevu 1 do 4, naznačena time, što diafragma ima bar po ivici otvora jednu prevlaku od materije sa malom atomskom težinom. 6. Rentgenova cev po zahtevu 5, naznačena time, šio ima prevlaku od metalnog beriiiuma. 7. Rentgenova cev po zahtevu 4—6, naznačena time, što je prozorčić diafragme, koji služi za izlaz rentgenovih zrakova, načinjen od metalnog beriiiuma. Adpatent broj5673. t Ir V S-l'i,, ■■.fr r ;v K '"'rvi •. . • ■ r r - ' ' .r ■- : . ■, •• . • . ■' ' 4 v • ;- •"rr:. 1 r.- ■ ' v ‘ ' r> . - Or ■■■ :s • . rr ■