Poštarina plaćena u gotovom God. IV. Zagre!), 27. feBruara 1932. Brol 9. Pojedini broi stoil 1.50 Dinara Tluimne* i« c-xrolo'n Aw>Xa*i m a j L jjxa\ai T Dužnost je svake države, da podijeli svima punu i čitavu zaštitu prava na svom teritori* ju bez razlike narodnosti, spola, rase, jezika i vjere. A. MANDELSTAMM Deklaracija medjunarodnog prava čovjeka (1929.) GLASILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE »ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak. — Uredništvo i uprava nalaze se u ! Pretplata: Za cijelu godinu 50 Din; za pol godine 25 Din; za inozemstvo đvo-Zagrebu, Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.7S9. | struko; za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku. IVAN MANDIČ nfrAz-vT-, >7Y i ^ Rimski proces protiv trinaestorice Slovenaca iz Goričke 1932. Dne 22. o. mj. rom, koji mu je dao Avguštin Močnik i t. d. Ali uza sve to Brezanšček ostaje i dalje na svojoj tvrdnji, da o čitavom dogodjaju ništa nije znao i da je nedužan. Isto tako i Jožef Šavli poriče sve ono, što je rečeno u istražnim aktima i tvrdi odlučno, da je nedužan. Na predsjednikovo pitanje, da li je pucao u finance, Šavli odgovara odlučno »Ne!« Predsjednik ga pozivlje neka govori istinu, kako je govorio pred istražnim sucem, jer će tribunal u svakom slučaju da mu sudi i ništa mu ne koristi današnje negiranje. Ali optuženi ostaje i dalje kod svoje tvrdnje. Prema optužbi je Donat L i p i c a r bio onaj, koji je išao po puške i revolvere i donio ih optuženima. Na preslušani u i na predsjednikova pitanja tvrdi odrješito da nije pucao. On je samo vidio, da se je pucalo, ali nije u stanju da kaže, koje su osobe pucale. Negira sve i brat mu Anton L i p i c a r, i ako je u optužbi govorio drugačije. Jednako se brane i Leopold te Valentin Lipi car (druga dva brata), i poriču sve ono, što su izjavili pred istražnim sucem. Oni izjavljuju, da su u stvari sasvim nedužni. Predveden je zatim Marko Močnik, koji takodjer kaže, da je nedužan i da o stvari ništa ne zna. Predsjednik ga pozivlje neka prizna istinu, ali na sva insistiranja predsjednikova Marko Močnik ostaje na svojem stanovištu odlučno. Izvučeno je zatim iz spisa jedno pismo, koje da je Močnik pisao iz zatvora svojem ocu, u kojem mu kaže, da je pucao nagovoren od gostioničara Štefana Močnika. Državni odvjetnik ga pita, da li je to pismo njegovo, a Močnik kaže da je njegovo. Državni tužilac mu na to predbacuje: »Zašto onda ustrajete na svojem negativnom stanovištu?« Optuženi je na to, kako izvještava agencija Stefani, izjavio da je sudjelovao u napadaju. Došlo je do suočenja izmedju Marka Močnika i gostioničara Štefana Močnika. Gostioničar ne zna ništa o stvari i izjavljuje, da se čudi, što Marko Močnik ovo tvrdi. Preslušan je zatim Avguštin Močnik, koji takodjer sve negira i ako je u istrazi priznao, da je učestvovao u napadaju i uza sva suočenja s ostalim optuženicima. Na mnoga pitanja predsjednika, kako kažu izvještaji u štampi, on je na koncu ipak priznao, da je učestvovao u napadaju, ali je na mjesto zasjede došao posljednji. On kaže, da su tamo bili svi optuženi, osim gostioničara. Predposljeđnji optuženi Leopold š u-ligoj je davao na predsjednikova pitanja odgovore, koji su bili kontradiktorni, ali poriče ono, što je rekao u istrazi. Predsjednik je nato izjavio, da je taj optuženi bio za vrijeme istrage u ludnici u Reggio Emilia, odakle su ga nakon četrnaest dana poslali natrag u zatvor. Posljednji je bio preslušan Ivan Jug, koji je takodjer ustrajao na svojoj tvrdnji, da nije kriv, da nije učestvovao u atentatu ni u tajnoj organizaciji. Slijedilo je zatim preslušanje Svjedoka. Najprije su bili preslušani gorički kvestor, nekoliko policijskih funkcionera i tenente karabinjera Fantuzza. Ovaj posljednji izjavljuje da je na prvom ispitivanju gostioničar Štefan Močnik pred ostalim optu- ženima izjavio: »I ako mi odrežete glavu, ja ne ću govoriti!« Fantuzza misli, da je Štefan Moćnik time htio dati znak ostalima optuženima, neka ni oni ne govore ništa. Ispitan je i marešjalo karabinjera Tindaro. Svi su oni dali za optužene svjedočenje, koje podupire optužbu, šofer Josip Mahor, koji je vodio automobil, u kojem su se vozili napadnuti financi, kaže, da su najprije iz zasjede bila opaljena tri hitca, a zatim, da je slijedila salva. Rastelli je po njegovom mišljenju bio pogodjen od trećega hitca. On je ugasio svijetla na automobilu. Sišao je s financima iz automobila, ali nije vidio više nikoga, jer su se napadači bili već razbježali. Iza Mahora bili su preslušani financi, koji su se s Rastellijem vozili u automobilu. Oni izjavljuju, da im je gostioničar dao litru vina, koje oni nisu naručili. Lojze Kofol svjedoči, da je vidio Juga kako ide po revolver, dok su još financi bili u gostioni, a vidio ga je kasnije, kad je s ostalima išao u zasjedu. Vidio je i Donata Lipicara s puškom. U prilog optuženih saslušana su samo dva svjedoka, što su ta dva svjedoka izjavila, u izvještajima nije rečeno. Iza njihovog preslušan ja, rasprava je prekinuta, a nastavila se je drugi dan, 23 o. mj. 23. o. mj. proces se je nastavio u 9 sati ujutro. Po otvorenju je predsjednik general Strigalli-Casanova dao riječ državnom odvjetniku Fallaceu. On je održao govor, koji je trajao oko 2 sata. U tomu govoru Fallace je tumačio motive atentata u Koprivišču. On osudju-je antifašističke elemente, koji love u mutnom i koji su za svoje ciljeve izabrali ljude, kakvima sad sudi Specijalni Tribunal. Optuženi su izvršili atentat iz svog velikog neprijateljstva prema fašizmu. Prave bi prouzročitelje zločina morao doseći mač fašističke pravde i olovo branitelja fašističke države. Za optužene, koje nazivlje samo izvršiteljima atentata, Fallace je predložio: Po 30 godina zatvora za Donat a, Valentina i Leopolda Lipicara, Avguština i Štefana Močnika, Rudolfa Prege-Ija i Josipa Juga. Po 20 godina zatvora za Leopolda Langa, Antona Lipicara, Marka Močnika, Andreja Brezanšček a, Leopolda Šuligoja i Josipa Šavlija. (Hvala i Kamenšek su u bjegstvu.) Svojim zaključnim riječima je državni odvjetnik izrazio, da zahtijeva tu kaznu radi toga, jer treba ponovno dokazati, da režim željeznom rukom brani oslobodjene pokrajine i njihovo pučanstvo pred antifašističkom strahovladom i da je fašistička pravda nepokolebiva i uzvišena nad svakim urotničkim pothvatom protiv Italije i njezine kulture. Iza toga počeli su govoriti branitelji. Njihove govore štampa ne iznosi. U utorak 23. februara kasno na večer bila je izrečena osuda. Osuda je točno onakva, kakvu je tražio Fallace. Sedam je optuženih osudjeno na 30 godina tamnice, a ostalih šest na 20 godina. Povrh toga osudjeni su na gubitak časnih državljanskih prava i na — policijski nadzor po izdržanoj kazni. Talijanski listovi objavljuju osudu bez ikakvog komentara. Vijesti iz Julijske Krajine Zagreb, 25 februara. Sinoć u 7 sati umro je nakon kratkog ali teškog bolovanja na medicinskoj klinici u Zagrebu veieč Ivan Mandič, profesor i ravnatelj Djačkog internata u Zagrebu. Pokojnik se rodio 20 jula 1880 u Rukavcu, općina Matu'je. u Istri. Gimnazijske nauke svršio je na Sušaku god. 1899. Bogoslovne nauke izučio u Gorici i 1903 bio zaredjen za svećenika. — Prvu sv. misu ]e prikazao u Gospinom svetištu na Trsatu. pa je bio namješten za kapelana u Lo-vranp. Odande je bio premješten za upravitelja župe u Krbunama u srednjoj Istri Iz Krbuna pošao je u Kaštel na Bujštini, gdje je službovao kao župnik sve dok nije Istru zaposjela talijanska vojska. Već u Krbunama ističe se njegova energija i poduzetni duh. Tek mu je 25 godina i on se daje na veliki pothvat. Gradi novu crkvu. Tek što ju je sagradio, već ga biskup šalje u Kaštel, u sjevero-zapadnu Istru, gdje njegova sprema i ljubav prema zapuštenom istarskom seljaku dolaze do pravog izražaja Da seljaka spasi iz ruku talijanskih gu-likoža i od potalijančenja, koje se je baš u Kaštelu i okolnim selima sistematski pro-vadjalo, osniva seosku štedionicu, kasnije vinarsku i maslinogojsku zadrugu. Za rata vodi aprovizaciju cijelog onog kraja. Da svojim zadrugama pribavi potrebne zgrade, kupuje od talijanaša imanja i kuće. Kredit od milijun i po kruna u tu svrhu nije mu teško naći. Za kratko vrijeme rasparcelirao je on imanja i poraspro-dao ih uz vrlo povoljne cijene svojim za-d-uganma. Uspjeh tog njegovog pothvata bio je taj, da su na taj način njegove zadruge dobile potrebne zgrade, a da nisu za njih isplatile niti pare. Zbog svojeg je rada na zadružno-gospodarskom polju pomalo došao na glas kao najbolji istarski zadružni organizator i stručnjak. Ne manje zasluga stekao si je pok-Mandič na narodnom polju. Kaštel i uopće sva sela na Bujštini izložena su bila najgorem talijanskom teroru. Potalijančivanje našega ondješnjeg elementa provadjalo se je po dobro zacrtanom planu. Naš je narod bio bez svojih učitelja i jedini čovjek, koji je živio medin njima bio ie njegov narodni svećenik. A taj svećenik je posvetio sve svoje sile za narodno budjenje i osvješte-nje- Da je danas u Kaštelu živa narodna svijest, zasluga je pok. Mandiča. Narod ga je uzljubio kao svoga oca i gorke će suze prosuziti i staro i mlado, kad bude dozna- lo. da je njihov dragi župnik preminuo. U narodnom pogledu odlučan i čvrst bio je trn u oku talijanašima. pa kad je Istru zaposjela talijanska vojska, prebjegao u jugoslaviju, gdje je nastavio svoj plodonosni rad. Isprva posvećuje svoje sile dušobrižničkom radu God. 1920 dodijeljen je kao vjeroučitelj Djačkom internatu u Karlovcu. Malo zatim postaje ravnatelj toga zavoda, koji je uzorno i požrtvovno vodi sve do svoje smrti. Kao profesor — kateheta bio je dodijeljen na službovanje II! realnoj gimnaziji u Zagrebu i u posljednje vrijeme muškoj učitelj, školi. Brinuo se i za javni rad Istrana emigranata Jedan je od glavnih čimbenika pri osnivanju Jadranske štedionice, novčanog zavoda istarskih emi-grmanata. i pri kolonizaciji istarskih seljaka emigranata. Za njegov nacionalni- socijalno-gospo-darski i uzgojni rad odlikovao ga je Nj. Vel Kralj ordenom sv. Save IV stepena. S pokojnikom je nestao iz naše sredine čovjek velikog duha, veliki rodoljub, ali i čovjek blag i požrtvovan. Sprovod će biti u subotu u 10 sati prije podne. Sprovod kreće iz Djačkog interna-ta — Habdelićeva ulica 1 u crkvu sv. Mar-ka. Ondje je sv- misa i opijelo. Crkvene funkcije i govor održat će Mons. dr. Rittig. Nakon toga kreće sprovod Jurjevskom ulicom preko Gubčeve zvijezde na Mirogoj. Trst, februara počeo je pred Specijalnim Tribunalom u Rimu proces protiv trinaestorice Slovenaca iz Goričke, koji su optuženi, da su pucali na automobil s financima kod Koprivišća. Optužnicu je »Istra« prikazala u posljednjem broju, kako su je donijeli fašistički službeni listovi. Danas donašamo tok procesa opet prema izvještajima u fašističkoj službenoj štampi, koje je dala službena talijanska agencija »Stefani«. Optuženi su: mehaničar Viktor Hva-1 a, student Stanislav Kamenšek, postolar Valentin L i p i c a r, gostioničar Štefan Močnik, radnici Donat Lipicar, Anton Lipica r, Avguštin Lipi car, Marko Močnik, Rudolf Pregelj i Ivan Jug, te seljaci Leopold Lango, Josip Šavli i Andrej Brezanšek. Rodom su većinom iz Banjške planote, iz okolice Gorice i iz Ročinja pri Kanalu. Tribunalu je predsjedao »console generale« advokat Stringalii-Casa-n o v a, a optužbu je zastupao namjesnik generalnog državnog tužitelja comm. Fallace. Obranu su zastupali advokati Sotis, Angelucci, Kernot, Paparozzo, Sandi, D Angelo, De Vincentis, Dore i Menghi. Na procesu je prisustvovao i jedan priznani tumač. Po čitanju optužnice bio je najprije uzet na preslušanje Rudolf Pregelj. Kako čitamo u izvještaju fašističke štampe, Rudolf Preglej je priznao sve: da je, naime, učestvovao u tajnoj antifašističkoj organizaciji, da je učestvovao u atentatu i da je zajedno s ostalima pucao na finance. Rudolf Preglej kaže, da je bio u gostioni, dok su tamo bili financi, da je bio pozvan neka izidje iz gostione, da mu je Anton Lipicar dao u ruke revolver, a poslije je na cesti, kad je došao automobil pucao iz toga revolvera zajedno s drugima, ali on je bio u pijanom stanju i nije znao što čini. Rudolf Pregelj, prema pisanju fašističke štampe izjavljuje, da su s njime čekali automobil i pucali svi oni, koji su dovedeni pred sud i koji su s njime u savezu, osim gostioničara Štefana Močnika. Pregelj izjavljuje nadalje, da su se oni podijelili u dvije grupe i da su tako čekali u zasjedi. Na pitanje: nije li on dao zapovijed za pucanje, optuženi kaže da se ne sjeća točno. Predsjednik se na to obraća na optuženoga Marka Močnika, koji, navodno, opetuje ono, što je kazao u istrazi, to jest potvrdjuje, da je bio Rudolf Pregelj onaj, koji je naredio da se puca. Pregelj na to protestira. Optuženi Lango na upit predsjednikov tvrdi, da je Pregelj naredio pucanje i to da je na izlazu iz gostione pozvao ostale, da idu u zasjedu. Lango takodjer, prema izvještajima u fašističkoj štampi, priznaje. On priča detaljno, kako se je organizirala zasjeda i kako mu je Šavli dao pušku u ruke. Na upit predsjednika, gdje su poslije toga sakrili puške, Lango kaže, da su sakrili u sjenik Valentina Lipicara. Bilo je pet pušaka i šest revolvera. Poslije čina našli su se optuženi svi u gostioni, gdje ih je gostioničar upozorio, neka nikome o tome ni riječi ne govore, a naročito neka ne kažu da je zasjeda bila organizirana od njega. Prema tome gostioničar, kojeg Pregelj isključuje iz stvari, prema Langovoj izjavi postaje glavni faktor. Iz kaveza se javlja gostioničar Štefan Močnik, koji izjavljuje, da to nije istina, jer on nije o tome ni s kim ništa govorio. Lango mu odgovara: »Istina je, odgovornost je sasvim tvoja!« Poslije Langa ispitan je gostioničar Štefan Močnik, koji se brani i izjavljuje, da on u stvar nije bio upućen i da o organizovanju napadaja nije ništa znao. On je s Pregelj om doduše govorio u gostioni, ali o poslovnim stvarima. On negira, da bi financima bio dao vina, kojeg oni nisu tražili, a negira i sve drugo, čime ga optužnica tereti. Popodne istoga dana nastavljena je rasprava. Ispitan je najprije Andrej Brezanšček, koji odlučno tvrdi, da nije učestvovao u napadaju i da je nedužan. On tvrdi, da ne stoji ono, što je rečeno u optužbi, to jest, da je pucao. Bio je doduše one večeri u gostioni, ali nezna ništa o bilo kakvom organizova-nom napadaju. Predsjednik zatim čita nekoliko izjava, koje je dao Brezanšček u istrazi, prema kojima je Brezanšček priznao krivnju, da je pucao revolve- TUŽBA PROTIV ISTARSKIH ŽENA. Pula, februara 1932. — Puljski dnevnik '»Corriere Istriano«, glasilo fašističke stranke, javlja, da je uložena tužba protiv nekojih žena iz raznih općina okolice, koje su se u subotu 30 januara prijavile na općini radi poreza i rekle, da ih ne mogu plaćati. Žene iz Gračišća i Piena, kojih je oko 400, kako kaže. fašistički list, sakupile su se pred općinom u Pazinu Općinsko činovništvo ie ostavilo općinu i došli su karabinjeri. Pred sud će doći i jedna žena »koja je digla motiku na karabinjera«. Da je nisu zadržali, bila bi ga ranila. Ženske su. kako kaže fašistički list pred općinom vikale, da će doskora doći na nov posjet načelniku Zato će odgovarati pred sudom. CESTA IZ TRSTA V BARKOVLJE Trst, februarja 1932. S posojilom 800.000 lir, ki ga je dala hranilnica, bodo zgradili prvi del ceste Trst—Bar-kovlje in položili tračnice za električno cestno železnico. OSUDJEN SELJAK IZ BORUTA Pula, februara 1932. — Kako »Corriere Istriano« javlja, ovih je dana odgovarao pred Tribunalom u Puli seljak Martin Mili-čić star 38 godina, iz sela Boruta, kod kojeg su karabinjeri našli sakriveno u sijenu 10 litara rakije. Osudjen je na 600 lira globe, plaćanje sudbenih troškova, a rakija mu je zaplijenjena. BROJ NEZAPOSLENIH U ITALIJI Trst. februara 1932. — Prema fašističkim službenim podacima vidimo da je 31. januara 193? u Italiji bi!o 1,051.230 nezaposlenih radnika. Tu su uračunati samo oni radnici, koji primaju potporu od zavoda za socijalno osiguranje. U LABINU JE UMRO DR. VALENTE LUCAS. Labin, februara 1932, — Pred nekoliko dana umro je u Labinu dr. Valente Lucas. On je g. 1922-23 kao prvi »sindaco« 14 mjeseci upravljao labinskom općinom. IVAN PRELOG PUSTEN IZ ZATVORA. Trst, februara 1932. — U jednom od prošlih brojeva javili smo, da je u Trstu bio uhapšen stari i nadaleko poznati trgovac g. Ivan Prelog. On je bio zatvoren pod tužbom, da je davao badava nekojim familijama jestvine iz svog dućana s posebnom svrhom Kako doznajemo Prelog je pušten na slobodu. ZA BREZPOSLENE V GOFtICI IN PULI Trst, februarja 1932. Od poldrugega milijona lir, ki ga je stavil na razpolago Mussoliniju prometni minister za pomoč brezposelnim in gladu-jočim, odpade na Gorico in Pulu 50.000 lir. POŽARI Gorica, februarja 1932. V Vrtovi-nu je pogorela hiša kmetu Ivanu Mozetiču; škoda se ceni na 30.000 lir in je krita z zavarovanjem. Pogorel je tudi hlev. Požar je nastal ponoči ob 3.30. — V petek popoldne je pogorela hiša kmetu Fr. Premku na Gradišču 26 pri Vipavi, škoda znaša okoli 35.000 lir in je krita z zavarovanjem. Pri gašenju je pomagalo tudi vojaštvo. POSJET AZILIMA. Pula, februara 1932. — Supruga pulj-skog prefekta Fanny Foschi s još nekim damama iz visokog fašističkog društva obilazi već desetak dana sela u bližoj i daljoj okolici Pule i posjećuje dječje azile. Organi-zuju se u svim selima svečanosti. Tako ie posjetila prošlih dana azil u Svetvinčentu i Bokordićima i naročito se interesirala za školsku kuhinju koja ishranjuje gladnu seljačku djecu. POTPORE ZA TALIJANE U DALMACIJI. Pula, februara 1932. — »Corriere Istriano* od 23. o. mj. javlja, da je ekzeku-tivni odbor »Lege nazionale« odredio još 5000 lira za ishranu siromašne talijanske djece u Dalmaciji. U tu svrhu votirao je i komitet gospodja Lege još 2000 lira. Lega je odredila osim toga 4500 lira za studijske stipendije talijanskim studentima iz Dalmacije. JEDNA OKRUŽNICA MILICIONERIMA. Trst, februara 1932. — Vrhovni komandant fašističke milicije general Teruzzi ras-poslao je svim milicionerima jednu okružnicu, kojom zabianjuje milicionerima psovanje, jer je milicioner koji psuje sličniji razbojniku nego vojniku. HAPŠENJE U GORICI. Gorica, februara 1932. — Kako fašistički listovi javljaju, na goričkoj je stanici uhapšen seljak Ivan Hvala Ivanov, star 65 godina, iz Goričke okolice, jer je politički sumnjiv i zato, jer kod sebe nije imao identitetne iskaznice. KAKO SE PRODAJE U PULI. Pula, februara 1932. — Puljski »Corriere Istriano« hvali inicijativu poznate puljske tvrtke s cipelama Benussi, koja je objavila rasprodaju čitavog skladišta cipela uz cijenu od 5 do 14 lira po paru. Kako puljski list kaže, to je još jedini način, da se puljsko gradjanstvo privuče na kupnju... MLADA ISTRANKA ZMRZNILA BLIZU MEJE Trst, februarja 1932. »II Piccolo della sera« od 22. II. poroča: Letos sta prišla v Ljubljano iz Marezig v Istri kmetski fant Marij Štok in njegova nevesta Veronika Belič, da si poiščeta dela. Ker nista dobila od italijanske oblasti dovoljenja, sta prekoračila mejo skrivaj. V Ljubljani, kjer so jima nakazali prenočišče v nekih barakah, pa dela kljub dolgemu iskanju nista mogla najti. Zato sta se brez beliča v žepu odločila, da se vrneta domov, in sicer v začetku februarja meseca, ko je bilo vreme zelo slabo in je divjal hud mraz. Kakor zdaj pripoveduje Marij Štok, ki leži v tržaški bolnišnici, sta se odpravila iz Ljubljane 9. t. m. ob najhujšem snežnem metežu. Ko sta zopet prekoračila mejo in prišla blizu Studenoga pri Postojni, je Beličeva omagala. Štok je svojo nevesto nagovarjal, naj napne vse sile in nadaljuje pot, ker bosta itak kmalu dospela do vasi, toda Beličeva se je že popolnoma onesvestila, tako da je obležala. Štok, ki ji ni mogel nič pomagati, se je vlekel naprej sam, dokler ni tudi on omagal. Zgrudil se je na tla in tako obležal, zasut v snegu cele štiri dni. Po štirih dneh je Štoka slučajno našla patrulja obmejne milice. Fanta so vsega zmrznjenega odpeljali v tržaško bolnišnico, kjer zdaj leži in se počasi popravlja. Zdaj so šli iskat Beličevo in so našli seveda samo njeno mrtvo truplo, katero so pokopali na Studenem. Štok pa bo potem, ko bo okreval, imel opraviti še s policijo zaradi nedovoljenega pobega, dočim je Beličevo tega in pa stradanja rešila usmiljena smrt. XILLISSICH. ...Did mu se zvao Vrane Žilišić (ovako se zva\ ali se ni piša’ nikako ač ni zna’ pisati). Ćaća mu je b a t i o za Ba-jamonta, ali je još nosio crvenkapu. On se piše Xillissich i misli da je Talijan, jer se zove Dante a drugi ga poruglji-vo krste------pelle de dante! Frane iz Marseće. NEPOVLAŠTEN PRELAZ GRANICE Rijeka, februara 1932. Riječka pretura osudila je radi pokušaja nepovlaštenog prelaza granice: Marija Je-lenčića iz Rijeke na 2000 lira globe, mehaničara Antuna Ruggeru na 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe, Pavla Gržinića iz Klane na 3 mjeseca i 2500 lira globe, Stanislava Kureta iz Trsta na 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe te Petra Cikadu na 3 mjeseca i 2000 lira globe. GLOBE RADI NEPLAĆANJA POREZA Rijeka, februara 1932. Riječke porezne vlasti ne samo, kao što je to razumljivo, plijene nemarne porezovnike, nego ih dapače prijavljuju sudu koji ih kažnjava globama a često puta i zatvorom. Tako je neki dan pred riječkom preturom odgovarao radi zatezanja u plaćnju poreza Ivan šepić. Pretura ga je osudila na 200 lira globe. PREUREDJENJE FAŠISTIČKIH ORGANIZACIJA Trst, februara 1932. Tajnik fašističke stranke Starace dao je svima fašističkim pokrajinskim tajnicima detaljnije instrukcije o tome kako u toku ove godine treba da budu preure-djene fašističke borbene omladinske organizacije. Veliko vijeće fašističke stranke održati će svoju sjednicu 23. marta. Na ovoj sjednici će svi pokrajinski tajnici fašističke stranke podnijeti izvještaj o reorganizaciji fašističkih borbenih omladinskih organizacija. Dne 21. aprila bit će izvršena velika fašistička stavlja. Toga dana će avantgardisti koji su rodjeni 1914. god. pristupiti u fašističke borbene omladinske organizacije, a članovi ovih organizacija koji su rodjeni 1910. stupiti u fašističku miliciju. Djaci svih srednjih škola od sada će biti obligatno članovi fašističkih omladinskih organizacija. KRIVA VERA V JULIJSKI KRAJINI Ljubljanski »Slovenec« donosi: Za današnje razmere je zelo značilno, da se močno širijo krivoverske ločine. V Trstu je poleg raznih vrst uradnega protestantizma začel zadnji čas razsajati tudi adventizem. Za sedaj se zbirajo na nekem privatnom stanovanju in širijo tiskana vabila k svojim bogoslužnim sestankom. Nevaren razmah je dobil adventizem v reški škofiji med Hrvati. V župniji Brgud je prišlo tako daleč, da so tam okrog božiča na neki podružnici grozili župniku s pobojem, če pride v vas. Izrabljajoč težke gospodarske razmere hujskajo adventisti ljudstvo proti rednim dajatvam in plačevanju stroškov za cerkvene reči. V čičsko vas Slum se vozi ob nedeljah maševat župnik z Vodic, ki vsled pomanjkanja duhovščine upravlja tri župnije. Zahteval je, naj se Slumci med seboj domenijo, kako bodo skrbeli za vozne stroške. Ko je potem drugič v cerkvi upozoril na to, so se nekateri Ciči dvignili, da bi ga kar pred oltarjem dejansko napadli. Zadržali so jih drugi pametnejši možje. Ni slučajno, da se krivoverstvo širi prav v reški župniji; saj je znano, da je ta škofija zelo slabo preskrbljena z domačimi duhovniki. Za časa vladanja pokojnega škofa Izidorja Saina ni bilo v stolnem kapitlju niti enega duhovnika slovanske narodnosti. Novega škofa čaka silno teško delo. Za to mesto je sposoben samo mož, ki res pozna svoje vernike, po večini Slovane, in do katerega bodo ti tudi imeli zaupanje. OBSODBE V GORICI Gorica, februara 1932. — Tržaški listi poročajo o naslednjih obsodbah: Viktor Blesič po Ivanu iz Oseka pri Gorici je bil obsojen na tri mesece zapora in 2000 lir denarne kazni, ker je prekoračil mejo. Vrnil se je v domovino in se sam zglasil pri oblastvih. Zaporna kazen je pogojna. — Karabinerji iz Podkraja v Hrušici so aretirali te dni 26-letnega Rudolfa Devetaka iz Gabrij, ki so ga ustavili na poti, ko je hotel bežati preko meje. Devetak je karabiner-jem povedal, da je hotel s trebuhom za kruhom, ker je bil že dolgo časa brez posla in zaslužka. Oddali so ga v Ajdovščino, kjer ga je sodnik že naslednjega dne obosodil na tri mesece zapora in 2000 lir denarne kazni. Istega dne je bil iz istih razlogov obsojen tudi Ivan Pirjevec na isto kazen. Karabinerji so nadalje prijavili sodišču Josipino Kodeljo in Emilijo Nusdorferjevo iz Dupla pri Vipavi. Obe dekleti sta se brez potnih listov izselili v inozemstvo in kara-bineriji so prestregli njuna pisma ter jih nato prijavili sodišču. Goriškemu sodišču pa so vipavski karabinerji izročili Matijo Peva in Stanislava Ježa iz Vrhpolj ter Ladislave česna iz Goč, ki so jih osumnili, da so delovali proti državi. KRIUMČARENJE U JULSKOJ KRAJINI. Pula. februara 1932 — Kako javlja »Corriere Istriano«, u Gojtanima su financi ahapsili »dva opasna kriumčara« Gojtana Ivana i Vjekoslava Balda, kod kolih je na-djeno desetak litara rakije Odvedeni su u zatvor i bit će dovedeni pred sud. U tom kraju uhapšen je i Franjo Šilić Josipov, kod kojeg je nadieno par kg kare Bit će i on doveden ored sud. STADLER PODEŠTAT VELIKE OPATIJSKE OPĆINE. Opatija, februara 1932. — Kraljevskim dekretom bio je ovih dana imenovan za podeštata nove opatijske općine Comm Augusto Stadler, s datumom od 23. februara. Comm. Stadler došao je prviput u Opatiju decembra 1918 kao major talijanske vojske, da organizira Ured za političke iniormaeije kod komande 26. korpusa 'armije. Zatim je bio od generala Gandolfa imenovan izvanrednim komesarom općine. Juna 1919. bio je otpušten na vlastitu molbu iz vojske i otputovao je iz Opatije. Ali oko deset godina poslije toga on se vraća natrag u Opatiju, te 28. augusta 1928. postaje podeštatom općine. Na tom mjestu ostao je do 30. novembra 1931. Toga dana bio je imenovan prefekturnim komesarom udružene opatijske vološćansko-veprinač-ke općine. Sad je samo od komesara postao podeštatom. OTKRIVENO ORUŽJE U SOLKANU. Gorica, februara 1932. — Kako javlja »II Popolo di Trieste«, karabinijeri su prijavili sudu radnika Josipa Ceromia, iz Solkana (br 261), jer je kod njega premetačinom otkriveno oružje. Karabinjeri su mu u kući našli — dva revolvera. DVA POŽARA. Gorica, februara 1932. — U noći 22. o. mj. buknuo je jak požar u kući Josipa Zamara u Dolenjoj vasi na Krasu. Uzrok požara nije poznat. Požar su ugasili seljaci. Šteta iznosi 10.000 lira — Drugi požar buknuo je u štali Franca Turka u Štanjelu na Krasu. PREMJEŠTENJE SUDACA IZ AJDOVŠČINE. Gorica, februara 1932.— Dva preto-ra u Ajdovščini, dr Josip Lun i dr. Mario Passio, bila su ovih dana premještena, prvi u Rovinj, a drugi u Cormons. Razlozi ovog premještenja nisu poznati. PREMJEŠTENJE KOMANDANTA KARABINJERA U TOLMINU. Gorica, februara 1932. — Uslijedile su ovih dana promjene u komandi tolminske karabinjerske tenence. Komandant kap. Domenico P e c c i premješten je u Siciliju, a komandu je preuzeo tenente Francesco Buccheri e. POSTUPAK SA STANARIMA U PULI. Pula, februara 1932. — Puljski fašistički list »Corriere Istriano« piše pod naslovom »Pitanje čovječnosti« o postupku sa stanarima u Puli i kaže. da se od nekog vremena u građu dogadjaju mnoge bolne i žalosne stvari: »S velikom lakoćom — kaže taj list — bacaju se mnoge i mnoge familije besposlenih silom na ulicu iz neplaćenih stanova.« I baš najbogatiji sta-nodavci najgori su u postupku s nezaposlenima, koji nisu nimalo krivi, što ne mogu da plaćaju stanarinu. »Corriere Istriano« pozivlje stanodavce da budu humaniji, da svojim postupkom ne pogoršavaju situaciju, koja je ionako na vrhuncu kritičnosti. NOVI TAJNIKI FAŠISTIČNE STRANKE V OKOLICI TRSTA Trst, februara 1932. — Kot novi politični tajniki fašistične stranke, ki v premnogih krajih predstavljajo takore-koč državo in njeno oblast, so nastavljeni: v Miljah stotnik milice Alfredo Telo, na Opčinah dr. Pio Amodeo in v Tržiču Pietro Mortarini. TRŽAŠKE LADJEDELNICE. Trst, februara 1932. — V tržaški ladjedelnici »San Marco«, kjer je bilo poprej zaposlenih več tisoč delavcev, jih je sedaj še 800. Ko so splovili v morje parnik »Victorio«, so imeli v dokih in ob pomolu le še dve manjši ladji in torpedolov-ca.^ Nepričakovano so pristaniški miličniki našli na torpedolovcu bombu. Izvršenih je bilo več aretacij, a atentatorjev niso našli. Ljudje govorijo o komunističkem atentatu. ZMRZNILI PRI ROJANSKI CERKVI. Trst, februara 1932. — Pri cerkvi v Rojanu so tiste dni našli nekega stra-rega smetarja in neko ženico — oba mrtva. O mraku sta ostala na cesti in preko noči deloma zaradi onemoglosti, deloma zaradi gladu in mraza zmrznila. A H T E TRAMFIC Bakačeva uh 8 ZAGREB vDorište ravno SPECIJALNA TRGOVINA svježih morskih riba. slanih sardela u bačvama i limenim kutijama, bakalara suhog i rnočenog, vero Ragno i Hamerfest prima, veliki izbor maslinovog ulja, dalmatinskog pršuta, crnih maslina, paškog sira, pravog dalmatinskog meda, vinskog octa i t. d. Ciieii dan otvoreno. Dostava u kuću. Brz. naslov: Tranfić- Zagreb, Bakačeva 8. Interurbani telefon broj 65-69 . OSUDE RIJEČKOG APELACIONOG SUDIŠTA. Rijeka, februara 1932. — U maloj crkvici franjevačkoj u Rovinju opaženo je da netko od vremena do vremena silom razbija limene kutije u koje vjernici bacaju običnih desetak centezima milostinje. Ne radi se o velikim svotama, ali ovakova kradja pretstavija i svetogrdje. Sakristan crkvice počeo je malo da pazi i jednog dana uspjelo mu je da uhvati lopova baš u momentu, kad je htio da ponovno odbije lokot sa kutije. Uapšen je i predan puljskem sudu. — Bio je to Andrija Angelini, star 24 godine, osudjen je na godinu dana strogog zatvora i 1000 lira globe Na temelju njegovog priziva snizio mu je Apelacioni sud kazan na 6 mjeseci i globu na 500 lira. ZGODE 1 NEZGODE OKO JEDNOG KOTLA. Pula, februara 1932. U okolici Poreča našli su karabinijeri r jednoj poljskoj kućici potpunu napravu za pečenje rakije, a kako je to u Italiji strogo zabranjeno, karabinijeri su kotao zaplijexiili i povjerili na čuvanje Tomi MOokanoviću. upozorivši ga. da na kotao dobro pripazi jer će inače on odgovarati. Dok su karabinijeri pro-vadjali istragu da pronadju vlasnika kotla, došao je na karabinijersku stanicu najstariji sin Milokanovića i ispričao ka-rabinijerima, da su nepoznati zlikovci sinoć, dok je on bio sam u kući. došli u kuću i zaprijetivši mu da će ga ubiti, odnijeli kotao. Karabir^eri nisu toj priči povjerovali nego su Matiju Milokanovića uhapsili i predali sudu. tim više što je kotao kasnije pronadjen Milokanović je osudjen na 19 mjeseci zatvora ; 550 lira globe, ali mu je Apelacioni sud kaznu snizio na 7 mjeseci. PROVALE U PULI. P u I a, februara 1932 — Nepoznati zlikovci provalili su jedne noći u gostionu Marije Budicin u Puli i odniieli razne robe u vrijednosti od 2500 lira. Uhapšen je kao počinitelj te provalne kradje neki Luciano Ermino Rocco 24 godine star. i ako je veći dio pokradenih predmeta pronadjen dobio ie on 2 godine i 8 mjeseci strogog zatvora i 2000 liia globe. Osudjeni je uložio priziv proti previsokoj kazni ali je Apelacijono sudište kaznu u cijelosti potvrdilo. ŽIVLJENJE V TRSTU. Trst februarja 1932. — Brezposelno sti. ko je zajela najširše sloje, tako da jo cenijo na 75 odst vseh nekoč zaposlenih ljudi, so se pridružili pretekle dni še leden mraz. sneg in 95 km burja Mestna občina je Otvorila kljub pomanjkanju li-kvidnih sredstev 4 nove okrepčevalnice. Listi so napravili primerno reklamo, da bodo ljudje dobivali v njih zjutrai ča.i in gorko mieko In res se je naslednjega dne zbrala množica zapuščenih starcev in stark. Iz neznanih razlogov pa niso dobili obljubljenega čaja in mleka. Ljudje so se razburili in uprizorili javno demonstracijo, nakar so policijski organi spravili naibolj glasne demonstrante za neiraj dni va zapore. Pri Sv. Ani pa je skupina brezposelnih zaradi neužitne hrane in umazane posode v okrepčevalnici razdejala vso opremo. Tudi tam je bilo več ljudi aretiranih. ZA FAMILIJE. KOJE IMAJU MNOGO DJECE. Pula, februara 1932. — Predsjednik fašističke vlade Mussolini podijelio je svotu od 150 lira Ivanu Marinčiču iz Starog Pazina, zato jer ima veliku familiju. LETALSKA NESREĆA. Trst, februara 1932. — Na Opčinali se je_ pred dnevi dogodila letalska nesreča, ki pa k sreči ni zahtevala človeških žrtev. Dve letali iz gonških vojaških hangarjev sta manevrirali nad vasjo. Letali sta nizko in nenadoma zadeli drugo v drugo. Eno letalo se je razbilo na kraških skalah, drugo pa je obtičalo v borovcih in se ie le neznatno pokvarilo. Oba pilota sta dobila k sreči majhne poškodbe. ŠAIN-SOKOLOV1Ć. Ja vam danas neću drugo da kažem, već da je. nažalost. Sa in (zapravo Ša i n) bio naše gore bst. Ti Šaini to su starinom naši koljenovići bosanski Sokolovići »Za preveliku svoju hrabrost dobije Mitar prezime Šain (soko) — vele knjige starosta vne. A znade se i ona, gdje turski paša veli: »Mi ne možemo vlaha zvati Šain om, neka se Sokolović poturči i biti će Šain! A oni se Sokolovići - Šaini, koji se ne htjedoše poturčiti razbjegoše ispred kolca kud koji, pa i u Istru. I tamo je po neki Šain od starog roda Sokolović - Šaina postao svojem rodu — :a strehom! Neka ga Bog prosti! Frane iz Marseće. Isfraatl! Vaša DPtođtca ne smije biti bez našega iista Sveta je dužnost svih emigranata da čitaju naš Hst. Pipesplatìte se saa „Istru46! «KM Internacionalni pregled Francuska se približava Italij: Otkako je Briand napustio vodjenje francuske vanjske politike Francuska je prilično izmijenila svoje stanovište u internacionalnoj politici. Lavai je neko vrijeme, vodeći vanjsku politiku Francuske, nastojao svim sredstvima da dokaže, kako se odlaskom g. Brianda ne će ništa promijeniti u vanjskoj politici Francuske. — Medjutim nije trebalo da prodje više od dvije nedjelje od onoga dana, kad je g. Briand predao poslove ministarstva vanjskih posala, pa da se opazi, kako sasvim drugi duh dolazi iz francuskog ministarstva vanjskih poslova. Vidjelo se odmah, da se u vanjskoj politici spremaju poslovi, koje g. Briand nikada ne bi htio da izvrši, a kad bi i htio, onda bi on bio za te poslove najne-podesnija ličnost. Bilo je dakle bezuslov-no potrebno, da se g. Briand povuče, pa da se u vanjskoj politici mogu staviti na dnevni red stanovita pitanja, medju koja u prvom redu dolazi sporazum s Italijom, koji desničarski listovi traže već skoro dvije godine, manje, ili više odlučno, već prema svojoj desničarskoj nijansi. Medju-« obećaje da će i u buduće rado vršiti tu dužnost, a članove ponovno moli da ne zaborave svoju dužnost. Društvene vijesti Glavna skupština ds?uš'iva „Istre44 u Zagrebu U nedjelju 28. o. mj. u 2 i pol sati poslije podne nastavlja se redovita godišnja glavna skupština s preostalim tačkama dnevnog reda: » 5. Izbor upravnog i nadzornog odbora. 6. Eventualije. Članovi se upozoruju na slijedeće ustanove pravila glede prava glasa: Aktivno i pasivno pravo glasa dobiva svaki redoviti član nakon 3 mjeseca od dana prijave za člana (§ 12, t. 3), ako je navršio 18 god. i nije u zaostatku s tromjesečnom članarinom (§ 25). Članovi imaju uvid u popis članova s pravom glasa dnevno od 6—8 naveče u društvenoj, pisarni, Gajeva ulica 28, II kat. Eventualne reklamacije primaju se do uključivo 27 o. mj do 8 sati na večer. — Tajništvo. Iz društva „Istre44 Mov! Sad NAŠI POKOJNICI. Našeg vrlog člana i brata g. Stanka Čuka i suprugu mu Branku zadesila, je smrću njihove trogodišnje kćerke, male Nevenke, velika nesreća. Nakon duge i teške bolesti, ispustila ie mala Nevenka dne 18 II svoju nevinu dušicu. Pokopana je u petak 19 II u 4 sata poslije podne na novosadskom kat. groblju. Pred kućom žalosti skupio se veliki broj Istrana i prijatelja g. Čuka, koji su svi sa dubokom žalošću i saučešćem otpratili zemne ostanke male Nevenke do zadnjeg počinka. Pred otvorenim grobom oprostio se od nevinog andjelKa brat Hirš, koji je svojim kratkim a dirljivim govorom rasplakao sve prisutne. Ucviljenim roditeljima neka je od sviju nas najiskrenije bratsko saučešće, a maloj Nevi neka bude lahka ova gruda hladne zemljice i rajsko blaženstvo Udarac gorke sudbine, koji je zadesio našeg brata i njegovu dragu suprugu, želimo da hrabro podnesu- U ime novosadskih Istrana brat L. „©ipfein44 v E©Š0V|«s slavi G^egosčica Kočevski Orjem je priredil 13. februarja t. 1. slavnostno akademijo ob priliki 25 letnice smrti pesnika Simona Gregorčiča. Program prireditve same je bil za naše razmere dovolj obširen. Vse točke sporeda so izvajali izključno le člani Orjema. Govor, deklamacije in recitacije so bile v rokah emigrantske omladine. Nastopil je tudi moški zbor, ki je odpel 4 Gregorčičeve pesmi. »Soči« so morali na splošno željo ponoviti, a »Divna noč«, najtrši oreh izmed pevskih točk, je bila še naj dovršene j še podana. Naravnost ganih nas je nastop primorskega zbora. V složnem bratskem krogu so nastopili pevci in njihova grla so zapela v proslavo smrti našega naj večjega pevca, goriškega slavčka. Glas kremenitega Kraševca je donel z glasom sivolase Tolminske grče, mlad pribegli Istran je združil svoje melodije onimi sanjavega Goričana. Edinost in discipliniranost je vladala cel večer in pripomogla društvu do velikanskega moralnega uspeha, žal, materijalna stran prireditve je pa društvo manj zadovoljila. Ppeđava&fo „Tabora44 v Ljubljani Delavsko prosvetno in potporno društvo »Tabor« v Ljubljani je imelo 25. februara redni članski sestanek s predavanjem dra Roberta Hlavatya. Pomožna akcija društva „Jadran44 V okviru društva primorskih izseljencev »Jadran« v Mariboru se je ustanovil pod i: nom »Pomožna akcija društva Jadran« odsek za podpiranje brezposelnih Primorcev, zlasti onih, ki prihajajo v zadnjem času v vedno večjem številu preko meje brez sredstev. Teh je na stotine v Mariboru in bližnji okolici. Vsi so brezposelni, brez sredstev, večinoma brez potrebne obleke in obutve in brez stanovanj. Ker mora mesto Maribor skrbeti v prvi vrsti za lastne reveže, katerih je tudi veliko, je naloga in dolžnost Primorcev samih, da priskočijo svojim rojakom na pomoč in to zlasti onih, ki so imeli srečo, da so si ustvarili tukaj v novi domovini lasten dom in ki so v dobrem položaju. Pomožn akciia društva Jadran, pri kateri sodelujejo zastopniki tukajšnjih narodno obrambnih in drugih organizacij, poživlja ys Primorske rojake, da se vzdramijo in jo po svojih močeh podpro s prispevki v denarju, obleki, perilu, obutvi, tudi ponošeni. one pa, ki imajo posestva, da sprejmejo vsak po enega teh nesrečnih svojih rojakov k sebi. da ne bodo tavali lačni in raztrgani brez strehe. Upamo, da ni treba obširnije obrazložitve poziva, ker računamo, da so naši Primorci dovolj zavedni in požrtvovalni in da bodo vedeli, kaj je njihova dolžnost. Prispevke je nasloviti na naslov »Pomožna akcija društva Jadran« v Mariboru, oziroma izročiti v začasni poslovalnici akcije v prostorih »Narodne obrane« v Mariboru, Grajska ulica. Pomožn akcija društva Jadran. la dmštva „Naaos44 v Mariboru Dne 18 februara je bi! društveni sestanek, na katerem je tovariš Viher predaval 0 Italijanih v Jugoslaviji. Prihod nji redni sestanek bo v četrtek 25. t. mj. Na dnevnem redu predavanje in poročilo odbora. Sporočamo vsem članom, da je banska uprava v Ljubljani dovolila obstoj društva in bo ustanovni občni zbor v ne-neljo, 28. februara. Kraj in ura bosta naknadno objavljena. Na občem zboru bo pre daval prof. dr. Lavo Čermelj o naši mladimi v Italiji. „IColo Srpskih Sestara44 s&a „Istarski akadesuski kitah44 Nema u Jugoslaviji nijednog neemi-grantskog društva, koie bi tolikom ljubavlju,^ tolikim osjećajem i materijalnom pomoći izašlo ususret istarskim akademičarima, kao što je »Kolo srpskih sestara«. U malo više od 2 godine otkako je »Istarski akad klub« u vezama s »Kolom srpskih sestara« to je društvo već mnogo uradilo za naš klub. Koliko dobrote, koliko lijepih 1 plemenitih gesta je to društvo učinilo u ovo kratko vrijeme za istarske akademičare. Ono. što čini Jugoslavenska Matica za one, koji svakog dana bježe ispod tudjin-skog jarma, ono što čini zagrebačko društvo »Kneginje Zorke« za naše najbjednije i najsiromašnije obitelji > njihovu djecu, to čini za »istarski akad- klub« žKolo srpskih sestara«. Humanitarno i rodoljubno djelovanje koje vrši to društvo već preko četvrt vijeka dobro je poznato danas po cijeloj Jugoslaviji. llz širok djelokrug svog rada, koje ono neumorno vrši. i osim toga, što izdržava veliki broj pitomaca medju kojima ih se nalazi nekoliko iz naših neoslo-bodjenih krajeva ono je već toliko puta teklo u pomoć našem klubu. Znajući dobro da su istarski akademičari — daleko od svojih domova, koje su morali napustiti, daleko od svojih roditelja, koji im ne mogu pomoći, — prepušteni sami sebi, da se izdržavaju na studijama, »Kolo srpskih sestara« se sjeti često našeg kluba i njegovih članova ne samo lijepim riječima već i plemenitim djelima. Radi materijalne pripomoći, koje je društvo više puta iskazalo Akademskom klubu — klub je jednoglasno izabrao »Kolo srpskih sestara« svojim članom dobrotvorom još marta mjeseca 1930. godine Da bi sačuvalo trajnu uspomenu na naše heroje Gortana, Bidovca Miloša, Marušiča i Valenčiča pale za slobodu našega potlačenoga naroda upisuje »Kolo« svu petoricu kao članove dobrotvore »Istarskog akad kluba« uplativši za svakoga po 1000 Din. Kad se otvorila izložba umjetnosti i kulture Julijske Kiajine god. 1920. u Beogradu preko 30 naših akademičara bili su gosti »Kola« za vrijeme svog boravka u Beogradu- Ne prodje nijedan Božić nijedan Uskrs da se te plemenite gospodje ne sjete našeg kluba i riječju i djelom Svako njihovo pismo puno je simpatija, puno toplih riječi, i za one, koji stradavaju tamo preko, i za nas sve, koji smo došli ovamo da nastavimo radom za veličinu Jugoslavije i za ostvarenje našeg najvećeg cilja — slobode našega naroda u ropstvu. Konac svakoga njihovog pisma je popraćen jednom toplom i iskrenom željom i nadom u skoru sretniju budućnost i za nas i za našu braću, želeći nam uz to iskreno što uspješniji rad koji mora da donese ljepše i sretnije dane našemu narodu. A kad klub zahvaljuje plemenitim gospodarima na njihovim osjećajima i na njihovoj pomoći, one odgovaraju da je to samo njihova sveta i patriotska dužnost, a čine to zato, da pokažu simpatije i ljubav prema omladini, koja se bori za prava svoje potlačene braće i za ostvarenje zadataka j ideala kojima i njihovo društvo služi već više od 25 godina Neka je »Kom srpskih sestara« i njenim plemenitim gosnodjama naša najsrdačnija hvala, naše duboko poštovanje za njihov plemeniti rad i materinsku skrb. za njihove osjećaje simpatije, i ljubavi do istarskih akademičara i mihovog kluba. Ono što »Kolo« srpskih sestara« čini istarskim akademičarima, to čini našem narodu u iulij-skoj Krajini. D- ,1. Mali oglasnik ,,ISTRA“ ZAGREB GUSTAV IL»Ć rcu.07.ti4 KUĆU JEDNOKATNICU sa 1 uličnim lokalom 7 stanova po 2 sobe, 7 stanove po 1 sodu se nup-prostorijama te 1 stan o1 1 sobe sa štednjakom, elektrika, vodovod i kanalizacija, oko 220 čet/ hvati vrta I dvorišta, sve ogradjeno, ulična fronla oko 22 met., godišnji čisti d hodak 100 000 Din prodajem za cca 650.000 dinara, potrebno v gotovom ili uložnicama 400.Ono. ‘ ostalo dug za preuzeti. *AR-GUS«, Petrinjska ulica 2 (1383/ VELIKU TRGOVAČKU KUĆU NA JELAČIĆEVOM TRGU sa više trgovačkih lokala uličnij i dvorišnih, raznih stanova i poslovnih prostorja, kolni ulaz, dvorište, podrum ispod cijele kuće velika ulična fronta godišnji dohodak Dinara 850 000.— prodajem za cca 6.300.000 — Dinara istu bih i za-mjenio za 3—4 manja objek'a na Sajmištu ili okolica Vlaške ulice Pobliže agencija »ARGUS« Z* greh, Petrinjska ulica 2. VILU NOVU na Pešće ci s1 novom dvorišnom zgradom, ukupno 1 stan od 5 soba, 2 stana po 3 sobe sa komfortom 1 stan od 2 sobe, 1 s+an od 1 sobe sa nuzprostorijama. sobe su parketir.ne plin, elektrika, vodovod i kara’izacija pređbašča. vrt i dvorište, kolni i običan ulaz, lijepa ! velika ulična fronta, sunčana strana prodaiem za cca 700 000.— dinara. Kupac može preuzeti dug od Dir 200.000.— na 25 godina amortizacije, prima se ? uložnice. »ARGUS«, Zagreb Petrnjsfea ulica 2 (1234—-142). NOVU ČETVEROKATNI U u središtu (ugao) sa više lokala i stanova po 2 1 3 sobe sa modernim komfortom lift. plin, elektrika, parketi, vodovod i kanalizacija, godišnji dohodak 375.000. prodajem za cca 3,500 000.— Dinare, Dug od cca ,000.000.— Dinara može kupac preuzeli, pod račun uzeo bih 1 manju kuću il; podes.»o gradilište. Pobliz agencija »ARGUS« Zagreb. 1 etrinjska ul. 2 (1174—152). PALAĆU u BEOGRADU u^- o novogradnja sa trgovačkim lokalima i i stanova po 3 i 4 sobe sl najmodernijim ' umfortom osobni i teretni lift, »NARAG« grijanje nrodaipn na bazi 12% čistih, potrebno u gotovom Din 2,500 000.— ostal' dug na 25 godina. Pobliže »ARGUS* agencija, Zagreb lg> Trgovina kave i čaja Vlastita elektropržiona i elektromlin za mlevenje Zagreb, Hica broj 65. Telefon 7657 Naša mesta Tolmin Lepote narave kaj radi zvabijo tega Ali onega v naše prijetne kraje na Tolminsko, ki so ji nekoč pravili »goriška Švica«. Pa je tudi res tako: visoki hribi vS snegom na vrhu in zelenimi pobočji oklepajo vabljive ravni, koder se Pode valčki bistrih voda. Sredi take lepe ravnice, na tako zvanem tolminsko-volčanskem polju, se beli gorska prestolnica To.min, 196 me-trov riad morjem. Tolmin je naše naj-Majše mesto, saj je še le po vojni prejelo to čast. Tako lepe lege v rodovitnem polju, na visokih terasan Soče in ob vznožju gorskih vencev lahko iščeš komaj kje v Švici. Na zapadu zapira pogled dolgo Matujarjevo pogorje s Kolovratom. Od njega se ločeno dvigata Bu-?aRQCa in slovite Mengore (468 m) $ širom Gor znano božjo potjo k Devici Mariji. Tolminu za hrbtom Se pa vlečejo izrastki Krnovega pogorja do Tolminke z Rdečim robom, Mrzlim vrhom in na koncu z nizkim gričem (428 m) Gradom ali Kozlovim robom, ki je v tolminski zgodovini igral tolikšno vlogo. Kdor kaj ve o zgodovini Tolmina, se mu brž porajajo slike tolminskih puntarjev. Slavna zgodovina Tolmina pa sega še veliko dalje nazaj v sivo preteklost, ko so Slovenci komaj prišli v te kraje. Ko so prišle naše dežele pod irankovske kralje, je bil bržkone slikoviti stožec Kozlovega roba sedež gradu za okrožno grofijo, v kakršne je bila dezela razdeljena. Razvaline gradu na Kozlov en robu (nemški Bockstein) so gotovo iz tiste dobe (10. stoletje), ker je ona v gradu kapelica sv. Martina, svetnika. ki so ga Franki najbolj častili, ^godovmarji so mnenja, da je Tolmin, pr™]reC- seiisč.e> še starejši kot omenjeni graa, sicei bi se zval po gradu morda Kozlovo. Prvikrat se Tolmin omenja v neki li-stini oglejskega patriarha okoli 1. 1065. tedaj se Tolmin nazivlje »Tuimine«. V nstmah se berejo poleg tega še imena: lurmniirn, Tolmin um, Tulmein, Dull-rr; 'k Tollmein itd. Odkod naj to ime pru.e je precej neznano. V nekem ro-_ opisu je učeni Kocjančič mnenja, da , 1 .v besedi Tolmin koren tema, češ da ie bilo tod vse pokrito s temnimi gozdovi. Poleg patriarha so bili največji posestniki na Tolminskem kanoniki iz Čedada. Večkrat so imeli hude spore za posest z Oglejem. Ko je prišel patriarh Markward v denarske stiske, je 1. 1379. prepustil Tolmin Čedadu. Sedaj so začeli iztezati svoje roke tudi goriški grofje, že od patriarhov so dobili precej posestev na Tolminskem. Do XV. stoletja se sploh ni vedelo, kdo je gospodar Tolmina, ker so se tudi Benečani potegovali za posest. Največ besede so imeli goriški grofje, zato so tudi po njih smrti Goriško in Tolminsko prevzeli Habsburžani. Cesar Maksimilijan je tolminsko grofijo razdelil v glavarstva. Benečani pa niso odnehali do 1. 1617., dobili pa tudi tedaj niso nič. Vedne vojne so tako izčrpale cesarske blagajne, da so morali Tolminsko zastavljati raznim plemiškim rodbinam. Najprej so jo dobili baroni Dornberški, potem Breunerji. Ti so pa svojo gospoščino prodali grofom Coro-ninijem za 46.590 goldinarjev. Pod Jakobom Antonom Coroninijem se je vnel znani tolminski punt. 1. januarja 1. 1848. je Coronini prodal svojo gospoščino nekemu Kremerju. Toda ta je kupil Tolmin baš o nenravem času, kajti 17. sentembra 1. 1849. je izšel zakon o zemljiški odvezi za Primorje in tedaj je tudi za potomce tolminskih puntarjev nrišel konec tlake in desetine. Kakor v političnem oziru tako je Tolmin bil važen tudi v cerkvenem. Fara je v Tolminu že iza 13. stoletja. Prvotna farna cerkev je bila ona sv. Urha na pokopališču. Pozneje so faro prenesli k cerkvi na Ilovico, ki je bila svoje dni sloveča božja pot. Izza 13. stoletja je že bil najbrže v Tolminu arhidjakonat, neke vrste podškofije. čedajski kapitelj je namreč pošiljal v Tolmin enega svojih članov, da je urejeval cerkvene zadeve. Arhidiakoni so se potem za stalno naselili v Tolminu. V farni cerkvi hranijo še danes prekrasno gotsko monstranco, ki jo je darovala neka Florentinska, potem ko se je na nasvet svoje služkinje Tolminke obrnila z prošnjo k Materi božji na Ilovici. Pod konec preteklega stoletja se je jel Tolmin lepo razvijati. L. 1870. je štel 846 prebivalcev, čez 10 let že bli- zu 900 v 143 hišah. Danes ima mesto Tolmin okoli 1500 prebivalcev. Ena tretjina njih je gostilničarjev, trgovcev in obrtnikov, druga tretjina so kmetje in posestniki, ostali so delavci, dninarji in — nemaniči. Tolmin ima 18 trgovin in glavno tobakamo za ves okraj. Gostilen je 6, hoteli trije (»Modrijan«, »Podšolar« in »Kranjc«) in dve kavarni. Največ dajo trgovcem zaslužiti okoličani, ko prihajajo ob nedeljah k maši ali ob delavnikih na razne urade. Saj teh je v Tolminu vse polno. Podprefekture ni več; pač pa je še sodnija z dvema sodnikoma, poštni, registrski in županski urad, slednji v še premogočni palači Dalje je glavna orožniška postaja vseh tolminskih gor, financa, obmejna milica, davčna izterjevalnica; za tiste, ki pa imajo preveč v žepu, poslujejo kar tri banke in domača posojilnica. Ker gre Tolmincu še kot po starem dostikrat za njegov »prav«, so kar trije odvetniki pri rokah. Zadnje čase je tudi tiskarna. Nekoliko pod mestom so lepe vojašnice. Po vojni je v Tolminu tudi gimnazija z licejem in konvikt. V upanju, da bodo začeli v hladni Tolmin prihajati tudi letoviščarji, so uredili nasade za cerkvijo in pod gradom. Za enkrat tujcev ni še preveč. Kraj pa je prav pripraven, da zopet postane prestolnica »goriške Švice«, posebno zdaj, ko bo imel tudi zdravo pitno vodo. Avtomobilne zveze so take, da ni več treba hoditi kot včasih »popotni Tolminci niz Modrej« z brašnom čez ramena. Mesto ima že prav prijazno lice. Vse je prenovljeno in ni več tistih zavitih ulic in cest. Seveda, razvijati se bo pa moglo mesto le, če se bo tujski promet kaj dvignil. Kot upravno središče Tolmin pa že precej zgublja. Tolminc je prijazen človek. Le malce trd je, če se kdo dotakne njegove časti in pravice. Nekaj krvi Golje, Gradnika, Muniha in takih je se v njem. Pa je prav tako! Sicer pa je že v starih spisih o Tolmincih toliko dobrega povedano, da bi bilo odveč, če bi jih še tu hvalili. Da bi le taki ostali sebi in domačiji v ponos! KOBARID. U Venecij’! Juliji svako selo postaje sella, svaki grad — grado (sotto zero) — samo su neki najveći patriote uputili molbu u Rim da se Caporetto nazove starinskim imenom Kobarid. Frane Iz Marseće. Rot središče tolminske grofije se je io min kmalu povzdignil. Po 1. 1077. je Tolminsko prišlo pod oblast oglejskih patriarhov Vladarjev namestnik v Tolminu je bil kapitan. Stoloval je s svojimi biriči, pisarji in z gastaldom (vodja urbarja ali zemljiščnih bukev) na Ko-zloven robu. Odkar je patriarh Rajmund dalla Torre 1. 1292. sezidal v Tol-i minu po’etni dvorec (kraj se še danes zove Dvor), so se hodili poleti sem hla-: dit iz Ogleja. Za časa patriarha Pagana je bival v Tolminu slavni Dante Alighieri, ki je moral bežati s doma. Bon je ponoči bival v patriarhovem gradu, podnevu se pa skrival v globoki uanteieyi jami nad Tolminko. Ondi je baje zlozil tudi nekaj spevov svoje veličastne »Božje komedije«. ILICA 128 ^5 fi «LICA 128 g u &UĆC ILICA 128 ltiCAf28 VaieRtin Cable Zrušil se je hrast na Proseku, nad Miramarom, tam kjer stopa naš sivi Kras dol do samega Jadrana. Bil je to star in osamljen hrast, a ko se je zrušil, je odjeknilo daleč na okrog, tudi ob Savi in Dravi do Dunava in kjer še živi razkropljena okoličanska raja. Vsi smo ga poznali in cenili Valentina Ci-bica, skromnega, izkušenega neporuš-nega idealista, ki je po letih spadal že mej najstarejše narodne veterane. Tudi smo ga radi poslušali, ko nam je povedal zanimivosti iz one dobe, ko se je naš pošteni narod vzbudil iz vekovite-ga duševnega in gmotnega tlačanstva drugim in začel zahtevati tudi pravico na solncu za se: Pokojnik se je kot mladenič naslajal in vžgal ob zgodovinskih zvokih kvarteta nesmrtnega skladatelja veličastne jadranske himne »Buči, buči«, proseškega učitelja Antona Hajdriha, kateri je z svojim geslom: »Ptica brez perot je mrtva stvar, •kaj meni svet brez petja mar!« dal našim narodnim silam zdravo smer katera jih je dovela do najlepšega uspeha. Valentin Cibic je bil sosed Ivana Nabergoja, ki je že na narodnom Ta-borju v Šempasu 1868 zaklical desetti-sočim znano krilatico: »Tuje učilnice so našim otrokom mučilnice« in ki je 1873 vstopil kot prvi izvoljenec tržaške okolice v državni Zbor na Dunaju v narodni nošnji. Pokojnik je bil tudi vrstnik zadnjega našega tržaškega voditelja pok. Dr. E. Slavika, ki se je tudi rodil na Proseku in kateremu imamo toliko zahvaliti, tudi ko nas je učil: »Ne s silo ne strastjo moramo premagati protivnika ampak z ljubeznijo do svojega rodu«. V taki družbi je vzrasel in živel ter vstrajno delal in čutil je pokojnik, ki je legel sedaj v sveto našo domačo zemljo, truden in žalosten. Bolehal je res že dolgo, skoraj oslepel in ponovno obnemogel na poti — a na smrtni postelji ni bilo njegovih sinov — ker so jih razgnali, še domači sin ga ni mogel tolažiti, ker že 3 leto ne sme čez prag brez posebnega dovoljenja... Priprost posestnik je bil Valentin Cibic, samouk ali razborit, da so njegov svet upoštevali tudi rojaki naobraženci, ki so poznali njegov čist in blag značaj, njegov velik upliv na domače ljudstvo. On je cenil posebno vzgojno vrednost naše mile pesmi na mladino in je bil poseben goreč zaščitnik proseškega pevskega društva »Hajdrih« ki je po 40 letnici razpuščeno. Par let poprej je odslovil prejšnji proseški župnik, goreč in svet mož, Hajdrihovce iz crkvenega kora. ko si je bil vstanovil poseben crkveni zbor z namenom pač, da bi svoje pevce boljše obvladal tudi izven cirkve. Kako je to starega Valentina užalilo in ogorčilo: nepopustljiv je ostal ta sicer verni in pobožni mož, češ, domači pevci Hajdriha so bili vedno po običaju in po volji ljudstva najbolj priznani in zmožni pevci. Ko je vsled tujega pritiska moral celo zapustiti župnik svojo župnijo, sta se oba rodo-ijuba zopet sprij’azmla. Lahka Ti naša okoličanska zemlja, ki si jo tako zvesto in goreče ljubil! Okoličan. NOVA ADRESA »ISTRE« Upozoravamo naše pretplatuike i sarad-nike, da je »Istra« promijenila adresu. — Upućujte Vaša pisma na ovu adresu: »ISTRA«. ZAGREB. Masarykova ul. 28. II. kat. Pripovijest „Istre” Zastava na vjetru Jože Jeram (Nastavak 8.) Učitelj Ivan Zorzut je te noči slabo spavao. Kad F ustao izgledao je očajno . . su Su probudili mladiči svojom pjesmom. Kad Je cuo pjesmu u polusnu pričinilo mu se je, kao da dolazi nekako iz daleka, iz nepoznatog svijeta, te da prodire do njega kroz uspomene iz mladosti Onda je on živio negdje kod tetke na selu i po čitave je noči slusao pjevanje momaka, te od slatkoče, kojom su ga 0 upljaie te pjesme, nije mogao da spava. To je bio olji dio čovjeka u njemu. Kasnije življenje sasulo ga 3e kao pepeo. Sad se je budio taj bolji dio, samo u posebnim trenutcima u njemu. Lagano, kako se budio iz sna k punoj svijesti, gubila se je slatka melodija, on je čuo slovensku pjesmu, i drugi, ružniji dio čovjeka se je dizao u njemu. Uuaj dio čovjeka, koji je na čudesan način mrzio sve, sto je bilo narodno. Lijepa pjesma, koja se je trzala u olujnoj noči. bolila ga je u duši. Činilo mu se je. da ga izazivlju, da ga 0 ponoči bude iz sna kao zla savjest 1 da ga upozoravaju na nešto, što on želi zaboraviti, jer mora zaboraviti. Razljutilo ga je. I ako je pjesma doskora zamirala Pod udarcima vjetra, te se je na mjestima jedva čula. ustao je i sjeo na postelji. Slušao je riječi pjesme. Nije mogao da ih dokuči. Ah u dnu srca ^on je ipak bio uvjeren da mu pjevaju zabranjene riječi, pa ih namjerice nejasno izgovaraju, da ih on ne bi razumio. Htio je več potrčati k prozoru i otvoriti ga, ali baš u tom momentu pjesma je Prestala. Cuo je još par riječi, zagiušenih od bure, korake, a zatim je sve utihnulo. Zorzut nije mogao zaspati. Rukama pod glavom gledao je u strop i slušao buru, koja je šumjela svojim velikim, snažnim krilima oko uglova. Iz kuta su udarali lagano udarci sata, koji je brojio sekunde. Bilo mu je, kao da čuje kaplje vječnosti, koje šumeči kaplju u posudu življenja. U drijemežu je opet Čuo pjesme svoje mladosti Na drvenoj verandi, po kojoj su padali u slapu karanfili, stajao je svako jutro i slušao je ptičje glasove. Pod njim je šumio potok i pjenio se u svojim zelenkastim valovima Mnogoputa ga je tetka zagrlila i uljuljala ga u naručju, pjevala mu je pjesmu koju je i sam naučio, slovenski Očenaš i molitvu na čast andjelu čuvaru. Kako je pak volio boje! S malom je zastavicom letio po selu ... Samo jednu je pogrešku imao. to mu je tetka uvijek spočitavala. Vječito se je bojao, da ne će dobiti komad kruha i da taj komad neće biti dovoljan, da se njime nasiti. Ako ga ne bi moeao da pojede, sakrio bi ga, da niko nije mogao do njega, pa su ga mravi i miševi izjeli. — Šta će biti iz tebe? 1 Kristusa ćeš prodati! — viknula je jednom zgodom na njega tetka. Dijete tih riječi nije razumijelo. Dugo je mislio na te riječi, pa i sad su mu došle u pamet. Kad se je iz sela vratio natrag u grad, otac ga je gledao tri dana kao neko planinsko čudo, crvenog zagorjelog obraza, a treći dan mu je rekao: — Janezek, ti si postao »šklaf«! — Slovenac sam, — odgovori mu on. Mati se je tome nnsmiehnula. Otac se više za uzgoj nije brinuo. U familiji se je furlanski jezik nadomjestio slovenskim, naročito u općenju izmedju majke i sina. Tek onog dana, kad je počeo mali Giovanni polaziti u školu, furlanština je opet, pomiješana s tall-janštinom, slavila svoj novi ulazak u familiju. Giovanni je u tim danima visio izmedju dvije narodnosti. Sam je osjećao, da mu manjka tlo pod nogama, nije imao na što da se osloni. Išao je u jedno i u drugo društvo, a iznenada je opazio, da ga nose slovenski valovi jačom silom sa sobom. To je društvo bilo duhovitije, zabavnije, duševno je natkrilji-vaio sva druga društva. Tad se je Giovanni nehotice zapitao: »Gdje je bolje?« — Pitao je za savjet i muža, kojem je nekoć otkrio svoju dušu: »Jesam li Slovenac ili Talijan?« — Ono si, što osjećaš — odgovori mu taj muž I nije osjećao izrazito ništa. Kad je iz gimnazije prešao na učiteljište. bilo je rješeno i pitanje njegove narodnosti. Otac je bio veseljak. pio je i kartao, te se nije brinuo za sina. Kad mu je rekao, da želi postati učiteljem, odgovorio mu je: »Što me briga! Postani, ako hoćeš, i papa!« Jednom zgodom spočitnuo mu je drug iz gimnazije nestalnost i nenadanu odluku: »Pa zar nije moja mati Slovenka?« — branio se je Giovanni. — Dakle: šćavo? — ubolo ga je pitanje, koje ga je dugo peklo, da ga nije zaboravio. Iz tih dana sjećao se je nekih prepiraka s učenicima, čija su spočitavanja otkrila madež na njegovo duši. U nekim je predmetima bio slab. pa je nepre stano, od jutra do noći. drhtao iz straha za opstanak kao u djetinjstvu za komad kruha. Izabrao je, p<, svom karakteru, prečni put da dodje do cilja. Kad st saučenici opazili, da je njegov odnošaj prama profe-sorima denuncijantski, počeli su ga mrziti. On se je branio i vraćao zio za mržnju. Alt ipak u njegovoj je duši ostao madež, pa je, u tnomemima osamljenosti, sam sebi govorio: »Takav sam...« (Nastavit ćs se.) Mmxn® miesii Naša kulturna kronika POKOP BLAGOPOKOJNOG VELfČ. IVANA MANDIČA. S medicinske klinike, gdje je veleč. Ivan Mandič, profesor i ravnatelj Djačkog internata za Istrane umro, odmali je tijelo pokojnika odvezeno u Djački internat u Habdeličevoj ulici te položeno na odar. Dogovorno izmedju predstavnika Istrana u Zagrebu i uprave spomenutog zavoda' odlučeno je da če se pogreb obaviti u subotu u 10 sati prije podne na svečani način, kako bi se odala pokojniku odgovarajuća počast, onako kako je po svojem rada i zaslugama zaslužio. Pogrebna povorka krenut če iz Djačkog internata u crkvu sv. Marka gdje če svečan requiem odslužiti župnik Mons. dr. Rittig, koji će održati kratko spomen-slovo. Odatle će slijediti ispraćaj pokojnika na groblje na Mirogoj, gdje če bid privremeno pokopan u arkadi u kojoj se pokapaju svečenici gornjogradske župe sv. Marka. SPOMENIK BLAGOPOKOJNOM GORIČKOM KNEZ-ŠKOFU DRU. SEDEJU Sve slovenske novine donijele su ovaj apel; Slovenci! Dne 23. nov. 1931 je umri v Gorici nadškof dr. Frančišek Borgi j a Sedej. Ko je leta 1906. postal slovenski metropolit, je s sebi svojsko odločnostjo pred duhovščino in verniki izjavil: »Meč nosim!« — Zaman so takrat ugibali, kam naj bi merile te njegove besede ... Siovenci! Metropolit Sedej zasluži, da se mu slovenski narod odolži vsaj s skromnim spomenikom. S tem spomenikom hočemo združiti tudi imena in spomin vseh tistih, ki so z metropolitom Sedejem vred dali za svoj zasužnjeni narod življenje. Ta monument nam bodi vsem opomin, zgled in živa vest. V Ljubljani, dne 10. februarja 1932 Akcijski odbor Prispevke je pošiljati »Slovenski Matici« v Ljubljani, Kongresni trg, čekovni račun št. 11.672. EVIDENCIJA STRANIH DRŽAVLJANA U ZAGREBU Uprava zagrebačke policije pristupit će ovih dana reviziji evidencije svih stranih državljana, koji su zaposleni na gradskom području. U tu svrhu izdala je posebne prijavnice i ovu objavu: U svrhu revizije evidencije stranih državljana, koji rade u bilo kojem svojstvu na teritoriju grada Zagreba, odre-djuje se, da svi industrijalci, trgovci, obrtnici, privatnici i t. d., imadu pod prijetnjom zakonskih posljedica najkasnije do uključivo 12 marta o. g. prijaviti Upravi policije u Zagrebu sve strane državljane, koji su kod njih u bilo kojem svojstvu namješteni. U tu svrhu izdane su posebne prijavnice, koje se dobiju u svim trafikama. Sve rubrike na toj prijavnici imadu se čitljivo ispuniti, te svi podaci, koji će se o pojedinom stranom radniku dati, moraju biti najtočniji, pošto će se zbog i najmanje netočnosti protiv odgovorne osobe po zakonu postupati. Upitnice se predaju na Upravi policije, Petrinjska ulica kbr. 18, II kat, sobe br. 37. — Upravnik policije: Dr. Bedekovič v. r. ZLATNI PIR. Dne 15. februara slavio je u Rojanu (Trst) zlatni pir nadaleko poznati g. Josip Pertot, nadučitelj u penziji i vrsni poljoprivredni stručnjak, sa svojom drugaricom gospodjom Anom. Taj su pir jubiiarci proslavili zdravi i čili na svojem idiličnom Tarabošu. Mnogim čestitkama pridružuju se iskreno i oni, koji im ne mogu stisnuti ruku. ZA SARADNIKE, KOJI PIŠU SLOVENSKI. Sve naše saradnike općenito molimo, da nam šalju čitljive dopise, a naročito molimo one saradnike, koji pišu slovenski, da pišu čitljivo i jasno, po mogućnosti strojem, a nikako olovkom, jer jedino na taj način izbjeći ćemo štamparskim pogreškama, koje nikad ugodno ne djeluju. NOVA ADRESA LISTA »ISTRA«. Kako se već po spoljašnosti našega lista opaža, »Istra« se od ovog broja štampa u drugoj štampariji, to jest u »Jugo-slovenskoj štampi«, (Zagreb, Masarykova ulica 28). U vezi s time promijenjeno je i sjedište naše redakcije i administracije. »Istra« se sad nalazi u Masarykovoj ulici 28. II. kat, pa molimo sve one, koji nam pišu i koji nas posjećuju, da to uvaže. PROSLAVA BISKUPA .TURJA DOBRILE NA SUSAKU U svim većim mjestima naše domovine proslavljena je pedeseta godišnjica smrti preporoditelja i buditelja Istre, velikog dobrotvora biskupa Jurja Dobrile. I u Sušaku priredit će »Narodno prosvećivanje« u nedjelju 28. o. mj. u 11 sati u jutro u dvorani Jadran-Pa-lace kina proslavu biskupa Jurja Dobrile s deklamacijama i predavanjem o životu i radu najvećeg sina Istre. »Narodno prosvećivanje« poziva pučanstvo Sušaka, da u velikom broju pohrle na ovu proslavu, da se na našoj granici vidi, koliko nam na srcu leže velikani našega naroda. JEDNA AKCIJA ZA KULTURNO I NACIONALNO ODRŽAVANJE VEZA SA HRVATIMA IZVAN DOMOVINE. U Zagrebu je prošlih dana organizovana jedna akcija, koja ima za cilj: kulturno i nacionalno održavanje veza s Hrvatima iz- van granica. U jednom opširnom članku, koji je štampan u »Jutarnjem Listu« od 22. februara govori se o tim Hrvatima izvan domovine, s kojima treba održavati veze, pa se spominju: moravski Hrvati, gradišćanski Hrvati, Hrvati u Rumunjskoj i Hrvati u Italiji, ali samo oni u — staroj Italiji, to jest naseobine Montemitro Acquaviva Collecroce i San Felice Slavo u provinciji Campobasso... U tom članku se kaže i ovo: »Potrebna je direktna veza, da bi se o njima moglo doznati više toga, a i ovoj našoj braći dati mogućnosti i potpore, da ne potonu u moru tudjinštine. Njihova žilavost je ogromna — kroz 400 godina održati svoju nacionalnu svijest pod tudjinom, nije mala stvar. Ali ipak ako se ih i dalje prepusti samim sebi, to će se najkasnije dogoditi. Da bi se to spriječilo, pokrenuta je ovih dana jedna akcija i osnovan odbor, koji imade svrhu, da uspostavi veze sa ovom našom braćom u tudjim, najprije sa Hrvatima iz Moravske, pa onda redom sa ostalima. U taj odbor izabrana su sbjedeća gg.: Dr. Mile Budak odvjetnik. Dr. Ivo Ramljak odvjetnik, Dr. Giuro Vranešić liječnik, Dr. David Karlović sveuč. prof.. Dr. Milan Iv-šić sveuč. prof., Dr. Lukas sveuč. prof., Dr. Blaž Jurišič prof. i književnik, Ljuba Babič prof., Dr. Trbuha župnik, Dr. Matulić novinar, Dr. Ivan Esih novinar i Mesud Kuleno-vić novinar. Odbor će poraditi na tome da najprije uspostavi veze sa braćom iz tudjine, a onda i na tome, da ih pozove i dovede u našu sredinu, u svoju maticu, gdje treba da na-dju pobude i pomoći.« JEDNO VJENČANJE NA PONZI. Dne 18. februara vjenčao se na otoku Ponzi, gdje se nalazi konfiniran, student visoke komercijalne škole Roman Pahor iz Trsta s gospođjicom Angelom Germek ta-kodjer iz Trsta. Zaručnica je došla iz Trsta na Ponzu ne samo da se vjenča, nego će tamo i ostati, da sa svojim drugom dijeli jednaki život. Simpatičnom paru želimo svako dobro. ŽALNA PRIREDITEV ZA MARIJO ŠKRINJARJEVO Zveza gospodinjskih pomočnic je priredila v nedelju 21. t. m. ob pol 17. spominsko počastitev pokojne Marije škrinjarjeve, velike zaščitnice poselske-ga stanu. Skrinj ar jeva je prej 34 leti ustanovila v Trstu prvo poselsko zavetišče, zavod sv. Nikolaja. V zavodu je bila poleg prenočišča tudi posredovalnica za službe, posvetovalnica za zadeve med gospodinjo in služkinjo, učni tečaji, knjižnica, nedeljski sastanki s poučnim in zabavnim programom. Zavod je že takrat nudil služkinji sve one ugodnosti, ki jih danes najdemo po poselskih zavodih velikih mest. Kar so dobile gospodinjske pomočnice pri visoko naprednih narodih šele v zadnjih desetletjih s pomočjo svojih organizacij, je dala našim služkinjam s svojim lastnim prizadevanjem pokojna Škrinjar jeva že pred mnogimi leti, čeprav v preprostejši obliki. Bila je prva žena, ki je imela poleg občega kulturnega razumevanja tudi zmisel za tiho socijalno vprašanje, za položaj služkinje, ki je bila v tistih časih še veliko bolj prezirena in nevedna kakor danes. Prireditev je bila v Delavski zbornici. Na programu je bil govor ge. Maše Gromove, deklamacije in petje. NAŠA MANJŠINA NA AVSTRIJSKEM KOROŠKEM IN NEMŠKA MANJŠINA V JUGOSLAVIJI. »Koroško Slovenec« od 17. o. mj. piše: Pod tem naslovom čitamo v »Domovini«, da je na rednem sestanku narodnega predstavništva v Beogradu govoril g. senator dr. Valentin Rožič sledeče: »Povdarjam, da tvori celotna dravska banovina most, preko katerega hoče prodreti nemški Drang nach Osten und Siiden (pritisk na jug in vzhod) na Jadransko morje, zato treba vso gospodarsko in finančno pažnjo posvetiti prav naši obmejni pokrajini. G. dr. Kraft, zastopnik nemške manjštine v Jugoslaviji, naj mi oprosti, da smo mimogrede brez zavratnih namerov odgovorim na njegove pritožbe in izvajanje glede Nemcev v Jugoslaviji le v toliko, da smelo ugotavljam, da so koroški Slovenci, stotisoč po številu, v Avstriji brez vsakih manjšinskih narodnih šol in brez vseh političnih oravic in nimalo niti svojega zastopnika v danajskem parlamentu, kjer bi se mogel pritožiti tako kakor poslanec g. dr. Kraft v Jugoslaviji. Nemci v Jugoslaviji pač nimajo povoda pritoževati se zaradi kakega narodnega in kulturnega zatiranja Naj le da Avstrija narodne pravice, šole in kulturno samoupravo koroškim Slovencem, zakaj kar bodo dobili koroški Slovenci v Avstriji, to bo dobila tudi nemška manjšina v Jugoslaviji«. + JANKO LEBAN Dne 13. februara je nenadano umri v bolnici usmiljenih bratov v Kandiji znani naš mladinski pisatelj, pesnik in skladatelj Janko Leban, nadučitelj v pokoju. Pokojni je bd rojen 21. aprila 1855. v Kanalu. Kanalska dolina ima mnogo mož-ki so se proslavili kot kulturni delavci in med te moramo šteti tudi Lebana. Bil je najmlajši sin vzglednega kanalskega učitelja Valentina Lebana. Mati mu je bila sestra grajščaka viteza Malniča pl. Flegarja, ki je nad 50 let županoval v Kanalu. Že v zgodnji mladosti je odlikovala dečka izredna nadarjenost. Prvi glazbeni pouk je dobiva! pri bram Avgustu v Werdeubergovorn zavodu, kamor se ie hodil učit klavirja. Že kot dijak je bil organist v Gorici. Leta 1870 je Leban priopčil svojo prvo pesen »Tožba ptice« in s tem nastopil literarno pot. Koi tretješolec je 1.1871 izdal knjižico »Pesmi in povesti na poskušnjo«. Knjiga 16 letnega dečka je vzbudila v javnosti precej pozornosti in to ga je vzbudilo k nadaljnernu literarnemu udejstvovanju. Leta 1877 je maturiral in že takrat je sodeloval skoraj pri vseh slovenskih društvih, piša! je povesti, pesmi in poučne razprave. Splošno znane so njegove »Iskrice«, pesmi in povesti za mladino v treh zvezkih. Izdal je še več drugih mladinskih knjig, poučno delo »Slovstvena zgodivna v slovenski ljudski šoli«, »Človek v pogledu na njegovo telo in dušo«, vzgojno knjižico »Otrok«, v slovenski in nemški knjigi nam je opisal in otkril življenje junaka domačina Andreja barona Čehovina. Leban je bil pa znan tudi kot spreten prevajalec. Prevedel je mnogo del iz hrvatskega, nemškega in italijanskega jezika, tako poljudnih kakor znanstvenih. Kot glazbenik je priopčeval svoje skladbe v prilogah »Vrtca«, »Glasbene Zore« in v »Novih Akordih«. Znana je njegova »Zbirka cerkvenih pesmi za mešani zbor« in »Domači glasi«. Po maturi je Leban služboval v Komnu pri Nabrežini, pozneje je bil šolski upravitelj v Lokvah pri Divači, v Avberju v sežanskem okraju in v Begunjah pri Cerknici, od koder je bil 1. 1896 premeščen v Trebelno pri Mokronogu, iz Trebelnega pa na Bukovico nad Škofjo Loko. Tu je bil 1. 1911 Po 34 letih službe vpokojen. Po smrti žene !. 1921 se je potrt, zapuščen in osamljen preselil v Kandijo, kjer je dobil zavetje v bolnici usmiljenih bratov. Kot navdušen narodnjak je moral pod Avstrijo mnogo pretrpeti. Leta 1916 ga je zadela kap na možgane, ohromeli sta mu desna roka in noga. Zadnja leta je starček preživel v miru v Kanđiji, kjer je bil zaprt v svojo sobico, rad je prebiral znanstvene rasprave in čital liste. Zadnja leta je bil nekoliko bolehen, toda nihče ni slutil, da ga bo smrt tako naglo pobrala. Pokojni je bil znan kot odličen pedagog bil je splošno priljubljen in znan kot original. V priznanje za svoje zasluge je bil odlikovan z redom Sv. Save V. stopnje. Bodi pokojnemu ohranjen časten spomin! MARIBOR GREGORČIČU. Mariborska Prosvetna zveza je priredila v četrtek, dne 25. t. m. ob 20 v dvorani Zadružno gospodarske banke na Aleksandrovi cesti 6, Gregorčičev večer. Na sporedu je bilo predavanje prof. in pisatelja dr. Dornika o Gregorčiču kot pesniku in človeku, potem deklamaciji (Mojim slavilcem, Naš narodni dom); slovensko pevsko društvo Maribor pa je zapelo Sattnarjevo »Lastovka« in Nedvedovo »Nazaj v planinski raj«. »MLADI STRAŽAR«. Izišao je 6 broj »Mladog stražara« mjesečnog glasila omladine Jadranske straže u Splitu, što ga uredjuje Rikard Katalinič-Jeretov i Viktor Car Emin. Broj je ukrašen slikama, donosi po običaju lijepe priloge u pjesmi i prozi,, poučne i zabavne. »Mladi stražar« izlazi svakog 15 u mjesecu, a godišnja mu je pretplata Din 20.—. Uredništvo i uprava u Splitu, Bana Jelačiča ul. 1. MILAN KLEMENČIČ POČASNI PRED-SJEDNIK »SAVEZA JUGOSLOVENSKIH MARIONE LISTA« Pred nekoliko dana sastali su se u Ljubljani na kongres marionetisti iz čitave Jugoslavije. Stvoren je savez mario-netista, u koji su ušli prestavnici iz Ljubljane. Zagreba i Beograda. Za počasnog predsjednika izabran je g. inž. Milan K1 e-m e n č i ć. ustanovitelj prve slovenske marionetske pozornice i to još pred ratom u Gorici. GREGORČIČEVA PROSLAVA V SPLITU. Splitska podružnica CMD je v nedeljo 21. februara zvečer proslavila petindvajsetletnico smrti Simona Gregorčiča. Pozornica ie bila vsa v zelenju a nad pesnikovo sliko se je vila državna trobojnica. Dvorana je bila polna občinstva, zlasti naših v Splitu živečih ožjih rojakov. Med drugimi sta bila navzoč la tudi ban dr. Tartaglia in mestni župan dr. Račič. Predsednik podružnice inž. Gorjup se je zahvalil za lepi odziv, očrtal historijat Družbe sv. Cirila i Metoda s sedežem v Ljubljani, njeno vlogo v robstvu in njeno delovanje v sedanjosti. Nato je moški zbor podružnice pod vodstvom g. Sršena zapel Satt-nerjev »Pogled v nedolžno oko«, g. Janko Rakuša pa je recitiral znano Gregorčičevo rodoljubno pesem »Soči« in žel navdušeno pritrjevanje, istotako tudi gospodična Ida Pregarčeva za Gregorčičevo »V pepelnični noči«. Dr. Stojan Brajša je očrtal pesnikovo ljubav do svojega rojstnega kraja. Joško Missia je zapel Gregorčičevo »Človeka nikad!«, gospa Čižek-Nazorova pa »Zapoj mi« in »Zaostali ptič«. Deklamacija maie Boženke Brajšove je bila toplo pozdravljena. Na koncu je moški zbor podružnice zapel še »Eno devo je bom ljubil«. Z Zlepo priredbo se ie podružnica sv. Cirila in Metoda nad vse dostojno oddolžila pesniku-rodoljubu Simonu Gregorčiču. USPJEH NAŠEG KOMPOZITORA MATIJE BRAVNIČARA. Na II. redovitom simtoničkom koncertu u Ljubljani, koji je priredilo »Narodno gledališče« u saradnji sa Filharmoničnom družbom, izvadjale su se kompozicije Mozarta, Beethovena i našeg zemljaka Matije Bravničar a, mladog kompozitora, koji uživa već lijepi glas. Kritika je naglasila uspjeh Bravničarevih djela na tom koncertu jednoglasno. Ugledni kritičar L. M. Š pisao je na primjer, u ljubljanskom »Jutru«: »Novost na koncertnem odru sta bili dve skladbi Matije Bravničarja: »Svirka« in »Slovenska plesna burleska«. Od prve, ki je trodelna in bazira na enoti glazbeni temi, ima največ globine »Medigra«. Dasi je kompozicijska tehnika Bravničarja nekoliko primitivna, vendar zna po originalnosti domislekov in predvsem tudi po izredni pestrosti in barvitosti v instrumentaciji jako zanimati in zavzeti. Sprva nekoliko krhka ekspozicija se razvije sčasoma v znatno bujnost, ki pa ji v »Medigri« ne manjka intimnosti. Enako briljantno je instrumentirana burleska pri kateri pa pogrešam pomembnosti, ker ie zgraie-na in izpeljana le preveč neizbirčno. Uporaba narodnih motivov in predvsem zopet barvitost dela pa sta pripomogli, da ie delo doseglo jako velik uspeh ter se moralo ponoviti, na našem koncertnem odru pač redek dogodek! Poslednja skladba se bo kot duhovit apercu gotovo morala še čestokrat izvajati.« Dirigirao je naš zemljak M. Polič, ravnatelj ljubljanske opere. NAŠI KNJIŽEVNICI U LJUBLJANSKOM ZVONU. Februarski broj slovenske književne revije »Ljubljanski zvon« donaša u svom sadržaju radove većinom iz pera naših zemljaka. Tako vidimo na uvodnom mjestu dvije nove pjesme našeg I g a Grudna. Pjesnik »Primorskih pesmi« se po duljoj šutnji ooet javio. Alojz Gradnik objavljuje takodjer dvije pjesme. Ivo Grahor objavljuje studiju o Štefanu Žerom-skom. Anton Ocvirk piše kazališnu kritiku. Andrej Budal piše o Bevkovem romanu »Vedomec« te o njegovoj pripovijesti »Burkež gospoda Vi-terga«. Ivo Brnčić ocjenjuje Krležinu zbirku pjesama ANGELO CERKVENIK PREDAJE. Dne 24. o. mj. predavao je u Ljubljani na radničkoj prosvetnoi večeri »Svobode« i »Zarje« Angelo Cerkvenik o temi: »Na raskršću dviju kultura«. NOVA DJELA VASILIJA MIRKA. U prvom ovogodišnjem broju glazbene revije »Zbori« objavljuje naš kompozitor Vasilij Mirk »Štirje mladinski ali ženski zbori«. KNJIGE I REVIJE ZABRANJENE U ITALIJI. U Italiji je policija po knjižarama zaplijenila Zevacov roman »II ponte dei sospiri« (Most uzdisaja). Zabranjene su i mnoge francuske te druge inozemne katoličke revije, a medju ostalima i »Glasnik srca Isusova«. NOVA DJELA DRA MIJE MIRKOVIĆA. Naš odlični zemljak g. dr. Mijo Mirkovič. docent univerze u Subotici i poznati publicista, objavio je u posljednje vrijeme dva svoja nova djela i to knjige »Trgovina i unutrašnja trgovinska politika« (167 str. izdanje Geca Kon 1931.) te »Spoljna trgovinska politika« (190 str. Geca Kon 1932.). Dr. Mijo Mirkovič objavio je u posebnim izdanjima (pored stalne saradnje u raznim listovima i revijama) i ovo: »Reša-vanje slovačkog pitanja« (1928.); »Socijalni program fašizma« (1929.): »Toma Ma-saryk« (1930.); »O načelu slobode u unutarnjoj trgovini« (1930.); »Seoski dućani« (1930.); »Sindikalizacija izvoza poljoprivrednih proizvoda u Poljskoj« (1931.). — Stručna je kritika njegova nova djela dobro primila. GRADSKA ŠTEDIONICA opésste sSo&, i hrai§. glav. građa Zagreba Qbavlia najkulantnìje sue burzovne kao i ostale bankovne poslove — SznaŠntSiage sigurnosne pretince (Safe-Depot) Za sve obveze, a napose za uloške jamči općina sl.i kr. glav. grada Zagreba Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«, Masarykova ul. 28./II. — Urednik: Ive Mihovilović, Hercegovačka 35. — Za uredništvo odgovara: Dr. Fran Brnčić. advokat, Samostanska 16. — Tisak: Jugoslovenska štampa đ. d„ Zagreb, Masarykova 28a. — Za tiskaru odgovara: Rudolf Polanović, Zagreb, Ilica broj 131,