Svoje pravice bodo uveljavili železničarji le z združeno močjo. Zavedajte se tega, trpini in organizirajte se vsi v USŽ. Strokovna organizacija — to je naš mogočen „Mi“. Ne samo besede, nego tudi dejanja! Ne samo želja, nego tudi volja in hotenje! Ne samo: Saj sem vpisan kot član in plačujem članarino, nego tudi delaj kot član. Zavednost posameznega člana v strokovni organizaciji je take prirode, da marsikdo v tem: oziru greši. Dosti jih je, ki si predstavljajo, da je s tem že vse naredil, če je organiziran in pride k njemu zaupnik, oziroma sub-kasir in od njega iztirja članarino. Predstavlja si celo še tako to svojo zavednost, da z neke vrste nejevolje vpraša sub-kasirja, ko je plačal članarino: Kaj bo organizacija naredila in kedaj? Koliko dobim! poviška plače? Kdaj bom nastavljen in slično. Zakaj pač plačujem članarino? Navado ima marsikateri, da si predstavlja organizacijo, v kateri plačuje članarino, kot nekaj drugega, sebe pa kot člana zopet nekaj drugega. In temu svojemu naziranju in pojmovanju da izraza ob gotovih prilikah prav izrazito. Če je sub-kasir na primer »pozabil« priti, da pobere članarino, oziroma ni prišel tedaj, ko ie imel tak član denar, se vjezi in predbaciva: »Sedaj prideš pobirat? Sedaj, ko nimam denarja? Kje si bil, ko sem imel denar?« če se ga opomini, reče: »Eh, kaj! Saj mi organizacija itak nič ne da! Nimam denarja!« Tako ostane v zaostanku cela dva, tri mesece. Vodstvo organizacije ga še morda pusti, vkljub določbam pravil, kot člana ter ga opomni. Tudi na ta opomin se ne zmeni in — je izbrisan. Komaj pa je prestal biti član, se mu primeri neprilika, da potrebuje pomoč organizacije. Največkrat pravovarstvo. In kaj se zgodi? Pride v organizacijo, napol zgrevan, a napol se zavedajoč, da je bil enkrat član, ter zahteva pravovarstvo. »Niste več član,« se mu pojasni. »Niti na opomin se niste odzvali.« »V denarnih stiskah sem bil,« je izgovor. »Denarja nisem imel. Ali zavedal sem se vedno, da je organizacija moč, nam' potrebna, in sem agitiral zanjo.« Tako sam sebi in vodstvu organizacije laže, trepetajoč, da bi se ga ne pustilo brez pomoči. In zgodi se, da mu spregledamo malomarnost. Mu damo pravovarstvo, in s tem; blagajno organizacije, v kateri je denar-članarina res zavednih in pomen organizacije ^prav razumevajočih članov, oškodujemo ter mu tako pomagamo. V tej sporni stvari zmaga organizacijski zastopnik in reši takega človeka nevarnosti, da ne izgubi službe ali kake druge kazni. Zavednost takega človeka pa sega tako daleč, da vkljub temu, da mu je organizacija pomagala, zopet preneha biti član. In ako mu kak član to predbaciva, ga je tako sram, da si ne upa pogledati v oči, nego s povešeno glavo zamrmra: »Saj nimam nič od organizacije! Kaj bom; plačeval!« Če pa takemu zaostankarju in že ne več članu odrečemo pomoč, potem pa je glasen protiagitator in zna vse slabosti in grehe organizacije. Za organizacijo ni imel in znal povedati besede, ko je bil še član, a sedaj, ko mu organizacija ne more nuditi pomoči kot nečlanu, pa se je izkazal kot vnet agitator proti organizaciji. • . hi Podobni slučaji se dogajajo. Tisti; ki jih vrše, se razgaljajo Kot egoisti prve vrste, ki poznajo sa- mo svoj lastni, majhni »jaz« in nikogar drugega. So nekak izrodek kapitalističnih principov v delavski koži in so samo zato jezni na kapitaliste, ker oni sami niso kapitalisti. Da smo se precej pomudili pri takih slučajih, smo storili zato, da pokažemo svojemu članstvu tiste notranje izrastke, ki se pojavljajo od časa do časa na močnem: deblu organizacije, kakor se na rodovitni jablani radi pojavljajo takozvani »vodni poganjki«. Ti so drevesu škodljivi in nerodovitni kakor so take vrste člani istotako škodljivi organizaciji in delavstvu ter ovira organizacijam1. Strokovna organizacija je steber, stolp, drevo, ali kako bi rekli, da bi vsak dobro in lahko razumel tisto silo vsakega posameznega »jaza«, t. j. člana, ki se je strnila v »mi« — v strokovno organizacijo. Volja in samozavest posameznika, zlita v skupen interes, v solidarnost, v kateri je geslo vsi za enega, eden za vse, je mogočna sila, je velik »MI«. Tega se pa, v svojo lastno škodo in v škodo vsega delavstva, ne zavedajo mnogi. In pri nas železničarjih celo prav mnogi. Ker če bi se zavedalo vsaj 50% železničarjev, torej polovica vsega železničarskega proletarijata, bi volja strokovne organizacije dosegla dobro pragmatiko, dober delavski pravilnik, dobro bolniško blagajno. In s tem bi bil položaj železničarjev tak, da bi vsak z zavestjo lahko rekel: Človek sem! Živim kot se spodobi človeku. Zaslužka 800, 900 Din mesečno bi ne bilo. nego bi bil ta zaslužek tak, da bi odgovarjal dostojanstvu človeka. Ali — poglejmo, kako razumejo mnogi železničarji pomen svoje lastne volj 6: Pristopajo v organizacijo, ko čutijo, da žulj. ki jih žuli, boli, recimo, ravno pri urninah in plačah ter nastavitvi. Par mesecev plačujejo, ker pa se jim urnine niso zvišale, pa pridejo in se čudijo, kako to, da plačujejo redno članarino, a se jim še niso zvišale plače, oziroma še niso nastavljeni. Ne pomaga jim dokaz, da se s tem, če plačujejo par mesecev članarino, plače še ne morejo zvišati, ker organizacija ni delodajalec in doseza le toliko svojih zahtev, kolikor moči predstavlja. In prenehajo biti člani. V bolniški blagajni je organizacija postavila zahtevo, da naj ona plačuje vse stroške v bolnicah, kopališčih itd., da se naj hranarina izplačuje eno leto in da se ista zviša. Ali centrala v Beogradu, v kateri gospodujejo gospodje in ne delavci, tega ne dovoli. In zopet govore taki člani in bivši člani: »Kaj bom z organizacijo? Obljublja, a ne da nič.« Da bi pa premislili, nekoliko napeli svoje možgane in spoznali, kdo je kriv, da se tem zahtevam ne ugodi, ?a to nimajo časa in volje. Ali drug slučaj. »Ujedinjeni Železničar«, ki izhaja samo na 4 straneh (vzrok premalo denarja in premalo denarja zato, ker je članarina samo 12 Din mesečno, t. j. tedensko samo 3 Din), prinaša članke. Ko prinese članek radi nastavi j encev in njihovih zahtev, a o nenastavljencih slučajno ničesar, pa se sliši: »Samo za nastavljence se dela. Za nas delavce pa nič.« Isto se ponavlja, če je članek in zahteve samo o delavcih. Preveč tistega »jaza« je še v mnogih; pomena »mi« še premalo poznajo. Preveč gleda vsak samo na svoj interes, sodruga, sotrpina, sodelavca! pozna v takih momentih prav malo, da, zgodi se celo, da je proti njemu. Kaj ga briga, če je njegova zahteva po majhnem: zboljšanju slučajno v škodo njegovemu sotrpinu. Tu se pojm solidarnosti, organizacije in razrednosti neha. Zadnja deputacija v Beograd so bili delavci. A nastavljenci so že govorili : »Kako bo delavstvo zastopalo nastavljence?« V notranjem življenju organizacije, v današnjem; času, ko je še tako malo razvit čut prave solidarnosti, skupnosti in požrtvovalnosti »jaza« za »mi«, se opažajo taki momenti, kakor smo se jih tu dotaknili in o njih spregovorili. Razumemo jih. Premalo se čita, premalo se misli, a preveč se mnogi da vplivati od meščanske miselnosti: jaz sem vse in drugi — nič. In zato ni čuda, če se najde celo kak sodrug, ki ima navado biti se ob prsi, po-vdarjati, da je že toliko in toliko let član, da je razredno-zaveden, da je energičen borec in da zna, kaj je organizacija in cilj proletarijata, da v trenutkih, ko ima izbirati za malenkost izboljšanja svojega položaja, ki bi pa zelo škodoval večini in drugim sotrpinom, pozablja na to svojo zavednost in se drži meščanske: »Najprej sem jaz ...« Zapisali smo vse to zato, da so-drugi premišljujete. Vsak član »Uje-dinjenega Saveza Železničarjev Jugoslavije« mora vedeti natančno, da je ud mogočnega telesa — organizacije in sam samovoljno v škodo telesa ne sme delati ničesar, pa četudi slučajno pri tem sam v čem trpi. Če bo vsak iskreno, idealno izvrševal geslo: Vsi za enega, eden za vse, potem bo strokovna organizacija mogočno deblo. Tedaj se lahko od take organizacije, v kateri se vsak član točno zaveda, da je on del te organizacije in da brez njegovega sodelovanja ona ne more tako delati, kakor bi lahko, zahteva, da ukrene vse potrebno, da se bodo razmere železničarjev izboljšale. Ne samo zahtevati, nego tudi dajati, to mora biti princip vsakega člana. Ne samo plačevati članarino, nego tudi pridobivati nove člane, to mora biti prva naloga vsakega člana. Ne samo, da jim pove, da je tudi on član, nego vzpodbujati ima vsakega k vztrajnosti. Predor se ne naredi skozi goro z besedo, niti z zbiranjem ljudi, nego treba zasukati rokave, vrtati, kopati, se potiti in delati. Enako je treba delati v organizaciji. Ker če bi od 75.000 železničarjev bilo v »Ujedinjenem Savezu Železničarjev Jugoslavije« več članov, kakor danes, t. j. 5000, potem bi lahko predstavljali mnogo. Ker če že sedaj s 5000 člani tvorimo moč, d!a se posluša naše zahteve, da se ugodi, če ne vsem, vsaj nekaterim, bi 75.000 članov — ne, bi 30.000 članov delalo čudeže. To naj razmišlja vsak član. To naj pove vsakemu nečlanu, ki bo stokal, da se mu slabo godi ali da se mu je zgodila krivica. Mi vsi, kar nas je, moramo postaviti velik »MI«. »MI« je naša moč, je zboljšanje našega položaja. »MI« je moč, ki nas naredi za človeka in nas dvigne iz jame hlapčevstva. Bodimo, sodrugi, »Mi« vsi, kar nas je. Železniška katastrofa v Rajhenburgu. V nedeljo, dne 3. novembra, ob 2. uri zjutraj se je pripetila v Rajhenburgu težka železniška nesreča, ki je zahtevala tri smrtne žrtve. Iz Zagreba v smeri proti Ljubljani vozeči ekspres je pri izvozu v postaji Rajhenburg zavozil v postajo vozeči tovorni vlak. Strojevodja ekspresnega vlaka je še v zadnjem momentu zavrl, vendar ni mogel nesreče več preprečiti ter je težka lokomotiva ekspresa zavozila v zadnje vozove tovornega vlaka, jih zbila in se zaletela čez nasip v valove potoka Brestovica ter potegnila s seboj tudi službeni voz. Prometni uradnik, ki je spustil ekspres! iz postaje, preden je popolnoma uvozil tovorni vlak, si je v obupu prerezal žile na rokah, vendar so ga še pravočasno pripeljali v Že zgoraj smo omenili kazenski sistem, ki je vpeljan in katerega je brezpogojno treba spremeniti, ker ona služba, ki jo uslužbenec vrši v vednemi strahu pred kaznijo, mora slejkoprej privesti do težkih posledic. Pri kaznovanju osobja odločuje edinole predpostavljeni organ in vsaka pritožba proti kazni se pošlje zopet potom njega, nakar sledi običajen odgovor: Vašega zagovora ne moremo pripoznati. Potrebno je, da si ogledamo tudi postajo Rajhenburg kot tako. Tirne naprave so radi otvorjenega rudnika še enkrat podaljšane, kar je imelo za posledico pomaknitev uvoznega signala proti postaji Videm-Krško. Vozni čas br-zovlaka iz Krškega v Rajhenburg znaša 5 minut in 2 in pol minuti po bolnico, kjer je okreval. Upravičeno j danem signalu je vlak že pri predse pojavi vprašanje, kdo je zakrivil ■ signalu. Lahko je razumljivo, da je to nezgodo, ali osobje ali kdo drugi j službujoči uradnik iz strahu pred in je vsled tega tudi dnevno čašo- j kaznijo postavil uvozni signal na pisje v dolgih člankih razpravljalo o ! prosto v dobri veri, da bo tovorni tem in vsi članki so izzveneli v tem j vlak že prevozil ločnico, preden bo pravcu, da je nezgodo zakrivil pro- j vozil mimo ekspres,^ to pa vsled tega, metni uradnik, boječ se visokih ! ker je tovorni vlak že vozil v postajo, kazni, če stoji ekspresni vlak pri ! ko je dobil prometnik signal iz Kr-uvozu, ter je hotel postanek ekspresa I škega. Velika napaka, ki jo je uprava čim najbolj skrajšati. Preiskovalna ( pri predelavi postaje Rajhenburg na-komisija bo sigurno utrdila le prvi redila, je, da ni postavila potrebnih del naše gornje ugotovitve, dočim bo preko drugega mirno prešla, kar pa državno pravdništvo in naša javnost nikakor ne sme dopustiti. Potrebno je, da se pred sodnijo ugotovi vse one nagibe, predpise, ki so uradniku narekovali dotični postopek, ki je privedel do grozne katastrofe. Ugotovilo se bo, da je krivdo na nezgodi pripisati edinole sistemu. Moramo o tem spregovoriti jasno besedo, ne zato, da bi kritizirali, ampak z edinim namenom, da se slične nezgode v bodoče preprečijo. varnostnih naprav. Če bi v Rajhenburgu obstojal izvozni signal, zvezan z izvozno kretnico in uvoznim! signalom, bi bila nezgoda izključena, ker prometni uradnik ne bi mogel preje postaviti izvoznega signala na prosto, dokler ne bi bila izvozna kretnica za dotično progo pravilno postavljena in ekspres bi se sigurno ustavil. Če že uprava vsled štedenja ni mogla postaviti izvoznega signala, bi morala vsaj drugače poskrbeti za varen prevoz postaj z običajnimi varnostnimi napravami. Kar velja za postajo' Rajhenburg, velja za celo progo od Slov. Bistrice do Ljubljane in od Zidanega mosta proti Beogradu in zato mora biti nujna naša zahteva in istočasno zahteva vse javnosti: preskrbite proge z električnimi blokovnimi napravami, da preprečite nezgode. V zvezi s tem smatramo za potrebno, opozoriti železniško upravo tudi na prakso, ki se je uvedla v območju zagrebške direkcije, kjer se dopušča, da istočasno vozita dva vlaka iz nasprotnih smeri skozi postajo. Kako lahko se pri najmanjši zamudi ali počasnejši vožnji enega vlaka, lahko pripeti enaka nesreča kot pri Rajhenburgu. Nesreča pri Rajhenburgu naj bo glasen memento železniški upravi, da preneha s sedanjo prakso in sistemom ter z varnostnimi napravami osigura varen promet in prepreči smrtne nesreče zaposlenega osobja in ogromne materij eine izdatke, ki jih ima za posledico vsaka nezgoda. Isplata razlika radmekih plata. Primiče se konačni uspjeh dugo-vremenih i teških naših napora, koje smo poduzimali, da se i radničkom osoblju isplate razlike na platama, koje im jedinice duguju još od god. 1923.-24. Prema Naredjenju Ministarstva Saobraćaja od 18. augusta 1923. br. 6705, ukinuta je sa danom 24. augusta iste godine važnost člana 7. Privremenog Pravilnika iz g. 1920, po kojoj su radničke dnevnice bile utvrdjene sa osnovnom) dnevnicom i doplatcima, pa su se sa danom 25. augusta imale utvrditi nove radničke nadnice, kojima za bazu je imala služiti pijačna cena radne snage dotičnih mjesta. Kako je pak dnevna pijačna cena radne snage bila u svim mjestima daleko veća od nadnica, koje su do data primali radnici kod željeznice, to je kao razumljivo slijedilo, da se svima radnicima sa tim danom) plate imaju povisiti. Prema Naredjenju Ministarstva, imali su svi radnici biti sa 25. augustom 1923. prevedeni na plate na novoj osnovici, što ali u velikom dijelu jedinica nije učinjeno. Najviše njih pristupilo je prevodjenju tek u kasnijim mjesecima iste godine, a u nekojim* čak i u aprilu i maju 1924., na stanicama južne željeznice tek sa 25. VIII. 1924. Do tog vremena pak radnicima su isplaćivane zarade po Privremenom) Pravilniku, da- leko niže od plata po pijačnim cenama radne snage, uslijed čega su radnici kroz sve to vrijeme bili prikraćeni. Prikraćeni su bili za svu razliku zarade, koja se je po prevodjenju iskazala izmedju prijašnje plate i pijačnih cjena radne snage, odnosno plate, na koju su bili prevedeni. Kod mnogih te razlike čine više hiljada dinara. Mi smo odmah isticali zahtjeve, da se prevodjenja i isplate plata izvrši na osnovu pomenutog Nared jeti ja, ali sve do sada bez većeg uspjeha osim, u toliko, da smo našim traženjem uspjeli, da radnici pojedinih jedinica budu prevedeni prije, nego li se prevodjenja kanilo izvršiti. To odupiranje, da se ti zaostatci radnicima isplate, biti će, ako svi znaci ne varaju, konačno skršeno'. Od časa, od kada su za slično vrijeme isplaćeni zaostatci imenovanom osoblju, pojačan je naš zahtjev za isplatu zaostataka i radničkom osoblju, koji je uvažen. Sve Direkcije dobile su naredjenje, da istraže visinu tih razlika i da načine platne spiskove. To je znak, da je stvar na dobrome putu i (Ja će svim radnicima, koji su od god. 1923. i kasnije u službi željeznice, još prije Božića te razlike biti isplaćene. Obrov: €£ospodarsko-iz©brai@¥alna misija zadružništva. Pisati Amerikancem ali Nemcem o gospodarskih problemih je prav lahka stvar, kajti zavest imaš, da se bodo čitatelji za stvar vsaj zanimali. Ljudstvo pri nas je bilo vzgojeno povsem na drug način. Naše javno življenje gospodarskim problemom ni dajalo v vsej preteklosti nikoli dovoljne prednosti. Saj vemo, da so se vse volilne in take bitke vojevale večinoma na duhovnih vprašanjih, če se take plitvice sme tako imenovati. Eni so z vso zgovornostjo branili »ogroženo« vero, drugi so se hejslovanili na raznih paradah, ljudstvo je pa zaostajalo in gospodarsko ni napredovalo, vsaj ne tako, kakor bi lahko, če bi javne institucije večino svojih energij posvečale gospodarskim vprašanjem. Mnogi bodo sicer ugovarjali, da je bilo s snovanjem raznih hranilnih in kreditnih zadrug in enakih institucij mnogo storjenega, toda kar je bilo storjenega, je bilo v zadnjih desetletjih in še to pod vodstvom redkih posameznikov, dočim je večina humanistično izobražene inteligence tudi v teh časih pesnikovala. Na žalost je precejšen del te ideologije prešlo tudi na naš delavski pokret. Saj imamo še sedaj vse polno funkcijonarjev raznih delavskih organizacij, ki gledajo na gospodarske probleme iz primerne višine. Baš tem bi rad dopovedal, da brez potrebne gospodarske izobrazbe tudi oni trajno ne bodo mogli izhajati. Že če hočeš izdajati časopis ali spisati in založiti brošurico ali knjigo, se ne moreš izogniti vprašanju, kakšne stroške boš imel s tem podjetjem in kakšni bodo dohodki. Treba ti je nekoliko proračuna. S tem da je bilo pri nas izdanih že mnogo 'časopisov brez predhodnega proračuna še ni podan dokaz, da ga ni treba. Saj je večina propadla baš na tem, ker so finančno opešali. Če sediš v upravnem odboru te ali one socijalne institucije, n. pr. bolniške blagajne ali kaj sličnega, ni dovolj, da poznaš zakonito osnovo te institucije, temveč moraš biti vešč vsaj zasilnega čitanja bilance in go- I spodarskih računov, da boš uspešno i deloval in z najmanjšimi izdatki dosegel za člane čim večji efekt. Razme-I roma prav velikega gospodarskega j znanja pa potrebuješ, če hočeš s pri-1 dom delovati v kakem občinskem svetu ali celo zastopati svoje delavske tovariše pri kakem mezdnem ; gibanju. Ne enkrat se pripeti, da pa-I rira podjetnik s trditvijo, da dela podjetje v zgubo, delavski zastopnik, j na drugi strani, pa ne vedo povedati drugega, da so delavci lačni in raztrgani in gospod podjetnik naj bo vendar toliko uvideven in naj poviša plače. Toda gospodarskega znanja ni I treba samo kadar podjetje prikriva ) dobiček in izkazuje izgubo, temveč še bolj takrat, če ima podjetje res j zgubo in jo hoče prevaliti na delavske plače. Uspeh delavskega zaupnika ne more izostati, če pokaže na te ali I one izdatke podjetja, ki bi jih bilo mo-I goče brez škode prištediti, S takim ' nastopom bo vzbudil pri podjetniku rešpekt in prepriča,nje, da ima opravka z resnimi možmi, ki bodo — če udarijo — res tudi zadeli! Tudi ostalim članom delavskih organizacij, ki ne opravljajo zaupniških funkcij, ni treba misliti, da je gospodarska izobrazba zanje nepotreben i luksus. Če se spomnijo, kako težko si j prislužijo svoj denar, jim bo jasno, da uganjajo takrat luksus, kadar ga neproduktivno zapravijo. Poglejmo en sam primer: Marsikdo štedi na ta način, da si kupi obleko iz najcenejšega blaga. Ker nima primerne gospodarske izobrazbe ne ve, da bo to obleko še enkrat prej raztrgal, kakor če bi si nabavil za tretjino dražje blago, pri tem bi mu pa odpadel še dvakratni krojaški račun. Praktični Anglež pravi: »Nisem tako bogat, da bi kupoval ceno blago.« Kakor je torej izven dvoma, da je vsaj nekaj gospodarske izobrazbe slehernemu potrebna že v današnjih razmerah, toliko bolj potrebna bo z razvojem, če bo vpliv delavske besede tudi v podjetjih naraščal. Vzemimo slučaj, da bo angleško delavstvo že pri prihodnjih volitvah dobilo preko polovico poslancev v parlamentu. Jasno je, da bo v tem slučaju izvajala delavska vlada podružabljenje sedanjih privatnih industrij, recimo rudnike. Res je sicer, da ne bi sedli vsi rudarji za pisalne mize in vodili knjigovodstvo teh rudnikov, toda njihovi zaupniki bodo morali imeti, če ne več; vsaj toliko gospodarskega znanja, da bodo znali vodilne uradnike vsaj kontrolirati. In ker je v Angliji več tisoč rudnikov, jim bo treba izobraziti cele legije delavskih zaupnikov za ta posel. Menda je vsakemu jasno, da brez takih zaupnikov ni provedljivo nikakršno podružabljenje ne te, ne one gospodarske panoge! Brez gospodarskega znanja ni demokracije podjetij! Toda kje dobiti to znanje? V šoli? Nemogoče, Nemogoče že vsled tega, ker takih množic ni mogoče pošiljati v šolo, ker bi učiteljev primanjkovalo, predvsem pa sredstev za njihovo izdržavanje. Povrh tega je pa gospodarsko izobraževanje v šoli približno toliko vredno kakor učenje plavanja na postelji. Plavanja se naučiš le v vodi, delati pri delu in gospodariti pri gospodarjenju! V zadružnih organizacijah imamo povsod na čelu ljudi, ki se na gospodarstvo razumejo. Toda, kapital ni lastnina in oni morajo vsako gospodarsko potezo, vsako kretnjo opravdati pred zastopniki njihovega članstva. Važnejše zadeve pa pri članstvu samem. Predložiti morajo vsakoletno bilanco vsemu člansvu, ter razložiti in utemeljiti vsako posamezno postavko. Tako dobe odborniki upo-gled v vse gospodarske finese, članstvo pa vsaj najelementarnejše gospodarsko znanje. Spočetka gre sicer trdo, toda organizacija deluje neprestano in danes se posveti v glavnem temu, jutri onemu. Onim,, ki imajo nekaj predizobrazbe in dovolj agilnosti preje, drugim kasneje. Če pa primerjamo gospodarsko znanje onih delavcev, ki so par let delovali v gospodarskih organizacijah z onimi, ki niso, pa vidimo, kakšna čuda ustvarja zadružna organizacija v glavah svojega članstva. Razprava o tej temi se mi je sicer nekoliko razvlekla, toda čutim toliko omalovaževanja gospodarske izobrazbe, da so mi stavki kar leteli izpod peresa. Opet „borba“ protiv tuberkuloze. Tuberkuloza poprima medju željezničarima strahovite razmjere, te ih mnogobrojno i neusmiljeno satire. Postotak tuberkuloznih željezničara sve je veći. Dok je pod konac prošle godine od oboljelih službenika na tuberkulozi bolesnih bilo svega oko 20 do 21%, sada već, opet prema izvještaju g. Br. Dobrođolca, šefa saniteta Ministarstva Saobraćaja, prelazi 26 i 30%. Strahovit je to porast za tako kratko vrijeme. Toga radi nikakva akcija nije na odmet, kojoj bi bio cilj, da se toj proždrljivoj nemani stane na kraj. Posljedice haranja tuberkuloze medju željezničkim osobljem ne dolaze do izražaja samo u tome, što velik broj službenika sve češćije poboli eva i postaje nesposoban za željezničku službu, već i u tome, što veliki- procenat bolesnih počinje biti sve teži teret za budžet ličnih rashoda. To će biti glavni razlog, da se i sa zvanične strane pomišlja na »borbu« protiv tuberkuloze. Sa tim zadatkom održana je opet jedna — konferencija. Kao uvijek, tako i sada počinje se sa — konferencijom. Ovoga puta održana je konferencija po nalogu samog Ministra Saobraćaja. Istoga je zastupao g. Jevrem Popovič, generalni inspektor sveukupnog saobraćaja, koji je, prema izvještajima gradjanskih listova, izjavio, da se pokazala već odavno potreba da se ovo važno pitanje raspravi i donesu shodine odluke. Poslije njega je podnio referat dr. Josip Dobrodolac, šef saniteta ministarstva saobraćaja. On je istekao da je broj tuberkuloznih kod nas vrlo velik. Tako je od 305 službenika koji su u prvoj četvrti ove godine bili na komisiji, konstatirana tuberkuloza kod 115, t. j. ako se izrazi u postocima kod 38 posto. U drugoj četvrti ove godine taj je procenat iznosio 26.6 posto, a u trećoj četvrti iznosit će procenat oko 29%. U svom je referatu dr. Dobrodolac stavio opširan predlog šta bi sve trebalo poduzeti, da se suzbije ta bolest i na koji način da se liječe oboljeli. Njegov opširno motiviran predlog ima kojih 19 tačaka. Dr. Dobro-dolać prije svega misli da bi trebalo bolesne službenike izolirati, a onda otvoriti sanatorije za liječenje bolesnih. Za one koji su manje bolesni moglo bi se urediti kućno liječenje, ali samo) u slučaju gdje je sigurna izolacija i gdje su higijenske prilike u kući povoljne. Osim toga trebalo bi podići oporavilišta za one bolesnike koji su preboljeli, a nemaju gdje da se oporavljaju. Isto tako treba otvoriti dispanzere, gdje bi službenici bili poučavani i savje-tovani i gdje bi dobivali pomoć. Trebalo bi organizirati stalno sistematsko poučavanje saobraćajnog osoblja o tuberkulozi osobito o tome, kako da se očuvaju od nje. Trebalo bi poboljšati životne prilike saobraćajnog osoblja u prvom redu stanove, hranu i odijela. Zatim poboljšati njihovo) financijsko stanje, i upoznati saobraćajno osoblje sa j štetnim; posljedicama uživanja alko-j hola, treba pomagati sportska dru-j štva saobraćajnog osoblja, osnivati čitaonice i knjižnice, gdje bi se održavala predavanja, koja bi službenici po mogućnosti što više posjećivali i tako bili odvraćani od gostionica, kavana i ostalih zadimljenih neprozračenih1 mjesta. Isto tako bi trebalo urediti prehranu osoblja, osobito onoga u službi,. suzbijati bolesti i alkoholizam, poučavati osoblje da se drži čisto, ali prije svega da se osoblju dade mogućnost, da uredi higijenski način svog života. Osim toga treba organizirati saradnju saniteta sa bolesničkim: fondom. Bolesnički fond je administrativno financijske prirode, dok sanitetska organizacija ima davati inicijativu i nositi odgovornost za zdravstveno stanje saobraćajnog osoblja. Dalje treba provesti zaštitu djece saobraćajnog osoblja i odvikivati osoblje od loših navika, kao što su pušenje, u spavaćoj sobi prije spavanja, pljuvanje na pod itd. Trebalo bi takodjer omogućiti saobraćajnom osoblju, da svake godine ode u inostranstvo, da vidi tamošnje institucije. Za rekonvalescente treba odrediti lakšu službu, gdje nema velikih naprezanja. Da bi se prije svega došlo do sanatorija i dispanzera, dr. Dobrodolac smatra, da bi svaki saobraćajni službenik i radnik kroz 3 godine trebao da plati svakog mjeseca barem po 5 Din u gornju svrhu. Poslije toga se 0' ovom referatu i o predlozima dra. Dobrođolca povela opširna diskusija, u kojoj je sudjelovalo više govornika, a us prvom redu dr. Laza Gjorgjević, koji je govorio u prilog podizanja sana-toriuma, dr. Vaša Knežević i mnogi drugi. Odlučeno je, da se nadležni pobrinu u prvom: redu za što bolju prehranu osoblja u službi, da se organizira rad na podizanju željezničkih stanova, koji bi bili najhigijen-skije uredjeni sa malim bašćicama, gdje bi osoblje provodilo svoje slobodno vrijeme i bavilo se povrćarstvom i pčelarstvom. Naglašeno je, da ti stanovi ne treba da budu u blokovima, nego u manjim: zgradama sa stanovima za jednu do dvije porodice i da svaki stan imade slobodan prostor oko kuće, te zemljišta za sijanje. Isto tako je istaknuta potreba, da se stvore dječja skloništa i to najprije za onu djecu, koja su na dojenju, kako bi se što bolje odnjegovala. Isto tako je istaknuta potreba podizanja dječjih zabavišta, oporavilišta i sanatorija, te izgradnje jedne do dvije moderne bolnice za saobraćajno osoblje. U svim: tim pitanjima istaknuta je nestašica i potreba novčanih sredstava, da bi se ove ideje ostvarile. Pošto su saslušana sva mišljenja na konferenciji, predsednik g. Popovič je predložio, da se osnuje akcioni odbor, koji će stvar formulirati i podnijeti kao predlog ministru saobraćaja. Taj je predlog: jednoglasno prihvaćen, pa je izabran odbor, u koji su pored g. Popoviča, ušla gg. Dobro-dolac, dr. Vračević, Duduković i dr. Ovo je u glavnom rezultat održane konferencije. Kad nebi poznavali prilike, pod kojima željezničari žive i pod kakvim uslovima obavljaju svoju tešku službu, mogli bi ovoj »akciji« protiv tuberkuloze još i povjerovati, ali buduć da poznajemo suštinu stvari i znamo uzročnike tuberkuloze, moramo reći, da je i ta »akcija« samo udarac po vodi. Rezultat će biti neka ustanova sa nekoliko direktora, inspektora itd., dočim stvarnih rezultata biti neće. Njih će biti nemoguće postići prosto s razloga, jer se u klicu te zvijeri-tuberkuloze, njezinog glavnog rasadnika: u dug radni dan, nehigijenske uslove rada, u skotski mizerne plate i prenapomost rada i službe uopće ne misli dirati. Tih pitanja se je konferencija samo dotakla, stidljivo ih je napomenula, ali za nji-hovd riješenje niti riječi nije zalo- žila. Razumijemo zašto ne. Oni, koji bi isticali suštinu problema i tražili njegovo riješenje, tih na konferenciji nije bilo, jer su imali dostup na konferenciju te upravnici fondova (višji činovnici) i imenovani predsjednici upravnih odbora (opet viši činovnici I. kategorije) te šef saniteta. Povodom i ove najnovije »akcije« protiv tuberkuloze možemo reći opet samo ono, što smo i u povodu nedavno izjavili. Uzročnici tolikog procenta tuberkuloznih željezničara nisu medicinsko-kurativne prirode, već socijalno-ekonomski: njih potencira težak i bijedan željezničarski život, kojeg im uzrokuju premalene plaće sjedne, te prenaporan rad s druge strane. Tek sa odstranjenjem tih najglavnijih i najčešći-jih uzročnika tuberkuloze medju željezničarima, biti će smanjen i pro-cenat od tuberkuloze bolesnih. Dok se to ne učini, svaka druga akcija protiv tuberkuloze više je površnost, nego li temeljito postavljen cilj. Važna poročila. Vspostavitev banskih uprav. Zli. novembrom' 1929 so začele delovati banske uprave in so bile ukinjene vse oblastne samouprave in velika županstva. Vse vloge, ki ste jih doslej naslavljali na naslov: oblastna samouprava, odnosno veliko županstvo, pošiljajte le na naslov banske uprave. Banska uprava ima naslednje oddelke: 1. splošni, 2. upravni, 3. poljedelski, 4. prosvetni, 5. tehnični, 6. za socijalno politiko in narodno zdravje, 7. finančni, 8. v posameznih banovinah sme minister za trgovino in obrt osnovati oddelek za trgovino, obrt in industrijo. (§ 7.) Vsak oddelek se potem- deli na odseke in referate. V vsaki banovini se ustanovi banski svet kot posvetovalni organ. Banski svet šteje v savski in dunavski banovini po 30 članov, v vardarski, drinski in moravski po 25 in v ostalih banovinah po 20 članov. (§ 26.) Dravska banovina bo imela torej 20 članov banskega sveta. Te člane imenuje in odstavlja notranji minister. Banski svet bo imel dve do tri seje na leto po par tednov. Ban ima pravico izdajati naredbe v mejah zakonov in z odobrenjem pristojnega ministra skrbeti v okviru svojega proračuna za gospodarske, socijalne, prometne in kulturne Ustanove. To pa le toliko, kolikor nimajo namena ali pomena za vso državo. Sprememba zakona o prometnem osobju Nj. Vel. kralj je na predlog ministra prometa in po zaslišanju predsednika ministrskega sveta podpisal zakon o izpremiembi čl. 180. zakona o državnem prometnerm osobju od 28. oktobra 1923. Zakon se glasi: § 1. Odstavek IVI. čl. 180. zakona o državnemi prometnem osobju se izpremeni in se glasi: »Proti sklepu prvostopnega disciplinskega sodišča zaradi zahteve po obnovitvi disciplinskega postopka je dovoljen priziv na disciplinsko sodišče II. stopnje v teku 15 dni. Drugostopno disciplinsko sodišče bo po proučitvi sklepa o zahtevi po obnovitvi postopka odločilo, ali naj se na podlagi predloženega gradiva ta sklep razveljavi ali pa potrdi. Odločitev drugostopnega disciplinskega sodišča je izvršna.« § 2. Ta zakon stopi v veljavo, ko ga kralj podpiše, in dobi obvezno moč s priobčitvijo v »Službenih No-vinah«. Goljufije pri dobavi železniških pragov. Koncem; oktobra so prišle oblasti na sled velikim malverzacijam, ki so iih zagrešili višji železniški uradniki v dogovoru s šumskim- podjetjem »Pobeda« v Banjaluki pri dobavljanju železniških pragov. Država je oškodovana za več stotisoč. Na malverzacije je opozoril oblasti bivši uradnik podjetja »Pobeda«, Fabjan Stipanović, ki je bil nedavno odpuščen. Na podlagi njegove prijave sta bila na zahtevo zagrebške železniške direkcije aretirana v Banjaluki lastnika podjetja Stevo Piletina in Grgur Mitrovič, razen tega pa višji uradnik zagrebške železniške direkcije inž. Goranin, ki je prevzemal železniške prage. Uvedena preiskava je namreč ugotovila, da je inž. Goranin v dogovoru s podjetjem in z nekimi uradniki zagrebške železniške direkcije prevzemal proti predpisom' tudi blago-, ki ni odgovarjalo. Razen tega je ugotovljenih več primerov, da je inž. Goranin prevzel po dva- in trikrat isto blago in ga seveda dvojno in trojno zaračunal. Tako so poročali dnevni listi in od 26. oktobra d’alje so prenehale o tej aferi vse vesti. Ni čudno, da ponekod zmanjkajo krediti in da se je zlasti v zagrebški direkciji vsako zimo odpuščalo stotine in stotine progovnih delavcev, družinskih očetov, brez vprašanja, kako bodo njih družine preživele zimo. Običajen izgovor »nema kredita« je zadostoval, da sp romali družinski očetje na cesto in nikdo ne povrne škode tem družinami, ki je nastala ravno vsled takih malverzacij, kot so zgoraj opisane. Tudi ta primer jasno govori, da je nujno potrebno- vsaj posvetovalno sodelovanje zastopnikov prizadetega osobja, ki bo znalo pravočasno priti na sled taki manipulaciji in preprečiti ogromno škodo tako napram podjetju kot napram osobju. Razsodba v šumskem procesu. Vsi obtoženci obsojeni na izgubo pokojnine. Za kazensko dejanje bodo odgovarjali pred rednimi sodišči. V Beogradu se je začelo 18. novembra ob 11. dopoldne v tretjem odelenju državnega sveta čitanje obsodbe proti Luju Novaku in drugom, obtoženih zaradi šumskih afer. Čitanje obsodbe je trajalo 2 in pol uri. Od obtožencev je prisostvoval današnji zaključni seji tega procesa g. Lujo Novak. Obsodba, ki obsega več ko 90 tiskanih strani, veli: Po izvršeni preiskavi je sodišče vzelo v predhodno razpravo in v ocenitev zahtevo posameznih obtožencev in njihovih braniteljev, naj bi se nabavili neki novi službeni podatki, naj bi se zaslišale nove priče, naj bi se potom novih strokovnjakov sestavila nova poročila in naj bi se končno omislilo poročilo anketnega odbora. Sodišče je ugotovilo, da ni povoda za odlaganje procesa, ker smatra, da bi ti novi dokazi nikakor ne izpremenili stanja stvari, kakor ga je ugotovila dosedanja preiskava. Po drugi strani pa bi ti novi dokazi ugotavljali samo okolnosti, ki so z dosedanjo preiskavo razjasnjene, ali pa okolnosti, ki bi bile brez vpliva na dosedanje ugotovitve. Neumestna je nadalje zahteva po predložitvi poročila anketnega odbora kot organa parlamenta, ker je bilo to poročilo namenjeno samo parlamentu. Vrhu tega se je preiskava v tem kazenskem procesu vodila popolnoma samostojno in se poročilo anketnega odbora ni moglo vzeti kot dokaz in je lahko tvorilo samo temelj za samostojno preiskavo-. S kršitvami službenih dolžnosti, kakor so navedene v obtožnici, so obtoženi kršili zakonske predpise. Ta kršitev predL stavlja nepravilnosti v službi s hujšimi posledicami v smislu člena 159. uradniškega zakona, ker so se ponavljali in so bili v važnih vprašanjih oškodovani državni interesi. Ker so bili ti prestopki storjeni v aktivni službi obtožencev, se kaznujejo v smislu čl. 217. točka 1 uradniškega zakona po čl. 218 istega zakona, v kolikor so sedaj v penziji, a obtoženec Vabina se kaznuje po čl. 165 tega zakona, ker je v aktivni službi. Obtožencem je sodišče priznalo kot olajševalno okolnost, da še niso bili disciplinsko kaznovani, kot obtežilno okolnost pa dejstvo, da gre za veliko število dejanj. V kolikor se pojavljajo v posameznih dejanjih znaki dejanj, kaznivih po splošnem kazenskem zakonu, jih disciplinsko sodišče ni pretresalo, nego prepustilo pristojnimi sodiščem v nadaljno postopanje. Sodišče je nadalje med razpravo opazilo, da nekaj uradnikov, ki so sodelovali pri nedovoljenih dejanjih, ni bilo obtoženih in da proti njim sploh ni bila naperjena preiskava. Zato je na osnovi § 9. kazensko-sodnega po- stopnika sklenilo, da o tem obvesti ministra zaradi nadaljnih zakonskih ukrepov. Na osnovi ugotovljenih dejstev in členov 165, 172, 193, 194, 218 in 222 uradniškega zakona je sodišče sklenilo, da se obtoženi dr. Lujo Novak, pomočnik ministra za šume in rudnike v pok., Miodrag Stamenko-vić, generalni direktor v pok., Sla-voljub Ilič, načelnik v pok., Karel Karob, direktor šum- v pok., Josip Hos, inšpektor v pok., Dimitrije Miloševič, pravni referent v pok. in Ivan Širer, direktor v pok., kaznujejo po čl. 218 v zvezi s členom 217 točka 1 uradniškega’ zakona z izgubo pokojnine. Obtoženi Radovan Babič, inž. in uradnik 8/1. se kaznuje po čl. 165 točka 2 uradniškega zakona z 20% znižanjem osnovne in položajne plače za dobo enega leta in z ustavitvijo napredovanja v dobi treh let. Obtoženi se končno oproščajo vseh dejanj, katerih niso krivi. Sprememba na direktorskih mestih. Ljubljanski železniški direktor ing. Knežević je premeščen v Subotico in za direktorja v Ljubljani je imenovan g. dr. Borko, ki je že bil svoječasno ljubljanski direktor. Te spremembe ne bomo komentirali, na naslov novega direktorja naslovimo le sledeče: Ni zadosti in tudi ne v duhu obstoječih zakonov, da se od osobja zahteva le izpolnjevanje dolžnosti, da se zahteva od osobja, da mora tudi preko svojih sil vršiti službo, ampak dolžnost vsakega direktorja je, da skrbi, da bo osobje lahko uživalo zakonito zajamčene pravice. Obl. sekretarijat Sarajevo. Iz industrijskih željeznica. Prijedor. U nedjelju 10. novembra održata je u Prijedoru skupština željezničara industrijske željeznice Prijedor-Knin, na kojoj je osnovana podružnica našega Saveza. Skupštinu je otvorio i istom rukovodio drug Franjo Čuljat. 0 potrebi i značaju organizacije govorio je drug Tomo Zima iz Sarajeva.^ Izlaganja druga Zime prisutni su pažljivo saslušali i njegova izlaganja odobrili. Poslije govora druga Zime prešlo se na izbor pod-ružničkog odbora, u koji su izabrani slijedeći drugovi: Pretsjednik: Jovo Gloginja; potpredsjednik: Nikola Aleksić; tajnik: Stojan Radulovič; blagajnik: Ilija Knežević i bez funkcije Fabijan Tupek. Nadzorni odbor: Andrija Sa-rić, Drago Bunić i Ilija Sarić. Srnetica. 11. novembra održata je skupština željezničara u kantini u Srnetici kojoj su prisustovali svi službe prosti željezničari. Skupština je bila sa-zvata u cilju osnivanja podružnice našega saveza u Srnetici. Ovoj skupštini ispred oblasnog odbora prisu-stovao je drug Tomo Zima iz Sarajeva, koji je prisutnima obrazložio značaj i potrebu organizacije. Osim toga prikazao je položaj industrijskih željezničara sa položajem državnih željezničara iza kojega industrijski željezničari mnogo zaostaju. Poslije govora druga Zim-e razvila se disku-zija i svi prisutni izjavili su da pristupaju u Ujedinjeni Savez Željezničara Jugoslavije. Iza toga prešlo se na izbor podružničkog odbora, u koji su ušli slijedeći drugovi: Pretsjednik: Nikola Rodić; potpredsjednik: Gorić Salko; tajnik: Adem Karaba-šić; blagajnik: jovo Ninković i član odbora: Marko Bilangjija. Nadzorni odbor: Nikola Čačič, Gojko Ostojič 1 Gjuro Kovačevič. Oštrelj. 16. novembra održana je konferencija željezničara u Kasini u Oštre-Iju. Ovu konferenciju sazvala je podružnica u Drvaru, a na istoj je pri-sustovao i drug Tomo Zima iz Sarajeva. Konferenciji je pretsjedavao potpredsjednik podružnice drug Franjo Manek, koji je prisutne pozdravio i dao riječ drugu Zimi. Drug Zima u svojim izlaganjima o položaju indu- strijskih željezničara prikazao je te-j ško ekonomsko stanje u kojem se j oni nalaze. Naročitoje vrlo težak po-j ložaj željezničara »Šipadove« željez-i niče, jer oni u svakom pogledu iz-j ostaju iza državnih, pa i mnogih privatnih željezničara. Za ovo stanje krivi su sami željezničari, jer nisu posvaćivali dovoljno pažnje svom životnom pitanju. Industrijski željezničari ako žele svoj položaj popravite treba da se svi do jednoga organi-zuju u organizaciju u kojoj se nalaze svi ostali svesni željezničari i da kroz organizaciju traže ona prava koja imaju ostali željezničari, a iza' kojih željezničari sa pruge Prijedor-Knin daleko zaostaju. Izlaganja druga Zime bila su od sviju prisutnih pažljivo saslušana i sa odobravanjem popraćena. Na svima se opazila volja da u buduće živo porade na dizanju organizacije te da složnim radom nadoknade ono što je kroz godine nerada izgubljeno. Drug Manek pozvao je prisutne da izaberu povjerenike koji će se brinuti oko ubiranja članskih prinosa i organizo-vanja. Za povjerenike izabrani su drugovi: Bosnić, Debeljak, Dodig i Očanović. Poslije izbora povjerenika drug Manek zaključio je ovu uspjelu konferenciju sa pozivom na sve prisutne da pristupe u redove Ujedinjenog Saveza Željezničara Jugoslavije, jer samo složnim radom i kroz organizaciju moći ćemo izgraditi bolji život i bolju budućnost. Drvar. 17. novembra održana je u Radničkom Domu u Drvaru konferencija željezničara. Konferenciji je pretsjedavao drug Franjo Manek a o dnevnom redu govorio je drug Tomo Zima iz Sarajeva. Drug Zima u svom govoru objasnio je prisutnima rad našega Saveza te sve njegove napore, koje Savez čini u zaštitu ne samo državnih nego i privatnih željezničara. Govor druga Zime pažljivo je saslušan i svi prisutni izjavili su da je potrebno još življe i još više raditi na dizanju i jačanju organizacije u kojoj je spas svima željezničarima. U diskusiji, koja je potrajala duže, iznešene su mnoge žalbe a naročito sa strane pružnih radnika i čuvara pruge. Pružnim radnicima, ako moraju da rade prekovremeno, ne plaća se rad sa 50% više, kako je to radnicima zagarantovano u Zako- nu o zaštiti radnika. Isto tako čuvari pruge moraju vršiti službu 12 sati a plati im se samo 10 sati. Povodom ovih žalbi konferencija je zaključila da se pokupe svi podatci o nepravilnosti i kršenju osmočasovnog radnog dana te neplaćanju prekovremenog rada po zakonu i da se na to upozore mjerodavni, koji treba da u prvome redu poštuju postojeće zakone. Vijesti obi. sekretarijata Zagreb Skupštine i sastanci. Sisak. U isüboto, dne 9. norveimlbra o. održali smo rv'aniredno posjećenu skupštinu željezničara u prostoriijaima igostione »Šibenik«. Pored radnika, skupštini je pridošao ijep broj imenovanog i iprometmog osoblja. Skupštinu je otvorio u 20 sati drug Kline, predsjednik podružnice, pozdravivši sakupljene i objasnivši u kratko važnost dnevnog reda. Dao je riječ drugu Brliću, delegatu Obi. Odb. iz Zagreba. Drug Brlić podnio je skupštini iscrpan izvještaj o izvršenoj intervenciji kod ministarstva saobraćaja, kojoj je prisustvovao kao delegat osoblja Direkcije Zagreb, Delegacija podnjela je ministru pismene i usmene predstavke po svima važnim pitanjima: Radničkom Pravilniku, novom Zakonu o državno-saobraćajnom o-soblju, novim Pravilnicima o sporednim pri-nadležnO'Stima, Pravilniku © odijelu iid. Medju inim, podnesene su i predstavke za isplatu izaostatakia iz god. 1923. i 1924. radničkom osoblju i za povraćaj u god, 1920. radi štrajka otpuštenih željezničara. G, ministar saslušao je sva usmena objašnjenja i dao obećanje, da će predstavke proučiti i nastojati izaći u susret. Kod rastanka je naglasio, da i njemu leži na srcu položaj i napredak željezničara, jer bez zadovoljnih željezničara ne može biti uredienog saobraćaja, te se izjavijo spremnim naše delegacije i u buduće primati, ako se na njega u općim željezničarskim pitanjima obraćale budu. Iako nekih rezultata ove maše intervencije još me vidimo, osim što je izdano nare-djenje da se istraže dugovanja radnicima iz god.. 1923.-24., ipak, već time, što smo imali mogućnost da nesporedbo ministru izložimo sve naše tegobe i nevolje, postigli smo izvjestan uspjeh. Obećanja g. Ministra ne trebaju nas uljuškati, pa da prekrštenih ruku čekamo, već od sada kao i do sada, pregni-mo na živ rad i dižimo našu organizaciju. Snagom organizacije uspjeli smo zainteresirati mjerodavne faktore iza vitalna željezničarska pitanja, a isto tako snagom organizacije moramo ih izvojevati. Ova izlaganja druga Brlića popraatil je skupština živim odobravanjem. Iza toga govorio je drug Dropučić preporučujući članovima, da budu medjusoibno složni i spremni na najveću žrtvu za organizaciju, a još ne-org a ni zova ni neka nastoje čim prije svrstati se u naše redove. Svaki član neka nastoji, da do konca godine dfovede iu .organizaciju najmanje jednog novog člana. Svi treba da za organizaciju radimo i svi moramo biti spremni na neku žrtvu, jer se norganizacija za sve nas podjednako bori. Budući se više nitko nije javio za riječ i jer je vrijeme odmaklo, zaključio je drug Kline skupštinu apelom na sve prisutne, .da imaju na umu, da samo velika i čvrsta organizacija može donijeti željene plodove. Nova Gradiška. U nedelju, dne 20. oktobra o. g. održali smo dobro 'posjećenu skupštinu, na kojoj smo raspravljali o svima našim životnim, pitanjima, a naročito o rezultatu intervencije kod ministarstva saobraćaja. Osim ovoga izvršili smo izbor novog predsjednika' podružnice, budući da nam j.e dosadanji predsjednik ■proimfenio struku i mjesto službovanja, pa nije više u mogućnosti, da .dužnostima udovoljava. Sa 'zadovoljstvom smo primili do znanja postupak našeg Saveza, kojim je lično i pismeno obavjestio g. Ministra Saobraćaja o svim pitanjima, kojima treba posvetiti pažnju i riješiti ih povoljno za željezničare. Naročito treba to činiti sa Radničkim Pravilnikom, kako bi se i položaj radnika jednom uredio, da bi i radnici jednom znali, koja su im prava i koje dužnosti. Ovo dosa-danje .stanje štetno je kao za radnike tako i za željeznicu. Radnici nemaju nikakvih za-garantovanih prava, a to ima .za poljedicu, da ne mogu ni dužnostima udovoljavati kako bi trebalo.. Isto tako treba uvažiti i zahtjeve, kojima se traži poboljšanje položaja imenovanom osoblju. Za predsjednika podrulžnice jednoglasno je izabran drug Petranović Ilija- On će, članovi se nadaju, sav se posvetiti radu za organizaciju i pripomoći, da se nade članstva, koje polaže u 'Organizaciju, .ostvare. Posle izvršenog izbora .predsjednika razvila se rasprava o pitanjima, koja su članovi sa .svoje strane potaknuli. Povodom te rasprave zaključeno je, 'dia se živo poradi, kako bi radnici imali pravo na nesmetanu režijsku vožnju, te pravo na režijsku vožnju brzim vlakovima i zagarantovano .pravo na plaćeni godišnji O'dmor posle 1. godine službe. Time je predsjednik zaključio .skupštinu pozivom svima željezničarima, da čvrsto i vjerno istraju u redovima organizacije. Šibenik. U ponedeljak, dne 11. novembra o. g. Oiđržali .smo ponovno vrlo dobro posjećen zbor željezničara u prostorijama zemljoradničke čitaonice. Velik broj posjetitelja najbolje nam dokazuje, koliko se našem radu oko poboljšanja životnog položaja željezničara psveću'je pažnja. Zbor je otvorio drug Krnić, 'predsjednik podružnice, pa 'pozdravivši sakupljene prešao je na dnevni red': položaj ložioničkih radnika, položaj osoblja stanice, turnusi, te izvještaj o podnesenoj predstavci za pružne stražare. Pored predsjednika^ u raspravi po svima pitanjima sudjelovalo je više drugova, Iznošeni su mnogi pametni i zdravi pred-lo'zi, na osnovu kojih su donešeni slijedeći zaključci: Da se zatraži od uprave ložione, da poštuje Ss.atni radni dan, a svaki rad preko toga, da naplaćuje sa 50% više, kao što to propisi odredjuju. Time u vezi da se odmah prestane sa praksom skraćivanja radnog dana za onoliko sati, koliko se je dulje radilo, jer je takav postupak protupropisan. Nadalje da se svim radnicima čim prije isplate zaostatci iz god. 1923. i 1924., t. j. za vrijeme od 25. augusta 1923, do dana prevo-djenj.a na .satne plate. Da se kod izradbe novog Zakona o d. s. o. uzme u obzir, da je Dalmacija najskuplji kraj zemlje i da treba da bude uvrštena u prvi razred skupoće, da se zagarantuje za brdske pruge veća kilometr.aža i .da se sve o-soblje u mjesecima malarije opskrbi, posebnim dodatkom u novcu ili u naravi. Da se vlakopratnom osoblju podijeli bunde, a naročito voizovodjama, kojima su na štetu željezničke službe i njihovog zdravlja bile oduzete. Isto tako da se i radnicima u radionici podijeli .najmanje 2 radna .odijela godišnje. .Nadalje, da se .S'lužbenim jedinicama čim prije odobre potrebni naknadni 'krediti, kako bi se uposlili na besplatnom dopustu se nalazeći radnici. Svem pak radničkom osoblju da se poštuju prava na godišnje o'dmore, koji su zagiarantovani Privremenim Pravilnikom. Da se čim prije izvrši imenovanja loža-ća i ostalih privremenih službenika, koji su već po 10 i više godina u službi i stekli sve .predu'slove za imenovanja. Isto tako, da se ložaćima ne smanjuje dnevnih plaća, koje su već godinama uživali. Da se poduzmu ponovni koraci kod nadležnih, da se radni dan pružnih stražara na dalmatinskim prugama čim prije utvrdi na bazi 24 sati službe i 24 slobodno, jer je sa-dianje vri jeme od 24 sata, a iza toga odmor od samo 12 sati, za dalje me snošljiv. Ne izadje li se osoblju u susret, ono skida sa sebe odgovornosti, koje uslijed predugog radnog vrijemena i prekratkog odmora mogu da proizadju. Sa ovim zaključcima svršila je rad ova Ijepo posjećena skupština. Zaključcima je cilj, da se istovremeno koristi d samom saobraćaju, pa se stoga svi nadamo., da će naići na mjerodavnim .mjestima na razumijevanje i u važenje. Vrhovine. Velika nevolja snalazi sve nas na ličkim prugama. Pored neimanja i skupuće svega, što nam za život treba, bije nas u zadnje vrijeme i sama naša t. zv. aprovizacija, koja se za nas u Lici* ni malo ne brine. Prije je slala ovamo putujuće dućane, pa su si željezničari na 'pojedinim stanicama mogli nabaviti ipotrebmo, ,a s,ad se više ni to ne čini. Sada moramo ići po živežne namirnice sve do Zagreba, što je velika muka i trošak, ali to nebi još bilo najveće zlo, kad bi imali za .iste slobodan podvoz. Sada -moramo i podvoz plaćati. Samim time, biti će Vam iasno, koliko je takvim stanjem naš život o-tešćan, a odi nadležnih se nitko ne miče niti pokazuje volje, da nam je izadje u susret. Ako se to u zadnji čas ne učini, mnogi od službenika na ličkim prugama stradati će u zimi, kad naddju snegovi i smetovi i kada se po mjesece nikud izaći neće moći. Mno-goime od nas prijeti opasnost formalne gladi. Naša podružnica i dalje živi, ma da ju je teško održavati u toj sredini materijalne i duševne bijede. Ima nas svijesnih i požrtvovnih željezničara, jpoji znamo, dla nam, u tom moru bijede i nevolje, samo organizacija i medjusobna ljubav nešto pomoći može. Stoga ćemo i .dalje istrajati. Još Vam javljamo, da je našeg vjernog druga Heblera zadesila teška nesreća: od upale pluća umrla mu je harna supruga, o-stavivšii mu na brizi šestero male dječice. Izrazujemo mu ovim putem naše saučešće, a svi zajedno nastojat ćemo-, da mu teško breme života učinimo što lakšim. Dopisi podružnica i povjereništva. Iz zagrebačke radionice. U našoj .radionici (počinju, ‘izbijati stvari, sa kojima se nikako ne može biti zadovoljan., Preko cijelog ljeta radnike tjeralo se, da rade svakodnevno prekovremno po 4 sata i forsiralo, da se čim više poslova svrši, što ima za posljedicu, da se sada, na zimu, poslovi 'Ograničavaju i -da nam se prijeti sa redukcijom. Kao razlog ne navodi se, da je smanjena potreba u poslu već, da su istrošeni raspoloživi krediti, z.a koje se ne može dobiti naknade. Radi toga, veli se, ili se mora otpustiti jedan dio radnika, ili pak smanjiti radno vrijeme za najmanje 1 sat dnevno. U pretpostavci, da je istinit izgovor o istrošenim kreditima, moramo napomenuti, da to manje više odaje samo nespremnost radioničke uprave oko planomjeme i nacionalne raspodjelbe nada i utnošemja raspoloživih kredita. O tome, da će se krediti is-crpsti i da će se vrijeme, kad je potreba rada madnioima najveća, nastati zastoj, moralo se je voditi računa i onda, kada Se je radilo na vrat na nos i kada se je sililo na prekovremeni rad. Ako to nije do sada u-činjeno, mi odlučno tražimo, da se o tome vodi .računa u budućnosti, da se ne dogodi više, da će se radnicima na zimu prijetiti sa otpustom ili smanjivanjem nadnice. Radnicima treba podjednako jesti zimi i ljeti, pa im treba osigurati i podjednaku zaradu. Dalje, jedina vapijuća nepravda prema svim stalnim radonicima učinjena je naredje-njem M. S. br, 19.493-29, ikojim je izdano tumačenje, da radnici nemaju pravo na besplatan .podvoz namirnica za zimicu. Ta je nepravda ,p toliko veća, jer su radnici tu pogodnost do sada nesmetano uživali. Pravda i pravo traži, da se ta pogodnost radnicima opet odobri, jer, oduzimanjem te pogodnosti mepotrebmo im se pogoršava i onako teško snošljiv položaj. P. Sa dalmatinskih pruga. Perković-Slivno. U našoj stanici Ama 4 radnika .čurnuna-ša i čistača. Službu obavljaju izmjence po dvojica u turnusu od po 24 sata, a iza toga 24 sata slobodno.. Njihova je dužnost, da prebacuju ugalj na lokomotivama od 44 redovna vlaka te nekoliko izvanrednih vlakova, da .čiste dimnjake i pepelnjake, da odvoze leš iz .kanala preko 20 metara daleko, da okreću strojeve i ktome još moraju pomagati u vodocrpu. Kroz svih 24 sata rade neprekidno i vrlo naporno. Buduć se toliki napor jedva može izdržati, žalili su se ti radnici već nekoliko puta nadležnima i molili, da im se turnus izmjeni u .12 sati rada i 24 sati slobodno, što im se nije uvažilo. Dobivali bi odgovor: »Ako Vam nije pravo i -ako ne možete, možete otići, a uzet ćemo radnike, koji će moći da rade.« Loš poslodavac ovalko od prilike 'postupa sa svojim radnicima. Dok možeš dobro, ,a kad se iscrpiš, oholiš ili obnemogneš, odbaci te kao iscijedieni limuni Spomenuti radnici ipak ne vjeruju, da bi se ovako moglo snjima postupiti. U nadi, da će naći razumijevanja za svoj težki položaj i da će im se u pogledu skraćenja radnog dana izaći u susret, podnjeli su nadležnom- šefu pismenu predstavku. Za očekivati je, da će se toj predstavci udovoljiti. M. J. Labin. Dne 29. septembra o. ig, naredio nam je naš nadglednik, da odmah od 7 sati jutrom zap-os j e dnemo i osiguramo prugu Ljevo i desno, buduć da je imao proći dvorski voz. Svi sekcijski radnici vršili smo tu dužnost od 7 pa do 23 -sati, ostavši dakle u neprekidnom radu punih 16 sati. Za normalni razum i na osnovu propisa, koji kod željeznice još važe, znači, dia smo bili toga dana na radu 8 sati redovnih i 8 sati prekovremenih, te da smo, po odredbama Privremenog Pravilnika, za taj dan imali dobiti naplaćeno 8 sati redovne nadnice, 8 sati prekovremene i 8 sati kao 100%tno povišenje na prekovremeni rad, dakle 3 nadnice. Mediuitim, dobili smo samo jednu. Na zahtjev, da nam se isplati i druga i postotci dobili smo odgovor, da nam se ne može isplatiti više od jedne nadnice. Ovo je, blago rečeno nepravda i gaženje jasnih propisa. I tada, alko nam se nebi priznao .postotak na prekovremeni rad sa 100%, već samo sa 50%, ima nam se isplatiti 8 sati redovnih, 8 sati prekovremenih i 4 sata postotka. Svako nepriznavanje ovakve zarade i neisplaćivanje iste znači grubo otimanje i izrabljivanje naše radne snage. Naša dužnost .kroz tih 16 sati, da čuvamo prugu radi prolaza dvorskog vlaka, nije bila ni mala ni lahka, .a pogotovo ne, ako se uzme odgovornost, ikoja nas je svakoga teretila. Najmanje pak, što smo kod izvršenja te naše dužnosti zavrijediM, jest, da nam se ista 'propisno plati. To neka se čim prije učini, jer mi smo, ipak, samo radnici i živimo od zarade, koja je još uvijek premala za našu muku. M. J. * * * Oblasni Sekretarijat u Zagrebu podnio je upravi 'sekcije u Splitu opširnu predstavku, kojom traži, da se radnicima isplati sve zarada, na koju po postojećim propisima, imaju pravo. Split. Živ i koristan rad našeg Saveza postaje sve više 'privlačnim i za strulke, koje nisu čisto željezničarske. Tako, na pr., sve osoblje Direkcije pomorske plovidbe počinje izražavati želju, da ®e listom organizira u naš Savez. Do pred izvjesno vrijeme, to osoblje bilo je u članstvu .žutih nacionalnih udruženja, u kojima je doživelo samo razočaranja. Ona su ubirala članarinu, priredila nekoliko suvišnih i glupih parada, na kojima je viša birokratija uživala i trošila pare oduzete od siromašnih pomoraca. Istovremeno, dok ®e je sa parama organizacije ovako gospodarilo, vsem pomorskom osoblju smanjena su moralna i materijalna prava. Svima je očigledno, da je takva organizacijia, kao što je žuto udruženje željezničara i brodara, samo štetna, a ono što je nevaljalo i štetno nitko pametan ne može podupirati. Stoga je sve osoblje žutu organizaciju već davno napustilo i želi, da se primi u naš Savez. Nadamo se, da će Savez donijeti odluku, po kojoj će i pomorci moći biti u jedinstvenoj organizaciji sa željezničarima. Inače naša podružnica i dalje Ijepo- napreduje. Prilaze nam svakog mjeseca novi članovi iz svih struka. Nadamo se, da ćemo skoro promet, stanica, ložiomica i radionica te pruga sačinjavati jedno čvrsto povezano tijelo. M. J. »Stečaj bolesničkog fonda.« Na dopis druga Š. D. iz Dalmacije, koji smo pod gornjim naslovom donijeli u broju 21 od 1. novembra o. g.f primili smo od Oblasne Uprave Bolesničkog Fonda u Zagrebu, pod br, 55.709-A-1929 od 18. novembra 1929., slijedeći ispravak: U broju 21. od 1. novembra 1929. Vašega lista izašao je članak sa naslovom »Stečaj bolesničkog fonda« i sa šifrom Š. D. Pošto je ovaj članak uvršten u grupu vijesti Oblasnog Sekretarijata Zagreb, to ova Uprava smatra, da se članak odnosi na prilike Bolesničkog fonda na teritoriji Oblasne Uprave 'Bolesničkog fonda u Zagrebu. Pošto Vaše glasilo dolazi u ruke mnogih željezničara te bi ovako neispravno i tendenciozno napisani članak mogao da stvara krive pojmove medin željezničarima, to se ova Uprava nalazi ponukanom, da sa par riječi reflektira na napisani članak. Za sada molimo, da na osnovu člana 26. Zakiona- o štampi izvolite u Vašom na-,rednom broju na istome mjestu i sa istim slovima izdati slijedeći ispravak: Na članak »Stečaj Bolesničkog fonda« objelodanjen u broju 21 Ujedinjenog Željezničara u Ljubljani u ime Oblasne Uprave bolesničkog fonda državno saobraćajnog osoblja u Zagrebu izjavljujem: 1. Nije istina, da članovi Bolesničkog fonda ne mogu da dobiju 'lijekove od saobraćajnih lekara i da saobraćajni lekari dnevno ne smiju da prepisuju nego samo do izvjesne svote. Naprotiv je istina, da su saobraćajni lekari informacije radi izvješteni' o visini svote, koju treba po mogućnosti da ne prekorače ali ujedno im je dozvoljeno da prepisuju najbolje lijekove bez obzira ma visinu troška .ako je lijek nuždan, a .ako nije nuždan da uopće ništa ne prepisuju. 2. Nije istina da se u bolnicu ne može uputiti nitko drugi, nego samo teško ©žlijedjeni i teško bolesni. Naprotiv je istina da je saobraćajnim lekarima odredjeno da upućuju u bolnicu samo one slučajeve za koje kućno ili .ambulantno liječenje nije više dostatno. 3. Nije istima da je ova Uprava »svima dužna« pa zato da se ne mogu davati lijekovi i 'bolesnike slati u bolnice, nego je naprotiv istina da je ova Uprava sve svoje dugovine iz ranijih godina likvidirala i isplatila. 4. Nije istina da Bolesnički Fond stoja, pred »tečajem, nego je naprotiv istina da su njegove fimansije posve ured jene i da odgovara svojim obavezama po postojećim zakonskim propisima osiguranja. 5. Nije istina da su tobožnjem stečaju bolesničkog Fonda krivi njegovi upravljači, nego je naprotiv istina da su upravljači upeli sve s v oje najbolje znanje i savjesnost, da Bolesnički fond izdrže na nivou što može svaki objektivan poismatraća da ustanovi. U ime Oblasne Uprave bolesničkog fonda državno saobraćajnog osoblja u Zagrebu Upravnik Dr. Milan ŠibL Puštamo ovaj ispravak onakav, kakav nam je stigao., bez obzira na event. formalne i zakonske nedostatke. Neka se čuje i drugo zvomoi Puštamo, ga .za sada bez većeg komentara. Na čijoj je strani istina, željezničari to vrlo dobro, znadu. Opširniji {komentar prepuštamo drugu Š. D. u narednom broju. Željezničarski Kalendar za god. 1930. Kao prijašnjih tako i ove godine cen- ' tralna Uprava Saveza izdala je posebni »Željezničarski Kalendar« za god. 1930. sa lijepim i poučnimi .sadržajem. Pored kalendarskog dijela, u njem će članovi naći svestrane pouke o kretanju u službi, o vršenju dužnosti i sticanju raznih prava. Sam »a- 1 držaj kalendara .objavili smo .okružnicom 1 svim podružnicama. Cijena kalendara je Din 10.— po ko- , madu. Obzirom na vrlo ukusnu i praktičnu izradbu kalendara, a naročito pak obzirom na koristan i potreban sadržaj, ovo je sasma niska i neznatna cijena. Nju može da podnese svaki član i željezničar, pa je za očekivati, da će ibiti vrlo malo onih, ikoji kalendara nebi nnaručili. Pored praktične koristi, koju će svaki naručitelj kalendara imati, isti je istovremeno osiguran i za slučaj smrtne nesreće sa iznosom od Din 200.—, koji će Savez njegovoj porodici isplatiti. S Cankarjem za delavsko kulturo! Sijajen uspeh Cankarjeve družbe, — Pregled organizacijskega razvoja v prvem letu poslovanja. — 6000 članov. Cankarjeva družba je postala z dnem ustanovitve ljubljenka delavstva in javnosti sploh. Z neverjetno marljivostjo in vestnostjo iso šli za-upniki-poverjeniiki raznih delavskih organizacij in tudi drugi simpatizerji delavskega gibanja na delo. Do določenega roka je bilo zbranih za Cankarjevo družbo okoli 4000 članov in po podaljšanju roka za sprejemanje članov še okoli 2000, tako da šteje družba ob zaključku 6000 članov. Iz početka so nekateri zaupniki i dvomili v možnost uspeha take delavske knjižne družbe, toda prvi lepi uspehi so zaupnike navdušili, hre- penenje po dobrem čtivu se je zbudilo v delavstvu in šli so nia novo delo s tako marljivostjo, da je morala družba prirediti drugo naklado svojih knjig. Družba je izdala štiri lepe knjige za svoje člane ob nizki članarini 20 dinarjev« Lepe, bogate po vsebini, za vsakogar vse ali vsaj mnogo, kar ga zanima. Celo meščanska in druga kritika se o knjigah izraža pohvalno. Toda ni naš namen razpravljati danes o knjigah, marveč hočemo samo podati nekoliko slik, kako je družba široko zasidrana v prvi vrsti medi organiziranim delavstvom in tudi v drugih plasteh prebivalstva. Za leto 1929-30 je imela Cankarjeva družba 205 poverjenikov po raznih krajih in organizacijah. Naš pregled se ozira samo na poverjeništva v Jugoslaviji. Razen teh poslujejo poverjeništva v Avstriji, v Nemčiji in v Ameriki. (Poverjeniki družbe so nabrali po raz nih strokah naslednje število članov: »Svoboda« 1128 Ujedinjeni savez železničarjev 989 Splošna delavska zveza 337 Konsumno društvo iza Slovenijo 276 Zveza rudarjev Jugoslavije 398 Zveza kovinarjev 380 Osrednje društvo lesnih delavcev 210 Zveza živilskih delavcev 112 Zveza privatnih nameščencev 78 Oblačim delavci 47 Strojniki in kurjači 39 Monopolski delavci 25 Natakarji _ _ _ 25 Razne druže organizacije, poklici in listi 537 Marljivi poverjeniki so zbirali člane družbe seveda tudi izven svoje organizacije, zaraditega in pia ker pri posameznih članih ni povsod o-značen poklic, delitev članov po poklicih ni popolnoma točna. V glavnem pa je pregled pravilen. Posamezni člani, ki so se prijavili na vabilo, ki je bilo priloženo nekaterim listom, pripadajo večinoma: Intelektualcem in nameščencem 498 Vojnim invalidom 92 Raznim naročnikom »Del. Politike« 139 .(Svobodni mladini 40 Raznim poklicem 130 Zanimivo je tudi, kako se deli članstvo družbe v glavnem po krajih. Ta pregled nam nudi naslednjo sliko: Ljubljana Beograd Zagreb Celje Maribor Ptuj Drvar (Bosna) Moste pri Ljubljani Ježica pri Ljubljani Hrušica pri Ljubljani Devica Marija v Polju (Zalog) Litija Zagorje ob Savi Trbovlje Hrastnik. Zidanimost Rajhenburg (postaja) Rajhenburg-Senovo Videm-Krško Brežice Rimske Toplice Griže pri Celju Vojnik Zabukovca Sv. Pavel pri Preboldu Ljubno pri Celju Velenje Slovenjgradec Šoštanj Štore Ponikva Žreče Pragersko Ormož Sv. Miklavž-Hoče Tezno pri Mariboru Studenci (nekaj jih je pri Mariboru) Limbuš Ruše Vuzenica Brezno Muta Prevalje Mežica Guštanj Črna Leše Sv. Jurij ob Ščavnici Vič Borovnica Dol. Logatec B-akek Btari trg pri Rakeku M)čevie jovoimesto »/Veniavas prj Ribnici . • Vid nad Ljubljano jPedvpde K.r ivade Manj Šenčur R Ži č vMPa