AnaCi za istrske in mediteranslf študije Annaíi di Studistriani e mediterranei Annals for Istran and Mediterranean Studies 1 6/'9 UDK 009 Ann, Ser. hist, sociol., 9, 1999, 1 (16), pp. 1-270, Koper 1999 ISSN 1408-5348 AnaCi za istrske in mediteransff študije AnnaCi di Studi istriani e mediterranei Annaß for Istran and Mediterranean Studies 16/'99 UDK 009 Ann, Ser. hist, sociol., 9, 1999, 1 (16), pp. 1-270, Koper 1999 ISSN 1408-5348 4 ISSN 1408-5348 9117 7 1 4 0 8 II5 3 4 015 9771408534015 UDK 009 ISSN 1408-5348 A nnaleS Anali za istrske in mediteranske študije Annali di Studi istriani e mediterranei Annals for Istran and Mediterranean Studies 16/'99 series historia et sociología, 9 ,1 9 9 9 ,1 KOPER 1999 ANNALES • Ser. hist. sodo!. - 9 - 1999 -1 (16) Anali za istrske in m editeranske študije - Annali di Studi istriani e m editerranei - A nnals for Istran and M editerranean Studies Ann, Ser. hist, sociol., 9, 1999, 1 (16) ISSN 1408-5348 UDK 009 Letnik 9, leto 1999, številka 1 (16) UREDNIŠKI ODBOR/ prof. dr. Furio Bianco (IT), Tomaž Bizajl, dr. Milan Bufon, COMITATO D l REDAZIONE/ dr. Lucija Čok, dr. Darko Darovec, dr. Goran Filipi (HR), BOARD OF EDITORS: dr. Boris M. Gombač, Vesna Gomezel Mikolič, Aleksej Kalc (IT), dr. Avgust Lešnik, prof. dr. Darja Mihelič, Dario Marušič, mag. Iztok Ostan, Amalia Petronio, prof. dr. Claudio Povolo (IT), prof. dr. Drago Rotar, Vida Rožac-Darovec, mag. Alenka Šauperl-Zorko, Salvator Žitko, Matej Župančič Glavni urednik/Redattore Capo/Chief Editor: dr. Darko Darovec Odgovorni urednik/Redattore responsabile/ Responsible Editor: Salvator Žitko U rednica/Redattrice/Editor: Vesna Gomezel Mikolič Lektorji/Supervisione/Language Editors: Janez Mikic (sl./hr.), Simona Taušič (sl.), Vesna Gomezel Mikolič (sl.), Jože Hočevar (sl.), Henrik Ciglič (angl.), Sergio Settomini (it.) Prevajalci/Traduttori/Translators: Henrik Ciglič (angl./sl.), Elizabeta Šušmelj Vidovič (angl.), Vida Gorjup-Posinkovič (sl.), Janez Mikic (sl./hr.), Sergio Settomini (it.), Tullio Vianello (it.) Oblikovalec/Progetto grafico/Graphic design: Dušan Podgornik Prelom/Composizione/Typesetting: Franc Čuden - Medit d.o.o. Tisk/Stampa/Print: Tiskarna Tone Tomšič, Ljubljana 1999 Izdajatelja/Editori/Published by: Zgodovinsko društvo za južno Primorsko/ Societa storica del Litorale© - Znanstveno-raziskovalno središče Republike Slovenije Koper / Centro di ricerche scientifiche della Repubblica di Slovenia, Capodistria/ Science and Research Centre of the Republic of Slovenia, Kopei© Za izdajate!ja/Per gli Editori/Publishers represented by: Salvator Žitko, dr. Lucija Čok Sedež uredništva/Sede della redazione/ Znanstveno-raziskovalno središče Republike Slovenije Koper, Address o f Editorial Board: SI-6000 Koper/Capodistria, Garibaldijeva/V/a Garibaldi 18, p.p. /P.O.Box 612, tel.: ++386 66 21 -260, fax 271 -321 ; e-mail: annales@zrs-kp.si, internet: http://www.zrs-kp.si/ Ponatis člankov in slik je mogoč samo z dovoljenjem uredništva in navedbo vira. Redakcija te številke je bila zaključena 31. maja 1999. Sofinancirajo/Supporto finanziario/ Ministrstvo za znanost in tehnologijo Republike Slovenije, Financially supported by: Ministrstvo za kulturo Republike Slovenije, Ministrstvo za šolstvo in šport Republike Slovenije, Mestna občina Koper, Občina Izola, Občina Piran, Banka Koper ter drugi sponzorji Annales - series historia et sociologia izhaja dvakrat letno. Annales - series historia naturalis izhaja dvakrat letno. Letna naročnina za obe seriji je 7000 SIT, maloprodajna cena tega zvezka je 2500 SIT. Nenaročenih rokopisov in drugega gradiva ne vračamo. Rokopise in naročnino sprejemamo na sedežu uredništva. Rokopise lahko pošiljate tudi članom uredništva. Naklada/Tiratura/Circulation: 800 izvodov/copie/copies Revija Annales je vključena v naslednje podatkovne baze: Riferimenti Storici Giuliani (IT); International Medieval Bibliography, University of Leeds (UK). ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) A nali za istrske in m editeranske študije - Annali di Studi istriani e m editerranei - A nnals for Istran and M editerranean Studies UDK 009 Letnik 9, Koper 1999, številka 1 (16) ISSN 1408-5348 VSEBINA / INDICE GENERALE/ CONTENTS Milan Bufon: Kras: območje naravnega, kulturnega in družbenega stika ........................................ 1 II carso: un'area di contatto naturah, cultúrale e sociale JEZIKOVNA PREPLETANJA INTRECCI LINGUISTICI LINGUISTIC INTERACTION Goran Filipi: Romanske in germanske prvine v italijansko-slovenskem slovarju Gregorija Alasie ............................................................. Romanic and Germanic elements in the Italian-Slovene dictionary by Gregorio Alasia Robert Blagoni: O nekim aspektima Iingvističkog atlasa u okvirima znanosti o jeziku ............................................................ About some aspects o f the linguistic atlas within the framework o f linguistic science Rada Cossutta: Romanske izposojenke v botanični terminologiji Slovenske Istre ........... Romance loan-words in botanical terminology o f Slovene Istra Tove Skutnabb-Kangas: Linguistic and biological diversity, the 'free market' and the future of the planet - do linguistic human rights in education have any power? ........... 75 Jezikovna in biološka diverziteta, 'prosti trg' in bodočnost Zemlje - ali imajo človekove jezikovne pravice na področju izobraževanja sploh kaj moči? . Colin H. Williams: Bilingual education in the service of European democracy ..................................... 89 Dvojezično šolstvo v korist evropski demokraciji 17 Lucija Čok: Zgodnja večjezičnost in izobraževanje 111 Early multi-lingualism and education Mirko Zorman: Vzgoja za bivanje v skupnosti - izziv za 21. stoletje............................................................... 127 Education for habitation in society - 29 a 21st century challenge Milan Bufon: Evropski manjšinski jeziki med standardizacijo in novimi razvojnimi perspektivami ............... 133 45 European minority languages between standardization and new development perspectives Lina Pliško: Akcenatski sustav mjesnih govora barbanštine ............................................................................... 57 The accent system o f the local idioms o f the Istran Barban language KULTURNA STIČIŠČA - ŠOLSTVO IN JEZIK(-I) PUNTI D'INCONTRO CULTURAL I - ISTRUZIONE E LINGUA(-E) CULTURAL JUNCTURES - SCHOOL EDUCATION AND LANGUAGE(S) Lucija Čok, Marina Furlan Pahulje, Vesna Gomezel Mikolič: Jezikovna politika in izobraževanje..................................................................... 69 Language policy and education Bojan Brezigar: Evropski standardi zaščite jezikovnih manjšin................................................................ 143 European standards o f protection o f language minorities Mateja Sedmak: Manjšinsko vprašanje in evropska mednarodna politika.................................. 147 The minority question and European international policy Živa Gruden: Dvojezično šolsko središče v Špetru Slovenovem ........................................................... 151 Bilingual school centre at Špeter Slovenov Marina Furlan Pahulje: Prenova šolstva italijanske narodnosti - analiza potreb in predlog novosti ....... 155 Renovation of educational system o f the Italian minority - the analysis o f needs and a proposal o f novelties ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) A n ali za istrske in m editeranske študije - A nnali di Studi istriani e m editerranei - Annals for Istran and M editerranean Studies DRUŠTVENA IN PROSVETNA DEJAVNOST ASSOCIAZIONI E ENTI EDUCATIVI SOCIETY AND EDUCATIONAL ACTIVITIES Branko Marušič: Pregled društvene dejavnosti v Avstrijskem primorju (1848-1918) ............................. 163 A review o f the activities o f various societies in Austrian Primorje (1848-1918) Božo Jakovljevič: Ženske učiteljske škole za istarske djevojke ............................................................... 193 Women pedagogical schools for the Istrian girls GLEDALIŠKA USTVARJALNOST CREATIVITA TEATRALE THEATRE CREATIVENESS Lea-Odila Širok: Koprsko gledališče v 18. stoletju ............................................................................ 207 The Koper theatre in the 18th century Vlado Šav: Obred in gledališče ...................................... 231 The ritual and the theatre DELO NAŠIH ZAVODOV IN DRUŠTEV ATTIVITTÀ DEI NOSTRIISTITUTI E DELLE NOSTRE SOCIETÀ ACTIVITIES BY OUR INSTITUTIONS AND ASSOCIATIONS Lucija Čok: Prvih pet let Znanstveno-raziskovalnega središča Republike Slovenije v Kopru .......................... 245 The first five years o f the Science and Research Centre o f the Republic o f Slovenia Koper Salvator Žitko: 10-letnica delovanja Zgodovinskega društva za južno Primorsko 247 Tenth anniversary o f the activity by the Littoral Historians Society Mirko Jurkič: The founding and the activities of the Zagreb University International Centre of Croatian Universities in Istria...................................... 249 Ustanovitev in dejavnosti zagrebškega univerzitetnega Mednarodnega centra hrvaških univerz v Istri Vida Rožac Darovec, Mateja Sedmak: Predstavitev delovanja Pinine akademije................... 250 Presentation o f the activities o f the Pina Academy Dagmar Slekovec: Ustanovitev obalne sekcije Slovenskega rodoslovnega društva............................... 251 Foundation o f the Littoral section o f the Slovene Genealogical Society Darko Darovec, Claudio Povolo: Čast: istovetnost in dvoumnost neformalnega kodeksa (Sredozemlje, 12. - 20. stol.) ......................... 252 Honour: identity and ambiguity in informal legal practice (The Mediterranean, 12h - 20h centuries) Darko Darovec: 1400-letnica koprske škofije in omembe Slovanov v Istri.............................................. 253 1400 years o f the Koper Diocese and the first references to the Slavs in Istra Sergej A. Bubnov: Admiral Aleksander D. Bubnov 254 Admiral Aleksander D. Bubnov POROČILA IN OCENE RELAZIONI E RECENSIONI REPORTS AND REVIEWS Simona Taušič: Slovenski slavistični kongres .......... 256 Slovene Slavistic Congress Pojej kaj, obleci se in pazi nase (Jure Gombač) .... 257 Boris Kuret, Salvator Žitko: Zastava, sveta bodi ti nam vez. Društveni prapori na Tržaškem in v Istri pred prvo svetovno vojno (Slavko Gaberc) ........................................................ 259 Vera Kržišnik Bukič (ur.): Slovensko-hrvaški obmejni prostor: Življenje ob meji (Milan Bufon)......................................................... 261 Buzetski zbornik. Knjiga 25 (Božo Jakovljevič) 263 Janneke Kalsbeek: The Čakavian Dialect of Orbaniči nearŽminj in Istria (Josip Lisac) ........... 264 Kazalo k slikam na ovitku ................................................. 266 Index to pictures on the cover Navodila avtorjem ................................................................ 267 Instructions to authors......................................................... 269 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) izvirno znanstveno delo UDK 908(450.361 Tržaški Kras) prejeto: 1999-02-23 KRAS: OBMOČJE NARAVNEGA, KULTURNEGA IN DRUŽBENEGA STIKA Milan BUFON Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo, Si-1000 Ljubljana, Aškerčeva 2 Znanstveno-raziskovalno središče Republike Slovenije Koper, SI-6000 Koper, Garibaldijeva 18 IZ V LEČ EK Članek obravnava Kras kot območje naravnega, družbenega in kulturnega stika, a tudi kot pokrajino, ki hrani različne sočasne predstave o istem prostoru. Podrobneje so nato ilustrirani elementi preoblikovanja Krasa v kulturno pokrajino, njeno spreminjanje v okviru odnosov med mestom in njegovim ruralnim zaledjem ter procesi interkulturnega stika in prepletanja, ki iz njih izhajajo. V zaključku skuša prispevek osvetliti Kras in njegove perspektive v širšem družbenem prostoru ter v njem potekajočih razvojnih dinamikah. Ključne besede: Kras, območje naravnega, družbenega in kulturnega stika IL CARSO : UN'AREA DI CO N TA TTO NATURALE, CU LTU RA LE E SOCIALE SINTESI L 'articolo prende in esame il Carso quale area di contatto naturale, cultúrale e sociale, ma anche come regione che nutre immagini contemporanee diverse del medesimo spazio. Sono quindi ¡Ilustrad nei particolari gli elementi della trasformazione del Carso in una regione cultúrale, i suoi cambiamenti nell'ambito dei rapporti tra la cittá ed il suo retroterra rurale, nonché i process'! di contatto e intreccio interculturale che ne conseguono. Nella parte finale si cerca di ¡Ilustrare le prospettive del Carso in uno spazio sociale piu vasto, nonché le dinamiche interne di sviluppo in atto. Parole chiave: Carso, area di contatto naturale, cultúrale e sociale 1 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Milan BUFON: KRAS: OBMOČJE NARAVNEGA, KULTURNEGA IN DRUŽBENEGA STIKA, 1-14 UVOD Verjetno je osnovna družbena in prostorska zna­ čilnost Tržaškega Krasa ta, da predstavlja ne ravno obsežno, a dinamično in pomembno kontaktno ob­ močje v prirodnem, družbenem in kulturnem polju. To pomeni, da se v njem strukturne lastnosti pojavljajo v različnih razmerah in jih je treba zato obravnavati v razvojni perspektivi ter z ozirom na procese, ki se odvijajo znotraj samega kraškega območja ali na ravni odnosov s sosednjimi družbenimi prostori. V nadalje­ vanju bom poskusil kompleksnost in večplastnost te problematike strniti v nekaj točk oziroma miselnih izhodišč, ki se mi zdijo bolj izrazita, in s tem prispevati k diskusiji o tem, kakšen je bil Kras nekdaj, kakšen je danes in kakšen bi utegnil biti jutri. Toda Kras je obenem zanimiv primer, kako za isto pokrajino lahko obstajajo zelo različni perceptivni vzorci, zaradi česar obstajajo tudi znatne razlike med idealno podobo Krasa, ki jo gojimo v naši zavesti, in tisto, s katero se sre­ čujemo v realnosti. Pomembno se mi zdi podčrtati tudi dejstvo, da je danes Tržaški Kras specifično kontaktno območje med dvema narodoma in dvema državama, slovensko in italijansko. Zaradi tega bom, sledeč evrop­ skim vodilom za obmejna in etnično mešana območja ter vrednotam, ki jih, mislim, predstavlja in goji sam krožek Ob Pečini/La Rupe, v svojem posegu izmenoma uporabljal oba jezika z obljubo, da vas zaradi tega časovno ne bom preveč obremenjeval. KRAS KOT "NARAVNO" OBMOČJE STIKA Prva točka zadeva Kras kot kontaktno območje v naravi. V prvi vrsti kot stičišče med kraškim in ne- kraškim svetom, med belo-sivim propustnim apnencem in dolomitom ter rumeno-rjavim nepropustnim flišem. Nato tudi kot klimatsko kontaktno območje med kon­ tinentalnimi in mediteranskimi elementi, in ta stik najbolje simbolizira kraška burja, ki se s planote kot nek silovit slap spušča k morju. V vegetacijskem pogledu je Kras stičišče med bolj kontinentalnimi ilirskimi vrstami in drugimi, bolj mediteranskimi vrstami. Posebno ob­ močje stika predstavljata dolina Glinščice, kjer se nahaja kar nekaj vegetacijskih vrst, ki imajo tu edino rastišče v Italiji, ter priobalno kraško pobočje, ki obsega pas med morjem in Kraškim robom ter med Grljanom in Devinom, kjer se je razvila posebna vegetacijska me­ šanica sredozemskih in ilirsko-balkanskih vrst, kakršno srečamo v Evropi le še v višje ležečih legah dalmatinske in grške obale. Predvsem pa nam beseda Kras naj­ pogosteje prikliče v misli povsem specifično naravno pokrajino, za katero velikokrat uporabljamo tudi izraz "kraška gmajna". Bistvena značilnost take pokrajine pa je, da je nastala kot zoogen vegetacijski sestoj, kar pomeni, da jo je oblikovala dolgoletna paša, najprej ovac in koz in nato goveda, na površju, ki so ga kmetje INTRODUZIONE Probabilmente 1'aspetto socio-ambientale maggior- mente evidente del Carso triestino o, in breve, Carso con la C maiuscola, é che questa seppur piccola regione rappresenti un importante punto d'incontro e di contatto nell'ambito naturale, sociale e cultúrale. Inoltre, esso dimostra una notevole dinámica, nel senso che le sue caratteristiche strutturali si pongono via via in un contesto diverso nel quadro di un processo di tra- sformazione in atto al suo interno ed in relazione agli influssi che l'ambiente circostante esercita sullo stesso. Si tratta quindi di un'area complessa e di un complesso di problematiche che ad essa si riferiscono, che qui di seguito cercheró di ¡Ilustrare meglio in una serie di nodi tematici o punti di riflessione. Come tali essi non desiderano dare del le risposte definitive ma semmai porre dei quesiti e stimolare la discussione su quello che é stato ¡I Carso ieri, quello che é oggi e quello che potra essere domani. Mi pare importante sottolineare fin d'ora anche il fatto che il Carso dimostra una realtá molto sfaccettata e che molte volte l'immagine ideale che ne portiamo non corrisponde poi alia sua evidenza, per cui dovremo soffermarci nella nostra riflessione anche sul divario tra il Carso che noi crediamo o vorremmo che fosse ed il Carso come esso si presenta dinanzi a noi. Ma dobbiamo inoltre tener conto che ¡I Carso triestino, come vedremo piu avanti, sia oggi innanzi tutto un'area di contatto tra due nazioni diverse, intese come entitá socio-culturali e politico-amministrative, quella italiana e quella slovena. Rispecchiando le linee di indirizzo europee per quanto riguarda le aree di confine étnica­ mente miste e, credo, i valori che lo stesso circolo La Rupe/Ob Pečini vuole rappresentare e promuovere, svolgeró il mió intervento alternando ai singoli punti le due lingue con la promessa di non voler con questo dilungarlo eccessivamente. IL CARSO COME AREA DI CONTATTO "NATURALE" II primo punto riguarda ¡I Carso come area di contatto dal punto di vista naturalístico, ¡n primo luogo tra paesaggio cársico e quello che cársico non é, tra il calcare bianco-grigio ed il flisch giallo-marrone, ma anche come area d'incontro tra elementi climatici con­ tinental! e mediterranei cosí ben simboleggiato dalla bora che dal Carso si getta verso ¡I mare come una cascata d'aria fresca. Dal punto di vista della vege- tazione, poi, ¡I Carso é un'area di contatto tra specie illiriche piü continental! e quelle piü vicine alie regioni mediterranee. Un caso particolare di questo contatto é quello della Val Rosandra, dove troviamo alcune specie di vegetazione che non si presentano in alcun altra parte d'ltalia, o quello della fascia cársica costiera tra Grignano e Duino, ¡n cui si é sviluppata una com- binazione vegetazionale única nel suo genere tra specie 2 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Milan BUFON: KRAS: OBMOČJE NARAVNEGA, KULTURNEGA IN DRUŽBENEGA STIKA, 1-14 pridobili s krčenjem avtohtonega hrastovega gozda. Ta pogosto endemični in specializirani vegetacijski sestoj si je trdovratno utiral pot med golimi skalami in je v prejšnjih ter vse tja do začetka tega stoletja prekrival večji del Krasa. Kot tak je prešel v naš skupni "ima- ginarij" in v predstavo tega, kar bi lahko imenovali "romantični Kras", in kot tak vznemirjal številne pesnike in pisatelje. To literarno predstavo bornega in divjega Krasa so kmalu zmotile pogozditve, ki so jih naročile avstrijske oblasti že sredi prejšnjega stoletja in s katerimi je nadaljevala tudi nova italijanska oblast vse do začetka sedemdesetih let. Kot je znano, so za te pogozditve, ki v okviru Tržaškega Krasa tostran in on­ stran meje obsegajo površje nad pet tisoč hektarov, uporabili povsem neavtohtono drevesno vrsto, to je črni bor. Zanimivo je, da se je prav to drevo nato uveljavilo kot nov simbol ali "zaščitni znak" kraške pokrajine, k čemur je nemalo prispevala Kosovelova poezija. A razvoj je šel dalje, opuščeno je bilo ekstenzivno paš­ ništvo, domnevno odporni črni bor je vse bolj podlegal boleznim in škodljivcem in avtohtone vrste so ponovno pričele prevladovati v pokrajini. Danes obsegajo go­ zdovi skorajda 40% celotnega površja tržaške pokrajine, od tega odpadeta dve tretjini na tako imenovani nizki gozd, kjer sta bolj kot hrasta zastopana črni gaber in mali jesen, ena tretjina pa odpade na tako imenovani visoki gozd, katerega glavni predstavnik je črni bor. Na ta način se je Kras preoblikoval iz gole, skalnate po­ krajine v gozdnato in poraščeno območje, eno izmed najbolj "zelenih" pokrajin sploh v zgornjem Jadranu. Kateri je torej Kras, kakršnega si želimo in kakršnega bi želeli videti: je to z rdečim rujem in plavimi bodečimi možinami obarvana kraška gmajna, ki je danes omejena na nekaj skromnih oaz, so to "šumeči" in "dehteči" bori, ali vse bolj razširjena visokogrmovnata gošča, skozi ka­ tero se utegne prebiti le srnjad in v katero se vse raje spuščajo medvedi? KRAS MED NARAVO IN DRUŽBO Stvari še bolj zapleta dejstvo, da Kras nikakor ni le naravna pokrajina, ampak predstavlja edinstveno kon­ taktno območje med naravnimi in družbenimi elementi, kar je privedlo do nastanka svojstvene kraške kulturne pokrajine. Omenili smo že kraško gmajno kot zoogen vegetacijski sestoj, kar pomeni, da je v širšem smislu tudi ta domnevno naravna pokrajina antropogenega na­ stanka, tako kot so antropogenega nastanka borovi nasadi. Skratka, v večini primerov je človek odločilno vplival na razvoj kraških naravnih danosti. Ta človekov poseg se je pričel s kolonizacijo Krasa in krčenjem prvotnih gozdnih površin. Toda kultiviranje kraških po­ vršin in oblikovanje vinogradov, njiv in travnikov ni bilo lahko opravilo in je zahtevalo napor več generacij, saj je bilo treba po doslej opravljenih izračunih na vsakem kvadratnem metru zemljišča odstraniti od 100 do 200 mediterranee ed ¡llirico-balcaniche che possiamo ritro- vare in Europa soltanto in alcune zone della costa dalmata e greca. Ma innanzitutto è la landa cársica il paesaggio che per primo ci sovviene pensando al Carso. II fatto particolare di questo paesaggio è che questo non è, in realtà un paesaggio naturale in senso stretto, visto che altro non è che il risultato di un pascólo prolungato nel tempo, prima di capi ovini e caprini e poi da quelli bovini, su una superficie che i contadini hanno ricavato disboscando, se non altro, le foreste di querce. Questo complesso vegetativo endémico e specializzato è in qualche modo sopravvissuto tra le rocce spoglie ed ha contribuito quindi ha formare e rappresentare nel nostro "¡mmaginario" I'idea stessa di quello che potremmo definiré il Carso "romántico" e che ritroviamo in non poche descrizioni letterarie. Ma l'immagine letteraria di un Carso brullo e selvaggio è stata in seguito offuscata dai rimboscamenti che le autoritá austriache hañno voluto venissero effettuati già a partiré dalla metá del secolo scorso e che vennero poi continuad anche dalle autoritá italiane fino all'inizio degli anni settanta. I rimboscamenti, che in totale occupano sul Carso trie- stino, sia dall'una che dall'altra parte del confine at- tuale, una superficie superiore a 5 mila ettari, utiliz- zarono per il proprio scopo una specie arbustre del tutto estranea al paesaggio Cársico tradizionale e originario, e cioè il pino austríaco. E1 intéressante perciô che sia stato poi proprio quest'albero a divenire il nuovo símbolo, anche letterario, del paesaggio Cársico, ad esempio nelle poesie del Kosovel. Ma le trasformazioni o meglio dire le metamorfosi di questo paesaggio non si sono fermate qui: l'abbandono del pascólo estensivo e le malattie a cui è soggetto ¡I pino da "importazione" hanno riportato alia ribalta la vegetazione che meglio si è riadattata alie nuove condizioni. Oggi le superfici boschive rappresentano quasi il 40% dell'intera super­ ficie della Provincia di Trieste, di cui due terzi con- sistono della vegetazione autóctona, dove pero al posto delle querce troviamo perlopiù carpini e frassini a sviluppo limitato, ed un terzo di pinete. Quai è dunque ¡I Carso che vorremmo vedere: quello della landa car- sica, ormai ridotta a poche oasi, quello delle pinete odorose o quello ormai prevalente, che consiste in una boscaglia bassa e fitta, abitata da caprioli e percorsa da orsi? IL CARSO TRA NATURA E SOCIETÀ II tutto viene complicato anche dal fatto che il Carso, come abbiamo già accennato, non è affatto solo paesaggio naturale, ma un'area di contatto tra elementi natural i ed elementi antropici, vale a dire un paesaggio cultúrale. La stessa landa Cársica è un complesso vegetazionale formatosi per motivi dovuti all'azione del- l'uomo, la pastorizia, cosí come lo sono le pinete, introdotte durante ¡I periodo dei rimboschimenti. In 3 ANNALES • Ser. hist. sociol. - 9 -1999 - 1 (16) Goran FILIPI: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 cappon (kapon) - cappone Italianizem: it. cappone < "Lat. pari. *cappone(m), per ¡1 class. capone(m), da avvicinare al gr. koptein 'ta- gliare'.1 (DELI 1/201). Prevzemanje benečanskih in fur­ lanskih besed na -on brez spremembe o u je značilno tudi za slovenske in hrvaške istrske govore. Drugod po Sloveniji in Hrvatski imamo -on -un. Pleteršnik na­ vaja kapun (PL I/387) in kopun (PL I/436). chibula (čibula) - cipolla. Bezlaj poleg čebula (enako obliko najdemo tudi v PL 96) piše: "Za sin. obliko pride enako v poštev beneško it. cebolla kakor srvn. zibolle, zebulle, zwibolle (...), oboje iz lat. caepula." (BEZ I/76). M. Snoj povzema samo del­ no, ne navaja možnosti germanskega posredovanja: "Prevzeto iz ben. it. cebolla, kar ustreza knjiž. it. cipolla 'čebula1. To se je razvilo iz lat. cepula (...), manjšalnice od cepa 'čebula'." (SN 67). V slovarjih, ki so nam na voljo, za navedeno "beneško it." obliko cebolla, ki bi popolnoma ustrezala sin. čebula, ne najdemo potrdila. Alasijeva beseda bi lahko bila furlanska izposojenka: ce- vdle (PIR 118), zevole (PIR 1908) < ceptilla, REW 1820. cirqua (cirkva) - chiefa "Kakor stcslovan. cčbky, hrv., srb. crkva, rus. cerkovh, češ. cirkev 'cerkev' pred 10. stoletjem prevzeto prek ne­ kega germ. jezika, verjetno prek starosrednjenemško *klrka (...)'." (SN 59, s. v. cerkev). clochia (cloča) - chioccio Italijansko geslo je najbrž napačno napisano, če ne pomeni "lestenec", za kar ne najdemo potrdila v slo­ varjih, ki so nam na voljo. Če je napačno, gre za it. chi- occia "koklja". Sin. clochia je furlanizem: cločhe "chi- occia, gallina covaticcia" (VLF 180), clbcie "chioccia" (PIR 161), od onomatopejskega glagola cločha (VLF 180), clocia (PIR 161) "chiocciare" < lat. gločire "kokati". Pleteršnik navaja kloča in kloka (PL 11/411). Furlanska in Pleteršnikova imena za kokljo pomenijo tudi "lestenec". Bezlaj ima kloka "cerkveni lestenec": "izposojeno iz srlat. clocca 'cerkveni zvon' (izpričano od I. 692 dalje)" (BEZ II/46). clofter (klošter) - chioftro "Prevzeto iz srvnem. kloster, iz česar se je razvilo da­ našnje nem. Kloster 'samostan'. Beseda je znana že v stvnem. klostar in je izposojena iz srlat. clostrum 'samo­ stan', prvotno 'zaprto področje, kar je za ograjo ali za zapahi'." (SN 240, s. v. klošter- enako pri PL 412). clucat (klukat) - batter la porta Germanizem. Pleteršnik ima kljukati (PL 1/409). Be­ zlaj v malce nejasnem članku najprej zavrne Štrekljevo izvajanje iz bavarščine, nato navaja vrsto slovanskih ustreznic in zaključi, da gre za staro onomatopejo, na koncu članka pa navaja mnenje, ki ga je na začetku zavrnil: "Štrekelj (...), Grafenauer (...), Striedter-Temps (...) izvajajo iz srvn. klucke, klocken, klocken 'trkati', bav. avstr, klocken, klucken, naslonjeno na kljuka.10 (BEZ 11/44). codumer (kodumer) - cocomero Čeprav oblike tipa cocomero v večini italijanskih narečij pomenijo lubenico (Citrullus vulgaris), gre v tem primeru pravzaprav za ben. cogomero "kumarica (Cu- cumis sativus)", ki ga je Alasia verjetno poitalijanil. V slovenski ustreznici pa se zrcalijo furlanske oblike co- dumar, cudumer "kumarica" (PIR 205). complit (komplit) - compire V slovarjih, ki so nam na voljo, ne najdemo slo­ venskih formalnih ustreznic. Romanizem od lat. comple re "napolniti", REW 2101. contentutfe (kontentutse) - contentarfi Tudi v istrskih (slovenskih in hrvaških) dialektih ima­ mo gl. kontentat (se) "zadovoljiti (se), biti zadovoljen" - v Dalmaciji kuntentat (se) < ben. contentar (BOE 191), od prid. contento (BOE 191) < lat. contentus "zadovoljen", REW 2128. Pletršnik ima samo prid. kontent "zado­ voljen" (PL I/432). coftagn (kostanj) - castagna Romanizem, razširjen tudi drugod po Sloveniji in Hrvatski11: it. castagno "kostanj (drevo)" < lat. castanus "id.", REW 1743. Pletršnik ima kostanj (PL I/443). crona (krona) - corona Germanizem. "Prevzeto iz srvnem. krone 'krona'." (SN 277) < lat. cbrona "krona; venec", REW 2245. Ple­ teršnik ima krčna (PL I/476). cucgna (kuhnja) - cufina Germanizem. "Beseda je znana tudi v drugih slovan. jezikih, npr. hrv. kuhinja, nar. srb. kujna, rus. kuxnja, češ. kuchyne (...). Prevzeto iz stvnem. kuhhina ali srvnem. kuchln (od koder se je razvilo današnje nem. Kuche), kar je izposojeno iz srlat. cocina 'kuhinja'. To je pod vplivom glagola coquere 'kuhati' nastalo iz klas. lat. cuiina 'kuhinja'." (SN 282). Pleteršnik ima kuhinja (PL I/484). Oblika kuhnja/čuhnja je znana tudi v slovenskih istrskih govorih. 10 Slednje velja za oblike tipa kljukati - mimogrede, besada kljuka nima istega korena. 11 Knjiž. hrv. kesten je prevzeto iz turščine. 20 ANNALES • Ser. hist, socio!. • 9 • 1999 • 1 (16) Goran FILIPI: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 farban (farban) - colore Germanizem. "Prevzeto iz srvnem. varwe, nem. Farbe v enakem pomen, od koder je prek češ. barva kasneje izposojeno tudi sloven. barva.1' (SN 122). Ple­ teršnik ima bärva (PL 1/198). farbat (farbat) - colorare Glej farban. fentouagne (fentovanje) - biaftema12 Glej fentouat. fentouat (fentovat) - biaftemare13 V slovenskih slovarjih, ki so nam na voljo, ne naj­ demo potrdila za pomen "preklinjati, psovati". V PL 1/199 in SSKJ I/623 je zabeleženo féntati "uničiti" (PL 1/199). Pleteršnik povezuje navedeni glagol z istopo- menskim fundati, ki ga primerja z it. affondare "potopiti" (PL I/204) < lat. *affündare, REW 269. fitat (fitat) - affittare Romanizem. Furl. fita "oddati, dati v najem; najeti, vzeti v najem" (PIR 321); ben. fitar (ROS 383)14 - iz­ peljanke od lat. fictus "najem", REW 3280. Pleteršnik ima fit "najem, zakup, najemščina, zakupščina" (PL I/200). fruftic (fruštik) - collatione Za hrv. fruštik Skok piše: "Od nvnjem. složenice Früh-stuck preko austrijsko-njem" (SKOK I/534). frufticat (fruštikat) - collatione fare Glej. fruftik. glas (glaž) - bicchiere Bezlaj za gfaž "steklo, kozarec"15 piše, da je "izpo­ sojeno iz srvn. glas, stvn. glas, nvn. Glas 'steklo'" (BEZ 1/145). glicat (glihat) - comparare Glej poglicat. greft (grest) - agresto Bezlaj je Alasijevo geslo zapisal grest in ga razložil kot "(adj.) 'divji, surov', v 17. st. greft 'agreste' (Alasia)" (BEZ 175). Najbrž ne bomo nikoli zvedeli, zakaj in kdo je namesto agresto zapisal agreste16 in premotil velikega znanstvenika. Kakorkoli že, mislimo, da pri tem geslu sploh ne gre za pridevnik (it. agresto "trpek, kiselkast"), temveč za samostalniško enakozvočnico, ki pomeni "kislo, nezrelo grozdje". Beseda je najbrž iz furlanščine: grèst "corne agg. ùe greste = uva acerba. Anche qualità d'uva ehe rimane sempre acerba" (PIR 404).17 Furlani- zem v tržaški beneščini grest navaja tudi Doria (DOR 281). Rosamani ima pridevnik gresta "acerbo" (ROS 456),18 Boerio pa isto obliko navaja kot samostalnik: gresta "kislo, nezrelo grozdje" (BOE 317). Vinja hrvaške oblike tipa a(o)gresta, grešta ipd. izvaja iz lat. agrëstis "divji", REW 295 (JEti 14, s. v. agrTšta). Iz istega korena izvaja tudi Prati italijanske besede agrèsto(a) "uva acerba" (VEI 21), medtem ko Zolli za it. samostalnik s pomenom "uva ehe non giunge mai a piena ma- turazione" in pridevnik s pomeom "di sapore agro" agrèsto piše: "Da agro1, accostato per etimologia pop. ad agreste (...) piuttosto ehe direttamente da agreste (DELI I/32), torej bi bil končni koren besede, s katero se ubadamo, lat. *acrus, REW 92.2. kelic (kelih) - calice Pleteršnik ima kélih (PL I/394). "Izposojeno iz stvn. ehelich, srvn. kelich, keleh 'calix'" (BEZ II/28). laiben (lajben) - cacatoio Bezlaj za lajben "splav, abort" navaja izvajanje iz ba­ varskega Läublin "abort" (BEZ 11/120). Na istem mestu po Megiseru navaja za 16. st. istokorensko obliko leibil "lo­ cus secretus", kar se pomensko ujema z it. cacatoio "stranišče".19 lim (lim) - cola "Prevzeto iz srvnem. lim, iz česar se je razvilo da­ našnje nem. Leim 'lim'." (SN 303, s. v. lim - enako ob­ liko najdemo tudi v PL 1/519). lodriffa (lodrica) - botta It. botta pomeni "1. krastača; 2. udarec ipd." (ŠL 160), slovenska ustreznica pa "vrsta soda, brenta, meh, posoda za vino" (BEZ 147, s. v. lodrica). Najbrž gre za avtorjevo pomoto na levi strani: namesto it. botte je za­ pisal botta, ali pa je beneško obliko bota "sod" (BOE 94) zapisal z dvema t-jema. Kakorkoli že, gre za hibridni romanizem z domačo manjševalno pripono < ben. 12 Starejša oblika za bestemmia "psovka, kletvica" < lat. *blastemia < cerkvena lat. blasphmmia < gr. [lAaocpTjia "discorso ingiurioso" (VEI 128). 13 Starejša oblika za bestemmiare "preklinjati". 14 Tudi brez afereze: furl. afitš (PIR 5), ben. afitar (ROS 8). 15 Bicchiere pomeni samo "kozarec". 16 Torej "divji, neotesan; poljski". 17 Tudi brez afereze: agrest "agresto, il succo e il sapore dell'uva immatura" (PIR 7). 18 Brez afereze: agresta "uva acerba" (ROS 10 - za Koper). 19 Prim. sekret. 21 ANNALES • Ser. hist, sociol. - 9 - 1999 * 1 (16) Goran FILIPI: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 ludro20 "(vinski) meh" < lat. uter "id.", REW 9102. Za pomen "sod" v romanskih jezikih ne najdemo potrdila, vendar koren, zaradi tega ni vprašljiv, ker gre za bolj ali manj enotno pomensko polje. Podobne besede so zabeležene tudi drugod, v Sloveniji in v kajkavskih toč­ kah (glej SKOK 11/313 in BEZ 11/147). Pleteršnik ima lo- drica (PL I/528). lucgna (luknja) - buco Poleg it. gesla je avtor zapisal tudi domače ¡ama (jama) in fp ilu .21 It. buco pomeni samo "luknja, jama", nikoli "špilja, pečina" - najbrž je avtorja zapeljala oblika jama, ki lahko ‘pomeni tudi "pečina". Beseda luknja je germanizem: "Izposojeno iz srvn. lučke, lücke, stvn. lučka 'Loch'." (BEZ 11/155). luft (luft) - aere Germanizem (nem. luft "zrak" - HURM 407). manigaut (manigawt) - boia Najbrž izposojeno iz furlanščine: manigólt "mani- goldo" (PIR 564), manigold (-ôlt) "manigoldo" (VLF II/764). It. besedi boia in manigoldo imata ista pomena: "rabelj, krvnik" in "malopridnež, nepridiprav, falot (pred­ vsem šaljivo)" - pomen "rabelj" je za manigoldo zastarel: "boia, carnefice, ma in tal senso è antiquato, più comune furfante, birbante"22 (PAL 800). Jasno je, da ne moremo vedeti, kateri pomen je imel Alasia v mislih, ko je reševal to geslo. Za it. manigoldo G. Devoto misli, da gre za nemško osebno ime Managold, v 11. st. znan po sramotilnih spisih proti heretikom (AVV 256). M. Cor- telazzo navaja Devota in nadaljuje: "o n. di un famoso carnefice" (DEL! 111/713). maffauat (mašavat) - celebrar meffa Glagol od maša: "Enako je stcslovan. mbša, nar. hrv. m'aša, češ. mše 'maša1. Slovan. *mbša je (eventualno prek stvnem. missa) prevzeto iz lat. missa 'maša'." (SN 326). nuffat (nucat) - adoperare "Izposojeno iz stvn. nuz, nuzza 'raba, šega', srvn. nuz in kasneje izpričanega glagola nutzen, pragerm. *nutti-< ide. *neud-"(BEZ 11/229, s. v. núcati). pancrt (pankrt) - baitardo Pleteršnik navaja pánkrt (PL 11/7). Germanizem. "Iz­ posojeno iz srvn. banchart, bankart, bav. avstr. Pankert, n. Bankert 'isto' (...), kar je kompoz. iz Bank 'klop, le­ žišče za deklo' in -hart, posmehljivo po atpn. tipa Rein- hart ter pod vplivom sin. Bastard (BEZ 111/8). Metafora je jasna: poimenovanje po najpogostejšem mestu spočetja nezakonskih otrok. pauola (pavola) - bombace "Izposojeno iz bav. avstr. Paumwolle (...) za knjižno Baumwolle 'bombaž'." (BEZ 111/16, s. v. pávola "bombažna preja"). Pleteršnik ima pávola (PL 11/14). peffec (pešek) - cece Pešek je čičerka (Cicer arietium). Marko Snoj izvaja goriško pežek iz furlanščine: pizzul, pizzo! s spre­ membo pomanjševalne pripone -ul/öl -ek(BEZ III/33). peftat (peštat) - calcare Pleteršnik je zabeležil peštiti (PL II/29). Romanska izposojenka: ben. pesta (BOE 496), pesiare (DEV 140), furl. pesta (PIR 737) < lat. pistare, REW 6536. Kot drugo izbiro navaja avtor domačo besedo teptat. poglicat (poglihat) - agguagliare Hibridni germanizem z domačo predpono po- in domačim namenilniškim oziroma nedoločniškim obra­ zilom s pomenom "poravnati". Pleteršnik navaja glth "enak, raven", glfha "enakost" in glthati "enačiti, ravnati" (PL 1/217) < "srvn. gelich, geliche, glich 'enak, raven', geliche 'enakost', geliehen 'izravnati, primerjati', stvn. gil ich, gilichen"{ BEZ 1/147, s. v. glth). prafchiche (praščike) - afparago Z istim pomenom, "špargelj (Asparagus acutifolius)", navaja Metka Furlan za Kras praščika: "Verjetno dem. izpeljanka s fit. sufiksom *-ika iz praska 'veja z listi' < it. frasca "isto" (BEZ 111/103). Če je domneva M. Furlan točna, gre za starejšo romansko izposojenko, vsekakor pred 15. stoletjem.23 priglicat (priglihat) - affimigliare Glej. poglicat. puffa (puša) - archibufo Oblike tipa puša za puško so potrjene na slo­ venskem in hrvaškem območju (glej BEZ 111/138, s. v. pOška). Germanizem, "delno preko sosednjih jezikov in v različnih obdobjih izposojeno iz stvn. bav. puhsa, srvn. bühse 'škatlica, doza, šatulja, lesen valj', srvn. od 14. st. dalje preko pomena 'votel valj, cev' tudi 'strelno orožje'." (BEZ, loc. cit.). Italijanska beseda pomeni prav- 20 Z zraščenim m. spolnikom - v ben. potrjeno tudi udro (DEV 249). 21 Balkanski grecizem , ki je prodrl tudi močno proti zahodu (Slovenija, Hrvaško Zagorje): "Od gr. oTnjAaiov preko ngr. crmfua. G recizam je zam ijenio slav. p e č = stcslav. peštb, koja se očuvala u slov. p e č 'pečina1, čest toponim." (SKOK 111/311, s. v. spTIa). 22 "falot". 23 Slovani do 15. st. niso poznali fonema /f/, zato so ga v romanskih izposojenkah pred 15. st. nadomeščali s /p/ ali /v/. 22 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Goran FILIP!: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 zaprav "arkebuza".24 Na str. 54 ponatisa, s. v. arte- gliaria, najdemo tudi sintagmo velica puîîa (velika puša), najbrž gre za "top". putric (putrih) - bottaccio Skok je poleg gesla putrih (Vodice, Buzet, Sovinjsko polje, Istra) "ručna posudica u obliku bačvice, barilce" zapisal: "Od srvnjem. puterich 'meh, sod'." (SKOK III/89). Pleteršnik navaja pûtrh in pûtrih (PL II/367). razza (raca) - anedra O etimologiji za raco (Anas) je bilo veliko napisa­ nega in povedanega. Oblika raca je razširjena na celot­ nem slovenskem območju (tudi v standardnem jeziku), poznajo pa jo tudi hrvaška narečja (istrski čakavski go­ vori in kajkavski dialekti). Beseda je običajna tudi v beneških in furlanskih govorih. Štrekelj meni, da je sin. raca iz ben. anaraza, ki poteka iz anara z razširitvijo -za (ARJ XII/847). Skok ni zadovoljen s takim tolmačenjem, ker "to tumačenje ne zadovoljava albanologa, jer a > o dolazi kod Arbanasa samo u najstarijim njihovim lati- nizmima, a to ne mogu biti venecijanizmi sa tr > r". (SKOK III/93) V istem članku nadaljuje: "Osnovno raca se objašnjava riječju lat. ratis f 'skela, Flosse, čamac'. Odatle *ratia f, koje dade raca (...). Onomasiološki ele- menat plovljenja je karakterističan za patku." Možen je tudi slovenski koren: "Etimo incerto, come da ultimo G. B. Pellegrini stesso (nella prefaz. a L. Rupolo - L. Borin Piccolo dizion. della parlata di Caneva, Caneva 1982, p. 11): o dallo slov. raca 'anitra' (d'etimo a sua volta discusso: bibliogr. in C. Marcato RELV p. 126) o, se- condo il Salvioni, da un dialettale (a)narazza (con afe- resi anche della seconda sillaba, sentita come articolo indet.), da lat. *anatràcea. Cfr. forse, a riprova, i dimi- nutivi anarozo 'anatrocolo' e anarato 'anitrotto' nel pô­ les." (DOR 513, s. v. raza).25 rine (rink) - chiauistello It. chiavistello je "ferro lungo e cilindrico che si fa scorrere negli anelli fermati sulle due imposte d'un uscio o finestra, per tenerle serrate" (PAL 292). Marko Snoj ima rînka -e ž 'obroč, prstan': "Prevzeto delno iz bav. nem. Rinken 'zaponka', kar se je razvilo iz pgerm. *hrengjôn 'nekaj okroglega', delno iz srvnem. rine, nem. Ring 'krog, obroč, prstan', kar se je razvilo iz pragerm. *hrenga- 'obroč'." (SN 539). Tudi Pleteršnik navaja rînka (PL II/427). Oblike tipa rinka "obroč, prstan" so razšir­ jene v Istri, slovenski in hrvaški, ter na kvarnerskem območju. Dalmacija jih ne pozna. Naša beseda je fur- lanizem (< germ.), istrske in kvarnerske oblike pa so ali furlanizmi ali germ. ostanki iz starejših romanskih je­ zikovnih plasti. VLF 11/1096 in 1097 ima rine in rinčh s pomenom "(di una catena) anello". Tudi PIR 879 ima obe obliki: prvo, rine, s pomenom "Cerchione delle ruóte nel carro rustico", in drugo, r i n e s pomenoma "Anello d'una catena; gancio". Zadnji pomen (= kavelj, kljuka) je zelo blizu Alasijevemu. V beneških dialektih smo potrdili samo pomanjševalnice tipa rincela, ki so iz furlanščine. roie (roje) - campagna Isto besedo ima tudi poleg gesla pianura, kjer zasledimo tudi domače polei (polje). Pleteršnik nima te besede. Metka Furlan s. v. róje "polje" (kjer beleži tudi obliko fra Gregorija) navaja avtorje, ki so leksem po­ vezovali z roja "jarek, kanal, struga", "kar je iz furl. roja, ro(j)e 'umetni iz tekoče vode speljani kanal, ki se upo­ rablja za namakanje polj ali za katero drugo kmečko opravilo' < lat. arrugia 'rov v rudniku' (Meyer-Lübke, 678)" (BEZ 111/193). Furlanova dvomi v etimologijo: "Pomena 'polje, njiva ipd.' domnevna furlanska iztoč­ nica ne izpričuje, pa tudi izposojenke praviloma ne raz­ širjajo pomenskega polja, zato povezava ne prepričuje" (ibid.). fcrigna-| (skrinja ali Skrinja) - caffa Romanska izposojenka iz lat. serinium, REW 7746. Skok meni, da so dalmatinske oblike tipa s/škrinja ostanki iz dalmatščine ali iz balkanske latinščine in da je ž. spol nastal preko imenovalnika množine s/škrinje (SKOK III/269). Možno, vendar podobne oblike, v glav­ nem ženskega spola, najdemo tudi v drugih slovanskih jezikih, zato menimo, da dalmatinske oblike, kakor tudi devinska, potekajo iz praslovanščine: "Enako je stcslovan. skrinija, skrina, 'skrinja' (...). Slovan. *skrini, rod. *-hjq je prek stvnem. scrlni 'skrinja' (od tod se je razvila današnja nem. Schrein 'skrinja') izposojeno iz lat. serinium 'tok, podolgovata okrogla škatla za hra­ njenje knjižnih zvitkov, mazil ipd.'." (SN 575, s. v. skri­ nja). Gre torej za dokaj staro izposojenko iz latinskega jezika v slovanskih jezikih. Zaradi ž. spola je skoraj nemogoče domnevati, da je na našem območju ali v Dalmaciji imela neodvisen razvoj oziroma da je bila prevzeta neposredno iz nekega postlatinskovulgarnega govora. fcrigna2 (skrinja ali škrinja) - arca Glej ferignap It. arca pomeni Noetovo barko in Moj­ zesovo skrinjo, v kateri je prinesel postavo. V tem pri­ meru gre za drugi pomen. iirca (sirka) - canna Pleteršnik za vzhodno Štajersko navaja sirka "Sor- ghum vulgare" (PL 480); isto obliko najdemo v SSKJ 24 Težka, starinska puška na kremen, prednica muškete in današnje puške (VER 65). 25 Glej tudi LEI 2, 1055-1078. 23 ANNALES • Ser. hist. sociol. - 9 • 1999 - 1 (16) Goran FILIPI: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 IV/673 za severovzhodna narečja. Bezlaj navaja podob­ ne slovenske in hrvaške oblike, za katere piše, da "iz­ hodišče je lat. *suricum (syricum) granum 'zrno iz Sirije' > it. sorgo, dial. soreg, scireche (...)" (BEZ III/273, s. v. sirek). O bolj ali manj istih oblikah zelo podobno tudi Skok: "Može potjecati iz balkanskog latiniteta kao pri- djev na -icus od Syrus > Surus (tako vrlo često na natpisima) > syricus sa y > i, o tal. sorgo (...)" (SKOK III/232, s. v. sijerak). Vsekakor zelo stara romanska izposojenka. fofter (šošter) - caligaro Pleteršnik ima šoštar "1. der Schuster (torej čevljar - op. avt.); 2. die Baumvvanze (pyrrhocoris apertus) (torej: 'žuželka z enim parom rdeče-črnih kril; rdeči škratec' (SSKJ IV/1095, s. v. šoštar - op. avt.)" (PL 11/641) - ita­ lijanski narečni slovarji, ki so nam na voljo, oblike tipa caligaro26 navajajo v glavnem s pomenom "čevljar", Ko- sovitz pa ima tudi entomološki pomen: caligher "idro- metra27 lacustre - hydrometra lacustris, 1'eterottero" (KOS 79). Ne glede na pomen, je zadnji koren ger­ manski: nem. Schuster "čevljar" (HURM 597). Če gre za žuželko, je termin prevedenka iz nekega romanskega idioma (najbrž beneškega), ki bi lahko nastala tako, da so prevedli it. metaforično ime z germanizmom iz last­ nega govora. ftentat (stentat) - affaticare Romanizem, furl. stenta "mučiti se, trpeti" (PIR 1115); ben. stentar"\d.1' (ROS 1092) < lat. extenfare, REW 3084 (= ex-+ temptare "poizkusiti, preizkusiti", REW 8633). ftric (štrik) - corda Germanizem. "Prevzeto iz srvnem. stric, strick, iz česar se je razvilo današnje nem. Strick 'vrv, konopec'." (SN 648). fubla (šubla) - badile Pleteršnik s. v. šubla "velika velnica" piše, da se tako govori na Krasu in da je iz nemščine (PL II/649). S pomočjo slovarjev, ki jih imamo na razpolago, ne mo­ remo najti popolne ustreznice v nemščini. Mogoče pa gre za starejšo romansko izposojenko iz lat. subula "ši­ lo", REVV 8403, torej *subla > šubla. Latinska beseda se je v romanskih jezikih razvila s pomenom "šilo" ali pa "širše klesarsko dleto": it. subbia "šilo; klesarsko..." (PAL 1436), rom. sula "šilo" (DEX 1040)... V obeh pomenih tudi v beneščini in furlanščini: subia (BOE 721); suble, subula (PIR 1146), suble, subule (VLF 1409). Naša ob­ lika sovpada s furlanskimi, le pomen je neprepričljiv, ker je dokaj oddaljen, čeprav še vedno v istem po­ menskem polju: "lopata" vs. "šilo; klesarsko dleto". sloffer (šloser) - chiauaro Poleg germanizma (prim. nem. Schlosser "bravar"28 - HURM 580) najdemo tudi domače cluchiar (ključar). ter - campanile SSKJ navaja ter "zvonik" kot narečno, primorsko (V/64). Pleteršnik ga nima. Naša beseda je ali furlanizem ali iz starejših romanskih jezikovnih plasti: tor (PIR 1199), tor (VLF 11/1497) < lat. ft/rr/s "stolp", REVV 9008.29 troftati (troštat) - confortare Germanizem. "Prevzeto iz srvnem. trost, iz česar se je razvilo današnje nem. Trost 'tolažba'." (SN 687, s. v. trošt). Prim. nem. trosten "tješiti" (HURM 684). troftat2 (troštat) - confolare Glej troftati. truga (truga) - cataletto "Prevzeto iz stvnem. truha, bav. truya, srvnem. truhe 'skrinja, krsta'." (SN 689). vifen (višen) - certo Germanizem. Prim. nem. vvissen "znati" (HURM 828). vifno (višno) - certamente Glej vifen. voglia (volja) - appetito Ni jasno, ali gre za praslovansko, torej domačo besedo (< *volJa < ie. *wol-ja, GLU 678, s.v. vdljeti), ali pa za romansko izposojenko enakega ie. korena. Poleg voglia nam avtor ponuja tudi ustreznico zela (želja). verch (vrč) - boccal da oglio "Kao i stsl. vihčb, sin. vrč, gen. vrča itd. - stara posu- denica iz balkanskolatinskog odraza latinske riječi urceus - "Lat. urceus > roman.: tal. orcio, stfr. orce, stgaskonj. orsa, južfr. urso, šp. orza.H (GLU 682, s. v. vTč). zartat (cartat) - compiacere Germanizem. Prim. nem. zarteln "maziti, milovati" (HURM 842). zafpotouat (zašpotovat) - beffare Hibridni germanizem s pomenom "zasmehovati, nor­ čevati se (iz nekoga), rogati se". Skok za podobne 26 Besede caligaro, ali sorodnih, ne najdemo v knjižnoitalijanskih besednjakih, niti starejših. 27 It. idrometra "močvirski tekač, mlinar (Hydrometra stagnarum)" (ŠL 484). 28 Ključavničar. 29 Na O bali se za "zvonik" uporablja germanizem z istim izhodiščem : turn (nem. turm "stolp; zvonik", H URM 687). Isto obliko navaja tudi Alasia, s. v. torre "stolp". 24 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Goran FILIPI: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 hrvaške čakavske in kajkavske oblike, ki jih obravnava, s. v. špotati piše, da so "od nvnjem. spotten, stvnjem. spotton" (SKOK 111/410). zeghn (žegan) - cimitero Glej zeghnat. Glede pomena: "nar. zahodno poko­ pališče: vaški žegen s kamnitim obzidjem" (SSKJ V/982, s. v. žegen - enako obliko najdemo tudi v PL II/955 sa­ mo s pomenom "blagoslov"). zeghnat (žegnat) - benedire Germanizem iz cerkvene termionologije za "blago­ sloviti": "Od stvnjem. seganen, nvnjem. segnen < crkve- no-lat. signare "označiti znakom križa" (SKOK III/675, s. v. žegnati). zuec (cvek) - chiodo "Prevzeto iz srvnem. zwec 'lesen ali železen žebelj1." (SN 64, s. v. cvek). Pleteršnik navaja cvek (PL 1/89). zupa (župa) - brodo Prej germanizem kot romanizem: germ. sttppa "kos pomočenega kruha", REW 8464. Pleteršnik ima župa "juha". Prim. nem. suppe "id." (HURM 661). Če je ger­ manizem, gre za starejšo izposojenko. Možno pa je tudi romansko posredovanje: it. züppa "mineštra di pane affettato in brodo di čarne, pešce o verdure" (DELI V/1470),30 furl. sope "pane inzuppato; zuppa, mineštra con pane ammollato nel brodo" (PIR 1058). Prim. tudi siipa (Istra) "začinjeno kuhano črno vino s pomočenemi kosi prepečenega kruha" in sypa "kruhove rezine v juhi" (BEZ III/342 - v goriš.). IV. ABECEDNI KAZALI V prvem kazalu (A) so na prvem mestu besede zapisane s sodobno pisavo (z izjemo w za v in I ter a za polglasnik), v oklepaju pa z izvirno pisavo. V drugem kazalu (B) pa je obrnjeno, na prvem mestu je izviren zapis in v oklepaju sodoben. A) Slovenske besede: ajer (aer) agneu (anjew) angel (angel) apostel (apoftel) art (art) autman (awtman) bandižet (bandizet) barka (barca) barilja (barigla) birič (birich) bokaw (boccau) botra (botra) bregeše (bregheffe) burgar (burgar) bušat (buffat) cirkva (cirqua) čibula (chibula) farban (farban) farbat (farbat) fentovanje (fentouagne) fentovat (fentouat) fitat (fitat) fruštik (fruftic) fruštikat (frufticat) glaž (glas) glihat (glicat) grest (greft) kambra (cambra) kancler (canzler) kapon (cappon) karamavv (caramau) kelih (kelic) klošter (clofter) klukat (clucat) komplit (complit) kontentutse (contentutfe) kostanj (coftagn) krona (crona) kuhnja (cucgna) lajben (laiben) lim (lim) lodrica (lodriffa) luft (luft) luknja (lucgna) manigavvt (manigaut) mašavat (maffauat) nucat (nuffat) pankrt (pancrt) pavola (pauola) pešek (peffec) peštat (peftat) poglihat (poglicat) priglihat (priglicat) praščike (prafchiche) puša (puffa) puša, velika (velica puffa), glej puffa putrih (putric) raca (razza) rink (rine) roje (roie) sirka (firca) 30 Kakor tudi it. brodo "juha": "Germ. *brod-, indicante un tipo di cibo non usuale nelle mense romane, introdotto dal nord assieme alia zuppa." (DELI 1/168). 25 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Goran FILIPI: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 skrinja^ (fcrigna) skrinja2 (fcrigna) stentat (ftentat) skrinja (fcrigna) šloser (sloffer) šošter (fofter) štrik (ftric) šubla (fubla) ter (ter) troštati (troftat) troštat2 (troftat) truga (truga) višen (vifen) višno (vifno) vrč (verch) volja (voglia) zartat (cartat) zašpotovat (zafpotouat) žegon (zeghn) žegnat (zeghnat) župa (zupa) B) Po italijanskih geslih: adoperare - nuffat (nucat) aere - aier (ajer), luft (luft) affaticare - ftentat (stentat) affittare - fitat (fitat) agguagliare - poglicat (poglihat) agrefto - greft (grest) anedra - razza (raca) angelo - agneu (anjew), angel (angel) apoftolo - apoftel (apostel) appetito - voglia (volja) arca - fcrigna (skrinja ali skrinja) archibufo - puffa (puša) arte - art (art) artegliaria - vélica puffa (velika puša), glej puffa afparago - prafchiche (praščike) afomigliare - priglicat (priglihat) badile - fubla (šubla) bandire - bandizet (bandižet) barca - barca (barka) barile - barigla (barilja) bafciare - buffat (bušat) baftardo - pancrt (pankrt) batter la porta - clucat (klukat) beffare - zafpotouat (zašpotovat) benedire - zeghnat (žegnat) biaftema - fentouagne (fentovanje) biaftemare - fentouat (fentovat) bicchiere - glas (glaž) birro - birich (birič) boccale - boccau (bokaw) boccale da oglio - verch (vrč) boia - manigaut (manigavvt) bombace - pauola (pavola) botta - lodriffa (lodrica) bottaccio - putric (putrih) brodo - zupa (župa) buco - lucgna (luknja) cacatoio - laiben (lajben) calamare - caramau (karamaw) calcare - peftat (peštat) caligaro - fofter (šošter) cálice - kelic (kelih) calzóni - bregheffe (bregeše) camera - cambra (kambra) campagna - roie (roje) campanile - ter (ter) cancelliere - canzler (kancler) canna - firca (sirka) capitano - autman (avvtman) cappone - cappon (kapon) caffa - fcrigna (s/škrinja) caftagna - coftagn (kostanj) cataletto - truga (truga) cece - peffec (pešek) celebrar meffa - maffauat (mašavat) certamente - vifno (višno) certo - vifen (višen) chiauaro - sloffer (šloser) chiauistello - rine (rink) chiefa - cirqua (cirkva) chioccio/a - clochia (kloča) chiodo - zvec (cvek) chioftro - clofter (klošter) cimiterio - zeghn (žegan) cipolla - chibula (čibula) cittadino - burgar (burgar) cola - lim (lim) collatione - fruftic (fruštik) collatione fare - frufticat (fruštikat) colorare - farbat (farbat) colore - farban (farban) comare - botra (botra) comparare - gl icat (glihat) compiacere - zartat (cartat) compire - complit (komplit) confortare - troftat (troštat-j) confolare - troftat (troštat2 ) contentarfi - contentutfe (kontentutse) corda - ftric (štrik) corona - crona (krona) cufina - cucgna (kuhnja) 26 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Goran FILIPI: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 ROM ANIC AN D GERM ANIC ELEMENTS IN THE ITALIAN-SLOVENE DICTIONARY BY G R EG O R IO ALASIA Goran FILIPI Science and Research Centre of the Republic of Slovenia Koper, SI-6000 Koper, Garibaldijeva 18 SUMMARY The article deals with Romanic and Germanic elements in the Italian-Slovene dictionary written by Gregorij Alasia. The author processed, lexicologically and etymologically, some 150 words, which in the dictionary appear next to the Italian terms from A to C. The article ends with an alphabetical index o f Slovene words and an index according to Italian terms. Special attention is focused on the words that could be according to some criteria classified as older borrowed words. The present treatise will be found useful by Slavists and Romanists, particularly by Slovenists and Italianists. Key words: dictionaries, Italian-Slovene dictionary, 1607, Gregorio Alasia da Sommaripa, reviews KRATICE bav. - bavarsko ben. - beneško furl. - furlansko germ. - germansko gl. - glagol gr. - grško hrv. - hrvaško id. - idem ie. - indoevropsko it. - italijansko knjiž. - knjižno lat. - latinsko m. - moški nem. - nemško prid. - pridevnik prim. - primerjaj rom. - romunsko sin. - slovensko sr. - srednji stit. - staroitalijansko ž. - ženski VIRI IN LITERATURA ARJ - Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I-XXIII (1880-1976). Zagreb, JAZU. AVV - Devoto, G. (1978): Avviamento al la etimología italiana (dizionario etimológico). Firenze. BEZ - Bezlaj, F. (1977, 1982, 1995): Etimološki slovar slovenskega jezika, I-IÍI (A-S). Ljubljana, SAZU. BOE - Boerio, G. (1856): Dizionario del dialetto ve- neziano. Venezia. ČR - Čakavska rič. DEI - Battisti, C ., Alessio, G. (1975): Dizionario eti­ mológico italiano, l-IV. Firenze, G. Barbera Editore. DELI - Cortelazzo, M., Zolli, P. (1979-1983): Dizionario etimológico della lingua italiana, l-IV. Bologna, Zani- chelli. DEV - Durante, D., Turato, Gf. (1987): Vocabolario eti­ mológico veneto-italiano. Padova, Editrice "La gali- verna". DEX - Dicfionarul explicativ al limbii romane (1996). Bucure§ti. DOR - Doria (1984): Grande dizionario del dialetto triestino. Trst, Edizioni "Italo Svevo" - "II meridiano". GLU - Gluhak, A. (1993): Hrvatski etimološki rječnik. Zagreb, August Cesarec. HURM - Hurm, A. (1959): Njemačko hrvatsko-srpski rječnik. Zagreb, ŠK. JEti - Vinja, V. (1998): Jadranske etimologije (jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku), Knjiga I (A- H). Zagreb, HAZU. KOS - Kosovitz, E. (1968): Dizionario-vocabolario del dialetto triestino e della lingua italiana. Trst, Librería internazionale "Italo Svevo". LEI - Pfister, M. (1979): Lessico etimológico italiano I, II. Wisbaden. PAL - Palazzi, F. (1974-1983): Novissimo Dizionario della Lingua Italiana. Milano, Fabbri. PIR - Pirona, G. A., Carletti, E., Corgnali, G. B. (1983): II nuovo Pirona. Udine, Societá filológica friulana. PL - Pleteršnik, M. (1974): Slovensko-nemški slovar, l-ll. Ljubljana, CZ. RELV - Marcato, C. (1982): Ricerche etimologiche sul lessico veneto. Padova, CLEUP. 27 ANNALES - Ser. hist, socio!. • 9 • 1999 • 1 (16) Goran FILIPI: ROMANSKE IN GERMANSKE PRVINE V ITALIJANSKO-SLOVENSKEM SLOVARJU GREGORIJA ALASIE: (A-C), 17-28 REW - Meyer - Lübke, W. (1972): Romanisches etymo­ logisches Wörterbuch. Heidelberg. ROS - Rosamani, E. (1958): Vocabolario giuliano. Bo­ logna, Capelli Editore. SENC - Senc, S. (1988, ponatis izdaje iz 1910): Grčko- hrvatski rječnik za škole. Zagreb. SKOK - Skok, P. (1971-1974): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, l-IV. Zagreb, JAZU. SN - Snoj, M. (1997): Slovenski etimološki slovar. Lju­ bljana, Založba Mladinska knjiga. SSKJ - Slovar slovenskega knjižnega jezika, l-V (1980- 1991). Ljubljana, SAZU, DZS, Ljubljana. ŠL - Šlenc, S. (1997): Veliki italijansko-slovenski slovar. Ljubljana, DZS. VEI - Prati, A. (1951): Vocabolario etimológico italiano. Torino, Garzanti. VER - Verbinc, F. (1979): Slovar tujk. Ljubljana, CZ. VLF - Faggin, G. (1985): Vocabolario della lingua friu- lana, l-ll. Udine, Del Bianco Editore. 28 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) izvirno znanstveno delo UDK 81 '28 prejeto: 1999-09-15 O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU Robert BLAGONl Filozofski fakultet u Puli, HR-52100 Pula, I.M .Ronjgova 1 IZ V LEČ EK Po zgodovinsko-teoretičnem pregledu, kjer predstavi zamisel o jezikoslovnih atlasih, izdelovanje le-teh skozi lingvistično zgodovino in povezave, na katere je pozorna sodobna lingvistika, se avtor ustavi pri nekaterih socio- lingvističnih vidikih, ki jih odkriva jezikoslovni atlas in opozarja na njihov pomen. Gre predvsem za problematiko jezikovnega stika ter odnosa med jezikom in narečjem, ki sta povezana z vprašanji bilingvizma in diglosije. Ključne besede: jezikoslovje, dialektologija, lingvistični atlasi SU ALCUN I ASPETTI DELL'ATLANTE LIN GÜISTICO NELL'AM BITO DELLA SCIENZA DELLA LINGUA SINTESI Dopo uno sguardo storico-teorico che analizza ¡'idea degli atlanti linguistici e la loro realizzazione nel corso della storia della lingüistica e delle implicazioni da essi portati all'attenzione della lingüistica contemporánea, ci soffermiamo su alcuni aspetti sociolinguistici che un atlante lingüístico rileva e rivela nella loro crucialitá. Questi aspetti sono il contatto lingüístico e il rapporto tra lingua e dialetto permeati dal problema del bilingüismo e della diglossia. Parole chiave: lingüistica, dialettologia, atlanti linguistici UVOD Teorijska razmatranja sadržana u ovome radu pred- stavljaju pokušaj sagledavanja nekih bitnih aspekata ideje Lingvističkih atlasa u okvirima znanosti o jeziku, a povodom istraživanja unutar opsežnijeg znanstveno- istraživačkog projekta pod nazivom Lingvistički atlas Istre i Kvarnera - realizacije zamisli jednog od naj- uglednijih poznavatelja jezičnog stanja u Istri i jezične povijesti Istre, prof. Pavla Tekavčiča, koji je još sre- dinom sedamdesetih godina predložio izradbu jednog takvog Atlasa, uobličivši več tada nužnu metodologiju realizacije. RAZVOJ IDEJE O L1NGVISTIČKIM ATLASIMA Ocem lingvističkih atlasa danas s pravom držimo J. Gillerona, Švicarca koji se akademskoj javnosti pred- stavio studijom Patois de la commune de Vionaz1 (Gil- leron, 1880), koju je upotpunjavao Petit Atlas pho- 1 V ionaz je selo koje se nalazi 9 km od ušča rijeke Rhône u Ženevsko jezero. 29 ANNALES • Ser. hist, sociol. ■ 9 • 1999 • 1 (16) Robert BLACONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 Istrski polotok, Pietro Coppo, 1525 (PMSMP - Pomorski muzej "Sergej Mašera" Piran). Map o f the Istran drawn by Pietro Coppo in 1525 (PMSMP). netique du Valais roman (sud du Rhône). Ovim poto- njim, Gilléron je, na ukupno 30 kartografskih prikaza, zastupio i predstavio nekoliko dijalektalnih oblika koje je on osobno zabilježio u 43 obradena punkta. No, taj pokušaj kartografskog prikazivanja još uvijek ne mo- žemo držati Iingvističkim atlasom u gilléronovskom smislu. Ipak, vidljivo je kako ideja Atlasa polako sa- zrijeva unutar znanstvenog pregnuča J. Gillérona. 1883. godine, Gilléron odlazi u Pariz, gdje predaje francusku dijalektologiju na Ecole praticque des Hautes Etudes i nastavlja svoj rad na dijalektima lile de France, Nor­ mandije i sjeveroistočnih regija. Osnutkom Revue des patois gallo-romans, koju je Gilléron godine 1887. po- krenuo i ostvario u suradnji s opatom Rousselotom, za- počinje završna etapa oživotvorenja ideje kartografskog prikazivanja jezičnih pojava, koja je potom dovela do objavljivanja Atlas Linguistique de la France (ALF). No, valja primijetiti kako ideja kartografskog prikazivanja jezičnih pojava nije, sama po sebi, predstavljala novost. Naime, u povijesti lingvističkih atlasa bilježimo dva po- kušaja vrijedna spomena. Prvi i nesretniji je pokušaj Bernardina Biondellija pod nazivom Atlante linguistico d'Europa, objavljen u Milanu 1841. godine. Njegove su ambicije nesrazmjerne s uporabljenom metodom i siro- mašnom gradom koju sadrži (Varvaro, 1980, 202). Dru­ gi je takav pokušaj uobličen u prvom i jedinom svesku Wenkerovog Sprachatlas von Nord und Mitteldeutsch­ land iz 1881. godine. Taj je atlas sačinjavalo 6 karata na kojima je bilo prikazano četrdeset rečenica koje su predstavljale izradeni upitnik iz trideset tisuča ¡spitanih punktova. Taj je pokušaj sam Rousselot oštro kritizirao u prikazu objavljenom u drugom broju Revue des patois gallo-romans iz 1888. zbog ograničenosti upitnika, zbog načina prikupljanja (putem dopisivanja) i karakteristika ispitanika (ljudi kojima su lingvistička znanja bila stra- na). Važnost Gilleronova pristupa ostvarenju atlasa leži u razvoju samog načina rada. Obogačen vlastitim iskust- vom rada na terenu, Gilleron je izradio upitnik koji nam je danas nepoznat, od otprilike 1400 upita2 (Varvaro, 2 Tagliavini (1970, 259) navodi 1900 upita. 30 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 načina stvaranja atlasa (primjerice primjenu crteža koji 1980, 203). Tijekom rada proširilo se početnih 1400 upita na 2000, a sami su upiti bili pojmovno orga­ nizirani. Upiti su bili leksički, uz nekoliko fraza koje su imale za cilj izučavanje morfologije. Dio upitnika odno- sio se na nazive biljaka za čije je prikupljanje Gilleron rabio herbarij. Što se tiče područja izučavanja, Gilleron je odredio 639 punktova koji su zadovoljavali kriterij simetrije udaljenosti u mreži lokaliteta.3 Na taj je način Gilleron nastojao zastupiti u atlasu sve glavnije dija- lektalne varijetete bar jednim punktom. Rad na terenu Gilleron je povjerio Edmontu Edmontu, trgovcu odlična sluha i objektivnom zapisivaču grade,4 a razlog je torne Gilleronovo "nepovjerenje" u objektivnost jezikoslovca, koji bi, po mišljenju J. Gillerona, mogao biti isuviše znanstveno objektivan i na taj način "¡skriviti" izvornost ispitanikova odgovora. ALF je skup od 1920 karata u mjerilu 1:175000 sa- branih u deset svezaka. Svaka je karta posvečena jed- nom pojmu ili rečenici, a na njima su označene i gra- nice i imena punktova. Trenutni odjek objavljenog ALF-a bio je vrlo nepo- voljan. Ipak, početna nevjerica i preostra kritika nisu mogli zaustaviti prodornost Gilleronova pristupa i šire- nje nove discipline koja je, u nastajanju da obilježi dija- lektalne granice, a izučavajuči zemljopisnu podijelje- nost riječi i oblika, te njihova područja širenja (Leroy, 1978, 58), najprije prerasla u metodu Iingvističke geo­ grafije, a potom i postavila temelje razvitku novih ling- vističkih znanosti, koje joj duguju ne samo predmet izu­ čavanja več i metodičnost šireg pristupa jezičnoj probie- matici. LINGVISTIČKI ATLAS I ZNANOST O JEZIKU: DIJAKRONIJA Kako metoda ne postaji sama po sebi, več ovisi o našem stavu spram predmeta izučavanja (Vidos, 1975, 58), valja primijetiti da je ovako izdvojeno prikazana grada u atlasu još uvijek tehnika, ali ne i metoda. Prije- laz iz tehnike u metodu dogodio se u trenutku kada su se usporedile sada več jasne jezične granice i kada je usporeden njihov tijek s topografskim, političkim, kultur­ nim i povijesnim granicama Oaberg, 1954, 7). Primije- čujemo kako je metoda Iingvističkih atlasa ukazala na potrebu interdisciplinarnosti ne samo u ostvarenju i tu- mačenju atlasa, nego i u razvoju šire znanosti o jeziku. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da su lingvistički atlasi ne samo promicali važnost metodoloških strujanja u lingvistici kao što su primjerice Wörter und Sachen i onomasiologija, več su i sami bivali usavršavani sa- znanjima metodoloških pristupa širem jezičnom proble­ mu. S jedne strane, W Örter und Sachen je, upravo kao i metoda lingvističkih atlasa, nastala kao reakcija na pre- vlast fonetike u nastajanju da se istraži život u jeziku, a onomasiologija, koja se do tada pomagala rječnicima dijalekata, dijalektalnim tekstovima te študijama o dija- lektima, u Iingvističkim je atlasima pronašla nove pod- streke za istraživanje, buduči da sam atlas nije drugo do zbirka onomasioloških karata (Vidos, 1975, 68). S druge strane, stara su saznanja pomogla razviti i unaprijediti prikazuju stvari, navike, poslove stanovništva izučava- nog područja). Osim navedenih zajedničkih metodo­ loških postavki, sjedinjuju ih i ciljevi njihova istraži- vanja kao što su život jezika i kreativne snage u jeziku.5 Razvitkom metode, dakle, tehnika Iingvističkih atlasa prerasla je u Iingvističku geografiju, odnosno geoling- vistiku.6 lako je nastala u polemici s novogramatičar- skim mehanicizmom i shematizmom, lingvistička je geografija prvenstveno nastajala nadopuniti novogra- matičarsku metodu novom dimenzijom promišljanja etimologije kojom se ukazuje da etimologija "proizlazi iz svijesti o životu jezika" (Varvaro, 1976, 217).7 Za lin- gvističku geografiju, dakle, kartografski prikaz zemljo- pisne distribucije jezične grade nije rezultat, nego pro­ blem, polazište u daljem razmatranju života jezika, što predstavlja zapravo prevladavanje metode koje može- mo identificirati u uklanjanju zemljopisnim kriterijima 3 Izučavano zemljopisno područje, osim Francuske, obuhvačalo je valonsku Belgiju, romandsku Švicarsku, Val d'Aostu i valdenske doline Pijemonta, a izostavljena su područja Francuske nastanjena aloglotskim pučanstvom (Bretagna) i baskijska područja. 4 Edmont Edmont pokazao se vršnim prikupljačem grade u djelu Lexique saint-polois (1897). 5 Gilléronovo teleološko poimanje odnosa pojedinca i jezika po kojemu je svijesni odabir govornika ciljno usmjeren, kritizirao je von Wartburg (1971) primijetivši metodološku ograničenost u pretjeranoj usredotočenosti na utjecaj okolnosti i zakone uzročnosti (147, 193-195 posebice bilješka 5), a pronašavši je u jednostranosti i isključivosti rabljene grade koje mu nisu dozvolile razumijeti prijelaz iz sinkronije u dijakroniju (205-208). 6 lako se lingvistička geografija i geolingvistika odnose na istu metodu, valja ipak primijetiti kako je u prvom težište stavljeno na zemljopis, a u drugom na lingvistiku. To znači da lingvističku geografiju možemo ograničiti na pripremu metodološkog polja koje če potom geolingvistika izučiti. U tom slučaju zadača lingvističke geografije sastoji se u postavljanju izoglosa, izofona i izomorfa na širem području (Kristensson, 1989), te u utvrdivanju njegovih zemljopisnih osobitosti kao što su veličina, lokacija, konfiguracija terena, ali i društvenih osobitosti kao što su religija, folklor, društvene prilike itd. Radi se dakle o pripremi koja prethodi prikupljanju i obradbi grade, što nam jasno ukazuje kako ih, u nedostatku nekog trečeg termina koji če ih objediniti, možemo držati istovjetnima. Poštivat čemo, zato, terminologiju autora rabljenih vrela. 7 Moramo napomenuti da je Gilléron, kako primiječuje von Wartburg (1971, 178), držao potrebitim zamijeniti povijesnu etimologiju pučkom previdjevši na taj način različitost razina na kojima su ova dva pojma postavljena. Pučka je etimologija instinkt koji živi u svakom pojedincu, dok je povijesna etimologija znanost kojoj se posvečuje tek mali broj pojedinaca (idem). 31 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 nedostataka komparativne metode koji su je činili neprikladnom u povijesnoj rekonstrukciji (Terracini, 1949, 196). Kako samim kartografskim prikazivanjem nije mogu- če odgovoriti na pitanja koja novo problematiziranje postavlja, lingvistička je geografija "morala" razviti ideju atlasa i nadopuniti je jezičnom geologijom i stratigra- fijom, a potom, zbog promjene načina sagledavanja i zbog širenja problematike, "preobraziti" je u arealnu lingvistiku. No, podimo redom. Atlas je Gilleronu ukazao na postojanje izoliranih riječi u marginalnim područjima, što ga je navelo zaključiti kako je potrebno povezati Iingvističku geografiju i jezičnu povijest, odnosno pro- matrati kristalizaciju života i preslojavanje riječi u svrhu geološke rekonstrukcije prošloga života proučavanjem jezičnih okamina. Na taj način lingvistička geografija, primjenom povijesne metodologije, a putem sinkro- nijskog stanja, ostvaruje neprekidnost i povezanost slo- jeva riječi. lako su atlasi, daljnjim razmatranjem, pružali uvid i u preslojavanje riječi, nisu mogli pokazati način na koji se preslojavanje ostvaruje, a što predstavlja vrlo važno pitanje u nastojanjima da se razmotre podrijetla i migracije riječi. Bilo je potrebno, dakle, sagledati po­ vijest preslojavanja riječi. Ovu je zadaču ostvarila jezična stratigrafija koja je upotpunila metodu lingvi- stičke geografije povijesnom metodom, te se posvetila sustavnom istraživanju riječi koje se pojavljuju u naj- starijim srednjovjekovnim tekstovima. Tako je jezična stratigrafija, suodnošenjem sinkronijskih podataka koje atlas pruža na uvid i povijesnih podataka, upotpunila metodu lingvističke geografije, a objašnjenjem preslo­ javanja riječi dokazala i njihovo podrijetlo. Primiječujemo kako je lingvistička geografija poka­ zala da povijest ostavlja tragove u jezičnom prostoru ili, bolje rečeno, u prostoru jezične uporabe. A kronološke odnose povijesnih tragova na površini distribucije je­ zične uporabe pokušala je riješiti arealna lingvistika8 Mattea Bartollija. Služeči se lingvističkom geografijom arealna je lingvistika postavila arealne norme koje su odredene položajem riječi u prostoru, pokazujuči, upravo kao i lingvistička geografija i učenja Wörter und Sachen, kako povijest odista ostavlja tragove u prostoru jezične uporabe. Spomenutih arealnih normi ima pet.9 Prva norma ili norma izoliranog područja, druga ili norma bočnih područja, treča ili norma zemljopisno šireg područja, četvrta ili norma pozni je dotaknutog područja i peta ili norma nestale, manje vitalne faze. Sve norme nastoje ukazati na vremenski stariju fazu jezične uporabe unutar šireg povijesno-jezičnog sustava kojemu duguje podrijetlo. Rekli smo da nastoje iz razloga što su navedene norme i prema samom Bartoliju daleko od krutih novogramatičarskih zakona. Sam je Bartoli navodio mnoge primjere koji im proturječe, na- vodeči tek kako su ovi potonji rjedi nego primjeri koji idu normama u prilog. Ta su istraživanja Bartolija navela pozabaviti se i još dvama problemima: problemom centara širenja i razlozima inovacija.10 Sagledamo li još jednom sva saznanja koja je ling­ vistička geografija opčenito usvojila, primijenila, razviila i nove pristupe na koje je utjecala, vidimo da se ling- vističkim atlasima, upravo kako je to činio i Gilleron, promatra, a uporabom i proučavanjem atlasom dobi- vene grade izučava život jezika, odnosno riječima B. Teraccinija (1949, 195) biologiju jezika.11 No, lingvi- stički atlasi bili su, i još uvijek jesu, pračeni mnogim kritikama koje su prije svega utjecale na unapredenje metode rada i bile, dakle, konstruktivne. LINGVISTIČKI ATLAS I ZNANOST O JEZIKU: SINKRONIJA Kako bismo dobili jasan uvid u ulogu koju Iingvistički atlasi imaju ili mogu imati u širem znanstveno jezičnom kontekstu, sagledat čemo neke od mnogih kritičkih aspekata koji nam služe prvenstveno za cjelovitije sagledavanje važnosti i uporabnosti lingvističkih atlasa. Kako smo mogli primijetiti iz prethodnog paragrafa, lingvističi atlas organoleptički zapravo i predstavlja ma- nji ili veči (češče veči) broj kartografskih prikaza nekih aspekata jezičnog stanja ispitanog zemljopisnog područ­ ja, koji ovisi o broju ¡spitanih pojmova. Tako sagledan Iingvistički atlas pruža sistematičnost, ali ne i potpunost dijalektalnog istraživanja. U očima kritike upravo pot­ punost ili bar iscrpnost nedostaju atlasima. Kritika je uvijek bila moguča isključivo iz dva razloga: zbog neprimjerenosti same kritike u odnosu na stvarnu mogučnost ili, bolje rečeno, u odnosu na stvarnu ulogu atlasa i zbog izjednačivanja atlasa i načina njihova ostvarivanja. 8 Prvi put arealna se lingvistika pojavila pod nazivom neolinguistica u djelu M. Bartolija, Introduzione alla Neolinguistica (1925). No, sam je autor kasnije odabrao kao primjereniji termin arealna ili prostorna lingvistika (lingüistica spaziale). Za biografiju autora, kritički prikaz neolingvistike kao i za razloge promjene termina neolingvistika u prostorna ili arealna lingvistika, vidi De Mauro (1980, 105-113). 9 Renzi (1987, 67) navodi četiri. 10 Problem centara širenja Baroli rješava utvrdivanjem stanjih područja dok, što se tiče razloga zbog kojih dolazi do inovacija, Bartoli drži da nastaju imitacijom prestižnijih jezičnih tipova (Varvaro, 1980, 230-231). 11 Biologija jezika u opreci je spram poimanja jezika kao prirodnog organizma koji čini jedinstvo (Schleicher) i, dakle, nije podložno otvorenosti i doticajnosti, jer za biologiju ne postoji kruti organski oblik koji je nosilac životnih procesa, več niz procesa koji se manifestiraju pod krinkom prividno postojanih oblika (Piaget, 1983, 171). 32 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 Držimo li, tek desaussureovski, da se treba od samog početka postaviti na teren jezika i uzeti jezik za normu svih drugih očitovanja govora12 (De Saussure, 1989, 18), onda je neprimjerenost ambicija kritike očigledna i o njoj nije potrebno dulje raspravljati buduči da je riječ o izjednačivanju, od Strane kritike, priloga u razma- tranju problema i mogučeg rješenja problema. Drugim riječima, prilog u postavljanju problema (atlas) pred­ stavlja i rješenje još ne postavljenog problema. Atlasom prikupljena grada nije, u širem jezičnom istraživanju, predmetom izučavanja, več vid predmeta izučavanja. Što se tiče izjednačivanja načina ostvarivanja atlasa i znanstvene vrijednosti samog atlasa, potrebno je reči, prije svega, da je na terenu moguč jedino takav način rada, a potom da atlas ne smijemo shvačati tek kao posljedak rada na terenu, več prije kao polazište u daljnjem sustavnijem organiziranju rada. No, prije nego pojasnimo ovaj stav, osvrnimo se na moguču kritiku. Kritiku možemo podijeliti na onu koja se može od- nositi na broj ¡spitanih punktova, na broj i kakvoču ispitanika, na broj ¡spitanih pojmova i kakvoču obradbe ¡spitanih pojmova, te na broj i kvalitet ispitivača. No, podimo redom. Broj ¡spitanih punktova odabranog područja nije i ne može biti predmetom kritike metode izradbe atlasa, več samo ostvarenih atlasa buduči da je moguče ¡spitati sve punktove unutar zamišljenog područja. Što se tiče ostva­ renih atlasa, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je mo­ guče obraditi sve punktove istraživanjem obuhvačenog područja i da atlasima prethode i usmjeravaju ih znan­ stveno istraživački ciljevi. Iz opširne kritke broja i kvalitete ispitanika (Salvioni, 1916; Giacomelli, 1934; Pellegrini, 1970; Vidos, 1975), čija je težnja isključivo inovativnog karaktera u nasta­ janju da se metoda atlasa poboljša, moramo izdvojiti onaj dio koji se odnosi na idiolektičnost ispitanika i trenutnost ispitivanja (Vidos, 1975, 58). Drugim riječi­ ma, ¡zgleda da nam ispitanik može dati samo osobne odgovore, ali ne i opčenite, i da ti odgovori vrijede samo za taj trenutak ispitivanja. Jasno je da taj prividni problem ne bismo bili u stanju riješiti ni ispitivanjem svih ispitanika, buduči da bismo u torn slučaju imali tek n broj osobnih odgovora u n broju trenutaka koji ne uzimaju u obzir komunikacijski aspekt jezika koji je im- plicitan u svakom ispitaniku i u svim trenucima jezične uporabe.13 A pitanje trenutnosti je zapravo problem jednostrukosti ponudene grade od ispitanika. Jasno je da se taj problem neposredno odnosi i na kritiku kvaliteta ispitanika o kojima ovisi mnogostrukost grade koju bi­ smo mogli dobiti, sposobnosti ispitivača o kojima ovisi kvaliteta prikupljanja grade i kakvoče odnosa, to jest ostvarene suradnje izmedu ispitivača i ispitanika, koja predstavlja temelj ostvarenja sposobnosti i ispitivača i ispitanika. Bez obzira na to što je kritika iscrpnosti grade zasnovana i opravdana, moramo svejedno primijetiti dvoje: prvo, kritika je u ovom slučaju prezahtjevna u odnosu na atlas i slijepa u odnosu na potrebu i otvo- renost spram interdisciplinarnosti koje metoda atlasa, odnosno Iingvističke geografije oduvijek pokazuju, i drugo, da su i sami jezikoslovci primijetili nedostatke metode i ponudili rješenja. Dva su priloga pojašnjenju uloge, mogučnosti i per­ spektiva atlasa koje držimo važnima. Jedan je prilog K. Jaberga14 (1933) koji se usredotočuje na metodu atlasa i na njene sociološke nedostatke, a drugi je O. Par- langelija (1972, 11-38) u kojemu pronalazimo duboku svjesnost sociolingvističke problematike dijalektalnog istraživanja uopče. Ovim dvama prilozima pridružuje se, zbog svoje opčenitosti i sveobuhvatnosti, i vrlo za- nimljiv naputak Manlija Cortelazza (1979, 311-336) o načinu na koji valja organizirati i sprovesti dialekto­ loško istraživanje. Analizirajuči sociolingvističku situaciju u kojoj se istraživač nalazi i precizirajuči koje su metodološke gra­ nice atlasa, Jaberg daje važan prilog u razrješenju pro­ blema meduodnosa čimbenika koji sudjeluju u pripremi i ostvarenju atlasa. Osvrčuči se na zadače atlasa, Jaberg navodi kako atlas mora pružiti uvid (rendre compte) u stilsku vrijednost riječi, u borbu izmedu tradicionalnih i novih elemenata jezika, u razloge nestanka prvih i pobjede (triomphe) drugih, u posljedice djelomične inovacije govora (reaction que peut avoir sur le systeme le renouvellement partiel d'un parler), a sve u prilog biologiji jezika. Dok u prilog sociologiji jezika, atlas mora pružiti informacije o životnosti patoisa, o odno- sima medu društveno uvjetovanim varijetetima jezika (parlers directeurs... et les parlers socialment inferieurs), o jezičnim kretanjima. 12 Tu prvenstveno mislimo na sustavnu prirodu jezika, koju su potom potvrdila i istraživanja R. Jakobsona, M. A. K. Hallidaya, N. Chomskoga i drugih. U današnjoj termiologjji daje se prednost izrazu makrosustav (makrosistem), koji obuhvača društvene, regionalne i sektorske jez ičn e varijetete. Osim toga, de Saussureov nam stav om ogučuje nadmašiti dihotomiju langue - parole unutar dijalektološkog istraživanja. Naime, kako primiječuje Grassi (1974, 246) definiramo li langue u opoziciji spram parole, ista izostaje u dijalektološkom istraživanju, no, proučavamo li parole zanem arujuči sustavnost njene uobličenosti, dijalektološko se istraživanje svodi na isključivo sinkronijski opis idiolekta. U sveži s problemom idiolektičnosti unutar dijalektološkog istraživanja vidi dalje u tekstu. 13 O problemu idiolektičnosti u lingvistici i u dijalektološkim istraživanjima vidi prim jerice De Martino (1978, 200-201) i Lončarič (1975). 14 Karl Jaberg je uz Jakoba Juda autor metodološki vrlo vrijednog Sprach-und Sachatlas Itallens und der Sudschvveiz (AIS) koji je u Zofingenu objavljen izmedu 1928. i 1940. u osam svezaka i predstavlja 1705 karata. 33 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 • 1999 1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 Što se tiče rješavanja šireg sociolingvističkog kon­ teksta istraživanja, Jaberg navodi povečanje pozornosti prema ispitaniku prvenstveno proširenjem broja zabilje- ženih naznaka o jezičnim reakcijama ispitanika (réacti­ on des sujet), o ispravcima (retouches), oklijevanjima (hésitations), o psihičkim reakcijama (leurs embarras, leurs pudeurs, leurs mouvements de gaité) na upite, o vrijednosnim sudovima ispitanika u odnosu na upo- rabnu razinu (sur ce qu'ils considèrent comme grossier ou comme distingué) i na njihov govor opčenito, te o svim zapažanjima ispitanika koja su pratila upitivanje, istovremeno primječujuči kako je ipak teško učiniti sve što bi bilo potrebno da bi se udovoljilo sociološkim potrebama.15 Ovom prilogu poboljšanju metode atlasa nadovezuje se osvrt na več spomenutu dijalektalnu istragu16 O. Parlangelija u kojem socijalno-komunikacijski karakter jezika opčenito nalaže, prije svega, da se istraživanjem dobivena grada ne dekontekstualizira, več da pred­ stavlja sliku istražene stvarnosti koja če biti u opreci prema fotografiji idiolektičnosti, a potom da se izuča- vani govor ne zatvori u zapečak njegove povijesti na- stojanjima da se po svaku cijenu zabilježi najstariji jezični izraz, zanemarujuči tako jezičnu promjenljivost. Što se tiče načina rada na terenu, Parlangeli ukazuje na potrebu rada s više ispitanika čije če odgovore istraživač usporediti u nastajanju da otkrije tragove kretanja različitih kulturnih struja. Istraživač, dakle, nije tek arhe­ olog koji strepi od neminovnog gubitka jezičnog blaga, več znanstvenik koji u mijenama jezika vidi živost i bogatstvo dubokih doticaja na razinama čija je pojav­ nost moguča posredništvom jezika. Cortelazzo več u proslovu naputka pokazuje svijest o svim teškočama koje implicira, uopče, pomišljanje na praktičnu vrijednost savjetovanja takve vrste, te, pola- zeči upravo od skeptičnosti spram teorijsko-praktičnih savjeta (1979, 312), ukazuje na opčenitost naputka i na neizostavnu potrebu korištenja stručnih osvrta.17 Napu- tak dotiče sve sudionike i sve vidove dijalektološkog istraživanja, čak i način sistematizacije prikupljene gra­ de i sustav transkripcije. Valjanost Cortelazzova naputka neupitna je, no, zbog svoje več spomenute sveob- uhvatnosti, odnosi se na teorijski bilo koje dialekto­ loško istraživanje na terenu, što ga, upravo iz razloga što želi odgovoriti na sva moguča pitanja i ukazati na sve moguče aspekte koje istraživanje mora obuhvatiti, čini preopširnim i neostvarivim u potpunosti u prak- tičnoj primjeni na konkretan i radno uvjetovan pristup istraživanju. Svejedno, sadržani savjeti predstavljaju pravo i nezaobi lažno iskustveno bogatsvo koje, u prvom redu, jasno ukazuju na složenost takva istraživanja, a potom, razumljivo, na nužnost dubljeg i usmjerenijeg pristupa ne samo prikupljenoj gradi več i samome prikupljanju opčenito. Sagledamo li što je dosad rečeno, možemo zaključiti da su (dijakronijski) lingvistički atlasi i lingvistička geo­ grafija opčenito predstavljali prvi korak u stvaranju novih lingvističkih pravaca i da (sinkronijski) lingvistički atlas predstavlja prvi korak, ili bolje rečeno, poticaj da se dublje i potpunije izučavaju ne samo spomenuti pro­ blemi več i problemi koji proizlaze iz drugih lingvi­ stičkih disciplina poput: romanske lingvistike, slavistike, sociolingvistike, komparativne lingvistike i drugih. Da- nas su lingvistički atlasi osvojili, dakle, svoje pravo mjesto u izučavanju jezika postavši važnim pomagalom rada ne samo za Iingvističku geografiju več i za cijelu lingvistiku (Tekavčič, 1976, 227). Osim važnosti koju ¡maju u usko znanstvenom lingvističkom kontekstu, lingvistički atlasi predstavljaju vrlo vrijedno pomagalo u izučavanju kulturne i jezične povijesti, pružajuči uvid ne samo u jezično, več i kulturno, folklorno i povijesno bogatstvo nekog zemjopisnog područja. Složit čemo se tako s Tekavčičem i Deanovičem kada Iingvističkim atlasima kao glavni cilj povjeravaju ¡zlaganje zajedničkih jezičnih obilježja i razlika koje predstavljaju naličje i uvjet opčenito svakog jezičnog utjecaja (Tekavčič, 1976, 228). LINGVISTIČKI ATLAS I ZNANOST O JEZIKU: SOCIOLINGVISTIČKI OKVIRI METODE Uvodna razmatranja pokazala su nam kako atlas i lingvistička geografija ukazuju ne samo na potrebu mnogostrukosti disciplinarnih pristupa prikupljenoj gradi več i na potrebu razlučivanja dvostrukosti vremenskih razina (dijakronijske i sinkronijske) u pristupu pro- blemima izučavanja prikupljene grade. Tako, premda je znanstveni projekt Lingvističkog atlasa, dijalektološkog karaktera, ovi su nam sociolingvistički aspekti nametnuli promišljanje dvaju problema iz znanosti o jeziku koja smatramo temeljnima u kontekstu metode lingvističkih atlasa, a to su jezična doticajnost i odnos jezika i dijalekta. Primijetit čemo uzgred dvoje: prvo, da njihovo promišljanje ne predstavlja odgovor ili rješenje, več isključivo metodološki neizostavan uvod u ostvarenje ideje atlasa i, drugo, da su dijalektološka proučavanja, kakva predstavljaju lingvistički atlasi i istraživanja ling- vističke geografije uopče, zapravo kontekstualno socio­ lingvističkog karaktera. To znači da je gradu atlasa moguče prikupiti i analizirati samo ukoliko je socio­ lingvistički potkrijepljena i utvrdena. 15 "Nous n'avon pas pu faire tout ce que nous aurions voulu pour satisfaire les sociologues." Oaberg, 1933, 19). 16 Naslov izvornog eseja je L'inchiesta dialettale. Inchiesta u doslovnom prîjevodu znači istraga. 17 Osim več citiranog djela Parlangelija, Cortelazzo navodi i djela Tagliavinija (1946), Popa (1960) i Companysa (1956; 1958). 34 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Robert BLACONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 Činjenica da odredeno zemljopisno područje pred­ stavlja polje djelovanja jezičnih silnica, jedan je od temeljnih pojmova lingvističke geografije (Palmer, 1979, 279).18 Ako tome pribrojimo i činjenice da atlas pred­ stavlja dijalektološko djelo (Buršič-Giudici, 1997, 3), da se jezične silnice ne mogu svesti isključivo na one koje predstavljaju dijalekte, te da je mogučnost njihova dje­ lovanja izražena tek komunikacijom bilo kakvog jezič- nog varijeteta, onda možemo primijetiti kako nas atlas upučuje razriješiti još neke iplicitne vidove njegova sa- držaja. Na zemljopisnom području koje atlasom želimo jezično obraditi ne nalazimo jezike, dijalekte, govore, več jezične zajednice koje kroz jezičnost pojedinog čla­ na predstavljaju, metaforički rečeno, mjesta rodenja, života i smrti jezika, dijalekta, govora. Nadalje, atlasom prikazano zemljopisno područje ukazuje nam na posta­ janje odredenog broja jezičnih zajednica koje, iako nerijetko, ili bolje rečeno redovito, rabe različite jezike i(li) dijalekte,19 najčešče ostvaruju (unutar tog zemljo- pisnog područja) konkretnu i stvarnu komunikaciju. I na kraju, zemljopisno područje samo po sebi predstavlja državu, regiju ili neku manju zemljopisno-birokratsku jedinicu čije je institucionalno postajanje neminovno vezano uz službeno jezično odredenje koje povijesno najčešče ne obuhvača sva razdoblja i entitete koji su ostavili svoj jezični trag. A upravo su dijalektolozi, kako primiječuje Gumperz (1973, 271), bili medu prvima koji su, grafički opisujuči distribuciju jezičnih razgovornih oblika, ukazali na važnost društvenih čimbenika u jezič­ nim promjenama i, dodat čemo, na važnost povijesno- kulturnih obrata u ostvarenju i tradicionaliziranju jezič­ nih promjena. Što se tiče ovih potonjih, primijetit čemo, prije svega, da je njihovo definiranje isključivo dija- kronijsko (sinkronijski ne postaji jezična promjena, več samo jezični tubitak, odnosno jezični razumljivi bitak-u- svijetu20 koji ne opisuje, več tumači i prenosi), a potom, da nam dijakronijska razina izučavanja ukazuje na ostvarenu promjenljivost jezika koja na sinkronijskoj razini gubi svoje jako semantičko značenje i poprima slabo značenje pojma interferencije,21 koja predstavlja tek posljedak ostvarivanja jezičnog doticaja, ali i čim- benik u jezičnoj promjeni (Titane, 1979, 30), na dija- kronijskoj razini. Jezična doticajnost U prethodnom razmatranju vidjeli smo, dakle, da lingvističkom geografijom možemo ustanoviti kako dva ili više jezika ili dijalekta, na odredenom zemljopisnom području, dolaze u medusobni doticaj, kako se doticaj ostvaruje sudjelovanjem (članova) govornih zajednica u medusobnom i zajedničkom životu i kako se on, na dijakronijskoj razini, očituje u jezičnim promjenama, dok se na sinkronijskoj razini očitava u porastu broja posudenica, prevedenica, u mješovitim oblicima jezika (hibridne tvorbe, interferencija)22 i opčem povečanju dvojezičnosti (Orbanič, 1998, 35). Nadalje, vidjeli smo i to da se lingvistička geografija, kao ni dijalektološka istraživanja, ne dotiču izravno i temeljito ovih jezičnih činjenica. Zadatak je, po našem mišljenju, post-gil- leronovske dijalektološke istrage uključiti u svoj pojmo­ vni sustav spomenute psihosociolingvističke pojave u vidu tek znanstvenog utvrdivanja činjenica koje če ne- izostavno biti susretane, a u svrhu ostvarivanja znan­ stveno utemeljene obradbe. Potrebno je, drugim rije- čima, sagledati povijesni tijek utvrdivanja pojma jezične doticajnosti, rasvijetliti značenje i odnosnost pojma, te razlučiti i pojasniti posljetke ovog vida jezične stvar­ nosti, odnosno, slikovito rečeno, jezičnog života. Teorij- skoj pripremi uslijedit če praktična primjena pojmovnog sustava na konkretno zemljopisno područje, koje je obuhvačeno istraživanjem, te, ukoliko je na taj način radno usmjereno istraživanje, i suočavanje s implici­ ranim problemima. No, podimo, još jedanput redom. Pregledom razmatranja problema jezične doticaj­ nosti kroz povijest, možemo primijetiti dvoje: prvo, kako je, unutar razdoblja od 18. stolječa do danas prilično velik broj stručnjaka koji su se dotakli tog problema i 18 Palmerov tekst doslovce glasi: "Un concetto fondamentale del la lingüistica geográfica é che una certa area lingüistica, poniamo la Francia, é ¡I campo d'azione di forze linguistiche che operano perché il linguaggio é essenzialmente un processo mimetico." (Palmer, 1979, 279). Ne možemo se složiti s Palmerom kada razlog djelovanja jezičn ih silnica, odnosno ostvarenja jezika pronalazi u mimetičkoj procesualnosti jezika, jer je time zanemaren velik dio jez ičn e stvarnosti koji zbog svoje prirode, u ovom slučaju isključivo jezične, ne može ostvariti mimetički odnos. Želimo li ostvariti sustavnost jezika, jez ik moramo držati tek komunikacijski ustrojenim, jer komunikacija predstavlja garant ostvarenja svih aspekata i razina jezičnosti. 19 Iako bi terminom idiom, u desaussureovskom smislu (de Saussure, 1989: 229), uspješno nadomjestili sustav i djelič raznolikosti sustava, njime ipak ne bismo obuhvatili raznolikost sustava u cijelosti buduči da bismo izostavili registar i stil (Titone, 1979, 79), koji na razini diglosične jez ičn e uporabe predstavljaju zapravo drugi sustav (v. Ferguson, 1973, 281-300 i posebice Milani-Kruljac, 1990, 39). 20 Pojam jezičnog tubitka predstavlja podizanje Heideggerovog tubitka na razinu jezika u širem smislu ovog potonjeg. Naime, Fleidegger rabi pojam tubitka u kontekstu ¡zlaganja sveže razumijevanja i govora, a sam tubitak je "razumijevajuči bitak-u-svijetu s drugima" (Fleidegger, 1988, 186). Upravo nas je njegov odnos s drugim naveo uporabiti ovaj pojam buduči da je njime zadržana temeljna desausureovska karakterizacija znaka kao negativno odredenog. 21 O inerferenciji kao i o bilingvizmu i diglossiji bit če više riječi u paragrafu posvečenom jezičnoj doticajnosti. 22 O hibridnim tvorbama kojih se nečemo izravno doticati u našem sagledavanju interferncije vidi V inja, (1967, 19--, 1986); W einreich (1974, 75-76). 35 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 ■ 1999 ■ 1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O jEZIKU, 29-44 nastojali ga prije definirati negoli riješiti; i drugo, da iz njihova rada proizlazi nekoliko termina koji se odnose na istu psihosociolingvističku pojavu. Medu mnogo- brojnim stručnjacima koji su, na manje ili više značajan način, doprinijeli objašnjenju istog, izdvojit čemo one koji su bitno utjecali ne samo na njegovo pojmovno razrješenje nego i na utemeljenje konteksta njegova po- javijivanja i djelovanja.23 Nakon što su leksikografi 18. stolječa, susrevši se s problemom posudenica, uveli prve terminološke poku- šaje kao što su jezično miješanje i miješani jezici, bilo je mnogo jezikoslovaca koji su uglavnom sumnjali bilo u postajanje miješanih jezika, bilo u "metodu" jezičnog miješanja, koje je tada, u svijesti samih jezikoslovaca, obuhvačalo isključivo leksičku razinu. Tek s Whitneyem se ostvaruje primjetan napredak u razumijevanju razlo­ ga miješanja jezika koji su, prema autoru, prvenstveno komunikacijske prirode. Naime, kako primiječuje Fili­ povič (1986, 19), Whitney drži da se čitav jezik jednog naroda može prenijeti na drugi, ako to iziskuje potreba za razumijevanjem. Takvi jezici, iako su bili u nepo- srednom doticaju, nikada ne postaju jedan jezik sa značajkama obaju ishodišnih jezika, več svaki od njih zadržava svoju premoč usvajanjem tek dokaza (više ili manje čvrstih i jasnih) o procesu doticanja. Sam prijenos jezika je, dakle, tek posredno jezično uvjetovan, buduči da su razlozi njegova prihvačanja zapravo razlozi pre- vladavanja. To može biti dvojako tumačeno; da je prestiž jezika važniji od njegove svrhovitosti, što je na razini komunikacijskog poimanja jezika, poradi šireg društveno-jezičnog konteksta, ipak prihvatljivo, i(li) da prestiž jezika raste proširivanjem pojmovnog i komu­ nikacijskog područja njegove uporabnoti, što bar na užoj jezično-komunikacijskoj razini isključuje nefunk­ cionalne čimbenike njegova prevladavanja (Titane, 1973, 10; Weinreich, 1974, 81-88). Na žalost, izgleda da Whitneyeva razmatranja u pogledu sudbine jednog od jezika u doticaju vrijede još i danas. Problem dominacije, naime, još uvijek nije riješen u društvenom jezikoslovlju na način koji bi garantirao isključenje opreke dominantan-dominiran kao institucionalnog ute- meljenja imanentnih etičkih kriterija (Milani-Kruljac, 1990, 44). U tumačenju miješanja jezika jezikoslovlje je, ipak, otišlo nešto dalje. Prvi korak je učinio Schuchardt držeči samo miješanje, ne više iznimkom več, prije svega, pravilom, a potom, u opreci spram novogramatičarskog razlikovnog poimanja, sagledavanjem miješanja jezika iz perspektive stjecanja, a u vidu doticajnog preobražaja u prostoru (Varvaro, 1980, 156-157). Schuchardt je svoje zaključke iznio u djelu Slawo-Deutsches und Slawo-ltalienisches (Schuchardt, 1884), u kojem je pri- kazao istraživanje jezične interferencije izmedu slaven- skog i njemačkog i izmedu slavenskog i talijanskog na području habsburške monarhije, a služeči se pisanom dokumentacijom iz pretežno satiričkih novina. Schuch­ ardt je, kako nadalje primiječuje Varvaro,24 unio u jezi­ koslovlje vrlo širok pojam jezičnog miješanja u kojem je uključen bilo koji oblik doticaja, a ne samo onog strictu sensu jezičnog, te je držao mogučim preobražaj jednog jezika u drugi, primiječujuči kako je teško odrediti tre- nutak preobraženja. Izrazi miješani jez ic i \ miješanje jezika odnosili su se više na činjenički vid takva procesa nego na sam pro­ ces, pa je do njihove promjene, slijedom nezadovoljstva odnosa u uporabi moralo doči. Zasluge za promjenu dugujemo Einaru Haugenu (1950) koji uvodi, za pred­ met na koji se odnosi, primjereniji izraz jezično posu- divanje. Iako se on zadržao sve do uvodenja onoga kojim se i danas služimo i, bez obzira što ga je ovaj potonji u potpunosti zamijenio, treba primijetiti da po- sudivanje nije na istoj odnosnoj razini doticanja, a ni miješanja. Činjenica da neki jezik posuduje nešto od nekog drugog jezika govori nam da su ti jezici u nekoj vrsti doticaja i da postaji miješanje neke vrste ali nam nužno ne govori i o vrsti doticaja, što je od neizmjernog značaja u izgradnji sustava kojim čemo potom sagle- davati osobitosti miješanja jezika. Naime, činjenica da govornici, primjerice hrvatskog jezika, rabe neke riječi iz bilo kojeg drugog jezika, kojeg u potpunosti ne uspijevaju prepoznati, govori nam da su oni zaista posudili te riječi iz tog jezika, ali to još uvijek ne z-nači 23 O vaj odabir izostavlja velik broj stranih i domačih stručnjaka čiji je rad zasigurno vrijedan ne samo spomena več i pomnijeg sagledavanja, no operativno odabran slijed i obim sadržaja, koje smo uključili u ovu raspravu, nameče nam ukazati na one, uvjetno rečeno, pojmovno i kontekstualno inovativnije. Uzgred, za povijesni i teorijski pregled več više puta spomenutog pojmovnog odredenja, služit čemo se, u smislu okosnice i sadržaja, izmedu ostalog i djelom R. Filipoviča (1986), koje predstavlja neiscrpno vrelo sadržaja. 24 Varvaro, promišljajuči važnost Schuchardtovog djela primiječuje da, iako nam može reči mnogo o psihološkom i jezičnom mehanizm u medusobnog utjacaja jezika u doticaju, a poradi aktualnog ne postajanja jez ičn e situacije koju je proučavao i opisao Schuchardt, njegovo istarživanje treba sagledati s rezervom. Razlozi su tomu dvojake prirode: prolazna priroda izučavanih interferencija, s jedne Strane, buduči da se radi o tekstovima satiričkog karaktera u kojima je miješanje jezika uporabljeno u karikaturističke svrhe. Takav suvremeni primjer je satirički prilog El Spin u dnevniku L'Arena di Pola, koji je izlazio od 1945. do zabrane 1948. godine, u kojem možemo pronači n iz takvih interferencija, koje su se više ili manje izgubile, mahom u poslijeratnom istarskom egzodusu. ( Pitanje vrsta, karaktera i sudbine interferencija u spomenutom listu ostavljamo otvorenim buduči da iziskuje zasebno izučavanje.) I, s druge strane, korjenite političke i kulturne promjene koje su se dogodile na ovim prostorima neminovno su utjecale na njihovo održanje (spomenuti egzodus, primjerice). Možemo opčenito zaključiti da nam Schuchardtovo djelo i sudbina njegova sadržaja izričito ukazuju na važnost širih društvenih okolnosti u promišljanju jez ične doticajnosti. 36 ANNALES • Ser. hist, socioi. • 9 • 1999 1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 da su ta dva jezika u doticaju takve vrste koja bi nas navela govoriti o miješanju jezika u smislu jezičnog doticanja u smislu suvremene teorizacije, buduči da joj nedostaje dvojezičnost koja u teoriji jezika u doticaju predstavlja mjesto doticaja (VVeinreich, 1974, 3). Jasno je da bi nas identifikacija ovih triju izraza neizbježno dovela do potrebe idiolektičnog razmatranja svih jezič­ nih pojava, što bi u krajnjoj liniji dovelo do nemo- gučnosti prepoznavanja i raspoznavanja komunikacije. Osim toga, ne smijemo zaboraviti činjenicu da jezik posuduje od samog sebe premještajuči značenja i smi- slove riječi, a ponekad i dublje jezične strukture, te da je takvo unutarnje miješanje jezika nužnost uvjetovana promjenom društveno jezičnih okolnosti, što, u ovom slučaju zbog nedostatka mjesta i jednog od sudionika u doticaju, ni na koji način ne implicira izravni jezični doticaj. Tako poiman jezični doticaj jasno ukazuje na potrebu ostvarenja zemljopisne neprekinutosti ili velike društvene bliskosti, pa zato i uzajamna utjecaja izmedu dva ili više jezika i dijalekata (Crystall, 1987, 129; Orbanič, 1998, 35) što ga društveno jezički zaokružuju i uobličuju. Dosad smo rabili izraze jezično posudivanje, jezični doticaj, jezična doticajnost i jezično miješanje, te jezično posudivanje, možemo reči, nasumce iako smo nastojali biti dosljedni vrelima s kojima smo se koristili. Znači li to da je uporabljena terminologija teorijski ne- razlučena i nerazjašnjena? Riječ je prije, po našem mišljenju, o, u lingvistici, karakterističnoj jednorazinskoj terminološkoj istoznačnosti. Čest je slučaj da se, na razini opčeg razmatranja problema jezika, a zbog cjelovitog poimanja jezika na razini intuitivnog pro- mišljanja, zanemaruju svekolike razine jezičnih mani­ festacija koje iziskuju različite pristupe i koje proizlaze iz različito zasnovanih zaključaka koje terminološki, medutim, često izjednačujemo. Na našem primjeru moguče je razabrati usko lingvističku razinu poimanja doticaja ili mješavine koja je usredotočena na rezultat neke situacije doticanja ili miješanja koja pripada široj sociolingvističkoj razini čije je područje interesa, dakle, situacija jezičnog doticanja ili miješanja, uključujuči pojedinca na razini kojeg je, zbog njegovih karakte­ ristika u kontekstu jezičnog doticanja ili miješanja, potrebno uvesti i psiholingvističku razinu opredmečenja situacije jezičnog doticaja ili miješanja u rezultat je- zičnog doticanja ili miješanja. Što se tiče odnosa miješanja i doticaja, recimo tek da je ovaj potonji prihvatljiviji zbog njegove značenjske neutralnosti spram šireg konteksta proučavanja ovog jezičnog feno­ mena. Biti u doticaju ne znači i miješati se, što je na razini teorije jezika u doticaju moguče. Primjer bi bila koordinirana ili paralelna dvojezičnost u kojoj bi jezični sustavi dvojezičnog govornika bili nezavisni i nein- terferentni (Milani-Kruljac, 1990, 52).25 Zadržavanjem samo izraza jezični doticaj, ipak nismo riješili, odnosili se on samo na rezultat ili na situaciju koja i ne mora okončati posljedično. A što je s jezičnim posudivanjem? Kakav je njegov odnos s dosad spomenutim izrazima? Vidjeli smo i da posudivanje ne znači (još) uvijek i doticaj u smislu teorije jezika u doticaju. Jezično posu­ divanje, dakle, nalazi se na drugoj razini medujezičnih odnošenja na kojoj se nužno ne postavljaju pitanja dvojezičnosti, zemljopisne neprekinutosti i društvene bliskosti u smislu sudjelovanja u zajedničkoj svako- dnevici. No, iako jezično posudivanje terminološki ne odgovara, u potpunosti, okvirima koje postavlja teorija jezika u doticaju, jasno je da ono u njih ulazi, i to u kontekstu VVeinreichova uvodenja pojma interferencije, koja ga nadilazi (Milani-Kruljac, 1990, 97). Vratimo se opet na prvotno postavljenu problema- tiku terminološke istoznačnosti. Rekli smo prethodno da je izraz miješanje zamijenjen izrazom posudivanje, a onda je njega nadomjestio jezični doticaj. Kako bismo izbjegli razdvajanje društvenog i jezičnog vida ove po­ jave prema kojoj je doticaj tek odredenje situacije koja ne pruža odgovor na pitanje o njenom rezultatu (Ha- vranek, 1964, 177) i kako bismo uključili i teorijski mo- guču situaciju koordinirane ili paralelne dvojezičnosti, a u želji održanja VVeinreichovih okvira teorije može nam poslužiti radna pretpostavka prema kojoj, u okvirima teorije, govorimo o jezičnoj doticajnosti koja predstavlja definiciju bilateralne (jezične i društvene) dinamike koja se očituje u kominkacijski uvjetovanom načinu manife­ stacije (ne nužno i ostvarenja) koji je onda sveopči, društven i obvezatan.26 Jezična doticajnost izlazi na taj način iz strogo shematskih okvira njenog uzročno-po- sljedičnog definiranja prema kojemu doticaj postoječih jezika predstavlja uzrok nastanka još nepostoječeg odnosno nepostoječih posljedaka tog doticaja koji redo- vito predstavljaju ¡skrivljene i siromašnijie oblike svojih 25 Autorica se u nastavku opravdano pita je li u praksi moguče pronači takve oblike dvojezičnosti? Premda bismo na razini govornika- pojedinca mogli pretpostaviti mogučnost ostvarenja potpune diferencjacije dvaju jezika , jasno je da se udaljavanjem od pojedinca udaljujemo i od stvarne mogučnosti ostvarenja takva oblika dvojezičnosti. Freddi (1973) drži da se radi o rijetkoj, ako ne i hipotetskoj stvarnosti utoliko što se na razini pojedinca redovito primječuje dom inacija jednog jezika na štetu drugog. 26 Naša radna pretpostavka nadahnuta je u potupnosti radnom pretpostavkom u okvirima teorije teksta Siegfrida J. Schmidta (1982, 171- 176) kojom je autor nastojao objediniti jezičnu i društvenu komunikaciju, a sama ni u kom slučaju ne traži isključenje pojma jezičnih doticaja, več isključivo naglašava potrebu da se tako složena dinam ična situacija ne izdvoji iz njenog osobitog i neponovljivog konteksta koji je omeduje i definira. No, na razini opčenitosti teorizacije potreban je neutralan izraz koji če ukazati prvenstveno na njenu sveopču i ostvarivu prirodu. 37 ANNALES • Ser. hist. sociol. - 9 - 1999 -1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 ishodišta.27 Potvrdimo li jezičnu doticajnost komunika­ cijski, izbječi čemo ograničavajuče i sputavajuče po- imanje jezika kao odjelitih skupova pravila za pro- izvodnju rečenica (Orbanič, 1998, 35) koji onda pred- stavljaju sve ovjerene rečenice (Katičič, 1967, 17) isključivo tih skupova pravila. Činjenica da je sve re­ čenice potrebno ovjeriti, ukazuje nam na dvije pred- rasude koje u svojoj konačnici sputavaju istraživanje jezične doticajnosti. Prva se odnosi na rečenično ustrojstvo jezika, u opreci spram tekstovnog u njegovoj punoznačnosti, koje je komunikacijski neodrživo zadr­ žimo li definiciju rečenice kojom je istodobno ne poistovječujemo s pojmom teksta (Blagoni, 1994, 18). Druga se tiče potrebe rečeničnog odnosno tekstovnog ovjeravanja, ne na komunikacijskoj, več na gramatičkoj razini. U tom slučaju sve što nije gramatički ovjereno, ne pripada jeziku čija gramatika ovjerava. Na razini jezične doticajnosti pojava dvojezičnosti (koja je svojom uvjetnošču definira) i njezina najbitnijeg aspekta - interferencije - ostvaruju izričito komunika­ cijski vid jezika i konačno dovode u pitanje poimanje konačne i nerijetko monolitičke jedinstvenosti odnosa izmedu jezika i pojedinca. Dvojezičnost time prelazi granice pojedinca i autarhične lingvistike,28 te u je- zičnoj doticajnosti, a naposljetku u interferenciji vidi prije svega mehanizam i kakvoču jezične uporabnosti. Ipak, stvarno postojanje dvojezičnosti ili, bolje, stvarna mogučnost ostvarenja dvojezičnosti nisu još uvijek uspjele promijeniti stvarni stav pojedinca prema jeziku koji se očituje u proturiječnosti vrijedonosnog odno- šenja prema jeziku na isključivo impresionističkim os­ novama i afektivne aureolizacije zastarjelih jezika (Ti- tone, 1973, 12-13), te u primjeni ove proturječnosti na razini intuitivnog i lingvistički neutemeljenog razliko­ vanja jezika i dijalekta. Prije nego se osvrnemo na odnos jezika i dijalekta, zadržimo se još na trenutak na pojmovima dvojezičnosti i interferencije. Držimo potrebitim, naime, primjereno ih pokazati u svjetlu istraživanja koja se njima podrobnije i iscrpnije bave, i što je najbitnije pokušati pronači opčenitosti teorijskog proučavanja tih dvaju pojmova u mnogostrukosti i različitosti njihovih praktičnih, psiho- sociolingvističkih ostvarenja. Dosad smo rabili isključivo izraz dvojezičnost iako je moguče govoriti i o višejezičnosti. Razlog je tomu njena ostvarivost zbog koje dvojezičnost možemo držati rnjerom višejezičnosti. Kako ni pretpostavljeno razliko­ vanje dvojezičnosti, trojezičnosti, četverojezičnosti i višejezičnosti ne bi pomoglo riješiti medujezične odno­ se unutar govornika i zajednice, potrebno je redefinirati dvojezičnost u terminima funkcionalne distinkcije jezične uporabe. U tu svrhu razlikovat čemo sistemsku dvojezičnost (diglosija) i medusitemsku (bilingvizam). Etimološki, u oba se termina javljaju isti elementi koji imaju ista značenja u različitim jezicima (latinskom i grčkom). Pojam diglosije dugujemo Charles A. Fergu- sonu (1959; 1973)29 koji je primjetivši da govornici mnogih jezičnih zajednica, u različitim situacijama, rabe dva ili više varijeteta istog jezika (Ferguson, 1973, 281) koje definiraju različitost njihova ostvarenja vlastite funkcije, prestiža, književne tradicije, usvajanja, stan­ dardizacije, stabilnosti, gramatike, leksika i fonologije. Iako su svi navedeni kriteriji odredenja varijeteta u situ­ aciji koju opisujemo diglosijom unutar njene teorizacije, iako valja imati na umu kako je svako uopčavanje rizično, te da je primjerenije sagledati ih primijenjene na konkretnu jezičnu situaciju, odnosno konkretno jezično stanje, primijetit čemo, ipak, da se u večini slučajeva odnos u diglosiji ostvaruje izmedu jezika i dijalekta. Dijalekt odgovara potrebama obiteljske, nefor­ malne sociolingvističke situacije koja izražava svako- dnevicu, na razini radne aktivnosti, dok jezik odgovara potrebama formalnih, uzvišenih situacija kao što su one koje se ostvaruju na razini školskog poučavanja, kulture, književnog izraza ili znanstvenog istraživanja. Za razliku od diglosije, medusistemska dvojezičnost (bilingvizam) upučuje na govornike koji raspolažu dva- ma (ili više) jezičnim sustavima koji su, s obzirom na njihov povijesni tijek i socijalnu i kulturnu djelotvornost, ravnopravni (Milani-Kruljac, 1990, 37-38). Nadalje, dvo­ jezičnost tog tipa, naravno, za razliku od diglosije, osim što obuhvača na svakoj razini ravnopravne sisteme, ona odražava individualnu, a ne društvenu situaciju i ne izražava statusnu ulogu pojedinca ili jezika. Razliko­ vanje takve vrste odnosi se prije na same mogučnosti teorije, nego na potrebe situacije. Pojave triglosije, tro­ jezičnosti, duple diglosije i sličnih kombinacija nerijetki su slučajevi u Istri, što nam još jednom kazuje o važnosti poznavanja situacije koju je moguče nači na zemljo- pisnom području koje istražujemo. Unutar bilingvizma razlikujemo psiho i sociolingvističku tipologiju medu- sitemske dvojezičnosti. Psiholingvistička tipologija pro- izlazi iz odnosa dvojezičnog govornika prema jezičnim sistemima, dok se sociolingvistička ostvaruje u jezičnom ponašanju pojedinca i(li) zajednice. Na razini psiholingvistike razlikujemo četiri tipološke dihotomije medusistemske dvojezičnosti. Simultani i sukcesivnibilingvizam odnose se na mjesto i način usva­ janja, odnosno učenja jezika koji govornika čine dvoje­ zičnim, a to mogu biti u osnovi obitelj (simultani) i škola 27 Kovačec (1967, 101-114) je na primjeru istrorumunjskog eksplicitno opovrgnuo tvrdnju da jez ična doticajnost (u izvorniku "mješanje jezika") dovodi do siromašenja broja i oblika u jeziku. 28 Martinet u predstavljanju VVeinreichova djela (1974, XXXIX) govori o autarhičnoj situaciji koja je govornu zajednicu poimala kao homogenu i samodostatnu. 29 Dalje u tekstu, kao i u bibliografiji navodimo talijanski prijevod iz 1973. godine kojim smo se služili. 38 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 (sukcesivni). Koordinirani (paralelni) i složeni razlikuju se po medusobnom odnosu koji su ostvareni medu jezi- cima unutar govornika, i to na razini medujezične neo- visnosti. Medu jezicima u več spomenutom koordinira- nom bilingvizmu nema interferencije, dok je unutar složenog ona sveprisutna, i to bar na razini jednog je­ zika. Dihotomija uravnotežen - dominantan tiče se stup- nja i odnosa stečenog jezičnog znanja. Uravnoteženi bilingvizam ostvaren je ¡stom, bez obzira na kakvoču, količinom, a dominantan ukazuje na kvalitativnu i kvan- titativnu razliku stečenog znanja nekog jezika u odnosu na drugi. Prvi če rezultirati pribrojenim bilingvizmom u kojem se jezično znanje drugog jezika pribraja onima prvog bez gubitaka, dok če drugi ostvariti uvjete jezične dominacije koja če potom rezultirati nametanjem drugog jezika, pa ga stoga možemo nazvati utajenim. Tipologija na koju nam ukazje sociolingvistika u svojoj osnovi je količinska, a integrira je upravo spo- menuta psiholingvistička tipologija. Na razini socio- lingvističke tipologije razlikujemo, dakle, pet situacija koje sociolinvistički definiraju dvojezičnost. To su društ­ veni medujezični odnos koji se rješava na razini diglo- sije i bilingvizma; odnos pojedinca i društva, unutar kojeg razlikujemo obiteljsku, imigrantsku, geo-političku i tehničko-ekonomsku dvojezičnost, koje se razlikuju po okolnostima u kojima se nalazio govornik u trenutku koji je prethodio stanju dvojezičnosti; broj govornika koji karakterizira dvojezičnost kao pojedinačnu, grupnu, kolektivnu; jezična doticajnost - koja definira bilingvi­ zam s obzirom na činjenicu je li nastao u izravnom ili neizravnom doticaju30 i obim dvojezičnosti - koji se odnosi na brojnost njena pojedinačnog ostvarenja, koja može biti regionalna i nacionalna. Pojava dvojezičnosti, bez obzira na njene karak­ teristike, u trenutku kada se ostvaruje na razini skup­ nosti, postaje predmetom izučavanja različitih znanst­ venih disciplina koje joj pristupaju s različitim radnim pretpostavkama, što dovodi do njene šire znantsveno istraživačke kontekstualizacije. Da je ostvarenje dvoje­ zičnosti na razini skupnosti od izravnog značaja za istraživanje, govori nam več naglašena potreba lokalnog sagledavanja te pojave koja je potvrdena svim društ- veno-jezično-zemljopisno odredenim pristupima (Kova- čec, 1967; Francescato, 1975; van Passel & Verdoot, 1975; Braglia, Pescatori, 1976; Bressan, 1976; Gubert, 1976; Famiglietti, 1977; Freddi, 1977; Freddi, 1982; Francescato, Ivašič-Kodrič, 1978; Sole, 1981; France­ scato, 1982; Rovere, 1982; Antonelli, 1998). Teorijskim rješenjima dvojezičnosti nastoji se, dakle, redovito po­ staviti temelje pojmovnog osvjetljenja, ne i razjašnjenja koje se ostvaruje na konkretnom primjeru. Zanimanjem koje pokazuju sociolingvistika, sama lingvistika, antropologija i naposljetku politika, pitanje višejezičnosti postaje, tako, neminovno i pitanje više- kulturalnosti: sociolingvistika, tražeči u njoj odraze slo- ženih odnosa izmedu pojedinca i društva, antropologija, pronalazeči dinamiku razmjena i sukoba medu kultur­ nim strukturama, a politika, opredmečenjem režima suživljenja. Lingvistika, osim več spomenutih dijakro- mijskih zanimanja, na razini sinkronije postavlja pitanje jezičnih odnosa kao odnosa medu kulturama. Kada razlikujemo dva jezika, vrlo je lako, iako ne uvijek opravdano, i razlikovati dvije kulture, no možemo li razlikovati dvije kulture unutar razlikovanja dvaju za­ sebnih jezičnih sustava koji (još uvijek) ne predstavljaju dva jezika? Očito, odgovore moramo potražiti u več postoječoj i ostvarenoj situaciji višejezičnosti i (pret- postavljene) višekulturalnosti, a na temelju otvorenpg pitanja odnosa izmedu odjelitih komunikacijskih susta­ va koje nazivamo jezik i dijalekt. Odnos jezika i dijalekta U prethodnom smo paragrafu več u nekoliko navrata spomenuli pojmove jezika i dijalekta. Vidjeli smo da je njihovo postajanje u smislu mogučnosti medusobnog pojmovnog ali i sistemskog razlučivanja neposredno ve­ zano uz pojavu višejezičnosti, i to na način koji ih po­ vezuje u njihovoj meduzavisnosti. Jezik i dijalekt os- tvaruju se u okvirima višejezičnosti, a ona je i ostvariva odnošenjem jezika i dijalekata.31 Želimo li pojasniti od­ nos jezika i dijalekta, pojavu višejezičnosti moramo sa- gledati u njenoj društveno-povijesnoj složenosti. U tom smislu možemo reči da je višejezičnost nastala u okviru povijesnih dogadaja uporedo s jačanjem političkih, povijesnih, društvenih, pravnih i zemljopisnih osobitosti pojedinih zajednica u odredenim krajevima, a prethodilo joj je ostvarivanje i jačanje ideje jezičnog i kulturnog središta u smislu identifikacijske paradigme neke zajed- nice i nekog kraja. Ta nam razmatranja neminovno ukazuju na sociolingvistiki karakter odnosa jezika i dijalekta, buduči da se pojam dijalekta ostvaruje u vidu razlikovane stvarnosti u odnosu na jezik središta koji predstavlja odnosni model (Arcaini, 1986, 539). To ujed- no znači da je njihovo razikovanje ne samo socioling­ v istik i odredeno več i da je ono in fieri bilo drugačije ostvarivo. Činjenica da je neki jezik u drugim okol­ nostima mogao biti dijalekt, a ovaj jezik ukazuje nam da je stvarnosti jezika i dijalekta nužno poimati u njihovoj sistemskoj istovjetnosti, ali i da ih je, zbog različitosti njihova ostvarenja, isto tako nužno razlikovati. Kako bismo prema potrebi razjašnjenja ove opreč- 30 Pojmovi izravni i neizravni doticaj odnose se na razliku izmedu bilingvizma ostvarenog zajedničkim životom dviju jezičnih zajednica i onog ostvarenog učenjem stranog jezika, dakle bez izravnog m eduzajedničkog doticaja. 31 Katičič (1967, 14) na ovoj razini ukida razlike izmedu jezika, dijalekata i idiolekata opravdano tražeči da ih se, u nedostatku kriterija po kojem bi se na ovoj razini dijalekt razlikovao od jezika, promatra u svjetlu jezične raznolikosti. 39 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 nosti mogli uopče ostvariti sociolingvistički odnos iz- medu jezika i dijalekta, potrebno je osvrnuti se na pojam dijalekta u njegovoj pojmovno-značenjskoj po- vjesnosti. Pritom mislimo na neizbježnost društveno uvjetovanih interpretacija toga pojma u dva i pol tisučlječa njegove uporabe koje su se na posljetku opredmetile u današnjoj terminologiji. Od grčkog klasičnog doba do danas pojam dijalekta, kako pokazuje Alinei (1984, 169-199), rabio se u trima osnovnim značenjima, a svako je izričito društveno i ideološki uvjetovano. Tako možemo razlikovati staro- grčko značenje pojma, te srednjovjekovno i renesansno koje je, kako čemo vidjeti, obilježilo i zapravo odredilo njegovo današnje poimanje. U Grčkoj je dijalekt označavao jedan od pet načina govorenja, a njegova najvažnija osobina bila je pomanj­ kanje izjednačene norme. Pojam načina govorenja (loquendi genera) uporabio je več Quintilian u svojoj De istitutione oratoria (1858, 87), a u nastojanju da prevede i približi grčku riječ dialektos koja je gramatiči povezana s odredenjem Atički, Dorički, lonički. Eolički i "zajed- nički".32 Izvorno se ovaj potonji nazivao riječju koinai koja u prijevodu glasi zajednički. Valja primijetiti da je konai bio ravnopravan ostalima i zapravo tek jedan od navedenih. Ravnopravnost je pojam dialektos ostvarivao u njihovom medusobnom jezičnom, individualnom i zemljopisnom razlikovanju koje nije bilo društveno obilježeno. Dijalektom se tako izražavao meduzajed- nički zemljopisni odnos i društveno-jezična ravnoprav­ nost na razini pojedinca, što ga je činilo isključivo zemljopisno i načinski odredenim. U trenutku promjene društvenih odnosa, ili bolje pojavom novog društvenog sloja - srednjovjekovne buržoazije - dolazi do promjene stava prema fenomenu višejezičnosti uslijed novonastale potrebe da se društvene okolnosti u odnosu na mnogo- struka jezična ostvarenja drugačije definiraju. Govoreči jezikom koji nije bio latinski, drugim riječima koji nije bio isti onomu kojeg je rabila vladajuča feudalna klasa i Crkva, novi je društveni sloj postavio mjerila društveno utemeljenog razlikovanja. No, u opreci prema latinskom kao jeziku kulture i vlasti, jezik novog društvenog sloja nije jedinstven. Postajanje više jezičnih ostvarenja novog i sada več nejedinstvenog društvenog sloja zatražit če rješenje problema njegove jezične identifikacije. Pitanje i odgovor pronalazimo u djelu Dantea Alighierija De vulgari eloquentia (1896). Dante polazeči od šarolikog jezičnog prikaza i svijesti o več utvrdenoj unutarnjoj društvenoj podijeljenosti novog sloja postavlja pitanje njegova zajedničkog, normiranog i nadasve književnog jezika, lako Dante ne govori o jeziku i dijalektu, več o vulgarima, vulgarnom i latinskom, njegova nam razma- tranja omogučuju razumjeti razloge ponovnog uvodenja pojma dijalekta u terminologiju. Zadržimo se zato još na izrazu vulgarnog. Naime, u procesu staleškog oslobo- denja pripadnici novog sloja nazivali su se vulgusom, u prijevodu pukom, a njihov je jezik, ili bolje govor, na- zivan vulgarni. U odnosu na feudalni stalež i na latinski jezik ovaj je termin djelovao kohezivno, no u trenutku kada je latinski jezik napušten, taj je društveno obilje- ženi izraz postao neprikladan i zapravo "vulgaran" u očima sad več istitucionaliziranog staleža renesansne buržoazije. Dante tako predlaže da mjesto jezika u da­ našnjem smislu identifikacijskog ishodišta preuzme ču- veni, slavni vulgarni (volgare illustre),33 odnosno firen- tinski književni vulgarni. Ipak, pojam vulgarnog nije u potpunosti mogao odgovarati jer je izričito podsječao na iste ali bivše i tada več korijenito promjenjene društvene i jezične okolnosti. I upravo je u tom trenutku pojam dijalekta dobio priliku ispuniti terminoJošku, ne seman- tičku, prazninu, buduči da je odgovarao kriterijima zem- Ijopisne raznolikosti i usporedbenog prestiža.34 Sada možemo primijetiti dvoje: da je lingvističko razlikovanje jezika i dijalekta omogučeno uvodenjem, pored več po- stoječe društvene, i lingvističke diferenciacije na osnovi književnog prestiža jednog vulgarnog nad ostalima i da njegovo ponovno uvodenje predstavlja interpretacij u grčkog i latinskog izraza u svijetlu novih društvenih okol­ nosti koje su mu promijenile značenje. Dok je u kla- sičnoj Grčkoj i u rimsko doba označavao jednako- vrijednu zemljopisnu i društvenu raznolikost, a u sred­ njem vijeku isključivo društveno, odnosno staleško, ali ne i jezično nejedinstvo, buduči da se pojam vulgarni mogao odnositi i na jezike koji nisu u srodstvu s la­ tinskim, u Renesansi je, zbog interpretacije jezične slike u klasičnoj Grčkoj kriterijima suvremenog društvenog i jezičnog stanja, pojmu dijalekta pridodano i jezično obilježje, koje se temelji(lo) na službeno-institucionalnoj dominaciji jednog varijeteta nad ostalima.35 Dolazimo 32 Kako prim iječuje Filipi (1996, 114) dijalekt je u Grčkoj označavao različite sisteme u uporabi kojima su se stvarala djela odredenog književnog žanra (ionski je bio jezik povijesnog žanra, a dorički zbornog pjevanja). 33 Proturječnost samog naziva govori nam koliko je zapravo bilo naglašeno raslojavanje unutar novog staleža i koliko je bila izražena potreba da se unutarnje društvene razlike opravdaju i institucionaliziraju. 34 Q uintilian je rabio ovaj termin kako bi ukazao na zemljopisnu raznolikost jezika (klasičnog grčkog) koji je u Renesansi uživao neograničeni prestiž. 35 Eksplicitno razlikovanje izmedu jezika i dijalekata pronalazimo, kako pokazuje Alinei (1984, 170, nota 5) u jednom od prvih djela koji spominju pojam dijalekta u suvremenom značenju , L'Ercolano. Dialogo di messer Benedetto Varchi nel quale si ragiona delle lingue e in particolare della Toscana e della Fiorentina napisanom oko 1565. godine, u kojem autor navodi kako je u Grčkoj prvobitno postojao jedan, zajednički grčki jez ik [koinai], koji se potom podijelio u četiri druga koji se nisu nazivali jezicim a več dijalektima [Dorički, Atički, lonički, Eolički]. 40 ANNALES • Ser. hist, socio!. • 9 • 1999 -1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 tako do sinkronijskog razlikovanja (službenog-nacio- nalnog) jezika i (lokalnog) dijalekta. U tako ostvarenom odnosu držimo da su kriteriji odredenja isključivo dvorazinski: lingvistički, na razini jezične srodnosti i sociolingvistički, na razini političkog, pravnog, kultur- nog i književnog prestiža. Srodnost i prestiž takve vrste jamče izjednačenje njihove sustavnosti u okvirima samo jedne ostvarene povijesno-jezične mogučnosti, istodob­ no ukazujuči na opasnost intuitivnog promišljanja njihovog odnosa u kojem je dijalekt tek govorna modifikacija jezika Oonke, Finka, sine anno, 119) ili ¡skrivljeni oblik jezika ili zemljopisno i kulturno ograničenje (Corra, Marcato, Ursini, Vigolo, 1979, 236).36 Razlog tomu je činjenica da je problem odnosa jezika i dijalekta zapravo krivo postavljen, jer ga se intuitivno sagledava sa stanovišta službenog jezika u uporabi prema kojoj primjerice čakavski predstavlja dijalekt hrvatskog jezika iako je na njemu napisana prva hrvatska pismeno oblikovana riječ i bez obzira što je od 12. do 15. stolječa bio jedini hrvatski pisani idiom (Finka, Jonke, sine anno, 122). To nam ukazuje na potrebu da se njihov odnos sagleda na svekronijskoj razini gdje (službeni) jezik predstavlja institucio- naliziranu adaptaciju37 jednog od dijakronijski prisutnih govora (loquendi genera, dijalekata), koji onda sin- kronijski mogu zadržati osobitosti dijalekata buduči da su u srodstvu sa službenim jezikom i da su u odnosu na njega na drugačiji način uporabno ostvareni. Tako, ostvarenje je dijalekta moguče ukoliko jezično-komu- nikacijski kod ove vrste organizacije tekstova zado- voljava komunikacijske potrebe govornika u odnosu na okolinu u kojoj žive i rade i ukoliko je u njoj svrhovit u svim vrstama odnosa, a poradi pomanjkanja prilika da govornici umaknu homogenosti svakodnevnih medu- odnošenja. Jasno je da se u trenutku komunikacijske nedostatnosti dijalekta, upravo zbog pomanjkanja ho­ mogenosti kao posljedice izlaska iz svakodnevne komu­ nikacijske jezične potrebe i uporabnosti, neposredno nameče prijelaz na uporabu jezika promišljenog kao situacijski ostvarljivijeg (Marcato, Ursini, Politi, 1974, 119-134). Naizgled, odnos jezika i dijalekta možemo zaključiti mišlju da ih njihov osebujni odnos zapravo i odreduje. Tako, dijalekt možemo definirati kao jezični sustav [dakle istovjetan jeziku] ograničenog kulturnog i zem- Ijopisnog opsega koji nije dostigao ili koji je izgubio samostalnost i prestiž prema drugim sustavima [dakle, drugačije ostvaren] s kojima je u genetskom srodstvu i koji je politički, pravno, kulturno i književno nadvladan od jednog od genetsko srodnih jezika koji se uspio nametnuti ili koji je prihvačen kao nadregionalni (Dizionario Enciclopédico Italiano, 1956). No, (sada več) odnos dijalekata i jezika u kontekstu lingvističke geografije i sociolingvistički utemeljene d ia ­ lektologije postavlja pitanje odnosa kultura na odre- denom zemljopisnom području koji se ostvaruju zbog zemljopisne neprekinutosti i(li) velike društvene bliskosti koja se očituje uzajamnim utjecajem dijalekata, jezika, društava i kultura kao prijenosnika povijesti. A B O U T SOME ASPECTS OF THE LINGUISTIC ATLAS W ITHIN THE FRAM EW ORK OF LINGUISTIC SCIENCE Robert BLAGONI Faculty of Arts of Pula, H R-52100 Pula, I.M .Ronjgova 1 SUMMARY After the historical-theoretical aspect, which analyses the idea about linguistic atlases and their making through linguistic history and the contexts towards which the attention o f the contemporary linguistics was orientatedwe halt for a while at some sociolinguistic aspects, the most essential meaning o f which is stipulated and revealed by the Linguistic Atlas. These aspects represent a linguistic contact and relationship between language and dialect, both imbued with the problem o f bilinguism and diglottism. Key words: linguistics, dialectology, linguistic atlases 36 Citiramo stereotipizirane sudove o dijalektu koje autorice navode prim ječujud njihove neutemeljenosti i neodrživosti. 37 Smisleno vrlo sličnu definiciju službenog jezika dali su Mišeska-Tomič, Stefanovski, Madar (1989, 377), prema kojima on predstavlja sociološko-kulturološki motiviranu naddijalektalnu apstrakciju. 41 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Robert BLAGONl: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 IZVORI I LITERATURA Alinei, M. (1984): Lingua e dialetti: struttura, storia e geografia. Bologna, il Mulino. Antonelli, G. (1998): Bilinguismo ed educazione bi­ lingue nella Repubblica d'lrlanda. RILA 1. Roma, Bul- zoni. Arcaini, E. (1986): Dialetto, letterarietà e trasmisibilita, u Studi orientali e linguistici III. Bologna, CLUEB. Barth, F. (1969): Ethnic Groups and Boundaries. Boston, Little Brown. Bartoli, M. (1925): Introduzione alia Neolinguistica. Ženeva. Blagoni, R. (1994): Testo, contesta e intertesto ne II castello dei destini incrociati di Italo Calvino, (Di­ plomski rad). Pula, Pedagoški fakultet. Bogliun Debeljuh, L. (1989): Etnolingvistički identitet u plurietničkoj sredini. U: Štrukelj, I. (ur.): Uporabno Jezikoslovlje. Ljubljana. Bogliun Debeljuh, L. (1991): Riflessioni sull'identità et- nica nel contesta del gruppo nazionale italiano di Jugo­ slavia. U: Padoan, G ., Bernardi, U. (a cura di): II gruppo naionale italiano in Istria e a Fiume oggi: una cultura per I'Europa. Ravenna, Longo. Boas, F. (1909): The Mind of primitive Man. U: (Tho­ mas, W. (ur.): Source Book for Social Origins. Chicago, University of Chicago press. Braglia, P., Pescatori, S. (1976): Bilinguismo e plu- rilinguismo nell'Unione Sovietica. Quaderni per la pro- mozione del bilinguismo, 11. Brescia, C.L.A .D i.L. Bressan, D. (1976): Bilinguismo ufficiale e bilinguismo effettivo nella Repubblica Irlandese. Quaderni per la promozione del bilinguismo, 12/13. Brescia, C .L.A .D i.L. Bugarski, R. (1984): Jezik i nacija. U: Jezik i nacionalni odnosi. Sarajevo, Institut za proučavanje nacionalnih odno sa. Bugarski, R. (1987): Of formal equality and functional inequality of languages. U: Minority languages and mass communication (zbornik radova). Ljubljana, The Slo­ vene Association Of Applied Linguistics. Buršič Giudici, B. (1997): Lingvistički atlas Istre i Kvar- nera: Šišan (doktorska disertacija). Zagreb, Filozofski fakultet. Companys, M. (1956): Les nouvelles méthodes d'en- quete linguistique. Via Domitia, 3. Companys, M. (1958): Les nouvelles méthodes d'en- quete linguistique. Via Domitia, 5. Corrà, L., Marcato, G., Ursini, F., Vigolo, M. T. (1979): Dialetto e cultura. U: Cortelazzo, M. (ur.): Guida ai dialetti veneti. Padova, CLEUP. Cortelazzo, M. (1979): Corne si fa un'ichiesta dialettale. U: Cortelazzo, M. (ur.): Guida ai dialetti veneti. Padova, CLEUP. Cossutta, R. (1987): Slovenski dialektološki leksikalni atlas tržaške pokrajine. Trst, UST. Crystal!, D. (1987): Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike. Beograd, Nolit. Dante (Alighieri D.) (1896): II trattato De vulgari eloquentia (uredio Pio Rajna). Firenze, Le Monier. Deanovič, M. (1962a): Tracce dell'istrioto nell'antica toponomástica dell'Istria. Atti e Memorie del VII Con- gresso internazionale di scienze onomastiche, I. Deanovic, M. (1962b): Lingvistički atlas Mediterana I, anketa u Boki Kotorskoj. Rad JAZU 327. Zagreb. Deanovid, M. (1966): Lingvistički atlas Mediterana II, anketa na Visu (Komiži). Rad JAZU 344. Zagreb. De Martino, G. (1978): Per una metodología sistemica dell'insegnamento delle lingue. Bologna, Patron. De Mauro, T. (1980): Idee e ricerche linguistiche nella cultura italiana. Bologna, il Mulino. Deveraux, G. (1992): Ogledi iz opče etnopsihijatrije. Zagreb, Naprijed. Dizionario Enciclopédico Italiano, IV, 1956. Edmonton, E. (1897): Lexique saint-polois. Saint - Pol. Famiglietti, M. (1977): Bilinguismo e diglossia nelie comunitá italo-albanesi. Quaderni per la promozione del bilinguismo, 15/16. Brescia, C .L.A .D i.L. Ferguson, C. A. (1959): Diglossia. Word 15. Ferguson, C. A. (1973): La diglossia. U: Gilioli, P. (ur.): Linguaggio e societá. Bologna, il Mulino. Filipi, G. (1987): Alcuni aspetti diacronici del bilin­ guismo. Scuola nostra, 19. Rijeka, Edit. Filipi, G. (1989): Koiné istriana. U: Jezici i kulture u doticajima, (Zbornik 1. Medunarodnog skupa održanog u Puli). Novi Sad, Talija. Filipi, G. (1990): Diacronical Aspects of Bilingualism. U: Proceedings of the Symposium Languages in Contact of the 12th International Congres of Antropological and Ethnological Sciences. Zagreb, Školska Knjiga. Filipi, G. (1996): Dialettologia istriana. Scuola Nostra, 26. Rijeka, Edit. Francescato, G. (1975): Analisi di una collettivitá bi­ lingüe: le condizioni attuali del bilinguismo in alto- adige. Quaderni per la promozione del bilinguismo, 7/8. Brescia, C.L.A .D i.L. Francescato, G. (1982): Bilinguismo e diglossia in Friuli: una situazione complessa. Quaderni per la promozione del bilinguismo, 31/32. Brescia, C.L.A .D i.L. Francescato, G., Ivašič-Kodrič, M. (1978): La comunitá slovena in Italia; aspetti di una situazioe bilingüe. Qua­ derni per la promozione del bilinguismo, 21/22. Brescia, C.L.A .D i.L. Freddi, G. (1973): Bilinguismo e bilculturalismo. Qua­ derni per la promozione del bilinguismo, 1. Brescia, C.L.A .D i.L. Freddi, G. (1977): Bilinguismo in provincia di Bolzano: un'ipotesi di lavoro per ¡I 1977. Quaderni per la promozione del bilinguismo, 17/18. Brescia, C.L.A .D i.L. 42 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 1 (16) Robert BLAGONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTIČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 Freddi, G. (1982): Maggioranze, minoranze e pluri- linguismo nella Provincia di Bolzano (Südtirol - Alto Adige). Quaderni per la promozione del bilingüismo, 31/32. Brescia, C.L.A .D i.L. Giacomelli, R. (1934): Atlante lingüístico etnográfico deiritalia e della Svizzera meridionale. Archiv. Rom. T. XVIII, n.1. Gilléron, J. (1880): Patois de la commune de Vionaz. Pariz. Grassi, C. (1974): Sistemi in contatto: ¡I concetto di diasistema e i principi della geografía lingüistica. U: Weinreich, U. : Lingue in contatto. Torino, Boringhieri. Gubert, R. (1976): Domanda di bilingüismo in una cittá mistilingue: Bolzano. Quaderni per la promozione del bilingüismo, 14. Brescia, C.L.A .D i.L. Gumperz, J. J. (1973): La comunitá lingüistica. U: Gilioli, P. (ur.): Linguaggio e societá. Bologna, il Mulino. Haugen, E. (1950): The analysis of linguistic borrowing. Language, 26. Havranek, B. (1964): Problematika miješanja jezika. Za- darska Revija, 3. Heidegger, M. (1988): Bitak i vrijeme. Zagreb, Naprijed. Hofstadter, D. R. (1992): Riflessioni su Che cosa si prova ad essere un pipistrel lo di Thomas Nagel. U: Hofstadter, D. R., Dennet, D. C. (a cura di): L'io della mente. Milano, Adelphi. Jaberg, K. (1933): Aspect géographiques du language. Conférences faites au Collége de France (Prosinac 1933.). Jaberg, K. (1954): Sprachgeographie. Vox Románica, XIV. Jonke, Lj., Finka, B. (sine anno): Dijalekatski fenomen (na primjeru čakavskog narječja). Dijalektološki zbornik, 19. Katičič, R. (1967): Jezična srodnost. Suvremena lingvi­ stika, 4. Kovačec, A. (1967): Bilingvizam i aloglotski utjecaji na morfosintaktičku strukturu jezika (na istrorumunjskom materijalu). Suvremena lingvistika, 4. Kristensson, G. (1989): Place-Names and Linguistic Geography. U: Essays on English Language in Honour of Bertil Sundby. Oslo, Novus. Leroy, M. (1978): Profilo storico della lingüistica mo­ derna. Bari, Laterza. Lévi-Strauss, C. (1989): Strukturalna antropologija. Zagreb, Stvarnost. Lokar, A. (1989): Culturee lingue in contatto nell'ambito dell'Alpe-Adria. U: Jezici i kulture u doticajima (Zbornik 1. Medunarodnog skupa održanog u Puli). Novi Sad, Talija. Lončarič, M. (1975): O sustavima u dialektologiji. Kongres jugoslavenskih slavista. Zagreb. Marcato, G., Ursini, F., Politi, A. (1974): Dialetto e italiano (Status socioeconómico e percezione sociale del fenómeno lingüístico). Centro di Studio per la Dialettologia Italiana, 6. Pisa, Pacini editore. Marušič, D. (1994): Piskaj, sona, sopi. Pula, Castropola. Milani-Kruljac, N. (1990): La comunitá Italiana in Istria fra diglossia e bilingüismo. Rovinj, Centro Ricerche Storiche. Milani Kruljac, N., Orbanič, S. (1989): Jezični i kulturni metasistem (početna razmišljanja). U: Štrukelj, L (ur.): Uporabno Jezikoslovlje. Ljubljana. Milani Kruljac, N., Orbanič, S. (1991): Italofonia nel triangolo ¡stroquarnerino. U: (Padoan, G., Bernardini, U. (a cura di): II gruppo nazionale italiano in Istra e a Fiume oggi. Ravenna, Longo editore. Mišeska-Tomič, O., Stefanovski, Lj., Madar, M. (1989): Standardot kao čuvar na nacionalniot identitet. U: Štrukelj, I. (ur.): Uporabno Jezikoslovlje. Ljubljana. Orbanič, S. (1995): Status attuale del le comunitá istro- romene (indagine preliminare). Annales, 6. Koper. Orbanič, S. (1998): Rana hrvatsko-talijanska dvojezič­ nost u mješanim obiteljima u Istri. Doktorska disertacija. Zagreb. Palmer, L. R. (1979): Lingüistica descrittiva e com­ parativa. Torino, Einaudi. Parlangeli, O. (1972): L'inchiesta dialettale. U: Falcone, G., Mancarella, G. B. (a cura di): Scritti di dialettologia. Galatina, Congedo editore. Piaget, J. (1983): Biología e conoscenza. Torino, Einaudi. Pop, S. (1960): Apercu historique et methodes d'en- quetes linguistique. Gembloux, J. Duculot. Quintilianus, M. F. (1858): I dodici libri delle Istituzioni Oratorie. Venezia, Antonelli editore. Renzi, L. (1981): La política lingüistica della Rivo- luzione francese. Napoli, Liguori. Renzi, L. (1987): Nuova introduzione alia filología romanza. Bologna, il Mulino. Rovere, G. (1982): II plurilinguismo in Svizzera. Qua­ derni per la promozione del bilingüismo, 33/34. Brescia, C.L.A .D i.L. Salvioni, C. (1916): Note di dialettologia corsa. Ren- diconi R. Ist. Lomb., II serie, XLIX. de Saussure, F. (1989): Opšta lingvistika. Beograd, Nolit. Schmidt, S. J. (1982): Teoría del testo. Bologna, il Mulino. Schuchardt (1884): Slawo-Deutsches un Slawo-lta- lienisches. Graz. Sciolla, L. (1983): Teorie dell'identitá. U: Sciolla, L.: Identitá: percorsi di analisi in sociología. Torino, Rosen- berg & Sellier. Searles, H. F. (1988): II paziente borderline. Torino, Bolati Borighieri. Sole, L. (1981): Sardegna: bilingüismo e cultura di frontiera. Quaderni per la promozione del bilingüismo, 29/30. Brescia, C .L.A .D i.L. Tagliavini, C. (1946): Guida alie tesi di laurea e di perfezionamento nelle discipline linguistiche. Bologna, Petron. 43 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Robert BLACONI: O NEKIM ASPEKTIMA LINGVISTiČKOG ATLASA U OKVIRIMA ZNANOSTI O JEZIKU, 29-44 Tagliavini, C. (1970): Panorama di storia della lin­ güistica. Bologna, Patrón. Tagliavini, C. (1972): Le origini delle lingue neolatine. Tekavčič, P. (1976): Per un atlante lingüístico istriano (Con speciale riguardo ai dialetti istroromanzi). Studia Románica et Anglica Zagabrensia, 41-42. Zagreb, Filo­ zofski fakultet. Terracini, B. (1949): Guida alio studio della lingüistica storica (Profilo storico critico). Roma, Edizioni del- I'Ateneo. Terracini, B. (1970): Lingua libera e liberta inguistica. Torino, Einaudi. Titone, R. (1973): Bilingüismo collettivo e dinámica degli scambi sociolinguistici. Quaderni per la pro- mozione del bilingüismo, 2. Brescia, C .L.A .D i.L. Titone, R. (1979): Insegnare oggi le lingue seconde (Breviario di glottodidattica). Torino, SEL Uguzzoni, A. (1984): Sul concetto di spiegazione in lingüistica storica. Alcune recenti letture. U: Studi línguistici e orientali, I. Bologna, CLUEB. Van Passel, F., Verdoodt, A. (1975): Bilinguismes en Belgique. Quaderni per la promozione del bilingüismo, 9/10. Brescia, C.L.A .D i.L. Varvaro, A. (1980): Storia, problemi e metodi della lingüistica romanza. Napoli, Liguori Editore. Vidos, B. E. (1975): Manuale di lingüistica romanza. Firenze, Leo S. Olschki Editore. Vignoli, G. (1995): I territori italofoni non appartenenti alia Repubblica Italiana agraristica. Milano, Giuffré editore. Vinja, V. (1967): Tautološki rezultati jezičkih dodira. Suvremena lingvistika, 4. Vinja, V. (1986): Hibridni rezultati jezičnih dodira. Filo­ logija, 14. Vinja, V. (1953): Alcuni tipi di incroci linguistici neo- latino-slavi. Studia Románica Zagabrensia, 3. Voeglin, C. F., Harris, Z. S. (1945): Linguistics in Ethnology. Southwestern Journal of Anthropology, I. Voeglin, C. F., Harris, Z. S. (1947): The Scope of Linguistics. American Anthropologist, XLIX, 4. von Wartburg, W . (1971): Problemi e metodi della lingüistica. Bologna, il Mulino. Weinreich, U. (1974): Lingue in contatto. Torino, Boringhieri. 44 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 • 1999 -1 (16) izvirno znanstveno delo UDK 811.163.6'282(497.4 lstra):58 prejeto: 1999-10-28 ROM ANSKE IZPOSOJENKE V BO TANIČNI TERM IN O LO GIJI SLOVENSKE ISTRE Rada COSSUTTA Visoka šola modernih jezikov za tolmače in prevajalce, SSLMIT, IT-34132 Trst, V ia Filzi 14 P O V Z ETEK Prispevek obravnava primere romanskih izposojenk, ki pripadajo različnim plastem in so del gradiva, zbranega za doktorsko nalogo v letih 1988-90. Številni romanizmi pričajo o stalnih mesebojnih stikih prebivalstva, tako da je pojav interference eden najvidnejših še danes. Ključne besede: istrskoslovenski govori, botanična poimenovanja, romanizmi PREST1TI ROMANZ1 NELLA TERM IN O LO GIA BOTANICA DELLMSTRIA SLOVENA SINTESI Lo studio presenta gli esempi di prestid romanzi, appartementi a strati diversi, che fanno parte del materíale raccolto nell'ámbito di un dottorato di ricerca negli anni 1988-90. Le numeróse parole di derivazione romanza testimoniano i continui contatti fra la popolazione, cosicché il fenómeno dell'interferenza é uno dei piu evidenti ancora tuttoggi. Parole chiave: dialetti istro-sloveni, denominazioni botaniche, prestiti romanzi V letih 1988-90 sem pod vodstvom prof. Logarja in prof. Crevatina, v okviru svoje doktorske naloge, zbrala v Slovenski Istri obsežno narečno gradivo, ki obravnava poljedelsko in vinogradniško terminologijo. Terenske ra­ ziskave sem izvedla v 10 raziskovalnih točkah, in sicer: 1. Malija, 2. Padna, 3. Krkavče, 4. Gažon, 5. Šmarje 6. Koštabona, 7. Pomjan, 8. Boršt, 9. Marezige, 10. Tre- beše. Pri raziskavi sem uporabila različne vprašalnice, in sicer ALI, ASLEF in SLA, in tako zbrala približno 10.000 besed, ki jasno kažejo na razslojenost besedja Slovenske Istre. Njihova etimološka razčlemba potrjuje obstoj šestih plasti, in sicer latinske, furlanske, beneške, istrskoitalijanske in tržaškoitalijanske, ki večkrat sovpa­ data, ter italijanske. Romanski vplivi so zelo pogosti na področju botaničnih poimenovanj, zlasti za medite­ ransko sadno drevje, sadje, zelenjavo in dišavne rast­ line, kar je razvidno iz naslednjih romanskih izposo­ jenk, ki jih etimološko utemeljujem s pomočjo različnih virov. ** Znak označuje dodatek rom. sufiksa na slov. osnovo. ANNALES • Ser. hist. sociol. * 9 - 1999 -1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 248. ČIČERKA; cece; Q. ALI 3787: a) - 3. 'pácok; 5. 'pačo Istr. slov. izraz, ki ga lahko primerjamo tudi z istr.slov. (Boršt) peček 'Cicer arietinum' (Plet. II 17), je mogoče deformirana oblika trž.it. in istr.it. (Koper, Piran, Motovun) bot. piziol 'čičerka' (GDDT 476; Rosamani 803); prim. tudi istopomensko istr.it. (Koper, Izola, Poreč, Bale, Pula) pisiol (Cernecca 84; Rosamani 798; Semi 277 v pomenu 'leča'; Vascotto 216); mugí, pisóul (DDM 122; Rosamani 798), bizj. pizol (Domini 346), furl. pizzul / pizzól (NP 772); padov. pezzolo, valsug. pizzolo, ver. in rover, pizzól (Prati EV 127), belun. pl. peziói, beneč. pezzolo 'čičerka (rastlina)' (Boerio 501). Verjetno iz trent. osnove piz 'pečka; meča; mandelj' (Prati ibid.). b) - 4. 'čeče; 7. 'čeče; 10. 'čeče Direktno prevzeto iz knj.it. bot. céce 'čičerka', ki ni izpričano v nobenem ben. dialektu in izhaja iz lat. cicer 'id.', ki je prešlo tudi v slov. (DEI II 834; DELI 1, 221; REW 1900). 253. ATRIPLEX HORTENSE; spinacione; Q. ALI 3794: 6. špi'naca; 8. špi'naca 'divja; 9. špi'naca; 10. špi­ nača 'divja Prevzeto iz trž.it. in istr.it. bot. (večinoma pl.) (Kan- fanar, Reka) spinaze 'špinača' (GDDT 666; Rosamani 1073; Šamani 183). Prim. variante: istr.it. (Koper, Izola, Buje, Milje, Piran, Vodnjan) spinase (Rosamani ibid.; Vascotto 296) in (Bale, Pula, Rovinj) spinasi (Cernecca 107; Rosamani ibid.); furl. spinaze (NP 1092). Tudi v ostalem delu Veneta se vrstijo ženske in moške mno- žinske oblike: prim. ben. (tudi beneč.) spinazzi (Boerio 691; Durante 563) / ben. spinasse (Durante ibid.) / ben. spinazze (Prati EV 175), od koder izhaja tudi slov. špi­ nača (Mende RLS 114; Plet. II 642). Sem spada tudi knj.it. špinače / spinacio, srlat. spinaciu(m), iz perz. as- panah s posredovanjem arab. isbinah z dodatkom su- fiksa -accio (DEI V 3592; DELI 5, 1253). 254. ARTIČOKA; carciofo; Q. ALI 3795: 250. ENDIVIJA; indivia; Q. ALI 3791: a) - 1. in'divja; 2. in'divja; 3. sa'lata in'divja; 4. so la­ ta in'divja; 5. 'divja sa'lata; 6. sa'lata in'divja; 7. in'div- ja; 8. so'lata in'divja; 10. so'lata in'divja Istr.slov. izraz je izposojen iz trž.it. in istr.it. (Bale, Buje) indivia 'endivija (Cichorum endivia)' (GDDT 303; Cernecca 55; Rosamani 492), ki je beseda širšega ben. območja, ki se je nato razširila po vsej Italiji: prim. beneč., padov., ver. indivia, valsug., ver. andivia (Boerio 338; Durante 232; Prati EV 84), trent. andivia / andibia (Prati ibid.; Ricci 14), trž.it. star. andivia (GDDT 28), mugl. andivia (DDM 4), bizj. indivia (Domini 575), furl. indivie (NP 444), knj.it. indivia, ki je prešlo tudi v slov. in sbh. endivija (Bezlaj I 125; Skok I 492). Zadnji vir je srgr. entybi (izgovorjeno endivi) ož. pozno gr. entybion egipčanskega porekla (DEI lil 2005). b) - 3. sgjata in'divja; 4. sgjata in'divja; 5. 'divja sgjata; 6. sg'lata in'divja; 8. sgjata in'divja; 10. sgjata in'divja (za eti. gl. vpr. 345) 251. KOCEN (PRI ZELJU); gambo del cavolo; Q. ALI 3792: a) - 7. 'cekil ot 'kavula (za eti. gl. vpr. 348a) b) - 10. s'tablo od vgr'zote (za eti. gl. vpr. 349) 252. ZELJNATA GLAVA; palla del cavolo; Q. ALI 3793: a) - 7. y'lava ot 'kavula (za eti. gl. vpr. 348a) b) - 10. y'lava od vgr'zote (za eti. gl. vpr. 349) a) - 7. kar'čofo Ta slov.istr. izraz je mogoče uskladiti le s knj.it. carciofo 'artičoka', ki se je razvil iz arab. haršuf 'divja artičoka' (DEI I 759; DELI 1, 205; REVV 4060). V vseh ben. dialektih (vključno trž.it. in istr.it.) je namreč izpri­ čan le izraz articioco, iz prov. archichaut neznanega arab. porekla (Prati EV 6). b) -1 . radi'čokolo; 2. arti'čoko; 5. ardi'čoko Istr.slov. bot. izraz (z varianto radi'čokolo z značilno metatezo začetnega zloga), kateremu ustreza istopo­ mensko knj. slov. artičoka (Plet. I 6), je prevzet iz trž.it. in istr.it. (Piran) articioco 'artičoka' (GDDT 38; Rosa­ mani 40) / (Bale) ardicioco (Rosamani 35), ki je beseda širšega ben. areala in izhaja iz prov. archichaut nezna­ nega arab. porekla (Prati EV 6). c) - 3. arti'čok; 4. arti'čok; 6. arti'čok; 9. arti'čok Sprejeto iz furl. oz. terg. articioc (NP 21; Rosamani 40). Za eti. gl. vpr. 254b. 255. SPODNJI OKROGLI DEL ARTIČOKE; girello, fon- do del carciofo; Q. ALI 3796: a) - 7. kar'čofo (za eti. gl. vpr. 254a) b) -1 . 'sorce od rgdi'čgkola; 2. arti'čoko; 5. ardi'čoko (za eti. gl. vpr. 254b) 256. SADIKA ARTIČOKE; carduccio; Q. ALI 3797: a) - 7. kar'čofo (za eti. gl. vpr. 254a) b) - 1. radi'čokolo; 2. arti'čoko; 5. ardi'čoko (za eti. gl. vpr. 254b) c) - 3. arti'čok; 4. arti'čok; 6. arti'čok; 9. arti'čok (za eti. gl. vpr. 254c) 46 ANNALES • Ser. hist, socio!. - 9 ■ 1999 - 1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 257. META; menta gentile; Q. ALI 3800: a) - 1. 'menta; 2. 'menta; 3. 'mentá; 4. 'menta;5. 'me­ nta; 6. 'menta; 7. 'menta; 10. 'menta Izposojeno ¡z istr.it. bot. menta 'meta' (Rosamani 618), kateremu ustreza tudi istopomensko knj.it. in pan­ dial.it. menta: prim, beneč. menta (Boerio 410 d.), furl, mente (NP 591; FPF I 64). Izhajati je treba iz lat. menta, ki se je razvilo iz gr. minthe, neznanega, verjetno medi­ teranskega izvora (Bezlaj II 180 pod geslom méta; DEI IV 2424 d.; REW 5504). b) - 8. 'meta Istr.slov. izraz, kateremu ustreza istopomensko slov. méta (Bezlaj II 180), je stara rom. izposojenka (za eti. gl. vpr. 257a). 258. MAJARON; maggiorana; Q. ALI 3802: 1. mojo'run; 2. mojo'ruon; 3. mojo'ron; 4. maja'ron; 5. maja'ron; 6. maja'ron; 7. maja'ron; 8. maja'ron; 9. maja'ruon; 10. maja'ron Istr.slov. izraz, kateremu ustreza istopomensko knj. slov. majaron, je stara rom. izposojenka iz poznolat. maiorana, od koder izhaja tudi knj.it. maggiorana. Izho­ dišče je gr. amárakon (lat. amarácum), izposojeno iz nekega starejšega mediteransko indijskega vira (Bezlaj II 161; REW 398). 259. KADULJA, ŽAJBELJ; salvia comune; Q. ALI 3803: - 1. 'savja; 2. 'savje; 3. 'soujá; 4. 'sávje; 5. 'sávjá; 6. 'sovje; 7. 'sávjá; 8. 'sávoje; 9. 'sáyouje; 10. 'sávoje Navedene slov.istr. variante izhajajo iz istr.it. bot. (Izola, Bale, Rovinj, Vodnjan) savia 'kadulja (Salvia pra- tensis in Salvia officinalis)' (Cernecca 95; Prati EV 152; Rosamani 938; Vascotto 253); prim. tudi belun. savia 'Salvia officinalis' (Tomasi 166), beneč., trž.it., mugl., istr.it. (Reka) salvia 'id.' (Boerio 596; GDDT 548; Rosa­ mani 921; DDM 140), furl, sálvie 'id.' (FPF II 195; NP 922), knj.it. salvia 'id.'. Iz lat. salvia(m), to pa iz lat. sálvus, verjetno zaradi zdravilnih lastnosti rastline (DEI V 3326; DELI 5, 1124; REW 7558). 260. REDKEV; radice, ravanello; Q. ALI 3804: a)-1. rava'nei (pl.); 2. rava'nei (pl.); 4. rava'nej (pl.) Izraz je prevzet iz trž.it. in istr.it. (Bale, Poreč, Izola) bot. ravanél, pl. ravanei 'redkev' (GDDT 513; Cernecca 90; Rosamani 862; Vascotto 232). Prim. tudi isto­ pomensko: istr. it. (Rovinj) ravaniél (Rosamani ibid.), mugl. ravanél (DDM 132), furl, ravanél (NP 855), ben. ravanélo, rover, ravanél (Prati EV 141), knj.it. ravanéllo, iz lat. * raphanélla, to pa iz lat. raphánus, kateremu ustreza it. ráfano / sev.it. rávano (DEI V 3212; DELI 4, 1036; REW 7050, 7051). b )-10. s'látka rg'beta (za eti. gl. vpr. 269) 261. VODNA KREŠA; nasturzio; Q. ALI 3805: a) -1 . 'rukla; 2. 'rykla; 3. 'rykjä; 4. 'rynkla; 5. 'ryklä; 6. 'rykla; 7. 'rykla; 8. 'rukla; 9. 'ryklä; 10. 'rykja Slov.istr. izraz (s številnimi variantami), ki ga lahko primerjamo tudi s slov. (Št. Peter pri Gorici) rükulja 'eruca sativa; sisymbium officinale' (Mende RLS 107; Plet. II 443) in kraš. rykla / rukla / runkla / rukula (SDLA- Ts 545), je s posredovanjem trž.it. in istr.it. bot. (Koper, Izola, Piran, Labin, Poreč, Reka, V. Lošinj) rucola 'Bras­ sica eruca' (Rosamani 903; Vascotto 243) prevzet iz knj.it. (tudi lomb.) rucola, ki je dem. oblika st.it. ruca; iz lat. erüca 'gosenica' negotovega porekla (DELI 4, 1109). Prim. tudi beneč. in ben.dalm. rucola (Boerio 587; Miotto 172), bizj. rücula (Domini 386), furl. rücule (NP 903) in mugl. rukula (DDM 138). b)**- 7. piz'donkola Čeprav je osnovni del istr.slov. izraza nedvomno sl. porekla, je vsekakor zaradi prevzema rom. sufiksa -on- kola / -unkula tim. 'povratni konj' ('cavallo di ritorno'), ki je prešel tudi v kraš. narečje, a ni več v rabi v trž. in istr.it. govorih, iz katerih je verjetno izšel. 263. TANACETUM VULGARE; tanaceto; Q. ALI 3808: 4. mandar'jarka; 6. mandar'jarka Izhodišče za istr.slov. izraz, ki ga lahko primerjamo tudi s slov. (Goriška okolica) mandrijerica (Bezlaj II 165; Plet. I 549) / mandrijanca 'Matricaria chamomilla' (Bez­ laj ibid.), kar je dalo trž.it. mandrianza 'motovilec' (GDDT 354) s tipičnim epentetičnim -n, je furl. ma- driärie 'Chrysanthemum Parthenium Bernh.' (NP 546). Zadnji vir je poznolat. matricaria (herba), ki je sorodno osnovi matrlcälis (DEI III 2391; REW 5416), iz katere izhaja tudi mugl. madrigala/ madregala 'kamilica' (DDM 89). 264. ROŽMARI N; rosmarino; Q. ALI 3809: 1. 'rožmaren; 2, 'ruožmaran; 3. 'rožmaren; 4. 'rož­ marin; 5. 'rožman; 6. rožma'rin; 7. 'rožmarin; 8. rož- ma'rin; 9. rožma'rin; 10. rožma'rin Istr.slov. bot. izraz (s tipičnim notr. preskokom ak­ centa), kateremu ustreza tudi istopomensko knj. slov. rožmarin (Plet. II 441) in knj.it. bot. rosmarino, izhaja iz lat. rös marlnum ali rosmarmus 'morska rosa' (DEI V 3285; DELI 4, 1106). 266. SLADKI JANEŽ (PIMPINELLA ANISUM); anice; Q. ALI 3812: 4. 'aniče; 5. 'aniče; 7. 'aniče Istr.slov. izraz je tipični italijanizem: iz knj.it. anice 'sladki janež; Pimpinella anisum L.' (DEI I 209; DELI 1, 55), to pa iz lat. anisum, katerega zadnje izhodišče je gr. änlson / äneson. Prim. tudi istopomensko trž.it. ani^e 47 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 / àniço / àniçi / àgneÇo (GDDT 30), istr.it. (Poreč) àniçi (Rosamani 27)/ (Koper, Pula, V. Lošinj) àgniçi Rosamani 9), mugí, ánis (DDM 4), furl, ànis (DESF I 74) in bizj. àni çe/ àniço (Domini 14). 267. VINSKA RUTA; ruta; Q. ALI 3814: 1. 'ruda; 2. 'ruda; 3. 'rydâ; 4. 'ryda; 5. 'rydâ; 6. 'ruda; 7. 'ruda; 8. 'ruda; 9. 'rudâ; 10. 'ruda Izposojeno iz trž.it. in istr.it. (Koper, Piran, Oprtalj) bot. ruda 'vinska ruta' (GDDT 537; Rosamani 904; Semi 284; Vascotto 243). Isti izraz zasledimo tudi v polez., belun., trev. in ben.dalm. (Bernardi 359; Durante 437; Miotto 173; Prati EV 148) poleg vič., padov., beneč. variante rua (Boerio 586; Durante 436; Prati ibid.) in valsug., ver. in rover, variante ruta, kar priča o treh fazah, v katerih je ta izraz prodrl v ben. rabo (Prati ibid.). Prim. tudi istega pomena furl, rude (NP 903) in knj. it. ruta (DEI V 3299), vse iz iz lat. rüta 'id.', verjetno iz gr. rhyté 'grenka blagodišeča rastlina; ruta' (REW 7470). 268. POR; porro; Q. ALI 3815: 1. 'por; 2. 'puor; 3. 'por; 4. 'por; 5. 'por; 6. 'por; 7. 'por; 8. 'por; 9. 'por; 10. 'puar Istr.slov. bot. izraz, kateremu ustreza istopomensko knj.slov. por (Plet. tl 156), je stara rom. izposojenka: iz lat. pórrum 'id.', prim knj.it. porro 'id.' (DELI 4, 958; REW 6670). 269. RDEČA PESA (jedilna); barbabietola rossa; Q. ALI 3816: a) - 2. ar'beta; 3. ra'betâ (pl.); 5. ra'betâ; 6. ar'bete (pl.); 7. ra'bete (pl.); 10. r'jâva rg'beta Istr.slov. izraz, ki ima tudi varianto z metatezo za­ četnega zloga podobno kot kraš. arbeta / rabeta (SDLA- Ts 546), je prevzet iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Reka, Pula) (pogosto tudi v pl.) erbeta 'rdeča pesa' (GDDT 218; Rosamani 342; Šamani 64; Vascotto 104), ki ga lahko primerjamo tudi z beneč. erbèta 'pesa' (Boerio 254), trev. pl. erbéte 'pese' (Bernardi 191), ben.dalm. erbèta 'pesa' (Miotto 77), furl, erblte (pl. erbètis) 'rdeča pesa' (DESF II 660; NP 280), milan, pl. erbete. Navedeni izrazi, ki so na pol učeni, so nastali po haplologiji iz * herbabeta, ki je lat. naziv za Beto vulgaris (GDDT ibid; REW 1064). b)- 4. ar'bete (pl.) Istr.slov. varianta (za eti. gl. vpr. 269a) je prevzeta iz trž. it. in istr.it. (Koper, Oprtalj) arbeta 'rdeča pesa' (GDDT 34; Rosamani 34), ki je sorodno s kjož. arbeta 'redkev' (GDDT ibid.), furl, arbète (NP 17), bol. arbet, 'Beta vulgaris' (REW 1064). 273. KISLA PAPRIKA; peperone; Q. ALI 3820: a) -1 . pava'ron; 2. pava'ron; 4. pava'ron; 7. pepe'ron; 8. peve'ron; 9. peve'ruon; 10. peve'ron Izposojeno iz trž.it. in istr.it. (Bale, Koper, Veliki Lošinj) bot. peveron 'kisla paprika; Capsicum annuum' (GDDT 457; Cernecca 82; Rosamani 774; Šamani 130; Semi 276). Prim. tudi istopomensko mugí, peverón (DDM 119), dalm.ben. peveron (Miotto 152), belun. peverón (Tomasi 142), ben. (tudi beneč.) pevarón (Bo­ erio 500; Durante 374), bizj. pevaron (Domini 336) in furl. pevaron (NP 743), knj.it. peperóne (za eti. gl. vpr. 273c). b) - 5. pavo'ron Prevzeto iz istr.it. variante (Bale, Vodnjan) paveron 'kisla paprika' (Rosamani 751); za eti. gl. vpr. 273 c. c) - 6. pepe'ron Direktno sprejeto iz knj.it. peperóne, ki naj bi se po Cortelazzu zaradi pikantnega okusa, ki spominja na po­ provega, navezoval na lat. piper, -eris s pozno izve­ denko piperinu(m) (läpidem) 'ognjeniški lahnjak' (DELI 4, 904 d. pod geslom pépe). Različnega mnenja je Battisti-Alessio, ki trdi, daje it. peperónetosk. prikrojitev piem. pevrun, iz frc. poivron (DEI IV 2843). 274. JAJČEVEC; melanzana; Q. ALI 3822: 1. maran'cana; 2. maran'cana; 3. maran'cán; 4. maran'cán; 5. maran'cán; 6. maran'cán; 7. maran'cán; 8. maran'can; 9. maran'cán; 10. maran'cán Istr.slov. izraz (z varianto moškega spola) je prevzet iz trž.it. in istr.it. (sicer nelokaliziranega) bot. maranzana 'jajčevec' (GDDT 358; Rosamani 589). Tipična ben.-istr. (tudi trž.it.) oblika, izpričana tudi v knj.it., je melanzana (Boerio 409; GDDT 372; Rosamani 615), prim. tudi trž.it.arh. malanzana (GDDT 349), ben. pl. melansane (Durante 295), trev. meansana (Bernardi 282), furl. me- lanzäne (NP 587), slov. melancána (Bezlaj II 176); vse izposojeno iz knj.it. melanzana, kar je preko arab. bä dingan sprejeto iz perz. bädingän, ki je bilo naivno interpretirano kot mele insane 'nezdrava jabolka', od koder izvira tudi it. istopomenski izraz petronciano (DEI IV 2410; REW 876). Neznan je razlog za rotacizem oblike maranzana: mogoče pod vplivom tipa petron­ ciano (toda tu je r sekundaren) ali posledica regularnega fonetičnega razvoja nekega matronciana, ki je vsekakor nastal na podlagi petronciano; še najbolj verjetna hipoteza pa je, da je to rezultat križanja med melanzana in amara 'grenka' (GDDT 372). 276. BUČA (RASTLINA); pianta di zueca; Q. ALI 3824: a) -1 . ta'yica; 2. ta'yica; 3. ta'yicá; 4. ta'yica; 5. ta'­ yicá; 6. ta'yióa; 7. ta'yica; 8. ta'yica; 10. ta'yica Istr.slov. izraz, ki ga lahko primerjamo le s kraš. te- giča 'Cucurbita lagenaria' (Plet. II 658), je izveden z do­ 48 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 datkom sufiksa -iča iz trž. it. in istr.it. (Koper, Buje, Poreč, Labin, V. Lošinj) tega 'strok (boba, fižola, graha)' (GDDT 727; Rosamani 1144; Semi 296), ki je beseda enakega pomena v rabi na vsem ben. območju: prim. vič., padov., beneč., ver., belun. tega (Boerio 739; Durante 614; Prati EV 187; Tomasi 197), mugí. * tiéga (DDM 169), furl, tégia (NP 1180). Enako kot it. teca iz lat. théca 'nožnica1, to pa iz gr. théké 'etui; skrinjica' (DEI V 3736; DELI 5, 1319 d.; REW 8699). b )-1. mol'nera; 4. mor'nera Čeprav ne zasledimo nikjer pomenskega razvoja kot v slov., je istr.slov. izraz zaradi podobnosti jedilne buče z melono verjetno izposojen iz trž.it. in istr.it. (Motovun) melonera 'nasad melon' (GDDT 372; Rosamani 616), ki je beseda širšega ben. areala izvedena iz melon 'melo­ na' (za eti. gl. vpr. 366b). 277. BUČKA; zucchino; Q. ALI 2018: 1. cu'keta; 2. cu'keta; 3. cu'ketá; 4. cu'keta; 5. cu'ketá; 6. cu'keta; 7. cu'keta; 8. cu'keta; 9. cu'kietá; 10. cu'keta Izposojeno iz trž.it. bot. dem. zucheta 'bučka' (GDDT 823; Rosamani 1271), ki je izraz širšega ben. areala: prim. ben. (tudi beneč.) zucheta (Boerio 823; Durante 668), belun. zukét (Tomasi 216), istr.it. (Izola) suchéta (Vascotto 308), bizj. zucheta (Domini 559), furl, zuchéte (NP 1322), vse dem. oblike ben. zuca 'buča' (Prati EV 210 d.), iz katerega se je razvilo tudi kraš. cuka 'Cucurbita pepo' (Bezlaj I 68; Mende RLS 53). Izvor besede ostaja nepojasnjen, saj je neprepričljiva hipoteza o izvoru iz lat. cücütia z aferezo začetnega zloga in metatezo ostalih dveh (GDDT ibid.; Prati ibid.). 283. NEŠPLJA (DREVO); nespolo; Q. ALI 3831: a) - 1. 'nešpola; 2. 'niešpola; 3. 'nešpoIS; 5. 'nešpolž; 6. 'fiešpola; 7. 'nešpola; 8. 'nešpola; 9. 'nieSpolá Istr.slov. izraz, ki z obliko ženskega spola označuje bodisi drevo kot sad (gl. vpr. 344), je prevzet iz istr.it. (Koper, Buje, Poreč, Kanfanar, V. Lošinj, Reka, Bale) bot. nešpola 'nešplja (sad)' (Cernecca 72; Rosamani 679). Prim.: beneč. nešpola (Boerio 440), furl, gnéspul (NP 391), knj. it. nešpola (DEI IV 2575) istega pomena. Vse iz lat. mespilus 'nešplja', po disimilaciji * nespilus, to pa iz gr. méspilon neznanega izvora (Bezlaj II 220 pod geslom nešplja; DEI ibid.; REW 5540). 284. VIŠNJA (DREVO); visciolo; Q. ALI 3832: a) - 1. 'višula; 2. 'višula; 5. 'višulS; 7. 'višule (pl.); 8. 'višula Prevzeto iz bizj. bot. vlssula (Domini 540; Rosamani 1229) oz. mugl. visula (DDM 182), furl, vissule (NP 1284), ki označujejo 'višnjo' kot sad, toda posplošitev istega izraza tudi za 'drevo' je tipični istr.slov. pojav, prim. tudi trž. slov. (Korošci) višula istega pomena (SDLA-Ts 550). Za eti. gl. vpr. 284b. b) - 4. 'višola; 9. 'višola Sprejeto iz trž.it. in istr.it. (Koper) bot. visóla (GDDT 788; Semi 301) oz. istr. it. (Koper, Motovun, Poreč, Piran, Labin) vissola (Rosamani 1229), ki označuje sicer 'višnjo' le kot sad in je beseda razširjena na vsem ben. območju: prim. vič., padov., polez., beneč., belun., ver., rover, vissola (Boerio 797; Durante 650; Prati EV 201), ben.dalm. visóla (Miotto 220) istega pomena. Sem spada tudi knj.it. visciola 'id.', ki predstavlja pravi eti­ mološki problem. Možni etimološki razlagi sta dve: ali iz stvn. wishila (n. Weichsel) 'id.' (DEI V 4066 d.; DELI 5, 1443; Prati ibid.) ali po Cortelazzovem mnenju iz gr. byssinos (pozna izgovarjava vissinos) 'škrlaten', pl.n. byssina: rastlina naj bi se namreč razširila iz Male Azije, kar še bolj utemeljuje drugo hipotezo (DELI ibid.; REW 1433). 285. ČEŠNJA (DREVO); ciliegio; Q. ALI 3833: 1. čo'rešna; 2. č'riešria; 3. co'reShá; 4. čo'rešria; 5. co'reSfiá; 6. čoVešria; 7. čoVešna; 8. čoTešha; 9. čo'rieš- riá; 10. č'rešria Istr.slov. bot. izraz, kateremu ustreza istopomensko slov. čr8šnja / 觚nja, je verjetno rom. porekla: iz lat. cerasus 'id.' oz. vulg.lat. cerésia 'id.', katerega vir je gr. kérasos (Bezlaj I 88; REW 1823; Rocchi 1823). 288. MARELICA (DREVO); albicocco; Q. ALI 3835: - 1. moryo'lina / yorme'lina - 2. romo'lina; 3. ro- mo'iná; 4. romo'lina; 5. romo'liná; 6. roma'lina/ ramo1- lina; 7. ruma'lina; 8. roma'lina; 9. roma'liná; 10. 'darvo od roma1 Une Čeprav je istr.slov. izraz na slov. tleh doživel najraz­ ličnejše variante, kar priča o njegovi vitalnosti, ni dvo­ ma, da je to rom. izposojenka, ki je izpričana na ob­ širnem sev.it. območju. Izhajati je treba iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Reka) armelln (GDDT 36 in 837; Rosa­ mani 38; Šamani 28; Semi 234; Vascotto 38) / (Rovinj) armilléin (Dalla Zonca 9 )/ (Bale) armulln (Cernecca 17) bot. 'marelica (navadno sad, redkeje drevo)'. Prim. tudi istopomensko: ben. (tudi beneč.) armelin (Boerio 44; Durante 11; Prati EV 5), rover, armelim (Prati ibid.), belun. armelln (Tomasi 29), ben.dalm. armelln (Miotto 12); mugl. armelin (DDM 5), furl. armelln / armilln (DESF I 99; NP 19), bizj. armilin (Domini 19); knj.it. armellino (DEI I 292). Verjetno iz *armenln 'armenski sad (ker je odtod prišel v Italijo)', to pa iz lat. Armenius 'armenski' (DEI ibid.; REW 654). 289. MARELICA (SAD); albicocca; Q. ALI 3835-1: a) -1 . marya'Jina (za eti. gl. vpr. 288) b) - 2. roma'lina; 3. rama'iná; 4. ramo'Iina; 5. rama'- 49 ANNALES • Ser. hist, socîol. • 9 ■ 1999 • 1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 lina; 6. ramodina; 7. rumo'lina; 8. roma'lina; 9. roma- 1 lina; 10. roma'lina (za eti. gl. vpr. 288) 295. ZELENI OREHOV OVOJEK; mallo della noce; Q. ALI 3840: 3. š'korca; 5. š'kgrca ud u're%a; 6. š'korca od o'rexa Prevzeto iz trž.it. in istr.it. (Labin, Reka, Cres, Zadar) scorza 'skorja, lupina (tudi orehova)' (GDDT 599; Rosa- mani 982)/ (Izola, Poreč) scorsa (Rosamani 981; Vascot- to 265); prim. tudi istopomensko ben. scorsa / scorza (Boerio 633; Durante 492), belun. skorza (Tomasi 179), ben.dalm. scorza (Miotto 185), bizj. scorza (Domini 421). Vsi navedeni izrazi skupaj z knj.it. scorza izhajajo iz lat. scortea(m), f. adj. scorteus 'usnjen', to pa iz scortum 'koža; usnje' (DEI V 3420; DELI 5, 1167; REW 7742). 299. MANDELJNOVEC; mandorlo; Q. ALI 3844: malum) (GDDT 25; DEI I 173; DESF II 657). Zamboni (Guida ai dialetti veneti III, Padova 1981, str. 32) se nagiba k mnenju, da je beseda nejasnega izvora. 302. ŠIPEK; giuggiolo; Q. ALI 3847: 1. piči'kul Istr.slov. izraz, ki ga lahko primerjamo tudi z na­ rečnim slov. (Korošci) špicankul (SDLA-Ts 83) in z istr.it. (Rovinj) pisigakul (AIS) enakega pomena, je furlanizem: iz furl. pičekul (FPF II 534) / pizzecul / picecul (NP 771) 'šipkova jagoda', ki je sestavljeno iz furl. pizzS 'ščipati' (NP ibid.), to pa iz ekspresivne osnove pits- / pikk- 'konica' (REW 6545), in furl. cul 'rit' (DESF II 549; NP 209 d.), ki izhaja iz lat. culus 'id.' (REW 2384). Oznaka je tipična zaradi stiskalnih lastnosti šipkove jagode. Pojav, da isti izraz označuje v slov.istr. govorih bodisi sad kot rastlino, je zelo splošen. a) - 1. 'mandla; 2. 'mandla; 3. 'mândolâ; 4. 'man­ dola; 6. 'mândola; 9. 'mândolâ; 10. 'mândola Istr.slov. mândola (po redukciji mandla) je izposo­ jeno iz iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Reka) mandola 'mandelj' (GDDT 353 in 955; Rosamani 580 d.; Šamani 100; Semi 266; Vascotto 164), ki je izraz širšega ben. areala: prim. ben. (tudi beneč.), ben. dalm. (kar je dalo hrv.dalm. mSndula), belun. mândola 'id.' (Boerio 391 ; Durante 278; Miotto 112; Tomasi 115), knj.it. màndorJa 'id.'. Izhajati je treba iz poznolat. amandola, klas.lat. amygdala; zadnji vir je gr. amygdâlë (Bezlaj II 165 pod geslom mândel; DEI III 2342 d.; REW 436). b) - 5. 'mândulâ; 7. 'mandula; 8. 'mândula Istr.slov. izraz je furl. porekla: iz istr.it. (Rovinj, Vod- njan), terg. in mugi, mándula (DDM 92; Rosamani 582) 'mandelj'; prim. tudi istopomensko furl. màndule (NP 561) oz. bizj. mândula (Domini 266). Za eti. gl. vpr. 299a. 301. PRUNUS MIRABOLANUS; amolo; Q. ALI 3846: - 1. 'amolo; 2. 'amolo; 4. 'amolo; 7. 'amolo; 8. 'amola; 9. 'âmolâ; 10. 'âmola Istr.slov. izraz z varianto ženskega spola, ki jo za­ sledimo samo v slovenski Istri, nedvomno izhaja iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Bale, Reka) amolo 'prunus mirabolanus; rumena sliva' (GDDT 25 in 834; Cernecca 16; Rosamani 20; Šamani 26; Vascotto 35). Beseda je izpričana le na furl. in ben. ozemlju: prim. istopo­ mensko furl. àmul (DESF I 66) / èmul (DESF II 657; NP 278); mugí, ámul (DDM 3); bizj. àmul (Domini 9); ben. (tudi beneč.) àmolo (Boerio 32; Durante 5; Prati EV 2); belun. àmol (Tomasi 27), ben.dalm. àmolo (Miotto 6). Medtem ko Prati (I.e.) trdi, da je beseda neznanega izvora, ostali domnevajo, da je to relikt galskega sub­ strata, in sicer iz kelt. * aballon 'jabolko' (s spontanim razvojem -b- > -m- ali kot posledica križanja z lat. 303. ŠIPKOVA JAGODA; giuggiola, zizzola; Q. ALI 3848: 1. piči'kul (za eti. gl. vpr. 302) 306. GRANATNA JABLANA; melograno; Q. ALI 3853: 1. pomodiyra'na; 4. pomoyra'na; 6. pomoyra'na; 7. pomoyra'na^; 8. pomiyra'na^; 9. pomoyra'na^ Istr.slov. izrazi so prevzeti iz trž.it. in istr.it. (Koper, Poreč) pomograná 'granatno jabolko; granatna jablana' (GDDT 483; Rosamani 813), ki je izključno sev.it. izraz: prim. istopomensko trž.it. in istr.it. (Koper) pomoingrana (Semi 278), bizj. pomograná / pomogranat (Domini 350), ben. (tudi beneč.) pomoingrana (Boerio 519; Du­ rante 391) / ben. pomograná (Durante ibid.), lomb., emil. pom graná (DEI IV 3011). Zadnji vir je srlat. po mum gránátum (DEI ibid.). 307. GRANATNO JABOLKO; pomogranato, melagrana; Q. ALI 3854: 1. pomodiyra'na; 4. pomodeyra'na^; 6. pomoyra'na; 7. pomoyra'na^; 8. pomiyra'na^; 9. pomoyra'na^ (za eti. gl. vpr. 306) 309. KOSMULJA; uva crespina (ribes selvático); Q. ALI 3858: a) - 1. uvaS'pin Izposojeno ¡z istr.it. (Izola) ua spina (Rosamani 1186; Vascotto 326) / (Piran) ua de spin (Rosamani ibid.) 'kos­ mulja; divji ribez'; prim. istopomensko trev. ua spina (FPF I 65, str. 215), belun. ua spinéla (Tomasi 203), knj.it. uva spina (DEI V 3968; DELI 5, 1404). Izraz je n. compositum iz lat. uva 'grozdje' (REW 9104) in lat. spinus 'trn' (REW8155). 50 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 b) - 8. yoš'tanoy'rozja Istr.slov. izraz je nedvomno prevzet iz istr.it. ua gostana / trž.it. agostana 'tip grozdja, ki dozori avgusta' (GDDT 20; Rosamani 1186); prim. tudi istega pomena bizj. agostana (Domini 5), furl. ue avostane (NP 27); knj.it. agostano adj. 'o senu, ki ga kosijo avgusta' (DEI I 94); iz srlat. agostanus, to pa iz poznolat. agustus, ki je vzporedno klas.lat. augustus (DELI 1, 32; REW 786,2). 310. ROŽIČ; carruba; Q. ALI 3859: 2. ka'ruobal Istr.slov. izraz, ki je sicer moškega spola, je gotovo prevzet iz istr.it. (Koper) carobola bot. 'rožič' (Rosamani 178), ki je v tesnem sorodstvu z istopomenskim bizj. carobula (Domini 88), furl. carobule (DESF I 313; FPF 338; NP 105), belun. karobola (Tomasi 92). Prim. tudi trž.it., istr.it., mugl., ben. (tudi beneč.), ben.dalm., stit. caroba (Bernardi 160; Boerio 140; DDM 70; DEI I 775; Durante 83; GDDT 132; Miotto 45; Rosamani 178; Semi 243; Vascotto 74), knj.it. carruba; iz srlat. caruba 'rožič', to pa iz arab. harrub(a) 'id.' (DEI I 783; DELI 1, 210; RENA/ 4059a). 311. ORANŽA; melarancio; Q. ALI 3860: Op.: poznajo le izraz. a) - 4. na'ranča; 5. no'ranča; 6. na'ranča; 8. na'ranča b) -10. ma'ranča Istr.slov. izraz z varianto maranča, ki jo poleg Ple- teršnika (Plet. I 661) navaja tudi Bezlaj (Bezlaj II 214), zasledimo že pri Pleteršniku pod geslom naranča 'po­ maranča' (Plet. ibid.). Nedvomno je to prikrojitev trž.it. in istr.it. (Reka, Cres, V. Lošinj) naranza 'pomaranča (sad)' (GDDT 397; Rosamani 671; Šamani 112)/ (Koper, Buje, Poreč) naransa (Rosamani ibid.; Semi 271), ki ju je mogoče uskladiti s pomensko enakim bizj. naranza (Domini 296), furl. naranze (NP 644), mugl. narains (DDM 104); ben. naransa (Durante 319), beneč. na­ ranza (Boerio 436), ben.dalm. naranza, ki je prešlo v hrv. naranča (Miotto 133); lomb. naranz; stit. narancio (DEI IV 2546). Zadnje izhodišče je perz. narang, iz katerega se je razvilo tudi it. arancio z izpahom za­ četnega n-, ki so ga tolmačili kot del spolnika (DEI I 266; DELI 1, 68; RENA/ 5822). 312. LIMONA (DREVO); limone; Q. ALI 3861: 1. li'mon; 2. li'muon; 3. la‘mon; 4. li'mon; 5. la'mon; 6. le'mon; 7. p'janta od lg'mona; 8. li'mon; 9. li'muon; 10. li'mon Istr.slov. izraz (z variantami), ki je sicer mednarodna kulturna beseda, je soroden s kraš. lamun (Mende RLS 88) in gotovo prevzet iz trž.it. in istr.it. limon 'limona' (Cernecca 59; GDDT 331). Prim. še istopomensko mugl. limon (DDM 86), furl. limon (NP 523), ben. limon (Boerio 372), knj.it. limone, sh.lat. citrus limón (DEI III 2234). Zadnji vir je perz. límün 'limona', kar je prešlo v vse kulturne jezike (REW 5057). 318. ČEBULA: cipolla; Q. ALI 1968: 1. ca'byla; 2. ča'bula; 3. ca'bylá; 4. ča'byla; 5. ca'bylá; 6. ca'byla; 7. ca'byla; 8. ca'bula; 9. ca'bylá; 10. ca'byla Istr.slov. bot. izraz, kateremu ustreza knj.slov. čebula 'Allium cepa' (Bezlaj I 76), je star latinizem. Po Bezlaju (Bezlaj ibid.) za slov. obliko pride enako v poštev ben.it. cebolla kakor srvn. zibolle, zebülle, zwibole, oboje iz lat. cépülla (Rocchi 1820). 319. PETERŠILJ; prezzemolo; Q. ALI 1969: a) - 1. p'redarsan (gen. pradar'sina); 2. 'pádarsan; 3. 'pádarsan; 4. p'rádasan; 5. p'rádarsán; 6. 'pátarsen; 7. 'pádarsen; 9. pedar'sin Te istr.slov. oblike je mogoče uskladiti le s po­ mensko enakim milan., krem., berg. pedersém (REW 6448; Tiraboschi II 947), ki se je razvilo iz sh.lat. pétrósélí num 'peteršilj' (za eti. gl. vpr. 319b). b) - 3. par'Semolo; 8. pra'semolo Prevzeto iz istr.it. bot. (Izola) persémolo (Rosamani 764; Vascotto 223) / (Koper, Buje, Piran) presémolo (Ro­ samani 827; Semi 276) 'peteršilj'. Zraven spada istopo­ mensko beneč. persémolo (Boerio 494), ben. persémolo (Durante 369), ben. dalm. persémolo (Miotto 151); furl. presémul (NP 8 06 )/persémbul/ persémul (NP 734), bizj. presénbul (Domini 355)/parsénbul (Domini 323), mugl. persémul (DDM 118) / presémul (DDM 126) oz. knj.it. prezzémolo sev.it. izvora; iz sh.lat. pétrósélinum, kate­ rega zadnji vir je gr. petrosélinon 'zelena, ki požene med skalami', sestavljeno iz gr. pétra 'skala' in sélinon 'zelena' (DEI IV 3077; DELI 4, 979; RENA/ 6448). 320. LIMONA (SAD); limone; Q. ALI 1970: 1. li'mon; 2. li'muon; 3. la'mon; 4. li'mon; 5. la'­ mon; 6. le'mon; 7. la'mon; 8. li'mon; 9. li'muon; 1-0. li'mon (za eti. gl. vpr. 312) 321. POMARANČA; arancia; Q. ALI 1972: a )-1. na'ranca; 2. na'ranca; 3. na'rándá; 4. na'ranca; 5. na'ráncá; 6. na'ranca; 7. na'ránca; 8. na'ranca; 9. na'ráncá / 'ráncá (za eti. gl. vpr 311a) b)- 10. ma'ranča (za eti. gl. vpr. 311a) 323. KOŠČEK POMARANČE; spicchio d'arancia; Q. ALI 1974: a) - 2. 'fieta na'rance; 3. 'fetá na'ráncá; 10. 'feta ma'rance 51 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 Sprejeto iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Bale, Reka) feta 'rezina, košček' (GDDT 230; Cernecca 46; Rosa- mani 370; Šamani 67; Vascotto 108). Sem spada tudi istopomensko ben. (tudi beneč.) feta (Boerio 267; Prati EV 63), valsug. feta/fieta, rover, fieta (Prati ibid.), belun. fiéta (Tomasi 60); furl, féte (NP 308), bizj. féta (Domini 174). V zvezi s knj.it. fétta 'del nečesa' (DEI III 1628) velja splošno mnenje, ki pa ni popolnoma zanesljivo, da se je beseda razvila iz nekega * offetta kot deminutiva k offa 'ugriz, grižljaj' s prehodom * I'offetta > la fetta (DELI 2 ,428 ; REW 6041 a). 332. MANDELJ; mandorla; Q. ALI 3844: a )-1. 'mandla; 2. 'mandla; 3. 'mándolá; 4. 'mandola; 6. 'mandola; 8. 'mandola; 9. 'mándolá; 10. 'mándola (za eti. gl. vpr. 299a) b)- 5. 'mándulá; 7. 'mandula (za eti. gl. vpr. 299b) 334. OREHOVA LUPINA; guscío della noce; Q. ALI 1986: 1. š'korca; 2. š'kuorca; 4. š'korca; 5. S'korcá; 6. š'korca; 7. š'korca (za eti. gl. vpr. 295) 337. BRESKVI NA MEČA; polpa della pesca; Q. ALI 1989: 8. 'polpa Prevzeto iz istr.it. polpa 'meso, meča' (Rosamani 811), ki je sorodno z istopomenskim beneč. polpa (Boerio 518) in knj.it. pólpa, ki izhaja iz lat. pülpa(m) 'meso', ki je etimološko negotovo (DEI IV 3006; DELI 4, 952; REW 6834). 340. ČEŠNJA (SAD); ciliegia; Q. ALI 1992: 1. čo'rešria; 2. č ‘riešria; 3. Co'reSriá; 4. čoTešria; 5. co'reSríá; 6. čo'rešria; 7. čo'rešna; 8. co'reSria; 9. co'rieSríá; 10. č'rešria (za eti. gl. vpr. 285) 341. ČEŠNJEV PECELJ; picciolo della ciliegia; Q. ALI 1994: 8. 'rapolo Istr.slov. izrazje nedvomno rom. izposojenka, čeprav v tej obliki in pomenu ni izpričan v rom. okolju. Eti­ mološka razlaga je lahko dvojna: ali je izvedenka s su- fiksom -olo istr.it. rapo 'grozd' ali pa samo prikrojitev (z aferezo začetnega g-) knj.it. gráppolo 'grozd', izvedenke it. grappo 'id.', ki je deverbalna oblika it. grappare 'prijeti, zagrabiti' (DEI III 1862). 343. JAGODA; fragola; Q. ALI 1995: a) - 1. f'rayola; 5. f'rayolá; 7. f'rayola; 8. f'rayola; 9. f'rayolá; 10. f'râyola Sprejeto iz trž.it. in istr.it. (Rovinj) bot. fràgola 'ja­ goda' (Rosamani 400), ki ga lahko primerjamo s pomensko enakim ben. (tudi beneč.) fràgola (Boerio 285; Durante 182; Prati EV 68), belun. fràgola (Tomasi 65), bizj. fràgula (Domini 188), mugí, frágula (DDM 47). Izraz je večinoma smatran kot italijanizem, kar velja tudi za ves furl. areal (FPF I 201 d.): iz knj.it. fràgola 'jagoda', to pa iz vulg. lat. *frâgüla(m), dem. oblike vulg.lat. fràga, klas.lat. fràgum, ki je verjetno sredo­ zemski relikt (DEI III 1 703; DELI 2, 454; REW 3478). b) - 8. frayo'lon Prevzeto iz trž.it. bot. avgmentativne izvedenke fra- golôn 'vrtna jagoda' (GDDT 246; Rosamani 400) k fra­ gola (za eti. gl. vpr. 343a), ki jo je mogoče primerjati tudi z vič. in beneč. fragolón (Prati EV 68), furl. pl. fragolons (GDDT ibid.) oz. knj.it. fragolone enakega po­ mena. 344. NEŠPLJA; nespola; Q. ALI 1997: 1. 'nešpola; 2. 'niešpola; 3. 'neSpolâ; 5. 'neSpolâ; 6. 'hešpola; 7 .'nešpola; 8. 'nešpola; 9. 'nieSpoIâ / 'neSpolâ (za eti. gl. vpr. 283a) 345. LOČIKA, VRTNA SOLATA; lattuga; Q. ALI 1998: 1. so'íata; 2. so'lata; 3. so'íátá; 4. so'íáta; 5. so'Iátá; 6. so'lata; 7. so'láta; 8. so'láta; 10. so'láta Istr.slov. izraz, ki ga lahko primerjamo tudi s knj.slov. soláta 'id.' (Plet. II 532), je sprejet iz trž.it. salata 'ločika' (GDDT 545; Rosamani 915 d.), prim. tudi istopomensko ben. (tudi beneč.) salàta-TBoexio-^593; Durante 446), to pa iz knj.it. insalàta 'id.', ki je prav­ zaprav ptc. pas. k insalare 'zabeliti s soljo'(DEI III 2045; DELI 3, 601) 346. RADIČ; radicchio; Q. ALI 1999: 1. 'radič; 2. 'radič; 3. 'rždič; 4. 'radič; 5. 'ràdiP; 6. 'radič; 7. 'rždič; 8. 'rSdič; 9. 'rSdič; 10. 'radič Istr.slov. bot. izraz, kateremu ustreza istopomensko knj.slov. radič (Plet. II 370), je star latinizem, izpričan že I. 1607 v Alasijevem slovarju: preko ben. radicio 'radič' (Durante 406 ) oz. bizj. radie' (Domini 365) in furl. radie (NP 841) iz lat. râdïcula(m) (DELI 4, 1021). 348. CVETAČA; cavolfiore; Q. ALI 2001 : a) - 1. 'kavoli (pl.); 2. 'kavola; 3. 'kâvolâ; 4. 'kâvola; 5. 'kâyolâ; 7. 'kâvolo; 8. 'kâvola; 9. 'kâvolo; 10. 'kâvola Istr.slov. izraz je z nadaljnjim prehodom v žensko sklanjatev prevzet iz trž.it. in istr.it. càvolo 'cvetača' (GDDT 141; Rosamani 197), ki je pravzaprav bot. ita- lijanizem: prim. knj. it. càvolo enakega pomena, ki izhaja iz poznolat. câulu(m) 'steblasta rastlina', to pa iz 52 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 gr. kaulós 'steblo', z epentetičnim -o (cauolus > cavolus) (DEI II 831; DELI 1, 220; REW 1778). b) - 6. 'kavula Sprejeto iz bizj. cävul 'zelje, cvetača' (Domini 96) oz. mugí. * kávul 'zelje' (DDM 70). Iz iste osnove, to je iz lat. cäulus (za eti. gl. vpr. 348a), je tudi furl. cäu 'zelje' (DESF I 319; FPF I 283; NP 110). 349. KODRASTI OHROVT; cavolo verzotto; Q. ALI 2002: 8. vor'zota; 10. vor'zota Izposojeno iz pomensko enakega trž.it. ver3ota (GDDT 782; Rosamani 1217), ki je sorodno z bizj. ver- 3otin / ver3utin (Domini 535) oz. s knj.it. verzotto 'vrsta zelja', ki je izvedenka knj.it. vérza 'zelje'. Zadnji vir je vulg.lat. * virdia n. pl. 'zelene stvari', iz virde(m) namesto klas. lat. viride(m) 'zelen' (DEI V 4035; DELI 5, 1431). 350. BRSTIČNI OHROVT; broccolo; Q. ALI 2001-1: a) - 1. b'rokolo; 3. b'rokolá; 4. b'rokolo; 7. b'rokola; 9. b'rokolo Izposojeno iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Bale) bot. bröcolo 'brstični ohrovt'; (Bale) 'cvetača' (GDDT 94; Cernecca 25; Rosamani 119; Semi 239; Vascotto 59), ki je v istr.slov. govorih prešlo tudi v žensko sklanjatev. Sem spada tudi ben. bröcolo, ki je semantično zelo razvejano: beneč. 'Brassica Botrytis cimosa', padov. 'brstični ohrovt', polez. 'brstični ohrovt; cvetača', ver. 'cvetača' (Boerio 101; Prati EV 25). Sorodno je knj.it. broccolo 'Brassica olerácea', ki je deminutiv knj.it. broceo 'brst, poganjek'. Zadnje izhodišče je lat. bröccus 's štrlečimi zobmi', ki je verjetno etruščanskega izvora (DEI I 605 d.; DELI 1, 168; REW 1319). b) - 2. b'rokula; 5. b'rokulá; 6. b'rokula; 8. b'rokula Čeprav je istr.slov. izraz ženskega spola, je ne­ dvomno furl. izposojenka: prim. furl. in bizj. bröcul 'ohrovt (Brassica olerácea L.)' (DESF I 269; Domini 61; NP 75; Rosamani 119), mugí, brókul 'id.' (DDM 17); iz lat. bröccus 'štrleč' z dodatkom dem. sufiksa -ul (DESF ibid.). 353. PARADIŽNIK; pomodoro; Q. ALI 2005: beneč. pomo d'oro / pomidoro (Boerio 519), ben.dalm. pomidoro; knj.it. pomodoro; iz lat. pomum 'sad' (REW 6645), ki je negotovega porekla (DELI 4, 953) ali mo­ goče substratni relikt (DEI IV 3010). Oblika pomidoro je zgrajena na podlagi pl. pomi d'ôro (DEI ibid.). 355. ZELENA; sedaño; Q. ALI 2007: 1. 'šelon; 2. 'šelon; 3. 'šelan; 4. 'šelon; 5. 'šelan; 6. 'šelin; 7. 'šelen; 8. 'šelen; 9. 'šelen; 10. 'šelen Prevzeto iz trž.it. in istr.it. (Izola; Reka) bot. selino 'zelena (Apium graveolens)'(GDDT 610; Rosamani 997; Šamani 170; Vascotto 269) / istr.it. (Koper, Izola, Bale, Poreč) seleno (Cernecca 100; Rosamani ibid.; Semi 289; Vascotto 269). Prim. tudi istopomensko slov. Sélin (Štrekelj; Plet. II 623), kraš. šelen (N. Godini 'Ce Fastu' 57, 1981, str. 100); furl. sèlino (NP 1007), bizj. sèlino/ sèleno (Domini 429), mugí, sélin / sélen (DDM 146); ben. (tudi beneč.) sèleno (Boerio 642; Durante 499) / ben. sèlino/ sèano (Durante ibid.), rover, sèlem, valsug. in ver. sènelo (Prati EV 162), ben. daim, sèleno (Miotto 187); stit. sèlino, to pa iz gr. sélinon 'zelena' (DEI V 3446; REW 7794). 356. SLADKI JANEŽ; finocchio; Q. ALI 2008: 7. fi'nokjo Istr.sJov. izraz je izposojen direktno iz knj.it. finoc­ chio bot. 'sladki janež' (DEI lil 1648; DELI 2, 437), to pa iz vulg. lat. fënüculum za klas.lat. fënïculum, ki je dem. lat. fënum 'seno' (DEI ibid.; DELI ibid.; REW 3246). Narečne istopomenske oblike so namreč: trž.it. in istr.it. finocio (GDDT 236; Rosamani 379) / fenocio (GDDT 228; Rosamani 367); mugí, fenóglo (DDM 42), furl. pl. fenoli / fanôli (NP 305), bizj. fenoc' (Domini 172; FPF I 236). 358. ŠPINAČA; špinači; Q. ALI 2010: 1. špi'naca; 2. špi'nača; 3. Spi'nâcâ; 4. Spi'nâca; 5. Spi'nâcâ; 6. Spi'naca; 7. špi'naca; 8. Spi'nâca 'pitama; 9. S'pinâcâ; 10. Spi'nâcâ (za eti. gl. vpr. 253) 359. CIKORIJA; cicorîa (Cichorium intybus); Q. ALI 1999: - 1. pomido'voro; 2. pomFdora; 3. pomi'doro; 4. po- 2. 'radič ci'korja (za eti. gl. vpr. 346) mi'doro; 5. pomi'doro; 6. pomi'doro; 7. pomo'doro; 8. pomi'dor; 9. pomi'dor; 10. pomi'dor 360. FIŽOL; fagiolo; Q. ALI 2011: Izposojeno iz trž.it. in istr.it. (Reka) pomidor 'para­ dižnik' (GDDT 482; Rosamani 812) / istr.it. (passim) 1. 'fažu; 2. 'fažu; 3. 'fažu; 4. 'fažu; 5. 'fažu; 6. 'fažu; pomidoro (Rosamani ibid.) / trž.it. in istr.it. (Koper) po- 7. 'fažu; 8. 'fežu / 'fažu (arh.); 9. 'fežu; 10. fjažu modoro (GDDT ibid.; Rosamani 813). Prim. še istr.it. Istr.slov. izrazi, ki so sorodni z istopomenskim kraš. variante (Reka) pomadoro (Šamani 137), (Rovinj) pumi- fažu, fbžu (Bezlaj I 129; Rigler, Južnonotr. gov. 80, 124) duoro / pumo-da-uoro (Rosamani 837); bizj. pomidoro / in trž. it. oz. istr.it. (Koper, Izola, Piran, Bale, Rovinj, pomodeoro (Domini 350); furl. pomodoro (NP 794); Reka) fačjol (GDDT 226; Cernecca 45 d.; Rosamani 360; 53 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 Šamani 66; Vascotto 107) / (Koper, Piran, Buje, Moto- vun) fagiol (GDDT ibid.; Rosamani ibid.; Semi 253; Vascotto ibid.) ben. izvora, kažejo na izhodišče fagul, ki ni točno lokalizirano v Istri in ki se navezuje na furl. fasöul (NP 297)/fasul (NP 298) 'fižol'. Prim. tudi bizj. fa Sol (Domini 170), ben. fasiölo / fasölo (Durante 163), beneč. fasölo (Boerio 262), ben.dalm. fagöl (Miotto 78). Zadnji vir je lat. phaseolu(m), iz phaselus, ki je gr. phäse- los 'fižol' negotovega porekla (DEI II 1582; DELI 2, 413; REW 6464). 361. STROČJI FIŽOL; fagiolini; Q. ALI 2012: a) - 6. fažolete (pl.); 7. fožo'lete (pl.); 8. fažolete (pl.); 9. fožo'lete (pl.); 10. fižo'leti (pl.) Istr.slov. izrazi, ki so sorodni s kraš. pl. fažolete / fažoleti / fožoleti enakega pomena (SDLA-Ts 537), so prevzeti iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Reka) bot. fa- Soleto 'stročji fižol' (GDDT 226 in 910; Rosamani 360; Šamani 66; Vascotto 107) / istr.it. (Buje) pl. fagioleti (Rosamani ibid.). Prim. tudi istopomensko beneč. in ben.dalm. fasoleto (Boerio 262; Miotto 78), bizj. fagolet (Domini 170), vsi deminutivi (s sufiksom -eto) k fasölo / fagol (za eti. gl. vpr. 360). b) - 1. fažu'leti (pl.); 2. fožu'leta (pl.); 3. fažu'lete (pl.); 4. fožuMeti (pl.) Istr.slov. izrazi, ki jih lahko primerjamo tudi s kraš. pl. fižuleta / fožuleti enakega pomena (SDLA-Ts 537), so izposojeni iz furl. fasulet 'stročji fižol' (NP 299), dem. oblike k fasül (za eti. gl. vpr. 360). 362. GRAH; pisello; Q. ALI 2013: 1. 'biži (pl.); 2. 'biži (pl.); 3. 'biš; 4. 'biži (pl.); 5. 'biži (pl.); 6. 'biš; 8. 'biži (pl.); 10. 'biš Istr.slov. izraz, ki ga pod geslom b?ž za Istro navaja tudi Bezlaj (Bezlaj I 23), je prevzet iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Reka) bot. bigo 'grah' (GDDT 76; Ro­ samani 94 d.; Šamani 34; Vascotto 53) / istr.it. (Bale) biG (Cernecca 22), ki je beseda ben. areala: prim. istopo- mensko beneč., ben.dalm., vič., polez., trev., valsug., belun., ver. bi^o (Boerio 83; Bernardi 109; Durante 39; Miotto 27; Prati EV 17; Tomasi 39); furl. bisi (DESF I 224), bizj. bi^o (Domini 49), mugl. * bis (DDM 14). Zadnji vir je lat. pisum 'grah' z metafonetičnim -i- za­ radi splošne rabe pl. bigi (Prati ibid.; REW 6543). 363. GRAHOVA LUŠČI NA; guscio dei piselli; Q. ALI 2014: 1. š'korca; 4. š'korce (pl.) (za eti. gl. vpr. 295) 364. KUMARA; cetriolo; Q. ALI 2015: 1. ko'yumbor; 2. ko'yymsr; 3. ko'yymar; 4. ka'yymar; 6. ka'yymar; 7. ka'yymar; 8. ka'yumar; 9. ka'yumar; 10. ka'yumar Izposojeno iz trž.it. in istr.it. (Koper, Izola, Piran) bot. cogumero 'kumara' (GDDT 164; Rosamani 228; Vascot­ to 82) / istr.it. (Koper, Piran) cogumbero (Rosamani ibid.) / istr.it. (Izola) cogumbro (Vascotto ibid.) / istr.it. (Piran) cugumero (Rosamani 276) / istr.it. (nelok.) cugumaro / cugumoro/ cugumbero (Rosamani 276). Prim. še istopo­ mensko furl. cucumer (DESF I 540) / cudúmar (DESF I 541), bizj. cucumar (Domini 128), beneč. cugumero (Boerio 212), padov. cogómaro (Prati EV 45), trev. pl. cucumari (Bernardi 154), ben.dalm. cucúmaro (Miotto 61). Zadnji vir je poznolat. cücümer, -éris 'kumara' namesto klas.lat. cücümis, -eris (REW 2364). 365. LUBENICA; cocomero; Q. ALI 2016: - 1. lan'yyra; 2. lan'yyra; 3. lan'yyrá; 4. lan'yyra; 5. lan'yyrá; 6. lan'yura; 7. lon'yyra; 10. lin'yurja - 8. nan'yura - 9. za'riyrlá Istr.slov. izrazi, izmed katerih sta nanyura in zariyrlá verjetno ljudski deformirani varianti, so izposojeni iz ¡str. it. (nelok.) bot. languria 'lubenica' (Rosamani 525) / (Pir.) angura (Rosamani 27). Prim. tudi istopomensko trž.it. in istr.it. (Koper, Izola) anguria (GDDT 29; Rosa­ mani 26; Semi 233; Vascotto 36); slov. angurija (Bezlaj I 4); bizj. anguria (Domini 14), furl. angurie (DESF I 72 d.), mugl. anguria / anguria (DDM 4); ben. anguria, ljudsko ver. languria (Prati EV 4), ben.dalm. anguria (Miotto 8 d.), belun. inguria (Tomasi 79); knj.it. anguria (DEI I 207). To je primer biz. grecizma, ki se je preko Benetk razširil v severno Italijo, in sicer pl. (ta) angoúria, iz (to) angourion 'kumara', ngr. (tó) angoúri (DESF ibid.; DEI ibid.; REW 466). 366. MELONA; popone; Q. ALI 2017: a) - 1. ma'lon; 6. ma'lon Prevzeto iz istr.it. (Rovinj) bot. malon 'melona' (Rosamani 575). Za eti. gl. vpr. 366b. b) - 2. me'luon; 3. ma'lon; 4. ma'lon; 5. ma'lon; 7. ma'lon; 8. me'lon; 9. me'luon Izposojeno iz trž.it. in istr.it. (Izola, Poreč, Bale) bot. melon 'melona' (GDDT 372; Cernecca 65; Rosamani 616; Vascotto 171), ki ga lahko primerjamo tudi z isto- pomenskim furl. melón (NP 588), bizj. melon (Domini 276), mugl. melón (DDM 97), ben. (tudi beneč.) melón (Boerio 409; Durante 296), ver., vič., padov. molón (Prati EV 102), stit. melone (DEI IV 2418), knj.it. mellóne; iz poznolat. mélóne(m), ki je okrajšava klas.gr. melopépón 'id.' (DEI IV 2416). c) - 10. mi'lon Sprejeto iz istr.it. (nelok.) bot. milon 'melona' (Ro­ samani 629). Za eti. gl. vpr. 366b. 54 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 367. BUČA (SAD); zucca; Q. ALI 2018: a) - 1. to'yica; 2. to'yica; 3. to'yica; 4. to'yica; 5. tQ'yiča; 6. ta'yica; 7. to'yica; 8. to'yica; 10. to'yica (za eti. g|. vpr. 276a) b)- 1. mal'nera; 4. mar'nera (za eti. gl. vpr. 276b) 368. KOSTANJ (SAD); castagna; Q. ALI 2019: 1. 'kostiri; 2. 'kuostan; 3. 'kostan; 4. 'kostain; 5. 'ko-• n • " n • sta in; 6. 'kostan; 7. 'kostain; 8. 'kostan; 9. 'kostari; 10. n , n * * ' 'kuastan Istr.slov. izraz je enako kot slov. kostanj (Bezlaj II 71; Mende RLS 83; Plet. I 443) sprejet preko knj.it. (tudi trž.it., istr.it., bizj. in beneč.) castagna 'kostanj' (Boerio 146; DELI 1, 214; Domini 92; GDDT 136; Prati EV 38 pod geslom castegna; Rosamani 187) iz lat. castanea(m), to pa iz gr. kastanon praide. izvora (DELI ibid.; REW 1742). ROM ANCE LOAN -W ORDS IN BOTANICAL TERM IN O LO G Y O F SLOVENE ISTRA Rada COSSUTTA School of Modern Languages for Interpreters and Translators, SSLMIT, IT-34132 Trieste, V ia Filzi 14 SUMMARY The article deals with a number o f Romance loan-words that belong to different strata and are part o f the material collected for the authoresses' doctoral thesis in 1988-1990. The numerous Romancisms bear witness to continual mutual contacts between the inhabitants, due to which the phenomenon o f intermixture is still one o f the most discernible today. Key words: Slovene Istran languages, botanical denominations, Romancisms KRATICE istr.it. - istrskoitalijansko istr.rom. - istrskoromansko adj. - adjektiv istr.slov. - istrskoslovensko arab. - arabsko kjož. - kjožotsko (Chioggia) arh. - arhaično klas.lat. - klasično latinsko belun. - belunsko knj. - knjižno ben. - beneško (nanaša se na pokrajino Veneto) kraš. - kraško beneč. - benečansko (nanaša se na mesto Benetke) krem. - kremonsko (Cremona) berg. - bergamsko (Bergamo) lat. - latinsko biz. - bizantinsko l.c. - loco citato bizj. - bizjaško lomb. - lombardsko bol. - bolonjsko (Bologna) milan. - milansko bot. - botanično mugl. - muglizansko d. - dalje n. - nemško; neutrum; nomen dalm. - dalmatinsko nelok. - nelokalizirano dem. - deminutiv(no) ngr. - novogrško emil. - emilijansko notr. - notranjsko eti. - etimologija op. - opomba f. - femininum padov. - padovansko frc. - francosko pandial. - pandialektično furl. - furlansko pas. - pasiv gl- - glej perz. - perzijsko gr. grško piem. - piemontsko (Piemonte) hrv. - hrvaško pl. - plural ibid. - ibidem polez. - polezinsko (Polesine) id. - ¡dem poznolat. - poznolatinsko it. - italijansko praide. - praindoevropsko ¡str. - istrsko prov. - provansalsko 55 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Rada COSSUTTA: ROMANSKE IZPOSOJENKE V BOTANIČNI TERMINOLOGIJI SLOVENSKE ISTRE, 45-56 ptc. - particip Q.ALI - Questionario (vprašalnica) Atlante Lingüístico Italiano rom. - romansko rover. - roveretansko (Rovereto) sbh. - srbohrvaško sev.it. - severnoitalijansko sh.lat. - sholastično latinsko sl. - slovansko slov. - slovensko srgr. - srednjegrško srlat. - srednjelatinsko srvn. - srednjevisokonemško star. - starejše stit. - staro italijansko str. - stran stvn. - starovisokonemško terg. - tergestinsko tim. - tako imenovano, tako imenovani tosk. - toskansko trent. - trentinsko (Trento) trž. - tržaško trž.it. - tržaškoitalijansko trev. - treviško (Treviso) valsug. - valsugansko (Valsugana) ver. - veronsko (Verona) vič. - vičentinsko (Vicenza) vpr. - vprašanje vulg.lat. - vulgarno latinsko VIRI IN LITERATURA ALI - Atlante Lingüístico Italiano, neizdano gradivo, ki ga hrani torinska Univerza in S.F.F. v Vidmu razen tistega, ki ga izdaja ASLEF [-ALI]. ASLEF - Atlante Storico-Linguistico-Etnografico del Fri- uli-Venezia Giulia, ed. G.B. Pellegrini (1972-1987). Padova. Bernardi - Bernardi, U. (1981): Abecedario dei villani. Treviso. Bezlaj - Bezlaj, F. (1976, 1982): Etimološki slovar slo­ venskega jezika, I (A-J), II (K-O). Ljubljana. Boerio - Boerio, G. (1856): Dizionario del dialetto vene- ziano, II ediz. Venezia. Cernecca - Cernecca, D. (1986): Dizionario del dialetto di Valle d'Istria (-Bale). Trieste. Dalla Zonca - Dalla Zonca, G. A. (1978): Vocabolario dignanese-italiano. Trieste. DDM - Zudini, D., Dorsi, P. P. (1981): Dizionario del dialetto muglisano. Udine. DEI - Battisti, C ., Alessio, G. (1950-57): Dizionario etimológico italiano. Firenze. DELI - Cortelazzo, M., Zolli, P. (1979-1988): Dizionario etimológico della lingua italiana, 1-5 (A-Z). Bologna. DESF - Pellegrini, G. B., Cortelazzo, M., Zamboni, A. (1984): Dizionario etimológico storico friulano, I (A-Ca), II (Ce-Ezzita). Udine. Domini - Domini, S., Fulizio, A., Miniussi, A., Vittori, G. (1985): Vocabolario fraseológico del dialetto 'bisiac'. Bologna. Durante - Durante, D., Turato, GF. (1975): Dizionario etimológico veneto-italiano. Padova. FPF - Pellegrini, G. B., Zamboni, A. (1982): Flora po- polare friulana. Udine. GDDT - Doria, M., Noliani, C. (1987): Grande dizionario dei dialetto triestino. Trieste. Mende RLS - Mende, M.: Romanische Lehnwörter im Slowenischen. Inaugural-Dissertation zur Erlangung des Doktorgrades. (Tipkan izvod v Slavisches Seminar der Freien Universität Berlin, sign: Fak. No 263.) Berlin b.1. Miotto II - Miotto, L. (1991): Vocabolario dei dialetto veneto-dalmata, II edizione riveduta e ampliata. Trieste. NP - Pirona, G. A., Carletti, E., Corgnali, G. B. (1977, ponatis originalne izdaje 1935): II nuovo Pirona. Vocabolario friulano. Udine. Plet. - Wolf, A. A., Pleteršnik, M. (1894-1895): Slovensko-nemški slovar, l-ll. Ljubljana. Prati EV - A. Prati (1968): Etimologie venete. Venezia- Roma. REW - Meyer, W ., Lübke (1935): Romanisches Etimologisches Wörterbuch, III. izd. Hei Idelberg. Ricci - Ricci, V. (1970): ICCI, Vocabolario trentino- italiano. Bologna. Anastatični ponatis izdaje Trento 1904. Rocchi - Rocchi, L. (1990): Latinismi e romanismi antichi nelle lingue slave meridionali. Udine. Rosamani - Rosamani, E. (1958): Vocabolario giuliano. Bologna. I. ponatis Trieste 1990. Šamani - Šamani, S. (1980): Dizionario del dialetto fiumano, II. Izdaja. Venezia. SDLA-Ts - Cossutta, R. (1987): Slovenski dialektološki leksikalni atlas Tržaške pokrajine. Trst. Semi - Semi, F. (1983): El parlar s'ceto e neto de Capodistria (testi antichi e moderni, glossario, itinerario gráfico, documentazione fotográfica). Venezia. SKOK - Skok, P. (1971-74): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, l-IV. Zagreb. Tiraboschi - Tiraboschi, A. (1873): Vocabolario dei dialetti bergamaschi antichi e moderni, I-Il-Appendice. Bologna, fotomehanski ponatis. Tomasi - Tomasi, G. (1983): Dizionario del bellunese arcaico (pravzaprav slovar agr. belun. dialekta iz kraja Revine). Belluno. Vascotto - Vascotto, A. (1987): Voci della parlata ¡solana nella prima metá di questo secolo. Imola. 56 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 ■ 1999 • 1 (16) izvirno znanstveno delo UDK 811.163.42'282(497.5 Istra) prejeto: 1999-09-07 AKCENATSKI SUSTAV MJESNIH GOVORA BARBANŠTINE Lina PUŠKO Filozofski fakultet u Puli, Odsjek za kroatistiku, HR-52100 Pula, I.M .Ronjgova 1 IZ V LEČ EK V/ letih 1996 in 1997 smo na terenu raziskovali fonološke in morfonološke značilnosti krajevnih govorov v istrski občini Barban. Analiza naglasnega sistema na štirinajstih narečnih točkah (Barban, Boriniči, Dminiči, Golašovo, Hrboki, Juričev Kal, Manjadvorci, Orihi, Petehi, Puntera, Rebiči, Sankoviči:, Sutivanac in Škitača) je pokazala, da imajo vsi krajevni govori Barbanščine novejši troakcentski sestav. Ključne besede: hrvaščina, čakavsko narečje, jugozahodno ali štokavsko-čakavsko narečje, narečja, besedni naglas, Istra, Barban SISTEMA ACCEN TUALE DELLE PARLATE LOCALI BARBANESI SINTESI Nel 1996 e 1997, durante una ricerca sul territorio sono state esaminate le peculiarità fonetiche e morfonologiche delle padate local i del comune istriano di Barbana. L'analisi del sistema accentuale in quattordici aree dialettali (Barbana, Borinoči, Dminiči, Golašovo, Hrboki, Juričev Kal, Manjadvorci, Orihi, Petehi, Puntera, Rebiči, Sankoviči, Sutivanac e Škitača) ha dimostrato che tutte le padate locali barbanesi hanno una recente composizione di tre accenti. Parole chiave: lingua croata, dialetto ciacavo, dialetto istriano sud-occidentale o stocavo-ciacavo, dialetti, accento, Istria, Barban UVOD Barbanština je naziv što ga žitelji istarske opčine Bar­ ban rabe za područje opčine koje obuhvača šezdesetak sela i zaselaka. Teritorijalno i administrativno Barbanštinom se sma­ tra područje koje istočno zatvara zapadna obala rijeke Rase sve do Sutivanca, sjeverno linija Juričev Kal - Roj- nlči, zapadno Orihi- Šajini, a južno Manjadvorci - Rebi­ či - Puntera - Barban. Prema posljednjem popisu pučan- stva iz 1991. godine u opčini Barban u 1055 doma- činstava živi 3163 žitelja. Mjesni govori Barbanštine nisu dijalektološka nepo- znanica. Kronološki gledajuči, prvi put se u dijalekto- loškoj literaturi spominju mjesni govori Barbana, Mel- nice i Puntere 1916. godine u, na njemačkom jeziku napisanoj, doktorskoj disertaciji Josipa Ribariča., a ob- javljenoj tek 1940. godine u Srpskom dijalektološkom zborniku pod naslovom "Razmještaj južnoslavenskih dijalekata na poluotoku Istri". U toj raspravi sporni nje mjesne govore Barbana, Melnice i Puntere, ali ne bilježi njihov akcenatski sustav. Prema J. Ribariču, spomenuti barbanski mjesni go­ vori pripadaju "štokavsko-čakavskome prelaznom dija- lektu Slovinaca" kao i govor njegovih rodnih Vodica. Godine 1930. u Krakovvu poljski dijalektologa Mie- czyslaw Male c ki objavljuje rezultate istraživanja 'sla- venskih' govora u Istri "Przeglgd sLov/iahskich gwar Istrji" ('Pregled slavenskih govora u Istri1). U sklopu "štokavske grupe" istarskih govora M. Mafecki spominje 57 ANNALES • Ser. hist. sociol. - 9 - 1999 - 1 (16) Lina PLIŠKO: AKCENATSKI SUSTAV MJESNIH GOVORA BARBANŠTINE, 57-66 i mjesne govore Barbana, Prhata i Poljaka. Govoreči o akcentu "štokavskih govora vodnjanskoga tipa" M. Ma- Pecki ne navodi mnogo podataka. U vodnjanskome tipu govora bilježi djelomično nestajanje kratke oksitoneze, konsekventno pomicanje kratkosilaznog akcenta sa zad- njeg otvorenog sloga kao u tipu: zvezda i voda npr. stina, srida, strila, d lito, selo, voda (u Marčanij, zvfzda, ruka, selo (u Prodolu) (MaLecki, 1930, 107). Godine 1963. proučavajuči jugozapadne govore Istre u Barban dolazi Mate Hraste. Izmedu ostalih fono- loških osobitosti, M. Hraste opisuje i akcenatski sustav tih govora. Nakon Hrastinih istraživanja jugozapadnih istarskih govora, o govoru Barbana i Barbanštine se u dija- lektološkoj literaturi nije pisalo, tako da do danas ne­ marno cjelovitog opisa mjesnih govora Barbanštine, več samo parcijalne nalaze. U recentnoj dijalektološkoj literaturi (Brozovič, 1988) barbanski su mjesni govori priključeni govorima jugo- zapadnoga istarskoga arela odnosno štakavsko-čakav- skome dijalektu. To su doseljenički štakavsko-štokavski ikavski govori iz makarskoga zaleda i čakavski ikavski govori iz zadarskoga zaleda što su u vrijeme i nakon seoba u Istru čakavizirani. Tijekom 1996. i 1997. godine proveli smo, pomoču posebno sastavljenog Upitnika za terensko Istraživanje, ispitivanje barbanskih mjesnih govora na fonološkoj i morfonološkoj razini. jezične činjenice koje nisu bile predvidene za istraživanje Upitnikom ekscerpirali smo iz snimljenog ogleda govora svakog obavjesnika. Istraživanje smo proveli u 14 dialektoloških punk- tova opčine Barban: u Barbanu (Ba), Boriničima (Bo), Dminičima (Dm), Golašovu (Go), Hrbokima (Hr), Juri- čevom Kalu (JK), Manjadvorcima (Ma), Orihima (Or), Petehima (Pe), Punteri (Pu), Rebičima (Re), Sankovičima (Sa), Sutivancu (Su) i Škitači (Šk). AKCENATSKI SUSTAVI ČAKAVSKOG NARJEČJA Akcenat je prema definiciji "istodobni ostvaraj siline, tona i trajanja" (Barič i dr., 1955, 66) na ¡stom odsječku govornog slijeda, vokalu ili slogotvornom sonantu. Kriterije za odredivanje akcenatskih sustava poje- dinih mjesnih govora čakavskoga narječja utvrdio je Milan Moguš u nekoliko svojih radova (Moguš, 1967, 125-132; Moguš, 1971 a, 7-12; Moguš, 1973, 23-36). Polazni sustav u Moguševoj klasifikaciji je stari ak­ cenatski sustav. Karakterizira ga stari tročlani akcenatski inventar na starim distribucijskim mjestima. To je staro- hrvatski sustav. U drugom akcenatskom tipu, što ga naziva starijim, sačuvana su "stara akcenatska mjesta, ali je na njima do- šlo do sustavne izmjene intonacije ili trajanja (Hi obo­ jega) (Moguš, 1977, 53)." Treči akcenatski tip naziva novijim. Ovaj je sustav zahvačen parcijalnom, ali sustavnom izmjenom akce- natskog mjesta, kojoj je posljedak djelomična izmjena distribucijskih pravila u odnosu na stare i starije ak- cenatske sustave. Nove akcenatske sustave karakterizira potpuno po­ micanje starih akcenatskih mjesta, s potpunom pro- mjenom prvobitne distribucije. Temeljni se inventar čakavskih govora sastoji od tri akcenta (a, S, a) te nenaglašenih duljina i nenaglašenih kračina. Ovih pet temeljnih jedinica nije jednakomjerno zastupljeno u govorima ni brojem ni fonetskim reali­ zacijama. "Samo je u starim akcenatskim sustavima oba- vezan inventar od tri akcenata; svi ostali sustavi mogu biti troakcenatski i dvoakcenatski" (Lukežič, 1990, 33). Stari troakcenatski sustav imaju sjevernočakavski govori. Iva Lukežič (Lukežič, 1990, 44-46) ovaj sustav identificira u vinodolskim govorima, govoru Šmrike, govoru Senja, Kraljeviče, Bakarca, Hreljina, Zlobina te u istarskim govorima Gržiniča, Zarečja i Milotskog Brega. Stariji akcenatski sustav, u kojem je akut zadržan ili promijenjen u dugosilazni prema I. Lukežič (Lukežič, 1990, 47-50), imaju čakavski govori čitavoga otočkoga areala, vinodolski, grobnički te svi starosjedilački čakav­ ski govori u Istri i sjevernom hrvatskom primorju, neki govori primorskoga tipa u delničkoj opčini te govori u istočnom karlovačkom području. Noviji akcenatski sustav s parcijalnim pomakom sili­ ne s kratkoga akcenta imaju uzobalni govori srednje i južne Dalmacije, kontinentalni lički i gorskokotarski ča­ kavski govori, zapadni karlovački govori te govori u dijasporama podrijetlom iz tih prostora. Novi akcenatski sustav, kojeg karakterizira potpuni pomak siline i promjena akcenatskoga mjesta poznata je prema M. Mogušu u Vodicama u Istri, "a u tom se pravcu razvija i akcentuacija na otocima od Raba do Ugljana" (Moguš, 1977, 63). AKCENATSKI SUSTAV BARBANSKIH MJESNIH GOVORA Tijekom istraživanja barbanskih mjesnih govora oče- kivali smo realizaciju novijeg troakcenatskog sustava s parcijalnim pomakom sa starog akcenatskog mjesta, jer je takav akcenatski sustav nazočan i u govorima sre- dišnje i južne Dalmacije, prvotnog obitavališta istarskih doseljenika. Ekscerpirani primjeri iz ogleda govora izvornih go­ vornika po dijalektološkim punktovima pokazali su sljedeče rezultate: Barban: a) Slobodno i nesustavno alternira dugi silazni akcent i starohrvatski akut u primjerima koji pripadaju istim kategorijama u kojima je u ishodišnom starohrvatskom jeziku stajao starohrvatski akut: vancfva (< vancTva), s?lnega (< silnega), falin (< falin), bSrbe (/' Siitñranac M:nó¡c; J Sv. ivan^-, ¡¡ . - 1*: Î fí Žojidann Hi-......... •a O Lenifixirovicj ¿ i ! . H ¡ s v //Sv. Martin, t 11 Markoči Paradiíyr .¿-ir. ' ̂" fm í ~ ! / P a ra d o x - - . t w¿í"vsV } íf \ / )& ! \ i j -“ 0 T ~ ij i\ i \ , ÿ ; fís/n:ani ^ i ' •( \{ & U - in * '« r-., y \'i \ i \ , J U - V pČubani O Pesw/w u V \\ ^Twí/i A ( fiojniciiVj^ M A * s l i J t // ñ, Juričev Kal v ¡H Koromaní v .t P . a • / / X ' x \ // •; ■ ^v;f t ■ •. , \G6i'a'.'.ra \ . S, • ••,• " "•9* v' SanKcwiói. X i l ™ ! í/ pP8to“ h i / ; s / x x S 5 i /\-i vSui¡a:¡Ú \ ' , 4 ’ X v ' .. fSsiï 'vi' [j ̂ ' \ W 1 'f ’ Kunj ibâpadtâ,. x-Melnicá- ¡ U , , , , -V-•=---rr- .!-£■ . a Orihi •■■■-■ - ' s j ' Kožljagj J " SüfSStíV '^ V - X' v Grandie/- -4'Q- ,Barban ■-i ' ^ / j ! ^ Cim . v M v ^ \ lv TrÿCv. " ' V X / _ ' - V V O Mii.Uiiir-i,' '■f’1* '* 0 X ó ’ .Puntera ! j e \ ~ i : r 7 í? c n alm ? ■/>'— ‘ “ H t — - r - s Goip0 M a r i č i h i x .%11-Turinr V] ■ í 1\ Mali Turini jjs ^ H1 ' t í T°Pif'-'-:r' // Barbiči/-;// <■>[-, \V , ■ S- ": f f B* v, Letajaçÿ losí-Rasa 7 J . 'v. ;í/ 11 o V V. > í , Sialt: Atjfüto. . í .. ;S \r" XI. X'' v X ;iči rt " 'iv S ..r'óGlavani t i , , ft; i r " 6-¿xs.;..\ fcfbx , BrgocKr j IcnččrS- -Stanje i; ' j \ // rip'get-/ Manjadvorci ' -y- f i Bratulici ,1 \l/ ! ; ^jvJuktcípS \ hairoáfci ■!V1 r I r?.ÿS--. W: .. - . . i ' " ' i / s - I!¡¡\ J i \ ■' - Dikov;c< Xx ¡ r ; "’ “ liDana i/ r~ / -xBeiaviciX \ \ \ h i / T,se,ariw Rt Prr.gAorir>!t Sl. 2 : Županija istarska - dijalektološki punktovi (kartu izradio: Sead Inajetovič). Fig. 2 : Country o f Istra - dialectological points (chart made by: Sead Inajetovič). 61 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9•1999 • 1 (16) Lina PUŠKO: AKCENATSKI SUSTAV MJESNIH GOVORA BARBANŠTINE, 57-66 SI. 3 : Tradicionalna "trka na prstenac". Barban 1998 (Foto: L. Pliško). Fig. 3 : The traditional "ring race". Barban 1998 (Photo: L. Pliško). sustavan pomak s kratkog akcenta u središnjem slo­ gu na prednaglasnu duljinu: zapovlda (< zapovidi), zapovldalo (< zapovldalo), menjali (< menjali), p i ­ tali (< pitali), jadija (< jacfija), davati (< davati), uml- silo (< umisllo) te s takvim primjerima alterniraju primjeri u kojima nije bilo pomaka: pitalo, pitati, ču­ valo, dogovorili - u otvorenoj ultimi na prednaglasnu kračinu: tako (< tako), moji (