Druga srbska ali hrvatska čitanka za slovenske šole. Priredil Tomo Jedrlinič, učitelj. Odobril oddelek za prosveto in vere pokrajinske uprave v Ljubljani z odlokom z dne 21./Vlil. 1923, št. 3137. Drugi natisk. Cena 22 Din. V Ljubljani 1925. Založila in natisnila Učiteljska tiskarna Zlpyra cpncKa H JIH XpBaTCKa HHTaHKa 3a cjiOBeHCKe uiKOJie. FlpHpeAHO Tomo JenpjiHHHfr, y*iHTejb. Oflo6pno ojiho 3a npocBeTy h Bepe FlOKpajHHCKe ynpaBe y Jby6jbaHn o«JiyKOM oa 21./VIII. 1923, 6p. 3137. JI,pyrH HaTHcaK. U,eHa 22 JJhh. y Jby6jbaHH 1925. Tpouiai< h HaKJia.ua yiHTejbCKe THCKape. »iiiiiMltiiiiiiiiiiaiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiMiiiiiii.. 3,npaB0 ji a ch, aomobhho MHJia, Moja MajKo, 3a,paBO, 3£paBO 6vu\a\ Jedna krv je naša, jedne su nam želje Jedna nam je tuga, jedno nam veselje Jby6H, po^e, je3HK H3Ha^ CBera, y meM >khbh, yMHpn 3a mera! ■■ 1. Bo>Ke npaBfle. BoaKe, cnac«, BoxKe, Aaj! KpajbeBHHy Hamy 6paHH, neTBČKOBHe 6op6e nAOA! AAeKcaHApa, Boam, xpaHH moah Th ce caB Ham poA- JoBaH TDOp^GBHh. 2. Cbct. Aa 3 je Jien OBaj cbct; Ohac noTOK Obac UBeT. TaMO ibHBa Obac caA, Eho cyime Ebo XAaA. TaMO ZI,yHaB 3AaTa nyH; OHAe TpaBa OBAe y6yH. CjiaByj necMOM Jbyjba Jiyr; Ja ra CAymaM H Moj Apyr. JoBan JoBaHOBHh. 1 * 3. Pozdrav domovini. Zdravo da si, domovino mila, Moja majko, zdravo, zdravo bila! Pozdravlja te vjeran sinak tvoj. Iza duga, teška putovanja Tvomu licu sin se opet klanja I nuda ti vruči cjelov svoj. Sretaj, majko, sretaj cjelov rado, Vjeruj, nikom takva ne podadoh, Nit’ ču podat u životu svom. Ljubav, kojom ovaj cjelov zbori, Bez takmaca uzorito gori, Gori samo na oltaru tvom. Mila zemljo, da te svojim grudim’ Pritisnuti mogu, kako žudim, Zagrlit’ te, oj da imam vlast! Srce bi ti izjavilo bilom Neizrečnu, na tvom krilu milom, Koju sada opet kušam, slast. Oj sretna se čutim, opet sretna, Kao sužanj iza dugoljetna Tamnovanja, kad stupi na zrak; Kao brodar izgubljen na moru, Otimajuč’ život svoj ponoru, Kad ugleda bliža žala trag. Kroz suze te gledam od radosti, Ne mogu se nagledati dosti. Željna duša rastopljena sva Po licu se tvorne razalila, Sve milujuc — svačim ti si mila, Majko, onom, koj’ te ljubit’ zna. Pročtoh svijeta na sve četir’ Strane, Vidjeh kraje toli opjevane, Kojim slava do nebesa vri, Svi su lijepi, u svom krasnom resu Svi su lijepi, al svi skupa nijesu Sto si, majko, meni samo ti. 13 Ti si meni sve, što zovem svojim, Sve, što ljubim, sve, što željom gojim, I bit ceš mi kroz svih dana broj, Koje mi je sudba dosudila. — Zdravo, zdravo, domovino mila, Pozdravlja te vjeran sinak tvoj! Petar Preradovič. 4, Zavera. Desetak dečaka pode Tz grada. Nešto svečano vlada medu njima. Jedan nosi u ruci neku knjižicu, a drugi preko ramena motku omotanu belom krpom. Kad dodoše u polje, posedaju na jedan obronak, a ona dvojica, što su nosili knjigu i motku, stupe na najviše mesto, pa jedan stane citati iz knjige: „Na zastavi naše domovine tri su boje. Razumom im ne shvacam sklad i značenje toliko, koliko srcem. Plava boja — boja nebesa! Divno se sastaje u sklad s druge dve boje, a seča me našega pouzdanja u nebeskoga Oca, kojemu je sve u ruci. Tek to pouzdanje treba da teče iz duše pune pregnuča za radom i napredovanjem u svakom dobru. Bela boja seda me, da su naši oci, u boju junači, voleli mir, zanosili se pesmom i dočeklvali s jednakom gostoljubivošcu pod svojim krovom prijatelja i neprijatelja. Seča me, da nam duša treba da bude odsev te beline s našega barjaka: odsev čistoče, poštenja i snošljivosti jednoga prema drugomu. Od toga dolazi mirna savest, vedrina duše, ugodnost počitka i blago- sloveno uživanje onoga, što smo stekli svojom mukom. Crvena boja, to je boja veselja. Seča me radosti, što sam sin ove krasne, bogate i slavne zemlje. Seča me i krvi, što su je naši junački oci prolili za svoju domovinu. Ali seča me i toga, da danas narodi ne ratuju jedan s drugim toliko mačem, koliko umom i natecanjem u radu. Zato nas crvena boja opominje, da u svaku kapljicu svoje krvi usišemo dužnost rada i napretka u znanju i u dobru. Bez toga bismo zaostali i poglbali od ne¬ znanja, nerada i siromaštva gore nego od mača. Crvena boja ne bi tada zriačila za nas toplu krv života, nego otvorenu ranu i sramotno umiranje. Tri boje naše zastave zanose me svojom skladnom lepotom i upučuju, kakvi treba da budemo, ako hočemo, da nam domovina 14 bude sretna. Svatko treba da shvati i vrši svoju dužnost što bolje može i na kojemgod se mestu nade. Dak, koji ne na¬ preduje poradi nerada u školi, ne sme redi, da ljubi domovinu! Posle u životu seljak, učitelj, činovnik, svečenik, trgovac, zanat- lija, gospodar i sluga, a tako i žena u svom domačinstvu — svaki neka vrši svoje dužnosti i teži za napretkom, da ne za¬ ostane za drugim. Krasan sklad triju boja jugoslavenske zastave živet ce tad u našoj duši divnim osecajem zadovoljstva, a po nama bit ce sretna i domovina. Jer zemlja, u kojoj obitavamo, to je telo domovine, a mi smo njezina duša. Kakvi mi, takva domovina". Dečak zatvori knjigu, a drugi do njega najednom razvije jugoslavensku zastavu, digne je visoko i reče: „Zaverimo se, brado, da demo ljubiti domovinu onako, kako nam je naš drug čitao. Dajete li veru?" „Dajemo, dajemo!" kliktaše mlado društvo. Najpre izljubiše svetu zastavu, a onda se riikovahu i ljubljahu jedan s drugim. Iz jasnih grla zaori tad skladno „Bože pravde", „Lepa naša domovino" i „Naprej zastava slave". Na mnogom oku sjala je suza kao biser, a sunce i vedrina nebeška planu jače, kao da je htela dvostrukim sjajem obasjati Po Venceslavu Novaku. 5. JyrocjiaBeHCKO kojio. Bpme, Spaho, aMO, aMO JI a ce cikhbh, Tko ce Te6n joiu He /umu! XpBahaHe, He o/t jiaHe, 0/;yBei< ch th 6e3 Mane! Oj BocaHne, CTapa aiaBo! Tbpao cppe, TBpAa r^iaBo! Tbpa ch Kao KpeMeH KaMeH, Tpe CTaHyje >khbh iiJiaMen. Ao Xepo, TBp^a Bepo, Tko je Tebe jouiTe Tepo? Th ch KaHO XHTpa Myfba, LUto HHKaAa He noKjhba. Ao Cpeivme, ryjo jbyTa, Cb3kh jyHaK no cto nyTa! UpHoropne, pape m 3 ah, Tko Te OB/te joui hč xBam? ManeM bHjeui, ManeM ceneiu, MaueM cebn 6/iaro Tenern. mladu četu. Koao, ko/io, HaoKOAO, Bhjiobhto, n^aXOBHTO, NanjieTeHO, HaBe3eHO, OKHheHO, 3anHft,eHO, 15 Oj coKOJie Huma Mopa ahbhh cmine! Oj th KpacHH Jly6poBqaHe, Ham n aaHac 6eJiu Rane, Ta ca necMe h CTapHue TIyHe oiaBe h MHJiHHe! Oj CjiaBOHne'TaHariH! BaHahaHe jiaraHH 1 Oj Ba^BaHH, 3ApaBo, 3ApaB0, Tk° j’ y necMH Belin tjaBo! H bh Apyrn a y« JiyHasa, H bh ApyrH rAe je ZlpaBa, H cbh Apyrn TaMO, aMO, Amo Aa ce nonrpaMo! BpamH h a n h h cjiyxhx noKa>Ke 3a ihto je Roja. HaBKa ce CTHAejia Aa ce noKa>Ke OHŠKBa KaKBa je CTBopeHa, CKynH nepje oa pa3Hnx mapeHHX nraua, hškhth ce it,nMe, n Aotje. Ajih irrtme ynČ3Hajy ibeHy MajcTopHjy, h CBaKa H3ByHe CBoje nepje, Te naBKa ocTaHe naBKa, ajin CBa nocTHtjeHa. HeiKepaBHue, ne ce Tpy.nn, HeMoj Taico cnopo!“ . . . PfldHiia My Behe pynH, PoTOBa je CKopo. y qyn = y qyHy; TpynH ce = can; k ycTH = ycTHMa. PyHH pHda, jourre Majio, Can My je nenena! Cpue My je 3aHrpa./io: „Amo can, MHiieHa! Zlojie feeMo jaKO cecra, An’ he na ce cnann! Mop’o 6 hx Te, ph 6 o, jec™ ki na Huje rnaHH!“ rTa je y 3 e, na h>om dprne JI a npiiMaKHe k yc™, MyH ce jbyjbHy, oh ce Tp>iKypH! pynn = pyMČHH; jaKO 13. U čara Trojana kozje uši. Bio jedan car, koji se zvao Trojan. U toga čara bile su uši kozje, pa je redom zvao brijače, da ga briju; ali kako je koji išao, nije se natrag vračao, jer kako bi ga koji obrijao, car Trojan bi ga zapitao, šta je video na njemu, a brijač bi odgo- vorio, da je video kozje uši; onda bi ga car Trojan odmah posekao. Tako dočte red na jednoga brijača, ali se taj učini bo- lestan pa pošlje svoga momka. Kad taj izide pred čara, zapita ga car, što nije majstor došao, a on odgovori, da je bolestan. Onda car Trojan sedne, te ga momak obrije. Momak brijuci * Ka>Ke ce y mann, Kan HernTO mennui, a ne nobnjem, Kao OBne pii6Huy. 19 čara opazi, da su u njega kozje uši, a kad ga Trojan zapita, šta je u njega video, on odgovori, da nije video nista. Onda mu car da dvanaest dukata i reče mu, da odsad uvek dolazi on, da ga obrije. Kad momak otide kuči, zapita ga majstor, kako je u čara, a on mu odgovori, da je dobro, T da mu je car kazao, da ga svagda on obrije, i pokaže mu dvanaest du¬ kata, što je od čara dobio, ali mu ne kaže, da je u čara video kozje uši. Od to doba taj je momak jednako išao i Trojana brijao, a za svako brijanje dobio po dvanaest dukata, i nije m- kome kazlvao, da car ima kozje uši. Ali ga najposle stane mu¬ čiti I gristi, gde ne sme nikome da kaže, te se počne giibiti i včnuti. Majstor to opazi pa ga stane pitati, šta mu je; a on na mnogo zapitklvanje najposle odgovori, da ima nešto na srcu, ali ne sme nikome kazati, „a da mi je“, veli, „da komegod ka¬ žem, odmah bi mi odlahnulo". Onda mu majstor reče: „Kaži meni, ja ne ču'nikome kazati; ako li se bojiš meni kazati, a ti idi duhovniku pa kaži njemu; ako li ne češ ni njemu, a ti izidi u polje iza grada pa iskopaj jamu te zavuci glavu u nju pa u tri puta zemlji kaži, šta znaš, pa onda opet jamu zatrpaj". Momak izbere ovo treče: otide iza grada u polje pa iskopa jamu te u nju zavuče glavu i u tri puta rekne: „U čara Tro¬ jana kozje uši“. Onda zagrne zemlju i tako se smiri i otide kuči. Kad posle toga vreme neko prode, ali iz one jame nikla zova i tri pruta narasla lepa i prava kao sveča. Cobančad kad nadu zovu odseku jedan prut i od njega načine sviralu, a kad počnu svirati, svirala izdaje glas: „U čara Trojana kozje uši“. Cuvši to car Trojan, odmah dozove onoga brijačkoga momka pa ga zapita: „More, šta si ti oglasio narodu za mene?" A on se siromah stane pravdati, da nije nikome ništa kazao, ali da je vidio, šta on ima. Onda car istrgne sablju, da ga poseče, a on se prepadne pa sve po redu iskaže: kako se zemlji ispovedao, pa kako je sad na onome mestu narasla zova, od koje svaka svirala izdaje onaj glas. Onda car sedne s njim na kola i pode na ono mesto, da vidi, je li istina; kad tamo, ali još samo jedan prut nadu. Car Trojan zapovedi, da se načini svirala od onoga pruta, da vidi, kako če svirati. Kad oni načine sviralu i počnu svirati, a svirka izdaje glas: „U čara Trojana kozje uši“. Onda se car Trojan uveri, da se na zemlji ništa ne može sakriti, pa onome brijaču oprosti život i posle dopusti, da svaki može do- laziti, da ga brije. Narodna pripovetka. 20 14. rjiyBH. y neKOM cejiy >khbho je 6aqBap ByK. Oh je 6ho rAyB. Je^Hor a aHa Aoije ByK y myMy, Aa Hacene npyha 3a d5pyne ; Kojn cy My Tpe6am 3a na6ap, ko]‘h ce 6ho pacymno. y tom Hanlje ib O'ob npnjaTejb na My pene: „Zlo6p6 jyTpo, ByHe!“ „CeneM o6pyne!“ „Jecn jih 3ApaBO?“ »Mhcjihm a a je npaBO.“ „A uiTa paAH crapn npHjaTejb?“ „PacyiiiHO ce, na xohy Aa ra npHTemeM 11 oaroBOpn Byi<. Hapo-ma npHBa. 15. IlaKOCHHK. y boah je AOCTa xaaAHO, BHBa K 3 TK 3 A H AOCaAHO, ria h >Ka 6 a BOA 03 eMKa, KaA je Ayro AOJie 6HJia, 3 a>KeJiH ce AaHa 6 e;ia, 3 a>Ke;iH ce cyHua MHJia, na h ceAn Ha KaMČHy, EhO, CeAH MHpHO, Ko 6 h caAa SAČnaK 6 ho, — Ko 6 h je caA AnpH’o! Aah AeTe, Heica 3 JiHpa, HaKynHJio KaMČHHua, ria ca MOCTa, ca bhchhc, >KejbHO BHAeT’ Tytje KpBH, >Ka6y AHJba, xca6y ratja, Zla je cMpBH. Be>KH, >xa 6 o, cnann AOJie, BjieAaj na ce cnacH, Zla th jkhbot doroAarm ElaKOCT He yracn. CKann, xh H aAa™ nČMohH?“ 3Maj JoBan JcmaHOBHh 16. naTaK h aKHBe y jby6aBH, MHpy H CJI03H. CjiaTKHM je pČHHMa AOKa3HB30, Aa CB3KO HM3 npaBO Aa jkhbh cjioSoaho, h as hhtko hč CMe HanaAara Apyre. 21 H jom je roBČpno, Aa Ha obom CBeTy hč mo>kb 6hth AoPpo, Aok Meljy CBHMa achbhm CTBopoBHMa hž 6yAe Mupa, cAore h J by6aBH. >Ka6e cy CAyinaAe paAOCHO, na KaA je naTan CBoj roBOp CBpuiHO, ckohh noBepJbHBO jeAHa MaAa ayAH. Jleno h ca3tko roBope, a-nn py>KHo paAe. 17 . MajiHM IjauHMa. Caoacho 3aTO HanpeA caAa UpOCBjeTOM caoPoah, JX& ce CppHH, XpB3T, CAOBeH C BaMa npenopoAH. Bh CTe HaAa, bh CTe cpeha HamHx AenuiHx AaHa; Bh CTe Hama Majcna 3opa ilaBHO JKejbKOBaHa. rioxp^HTe, Ppaho MaAa, noxpAHTe aMo, ,H,a Bac c HOBa 3arpAHMO KaA ce a3bho 3H3mo ! AiieKcan/iap laBpaK. 18 . Najbolji savet. E, deeo moja, golubici moji, raspust prode i vi se vratiste opet u školu. U školi ce opet biti i radosti i tegobe. Radovacete se kad nešto naučite; bide vam milo kad po¬ čnete pevati lepe pesme; veselicete se kad izadete na igru; a najveca milina bide vam, kad se uredite i pevajuci budete pra¬ vili izlete u okolicu, kroz divne šume i zelene livade, kroz lepa sela, gde de vaše majke i sestrice izletati na ulicu, da vas vide, da se obraduju, kako njihovo dete ide nasmejano u redu kao vojnik. Ali ce biti i brige u školi. Ili nešto ne čete razumeti, ili zapamtiti, ili ce vas pakostan drug ucveliti ili naružiti, ili dete rioxpAHTe, Ppaho MaAa, rioxpAHTe Smo, J\a. Bac c HOBa 3arpAHMO, KaA ce ašbho 3H3mo. OAMopa je 6 hao aocth, Tpe6a oneT paAa; Hamoj MHAOj OTappHHH Haj^benma cxe HaAa. X[6 TpH BHAe nocecTpHMe >KeA>HO y Bac rAeAe; Ha BaMa je, Ppaho MaAa, Ha ce cppa cpeAe. 22 nešto pogrešiti. Zato zapamtite ovaj savet. Kad sam ja bio malen kao vi i pošao u školu, mene je moja majka, seljanka ovako svetovala: „Sine moj! dobro pazi, šta učitelj govori, pa pamti i onako čini, kako on kaže. Znam, da ne češ nikad slagati i ukrasti, da ne češ slabijeg druga cveljati, nit češ ružno psovati, ali te molim dobro zapamti ovaj savet: Ti češ imati i dobrih i rdavih drugova. Druži se uvek s najboljima. Kako se oni vladaju, tako i ti, kako oni uče, gledaj, pa i ti uči tako pa češ biti uvek dobar i srečan.“ I ja sam poslušao majku. Otišao sam čak u varoš u školu, jer je u mome selu nije onda bilo. Družio sam se uvek s naj- boljim dacima pa nikad nismo uradili nešto ružno, od čega bi se stideli. Ako nešto nišam raziimeo ili zapamtio, oni su mi pokazali. Ako'oni nisu nešto znali, ja sam im pokazao. Zato sam i ja postao najbolji dak i svršio školu kao prvi u mome razredu. I nikad se nišam pokajao, što sam poslušao svoju majku ... Iz Jovičeve čitanke. 19. Škola. Da, dragi Ljubomire, teško ti je učenje; još ne vidim da ideš u školu onako odlučno i onako veselo, kako bih ja želeo. Ne možeš još da se prelomiš; ne možeš još da uvidiš značaj škole. Svi danas cene školu, moj Ljubomire. Pomisli na radnike, koji u nju idu uveče, pošto se umarali ceo dan; na žene, na devojke sa sela, koje u školu idu nedeljom, posle punih šest radnih dana; na vojnlke, što se prihvataju knjige i pisanke, kad se, mrtvi i umorni, vrate sa vežbanja; pomisli na dečake neme i slepe, koji ipak uče; i najzad pomisli na osudenlke, koji isto tako i sami uče čitati i pisati. Pomisli, kad ujutro podeš iz kuče, da u taj isti čas, u tom tvorne gradu, još deset hiljada dečaka polaze kao i ti, da se za tri časa zatvore u sobu, pa da uče. Ali šta če ti drugo! Pomisli na bezbrojne dečake, koji, kao i ti, idu u školu u svima zemljama; zamisli ih kako idu; idu kroz uličice mirnih sela, kroz ulice šumnih gradova, duž obala mora i jezera, negde pod suncem koje pali, negde kroz maglu, u čunu u podvodnim kra- jevima, na konju preko velikih ravnica, na saonicama po snegu, 23 preko dolina i bregova, preko šuma i reka, pustim stazama planinskim, sami, po dva, u gomili, u dugu redu, govoreči hi- ljadu jezika, od poslednjih škola u Rusiji, u ledu, do poslednjih škola u Arabiji, u palminu hladu, idu milioni i milioni, da svi nauče iste stvari u sto raznih oblika; zamisli ovaj grdno veliki mravinjak od dečaka stotinu naroda, ovaj beskrajan pokret u kome si i ti, pa pomisli: Kad bi taj pokret prestao, čovečan- stvo bi ponovo palo u varvarstvo; taj pokret je napredak, nada, slava ovoga sveta. Samo hrabro, mali vojniče u neizmernoj vojsci! Tvoje knjige tvoje su oružje, tvoj razred tvoja je četa, bojno polje to je cela zemlja, a pobeda je ■— ljudsko obrazovanje. Nemoj da budeš nemaran vojnik, dragi moj Ljubomire! Tvoj otac. Po E. Amicisu. 20 . nftjaHHu,a. MapiKjbHB hh cBappmB, Beh 6h ce nnjaH CTpOBaAHO h 3acnao — na 6hao to h Ha pecTH. JepHOM cy y ra3pe Hnne nfipOBaAH. Ehao je ko Ha nnpy... C jyTpa, nap cy MAapeHpH opAa3HAH y cBoj hobh aom, HMao je h Mapno Aa hx npaTH. Aah pa, onno ce japaH- Tano, Aa je nao npep Kyhy h 3acnao 6p30. Haje hh nyo, KaKO My ce cbžtobh pyrajy, a Hnje ce hh 6pnHyo 3a opa h ra3Ay HHKy, nojn cy ce Ha yrpy Kyhe 036ha>ho pa3roBapaAH o BČAHnoj necpehn 3a cBa- Kora, tko ce noAa nnjaHCTBy. — Hie, rpe, Harnera Mapna! pyrao ce MOMaK Hbo. Xajpe, KpaA.eBHhy Mapno, ycTaj! Bhac Te 30By. — Mapno HHje HHKora hh qyo hh BHAeo. //Arome ra h nČHerne y nČMopy, pa npo- cnaBa CBoj MaMyppyn. — A Apyrn a3h 6npa My rpaBa Temna h 6čA>eAO ra oko cpe- nČHHpa. PyKe cy My 6une ppxTaBe h HHje 6 ho hh 3a nanaB nocao. CaMO je jne/jao h p3ct Tpa^KHO je ceAOM pannje, KAHnape hah mnnpe, — pa ce „H3AenH“. KaA My to cep>apH Hncy paAH, nomao 6 h ao TproBpa >KHAa, KOjn My je paAO AaBao jane „mnHpe“ — naTBopeHe pa- inaAOCTH y npepaHH rpo6. CaA je 6hao Mapny cao6opho, pa Tpomn HŽMpTy HMOBHHy. H Tpomno je. — Bp30 h npe6p30 npopao My >Kha nyhy h 3e- MJbHmTe — CBe je to Mapno 3anno. OcTao noTypaAO Ha pyrAO h cpaMOTy peAOMe ceAy... /lepa BPnaAa 3a mm: nnjaHnpa, nnjaHHpa! /I,aHH npoAa3HAH h Mapno paHO ocrapno h ocAaSno. npe cy ra Jbypn BOAeAH, a cap cy ra hoahah. A Mapno? — >KHBeo je op mhaocth po6pHX p>ypH! Bhho h pannja hchhah My h yHH- mTHAH cHary. C/rao je no6oAGBaTH h Tpaprno Aena oneT y BHHy, pon ra Hajsap jepHora paHa ne Ha/jome npaj pecTe — MpTBa. 25 y6nno ra bhho . . . Hhtko Huje Ty*no 3a h>hm. CaMo cy pojju- TeJbH ynyh0Ba/[’H CBOjy aepy: „JecTe ji’ buljim, KaKO CBprnu imja- HHpa MapKO? — y6HJio ra bhho!“ — I U, Jta, npma.™ cy crapuH: »Burne ce jbyji,H yTČnHJio y BHHy, Hero y bojih! 3 »Manimo se čaše, te zavodnice, stare guje naše, il’ nema spasa nam ni dovijek vijeka." Franjo Markovič. 21. Kurjak 1 pas. Došuljao se kurjak do kolibice, za koju je bio šarov lancem vezan. U taj čas bilo je pred šarovom u stružnjaku kostiju i raznih kuhinjskih otpadaka, što mu doneo gospodar na obrok. Sarov gostoljubiv, ponudi kurjaku: „De, gorski striče, založi i ti!“ No, kurjaku se ta hrana nije dopala, pak upita psa: „Sa- rove, koliko takvih obroka imadeš na dan?“ „Jedan jedini." „Zar uvek kosti bez mesa i pusto zelenje?" „To i jest slasna hrana," — produži pas. „Teško Ii ga tebi! — poče kurjak — tudijer sapetu, dan \ noč na straži, pak ti još uvek lajati; a ja slobodan usred pla¬ nine iihvatim jelena, navratim se medu stoku, ščepam ugojena ovna, zavratim stoku, zaplenim tovna vola, — i eto gošcenja!“ Na to če šarov hvalisavomu kurjaku: »Blago meni, jer što pojedem, ono i zaslužim; ali teško onomu, koga sila hrani." Ivan Lepušič. 22. Poštenje. Dika su čoveku lepi volovi, lepi konji, lepe njive i seno- koše, lepi vinogradi i vočnjaci; lepe su i dične i druge dragosti gospodareve, ali je največa dika i slava čoveka: poštenje. Po¬ štenje vredi više, nego sve blago ovoga sveta. Naši su stari rekli: Poštenje je življenje. Bolji je dobar glas, nego zlatan pas. Poštenjak-vekovnjak. Bolje je časno i pošteno umreti, nego ne¬ pošteno i sramotno živeti. Sve za obraz, a obraz ni za što. 2 26 Sto koristi čoveku silan imetak, kičeno i bogato odelo i sve drugo, ako nije pošten. Takav je čovek kukavac, zadnji stvor na svetu, svoja sramota i rugoba. Največi siromah, gladan, go i bos, ali pošten, časniji je čovek od svih nepoštenih boga¬ tima. — A istina je i to, da krivo stečeno nije blagoslovimo. Ne dajte se varati, budite mudri i oprezni, ali budite po¬ šteni. Sto vam na srcu, to i na jeziku. Kako mislite, tako i go¬ vorite. Sto rečete, to neka je tvrdo i kao željezom prikovano. Držite veru, i što ste obečali, to ispunite, makar i štetovali. Po Davorinu Trstenjaku. C h h e, 6 ji ar o redu, aKO Ha n h t a h> e: uiTa- ch y CBeTy y h n h h o ? MO>Keui OitroBopHTH: noiHTetfae jeMoj 3 a h a t. 23. Moj OTau. Oran namneB 6 ho je CBeiirreHHK y CpncKoj UptfaH, y Ba- HaTy, h 3a BpeMe MapapCKe 6yHe, 1848.—1849. ro/ume, 6 ho je oa Mapapa ocyljeH Ha CMpT. Jorn ce cehaM „3nonHHCTBa“ ca Kora mh je AobpH OTau. Ha CMpT ocyljeH, na necro y nOHotm Kan ce mhcho yAy6H y CHBy Marny Aanene npouiJiocra, Hnuua Bnrne He 6 hx nonceneo ho Aa mh hhko y poAy ca Apyror 3noHHHa hč 6y^e ocyl]eH . . . Beiue BenHKH HeTBpTan 1849. roAHHe. HapOA ce CKynHO Ha bAČHHje, h c ho6o>khhm cppeM Hiune- KilBauie pa ce mojihtb 3 ca CBeuiTeHHKOBHX ycaHa 3axopH . . . IdsepH ce OTBopHuie, a H3 ihhx naraHHM h 036hjbhhm KopanoM CTynn Moj OTap. Joui My y oho Ao6a 6eme npHa 6paAa, npHa nao OHa OAe>KAa, nojy je nao npaBOCJiaBHH CBeurreHHK crpacHe HČAett-e objianno. y pypH je AP>«ao 3naiaH KpCT. y ppHHM onHMa cBemeo My je oran., neno My 6ejame 6neAO, 66pa3H pyMeHH, — cbcth nnaMeH ho6o>khocth h OAymeBJbett,a npeo6pa3HO je CBe ijuto o6hhho 6eine y CTBopy meroBy; 3aApx- Tarne My ycHe, y cyBoj pyu.H 3aTpenTa cbctjioct 3naTHora Kpcra. Diac My je CTpenno: »Chhobh npaBOCJiaBtie ppKBe! Chhobh HapoAa! Chhobh cnoboAe! . . . Bauiy 6pahy noTHCHyme AyuiMaHH HapOAa Harnera: obajie Bereja, Mopniua h Tnce u.pBČHe ce oa KpBH ibnxoBe. Khh- hatiHH je nočetjen ! ... Ax, CTpacna je HeAejba, H3rn6e ubct napoAa namera!“... 27 Ha Te je penu KAOHyo HapoA, cy3e My ce AČAurne no rjiaTKOM MepMepy, a oa rpyAH ce MepMep CTBapa. >KeHe cy ApxTaAe oa CTpaxa. CaMO MA3A0hn CTncK0Baxy necHHite, Hecrp- n/bHBO qeKajyhH CBpmeTaK 3AOKo6He 6eceAe. „XpncToc criacHTe* 7byAn, HapoAa h BeKOBa, OBe je cTpacHe ceAMHue ftcnuo ropKy Hamy, Aa CBojoM KpB/by y KpB CBHjy Ha- poAa h CBnjy BČKOBa yAHje aMaHex: jeAHaKocTH, SpaTCTBa h CAoSČAe! HAme, rHHHTe 3a CAo6oAy! ToHHTe ynbeTaHa ibenora! . . . Hahtc, nčMeinajTe CBojy nAeMeHHTy KpB ca KpBA>y nocTpaAaBiuera 3a Bac h 3a poA HOBenHjn!“ Ha Bčahkh neTaK 0CB3HyA0 je neT ctothhh Kocana MpKa norAeAa, HBpcTe AecHHite. Ma Kojn cnaxnja y 3eMJbH MapapcKoj 66paAOBao 6 h ce OBoj mo6h, am caA CTpenjbame, jep to He 6eme roMHAa >KeTeAan.a, Hero neTa ahba>hx ocBeranKa, Koja He Tpa- >Kauie ft.HBe Aa hx noKOCH, Hero Aa hx CBojoM h AyuiMaHCKOM iitHMa H3 CpSuje orarnao Cp6HMa y noMoh; cy3e My ce neAHine no maTKOM MepMepy: cy3e cy My naAaAe Ha MpaMop h OHAe ce CAeljHBaAe; nocTpa- AaBuiera: OHora, Kojn je nocTpaAao (oBAe XpHCTa); mo 6a: cieH. Haa MaTepe hm ocra BČJiHKa H>HBa, Kojy cy 3ajejHHBKH obpal^HBajiH h bpaTCKH .ztejiHJiH, ihto 6h poahjio. HnKa.ua Mel)y k>hm 3 HHje 6 hjio CBal^e. Je^He ro^HHe 3acejy i-bHBy nmeHHpoM h KaA je y}Kymna, no- >Kaiby y CHonoBe h no.ae.ne Ha aBa jeanaKa aena. 06hoH aolje ohom HeoacefbeHOM HeniTO Ha naMeT. npo6yan ce h roBopaiue caM y cebn: „Moj 6paT HMa »ceHy h aeuy. HHje npaBO aa Moj aeo 6y ae paBaH tbdrcBy. YcTahy na hy HČKonHKo Moj hx cnonoBa MerayTH Ha n>eroBy KaMapy.“ 29 Ajih Hcre h oh n mhcjiho je TaKo h Apyrn 6paT, KOMe je 6hjio )Kao 6paTa, jep HeMa AteHe hh Aeue, na noA dape AaHe He he hm3th ko aa ra xpaHn, Te OAe n OAHece hckojihko cho- noBa Ha H>eroBy roMHJiy. Z[pyrH ash qyanjia cy ce o6ojnua, Aa cy hm KaMape jeAHaKe, a cb3kh je 3Hao, Aa je OAneo cHonjta Ha Apyry roMHJiy. TaKo je 6hjio CBaKy Hoh h CBaiKype ce, 6p3ajy 3a nocAOM. Cycpehy ce rio CTa3HuaMa, CTaHy MaJiKO, ko j \& ce :iHTajy r^e HMa^e nocAa, no3ApaBe ce, na Kpehy AaA>e Aa. H ja i«a hx rjie^aM TaKO crpnjbHBe, papirne, jyHanKe, dpaTCKH cjio>KHe, ceraM ce Aepe Mor HapoAa, ccthm ce cbhx n>e- roBHX 3a;ia, nopona n MaHa, itnxoBe 6op6e 6 koct, h>hxobhx HHaTa, 6paToy6ojHHx CBalja, na nx bhahm, r^e AOAa3e k mchk, Aa hm HeuiTO ynHineM y cnČMeHap jkhbothc KibHre ... H ja He 3H3M ynHcaTH y Ty iyje ch^hhm tokom, PopocTacHe MyTne Bane npeKo CTeHa h obane. XyjH, Bpyjn, Pacnuft,e ce, neHyuiH če, Pa3pHpe ce OP CHJIHHe H noTpeca Pia nopuiKe y BucftHe Op noMaMe h op 6 eca Bap Ha Bane po Hebeca . . . CTCBaii KahaHCKH. 34. Vatra na brodu. Dva dana gonila ih oluja. Valovi ko gore; izmoreni se brod jedva držao. Svuda naokolo tutnjilo uzburkano more, a nebom se valjahu črni oblači. Uveče drugoga dana, kad je oluja nešto popustila, približi se kapetanu krmilar Tomo, pa če mu: »Kapetane, brod gori!" Kapetan probledi. Jedrenjača je bila krcata ugljenom, a more odnelo sve čamce za spasavanje. Zapovedi, da se donesu štrcaijke. No čim se otvorila iitroba broda, sunu iz nje stup pla¬ mena i dima. Sto je više u brod dolazilo vode, to je oganj bl- vao jači. Uto se u velikoj daljini na levo ukaza kula svetilja. Videči, da ne .če biti moguče utrnuti vatre, kapetan odredi, da se upravi prema onome svetlu. Onda pohiti na pramac, da obodri mom- čad i putnike. Na krmilu ostao Tomo i ravnao brodom po za¬ povedi kapetanovoj. Vetar nije bio povoljan, pa se brod polako micao napred. Meduto je več krma bila sva u ognju. Plamen je več lizao tlo pod Tominim nogama, a vetar je nanosio na nj oblake črna i zagušljiva dima. Uto zatutnji ispod Tominih nogu silan prasak. Brod se užasno podrma, a u zraku se razlije gusta kisa svetlih iskara. S pramca zaori u noč strašan krik. »Pogibo- smo!“ zastenjali putnici misleči, da je Tomo nastradao, a brod 35 ostao bez krmilara. Ali Tomo se držao čvrsto na svome mestu. Več je dobio nekoliko opeklina na licu i rukama. Ljuto ga pale te opekline. A ima 1 drugo, što ga muči. On zna, da ne može više nitko k njemu, jer je oganj zahvatio svu krmu. Zna, da mu svaki čas preti opasnost, da poleti u zrak. A spas je ipak blizu — na dohvatu. Eno tu nedaleko pružio se komad otkinute daske. Na njoj bi se mogao spasti. Ali na pramcu imade ljudi, koje takoder treba spasti. — I Tomo stoji čvrsto na krmilu. Katarka se na krmi prevalila, tek što ga nije poklopila. Ostala je još ona na pramcu. Gornja jedra dobro noše: brod se bliža svetioniku. Ali gle nesreče! Plamen zahvatio Tomine noge. No on još ne popušta. Za sreču vetar dunuo jače i brod krenu u uvalu, gde če se nasukati. Sada nije mogao ni Tomo da više izdrži. U času, kada ga več vatra svega zahvatila, skoči nevoljnik u more. Teškom mukom dopliva do obale, a još se i teže izvuče na suho. Na telu je od opeklina osečao strašne bo- Iove. Nije mogao ni ustati ni zvati u pomoč. Ujedared ga osta- vila svest. U isti mah grnula lada o žal. Svi se spasoše. Malo su za- tim brodolomci našli svoga spasitelja - junačkoga krmilara Tomu. Kad je srčani mornar o tvori o oči, svi su proplakali od radosti. Tomo je mnogo pretrpio od bola. Nije više bio spo- soban za rad. Ali su se ti putnici pobrinuli za nj i svome spa- sitelju obezbedili život. J z Nazorove čitanke. 35 . no Mopy. Je^Ha o a HajjienmHX d^aro^ara, KojoM je Bor xTeo 06 ^, 2 - pHTH jyrocjiaBeHCKH HapoA, to je Hame npenpacHO JaapaHCKO MOpe, iKHHM AaHamtbHM np0AHiKpTBe naAaJie cy Ha AOMy, Kao h Ha SojHOM nojby. Cbctah cy to npHMepH, Aeu,o Moja, KojHMa ce CpncTBO ahhh h noHOCH, na Tpeba Aa hx ce h mh K3TK3A ccthmo, na 6 h hx canyBajiH oa 3a6opaBH. Ha jKejie3HHHKoj CTaHHRH, y ceJiy B., ČHJia je HCTaKHyTa upHa 3acTaBa. HyAH ce cbct m nyH CTpaxa nor^e^a y 3acTaBy, am hhtko hč CMe hhhjt 3 Aa nnTa. npotje TyAa h AČBojna Cmha>3, noja je 6mia no3HaTa y pejioj okoahuh nao OABa>KHa CpnKHma. OHa 3acTaAe, noivieAa y 3acTaBy na ohas fnma BOjHfiKe, nojn cy ce Ty ačchah: „Je a’ Mope, a bito he BaM Taj u,pHH 6apjaK?“ PeKorne joj Aa je yMpo aycTpnjcKH n,ap. TleBojne ce pa3japn: „Bor c BaMa, a ihto ce rane Hac HiBancKH uap! BemajTe bh uphhjio koa Bamnx Kyha, jep Ham je Kpajb, xBaAa Bory, >khb h 3ApaB.“ Ten mTO je AOBpiuHAa OBe pera, jeAaH je BojHHK yAapn KyHAaKOM Tano CH3ACH0, Aa je nocpHyAa. * Manša = kanal le Manche. 38 nporTiacHiiie je 3a KOMHTy, h 6aunme je y BJi£i>KHy h MpanHy ancaHy, Tpn AaHa ne AaAOine joj hh wpBe xjie6a. HeTBpTora AaHa AOHČcome joj Heie, h TaAa joj HapeAHiue Aa y npaTHbH Tpn BojuHica ca 6ajoHčTaMa, caMa, ahhho, HCTaKHe upi-iy 3acTaBy h Ha CBOjoj ikhbot. kbeHa cpncine hš KocoBy Bojcna! y TOj BOJCU.H ACBeT JyroBHha M Rečem CTap — Jyace Borzume; Bora mojih JyroBHha Majna, JJa joj Bor Ra ohh coKČJiOBe H 6njena npHJia na6yRowa, Xt a ojvie™ Ha Kocobo paBHO, H Ra bhjth AČBeT JyroBHha H jreceTor CTap — Jyra Borbami. IUto MOJiHJia, Bora AOMOJiHJia: Bor joj jrao ohh cononoBe H 6njejia npnjia Jia6yn,OBa, OHa Jiera Ha Kocobo paBHO, MpTBHX Halje AeBeT J^roBuha H necCTor CTap — Jyra Bor^aHa, H BHUie tbHX n,eBeT 6ojiiHX nonjba, Ha KonjbHMa AeBeT cononoBa, Oko Konjba AeireT ao6pHX noma, A nopea rbHx AeBeT jbyrax jiaBa. Trr’ 3aBpHtuTa jieBeT ,n,o6pHX noiba, H 3anaja AeBeT Jby™x naBa, A 3aKJiHKTa jreBeT cononoBa; H Ty Majna TBp.na cpn,a 6Hna, Jla or cppa cy3y He nycTHna, Beh y3HMa aeBeT conojiOBa, Han ce Bpa™ flBopy BftjenoMe. JlaneKo je CHaxe j/raena/ie, Mano 6jiHjne npen H>y HiueTane. 3anynano neBeT ynoBHaa, 3annanano neBeT CHpoTHira, 3aBpHmTa.no neBeT no6pHX noma, 3anajano neBeT jbyTHx naBa, 3annHKTano neBeT cononoBa; H xy Majna TBpna cpira 6nna, JJ a or cppa cy3e ne nycrana, Hero TjeniH neBeT ynoBHira: 45 „He TyryjTe Moje hčb j ecTHlre! * XB3Jia Bory Ha H>eroBy ^apy, Ja h x M.ia^a hh pojnaa h h j e c a m, JX a mh n e >k e Ha m e n y ayuieKy, Beh aa 6pane 3eMjby oa AymMaHa. H e n a a n h t e, moj' e n h e p a e a p a r e, Ak’ h jecy OAAČTjeAH >KApaAH, OcTajiH cy n t h h h ACApajioBHhH, X p a h h t heMO nTHhe >KApaAOBHhe, Hame n a e m e n6rHHyxH He h e, Hama jiboph nycTH o ct a t He h e." KaA je 6hjio Hohn y noHofen, An’ 3aBpHmTa ZJaMjaHOB 3ČJieHKO. FInTa Majna JJaMjaHOBy Jby6y: „CHaxo Moja, A>y6o JjaMjanoBa! JUTO HaM BpHIHTH JJjaMjaHOB 3ČJieHKO? Ha’ je rjiajan niHČHHpe čjeAHne, Hah >Kea,aH Boae ca ŠBenaHa?" FIporoBapa Jby6a JJaMjanoBa: „CBenpBHpe, Majno /JaMjanoBa! Hht’ je raaa;aii mneuHue Cjejinue, Hhth acea;aH BOAe ca 3BenaHa, Beh je mera JJaMjan nayqH0 JJo no HohH CHTiiy 306 3o6axH; O a no hoIih na ApyM nyx6Baxn; FIai< oh acaJiH CBOra rocnoAapa LLIto ra HHje Ha ce6n aohho.“ H Ty Majna xBpAa cpu,a Snaa, JX a oa cpira cy3e ne nycTHJia. KaA yjyxpy Aanan ocBanyo, Aah Aexe ABa Bpana raBpana, KpBaBa hm Kpnaa ao paMena, Ha KJbjmoBe 6Hjeaa njena Tpraa; Ohh Hoče pyny oa jynana H Ha pyAH 6ypMa no3JiaheHa, Bauajy je y i-cpHoire Majn,H; y3e pyny JyroBnha Majna, OnpeTaaa, npeBpTaaa mčMe, Fla A03HBJbe Jby6y j[jaMjaHOBy: 46 „CHaxo Moja, jby6o XI,aMjaHOBa! Bh ji’ no3Ha^a, mija j’ obo pyKa?“ » FIporoBapa Jby6a /JaMjaHOBa: .iCBČKpBHpe, MajKO J],aMjaHOBa! Obo j’ pyKa namera jjjaMjaHa, Jepa 6ypMy ja nČ3HajeM, Majno, BypMa ca mhom na BjeHHamy 6HJia.“ y3e Majna pyny ^aMjaHOBy, OKpeTajia, npeBpTa^a moMe, nan je pyun thxo decje/ta/ia: „Moja pyno, 3ejieHa ja6yno! F/tje ch pacjia, r^je ch ficTprnyTa? Th ch pacjia Ha KpHOny MOMe, HcTprHyTa Ha KocoBy paBHOM.“ Aji’ Ty Majna OAOJbeT He Morjia. Kojihho ce pa^najiHJia Majna, Qr Tyre joj >khbo cpu,e nyne 3 a CBojHjex ,a,eBeT JyroBHha H AeceTHM crapHM Jyr — Bor^aHOM. HapoAHa necMa. 43. Kozački konj. Nitko se nije tako i toliko sprijateljio s konjem kao Kozak. On nauči konja takvim radnjama, da mu se čovek mora dlviti. Konj na dani znak leže i ustaje, pada i odlazi, diže se na zadnje noge i učini se mrtav — samo što ne ume govoriti. Kozak voli konja kao prijatelja, neguje kao dete, postupa s njim kao s bra¬ tom. A i konj razume i voli svoga gospodara. Jedne noči prede granicu nekakav nemački kriomčar u nameri da nešto prokriomčari. Bio je blizu granice. Opazi ga kozak, stražar. On uštine konja za desno uho i za nekoliko minuta kriomčar je bio u kozačkim rukama. Razoruža ga i po- tera u pograničnu Stražarnicu. Išli su nekih četvrt sata preko granice: nemački kriomčar napred, spotičuči se, a za njim kozak na konju. Kriomčar je mislio samo jedno: kako da se izvuče iz ove bede, jer zna šta ga čeka, kad ga kozak dovede pred zapovednlka. Tetura se kriomčar preko granice. Najedamput ga kozak zaustavi i reče mu: „Znaš šta, ti si timoran. Pojaši malo moga konja, a ja ču pešačiti." 47 Kriomčar jedva dočeka i uzjaha kozačkog konja. I u času mu sinu misao da se spase: da pobegne. Pa kako pojaha konja, potera ga iz sve snage. Konj polete kao strela. Kozak se začudi drskosti kriomčara; ali se ne zbuni niti dohvati rukom za pušku. Zadovoljno i s osmehom posmatra begunca kako brzo izmiče. — Ah, nesrečo jedna, to li ti hočeš! Cekaj samo! Kad je kriomčar podaleko izmakao, kozak izvuče plštaljku I tri puta snažno zazvlždi. Konj, koji je dotle napred jurio, čuvši pisak gospodareve pištaljke, poznati glas, — u trenutku se okrete i u najbržem galopu dojuri natrag svom gospodaru, no¬ seči na grbini svojoj zaprepaščenoga kriomčara, koji nije mogao doči sebi od straha. Cim konj dojuri, stade pred gospodara zadovoljno ržuči. — Dole! viknu kozak kriomčaru. Ovaj side s konja i moljaše za oproštenje. Kozak ponova uzjaha svoga konja i razdera se na kri¬ omčara: — Napred u stražarnicu (karaulu)! M. 44. Lljepa naša domovino! Lijepa naša domovino, Oj junačka zemljo mila, Stare slave djedovino, Da bi vazda srečna bila! Mila kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina! Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si planina. Vedro nebo, vedro čelo, Blaga prša, blage noči, Toplo ljeto, toplo djelo, Bistre vode, bistre oči, Velje gore, velji ljudi, Rujna lica, rujna vina, Silni gromi, silni udi: To je naša domovina! Zanju srpi, mašu kose, Djed se žuri, snSplje broji; Skrlplju vozi, brašno noše, Snaša preduč čedo doji; Pase marva, rog se čuje, Oj, oj, žveči, oj u tmine, K ognju star i mlad šetuje, Evo naše domovine! Teci Savo, Dravo teci, Nit’ ti Dunav šilu gubi, Kud li šumiš, svijetu reci, Da svoj narod Slaven ljubi: Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrašče bura vije, Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije. Antun Mihanovič 48 45. CaBa. PujeKO CBČTHX qyBCTBa HailIHx! no 3ejieHy tčuh cary, Te ahbotho cpe6poM nainn n6cToj6nny Spahe Apary! Tepn, njiHHH hh 3 nojioje Te otiijihhh Hame ja^e; PČAy iKeHO myMOM npnoropHpe, y ine Ha TpH rjiaBHue 2865 MeTapa bhcoko. Ha tom noJby HMa ceAaM je3epa, noja cy Mefjy co6om cnojena; nocjieAK>e je3epo pymn ce y Ay6imy xe npoBajbyje na ABa mApeJia ihm cjiodonno; h nany My jorn HČKOJiHice ctothhc rporna HOBu,a h Majio pedaHe. BejbKO can c thm dapjaKOM h nncMOM cKynn totobo cto- THHy KojeKaKBHx 6eryHapa h dehapa H3 OHora Kpaja, na ynapn c ibHMa ynpaBO npeno KpHBora Bnpa, h noije y cejio nonropap, Te OHne onKOJiH HenanBor dera y iKy. Ma oh hž XTepe Hapop caB pH3aTH hž BojcKy, xao ihto je 6 ho odanaj, Hero noKynH jom hcuito 6ehapa h caMOBOJbapa, a Ha- popy Kapce pa cb3kh papn CBoj nocao, a oh he hx nyBa™ op TypaiKHTe! Paačn Hac Xajpyi< BejbKoP Typn,H ce op ny- umaBe h op BHKe OHano H3a CHa CMeTy, a koh>h hm ce H30TKHpajy, na ypape npeno poropa H npeno h>hX', h Taxo Typpn no6erHy, ko|h nemnpe, ko. j h ooc, ko j h roporpaB, a caB porop ocraBe CpČHMa. H op rapa BejbKo ocraHe kop TypaKa y CBeMy OHOMe •Kpajy CTpauiHH HenpnjaTeJb. ByK CrectiaHOBHh Kapatrnh. HanoMeHa: npaBHTejbCTByjyiunH CČHaT = ynpaBHa CKyn- niTHiia. 51. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan na stratištu. Bečko Novo Mesto, 30. aprila 1671.) — — — Na trgu i okolo njega svuda muk. Povetarce ispod sunca tihano je lovorilo i nanosilo miomiris proletnoga cveca i mlade trave s okolnih livada. Sunce je več osvetlilo polo- vicu stratišta; krvnik je mirno odmotao svoj mač, koji sevnu, 55 dug i širok. Ljudi pogledaju sat na tornju, vrata od oružnice i onaj mač — pak svi pogledi panu na onaj shod na pročelju oružnice, na prvom spratu. Na shod su izašli gradski sudac, njegovi prlsednici i beležnik kaznenoga suda Hanugel. Na be- demu sve se pripelo jedno na drugo. Još jedan hip, i škripnu teška vrata od oružnice, trgne se mlado i staro, sve prfdigne glavu, bruj poleti zrakom, pa opet grobni muk ... Vrata su se otvorila, na trg su stupila dva seda kapucina, pognute glave, svaki nosi malo propelo; za njima ide kapetan von Ehr, pak deset kopljanika, onda opet dva kapucina, jedan levo, drugi desno Petru Zrinskomu, koji lagano stupa s. propelom u rukama. Sunce mu kruni otkrivenu glavu, onu valovitu emu kosu, na modroj dolami blistaju se krupne toke. Korak iza njega ide sluga Tardič, pa opet deset kopljanika. Na kapetanovu zapoved svi stanu pred oružnicom, netom su izašli iz nje. Beležnik kaznenoga suda pročita osudu ša shoda jakim glasom, pak javi, da je stiglo pomilovanje od premilostivoga cesara i kralja Leopolda L, da se osudenlku ne če odsedi desnica. Petar pomisli na Frana, zahvalno pogleda put neba. Gradski sudac slomi sada jedan štapič i baci ga sa shoda na trg. Na kapetanovu zapoved krenu prema stratištu. SVe šli oči uprte u Zrinskoga, svi se čude njegovu spo¬ kojnem licu, koje proseva neizmernom dobrotom i milotom, onako bledo, onako sveto, jer njegova bledoča zanosi na onu velikih mučenika. Iz dubokih očiju proviruje mu neka svetla nadzemna snaga, jer dok idu lagano trgom, on ne vidi nego malo propelo, on ne čuje reči svojega ispovednlka, koji ga teši, da če domala stupiti medu blažene na drugom svetu. Ved su kod stratišta. Zrinski pogleda krvnika i njegov mač, pritisne srce rukom i izusti ^tužno: — Časni i dobri moj oče, molite se Bogu za moju otadžbinu. Oh, da znate kako je pogažena 1 Molite se za nju! — Ja se za sve patnike! . . . uduši se starcu reč od velikog tronuča. — Molite se Bogu za moju Ženu, za moju decu! — Molit ču se . . . — Zajeca tiho ispovednik. 56 — Molite se za moju dušu! — uzdahne Petar, pa uzačte stalnim korakom na stratište, a odmah za njim ispovednik i sluga. Krvnik stoji nepomično, drži mač na golom ramenu. Zrinski svrne očima po trgu, pogleda poverenlke, i reče svojemu ispovedniku: •— Više se ovi siromaši boje moje strašne smrti nego li ja. — Oprostite svima . . . — Opraštam ... — drhtne Zrinski, preda propelo ispo¬ vedniku, svuče dolamu; dobaci je slugi, izvadi iz džepa svilen rubac prekrasno izvezen zlatom, ogleda ga, poljubi ga, pa uzdahne s največom boli: —- Oh, Katarina moja! ... Na kapucmskom tornju odbije devet sati. Zrinski klekne, pogleda sunce, poljubi onaj svileni rubac, dade ga slugi i umoli: — Jure, sveži mi ovim rupcem oči. S Bogom, dobri moj Jure! Taj rubac dala mi je moja Katarina na Petrovo pred tri godine. Njezine su ga ruke tako lepo . . . — Dobri moj kneže! . . . zaplače sluga. — Pridigni mi kosu sa .zatiljka na teme i dobro je sveži. Sastaneš li se gde s mojom Katarinom, s mojom decom — daj im taj rubac. Jure, ne reci im, koliko sam trpio . . . Sastat češ se možda s mojim sinom . . . Tvrdo sveži . . . Njega možda ne če pogubiti . . . Sluga sakuplja valovitu crnu kosu, u kojoj nisu več retke srebrne niti, i pridiže je na teme, a njegove se suze toče na nju i na onaj jaki i lepi vrat . . . Kad zaveže oči i kosu istim rupcem, odmakne se od gospodara i pokrije lice rukama. Zrinski se sad prekriži, sklopi ruke, prigne glavu i glasno izusti: — Bože, primi dušu moju! Svud grobni muk. Brdom struji proletni miomiris, s vedra neba sije sunce na onu pognutu glavu i celiva onaj otkriveni vrat . . . Srca ne kucaju: krvnik pčdigne svoj veliki mač, silno zamahne, mač sevne, zazuji i zahvati Zrinskoga niže zatiljka po jakoj kosti. Petar pane na kolena, a krvnik, sav smeten, naglo zamahne, ali i po drugi put udari krivo, zaseče tek do pola vrata. Zrinski se sruši na prša, protegne se, krv poprska črno sukno, zapuši se na suncu, mrzli trnci prolete one ljude naokolo, mnogi proklinju krvnika, koji tako muči krštenu dušu. Zrinski se trza 57 na onom suknu, pridiže se, glava mu visi, njiše se na sve strane, krv šiklja iz grozne rane, kosa mu se razvezala, i ona visi, okrva¬ vljena vuče se po suknu, a krvnik, sav izvan sebe, besan, hvata kosu, lovi glavu, da je odreže. Ljudi se zgražaju, neki urliču, mnogi beže s bedema. Krvnik napokon odreže, otpili krvavu glavu, pa odskoči, nasloni se na kladu, zadrhta, grčevito se zguri, prezavo prevrati očima. Sad pohiti k stratištu ono deset okrin- kanih ljudi, svi rastegnu črno sukno, veliko poput največe po¬ njave, omotaju i truplo i glavu, sve ostave onde i povrate se na svoje mesto. Sluga Juraj, prestravljen, zakloni se u kapucinsku crkvu. Ne prode ni četvrt sata, vrata oružnice opet zaškripnu i zacvile. Na trg dovedu kneza Frana sve onako kao i Petra. Malo pred podne sahraniše Zrinskoga i Frankopana u isti grob. Na humak položiše ploču, koja je več više dana bila gotova . . . Na njoj je isklesan krvnički mač, a nad njim dve mrtvačke glave. Latinski natpis kaže, da u grobu počivaju knez Petar Zrinski, ban hrvatski, i markiz Fran Frankopan, zadnji od SVOga roda. Evgenij Kumičic. Tko svoju zemlju ljubi, I tko ne če biti rob, Tomu krvnik glavu rubi, Taj u hladan pada grob. Avgust Harambašič. 52. Mučenici. Stariča nas uči knjiga mudra, Mučenici da su vijek prvaci Bolujučeg čovječanskog roda: Oni svojim mukama ga jače, Oni svojom vldaju ga krvlju. Vladislav Vežic. 53. TocnocBeTCKO nojbe. Ha TocnocBeTCKOM nojby 3aceo je Otoh npecTO KopyiuKe nČKpajuHe. VcToMueite KOpyuiKHX BOjBO^a bpiuhto ce obSko: JI Ba caTa oa HČJionna noA ropOM KpH cxajao je KaMeH, Ha KojeM je ce^eo npHnpocr kmct. JeAHOM pyiKaBa?“ Haxo oarČB.ope cbh: „To je KHe3.“ Kmct nHTa „Xohe nn 6hth npaBe/taH cy,nau h qyBap npaBe Bepe?“ Jb y^H o^roBope: „JecT, h yBeK he 6 hth!“ „KojnM npaBOM,“ nm'a kmct, »Moace oh MeHe CKHHy™ ca OBora ripecTOJba? 11 „Ro6m hem mes^eceT cpebpmaKa, mapenora 6HKa, Ko6HJiy, o^eJio, Koje HMa KHe3 ca^a na cebn, h TBoja he Kyha 6hth onpo- uiTeHa nope3a.“ Kmct JiaraHO ynapH KHe3a no JiHuy, Te ra onoMeHe ^a 6y^e npaBeAan cyaan; n, cHiuaBiHH c KaMeHa, ČAaceHe MpOBaHe My jkh- BOTH&e. Khc 3 CTynH Ha KaMeH, H3Byne Man, 3aMaxHe muMe Ha CBe nerapH cTpaHe h 3aBepn ce, j\a he 6 hth cbhm 3 cyaan; no ,ay>KHOCTH n ripaB^H. 3aTHM 6 h norn^H y rocnocBeTCKy upKBy, ,n,a npHcycTByjy CBenaHoj mhch h HpKBenoM 6jiarocjiOBy. Hctom H3a H,pKBetiHX cBenanocTH BojBo^a ce npeo6yiKH! H3 riecMe „Cbcmh rpo6oBn“ 3. J. JoBaHOBHha. 55. Pjesma o Vidovdanu. Kad je palo na Kosovu carstvo, Sakrilo se sunce za oblake, Da ne gleda sve mrtve junake. Svi se luži zavili u tuzi, Sva su sela proplakala bijela. 59 Sve se majke zavile u črno, U skrovište odbjegle su vile. Umukle su i gusle i pjesme Pjesme vedre, al’ i pjesme srede. Na Kosovu, na kobnome polju, Nikad više ne procvalo cvijece! — — — Al’ guslari ostadoše stari, Svaki od njih lučcem roblje jari, Da se digne i da lance skine, Zoru kliče i proganja tmine! Zeman gradi po kotaru kule, Zeman gradi, zeman razgračtuje; Ima neko, koji lance kuje, Drugi opet, koji ih raskiva. U narodu vjera ti je živa! Sto se ono od istoka rudi, Sto se pjesma uspavana budi? Sto se sela nasmijala bijela, Sto su majke zbacile crnmu, Dok još djeca po razboju ginu? A što j’ opet, da čudne li srede, Na Kosovu procvjetalo cvijece? Zora planu o novome danu, A za zorom staro sunce granu, I dan vidje konja i konjlka, Kraljeviča našem rodu dika! Dan ga vidje . . . rod mu topot čuo, Marko ust’o . . . narod uskrsnuo! Doletješe ptiči ždralovici . . . Složno kolo vode Jugoviči . . . Eto dana, eto Vidovdana, Jer je palo na Dunavu carstvo! Rikard Katalinic — Jeretov. 56. Tiejie — nyjia. [HanncaHO 1833. roAmie]. 3a Merapn ,naHa Jiarana xoAa, ^ac Kpo3 ^axo npHCTynamie n^aHiiHe, ^ac Kp03 BaHpeitHO nnoAne arn nycTe AO/tHHe h paBHn, ja CTHrox y paBHHity oko Huma, noc^enit>e Typcxe BapouiH rČTOBO na caMoj rpaimiiH Cp6nje; 6 ho caw H3MaKao na KOiby 3a 4 * 60 jeAHO no caTa ncnpeA KapaBaHa. Cymj;e je Hcerao; oa npfumKe Ha jeAny MHJby oa BapoinH, ja yrjieAax jeAny mftpoKy 6e.uy Ky;iy rAe ce y3AH»oj BOA^Jia; ja joj npntjeM 6AH>Ke, h A aBiiiH jeAHOM TypCKOM AČTeTy ihto je humo ca mhom, Mora Koita Aa ra npHApAcu, ceAox y xjiaA oa Kyjie Aa Majio orao- hhhcm: Ten hito caM ceo, k a a, noAHraBura ohh Ha cnoMeHHK y nujeM caM xjiaAy 6ho, bhacx Aa cy iberoBH 3haobh HanHibeHH oa npaBHJiHHx c/iojeBa j , byACKHX Jiy6aH>a. Te Jiy6aibe h Ta HOBenja .uHira, ory- A.eHa h no6ejie.ua oa KHiue h cynu,a, 66jienjbeHa c mhao MaATepa, 66pa30Ba.ua cy norayHO cJiaBOAyK, icojn Me je 3aKJiaibao oa cynua; Ha HČKHMa je jom 6ajia 3aocTajia Koca h .uenprnajia ce Ha BeTpy Kao jnmiaj h jih MaxoBHHa; jan h CBe* nčBeTapau, AyBao je c nJiaHHHa, h npOAHpyb.H y MHoro6pojHe mynjbHHe rjiaBa, jihua h ji y6aft.a, H3a30Bao je y ibHMa acSjiocthbho h TyrKHo 3BH>KAaibe. Hhkot HHje 6hjio Ty Aa mh odjacHH Taj A«BjbaHKH cnoMeHHK; AeTe noje je ApxHXOBa rpoŠHHpa. Ja no3ApaBHX okom h cpn,eM ocTaTKe thx jynaHKHX jbyAH, nnje cy OAceneHe rjia.Be nocrajie KaMeH TeMejban; He33BH- chocth ft.HX0Be ČTay6HHe. Cpdnja, y Kojy heMO Aa crynHM0, caAa je cjio6oAHa, h necMa cjio6oAe h cuaBe oAjeKiiBajia je y KyjiH Cp6a, Kojn cy yMpjm 3a CBojy 3eMjby. ycKOpo he h caM Hhui 6hth h,hxob: Hena canyBajy OBaj cnoMeHHK ! Oh he HaynHTH ibHX0ByAeuy HiTa BpeAH He33BHCHOCT jeA«or HapoAa, noKa3yjyhH hm no Kojy cy je u,eHy h>hxobh oireBH OTKynHJiH. Ajk})oh3 ne JlaMapran. 57. Črni dani našega naroda u velikom svetskom ratu. ( 1914 .- 1918 .) Vidovdanski atentat je poslužio Centralnim Silama za povod ratu. Prve granate padaju na Beograd, na žižu Jugoslovenstva i to je prvi jugoslovenski dokaz ovoga rata: ono nekoliko pobi- 61 jenih žena i dece u samoj varoši i ono nekoliko žrtava kod Savskog Mosta. Prestolonaslednik Aleksandar 4. avgusta (1914.), u Kragujevcu izdaje ovu jugoslavensku naredbu vojsci: „Junači! Najveci i zakleti neprijatelj naše države i našega naroda iznenada i bez ikakvog razloga nasrnuo je besomučno na našu čast i na naš život. Austrija, taj nenasiti naš severni sused, vec je nagomilala vojsku i učinila više pokušaja, da prede našu severnu granicu, i da porobi našu divnu Otadžbinu. Njoj kao da je bilo malo što smo mi morali godinama da slušamo jauke miliona naše brade, koji su do nas dopirali iz Bosne i Hercegovine, iz Banata i Bačke, iz Hrvatske, Slavonije, Srema i sa našeg mora kršne Dalmacije. Sada je zatražila najviše, traži našu glavu, našu nezavisnost i čast Srbije. Junači! Posle sjajnoga uspeha našega oružja 1912. i 1913. godine i državnih tekovina, koje nam je priznala cela Evropa zaključenim mirom u Bukareštu, Ja sam najiskrenije želeo, da se Srbija i moji dragi ratnici u miru odmore i okrepe od silnih ratnih napora užlvajuči u tekovinama svojih pobeda. I zato je bila Srbija gotova, da se na miran način objasni i sporazume s Austro-Ugarskom o svima spornim pltanjima. Ali se na žalost odmah uvidelo, da Austrija ne ide na to da s nama pregovara, čak i da smo ispunili sve njene zahteve. Ona je bila rešena, da nas napadne, da nas ponizi i da nas ubije. Zato su ti sramni zahtevi Austrije morali dobiti dostojan odgovor. Ja sam ih sa prezrenjem odbio, uveren, da čete svi vi tu sramotu, koja je imala pasti na nas, baciti u lice onome, koji je pokušao,da njome umrlja sjaj i slavu vašega oružja. Stoga sam vas pozvao u ovo radno doba, da pod vašim pobedonosnim zastavama, i ako još umorni od skorašnjih naših pobeda, stanete opet na branik Otadžbine. Saopštenje, koje vam sada činim, jeste objava rata Srbiji. Na oružje, moji dični sokolovi! U boj za slobodu i neza¬ visnost Srpskoga Naroda i Jugoslovenstva.“ Srbija, izazvana mnogo pre no što je mislila, krvlju svoje najbolje dece, piše, posle balkanskih ratova i drugu stranu ve- likog dela, koje če se, kad se jednom završi, zvati Jugoslavija. Jednovremeno, po svoj Jugoslaviji pod Austro-Ugarskom, na- staje: ubijanje, vešanje, veleizdajnički procesi, progoni . . . Masa ih je po Bosni i Hercegovini, po Banatu, Bačkoj, Dalmaciji, Hrvatskoj i Slovenačkoj, povešano, bačeno u tamnicu i progonjeno. Odmah u početku rata stadoše austro-ugarske 62 vlasti zatvarati sve naše prve i naj vi deni je ljude. Madžari oteraše naše seljake iz vlastitih njihovih kuca i naseliše madžarske poro- dice te im pokloniše sve zemlje i kuce. Vlada vešanja, progona, otmica i zaplena produžuje se. Jugosloven je kriv vec samim tim što je Jugosloven. Narodna osecanja krste se rečju „vele- izdaje“ a to vodi na vešala i u tamnicu. Kod izvesnih austro- ugarskih zarobljenlka nadene su fotografije, koje prikazuju vešanja Hercegovaca iz Gackog i okoline izvršena u Avtovcu u martu, aprilu i maju 1916. Jedan podnarednik bolničarski u Avtovcu imao je mnogo fotografija, koje prikazuju sprovode na gubilište, vešala i leševe. Trebinjski ratni sud, u prvoj polovini iste godine, osudio je na smrt, bez ikakovih dokaza da su oni pomagali crnogorskoj vojsci, oko 400 Hercegovaca. Umiruci, kidajuci se od bola, okamenjena srca, i kad su umirali, i kad su škrgutali zubima, i kad su nauznako viseli na vešalima, i kad su trunuli u zarobljeničkim logorima, i kad su goli i bosi izbacivani na cTču zimu, i kad su im palili kucna slemena, — oni su znali zašto i za koga ginu, umiru, trpe bol i patnju. Ceo naš Devetnaesti Vek pun iistanaka, pobuna i ratova, stvorio je našega čoveka čovekom, razvio mu najviše i najsvetije osecanje, osecanje slobode, i, kad su došli teški dani robovanja i ugnjetavanja slobode, on je uradio samo ono što je morao da uradi: digao se za slobodu. (1918.) Jedna vojska prekaljenih vitezova iz bajki, puna oznaka iz ranijih krvavih dana, umorna ali još ne ubijena; jedna vojska „jaka kao smrt“, tvrda kao granit, — baca se na neprijatelja, krha se i lomi po svetim poljima i krvavim urvinama macedonskim, ponovo krvlju stvara jednu veliku junačku pesmu i, kao očarana, prelece od Bitolja do Beljaka, vezujuci se sa srpskim zaroblje- nlcima, koji hitaju iz zarobljeničkih logora, i jugoslavenskim voj- nlcima i komitama, koji napuštaju front pa slaze iz planina, noseči u svojim starim svetim zastavama, prorešetanim u strašnim okrša- jima, nova sunca, nove slobode i nove nade. Branko, Lazarevič. 58. Svetao prTmer. Bilo je to slavne 1815. godine . . . Obesni Čaja paša po naredbi vezlra Sulejmana Skopljaka, pljačkaše plodna i bogata šumadijska sela. Ne naišavši ni na kakav jači otpor na putu, 63 stigne on u Čačak. Miloš se reši da ga napadne s Ljubičskog Brda, na kome se beše ušančio. Započe se ljuti i strahoviti boj. Turska je vojska i mnogo- brojnija i bolje naoružana i odevena nego srpska. Turci Imadahu dosta i topova i konjanika. Topot od konja njihovih konjanika, koji jurahu na krasnim arapskim konjima po ravnici oko Čačka, zadavao je neopisani strah. Pa ipak se Srbi držahu junački .sve dok im ne poče nestajati džebane. Turci jurišahu sve više i više i najzad zauzeše prvi šanac, koji bejaše na podnožju Ljubičskog Brda. Kada se staše prfmicati drugom šancu, Srbi počeše uzmi- cati. I hrabri Tanasko Rajič pade opominjuči Srbe da ne klonu i da ne puste topove, koje su s teškom mukom stekli. Ali ga več niko ne slušaše. Strah beše ovladao svima. Pa i sam Miloš beše pokoleban. Nije znao šta da radi, kako da stane na put torne neredu. U taj mah pojavi se jedna junačna žena s pogledom punim bola i očajanja. — Kuda čete, nesretnici? vlkaše ona beguncima, kojima beše zaslepio razum. Komu ostavljate srpsku nejač i siročad? Zar se tako brani otadžbina? Zašto ne pripašete prežine i ne uzmete preslice u ruke? Pustite barem nas žene da zadenemo kubure i da s Turcima megdan delimo! . . . Ta pojava beše strašna i veličanstvena. Ova žena izgledaše kao neka božanska prilika, kao andeo spasitelj, koji je došao da povrati izgubljenu hrabrost preplašenim Srbima. Uz to i glas doboša, u koji udaraše sam arhimandrit Vujanski Melentije, vo¬ deči jednu gomilicu seljaka sa sobom. Tako povrati iznemoglu snagu i odagna strah u Srpske vojske, da smesta prestaše be¬ žati i bez ikakva pogovora odlučiše ili tu svi izginuti ili Turke pobediti. Svakom na mah posta jasno, da nema zašta više živeti i svaki s novom snagom jurnu napred. Urnebesni uzvici počeše se razlegati. Na licu svakog junaka mogaše se čitati takva odlučnost, da se na život nikako i ne pomlšljaše! „Sloboda ili smrt" — tako se sad zaori sa sviju strana. Taj trenutak odluči sudbmu oružja. Turci se uzbezeknuše. Počeše izmicati a Srbi za njima — ko brže! Muka je bilo dok povratiše izgubljene šančeve, a posle je sve lakše išlo. Na Moravi pogibe i sam zapovednik turski Čaja paša, a sutradan več je bio i Cačak u Miloševim rukama. 64 A znate li koja je bila ta junačka žena, koja se javi u tom srečnom času, te reši ne samo sudbinu srpskog oružja toga dana, nego i sudbinu cele zemlje, jer je od toga boja zavisio i pspeh celog ustanka srpskog? — To bese junačka kneginja Ljubica, žena kneza Miloša. Svetao primer! Mih. M. Stanojevič 59. Oslobodena Jugoslavija. I krvlju smo morali natopiti Drinu i Soču, Vardar i Piavu, prepatiti muke Raspetoga, da jednoga dana zaori krik: o s 1 6- bodeni smo! Vekovima su nas tlačili, vekovima su ispijali krv našu, na naša jaka pleča survaše breme bezakonja, sve u opakoj nadi, da če nas uništiti. A mi smo trpeli, snosili i verovali. Verovali smo u pravdu i ta nam je vera davala snage. I pravda je došla. Stoletni dušmani leže uništeni; nad nasiljem i bezakonjem slavu slave ponižen! i uvredeni, u kolo se hvata Srbin, Hrvat i Slo- venac, da grom im glasom zapevaju himnu svoga davnoga pesnika:* „0 lijepa, o draga, o slatka slobodo, Dar, u kom’ sva blaga višnji nam Bog je d5.** Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi Ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti." „Glasnik“. 60. Naša zemlja. Zemljo naša, zemljo mila, Slavna majko roda slavna, Ti kolijevko starodavna, Gdje se rada hrabra sila, Od vijekova koja svede Krstu brani svete mede. Gizdava si, ponosita, Zatočnika svojih dikom, A na užas protivnikom Kao groblje glasovita. Do dva svijeta, što se kolju, Mejdan dijele na tvom polju! Po ravnicah i po gora’, Preko šuma zelenica Izmed rijeka srebrnica, Pa od mora sve do mora Ti se stereš divnim sagom, Ti se kitiš svakim blagom! Žarkim suncem, modrim zrakom Smije ti se otac s neba, Imaš vina, imaš hljeba, Imaš svega srcu svakom, Kom si mila ti u svemu, Te sve tvoje prija njemu i * Ivan Gundulic (1588.—1638.); ** do = dao. 65 Obiluješ svakim miljem, Milim zvukom gusložica, Milom krvi ljepotica, Cvateš smiljem i koviljem, I na uzor s pjesama se Divnih oriš u sve glase! Oj sve tvoje krasno li je I premilo svakom sinu, Koj’ ne ljubi majku Inu, Koj’ pastorkom tebi nije, Vec uz hranu tvojim kruhom 1 tvojijem diše duhom! Zato sinci zemlje ove, Pričnimo k njojzi bolje! To je naše sveto polje, Na koje nas život zove, Da radimo da tvorimo, Da se na njem proslavimo! Stojmo čvrsto na tlu torne, Stojmo svi u jednom kolu, Svoju zemlju makar golu Sačuvajmo rodu svome, Na njoj život da mu pravi, Tudi korov ne zadavi! Prah pod našim koracima, Prah nam slavnih preda to je, Prah Zrinskoga i Hrvoje I mnogijeh sličnih njima, Bud’mo I mi vrijedni dosti U njem shranit svoje kosti. Petar Preradovič. Napomena: protivnikom mesto protivnicima; do dva s vij e ta, to jest katolički i pravoslavni; po ravnicah i po gorah mesto po ravnicama i po gorama; od mora... do mora, misli se od mora Jadranskoga do Črnoga; kom mesto komu. 61. OcTajTe osuje! OcrajTe oe/pje! . . . Cyinie ryl)er neba He he Bac rpnjaT’ ko uito obo rpnje; PpKH cy TaMO 3ajiorajn xibe6a, T/ije CBora HeMa h r/ije 6paTa nuje. O# CBoje Majke, tioj3H y Hapynja CBeia; }KPBHTe saTO, m MČateTe MpHjera Ha ibčHOM nojby, raje Bac cjiaBa cpeTal OBaje Bac cb3ko no3Haje n bojih, A TaMO hhtko nČ3HaTH Bac hč he; Bojbu cy CBojn h KpmeBH tojih Ho uBjeraa nojba, iKe, — • y Tyi]eM cBnjeTy 3a Bac neaaH UBjeTa; 3a oBe Kprne CBe Bac, CBe Bac Beace: HMe H je3HK, 6paTCTB0 H KpB CBeTa. OcTajTe OBaje ! . . . CyHii.e Tyt]er He6a ■ He he Bac rpnjar’ ko ihto obo rpnje, — PpKH cy TaMO 3ajiorajn xjie6a, Taje CBora HeMa h raje 6paTa mje. AjieKca ULIaHTHh. - Svaka ptica svomu jatu leti. 62 . HacTpaAHH-xoya h aea tjana. Humu tja uh h 3 Mejreijta h h 3 niKoae. Taico ce cycpeTouie jeauoM MJiaa MycJiftMan h jeauo MJiaao Cpnne, na ce cnope- HKauie. no 6 aaaJin CBoje Kibure Ha 3 eMJby, Te ce yxBaTe y KouiTan.. BHan ux HacTpaaHH-xopa, Te nx pacTaBH. Jorn ux 3 annTa: „KaKBe cy BaM Ktbnre, uito Jieace Ty ua 3 eMJbH jeaua nopea apvre?“ — Obo je Moja aunaMa — oarČBOpn npB«. — A obo je Moj k 3 thxh 3 hc — oaroBOpH apyrn. A HacTpaauH-xopa hm pene: — He aioKHTe Te Kibure ca 3 eMjbe; Hexa Jieace jeana nopea apyre. Bain aa BnanM, xohe jih ce noTyhH Typcxa Kibura ca cpncKOM S 67 MHTaB caT Mopajia cy o6a Ijana ca HacTpaAHH-xoyoM Ty CTajara h y KH>nre rjieAara, — a KHrnre mhpho Ae>Ke jeAna nopeA Apyre. Ohas HacTpaAHH xopa pene: — O, o, o! J\a MyApnx Kumra y AyAe Aeu,e! 3Maj JoBaH JoBaHOBHh. 63. AjiHja. AJinja, A/mja, th y 3ypHy cimparn, A cbhpkom h necMOM y cpne Me AHparn; Cnycra ca^a 3ypHy, Aa erAermrneMo, Ta to BajbAa CMHjeMO ? He heMO o Kpcry, hh o MAai^ Mjeceuy, He heMO o XpHcry, MyxaMeAy CBčny, Hh o Cbctom riHCMy, hhth o KopaHy, . CBe uiToroA Hac Anje™, mčthhmo Ha cTpaHy. He nHTaM Te, urra ce y paMHjn ynn, Hhth KaKO jkhbhui th y CBojoj KyhH, He hy Aa Te nHTaM, to Me 6pnra HHje, Hh tuTa th ce jeAe hh uiTa th ce nHje. He nHTaM Te, HHja j’ cra3a y paj Kpaha, Beh Te nHTaM caMO: 3Ham jih, Aa cmo 6paha? A th hyram, hyram, na mhcthih Ay6ČKO, A ycTO th cy3a HŽBHpe Ha oko. Ta je cy3a hhctb ca H3Bopa CTapa, H Ta cy3a mchh jacHO OArČBapa. TjieAam h th M0jy? JeAna hm je Mara. Xaj, Hama he cy3a oneT Aa Hac 36para! OHa he Aa rpAH CHHKe jeAHor poAa, Mh Beh čcjehaMO, aš ikhhm AyxoM Kpnjene AManeTe Jinjene. 3 Ma j j 0BaH joBaHOBHh. HapOAne nocjiOBHpe. BpaT je mho, Koje Bepe 6 ho, ano 6paTCikh 6paTa 3a SpaTa, Taj he TytjHHa 3a rocnoAapa. G/ionma Spaha HOBe ABčpe rpa^e, a HecjioncHa h crape pa3- rpatjyjy. Cjiotom pacTy Majie creapH., a Heaiora cBe noKBapH. 64 . riyTHHU.H H nCH. Kacno yBeqe Hljaxy ABa npfljaTejba Kpo3 cejio pa3roBapa- jyhn ce Mehy co6om o CBojHM HČBOJbaMa. HajeAaMnyT H3a ruioTa 3ajiaja Ha h>hx nceTO, sa ibhm Apyro, — h CKyrm hx ce mhoto. JeAaH oa nyTHHKa Seme y3eo KaMeH, Aa ce SpaHH; ho OHaj he Apyrn pehn: »OcTaBH ra, mojihm Te; th nce hš MoxKHTH, Te he Burne ^ajara.“ M 3aHCTa, Hncy othhmm neraaecT ao ABaAeceT Kopana, ncn ce noneme yramaBaTH na Haj3aA cScbhm npecTame ^aja™. 3aBHAJbHBU,H, Ha mToroA norJieAajy, Ha CBe Jiajy; ara hah CB ojHM nyTeM, ohh he riojiajaTH na n npecTara. HBaH A. KpHJIOB. Pitali psa: Zašto mnogo laješ? — Zato što nemam drugog zanata. 65. Opao h jiHCHita. 3ApyxKacaH npH3op; joiu Bpyha KpB Tene H3 me3Aa, 6 cahh nHCHHHhn nnanHO KeBhy, a opao hm HOKTHMa Aepe Jnrpo6y h KJbyHOM hm bbah ohh. DieAa- jyhn Ha to oao3ao, nncHAH je 6nno Bpno TeuiKo y cpu,y. J \a je oa Kora Apyrora CTpaAana, anH oa npftjaTejba h cyceAa CBora! HČMoryhH HHiHTa Apyro, nflHHJia je oho ihto paAe cbh cnaSn, K3A hm jann ynHne HenpaBAy: npoKnHibana je h 3Bana He6o Ha ocBeTy. nočne HeKOJiHKO AaHa nacrapH y non>y neicnn cy Meco, a opao yrpa6n oa Tora jeAaH KOMaA, Ha KOMe ce 3aAp>Kano h npraenn^o Mano ncapn. CnynajHO TaAa HČKaKo AyBame BeTap, Te ce opnoBO rHe3A0 ynanH, opnnhH ncnaAHy H3 rHe3Aa, nona HcnpjKeHH. Kano hx je nHCHpa Beceno Aonenana, KaKo je HbHMa npeA opnoBHM onHMa 6 xpacT yAapana h cpue H3 k>hx joiu khbhx nynana h nponhm CK3KyT3TH na My none ABpKyTaTH: „3anyA, CTpnne, AyBaiu, AčBam! „He H3AyBa, nera HeMarn! „JIenuiH j’ coko Hero BpaHa, „JIeniuH j’ nayH oa hypaHa!“ 70 Pa3JbyTH ce hypaK nywA, Fla join BHffle iunpn rpjA«; FlO^e KpeCTOM KJIHMaTaTH, KpnTMa 6hth — 3anapaTn! A Bpačau ce caMo CMHje, Fla My BeJiH k’o h ripnje: „JleniUH j’ coko Hero BpaHa, „JIenuin j’ nayH oa hypaHa!“ A nam hypaK uiTa paAH? CBe ce BehMa roponaAn; IT 0 Hji,a oAe, aa He rnem Tora Bpanpa, ihto ra jeA« . . . OneT nyhKa n 6jie6ehe, /liirHe r;iaBy, na ce mehe; CBe ce ihhph, CBe ce Mepn, KflHi]ypH ce, Kononepu; Ati’ dajana, Jep ra cb3ko HCMejaBa; A mTO j’ peno Bpadait hhjih, Beh cy h ne« Hayunjm, ria caA Jiajy ca cbhx CTpana; „JIenmn j’ nayn oa hypaHa.“ L ImeHO. A 3MHja My OArČBopH H3 pyne: „Mo>KeMO ce noMiipHTH, a/m aok ja r/ieAaM Moj pen, a th TBora chh3 rpo6, Aorae npaBora npHjaTčJbCTBa Mel)y HaMa 6hth hč Mo>Ke.“ ByK Ct. Kapaynh. O 69. Uranak. Sunce granjiva i baca naokolo svoje sjajne trake, da pro- budi sve spavače na širokoj zemlji. Sunčani trak udario o gnezdo ševino. Seva leti u visinu i peva: — Liri, liri, lan. Bit če krasan dan! — Drugi sunčani trak prodro u kokošinjak. Kokoši su skočile s motke; traže po dvorištu zrnje i nesu jaja. Petao lupnuo krl- lima i zapevao: Sve se iz sna budi: Na rad, na rad, ljudi! Tko zorom ustaje, Dve srede poznaje! Piam je na zrenlku: Ljudi, kukurlku! Treči je sunčani trak pao u pčelinjak. Pčela je izmllela iz košnice i poletela na ružin grm. Zuji okolo cveca i nosi med u košnicu. Cetvrti je sunčani trak šmignuo kroz rupicu na prozoru i pao na postelju lenčini Gaši, da ga trgne oda sna. Ali Gašo ne ustaje, nego se okreče na drugu stranu i hrče. Gašo spava, dok svi drugi rade. U sobu je ušla Gašina majka. Budi sina i viče mu: „Ustaj, Gašo! Tko dugo hrče, taj čorbe ne srče!“ Iz Nazorove čitanke. 70. CyHMa ce. ripecTa^a je 3HMa, JleA h BeTap kjict, CByA ce TpaBa npHMa M uiapeHH pBHjeT. noA y6aBOM ropoM y AOJIHHH TO j, BenepoM h 30 p 0 M BpyjH cjiaBJba noj. 72 JBenniH CBnhy #aHH, C He6a 6je)Kn MpaK, Beh cyHn,y hč 6paHH JX a pa3BHja 3pax. BjiHCTa cyHu;e mhjio, J3,HBaH jih My cjajl CBeTO CBOje KpHJIO Ilpy>Ka Ha Hani Kpaj. TaMy tohh HHjejiy OraMa joj BJiacr; JIhctom khth jejiy M BHCOKH XpaCT. Ox, ksko ce Tjerne CnpoTaHM ca#, Ha cyHuy ce avrnjeme, Tonn hm ce jan,. Eto je#aH cje#H y KpnaMa Bac .. . y Ty3H H 0Hje#H Hamao je cnac. Becejio ce CMHje CyHpe n.eMy cja! 3rpnjeBa ra h rpnje Jby6aB donenja. y CJia6anKHX rpy#H’, Baje ra thihth ja#, Ta#a My ce 6y#H CnOKOjCTBO h Ha#. He npa™ ra BHiue Bjeiap CTy#eH, kjict, Cjio6o#HHje #Hiue MHJlHjH My CBHjeT. Beh H3Mox<#eH HHje, CHary #o6Hja, — I bera cynue rpnje — Jby6aB donenja. Oj XBa;ia th, cjiaBa! BoxKHOCT. M Kap 6h ce CBaKH y tbom papCTBy Ha h>hx yniepao, na hhhho oho uito My je py>KHOCT — m ep h MPeKO TeKPO 6h no enoj papeBHHH." U,apy ce jaiep MaH (nncMo) h name: pa op mera hč Tpanra HHmTa ppyro, Hero pa ihto npe noTypHH CBe Cpde Ha KocoBy. H ano je dno noTypHČH>aK, CnHaH- nama je 3Hao pa je CpdHH, n OBa papcna napepda deme My Bppo Temna. Ela oneT HHje cMeo He cpymara papa, Hero nomade Tepape Ha CBe CTpaHe, Te CTaHy BHKara: „Typpn ce, dpe pajo, a ko He he, Taj Beh cyTpa pa HHje BHrne Ha namHHoj h papcnoj 3eMP.H.“ Hapop ce ynpamn h craHe TypHHra no CBeMy KocoBy, a HapOHHTO ce mhoto ndTypnH y cpe3y ropcnoM dPH3y fIpH3peHa. * OTypa TaMO h panac HMa Bppo mhoto TypaKa, aPH HHjepaH hč 3Ha TypcKor je3HKa, Beh cbh roBope cpncnn. CnHaH-nama Tapa odopn ,H,ymaHOBy ppKBy „Cb. ApaH^eo" h op meHor naMema nopHrae paMHjy, noja h paHac jom nocTojn 5 74 y ripH3peHy. Joni npnnoBeAajy Aa je AOimnje cacBHM 3a6opaBHO A a je cpncKe KpBH, na je 6ho bčahkh A^uiMaHHH h KpBČnnja. KaA je yMpo, Typn,n ra caxpaite noKpaj meroBe paivinje, ria ry n6Anray n Jieny necMy. Aah KaA jeAHOM HaAolje Bncipnua, ona pacKona CnHaH-nauinH rpo6 h OAHece My tcao y HeK3KBy pyny, rAe cy JbyAH npocunaAH nČMnje h Apyry JfayACKy n cxoHHy nenncT6hy. Typu,n ra Hohy H3BaAe OAatiAe n oneT caxpaHe; y HapoAy ocTaHe npnna h BepoBaite: Aa ra je Bor MpTBor Ka3Hno, ihto je onajbao CBojy npaAeAOBCKy Bepy, Te je Mopao Heno BpeMe OA7ie>KaTH oriAe, rAe hccthth jbyAn hh CBoje nce He 3aKonaBajy. C. M. MHiiocaBjbeBHh. 72 . blejat h yHyK. y3’o AČAa CBor yHyKa, MeTn’o ra na KpnAO, ria y3 rycAe neBao My, IUto je HerAa 6hao. neBao My cpncKy c;iaBy, 'H cpncne jyHaKe, neBao My jhyre 6nTKe, Myne cBaKojane. /tČAH OKO 3a6AHCTaAO, na cy3y npOAHBa, H yHyiy6nAO n’ ČHAa nrrra >khbo : „Je ah, AČAa, 3aniTO caM ja Te rycAe ucambo?" „Th ne cxBaTain, Cpnne m3ao, Mh CTapnjn 3 h3mo ! KaA AopacTein, iH HHiiiTa npe Hero ujto pa3MHCJiHui KaitaB he 6hth c b p ih Čt a k. UocHTej 06paaoBnh. 77. Gluhak i slepac. Slepac i gluhak žadu na tudu njivu, da naberu graha. Gluhak reče slepcu: „Ti slušaj, pa mi kaži; a ja ču gledati i tebi kazlvati". Zadoše u grah i sedoše. Slepac napipa grah i reče: „Lepa graha!' 1 A gluhak če na to: „Zašto straha?" Slepac se spotakne na brazdu i padne. Gluhak ga upita: »Sta ti je?“ Slepac odgovori: »Brazda!" Gluhak viknu: »Gazda?" i nagne bežati, a slepac za njim. Lav Tolstoj. 78 78. 3MHjHHa rjiaea h pen. 3mhj'hh ce pen orane npennpara ca rjiaBOM o TOMe, ko he on HjHX xoahth Hanpefl. DiaBa pene: „Tn He MOiKeiu nhn riaripen, jep y Tede neina onnjy hh yuiHjy.“ Pen 'he HaTO: „A 3aTO je y MeHe CHara, KojoM Te nniKeM, Te ano ce oMOTaM oko npBeTa, th ce hč heuj nn Mafan c MecTa.“ TjiaBa pene: „Pa3Hl)HM0 ce naKJie! 11 Pen ce OTprae on rjiaBe n 6ray3H Hanpen. Hctom ihto ce on- Mane on rjiaBe, HaSaca Ha jaMy h CBajin ce y H?y. JlaB TojiCToj. 79. Psi kod požara. (Dogadaj iz života.) Mnogo puta se dogada, da u gradovima za požara ostanu deca ii kučama i ne mogu se izbaviti zbog toga, što se od straha sakriju i šute, te se ne vide od dima. Radi toga su u Londonu izvežbali pse. Ove pse drže požarnici, i kad se zapali kuča, onda spreme pse da traže i iznose decu. Jedan takav pas spasao je u Londonu dvanaestero dece. Njega su zvali Bob. Jedamput se zapali kuča i kad su prispeli požarnici, dotrči k njima žena, koja je plakala i reče: „Ostala mi je u kuči dvo- godišnja devojčica“. Požarnici pošalju Boba. Bob ustrči uz ba- samake i izgubi se u dimu. Malo z ut im istrči iz kuče, a u zu- bima je nosio devojčicu, koju je čvrsto držao za košuljicu. Mati je pala pokraj kčeri i plakala od radosti, što joj je ostala živa. Požarnici su milovali psa i pregledavali ga, da se nije opržio, no Bob se trže i opet u kuču. Požarnici pomisliše, da nije još ko živ u kuči i pustiše ga. Pas utrči u kuču i brzo istrči noseči nešto u zubima. Sav svet prsne u smeh videči, gde pas nosi — včliku lutku. Lav Tolstoj. 80. MajiviyH. JenaH noBeK riotje y myMy, ycene npeo, noAnrne jenaH Kpaj ApeeTa Ha nait, onKopann ra h nonHe ra nBjnmi. 3aTHM 3a6Hje kjihh y pacnHJbeno MecTO h HacTaBH niiJiHTH. Obško je nHJiHO h noMHpao kjihh CBe ny6jr>e. To jecBe npoMarpao MajMyH, KojH je cenno Ha npeeTy. Kan je hobck Jierao na ce onMOpH, MajMyH onKopann npso h XTene, na to hcto pann. Oh H3Bann kjihh, npBO ce CKJionH h nprnenn My pen. MajiwyH ce CTane ne- pa™ h Tp3aTH penoM. MoBeK ce npo6ynn, h3mji3th MajMyHa h CBeiKe ra Ha KOHonap. JlaB Tonc-roj. 79 81 . T>ypijeB-.n.aH. Tbypi]eB AanaK — xajAynKH cacraHaKl nojbane, Koje cy KŠAaBHO 6mie 3acrpTe 6ejiHM noKpHBaneM oa CHera Kao MpTBan- khm noKpoBOM, n6Kpn,/ia Majna nphpoAa 3ČJieHHM nofbaBpeivi PBeTHHx jiMBa^a. TajeBH h uiyMe y3AHCTajra, BohttapH 6^flcTajy y pBeraoM npoaeTHOM ypecy. Hrupe neBanape oneT neBajy MHjie necMe CBoje y AOMahHM Ay6paBaMa. MftpucHH pBeTaK tjypi]Hp UBeTa no MetjaMa n innpn cboj cjiaTKH boh> no JiHBaAaMa n ra- jeBHMa ncnoA rpMJba n niHKapja. rinete 3yje, }khb3a ce JieAce, Teopn h jantnhH TpPKajy no naniHupuMa, i]yptjŽBCKO 6,naro cy- nainpe 6;iaro rpeje. Y3Ayx je hhct Kao penje oko, Kap ce 3aKpecn y neBHHoj papocra npn mhjioj' nrpn. riČBeTappe thxo h 6paro ibnrne pbčthhm rpaHaMa eraSajia, Kao Kap jby6a3Ha MajKa itnine y Hapynajy mhjio Kepo, pa ra yjbyjba y cp3tkh caHaK. MnpHCHe rjbHBe l]yp^eBCinBe n BpTOBe. HočaHn ce papyjy h c 66npHe name 3a CBojy MapBy h c Mftpora ropnuirbera po6a, y Koje ce nonnite BeceJiH nacmpCKH >khbot y nojby. JJeBojKe Bnjy Benpe nojbCKora pBeha, y Koje yn;iehy mhjih ijyptjnp. Ope ce no nojbHMa n flyrČBHMa, no JiHBapaMa n BpTOBHMa, no rajeBHMa n Ay6paBaMa Bece^e necMe MPapepoi, nrpa ce kojio Ha .aepHHH; yMHBajy ce Jinpa jjypi]ČBCKOM pocoM c pBeha po cyHpa oco6hto na r E>ypl)eB paH. Cb3tko ce pchbo papyje TOMy pany iKy — ph33th h ppBjbe h KaMei-be, TpaBKy h ropcKH pBeTaK, — ycTaBHT he nop o6ji3kom opjia n na CKOKy ByKa, caMO He he ropocora xajpyKa. HajeA3MnyT rpace ra H3 cjiaTKe poKOJinpe KpynaH rjiac KocTe^-xapaMnje: 80 „Mo6aHne! Bnpaj mh HSjToBHHje jame; — 6npaj, hjih hy cacehu KpAO h no6aHa!“ „HeMoj, Ao6pn noBene!" orane CraiiHma ApiuhyfcH mojihth. „Eho . . . TaMO je Moje jame! O a ycTa caM CBojnx OTKiiAao n ft,eMy noAaeao, — a oho mh oa MHjba jiH3ame pyKe h KOJieHa. y Mora rocnoAapa, y Kora ce HajMHX, h HeMa HnuiTa, aoah OBor Kp^a, naK Aa nanm caMO jeAHy rjiaBy, oh 6h Me npoKJieo, y CBeT 6 h Me npornao! Aah oho je jame Moje, Men h HajMil/inje; a AaAHe jih Aparn Bor, 6ht he CTapoj Mojoj hchh xpaHHTejbHu;a . . „He nHTaM Te 3 a TBojy HeHy, hh HHje jame rojHin!“ pHKHy xajAyK. „y3MH, ihto mh je HajMHjmje — y Boncje th HMe!“ pene CTaHHoia naK My cy3HHM OHHMa noTik h Aae Majie nyuiKe H3a npnnamaja, c paMeHa ckhhc Ayry inapy, na CBe 6au,H y rycTH niH6jbai< h OAJiyHHO pene: „CpeTHO MOMne, th ch h MeHe ycpehHAo; Bor Te MŽuioBao Ha 66aABa CBeTa! ... Otcto — npOKJieTo! 3aiKhbot o tjJjhm xKyjbeBHMa HHje npaB hh nouiTeH. Be3 nouiTeina HeMa cpehe. Hhhh npaBO na ce ne 6oj HHKora. 81 83. Ilpojiehe. Haerajio je npo;iehe. C He6a npfirpeBa Torumje cynaume h 6ynn HapaB Ha hobh ikhbot. FIpo^HCTa^e rope, a aejiena TpaBa noKpnjia AOJiHHe. CBemHM 3paie imaxoBHTO, H nŽBaibe 6ea ČAaHKa, n TpqaH>e 6ea npecTaHKa! A KaA y ihh 6 Ay6.?be aal)y, KjiHKny, 6ncep ko Aa Hal]y, H 6ecKpajHe cpehe Aenje 3aopn ce rpoMKu jen: „KyKypeK! Kyi rpaAOBHMa h cejiHMa, na cmo naMepHe Aa OBAe oneT 3acHyjeMo CBoje AOMahe oribHiHTe n Aa Ha ibČMy >ieM, jienprnameM, jiehemeM h neBameM; Aa heMO MapjbHBO XBaT3TH h yHHmT3BaTH CBe AocaAHe h mKOA^BHBe 6y6Hn,e c Apeeha h rpMOBa, yceBa h nČBpha, nojba h CTOKe 'raiane nepe, Koja rHe3na KBape h nrape xBaTajy, 3 hmh hx xpa- hhth, Kan HeMajy ima na jeny. H noncra ce ona3Hno, na HMa y HeiHBHX n nocanHHX ryceHHpa n 6y6a. KonHKO cy no6pa ynHHHna Ta nepa! M3 »HeTBpTe PataHKe" /Ip. C. 'lajKOKiia. 86. Evo naših lasta. Evo idu, kao zvani, Naši lanjski sukucani, Evo naših lasta mili’, Baš smo vas se zaželili, Hod’te, hod’te, tiče vite, Da s’ od puta odmorite! Hod’te, hod’te, gosti moji, Vaše staro gnezdo stoji, Porušit’ ga nismo dali, Mi smo vam ga sačuvali. Ne idite drugoj strani, Hod’te k nama ko i lani. Pod našim je krovom mirno, Niko nije ii vas dirno. Mi pevamo i igramo, Al’ se nikad ne svactamo; Zivecemo u radosti, — Dobro došli, naši gosti! Cika Jova Zmaj. 87. Ha JlHnapy. JecTe nn mh pon, CHponnhH Mann? Hn’ cy h Bac Moncna jann ČTpoBann; H m Bac je, cnade, nporČHHO cbct; — na noljocTe caMO, na Kan n>yne 3H3mo, J\a ce n mh Mano yno3HaMO, y nBČneBy Ty>KHOM neBajyhn cčt? . . . Mh cmo Mane, An’ cmo 3Hane, Jla Hac He he HHKO XTeTH, 84 Hhko CMeTH TSk’ BOACTH Kao th . . . — Tiftjy h«! Moje THii,e Jiene, jeAHHH apyrapn, y HOBOMe CTaHy no3H3HHUH crapH, Cpue BaM je Ao6po, necMa BaM je Meu; Aah Moje cpue, am Moje rpyun JleueHOM cy 3 ao6om pa36sjaAH A>yAH, Fla ce MecTO cpua yxB3Tno ača. C 6eAOM 6yjiOM, Ca 3yM6yjiOM, UlapeH pajeM, PajcKHM MajeM, U,BeheM, MHpoM, Ca AenHpoM, JIČTHMO TH MH Cpua TonHTH . . . — TiHjy hn! Moje THue Ma^e, jaAHH chpotShh, npoujAH cy Me uaBHO mo j h Aenn uaHH, yBejio je uBehe, ČAČero Me Maj, H na uyiuH ocTa, ko CKpxana 6iijh Ka, Ha’ ko Ty>K3H MHpuc yBeAor 66cHA>Ka, Jeuna TeuiKa paHa, Te>K3K y3Ancaj. Tijrpa JaKurnh. . JlSnap ce 30 Be okoahuh Ca6aHTe, MaAora ceAa y Cp6Hjn, Koje je odpacAo caMOM ahiiom. 88. Oapau h ja6yKe. C a ah o CTapau ja6yKe. HeTKO My pene: — A ihto he Te6H Te ja6yue? Ha ibhxob nAOA TpeSa mhoto HeKara, h th He hem ca ibhx nojec™ HHjeAHe ja6yKe. A CTapau ouroBopn: — Ako He nojeAeM ja, nojeiuhe ApyrH, na he mh pehn: xBaAa. na HacTaBH Aajbe npecaijHBaTH ja6yKe. 85 89. KypjaK h OBu,a. IlpenHpao ce je^HOM KypjaK ca obijom. OBua je 6hji a y Aodpo 3 aTBopeHOM Topy, a Kypjai< Hanojby, na ce OBu;a Morame 6e3 6oja3HH npenupara ca cBojnM iKea,aH 6ho Moje kpbh.“ HBan JIenyniHh. Pitali vuka: Zašto ne živiš medu poštenim lju- dima? — Nema danas življenja poštenim ljudimal 90. Ruži. Ružo mila, Ružo mala, Sto si tako Blijedjet stala? Zar te slomi Vihar ljuti, Te sad moraš Povenuti? . . . A jučer si, Ružo mala, Još mi tako Mirisala . . . Gabrijel Pinter. 91. riocjie KHiue. Ox, kSko cyime cnja KaA rycTH odjian npotje! Ox, kško 3 panaK npnja KaA 6jiara thhjm3 Aolje! yMHJiHe nTHue Majie Ca pocHe rpaHe cjiehy, Tla pocy HHcry KpyHe y He^pa mhjiom u,Behy. ys noTOK >KycTap, MajiH, IIIto ca^a jane CTpyjH, HedpojHO jara nneJia TI6neBKy CBojy 3 yjH . .. JoBaH rpnah MnjieHKO. 86 92. Ptičja svečanost. Da načine ptice pevice k imendanu svoga kralja što lepšu počast, dogovore se, da Če mu ime proslaviti pesmom. Saku- pilo se ptica, koje svojim pevanjem samoga čoveka ushičuju. Uvečer, uoči imendana otpevaše svome kralju pesmu, a on im se, kako dolikuje kralju, zahvali, ne rekavši ni reči o lepoti njihova pevanja. Svraka, največa medu pevačima, koja se cenila prvom, ozbiljno upita kralja: „Slavni gospodam! Zaboravio si izreci sud o našem zboru." Nato kralj odgovori: „Krasno bi pevanje bilo, samo da se nije čulo neko ne¬ ugodno kreštanje i drečanje u pesmi." Svraka — kano da je razumela kralja, pokunji se i po- srami. Ne tražimo nikada naumice priznanja i pohvale za naša dela! Ivan Lepušic. 93. Marapau. y CTajn ce 3anoAeHyo pa3roBop. Ma3ra cra^a ua 6eceAH c KomeM h o3Jiorjiainyje Ao6pohy,UHora Marapua. OHa je yu(H- Baua y tom, jep ce OHa Todome pauyHaua y KO^ieHOBHhe, y KOibCKy nacMHHy . . . Grapa npHua o onaHKy, ioa ce norocnoun. H Ma3ra je Hajpaunje TpajKHJia pferoBOpe, uojHMa je Morjia noHfi- 3 hth CTprubHBora Marapua, mTO je y t3mhom i. — yHCTHny npecuaBHO nueMe — noTBpAB Ma3ra, na he: — Oj, Marapne, rue je TBoja cuaBa — rue je TBoja XHCTOpHja? — llycTH ra, Heua rpHCiHBO — aAH 6hx ja nnaK xTeJia qyra np0 l iy iberoBe CAaBe! Ej, ymoibo, npo6yAH ce, 6paHH ce! — Marapap ce oraacH: — Moj« cxapii Hncy 6pam jiobo- pHIK. CMejao ce bo ny>xy: „HMam poroBe, na ce hč 3Ham ibHMa čpaHHTH h naBaAHTH na AyuiMaHHHa, Beh hx 6am y n6rpe6n noByHem y Kyhy.“ „E, Moj Boae, aoi< ja Moje poroBe caicpHBaM ripea AymMa- hhhom, AOTAe caM noneuiTO h cftrypaH, a™ KaA 6 h hx Hanepno na ib, Bepyj, Aa 6h Me OHAa 3a poroBe XBaTaAH h Bč3aAH. “ riaMTH: KaHO ihto ce boaobh 3a poroBe XBaTajy, Tai<0 ce JbyAH 3a je3HK! Misan JIenymnh. 95. Beqe. K’o 3Aarae Tone KpBjby noKariaHe, iJoAe na^a cyim,e 3a ropy, 3a rpaHe. H CBe HeMO hy™, hč Mirne ce hhujt3 : Ta Haj6oji 3 H BHTe3 ria^e ca Sojnnrra! y cpu,y ce >khbot 3acTpameHOM Tajn, CSmo BCTap xyjn, to cy y3AHcajH . . . A cjiaByjH thxo y3 necMHpy ncajie,. He 6 m jih hm xjiaAHe ereHe 3anjiaikh; Ko 3Ha KyAa tčikh? Mohcas rpo6y CBOMe, Mopy XAa^aHOMe? CBe y MpTBOM cany* MpiKHBaxHHje radaite n cripeMaite. flao je Beh MpaK, a .neTHH noBeTapap pa36jia>KHBao Ton™ 3paK, kojh je cse BehMa H3MHpao xjia^,ČBHTOM 3arpjbajy n/taBeTHe, 3BČ3AaHe Hohn. Bn^a je JinnaiBCKa Benep, /tan yMopaH h cycTao nao Ha noHHHaK, a oa He^a^ieKe xpacT0Be myMe Jienpmao x^a^aK ho- cehn ca co6om tcuikh OMŠMJbHBH MHpuc c 6yjHHX jiHBajta ycnaB- ^.yjyliH c ibHMe y CBe to ji.y6jbu caH u,e^y npHpo^y. H Taj MHpnc 89 h BenepfbH MHp h nojeAHHH miacoBH, CBe to je Kao npfiTajeHO roBopnjio: Aaj mh Aa oraonHHeM; oa paHora jyrpa na ao Mpana n a jih ji a Me Temna mera, kocth mh nyuajy no cBeMy Te;iy, Aaj, Borne, cjiaTKora ena, Aa Me 3a cjyTpa oikhbh h onpenH hobom CH aroM. Tano mojih h y 3 Anme, Tano rnanhe h pbhjih CBa Bomja npnpoAa, eaTpTa tcujkhm jicthhm nocjiOM ne3nyhH 3š chom nao UBeT 3a pocoM. ilyraHaK peA UPhhx apbčhhx nyha HH3ao ce HeAorjieAHO jeAHHM npaBueM; y BenepmeM nojiyMpany npHHHmajy ce 3rpaAe ABa nyTa Behe Hero ihto jecy, aok bhth, 6eAH 3bohhk upKBe nao Aa je noA He6o OTHiuao, Te My 3Jia™ora KpHma h hč bhahm. Ten OBAe OHAe 3acjao rAČKojn npo30p, OBAe OHAe npojia3e jom 3aKaniH>ejiH paAHHUH c nocjia; Ten npeA rAČKojoM nyhoM ceA« no ABoje Tpoje nejbaAH pa3roBapajyhH ce h HČKajyhH, aok 6ojbe 3axjiaAH, Aa ce y cnapHoj co6h y3Morae Jianme ycHym Jocnn Ko.sapaH. 98. Oluja. Noe je vani slijepa, gluha, Nigdje glasa, več što sipi Rosa sitna, ko da nebo plače. Mrak se gusti, pomrčina gusta Zapodjede ravmeom i gorom, Da ne vidiš pred očima prsta, A kamoli stažu pred sobome. Teško onom, koga sade Stiže u putu nočca črna, A nočišta jadan ne imade! Pognaše se nebom vjetri, A odanle plahe munje Nebeskijem ognjem sjecajuči: Sad ti smrtne bliješte oči, Sad još gušču nego prije Navlače ti na vid tminu. Pak za njima čuj sad grmljavinu, Gdjeno najprije izdaleka tutnji, Pak sve bliže, kriipnije, strašnije Urnebes se gromki goram ori! Stoji tatanj neba i ravnine, 6 90 Stoji jeka drage i planine: Sva je zgoda, bit de grada teška. Teško onom, koga sade Stiže u putu nočca črna, A nocišta jadan ne imade! Ivan Mažuranič. 99. Slavonska šuma. Jedva ista u meni može pobuditi toliku pobožnost, kano kad se sam samcat šecem po šumi i nigde se u meni tako ne posestre milinje i slast prirode i pobožnost kano onde u zabitnom, tihom lugu. Kad podnevnoga sunca žar i sjaj probije kroz šumsko zelenilo i svako drvo, svako stablo postane svetnjakom i svaki listak na drvetu svecicom, od kojih prosunjci prosiplju se kano veliki dukati po šumskoj tratini, kako je tad sve zeleno, sve sjajno, sve toplo; sve miriše! Gde li je na tom svetu gradevina tako krasna, kano što je svod grana na visokim stablima, a nad granama žarko sunce i letno, vedro nebo. Gde su rezbarije i graditeljske šare, kano što su lisnate hvoje šumskih stabala, kad se njišu ugodno i titrajuci prilaze sa svetlosti na senku, s ove na svetlost! Gde je tamjan i miriš kada, kano što je vonjajuci miriš, što se diže iz grmlja, sa cvetnih poljana i livada tik šume 1 Gde je glazba, kakvo je tiho duvanje i pršanje letnoga, blagog povetarca, što šapce po mreži milijona lisnatih hvojica, i kano što je romon i šuškanje gorske struge i bistra potočica, oko koga raste cvece a pevaju ptice pevačice! U takovu hramu stoječi oseti čovek duboko u svomu srcu, kako je malen, ubog i grešan, gotovo redi nevredniji od posled¬ njega suha lista, štono ga vetar obara i baca na zemlju s drveta. Onaj listak, što otpada s drveta, nije otpao po svojoj volji, nego ga je taknuo Božji prst i oborio; ali koliko i koliko puta ot- padne čovek od Boga srušen burom svojih strasti, otpadne po svojoj volji grehom od Boga. Ipak u šumi, u tom veličanstvenom hramu majke prirode pobožna duša skrušivši se i izmolivši „Gospodine pomiluj!" uznese se i zapeva „Slava Bogu na višini!" i premda je nedo¬ stojna i nevredna, rada je navešclvati slavu Gospodnju i vese¬ liti se nad slavom, veličinom i krasotom Božjom, kano mala mušica, što lepece i raduje se na prosunju lepoti. Mijat Stojanovič. 91 100. Kopači. Neskladno i tupo zveče motike, udarajuči u nejednakim, kratkim razmacima o tvrdu, sasušenu zemlju. Vreo i sparan miriš udara u glavu, kroz zasušena usta hvata za grlo i davi, zagušuje. Kllze uglačana držalja iz nažuljenih, znojavih saka. Dug, iskriviidan niz pogurenih težaka, kao mrki karavan preto- varenih konja, lagano se miče, ugiba, ne zastajuči, ne počlva- juci, a iznad zamršenih i naprašenih griva kao rastegnut pramen dima treperi roj mušica i rasipa se po njima. Napred se izdvojio buljubaša, krepko, stasito momče. Po- legutio se malo, povio po držalju i, izmahujuci oštrom motikom, koja zasenjujuci oči odbleskuje prema suncu, kao da se ruga ostalima, draži ih. Uprljana, znojava košulja prionula mu za obla ramena i oko jakih rebara, na mrkim, jedrim mišicama svetle se kaplje znoja. On niti se otire niti othukuje. Samo izmiče, grabi napred, svestan svoje snage i sav sretan, što je i drugima može pokazati . . . Ostali se upinju da mnogo ne izostanu za njim. Sokole sami sebe, upinju se. Razleva se sunce po njima. Peče, prži črne, razgoličene vratove i obnažena prša. Tvrda zemlja odbija im ugrijane mo¬ tike i zapahnjuje ih vrelom jarom, koja treperi pred očima. A hitra ševa jedna, plivajuči iznad njih u beloj višini kao sitna pega, klikče im, javlja se, pozdravlja. Svetozar Čorovic. 101. Žuna šarena (detlič). — Kuc, kuc, kuc! Prijatelju, zar još spavate? Ustajte! Zora rudi, dan se beli, a šuma se budi. Tako je kucala u ranu zoru po kori ogromne bukve du- gačkim, kao dleto šiljastim kljunom, šarena ptica, tako lepa da bi je mogao metnuti na božično drvce, kad bi bila iz šečera. Na glavi i na vratu bila je črna kao ugljen, po ledima i po krllima šarena, na trbuhu žutosiva, a ispod repa crvena kao trešnja. To je bila žuna šarena. Kad je žuna pokucala, čas je prislušklvala, da li se što pod korom miče. Pod korom nešto zašuška. — Zar ste več ustali ? Lepo je to od vas, da se tako rar budite, a sada, molim vas lepo, otvorite mi vrata vašega st; (y 92 ili izadite sami napolje. Nemam vremena, da vas dugo čekam, jer mi se žuri. Gladna sam. Ako mi ne otvorite, ja cu ostrim kljunom prodreti šilom u vaš stan. Zuna se odmah pripravi da probije tvrdu bukvinu koru, pa da izvadi llčinku, što je izgrlzala drvo. Nije joj to bilo teško. Prstima se čvrsto prfhvatila za hrapavu koru. Prsti su joj za takovo hvatanje upravo i udešeni, jer su dva okrenuta napred, a dva natrag, te imaju na kraju ostre pandže. Telo je poduprla čvrstim repom, koji je utisnula u hrapavu koru. Kad se tako učvrstila, počela je iidarati ostrim kljunom u koru tako žestoko, da su komadi kore vrcali na sve strane kao iveri od klade. Za čas je probila čvrstu koru. — Izvolite izači, prijatelju! Hočete li ili ne čete? Dobro! Kad ne čete, ja ču vas šilom izvuči. Ličinka se pod korom stisla u kut i ne miče se. — Više ne čete izgrlzati drva, štetočinje! Sto bi bilo od naših šuma kad bi mi dopustile, da vi svako drvo provrtate tako, da se mora mučiti? Zuna isplazi dugački jezik, koji je na kraju bio čvrst, rožnat i lepiv, pa ga turi u rupu. Jezikom pretraži sve rupice pod ko¬ rom, dok ne naide na Učinku, a onda je nabode na rožnati vršak jezika onako kako mi nabodemo kobasicu na viljuške. Uzalud se ličinka koprcala, da se izmakne, jer to nije bilo mo¬ goče: jezik je imao na kraju kvačice. Sada žuna uvuče jezik i za čas se ličinka koprcala u njezinu želucu. — Aha! To je bilo slasno! Možda ima još što. Žuna stane iznova pretražlvati. Našla je još jednoga kukčiča. Njega nije trebala nabosti, jer se on jednostavno prilepio na lepiv jezik onako, kako se muha prilepi na lepak. Zuna je neumorno tražila dalje. S bukve je odletela na hrast, s hrasta na jelu i bor i tako neprestance s drveta na drvo sve do mraka. Leti doduše dosta slabo, ali to njoj nije to¬ liko ni potrebno kao puzanje. 1 na zemlji je nespretna, ali je zato vešto trčkala oko debla ceo dan, dok se nije nasitila i po- tamanila veliku množinu Ilčinaka i kukaca, što čine silnu štetu u našim šumama. Kad se spustila noč, ode žuna na počinak u svoje gnezdo, koje je bilo duboko u duplji visoka drveta. Tu če ona da se otpočine, pa da sutra zorom iznova krene na posao. Zlatko Špoljar. 93 102. Muha pred sudom. Čvorak izvede jednoga dana muhu na sud. Sodnica je bila rupa ispod strehe vrtlarove kuče. Sudila su dva suca: golub i lastavica. Bombar se javi muhi za branlča ili odvetnika. Čvorak: Slavni sude! Vi ste mene postavili za redara u vrtu, da pazim dobro na gusenice i puževe. Iz svoje kucice na šljivi virim katkada kroz prozor i u vrtlarov stan, da ne bi koji kukac dosadlvao našemu dobromu gospodam. Jesenas se tamo ušuljala ova muha. Malena je, ali drzovita i gnusna. Mrlja svojom nečistočom slike, sagove, zavese, ogle¬ dala, zidove i stakla. Život je njen ugodan. Za hranu se ne stara ni malo; za nju je svagde prostrto. Zabada svoju gubicu u juhu pre nego gospodar sedne za sto. Kod toga nista ne bira te zabada nos i tamo, gde ga cesto i oprži. Prava je slika skltnice i uličnjaka, koji se ne brine ni za stan ni za udobnost. Ne poznaje ljubavi ptica, pčela, osa i mravi prema svojim po- tomcima; srce je njeno od kamena. Muha se drži one lude rečenice: „Jedi i pij, a posle smrti bit če što bude!“ Nekorisna je i budalasta; na svakom plamenu opali krila. Evala majstoru pauku, koji u svojoj lepoj predi hvata ludu muhu! Ona je kriva svemu zlu u kuči našega vrtlara. Gospoda¬ rica se na nju ljuti, jer da joj leže neke crviče u sir i meso. Ratar kaže, da mu uznemiruje marvu. Ljudi vicu na nju, jer da ih peča i da im krv pije. — Osudite zato na smrt ovu skltnicu, koja se ne drži nikakva zakona i seda našemu gospodam bez- obrazno na nos! Lastavica: Muho, obrani se, ako možeš! Ti šutiš. Neka onda govori tvoj branič, gospodin Bumbar. Bumbar: Slavni sude! Svi ljudi proganjaju muhu, a bez pravoga razloga. One crviče u siru leže sirna muha, a ne ova jadnica. Ona ne meče črva u meso, nego tetka njezina, modra mesarica. Marvu bodu obad i štrk, a komarac i buha pecaju ljude i piju im krv. Eto, kako je jadnu kleveču! . . . Muha je uvek čista. Ako se skvasi ili zamaže u mladeniči, deset puta prede nožicom preko glave i krilaca, liže se i gladi, dok se opet vidi ugladena; ni mačka se tako ne čisti svojim šapama. Ono drugo, što je 94 čvorak o muhi rekao, puka je brbljanja. Budite pravedni! Suče, sedi krivo ali sudi pravo! Golub: Muho, tvoj je najveci greh, što se ni za što ne brineš; neradljiva si i nekorisna za svakoga. Blatiš stanove, dosačtuješ ljudima . . . Cvorče, baci je za celi život njen u najcrnju tamnicu. Čvorak (skoči i proguta muhu) : Moj je želudac duboka tamnica, iz koje dosada nije ni jedna muha pobegla. Iz Nazorove čitanke. 103. ByHa y lukojih. MeTBpiaK je nocAHje noAHe. nčc^y>KHHK je nČMeo h npo- 3paHHO iuieB cto rjiezta c bhc6k3 y KJiyne, a BČAHKa, ppHa n^ona pauntpHJia je tunpoM CBoje Tpn nore h cTojn 036HJbHa h AOCTojariCTBeHa. CBenaH Myi< BJia^a y co6h; yMiipHAa ce h jeceHCKa Myxa 3yHAapana, iKHoj npeno ctothh’ pana: CBa caM pa3jtpanaHa, 3rti.eqeHa, 3ry>KBaHa. hHTaHKa: OcraBH Me OBAje pacrpeceuH HHKa. CaMa caM 6e3 CBora 6paTa niicMOBHHKa H MHJie cecTpHpe, MyApe PaqynHue. Be3 rjiaBe caM: HeMaM Tpn npBe crpauHue.; FoJia caM: Huna mh Hirniyno KČpHpe. riepoM h oaobkom CBy Me Haupnitao. . . Jao MeHH, jao! 3ha: UIčcth^om mh Mapico ctboph pyny MHory. CBe k a y n e: OcBeTa! OcBCTa! Myxa: 3y, 3y . . . Oj bh KAyne, THKBČTHHe rayne! TpHite h Ky i iHne! ... T^e, 3ao6hh je Mnjo Oa nannpa kahh mh y 3aAax 3a6no. Boahah 6hx hocht caMap, TČpeT uitjeAH, 95 y co6h ctojh BHKa h Jiyria. Kjiyne KJionapajy, ppHHO- hhii.h Kune nao jiohph, mecTHJio ce jbyjba Ha xpoMoj ho3h, UpTano ckohh y 3paK, ^cnpaBHO Kao Konjbe, mn6a ce Bnjyra n ncnne, Kpna Jienpum, panynajbKa KJionohe KyrjiaMa, Bpara niKpnnjby, a Myxa 3yHAapana Jiera no co6n n 3yjn 6ojoBHy njecMy Mauiyhn nannpnaTOM 3acraBHii,0M Ha npHOMe 3aTKy. MeTOK 96 h BHKa hč he jx a nonycTH, ajm H3HeHa,n.a Kao Aa je KonHTO KOFbCKO JiynHyjio 6 noA; CBe ce npecrpamn h ymyTKa. IljioMa: ripecTaHHTe jčahom! OnaHHTe ce Tora. Ha’ he Bac H3AčMaT Moja Temna Hora. IHno-iia HHje np^Ma! Je^Ha KAyna: Haoho, Hama ahko, llpeA to6om ce Kvarna MaAo h bčahko. n eh: TeTO, He Jby™ ce h TpnjČ3Ho npocyAH. y toj" 6op6H th HaM reHepaAOM 6yAH. n ji ona: Oj MaTope KJiyne, oj nehn nal^aBa, Oj npno ApomaBa, BpaTa mKpHnyTaBa, TapaBO npHHJio, rnenaBO ihčcthao, PaHyHaJbKO, uih6o, npTajio h Myxo, CpaM Bac BejbH 6 hao ! Ha, h ja 6hx Mnjy noTeivia 3a yxo, A Mapny h JIypny onnrjaAa Jieija: 3HaM, a a cy 3AOHecTH — to h Mene Bpnjei)a. Aji’ to pa3Jior HHje, aa ce ajjaoct BpmH H pea ihkoackh KpiuH. . . . LUyraBHX OBaua y CBanoM je Topy, y ropa ByKOB3, HČM3HH y Mopy; Fla h CBana mnojia Hemro CBpa6a HMa, Aa’ ce, Bory XBaJia, CBanora hč npHMa. HMa HeMHpmaKa h oSjememana, Aa’ HMa h Ao6pnx h MapJbHBHX fjana, Cpua jjmanKora h cBHjeTJia 66pa3a. Ebo BaM Aona3a: . . . JAiHTejb je jyTpoc Aftjeno npHnoBHjeAO, Kano HHje 3 phhckh TypnHHy ce npejo. Her ce CMjejio cmpth y mue 3arAeAO. A naA pene: »CnreT CBjia^a Bojcna nycTa“, CTajajia cy Ajeua OTBOpeHHX ycTa, MnorHMa je HemTO y oiK3H, caM. PaflH fljeue Aodpe npauiTaM AepaHneTy; Bh 6yHy AhnceTe, CHyjeTe 0 CBeTy: Cbhx Bac 6 hao cpaM! Ha Te nJiomHe pftjenH Knyne ce 3rp6HAe h noKyH>H.ne, mn6a ce caKpHJia 3a KOiueM, hphhohhhh ce 3aKAonHAH, iKH cy noupBČHHJie oa CTHAa, neh ce cacBHM oxnawna, Kpna ce MJioxaBO objecHJia, mecTH.no ce cpyuiH.ro, a Myxa 3yH- Aapana noBarona ce Ha Aelja h yKOHHJia. Knyne: ripaBO HMaui, tčto ! Ty HaM AyAOCT npocm q t0; Mh ce npeHan/iHCMO y crojenoj japoc™. PanyHaA>Ka: A luto heMO ca^a? PlnoHa: JX 3h ce Beh CMpnaBa ; Hacraro je Ao6a, ^a ce cjiStko cnaBa: y cHy he BaM hčmhp h jbyraHa npoh’. KpHjenHMO ce camcoM ao pyjne 3opHue. Ko MeAHOM yroiuTy nnene paAHjmue, y LUKOJiy he cjyTpa Hama Ajeua Aoh’. Bht he MHpa, paAa, Jby6aBH h CKroAa Burne Her’ AOcaAa . . . . . . H3Aana Me cana, caH mh ohh cnnana, Bpaho — roKy Hoh! B^aAHMHp Ha3op. 104. Smešice. Zavredio nagradu. Jurič: Oče, vračajuči se iz škole nehotice sam stao na nogu nekome starome gospodinu. Otac: Nespretnjakoviču jedan! A jesi li ga barem molio za oproštenje? Jurič: Jesam, i onaj mi gospodin zato dade pet para, veleči, da dobro odgojena deca zavreduju nagradu. Otac: Dobrog li i plemenitog gospodina! A što si ti nato? Jurič: Ja — nista. Stao sam mu na drugu nogu i odmah ga umolio za oproštenje misleči, da če mi opet dati pet para. Otac: A on? Jurič: On je digao ruku i prilepio mi čušku. 98 Dobar odgovor. Učitelj: Dakle pred tobom je sever, na levo zapad, desno istok, a iza tebe? Učenik: Iza mene je Vaš sin Ivica. Ima pravo. Otac: Nu, Mato, pišete li več u školi čirilicom? Mato: Ne, mi pišemo još perom. Floro aho. J/HHTejb: CBe HapaBHe npOH3BOAe acahmo y Tpn npupOAHa uapCTBa. KaMO cnaAa rnehep? JypHh: y KaBy. * 105. BojmieOHH Marapau. TpH Ijana, Mapno, Mhaoih h JaKOB AorČBOpe ce Aa jeAHOM ceJbaKy yiaK: Tac je Moj Marapau? JaKOB: Ja caM. CeA.aK: (cMeje ce): MaAe cy th yuiH. JaKOB: TBoje cy Behe. CeA^aK: ZlaKAe, bcahiu, th ch Marapau? To je Aerio. Hero rAe je Moj Marapau. JaKOB: Ja caM TBoj Marapau. CejbaK: CAa6 ch, npe6Hhy th Aetja. Hero uy ah, achko, obac caM ja Be3ao jeAHO Marape obhm hcthm yAapoM iuto je Te6n o BpaTy. KyA ce oho a&io? JaKOB: O, urna, Tebn cy bčuhth nyTOBH Heno3H3TH. OHaj hcth Marapau Kora ch th toahko MyuHO h khibho, KOMe hhch CA aMy Ha BpeMe AaBao, Kora ch na khihh h cHery ocTaBJbao, OHaj hcth Marapau 6 ho caM th ja. CeA>aK: Kaipe Chth. Cejbap: 3ap th je to Majio? JaKOB: nčMHCJiH caMo, oHČJiHKe Mype! /Jpyrn 6 h ojaBHO H3ry6HO r;iaBy. 100 Cejban: To jeere. Ajih noMHCJiH h th kojihko caM Te nyTa ČMHJiOBao, kojihko caM th nyTa h Kyxypy3 naBao. A na caM XTeo, Morao caM Te nycrara na upraern on manm 3a CBe obo B ajbna h ja 3acnyncyjeM 6naronapHOCT on Te6e. 3aTO npHMH OBa Tpn nyina oceha, mra je Marapenu 3Hoj. (J(ona3H cen>ai<.) CeJbaK: (no3HaBiuH Marapua): UlTa, oneT ch HemTO ckphbho? Ej, uecpehHH chhc, 3ap ch 3a6opaBHO Moje caBeTe h OHe Myue noje ch Mopao nonnocnra? Ajih HeKa, Kan ch TaKBe naMera, a th ce MyuH Kao Bpar! Mapno: Kynn, uHua, Marapua! Cen>aK: He npČBapn! Mhjioui: 3aurro? Bkuhui Kauo je nen! CeJbaK: JJeuo, 3HaTe jih mTa nponajeTe? Mhjioui: Marapua. Cejbau: Bh ce BapaTe, to Hnje Marapau Hero mobck. Mapuo: Hnu, mina, Bor c to6om. Hero Kynu ra, naheMO ra jeBraHO. Cejbau: BorMe hh 3a nse nape, jep Me je jenaMnyT Beh onapHO. Mnjiom: y3MH, uHna, Kajahem ce! Cejban: Kajahe ce OHaj, Koju ra Kynn. Ja HneM na noTpancHM npyrora Marapua. (Marapuy Ha yxo): He he 6hth cb3kh MenaHor cpua Kao mTO caM ja. 3aTO, SenHH CHHe, aKO ce TBoj Bonme6HHK 101 jom jenaMnyT CMHJiyje, y3MH ce y naMeT, a can J^phiuh Kan bh^hiii KaKO ce npyrn nenemeM Hacra, a th Mopam njieBy na rpncKam. (Orane.) MapKo: Xa, xa, xa! To My je roča! Ajia je onapeH! (J(ona3H JaKOB.) JaKOB: no6ena! MapKo: Ječ« jih yTeKao? JaKOB: Jom h TpH nyiKH ra MeHH, nrra ch ra? JaKOB: Ja caM ja. CejbaK: A uiTa je oho? JaKOB: Marapap. CejbaK: JecH jih th oh? JaKOB: Ja caM ja, ra ch oh. Ko je can Marapap? CejbaK: JecH jih th 6ho Be3aH obhm yjiapOM? JaKOB: JecaM. Ajih nomra ch Me th jaKO khhjho, ctbopho mh je BOJime6HHK jom jennor Marappa. CejbaK: Bam Kao ihto je Moj! Ct3hh, HHjenna Bepo! MapKO: IIlTa hem ra c mHMe, HHna? Oh je Ham npyr! CeJban: H Mora Marappa 6paT! Hnjenne Bepe! MapKo: Marapap je Ham. Th HeMarn c ibHMe HHmTa. CejbaK: Can hy ja BaMa para! „ Mnjiom: Th otohh hhch XTeo na npH3Ham Marappa 3a CBora, je ji’? CejbaK: Ha Mojy nymy, pepo, MaHHTe ce bh Tor (jaBOJieraa! Marapap je Moj. 102 Cbh: Haje, HHje! CejbaK: Ebo My jkht! * JaKOB: M ja hmhm jkht. CeJbaK: To je Ha Taj h3hhh sao. Mhaoih: KynHTe Marapua, KynHTe Marapua! CejbaK: Mora Marapua? To je mhofo. Tleuo, ihto he ra upyrH KynHTH? Ttajre ra mchh! Cbh: 3a uiecT uyKaTa, 3a mecT uyiKacHo!“ BHKHe jenaH on MpaBa, uito cy OeranH. „JX a je y>KacHO, to h caM Unijam, anH Hnaic neMaui CMHnoBaiba, Beh HaM pyuiHm oho, ihto Myiana, a 6 h n m o h mh- nnoii MHnHOHa. Pia h to je naKuie Ka3ara nero 3aMHcnMra. Pčuhmo, na 3a jenan MHHyT moikcmo n36pojara cTOTHHy, na iKe y ce6n mhjihoh ce- iana mhjihoh3 30Be MHJinapna. „Hcbch.“ 111. CMpT H Hbe3HHH CJiy>K6eHHUH. Cmpt, Ta rpo3Ha Kpajbi-ma H3 uapcTBa ceHe, XTene H3aSpaTH ceSn npBor MHHHCTpa h to OHora ii3Meijy CBojHx cnyiK6eHHKa, ko j h je 3a my creKao HajBehHX 3acnyra. no3Ba naiK6eHHKa, ko j h cy ce HaTč3ajiH 3a MHHHcrapcKy CTOjmny. OHa celjame Ha npecTOJiy, yikhbot3 y KpajbeBCTBo Cmpth. KocToSojba ce xBanHna CBojoM cnpeTHomhy, KojoM je aoiBOTe CKpahHBana. CymHii,a, Kam/by- paBa, cyxa, MjimaBa ncena, TaiKHM CBoje mpTBe Meljy crapHMa, Hero Me^y maSahmh, “ jeAmio je to Morjia y CBojy rioxBaAy nspehn. CTapocT je yBepaBaAa, Aa OHa, HCTHHa, noAšraHO, am ycneuiHO y6H.ja h hhkomc hč npamTa. Koaepa h PaT h3hochah y»cac, ihto ra y pČAOBHMa noBe- l iMhctb3 THi-ie cBojnM yHHmTaBaibeM jbyACKora poAa. IJojaBH ce fi Pa a a c hokahkom: „JbyACKH poA HeMa CTpamnnjer AymMa- HHna oa MČHe. JbyAH yMHpy oa Mene y HajBehHM MyKaMa.“ npn6jnbKHAa ce npecTOA>y h Hecjiora. Ona pene: „Ja iiiHpHM Mel}y A>yAHMa Mp>Kiby h 3Ao6y. ycai]yjeM y tbHX0Ba cpua onaiKeHa, pacnyuiTeHe Koce, pyMemx ahiia, 6iihuh, Bac 6h AaBHO HČCTaAO, jep hč finere HMaAH nocAa. Ja caM OHa, Koja BaM McpTBe ma-A>e, ja — HeyMepeHOCT — 3acAy*KyjeM mhhh- CTapcny CTOAHuy. H cbh npH3HaAOiue y ceSn, Aa je HeyMepeHOCT Haj3acAy- ACHHja 3a KpaAjHay Cmpth, a Mpica KpajbHpa noiHire CMpra. Il3 jjHeTBpTe THTaHKe" ,0,p. C MajKOBua. 109 H a p o a h e nocjiOBupe. nHjany ce h bo 3 yK/iaiba. Tko mhopo naje, 3a ;tyro linje. 0^ paKnje Kyha npon^aiKyjbai< cTojn? (/ooh h Hho) Tko najeAaMnyT norinje cto jiHTapa Birna n oneT trnje mijaH? ■(eahug) Tko 6e3 rjiaBe h je3HKa CBe Jby,n,e pa3rČBOpH? (-BJHm}!) Tko 6e3 BaTpe 05Ke>Ke? ('BHHdiiBi: lEandtion) Tko 6e3 Kpmaa JieTH ? (/dBiag) Tko 6e3 Hory yTene? ('^ 9 «^) Tko bez očiju vidi kuda če proči? ( -5 l 0: t 0 cl) Tko bez ruku tebe i mene drži? (’ B0 !I9 : 1S) Tko 6e3 cppa n /i,yme cb3kom npaBO Ka>Ke? (/BJBg) UIto je Ha OBOMe cBeTy Hfij6p>Ke? (/oboh^) Manje od maka, a digne junaka? (' B M n 9) Ham deJioiba h Mpicoma JyTpo Bene 6o,a,y ce; JyTpoM HaAdo^e dedoma, J/Beoe MpKoma, Te na jeiuio MecTO Jie>icy A MecTO hm ce He rio3Haje? (/ijoh h hbJT) Zubi nema, ruku nema, nogu nema, a opet ujeda? (•Buii Z ) Maleno, zeleno, sav svet zaodelo, sebe ne moglo? (• B I S I) BeJio mieMe, upHo ceMe Myapa ra r;iaBa no nojby ceje? (•bjhi) 110 113. HaMOH H OftHTHja. y r^aeHOM rpany je^He ApAKHBJbaxy y AaBHHHM /ib a lvuiaAhha: ZlaMOH m $>HHTHja. y to j ApacaBHUM HacHiiHo je B^a/iao BJia/iap ZEioHHCiije. JeAHOM npiiJiHKOM noiHHTHjy jfe ra 6auH y TaMHnu,y h ocyAH Ha CMpT. HecperaH HHTnja nopyoH H3 TaMHHue ZI,MOHHCHjy: „BjiaAapy, ycjiHiHH Mojy 116- cjieAity aHHTHjHII npnjaTejb oeraHe MecTO H>era y t3mhhlih. Ako ce y 3opy HČTBpTora Aana He nČBpa™ y rpaA, Taj he iteroB npHjaTejb H3ry6HTH rjiaBy MecTO ibera.“ OHora hctot AaHa ylje ,H,aMOH y TaMHHiiy, a Onuraja no- xpjiH k CBojoj Maju;n. MHny Apyrw h TpehH Aaa, a f&HHTHja ce h e Bpaha. „JaAHH J3,aMOHe, H3ry6HT hein JiyAO n/iaBy 3a HČBepHa npfl- jaTejba,“ roBopnjin cy My 3naHun. J-iHimra 3aTo,“ OAroBopu /laMOH. „Ja HeMaM hh oi/a hh Majne, a Moj npHjaTejb hmb Aa xpaHH CBojy CTapy MajKy.“ y 3opy HČTBpTora AaHa 6 ho je rjiaBHH Tpr nyn A>yAn. /lornao je JJjHOHHcuje Aa bhah, nano he kpbhhk oAcehn r;iaBy Jl,aMOHy. Cbh cy jkšjihjih Hecperaora MJiaAhha. Eto Beh BOAe ZlaMOHa h npeAajy ra KpBHHKy. „CTaHH!“ aaqy ce HajeAaMnyT noBHK, h OtiHTHja AOTpnn Ha Tpr, KpBaB h nparnaH, Te ce 6au;H Ha KOJieHa HcnpeA ZluoHncuja. „BjiaAapy, ne Aaj, Aa neAyxhh- ™ja nJišKaxy oa cpehe npeA BJiaAapeM h napoAOM. 111 114 . Llap h AepBHiu. Hrpajio ce uapcKo jeTe y 6amqn Kpaj 6yHapa, na cJiynajHO naje y 6yHap. Bejaine Jieno, Bpjio Jieno jeTe! JejaH jepBHiu, Kojn je 6no aMO jornao na npocn, Kaj, BHje, rje to Jieno jeTe naje y 6ynap, noTpnn n cperao yrpa6n oho jeTe H3 Boje. U,ap CBe to rjiejame c np03opa oj Capaja. Caj niTa he? flomajbe 6p30 no jepBilma, a Kaj OBaj jolje, pene My: „Moj hčcthth jepBnmy, th ch Mora cnHa cnacno oj CMpra, caj TpaxkjH po6, Te ikhbhm o mhjio- cthhjH. He TpaiKHM jpyro, ochm ja ce y tbomc Capajy mojihm B ory 40 jaHa. Th hem mchh 33to jaBara MHJiocTHir>y, npBH jaH napy, a jo 40. jaHa cb3kh hem mh jan MHJiocTHity yMHČ5KaTH (t. j. npBH jaH napy 1, jpyrn 2, Tpehn 4, 8, 16, 32, 64 htj.). Hapy ce to j/hhhh Bpjio MaJio h o6eha jepBHmy Kano je 3aftcKao. Kaj ce HaBpmHJio 40 jaHa, 3HaTe jih, kojihko je to h3h6chjio napa? H3 hochjo je 306 ČHJiHOHa, 877 mhjihoh3, 906 xfljbaja h 944 nape. Kojihko je to jimapa? Kaj jepBHiu joHece n,apy OBaj panyH, jap ce Halje y bč- jihkom nyjy, na pene jepBHiuy: „3acaj HeMaM CBe nape ja th ynJiaTHM, ajin nouiTo ce japcna pen ne nopHne, Hena th nape CTOje koj MeHe Ha KaMaTe, jok ch »hb. y MOMe hem Capajy KOHanHTH, jecra h nHTH Kao h ja, Te mojkcmo h japeBaTH 3ajejHo!“ Eto uito ypajH Myjpn jepBHm, eTo mTO CTene ouiTpo- yiwjbeM CBojmvi! 3a6e.ne>Ki«ia Jejimia BejiOBHh-BepHaA3HKOBCKa. 115 . Bjiarnai/ h paa,HH aaH. PajHH jan: JJoCpo jyTpo, 6paTe! Kano th? BjiarjaH: Ojmškhh! . . . Bomam 3eMjbOM, CMpjnm Ha yrjbeH, 3ajaBam tptobhhom, 3ayjapam ph6om h JiyKOM . . . na3H! OMpjbaT hem mh hobo ojčjio. PajHH jaH: nčjiaKo, rocn6jHnnhy! . . . He BomaM 3eMJbOM, TH HČ 6h HM30 3eJba H BHH3 Ha CBOMe CTOJiy. J \a He cmpjhm Ha yrjbeH, th ce He 6h bo3ho >Kejie3HHUOM h napo- 6pojoM h hocho to Jieno ojčjio. 3ajaBaM tptobhhom, ajin mTO 112 oh th 6Č3 Mora AyhaHa? . . . Moje cy pyKe upHe, hah th one Meče 6e^e norane h cjia-nce KOAane. BAarAaH: Th paAHiu, ajiH ja nJiahaM. Th npoAaBaui, a ja KynyjeM. LLlTyj Me AaKAe h — hah! PaAHH juh: M th MeHe Mopaiu niTOBara, jep caM pa/uiHK. Bpaha cmo, aAH ja pajiHM h pačoraM, a th ce caMO 3a6aB./baui h OAMapaiu. Je jih to npaiio? Bjiar^aH: TaiKyjbeBa h napere Kao KAeuiTa! 36oroM, CAaAaK th OAMop! BAarAaH: 36oroM, 6paTe! CpeTaH th paA! FIpHpCAHO Bjia/lHMHp Ha 30 p. 113 116 . Me^Ben, CBHH>a h jiHcnua. yApynce ce mcabca, CBHiba h nncHira na ce AoroBope, a a opy 3eMJby n Aa cnjy nmeHHuy, Aa ce xpaHe. 3annTajy jeAHO Apyro, ihto he Kojn paAnra h Kaico he ceMe Hahn. CBHfba pene : „Ja hy aohcth ceMe n cboj'om hy cypnoM y3- opaTH,“ a jincHua: „Ja hy cbojhm penoM noAp*a™.“ y3opaiue, nocejame. Jlo^e nceTBa. CTanie ce AoroBapa™, icano he Bpehn. CBHHba pene: „Ja hy ryMiro ,HannnHTn,“ MeABeA: „Ja hy cnonjbe cneTH h ja hy Bpehn,“ CBHiba oneT: „Ja hy npeTpeca™ n pacraBHT hy CJiaMy oa ninennue, 11 a Jincnu,a: „Ja hy CBojnM penoM tphhth nneBy ca nnieHnn.e,“ CBHiba : „Ja hy 0Beja™,“ a MeABeA HanonoH: „Ja hy hchto pa3AenHTH.“ OBpxome. MeABeA hchto noAenn, am ra He noAenn npaBO, jep ra CBHiba 3aMonn, Te joj a aAe caMO cnaMy, a nineHHiry cBy yae caM n jihchhh He a aAe hhlht3. PacpAH ce jincHua na OTHAe Ha Tync6y n Kance hm, Aa he AObccth jeAHora napcicora noBena, icojn he hchto npaBO pa3Ae- jjhth. ynnamH ce CBHHba h MeABeA, na pene MeABeA cbhihh: „3aiconaj ce th, cbhiho, y cnaMy, a ja hy ce nonem na OHy ie3HHe cypne Aa je MHiu na ciconn Te CBHir>y inanaMa 3a hoc. CBHiba ce ynnauiH Te pyKHe h ckohh na hšas y noTOK, a Manna ce npenaAHe oa CBHme tc HaAa y3 icpyuiKy. MeABeA noMncnn, Aa je ona Beh cBHiby yAaBHJia, na HAe caA Ha ibera, Te oa cTpaxa naAHe c Kpytuice na aeMJby h pa36Hje ce, a ahchu,h ocTaHe CBe ncHTO h cnaMa. Hapojuia npHnoBCTKa. 114 117. Komu pripada slava? Išao putem mudrac, umorena tela i pogrnite glave. Od- jednom se u njegovoj bližini začu nekakva tutnjava i neobično huktanje. Mudrac diže glavu i vide, kako pored njega brzo minu dug niz velikih teških kola, ispred kojih se digao gust dim. „Kakva li su to kola?“ pomisli on u sebi, jako začuden. „Konja ne vidim, a da se toliki teret vuče, mučno da bi ih i pedeset bilo dovoljno !“ Dokle je tako razmlšljajudi stojao, približi mu se jedna visoka vazdušasta prilika. To je bila para. Ona mu reče: „ Vidiš li, kakva je moja snaga! Ja vučem sva ona kola. Ja sam najjača sila na svetu, meni se ništa ne može odupreti." Za vreme tih nadmenih reči približi se druga prilika — voda — i upade pari u reč: Hvalisavice! Sto se razmečeš ? Bez mene bi bila niko i ništa; što radiš, to radiš samo mojom pomoču.“ Još ne beše voda svršila svoj govor, a kao munja pri¬ skoči treča prilika — v a t r a — i viknu: „Sto si se ti rasprtila ? Da te ja ne zagrevam, ti bi se smrznula i ne bi mogla pro¬ izvodih paru.“ Ovaj vatreni govor prekine jedna mala prijava prilika: to beše kameni ugalj. On reče vatri: „A ko tebe hrani? Ta bez mene bi morala umreti!" Svada se nastavi. Tada pristupi ljudski duh, da bi torne učinio kraj, i povika: „ Čutite! Sto se hvalite? Svi ste vi moje sluge. Da vam ja ne pomažem, ne biste se živi pokazali." Ali se iznenada nad njima zahori jedan glas: „Samo je jedan, kome pripada slava! To je stvSrac svih stvari. Bog je sve vas sazdao, njim ste postali ono što ste!" Nato se mudrac osvrte i nastavi put, govoreči u sebi: „Od Boga su sve stvari; njemu neka je slava u vekove vekova!" , Matija Antun Reljkovič. 118. 3aroHeTKe h nHTajiHue. Cetiri sestre uvek se gledaju, a nikad se ne nagledaju. (•9us; S ) UpHO Mane m Kyhe n3Maqe. ( - Bdau su oi/hhcID) Listo ve ima, a drvo nije; korice ima, a nož nije. (•bSiIuji) TpH 6paTa je^Ha Kana. ('3 joh ndx bd \ 115 Četiri uha, dva trbuha. (•afncblOU 3W0!. JenaH KypjaK cna3H Aobpa KOita. Oh He CMene Aa Ha mera ynapH jaBHO, jep ce 6ojao Aa he My yrehn hah a a ra He he Mohn caBuaAaTH, na hšmhcah Aa ra npnAČdHje npeBapoM. On npnlje Komy n npnjaTemcKH ra 3annTa 3a 3ApaBA>e. Aah Kom ce Aocera meroBy jiyKŽBCTBy, Te HayMH Aa My BpaTH hctom M epOM. Oh OAroBopn KypjaKy Aa je HHane Ao6po, a jih Aa My ce y CTpa>Kmy Hory 3a6o TpH, Te ra Hora A>yTO 6 oah. „To je HajAaKuie! 11 peKHe KypjaK. „Xoah Aa th TpH H3BaAHM 3y6HMa.“ Kom CTaHe h noAHrae Hory, anH KaA ce KypjaK npMAHiKH, oh ce pHTHe h Aynn ra hotom y ry6Hn;y, Te My'cBe 3y6e pa3- dnje. 3araM noderae npeno noma, a KypjaK oeraHe jaynyhm npeBapa ce c 3Ma C B e T H. AoCHTej 06pa.II.OBHh. 122. CnpOMax h CaBa. HeKH cHpOMamaK, HMajyhH y naHKy m3ako MAeira, xTeAe y mera AocyTH BOAe Aa 6yAe Burne, na ce Harae HaA peKy CaBy, npHTHCHyBniH naHan c mačkom HaA BOAy, KaKO 6 h yuiA0 m3ao BOA e y MAeKo. Aah yMecro Aa Tano 6yAe, jypHe boa3 h ftcnyHH caB naHan, a mačko ce chcbhm H3ry6n y peun. TaAa he CHpo- ManiaK pehn Ty>KHO h npeKOpHO: „CaBO, CaBo! Th cede He 3a- 6eAH, a MeHe 3aupHn!“ 123. Bpanatbe. HeKH AOMahHH y3Me Ha 6aAH.e Bene, no o6Hnajy, opax ca coijipe h Bpanajyhn, CTaHe Bora moahth obško : „Kao mra je OBaj opax nyH, Tano Aa 6yAe Kyha nyHa CBanora Aodpa, aMbapn 119 jKHTa, Top OBaua, nonpyM bhhh h pannje, na Bor na!“ IIotom pa3ČHje opax — a oh npa3aH. Tana HOBeic noBHne n>yTHTO: „He CJiymaj, BoxKHO ce MajuH, nano ce y myMH canpHo Heioi 3ao nenaK, ko j h My ce onano nopyrjbHBO ona3HBao. Majna My pene: „OBaj ch ce nyT caM TyxKynaH B. B. y FocnHhy ona3H, rne cejbaK Bonn CBora CHHMHha npBH nyT y iHKOJiy. Mann cejbannh non ppBČH- iKHB6Ty. To th je nam MapKO h BberoB OTap. Bcjihkh >KynaH, a jorn Behu npnjaTejb nepe, 3aycTaBH nenaKa h opa My, na ra 3annTa OHaKO no Haponny: „MajiH, 6h jih th MeHH nao 3eMJbHHKy ?“ H mhjih My nona 3eMjbHHiom y pen h Kaace 36oroM, na one. Majin ce HHje HHMajio H3HeHanno h npoMčHHO. Cj/Tpapan polje BejiHKH ncynaH y npBH pa3pen, a hhm ona3H Mapna, koj'h My nane se- MJbHHKy, pene Becejio: „Axa, th ch OHaj, nojn mh nane 3eMn>H L nKynaH noppara MajiHtna, noxBajiH ra ihto My nane seMjbHHKy h nosoBe ra k ce6n na o6en. MajiOMy na- nyHe h Top6Hpy, a y miKe, MaMHpe, na oh HHje npocjan Hero cpriCKH hhdsljmji ! “ Mara ra npHByne k ce6n, nojby6n h pene: »rioimjj, nouiTyj, CHHe Moj, CBaKora 6 a h>hx, jep HaM ce na h>hxobhm H 3ry6/beHHM HoraMa, pyKaMa h onnMa iioAHHce HOBa, c/iaBHa H jana pTay6Hi-ia.“ /lap TiocahKa. 128. Rodu o jeziku. O jeziku, rode, da ti pojem, O jeziku milom mom i tvojem! * Po njem tebe svijet poznaje živa, Na njem ti se budučnost osniva. * Ljubi si ga, rode, iznad svega, U njem živi, umiri za njega! * Svaka zvijezda svojim svijetlom sijeva, Svaka ptica svojim glasom spjeva, Ti jezikom svojim zbori! * Tud tudinu, tebi tvoj doliči, Tudi poštuj, a svojim se diči! * Od Stambola grada do Kotora, Od Črnoga do Jadranskog mora Njeg’vu carstvu prostor puče. * Junačkijem glasom u njem poje Junak narod uspomene svoje. * On ti svakoj tuzi 1 radosti, On ti duše cijeloj nutarnjosti Jedin pravi tumač biva. * Bez njega si bez imena, Bez djedova, bez unuka, U prošasti sjena puka, U buduce niti sjena! Petar Preradovic. 123 129. Epaha. y paTy 6ajnKeH, mhjiokpb3h CjioBeHau, Tpynno ce, na pa3- roBOpH h yTeuiH JoBy, a Jobo yBen hcth Mp30B0Jbap. 3Hao je JienHHK, na JoBy neniTO thuith. JenHora naHa ylje OpameH y nB 0 paHy, rne je Jobo Jiemao, h 3anynH ce. 5/3 Jobhh KpeBeT crajn neceT kpuihhx jbyn,H h cbh HM any «a rjiaBH Bejmne uiy6ape on OBnjera Kp3Ha, a Jobo jiemao je na ia. Voda sve opere do črna obraza i pogana jezika. He ueuubaj ce, r^e Te He cBp6n. Sva mu pamet na jeziku. Pyna pyKy nepe. Prži i peče, kuha i vari, pak sve pokvari. He rjie^a ce HOBeKy Ha oaSjio Hero Ha Ae.ao. Bit če gače, ne znam kad če. /John he CTapocT, nai< he riHTa™, rAe je 6njia mjišaoct. U seljaka črne ruke, ali bela pogača. KpHBO CTeneHO HHje bjiarocnoBeno. Kako došlo, tako prošlo. FAe je paA, HHje n/iaA. Čuvaj bele novce za črne dane. 3Hatt>e je totob HOBau. Meri, važi, pa onda kaži. He rynH Kope, Aa hč 6yAe rope. Bača bob o stenu. (Govori uzalud.) JeAHa Jiacra He hhhh riponeha. Tko leti hladuje, zimi gladuje. Tko paHO paHH, ABe cpehe rpadn. Ne tera se konj bičem nego zoblju. HeMa 3aHaTa 6e3 Aodpa anaTa., Nije sve zlato, što se sja. Plja ce 3JiaTa hč xBaTa. Uvukao rogove kao puž pred skakavcem. (Strašljivac.) JTera iKHHK, -a, tajnik, notar f\aoit>a, -e, bel vol SepSa, -e, trgatev SepSep, -a, brivec, brijač 6ecan, divji 6eceAHTH, -hm, govoriti SecKpajHH, brezkončen 6ecČMyHaH, obseden SecnocAHaa, -e, brezdelje, po¬ stopanje; postopač 6ecnyhe, -a, brezpotje SecBecT, -h, nezavest 6e36pojaH, brezštevilen 6e3o6pa3aH, nesramen Shao, -a, žilobitje, puls, utrip 130 6Hft>e, -a, rastline 6npaTH, -aM, izbirati; voliti 6 htk3, -e, boj 6hb 3TH, -aM, biti; postajati; prebivati 6jiar,n,aH, -a, praznik 6jiaro, -a, bogastvo; blago; živina bjiaroha, -e, blagost bJiarojiapHOCT, -h, hvaležnost b^iaroaaT, -h, milost SjiaroBaJiHurre, -a, jedilnica bJiarČBaTH, -ryjeM, uživati, jesti SJičuiTeTH, -iuthm, bleščati 6jihct3th, -craM, bleščati borMe, pri Bogu boro^aH, od Boga dan boja, -e, barva bo.necHHK, -a, bolnik boJiecT, -h, bolezen bojbaK, -JbKa, blagor; bol bojbap, -a, veleposestnik, gra¬ ščak bocmbaK, -JbKa, bosiljek, ba¬ zilika, prežilika bpaiio, -e, bratec Spaha, -e, bratje bpajKO, -a, bratec bp&HHM, -a, branitelj Sparimo, -a, moka bpaTyMen, -a, bratranec Spe!, no! le! vzklik za nižjega od sebe (bhah: MOpe!) bpe>KyjbaK, -JbKa, griček Spiira, -e, skrb bpHHyra ce, -eM.ce, skrbeti bpoA, -a, ladja bpOAOAOMau, -Mija, človek, ka¬ teremu se je razbila ladja Spoj, -a, število bpojaH, številen Spojame, -a, štetje bpojaTH, -aM, šteti bpCHaT, listnat Spyj, -a, brenčanje bpyjaTH, -hm, brenčati bpBHHa, -e, velika brv bp3aTH, -aM, hiteti Sp30, hitro bybHU.a, -e, majhna buba byAajiaiHTHHa, -e, budalost byijia, -e, debela palica, gorjača byi,iaK, -a, kot ByrapHH, -a, Bolgar byi<, -a, ropot, hrup, šum byjia, -e, purpala, roštalica, mak (divji) byjbybaiua, -e, polkovnik, po¬ veljnik byMbap, -a, čmrlj byMbauiHp, -a, komisar SyHa, -e, upor, nemir SyH§p, -a, studenec, vodnjak byHA,a, -e, kožuh Sypa, -e, burja SypaA, -n, sodje bype, -eTa, sod bypMa, -e, prstan. U, u uejiHB, -a, poljub H,ejiHBaTH, -aM (-AyjeM), polju- bovati UeHTpajiHe Ciine (Cp Cahih m e Ciine), Osrednje Sile (OBAe: Avstrija, Nemčija, Turška, Bolgarska) u,ma (3HMa), najhuši mraz UHJbaTH, -Jb3M, meriti Himena, -e, črevelj rpHoropHua, -e, iglovje UpBeH, rdeč ApBeHHTH ce, -hm ce, rdeti UBehe, -a, cvetje UBejbaTH, -aM, žaliti UBeTaK, -TKa, cvetlica UBCTaH, cvetoč K,BpKyT, -a, cvrčanje ABpKjraTH, -KyheM, cvrčati. H, H n&Sap, -6pa, čeber qaxypa, -e, svilni zapredek naic, celo 131 qaMau, -Mita, čoln uanaK, -HKa, skleda HapHH, očarujoč qac, -a, trenutek, minuta, ča¬ sovna enota nacaK, -CKa, trenutek nacaH, počasen HŠCTHTH, -HM, gostiti H3BK3, -e, kavka HČAO, -a, dete, otrok nenpKaTH, -aM, brskati, broditi uecMa, -e, studenec necTHT, dober, srečen, slaven Heraa, -e, ščetka ne3HyTH -eM, hrepeneti ufma, -e, stric HHJH, čigav 'ihhhth, -hm, delati, narediti; hhhh mh ce, zdi se mi hhhobhhk, -a, uradnik HHT3B, cel, ves HH3M3, -e, škorenj HH3Map, -a, čevljar HodaH, -a, pastir HodaHne, -eia, pastirček Hopba, -e, juha HOBCHaHCTBO, -a, človeštvo qynaTH, -aM, puliti, trgati uynepaK, -pna, šop HyB3TH, -aM, varovati HBOpaK, -pKa, škorec HBopKOBHh, -a, škorček. Ti, h (Č, č) haja, -e, ovčar; namestnik hypaK, -piKeM, dvigati, vzdi¬ govati AO, do, razen, zraven Aodorn, -a, boben Ao6pohyAaH, dobrovoljen AObpoCTHB, dobrotljiv AOH,HHje, kasneje AOH.HO, pozno, kasno Aohn, -IjeM, priti AOHeKaTH, -aM, dočakati, spre¬ jeti AoneKHBaTH, -KyjeM, pričako¬ vati, sprejemati A0AHJ3TH, -aM, presesti, nave¬ ličati se AOAyuie, sicer Aoraljaj, -a, dogodek A0XB3T, -a, doseg a6xb3thth, -hm, prijeti, doseči AOHCTa, res, zares AOjypHTH, -hm, prihiteti 132 AOK, dokler A 0 K 0 ;nma, -e, prosti čas, oddih AOJi, -a, dolina, -e AOJiaMa, -e, narodna suknena obleka do kolen z rokavi H0J133HTH, -hm, prihajati AOJIH, razen Ao;ihhhth, -hm, pristojati aojiHKOBaTH ce, -Kyje ce, spo¬ dobiti se AOMajio, kmalu AOHeTH, -HeceM, donesti AonnpaTH, -eM, dosegati AOiuiHBaTH, -aM, priplavati AonpaTHTH, -hm, spremiti AOnpeMHTH, -hm, prinesti, pri¬ peljati AČnpeTH, -eM, doseči AonycTHTH, -hm, dovoliti AonyiUTČtt>e, -a, dovoljenje AOCaAaH, nadležen ilocaAHTH, -hm, priskutiti, zdol¬ gočasiti AOcaAHO, dolgočasno AoceTHTH, -hm, spomniti AbcneTH, -eM, priti; dozoreti; utegniti A0CT3, dovolj, precej AOCTHrHyTH, -rHeM, doseči, do¬ hiteti AOcyTH, -cneM, doliti AOuiJbaK, -a, prišlec AOmyJbaTH ce, -aM ce, privleči se, prikrasti se AOTJieH, do tedaj AOTpnaTH, -hm, prihiteti AObčcth, -AeM, pripeljati Apara, -e, dolina, poprečna dolina Apenafte, -a, drenje, krič ApČMe>K, -a, zaspanost, dre¬ mavica ApXTHyTH, -THeM, zatrepetati ApXT3TH, -idheM, trepetati ApMaTH, -aM, tresti ApCKOCT, -H, predrznost Apyr, -a, tovariš ApyržpHpa, -e, tovarišica Ap^KHHje, drugače ApyM, -a, cesta ApyiUTBO, -a, društvo, družba ApBČhe, -a, drevje ApBJbe, -a, drva ApBO, -eia, drevo, les AP30BHT, predrzen; gnusen Ay6, -a, hrast, dob AybHHa, -e, globočina Ay6oK, globok AyhaH, -a, trgovina Ayra, -e, mavrica AyranaK, dolg AyxaH>e, -a, pihanje AyxaTH, -aM (-LueM), pihati AyiK, vzdolž, kraj, poleg, ob ABČpn, -H, duri, vrata ABOjaK, dvojen ABoneB, -a, dvospev ABČpHTH, -hm, streči, služiti ABOCTpyK, dvojnat. % (D, a) tjaBO, - ji &, vrag haK, -a, dijak hayp, -a, nevernik (turška be¬ seda za kristjana) tjepaM, -pMa, vaga pri vodnjaku ljHnHyTH, -HeM, skočiti ijoraT, -a, belec (konj) hy6pe, -eTa, gnoj To^pljeB A3 h, -a, Jurjevo l]ypitHH,a, -e, šmarnica. y, M (Dž, dž) paMHja, -e, turška cerkev y6yn -a, grm pebaHa, -e, strelivo 133 ye.naT, -a, krvnik, rabelj ynrepHua, -e (ypHa), jetra, (6eya), pljuča. E, e erjieuHcaTH, -HHiueM, razgo- varjati se eHO, glej! (kar ni ne meni ne tebi blizu) Epo, -a, Hercegovec čto, glej! (kar je tebi blizu) eBaJia, hvala! dobro! čbo, glej! (kar je meni blizu). o, 4> cj)ajy,a, -e, korist (fierbep, -a, svetiljka (J)epMaH, -a, pismo turškega sultana (jiec, -a, rdeča kapa (bosanska) cf)HjyKa™, -M6M, žvižgati (f)HiueK, -a, naboj, patrona (fiHTHJb, -a, stenj (j)pieB, -a, jeza, srd TOAHHa, -e, leto roAHUiHjHpa, -e, obletnica roflHiirre, -a, leto, letni čas roJieM, velik rojiOTHHba, -e, golota roMHJia, -e, kup rČMHJiHya, -e, kopica ropaK, grenak roponay,aH, divji roponaAHTH ce, -hm ce, div¬ jati ropoCTacaH, velikanski roča, -e, gospod, gospodar rocnOAapHpa, -e, gospodinja rocnotja, -e, gospa rČTOBO, skoro, približno rČ36a, -e, pojedina rpafl, -a, toča rpaA, -a, mesto; trdnjava r patrih, -a, mestece rpaAHTH, -hm, delati, zidati rpaitCKH, mestni rpaljeBHHa, -e, zgradba rpaHa, -e, veja rpaHHpa, -e, meja rp&HHHap, -a, prebivalec (vo¬ jaške) granice rparbHBaTH, -aM, vzhajati rpaHyTH, -eM, iziti rjtHHTH ce, -hm ce, krčiti se rpy.au, grd; strašen; jako velik rpAHTH, -hm, zmerjati, psovati rpey,ypHHa, -e, velik, grd hlod rpejaTH, -jeM, greti rpHCKaTH, -aM, gristi rpK, grenek rpjiHTH, -hm, objemati rpMJbaBHHa, -e, grmenje rpodjbe, -a, pokopališče rpoMaK, doneč, glasen rpyya, -e, gruda; kepa rpyyH, npcn, prsi ryČHya, -e, gobec ry6HjraiiiTe, -a, morišče ry6HTH ce, -hm ce, hujšati ryyajio, -a, lok ryja, -e, kača 134 ryMHO, -a, gumnišče, kjer se mlati žito r^HljaiH, -aM, godrnjati rypaB, grbav rypHyTH, -HeM, suniti ryoio>KHua, -e, goslina struna rB03AeH, železen rBOJK^e, -a, železo. X, x xajaTH, -jeM, marati xajflyi<, -a, četaš; ropar, raz¬ bojnik xajflyiHU,a, -e, hraniteljka xpČK, -a, deblo, panj xpK3TH, -HeM, smrčati xpJiHTH, -hm, hiteti xtčth, xohy, hoteti xya, slab xyjaTH, -HM, bučati, šumeti xyK, -a, šum, vpitje xyKTaHbe, bhah: xyi< xyM, -a, holm XBoja, -e, veja XBojHita, -e, vejica XBŠAHcaBHua, -e, kdor sam sebe hvali XB3TaTH, -aM, loviti, prijemati. H, H HK3A, le kdaj HKaie, -a, imetje HMČTaK, -TKa, bhah: HMatte HMyhaH, imovit HHH, drugi HHane, drugače, sicer HH3A, -a, HH3T, -a, kljubovanje hhSko, drugače hhSk, vendar HCKpHHTH, -hm, izruvati, iztre¬ biti HCKpHByA3H, izkrivljen HCKynHTH, -hm, zbrati HCKynHTH, -HM, odkupiti HCMejaBaTH, -aM, zasmehovati HcnoA, pod, spodaj HcnpaTHTH, -hm, spremiti HcnpeA, pred HcnpjKeH, izpražen, spečen HCTŠKHyTH, -eM, poudariti; — ce, izkazati se; zastavo: iz¬ obesiti HCTHpaTH, -neM, poudarjati; — ce, izkazati se HCTHH3, -e, resnica hctok, -a, vzhod hctom, samo, šele HCTpnaTH, -hhm, izleteti, izteči HHineKHBaTH, -KyjeM, pričako¬ vati HiiiHynaTH, -naM, iztrgati HUIČT3TH, -aM (-HteheM), spre¬ hajati se naproti HLunšaTH, -aM, pretepsti HUiTa, le kaj, nekaj HiUTeTHTH, -HM, poškodovati HBatbCKH, čas okoli sv. Janeza Krstnika H3a, po, iz H36šTHHaTH, -aM, iztepsti, pre¬ tepsti H3daBHTH, -hm, rešiti H36p6jara, -aM, prešteti H3AyBara, -aM (-AyiueM), izpi¬ hati H3HhH, -ntjeM, iti ven; npe^: stopiti pred H3JiynaTH, -aM, izbiti 135 H3JbyČHTH, -HM, do sitega po- ljubovati H3MŽihH, -KHeM, uiti, pobegniti; odmakniti, naprej hiteti H3M3XHBaTH, -xyjeM, mahati H3Metjy, izmed H3MeTHyTH ce, vreči se H3MHJieTH, -hm, izlesti H3MJI3THTH, -hm, premlatiti H3MopeH, utrujen H3M0>KAeH, izmozgan, izčrpan H3Hajnpe, spočetka H30TKHAaTH, -aM, odtrgati H3pal]HBaTH, -tjyjeM, izdelovati H3B3HHTH, -hm, izvzeti, posneti, izdreti, izpisati, izvleči H3BeCT3H, gotov H3BeCTH, -BeACM, izpeljati; na¬ rediti H3BeuiTeH, obveščen H3BHAeTH, -AHM, preiskati H3BphH, -BprHeM, izpostaviti; — ce, zvreči se H3ByiiH, -neM, izvleči. J. j ja6yHmaHa, -e, jabolčna giba¬ nica, zvitek jap, -a, nesreča j&AHHpa, -e, nesrečnica jaAHHK, -a, nesrečnik jan, močan jai, -ivia, premog . KaMeHHpa, -e, kamenje K3H0, kakor icao, Kao ihto, kakor KŠnHja, -e, hišna vrata KanyT, -a, suknja KauiJbyu;aB, pokašljujoč KaTapna, -e, jambor KaTHXH3HC, -a, katekizem K3TK3A, včasih KaBra, -e, prepir Ka33TH, ->KeM, reči; — ce, razodeti se K33HBaTH, -3yjeM, pripovedo¬ vati 136 K33HHTH, -hm, kaznovati KcDKHripCT, -a, kazalec Keca, -e, mošnja KeBTaTH, -bŠcm, bevskati, lajati KHflaTH, -aM, trgati KftheH, okrašen KHKa, -e, kita KHHtjypHTH ce, -HM ce, našo¬ piriti se KHi-faHTH, -hm, trpinčiti, mučiti — ce, truditi se, ubijati se Klima, -e, dež KHiHHua, -e, mali dež KHT3H, olepšan KHTHTH, -HM, lepšati K^aAypHHa, -e, velika, grda klada KJiepaTH, -aM, šibiti se KJietiH, KJieKHeM, poklekniti KJieruTa, -a, klešče kjiSt, proklet KAČBeTa, -e, obrekovanje KJIHKT3TH, -KheM, vriskati KJIHM3T3TH, -aM, kimati kjih3hth, -hm, drseti KJifmapa, -e, vrsta žganja K^OHyTH, -eM, oslabeti, ome¬ dleti KO, kdo; ko, kakor ko 6, -H, usoda, srečanje KOČap, -npa, kragulj KobaH, usoden KOHoriepHTH ce, -hm ce, šo¬ piriti se, ježiti se koa, pri; —- Kyhe, doma KojeKŠKaB, kakršen koli, vsako¬ vrsten KojnroA, kateri koli KOKHpa, -e, piška, kokoška KOKČuiHmaK, -a, kurnik KOJieHOBHh, -a, potomec KOJieBKa, -e, zibka, zibelka KO/iHbHpa, koča KOMHTa, -e, četaš KOMopa, -e, čumnata, kamra; vozotajstvo KOHap, -upa, sukanec, prejica, konec KOHaK, -a, dvor; prenočišče KOH3HHTH, -hm, prenočevati KOHAHp, -a, vrč KOHonap, -npa, vrv KonejKa, -e, ruski denar (para) KOnpeHa, -e, koprena KČnjfaaHHK, -a, suličar Korube, -a, sulica, kopje Kopa, -e, skorja KopaH, -a, turško sveto pismo Kopnpa, -e, skorja KOpHpe, -a, platnice KOpOB, -a, plevelj Koca, -e, kosa; lasje KOCTČ6oJba, -e, revmatizem KOCTyp, -a, okostje KOHJHPpa, -e, panj KOiuyjba, -e, srajca KOTap, -a, okraj KOBHJbe, -a, kovilje, bodalica Kpaj, -a, rob, konec, obrežje KpacTaBap, -Bpa, kumara KpaBa, -e (My3apa), molzna krava KppaT, naložen KpAO, -a, krdelo KpeKeTaibe, -a, regljanje KpeHyTH, -HeM, geniti, dvigniti; oditi; — ce, napotiti se, iti KpeCT, -a, greben KpHJio, -a, krilo; perut KpHOMHap, -a, tihotapec KpftBAa, -e, krivica KpHBOBHja, -e (cTa3a), ki se vije, zaide KpMa, -e, zadnji del ladje; krma za živino KpMana, -e, svinja KpMe, -eTa, prase KpMHJiap, -a, krmar KpČB, -a, streha Kp03, skozi, črez Kpna, -e, cunja; zaplata KpcT, -a, križ Kj3Ui, -h, skala KpmaH, skalnat; močan KpyiiHTH, -hm, otresati Kpynan, debel, močan 137 KpBormja, -e, krvolok IK, temen MpKOiba, -e, temen vol MpjbaTH, -aM, mazati, blatiti Mp33K, zopern Mp30B0^au;, -Jbpa, čemernež Mp30B0JbaH, čemeren Mynpo,/iHja, -e, premetenost, umetalnost, dovtipnost MyKa, -e, trud Myft.a, -e blisk. H, H Habšcara, -aM, naleteti Hahn, -^eM, najti; — ce, na¬ hajati se H3HHHHTH, -hm, narediti Ha^aTH, -aM, pobegniti Ha^aTH ce, -aM ce, upati Haaeaaa, -e, nada, up HaAMauiHTH, -hm, prekositi Ha^MeH, nadut HaaohH, -IjeM, priti H3AyBeH, napihnjen Harni-baTH, -eM, nagibati HcirHyTH, -HeM, začeti HaroMHJiaTH, -aM, nakopičiti HŠxpynHTH, -hm, navaliti HaxyAHTH, -hm, naškoditi HahhH, -fjeM, naleteti na koga HajeAŠMnyT, Haje^HOM, na¬ enkrat HajMHTH, -hm, najeti; — ce, udinjati se Hajnocjie, naposled HajBOJieTH, -hm, najrajše imeti Haj3aA, nazadnje HaKHH^ypeH, okinčan hškhthth, -hm, okrasiti HaKHa^a, -e, nadomestilo H3Ka3HBaTH, -aM (-3yjeM), pri¬ povedovati H3KOH, po HaiKaH, oborožen HanacT, -h, nesreča, skušnjava HanepHTH, -hm, nameriti nanoKČH, nazadnje HanoJbe, ven, zunaj HanoH, -a, cvet HanyLUTaTH, -TaM, zapuščati Hape^HTH, -HM, zapovedati HapOHHTO, nalašč, izrečno HapyHaj, -a, naročje Hapy>KHTH, -hm, zmerjati, grditi HacpHyTH, -eM, napasti HacTaBHTH, -hm, nadaljevati HacTpanaTH, -aM, v nesrečo pasti HacyKaTH ce, -cyqeM ce, trčiti ob dno HamHHau, -HU,a, naš človek HaTanaTH, -aM, namakati HaTepame, -a, kosanje, tekma H3Teu,aTH ce, -paM ce (-neM ce), poganjati se, tekmovati HaTOHHTH, -hm, namočiti HaTpar, nazaj HaTpTH,-TpeM, nastrgati; omesti HayMHH.e, namerno HaBaJiHTH, -hm, napasti HaBeiuhHBaTH, -hyjeM, nazna- njevati, oklicati H3BHK3, -e, navada HaBHpaTH, -eM, siliti HaBJianHTH, -hm, prevleči HaBpaTHTH, -hm, napeljati, za¬ peljati HaBpiHHTH, -HM, izpolniti H33BaTH, -30BeM, imenovati HenacTHBH, -ora, vrag HeHHjii, od 'nekoga HenjmeH, nezaslišan Hepejba, -e paHa, teden HeAy>KaH, nedolžen HČrpa, nekdaj Herpe, nekje Hero ihto, kakor da, ampak da Hero (jih), temveč, ter, ampak, marveč, kakor HexoTHpe, nehote Hejan, -h, mali otroci Hena, naj HeKap, nekdaj HeKanauibbH, nekdanji HenaKaB, nekakšen EieKyji, nekako, nekam HČMaTH, -MaM Kyp, ne vedeti kaj HŽMČj, nikar HeHa, -e, mati HeHaCHT, nenasiten HeonncaH, nepopisen HenoMHHHO, nepremično HenoBpeflHB, nedotakljiv, svet HenpnjaTeJb, -a, sovražnik Hepap, -a, brezdelje HepapjbHB, nedelaven HecnpeTmaKOBHh, -a, nespret- než HeCTamjiyK, -a, rasposajenost HČCTaTH, -HeM, zmanjkati, zgi¬ niti HeiUTO, nekaj HeTOM, kakor hitro, komaj HeyMep6H0CT, -h, nezmernost HeBŠJbajiap, -Jipa, ničvrednež HeBŠJbao, nič vreden HeBepa, -e, nezvestoba; ne¬ vihta, ki se približuje HČBepaH, nezvest HeBHH, nedolžen HeBOJba, -e, nadloga, potreba, nesreča HeBOJbHHK, -a, nesrečnež HHhH, -KHeM, pognati, vzkliti HHrpe, nikjer HHje, Hero jorn Hemfo, kaj pa še HHjepaH, nobeden HHKap, nikoli, nikdar 9 * 140 HHKHyTH, -HeM, BHAH: HHtiH hh(t)ko, nikdo, nihče HHnoiUTO, nikakor HHiuanHTH, -hm, meriti, ciljati HHUITa, nič HH3, HH3dpAO, navzdol Hohac, nocoj Hoh Ha rjiaBy, v noči pobegniti Hohita, -e, noč HohHUiTe, -a, prenočišče Hohy, ponoči HOBau, -Bita, denar HOBHHe, -a, časopisi HytjaTH, -aM, ponujati. II), Ib tt>HxaTH, -iueM, zibati tbHcaK, -CKa, rezgetanje H>0pHTH, -hm, potapljati se tt.yuiHTH, -hm, vohati tt>yiHKa, -e, gobec tbyiHKaTH, -aM, bhah: H>yiiiHTH. O, o odaMpeTH, -peM, omedleti odapaTH, -aM, zvračati od&cjaTH, -jaM/ obsijati odacyT, posut odehaTH, -aM, obljubiti odeCTaH, prevzeten, objesten ode3deAHTH, -HM, občuvati, obvarovati odmian, navaden odHJia3HTH, -hm, obiskovati, obhajati odnjiOBaTH, -AyjeM, imeti v preobilju odHTaBaTH, -BaM, stanovati odHajKeH, nag 66Hoh, ponoči odopHTH, -hm, izvrniti, zrušiti, — rjiaBy: povesiti; BaTpy: ustreliti odpatjHBaTH, -l]yjeM, obdelo¬ vati odpa30Barbe, -a, izobraževanje, omika odpa30BaTH, -3yjeM, upodobiti; omikati odpOHaK, -HKa, reber, strmina onajame, -a, obup oneKHBaTH, -KyjeM, pričakovati onaKJie, odkod onaHaK, -HKa, oddih OAflHAe, od tam, odondot OAaHJie, bhah: OAaHAfi OAaBae, od tu OAaBHO, davno, dolgo OAdehH, -rHeM, pobegniti OAderHyTH, -rHeM, bhah: oa- dehn OAdAecKHBaTH, -CKyjeM, odbi¬ jati žarke OAeJio, -a, obleka OAGBeH, oblečen OAeatAa, -e, obleka OAjeAHOM, naenkrat OAjeKHBaTH, -KyjeM, odmevati OAJ6KHyTH, -KHCM, BHAH: OA¬ jeKHBaTH OAJiaxHyTH, -HeM, odleči 0AMax, takoj, precej OAMapaTH ce, -aM ce, počivati OAMa3Aa, -e, vračilo, plačilo OAMOpHTH ce, -hm ce, odpočiti se 0AM0T3TH, -aM, odviti, OAOAeTH, -hm, upreti se, pre¬ magati OAOHAa, od tedaj 0A03A0, od spodaj OApJKaTH, -hm, dobiti; držati (besedo) OAcehn, -ceneM, odsekati OAynpeTH, -eM, upirati OAy3HM3TH, -aM (-M./beM), je¬ mati OABaaKHTH, -hm, stegniti onp>KHTH ce, -hm ce, opeči se oncoBaTH, oricyjeM, zmerjati ony3HyTH, -HeM, izpasti, zlesti opHjarn, -a, velikan, orjak OpHTH ce, -HM ce,' razlegati se 6py}KHHpa, -e, orožarna ocehaj, -a, čut, občutek ocehaTH, -aM, čutiti OCeTHTH, -HM, občutiti OCHM, razven ocjiaitaTH ce, -aM ce, zanašati se, zaupati ocJiobatjaTH, -aM, osvobojevati OC/iobhth, -hm, nagovoriti 0CMexHBaTH ce, -xyjeM ce, smehljati se ocHHBaTH, -aM, temeljiti oco6hto, jako 5CBHT, -a, 0CBHT3K, -TKa, svit 0CT3T3K, -TKa, ostanek 0CT3BHTH, -hm, pustiti, zapustiti ocyheH, obsojen ocyheHHK, -a, obsojenec ocynHyTH ce, -eM ce, prepla¬ šiti se 0CB3HyTH, -eM, napočiti, vstati 0CBeTa, -e, maščevanje OCBpHyTH ce, -eM ce, ozreti se oCBpTaTH ce, -heM ce, ozirati se 6iHHHyTH, -eM, mahniti, udariti OTapbHHa, -e, očetnjava, do¬ movina OTepaTH, -aM, zapoditi otSth, čtmčm, odvzeti; — ce, uiti, pobegniti, rešiti se 0TXp3HHTH, -HM, vzgojiti OTxyKHB3TH, -xyKyjeM, težko sopsti OTiihn, -HAeM, oditi OTHMaTH, -MaM (-MjbeM), odvze¬ mati, — ce, braniti se OTKan, od kdaj otkeuiS, odkod OTKHAaTH, -Hm, trgati OTKHHyTH, -eM, odtrgati OTMHpa, -e, ugrabljenje OTOHH, ravnokar OTnjiHHyTH, -eM, odnesti OTny3HTH, -hm, odplaziti OTpOB, -a, strup OTpTH, OTpeM, obrisati OTyAa, od tam, zato OTBapaTH, -aM, odpirati OTBOpen, odprt 142 OTBOpHTH, -hm, odpreti OBaj, OBa, obo, taj, ta, to OBaMO, sem OB^e, tu, tukaj OBejaTH, -aM, vejati OBpehH, OBpuieM, omlatiti 036HJbaH, resen 03JioraaCHTH, -hm, opravljati, ob dobro ime pripraviti 03H3HHTH, -hm, zaznamovati, prisoditi, ukazati, določiti 03HaKa, -e, znak OKApedHTH ce, -hm ce, obrejiti se (KOČHJia) o>KehH, oncmeM, ožgati o>KHHHu;a, -e, žličica. n, n naK, pa naraeHH, peklenski naKOCHHK, -a, zlobnež, hu¬ dobnež naKOCT, -h, zloba naMTHTH, -hm, pomniti naifc, štor, deblo namaJiyK, -a, področje in čast paše naiHHHCTBO, -a, čast in vlast paše n&imi>aK, -a, pašnik naTaK, -TKa, racman naTHTH, -hm, trpeti naTHHK, -a, trpin n&Tfba, -e, muka nayK, -a, pajek nšyH, -a, pav nnejia, -e, čebela rine.TapcTBO, -a, čebelarstvo nnejiHfbaK, -a, čebelnjak nepaTH, -aM, pikati; loviti ribe (na trnek) neHAe, -era, nihalo riecHHua, -e, pest neuiaHHTH, -hm, peš iti neumite, peš neTao, -TJia, petelin neB, -a, spev neBaHHpa, -e, pevka nHJie, -eTa (mh. niinaA, -n, h niiJinhH, -a), pišče hmhth, -hm, žagati riitp, -a, ženitnina nHpHyTH, -eM, zapihati HHpČBaTH, -pyjeM, v svatih biti riHcaa, -epa, pisatelj nncaHKa, -e,’ zvezek riHTaTH, -aM, vprašati njian, -a, jok n^axČBHT, nagel n^aKaTH, -neM, jokati n^aiOTH, -neM, splakovati ruiaMheTH, -mthm, plameneti nnaHAHurre, -a, kraj, kjer po¬ čiva živina opoldne ruiaB, ruiaBeTaH, moder n^ŠBHTH, -hm, modriti n;iHHyTH, -eM, poplaviti nJiitBaTH, -aM, plavati njbaHKaTH, -aM, pleniti, ropati no, noJia(K), pol nodšiiaTH, -aM, v stran vreči nodeaa, -e, zmaga node^HTH, -hm, zmagati node^OHOCaH, zmagonosen n66pHHyTH ce, -eM ce, poskr¬ beti no6yflHTH, -hm, zbuditi no6yHa, -e, upor, vstaja no6yHHTH, -hm, spuntati noUHKHBame, -a, ukanje nonacT, -h, čast nohn, -tjeM, iti noneTH, -hhcm, začeti nojtaJieKO, precej daleč nonedeo, rejen nonecaH, primeren Vioacjihtk, -hm, razdeliti nOAHhH, -AHraeM, vzdigniti, vstati n6nHFHyTH, -HeM, bhah : noAHlrn noajeHHaKO, na isti način, enako noAHOCHTH, -HM, pretrpeti noAparaTH, -aM, pobožati noApJbaTH, -aM, branati, po¬ vleči 143 noApMaTH, -aM, potresti noA,pyM, -a, klet nOABHKHyTH, -KHeM, zaukati noABOpHHK, -a, sluga noraH, nečist noraHHTH, -hm, onesnažiti norAeKojn, marsikateri norftdao, -6jih, nevarnost nornbara, -aM, giniti noFHyTH ce, -rHeM ce, upogniti se norČAHTH, -hm, zadeti, spraviti norpaHHHHH, obmejni norypeH, sključen noxatjaTH, -aM, obiskovati noxapaTH, -aM, uničiti n 0 X 0 AHTH, -hm, obiskati n6xpAHTH, -hm, pohiteti noj, -a, petje nojypHTH, -hm, zapoditi v beg noKajaTH ce, -eM ce, .pokesati se nOKapaTH, -aM, pokarati noKHKHTH ce, -aM ce, eden drugega za kito prijeti noKAiiK, -a, klic nČKJionHHh, -a, pokrovček noKJionHTH, -hm, pokriti noKOJiebaH, neodločen, omajan nOKpaj, poleg noKpajHHa, -e, dežela noKpeT, -a, gibanje nOKpHBeH, pokrit noKpOB, -a, pokrov; mrtvaški prt noKyu.aTH, -aM, potrkati riOKyAHTH, -hm, grajati nOKyft>axH, -aM, zadremati noKyft>HTH ce, -hm ce, potuh¬ niti se, glavu pobesiti noKynHTH, -hm, pobrati noKymaj, -a, poskušnja nonaraHO, počasi nonaico, bhah: noAŽtraHO noJia3HTH, -HM, odhajati; obi¬ skovati nojieryTHTH ce, -thm ce, sklju- čiti se nonoj, -a, plitvina, plitvo me¬ sto v vodi nojiyAeTH, -hm, znoreti noMahn, -KHeM, pomakniti noMaMa, -e, divjanje noMaMaH, podivjan nČMHuaTH, -qeM, premikovati noMHJiOBaii>e, -a, pomiloščenje noMHAOBaTH, -JiyjeM, pomilo¬ stiti noMpaHHTH, -HM, zatemniti nOMpHHHa, -e, mrak nOHajBHUie, večidel noHeiuTO, nekaj nČHHiHTHTH, -hm, uničiti nČHop, -a, prepad, brezdno noHOCHTH ce, -hm ce, pona¬ šati se nČBbaBa, -e, pogrinjalo norbaBan, -Baa, preproga nonpČKO (mena™), pisano, po strani nonpHLUTe, -a, pozorišče nonpCKaTH, -aM, poškropiti nonyT, kakor nopeA, zraven nope3, -a, davek nopHuaTH, -neM, zanikati nopoČHTH, -hm, oropati nopoAHita, -e, .rodovina nopOK, -a, madež, napaka, hiba nopyHHTH, -hm, sporočiti nopyMeHeTH, -hm, pordeti nocH3aTH, -H)KeM, posegati nočne, po, pozneje nocnoBHiia, -e, pregovor nocny)KHTH, -hm, postreči nocny>KHHK, -a, sluga nocMaTpaTH, -aM, motriti nocpHyTH, -eM, omahniti nocpTaTH, -heM, omahovati nocTHljeH, osramočen nocTojan, stanoviten, stalen nocTojbHHa, -e, dom nocTpanaTH, -aM, v trpljenje, v nesrečo pasti nocTynaTH, -aM, ravnati, delati 144 noiuaJiHHa, -e, vročinska bole¬ zen, legar noiuTO, ker, potem ko noTepaTH, -aM, zapoditi, po¬ gnati noTHJbaK, -JbKa, tilnik noTKyMHTH, -hm (jante), pori¬ niti noTnyHo(Ma), popolnoma noTpaacHTH, -hm, poiskati noTpHaTH, -hm, poteči noTyuajio, -a, klatež noTyhH ce, -neM ce, stolči se, stepsti se noy3AaH>e, -a, zaupanje noBe^iHK, precej velik noBeHyTH, -HeM, oveneti noBepjbHBO, zaupljivo noBecT, -h, zgodovina noBeTapne, -a, sapica noBHK, -a, vzklik noBHKara, -HeM, zavpiti noBOH, -a, vzrok; konjska vrv nOBpaTHTH, -hm, vrniti nČBphe, -a, zelenjava no3HaHHK, -a, znanec no3BaHHK, -a, povabljenec no3BaTH, -30BeM, poklicati, povabiti npaAeAOBCKH, od pradedov np&Maij, -Mija, prednji del ladje npaMČH, -a, čop, koder npacaK, -ena, pok npace, -eTa, (mh. npacan,, -h), prašič npacK03Čpje, -a, svit, osvitek, zor npauiKa, -e, nparnaK, -uiKa, prašek npatuTaTH, -aM, oproščati; — ce, slovo jemati npaTHJiaii, -opa, spremljevalec npaTH>a, -e, spremstvo npan, raven npaBAa, -e, pravica npaBAaTH ce, -aM, opraviče¬ vati se npaBenaH, pravičen npaBHTejbCTByjyuiHH CaBeT, -a, ministrstvo npe, prej, pred, npeHHTH, -hm, braniti npehH, -IjeM, preiti npepanbe, -a, ustno izročilo predaja, tradicija npenaTH, -aM, izročiti; — ce, oddati, udati se npetjH, -a, predniki nperHyhe, -a, pogumnost nperHyTH, -eM, skleniti; na¬ penjati se nperopeTH, -hm, preboleti nperoBapara, -aM, pogajati se npeKžbbeH, preizkušen npeicHU, -a, prekinjenje npeKHAaTH, -aM, prekinjati, pretrgovati npeKjynep, predvčerajšnjem ripeKopHO, očitek učiniti npeKpCTHTH ce, -HM ce, pre¬ križati se npe;ia3HTH, -hm, prehajati npeJieraTH, -heM, preletavati npeMa, proti, po npeMaMHTH, -hm, prevzeti npeMpa, čeravno npeo6pa3HTH, -hm, spremeniti npenacTH ce, -pHeM ce, pre¬ strašiti se npenaTHTH, -hm, pretrpeti npenpepeH, zvit, prebrisan npecaH, sirov npčcTaTH, -HeM, nehati npecTHkH, -HrneM, prehiteti npčcTpaBJbeH, prestrašen nperao, debel npeTOBapHTH, -hm, prenato- voriti npeBpahaTH, -aM, obračati; listati npeBpTaTH, -heM, bhah: npe¬ BpahaTH npeByhn, -neM, povleči npe3aB, prestrašen npČ3Hp, -a, preziranje 145 npe3pett>e, -a, preziranje, zani¬ čevanje npeiKHHa, -e, predpasnik npndaBHTH, -hm, priskrbeti npHdpa™ ce, -6epeM ce, zbrati se npftua, -e, povest npHHaTH, -aM, pripovedovati npHHČnHTH, -hm, zagozditi npHHemhHBaTH, -iuhyjeM, ob¬ hajati npHHHHbaTH ce, -aM ce, zdeti se, domišljevati se npHhn, -IjeM, približati se, priti do npHrHyTH, -iieM, upogniti npHrpeBaTH, -aM, greti npHXBaTHTH, -hm, prijeti; be¬ sedo povzeti npHKa3HBaTH, -3yjeM, kazati, igrati (v gledališču) npHKpHJiHTH, -hm, pokriti npHKynHTH, -hm, skupaj spra¬ viti npHKBaHHTH, -hm, pripeti npHJiHHaH, primeren npHUHKa, -e, podoba, znamenje npHMHuaTH, -H6M, dajati; — ce, približevati se npHOHyTH, -cm, prijeti se npiinamaj, -a, pas npHna3HTH, -hm, paziti, čuvati npHneTH ce, -mieM ce, vspeti se, nasloniti se npHCtynaHaH, pristopen npHcycTBOBaTH, -TByjeM, na- vzočen biti npHByhn ce, -neM ce, privleči se, priplaziti nj)jbaB, zamazan npou.ec, -a, razprava npoiiBciCTH, -BaTeM, razcveteti npohH, -IjeM, preiti; — ce, pu¬ stiti npopoji, -H, dolina nponyiKHTH, -hm, nadaljevati, podaljšati nporon, -a, preganjanje nporČHHTH, -hm, preganjati nporoBapaTH, -aM, govoriti nporyTaTH, -aM, pogoltniti npoxyjaTH, -hm, probučati, za- šumeti npoKpHOMnapHTH, -hm, vtiho¬ tapiti npoua3HTH, -HM, prehajati npo^ehe, -a, pomlad nponeTHH, pomladanski npouHCTaTH, -aM, listje pognati npoMaTpaTH, -aM, ogledovati, razgledovati nponaHyTH, -eM, propasti npone™ ce, -nHeM ce, vzdig¬ niti se, pokoncu se postaviti nponHC, -a, predpis nponncaTH, -riHUieM, predpisati npoii.TaKaTH, -qeM, razjokati nponycTHTH, -hm, opustiti npopemeTaTH, -aM, preluknjati; prerešetati npoceBara, -aM, presevati npčcnnaTH, -aM (-njbeM), raz¬ sipati npocjaK, -a, berač npoCHyTaK, -TKa, zora npoCT, preprost npOCTpT, pogrnjen npocrpyjaTH, -j h, pretekati; valiti se npocyn>e, -a, osojno, solnčno mesto npocyTH, -cneM, izliti, iztresti npocyifcaK, -itKa, solnčne lise npoTHU,aTH, -neM, teči skozi npOTHBHO, nasprotno npoTepaTH, -aM, spoditi, iz¬ gnati npoBajbHBara, -JbyjeM, vdirati npoBHpHBaTH, -pyjeM kukati skozi npo30p, -a, okno npo30pje, -a, zora njicHyTH, -CHeM, počiti npmaKbe, -a (noBeTappa), po¬ igravanje npyhe, -a, šibe, protje 146 npyTHh, -a, paličica npy>KHTH ce, -hm ce, iztegniti se np>KHTH, -hm, pražiti nceTO, -xeTa, psiček nypn>aBa, -e, pokanje nyhKaTH, -KaM, oglašanje pu¬ rana nyK, -a, narod nyKH, sam nyKHyTH, -KHeM, počiti nyH, poln nynoM6hHHK, -a, pooblaščenec nyriHTH, -hm, poganjati popke nynojbaK, -jbKa, popek nyCT, prazen, zapuščen nycTČui, -h, puščava nymHTH, -hm, kaditi nyT, -a, pot nyTHHK, -a, popotnik. P podora, -e, delo padoTaTH, -aM, delati padoTHHK, -a, delavec pa#, -a, delo paflHH, delaven paAHTH, -HM, delati panHHK, -a, delavec pžUtfba, -e, delo paljaTH, -aM, roditi paxaT, ugodno paja, -e, krščanski podložniki turški paica, -e, grob p&KHja, -e, žganje paoHHK, -a, črtalo (na plugu) pacan, -ena, razdejanje pacKHBaTH, -aM, razvreči, raz¬ dirati pacKonnaTH, -aM, odpeti pacKpinhe, -a, razpotje pacnHJiHTH, -hm, razžagati pacnpčcTpaHHTH, -hm, razširiti pšenprara, -hm, odložiti; vtak¬ niti se pacnycT, -a, velike počitnice pacTaBHTH, -hm, ločiti pacTy>KeH, otožen, potrt paT, -a, vojna paTHuiTe, -a, bojišče paTHH, vojni paTHHK, -a, bojevnik paTOBaTH, -TyjeM, bojevati se paBaH, raven, enak pa3^dpaTH, -depeM, razločiti, izvedeti; — ce, k sebi priti pa3doj, -a, bojišče; statve pa3flepaTH, -nepeM, razdreti; — ce, zadreti se p^3nparaH, razigran pa3ro./iHheH, razgaljen pa3rpal)HBaTH, -ljyjeM, podirati p^3^i33HTH ce, -hm ce, razha¬ jati se pa3^or, -a, vzrok, preudarek pa3JbyTHTH, -hm, razjeziti pa3MaK, -a, razdalja pa3pOBaTH, -pyjeM, razriti pljaB, slab, rjav pen, -H, beseda peneHHua, -e, stavek pe/tara, -aM, vrstiti penOM, po redu, po vrsti penHHa, -e, velik rep peuiHTH ce, -hm, odločiti se piidapue, -eTa, ribič pHKHyTH, -HeM, zarikati, zarjuti pHTHyTH, -raeM, udariti z nogo pod, -a (mh. podoBH, podjbe, -a), suženj podoBaft>e, -a, suženjstvo pOA, -a, rod, sorodstvo pOAHTejb, -a, oče (pOAHTeJbH, starši) pOMČH, -a, šumljanje, žubo¬ renje pT, -a, konica, ost pyda./b, -6jb a, ruski denar pydHTH, -HM, sekati pyAacT, kodrast pyAeTH, -hm, rdeti pyr, -a, roganje, posmehovanje pynio, -a, zasmehovanje pyroda, -e, grdoba pyjHTH, -hm, rumeneti 147 pyKHyTH, -HeM, zarjuti pyKOBaTH ce, -KyjeM ce, roke si podajati pyMeH, rdeč pyna, -e, luknja pynHpa, -e, luknjica py®:aH, grd pjbKHHitaK, -a, rožni vrt p33TH, jmeM, rezgetati. C, c c, ca, z; zaradi caqyBaTH, -aM, ohraniti, obva¬ rovati ca p, -a, nasad c&pa, zdaj, sedaj cappiKaTH, -hm, vsebovati car, -a, preproga cajaM, -jMa, semenj ciue, -a, naznanilo C&neTH, -nHeM, speti, ukleniti capaj, -a, dvor cšcehn, -neM, posekati c&CJiymap>e, -a, zaslišanje c&CTajaTH ce, -eM ce, shajati se cžcyTH, -cnČM, zasuti, vlijati c&cbhm, popolnoma caT, -a, ura caB, CBa, CBe, ves, vsa, vse caBeT, -a, svet, nasvet caBeTHHK, -a, svetovalec caJKŠUbHBO, pomilovaje cepaTH, -aM, sekati cehaTH ce, -aM ce, spominjati se cep, siv cepMHpa, -e, teden cena, -e, sestra cčjio, -a, vas cejian, -a, kmet cejbaHKH, kmetiški cejbaHKa, -e, kmetica cena, -e, ceHKa, -e, senca ceHOKoma, -e, senožet ceope, -a, vasica cer, -h, otožje ceTHTH, -HM, spomniti ceBHyTH, -HeM, zabliščati cxop, -a, izhod cxpaHHTH, -HM, spraviti; po¬ kopati cxBahaTH, -haM, cxBaT3TH, -TaM, razumeti cnhH, -tjeM, zlesti CHhymaH, droben cnrypaH, varen CH/ia3HTH, -hm, iti doli CHHOBap, -Bpa, nečak CHHyTH, -HeM, zasvetiti, pre¬ šiniti CHKbH, siv CHnHTH, -hm, pršeti cnpoTHita, -e, revščina CHT3H, droben CHTHHpa, -e, malenkost cjaTH, cjaM, lesketati, svetiti cjaBJbHBaTH, cjaBjbyjeM, kadar čebele pojo CKanaBap, -Bpa, kobilica CKaKjnraifee, -a, poskakovanje CKaKyT3TH, -yheM, poskakovati CKanaTH, -njbeM, giniti, pogi¬ njati CKeJia, -e, brod (prevozna ladja) CRHpaTH, -aM, snemati CKHHyTH, -eM, sneti CKHTHHpa, -e, klatež CKJIOHHTH, -eM, nagniti, spraviti CK^ionHTH, -hm, skleniti ckot, -a, žival, zalega CKpahHBaTH, -hyjeM, skrajševati CKpČHyTH, -eM, odvrniti CKpHBHTH, -hm, zagrešiti CKpoBHHiTe, -a, pribežišče CKpymeH, potrt, skesan CKyn, drag CKynHTH, -HM, zbrati CKyT, -a, rob; CKyTH, -h, dolnji kraj srajce, suknje; naročje ckbSchth, -hm, premočiti CJiapHTH ce, tekniti 148 cjiSth, majbCM, pošiljati CJiaByj, -a, slavec caaByjnh, -a, slavček CJI33HTH, -HM, navzdol iti cjiehH, ->KeM, -rHeM (paMeHHMa), zgeniti; ce, privreti cnenoHHiia, -e, senci CJieTaTH, -heM, leteti doli CJiiiHaH, podoben ciiOTa, -e, sneženi metež z dežjem cjio5khth ce, -hchm ce, složni postati, zediniti se C/iy5K6eHHK, -a, služabnik cmčo, -Jia, -jio, srčan CMepHo, ponižno cmčcth, -TeM, zmešati - CMHJbe, -a, smilj, moleč, mol- čevje, imortelka CMHJiOBaHbe, -a, usmiljenje CMpKŠBaTH ce, -a ce, mračiti se CMpBHTH, -hm, zdrobiti CHara, -e, moč CHama, -e, snaha CHaiKaH, močan chčth, ci-ieceM, znesti CHeBecejiHTH ce, -hm ce, užalo- stiti se CHeBHneTH ce, -hm ce, nedo- pasti se CHHBaTH, -aM, sanjati CHOCHTH, -HM, prenašati, trpeti CHOIHJbHBOCT, -H, potrpljivost CO, COJIH, sol co(J)pa, -e, miza cČKaK, coKaKa, ulica, -e cokojihth, -hm, bodriti cnac, -a, rešitev cnacaBaft>e, -a, reševanje cnacTH, -hm, rešiti cnaxHja, -e, graščak, vele¬ posestnik cna3HTH, -hm, opaziti, zagledati cnoKČjaH, miren cnop, počasen cnopenKaTH ce, -aM ce, skre¬ gati se, spričkati se cnpaM, proti cnpaT, nadstropje cnpeMaTH, -aM, pripravljati cnpOBOA, -a, sprevod; pogreb cnpoBOUHHK, -a, sprevodnik cha/thth, -thm, privezati cpebpKbaK, -a, srebrnik cpeflHTH, -hm, urediti cpenft>aK, -a, sredinec cptTan, srečen cpe3, -a, okraj CpCH, -H, mravljinci CTaflO, -a, krdelo ctSh, -a, stanovanje CTaHapnua, -e, planšarica CTapaH>e, -a, skrb CTapaTH ce, -aM ce, skrbeti, brigati se CT3TH, -HeM, stati; začeti CTaTya, -e, kip CTa3a, -e (KpHBOBHja), steza, ki se vije, zahaja (s pravega pota) CTehn, -neM, dobiti crer, -a, drog CTera, -e, red, disciplina creibaTH, -ft>eM, stokati CTepaTH, -eM, postlati; — ce, razprostirati se CTČ3aTH, -meM, stiskati; pri¬ tegniti CTfthH, -rHeM, doiti, doseči, priti, dohiteti CTHueTH ce, -hm ce, sramovati se CTHJUbHB, sramežljiv CTHrHyTH, -HeM, dohiteti, doseči cto, -na, miza CTOHaH, od živine, živinski CTČra, zbog tega, vsled, zaradi tega CTOKa, -e, domača živina CTOJiHua, -e, stol CTona, -e, stopinja CTOCTpyK, stokraten CTpanara, -aM, trpeti CTpaH, tuj CTpacHa HČAeJba, -e, veliki teden CTpaTHiUTe, -a, morišče CTpa>KH>H, zadnji 149 crpnaTH, -hm, prihiteti CTpenuTH, -hm, tresti se, bati se CTpMČH, -h, strmina CTpoBajiHTH, -hm, zvaliti CTpiUHTH, -hm, ščetiniti se, mo¬ leti CTpyjara, -jft, teči, valiti se, pretakati se, dreti CTpyK, -a, postava; pas CTpy>KH>aK, -a, žehtar CTyneH, mrzel CTyn, -a, steber CTBOpHTH, -hm, ustvariti; usta¬ noviti cy6a>Ka, -e, podpolkovnik, na¬ mestnik paše v vaseh cyn, -a, sodišče, sodnija; sod¬ ba, mnenje; posoda cynbHHa, -e, usoda cyHHHua, -e, sodnijska dvorana cyi, -uima, odpadlo listje mymKaii>e, -a, šumenje, šuš- ljanje LUyTeTH, -hm, molčati. T, T Ta, saj, pa, ali T&na, tedaj TajHH, -a, hrana za vojsko THKHyTH, -eM, dotakniti se TaKotjep, tudi Tajiac, -a, val T&MHHiia, ječa TaMHOBame, -a, bivanje v ječi TaMftaH, -a, kadilo TanaH, -a, tanek, vitek T^it>yp, -a, krožnik Tapa6a, -e, plot TaBaH, TaMaH, temen T^BaH, -a, podstrešje Te, ter, in Tehu, -HeM, teči; dobivati; tra¬ jati TerJiHTH, -hm, vleči; tehtati Teroda, -e, težava TeroTan, težaven TČK, TČKap, šele, komaj, samo TČKOBHHa, -e, pridobitek TČJiaji, -a, oznanjevalec TeMejbHTH, -hm, utemeljevati Tepara, -aM, gnati, poditi TepeT, -a, breme, tovor TČCHau,, -a, škripec; ožina TeuiHTH, -hm, tolažiti TeTypaTH ce, -aM ce, opotekati se TeiKHTH, -hm, hrepeneti; tehtati TiixaHO, tiho THK, ravno, prav THLUMa, -e, naliv, dež TiiTpaTH, -aM, migljati tko, ko, kdo TMypaH, mračen Todoate, češ TOKe, -a, srebrne plošče na dolami Top, Topa, pletena ograja za živino, tamar TČparb, -pita, zvonik, stolp TOprbHh, -a, majhen zvonik, stolpič ' TOBaH, debel, rejen TpaBKa, -e, travica TpaiKHTH, -hm, iskati, terjati TpnaTH, -hm, dirjati TpHKaTH, -aM, teči TpenepHTH, -HM, migljati, tre¬ petati Tji>rHyTH, -HeM, vzdramiti, po¬ tegniti, vdreti TpnnapHja, -e, čenčarija TpKa, -e, tek, tekanje TpHUH, -Hana, mravljinci TJ3HHTH, -HHM, Čistiti TpHyTH, -HeM, gasiti TpHyTH, -HeM, otrpevati Tpojnua, -e, Binkošti TpoHyhe, -a, ganjenje TpoHyTH, -eM, ganiti TpoBaTH, TpyjeM, zastrupljevati TpydJba, -e, trobenta Tpy^deHHK,- -a, vnet, marljiv človek TpyHyTH, -eM, trohneti TyhH, -neM, tolči TyAa, tu, tod Tyji,Hjep, tukaj Tyt|HTH, -hm, potujčevati TyHa, tu TypHTH, -hm, vtakniti, djati TyTas>, -TH>a, bobnenje 151 TyTK3TH, -aM, delati kradoma TyTHbHTH, -hm, bobneti TBČpau, -pua, Stvarnik TBpUj trd TBpAHpa, -e, skopuh. y, y y6aB, lep, ljubek y6ettJbHB, prepričevalen y6pajaTH, -aM, prištevati y6para, y6epeM, utrgati y6pycau, -cua, prtič (servieta) y6p30, hitro, brž yu.Be.3HTH, -hm, razžalostiti, v jok pripraviti yhH, yheM, vstopiti; yhH y Tpar KOMe hjih qeMy, izslediti, najti yneHHK, -a, učenec yUHHHTH, -hm, storiti; — ce, priči liti se, zdeti se yuecHTH, -hm, narediti; srečati yAHhHua, -e, trnek yuy6HTH ce, -hm ce, poglobiti se yUyuiHTH ce, -hm ce, zadušiti; zamolkniti yra3HH KaMeH, -a, ogelnik yr3euaTH ce, -aM ce, za vzgled vzeti yrjbeH, -a, premog yn-beTaBan, -a, nasilnik, tiran yrtt>eTaBaft,e, -a, zatiranje yxo, -a (mh. yiuu), uho yxB3THTH, -thm, prijeti yjeu^peu, n amah, naenkrat yjy T P° , zjutraj yKJieT, zaklet yK30HHTH, -hm, odstraniti yKpaj, na kraj, ob kraju y3ap, -Jiapa, uzda y3HHKbaK, -a, potepuh, postopač y3yHHTH, -hm, vloviti, prijeti yjbyJbaTH, -aM, zazibati yMax, takoj yMajio, skoro yMapaTH, -aM, utrujati yMH33H, yMHJbaT, mil yMop, -a, trudnost yMOBaTH, -MyjeM, sklepati, raz- mišljevati yMpjbaTH, -aM, zamazati yHHiHTaBau,e, -a, uničevanje yHHUiTaBaTH, -aM, uničevati yOHH, dan pred yna3HTH ce, -hm ce, vneti se ynHitaTH ce, -cm ce, upirati se, truditi se ynHTOMHTH, -hm, udomačiti ynuaKaH, objokan ynopeuo, vzporedno ynpaBHTH, -hm, uravnati ynpaBO, pravkar, prav, ravno ynpJbaTH, -aM, zamazati ynyhHBaTH, -hyjeM, napeljavati, poučevati ynyTHTH, -hm, uvesti, upeljati ypau,HTH, -hm, izdelati, narediti ypaHai<, -HKa, rano vstajanje ypaHHTH, -hm, rano vstati ypec, -a, o epšava yp3HKa™, -vieM, tuliti ypHe6ec, -a, bobnenje, hrušč ypBHHa, -e, strmina ycal]HBaTH, -ljyjeM, vsajati yce3HTH ce, -hm ce, priseliti se yceB, -a, setev yCXHTHTH, -hm, vzradostiti, oča¬ rati ycHC3TH, -HrneM, posesati, na- vzeti se ycK P c, -a, Velika noč ycKpcHyTH, -HeM, vstati, obu¬ diti (od mrtvih) yCHyTH, -HeM, zaspati ycnoMeHa, -e, spomin ycnpaBHTH ce, -HM.ce, po koncu postaviti, vzravnati se ycnyr, med potjo, gredoč ycpeu, sredi ycTa3šcaTH ce, -aM ce, valoviti ycTaHaK, -HiKeM, dvigati y3eHl)Hja, -e, železo na stre¬ menu, v katero vtakne ja¬ hač nogo y3eTH, y3MeM, vzeti, začeti y3HHCTaTH, -aM, dobiti listje ^3MeTHyTH ce, -HeM ce, vreči se, pretvoriti se y3MHH3TH, -neM, umikati y3HČTH ce, -HeceM ce, vznesti se, vzdigniti se, vsplavati y3opnT, vzoren y3BHK, -a, klic y3BHCHB3TH, -cyjeM, poviševati y>Kac, -a, groza, strah y>KacaH, grozovit, strašen yacehH, yjKe>KeM, vžgati, pri¬ žgati y>KHBaiie, -a, užitek yiKyTeTH, -hm, porumeneti. B, B BaAHTH, -hm, jemati iz česa BajHit, jomnast, žalosten BajbaTH, -aM, veljati; Bajba, treba je BaibaTH, -aM, valiti BaJbua, menda, najbrž BaH, ven; razen B3HH, zunaj BaHpeAaH, izreden Banaj, -a, vpitje BapaK, -pna, Bapna, -e, golju¬ fija, prevara BapajiHiia, -e, goljuf BapHTH, -hm, kuhati BapHBO, -a, prikuha Bapoiu, -h, mesto BapBapCTBO, -a, barbarstvo B3CH0HH, vesoljni BaTpa, -e, ogenj BaTpeH, ognjen, ognjevit BaTporacan;, -ega, gasilec Ba3Aa, vedno Ba3AyujacT, zračen Beh, že, ali, ampak BehMa, bolj Bene, Benepa; Benep, Benepn, večer bčhhto, večno petje, -a, obrvi bčk, -a, stoletje; vedno BeKOBtbaK, -a, človek, katerega ime vedno živi BeJbH, velik BeHHaHH KyM, -a, priča pri po¬ roki BennaHbe, poroka BeoMa, vrlo, jako BepaH, zvest BepaTH ce, ,-eM ce, skrivati se 153 BeiUTa^KH, umeten BfthH, BHKHyTH, -KHeM, nava¬ diti se BHH3H, navajen bha, -a, vid; y Bnny, v podobi bhasth, -aM, lečiti, zdraviti BtifaTH ce, -aM ce, videti se Bii^eH, ugleden Bftxop, -a, Bfijop, -a, vihar BujopHTH, -hm, vihrati bhaobht, kakor vile, vilinski BHJbyimh, -era, Bog bht, bhthk, vitek B^aAafte, -a, vedenje BJia^aTH ce, -aM ce, vesti se BJiacT, -h, oblast BJiacTHT, lasten Bohi-fcaK, -a, sadni vrt BOAeHHpa, -e, mlin na vodo B0A03eMKa, -e, žaba, ki živi v vodi in na zemlji (na suhem) BojeBaTH, -jyjeM, bojevati se BOJieTH, -hm, rad imeti BOAUiedHH, čudežni Bpanafte, -a, vedeževanje, vra- čarija, coprnija BpanaTH, -aM, vedeževati, ča- rovati Bpar, -a, sovražnik BpHH, črn BpaTHTH, -hm, vrniti BpebaTH, -aM, prežati BpekH, BpjKeM, mlatiti BpČAHTH, -hm, veljati, vreden biti BpeAO, -a, vrelec BpeMe, -eHa, čas BprHyTH, -HeM, vreči BpAČTaH, strm BpAO, jako, izvrstno BpHAaTH, -aM, blebetati, godr¬ njati, presti BjiiTAap, -a, vrtnar ByhH, -neM, vleči ByK, -a, volk. 3 , 3 3a6aBA>aTH, -aM, zabavati; — ce, veseliti se, zabavati se 3a6eAeTH, -ahm, pobeliti 3a6HTaH, samoten, 3a6AHCTara, -TaM, zableščati 3a6opaB, -h, pozabljenost 3a6opaBHTH, -hm, pozabiti 3appHHTH, -HM, očrniti 3au,pBeHeTH ce, -hm ce, zardeti 3akH, -tjeM, zaiti 3aAaha, -e, naloga 3aAajaTH, -AajeM, dišati po čemu; povzročiti 33ApxTaTH, -ApmheM, zatre¬ petati 3ŠAyBaH, zasopljen 3&rpAHTH, -hm, objeti sar^AeTH, -hm, zagosti 3aryuiHBaTH, -myjeM, dušiti 33HCKaTH, -HiHTeM, zahtevati 3ancTa, zares 3ajeAHHHKH, skupno 3ajeAH0, skupaj saKAafeaTH, -aM, obraniti 3aKAHKT3TH, -KheM, zavriskati' 3aKA0HHTH, -hhm, zakriti, obra¬ niti 33KJbyHeH, sklenjen 33KpecHTH ce, -ch ce, zaiskreti 3Š.KyK3TH, -aM, zatarnati, za¬ jokati 33A0>khth, -hm, založiti; za¬ staviti 3aAyA, zaman 3aAyT3TH, -aM, zaiti 33MeTHyTH, -HeM, pričeti 3aMKa, -e, zanjka 33MOAHTH, -HM, zaprositi 3aMpA>aTH, -aM, zamazati 3aHaT, -a, rokodelstvo, zani¬ manje 33HciTAHja, -e, mojster roko¬ delski 33h6chth ce, -hm ce, navdu¬ ševati se 3ao, 3Aa, 3A0, hudoben, 10 154 3 aon 6 TH, -^eHeM, obleči 3aopHTH, -hm, zadoneti; razle¬ gati se 3anaxtbHBaTH, -xtt>yjeM, pariti 3anajiHTH, -hm, vžgati 3anapaTH, -aM, oguliti, odrgniti 3anHTaTH, -aM, vprašati 3anHTKHBaft>e, -a, povpraše¬ vanje 3an;iaKaTH, -qeM, zajokati 3anonecTH, -AeneM, začeti, na¬ stati 3anojaTH, -jeM, zapeti 3anpeHHTH, -hhm, preprečiti 3anpeKa, -e, ovira 3anpenamheH, prestrašen 3anyiHHTH, -hm, zakaditi 3ap, mar 3api]aTH, -aM, zarjaveti 3apo6jbeHHK, -a, ujetnik 3apo6jbeHHHKH, ujetniški 3acett>HBaTH, -ityjeM, zasenčiti 3ac^enHTH, -hm, oslepiti 3acJiyra, -e, zaslužek; zasluga 3acpaMJbeH, osramočen 3aCT3TH, -TaHeM, postati 3acTeftaTH, -eM, zastokati 3šcTpameH, prestrašen 3ŠTepaTH, -aM, pritirati 3a.THJbaK, -/bKa, tilnik 3ŽITHM, potem 33T0HHHK, -a, branitelj 33T0H, -a, zaliv 33Tpa>KHTH, -hm, zahtevati 3aTpnaTH, -aM, zamesti 3aTyTbbeTH, -hm, zabobneti 3ŽiTBapaTH, -aM, zapirati 3aTB0pHTH, -hm, zapreti 3ayaapaTH, -aM, dišati 3aBepa, -e, prisega, obljuba 3aBepHTH ce, -hm ce, priseči, zakleti se aaBHHaj, -a, dom, domovina, rojstni kraj 3aB0HHHi;a, -e, zapeljevalka 3aBČj, -a, ovinek 33BpeHHTH, -HM, zaslužiti saBpHUiTaTH, -HJTHM, zakričati 3aByhH, -qeM, vtakniti 3a3yjaTH, -hm, zabrenčati 36au,HTH, -hm, vreči 36njba, -e, resnica; 36H*a! res, za res 36HBaTH ce, -Ba ce, dogajati se 36or, zaradi 36opHTH, -hm, govoriti 36paTHTH ce, -hm ce, pobratiti se 36yHHTH, -hm, zmešati, v ne¬ red spraviti 3neJia, -e, skleda 3neJiHua, -e, skledica 3ejieHK0, -a, belec (konj) 3eMaH, -a, čas 3rona, -e, priložnost 3ronaH, priložen, primeren 3rypHTH ce, -hm ce, zgrbiti se 3H,n,HHa, -e, zidovje 3HMyc, to zimo 3,/iHua, -e, hudobnež 3Jio6a, -e, hudobija 3Jio^yx, -a, zli duh 3JiOKo6aH, zlo usoden 3JionaK, hudoben, napačen 3JionaTHTH, -hm, stradati, po¬ manjkanje trpeti 3JiocTaBJb3TH, -aM, trpinčiti, grdo ravnati 3MHja, -e, kača 3H3K, -a, znamenje 3H3MeH, -a, podoba, bilega 3HaHHua, -e, znanka 3H0j, 3Hoja, pot 366, 3o6h, oves 3op, -a, sila 30paH, silen, jak 30Ba, -e, bezeg 3paqaK, -HKa, zrak 3paKa, -e, žarek 3peHHK, -a, obzorje 3yjaTH, -hm, brenčati 3yM6yji, -a, hijacint 3yH^apaqa, -e, velika muha 3ypHa, -e, turška piščal 3B3TH, 30BČM, klicati 3BeqaTH, -hm, zveneti 3ByK, -a, zvonjenje, glas, zvok. 155 - >K, >K >Ka n, -a, obrežje JK&flHTH, -HM, obžalovati >Kap, -a, žerjavica; žarenje >K,np£Ui, -a, žerjav HcppaJiOBHk, -a, majhen žerjav mopeda#, -h, žrebeta iKppedHpa, -e, žrebe >KehH, jkčjkčm, žgati >KejbKOBaH, zaželjen >Kejt.yKaH>e, -a, željenje )KeTejian;, -Teopa, kosec, moški, ki žanje JKHraB, predmet, kateri se vžge HciirHpa, -e, vžigalica jkhth, -jeM, živeti )KHBap, -H, perutnina >khbot, -a, življenje HCHBOTHffeHpa, -e, živalica nam a, -e, luč >KypeTH, -hm, hrepeneti )KypHTH ce, -HM ce, hiteti, mu¬ diti se >KycTap, okreten, hiter >Kyr, rumen )KBaKaTH, -neM, žvečiti. 10 *- Ca^p>Kaj. CTpaHa 1. *BoiKe ngaB^e. — JoBaH ToopljeBHh .11 2. *CBeT. — 3Maj JoBaH JoBanoBiih. 11 3. *Pozdrav domovini. — PetarPreradovič.12 4. Zavera. — Venceslav Novak. 13 5. *JyrocjiaBeHCKo kojio. - BpaiiKO PajHieBHh .14 6. JejiHHau. — H a b o p h h TpcTetbaK. 15 7. *Dva brata bez seke. — RikardKatalinicJeretov . . . . 15 8. Budi svoj. — Vekoslav Klaič.16 9. *Na putu. — MijatCrnko.16 10. MaBKa h nraite. HocHTej 06pa«OBHh. 17 11. Vrana i rak. 12. *11hu,. — BpaHKO PamiieBHh . . . . . .. . . . . . . . 18 13. U čara Trojana kozje uši. -*■ Narodna pripovetka.18 14. r^yB«. — HapoaHa npma.20 15. *PIaKOCHHK. — 3Maj JoBaH JoBaHOBHh. 20 16. FlaiaK h wa6a .. 20 17. MajiHM tjau.HMa. — A^eKcaHflap BaBpaK . 21 18. Najbolji savet. — Iz Jovičeve čitanke.21 19. Skola. — Edmondo Amicis . 22 20. nujamma. — 3. J. 23 21. Kur jak i pas. — IvanLepušič .25 22. Poštenje. — Davorin Trstenjak .25 23. Moj oTau. — 'Bypo JaKiiiHh .26 24. ‘ : Majka. — HugoBadalič .27 25. BpaTCKa jby6aB. — HapojHa npH^a.28 26. *Iz „Kugine kuče“. AvgustSenoa .29 27. ;f Saveti. — JosipMilakovič .29 28. MpaBH. — PHKapa KaTaMHHh JepeTOB.30 29. Jače od smrti. — Iz Nazorove čitanke.30 30. :i: Pjesma o Zigici žigavoj i Gredi gredurini. — Vladimir Nazor 31 31. *Gavanu. — IvanLepušič . . . . ■.32 32. *Suza sirotinje. — BogumilToni .33 33. *Eypa Ha Mopy. — CieBaH KahaHCKH .34 34. Vatra na brodu. — Iz Nazorove čitanke. 34 35. P(o Mopy. — AHTeTpecHhnaBHHHh .35 36. *Mornari. — RikardKatalinicJeretov .36 37. CpnKHH>a. — HapHHKaTiocHhKa . . .. . . ..37 158 CTpaHa 38. Duša srpskog borca. — VI. 38 39. ^Kosovka djevojka. — Narodna pjesma.39 40. Ruski čovek. — Davorin Trstenjak . 43 41. Počast ženama. — Davorin Trstenjak . 48 42. *CMpT Majne JyroBHha. — HapoaHa njecMa .. 44 43. Kozački konj. — M . 46 44. *Lijepa naša domovino! — Antun Mihanovie . 47 45. CaBa. — /tparyTHHXnpu . 48' 46. *Soča. — Simon Gregorčič . 49 47. Probudit če se lav. — V i k t o r C a r E m i n . .. . . . .. . . . 50 48. Istra zove Marka. - Vladimir Nazor . . . 51 49. '^Pjesma o Istri. — Iz Nazorove čitanke . 52 50. Xaj^yK Bejbno ocjio6atja lipHy Peny oa Typana. — Byn Ct e b a h K a p a y h h.. 58 51. Petar Zrinjski i Fran Krsto Frankopan na stratištu. — Evgen Kumičič . 54 52. *Mučenici. — VladislavVežič . ■. . . . . . . 57 53. TocnocBeTCKO ncube . 57 54. *Bopau 6opuy. - 3Maj JoBaH JoaaHOBHh . .58 55. *Pjesma o Vidovdanu. — Rikard Katalinič Jeretov ... 58 56. Tie'jic -Kyjia. — Aji(J>0i?3AeJIaMapTHH .59 57. Črni dani našega naroda u velikom švčtskom ratu. Branko Lazarevič .60 58. Svetao primer. — Mihajlo Stanojevič . 62 59. Oslobodena Jugoslavija. — „Glasnik“.64 60. *Naša zemlja. — Petar Preradovič .64 61. *OcTajTe OBAje. — AjieKcalUaHTHh .65 62. HacTpaiuiH-xoya n Asa tjana. — 3Maj JoBair JoBaHOBHh . . 66 63. *AaHja. — 3Maj JoBaH JoBaHOBHh . . . 67 64. FIyTHHUn h neti. - llBaH A. KpHaoB .68 65. Opao h jiHCHua. — HocHTej06paflOBHh .68 66. *TiypaK h Bpa6au. — 3Maj JoBaH JoBaHOBHh .69 67. Lisica i rak.70 68. MoBen h 3MHja. - Bys CieBaa Kapaph .70 69. Uranak. — Iz Nazorove čitanke . • . . . 71 70. *CyHqa ce. — AjieKcalllaHTHh .71 71. Chh3h nama. — C. M. Mn jiocaBjBeBHh .72 72. *XleA H yHyn. — 3Maj JoBaH JoBanoBHh .74 73. Iz „Seljačke bune“. — AvgustSeona .75 74. *rycjie Moje. — BpaHKO PaiH^eBHh .. . 76 75. *npBH cHer. — BojncAaBHanh .76 76. JlHCi-ma h japau. — Hocaiej 06paAoBnh .77 77. Gluhak i slepac. — Lav N. Tolstoj .77 78. 3MHjHHa raaBa n pen. — JlaB H. TojictoJ .78 79. Psi kod požara. — Lav N. Tolstoj . . . ..78 80. MajMyH. — JlaB H. ToJiCToj .. . . 78 159 CrpaHa 81. TijrpljeB aaH. — M. CTojanoBHh . 79 '82. OieTO — npOKJieTO. — I4BaHJlenyiiiHh .79 83. Elpojiehe. - JocHn EBreH Tomih . . . .. 81 84. *npoJieTHa necMa. — BojncjaB HjihH mji.81 85. Flimja MOJi6a. — 143 MajKOBqeBe BHTaHKe.82 86. ''Evo naših lasta. - Cika Jova Zmaj . 83 87. *Ha JlHnapy. — Tiypo JaKmiih .83 88. Crapau h ja6yKe.84 89. KypjaK h OBua. — MBaHJIenyuiHh . 85 90. *Ruži. — G abrij el Pint er . 85 91. *nocjie KHiiie. - JoBaH Pp^Hh MajeHKO . 85 92. Ptičja svečanost. — Ivan Lepušič . . . *. .86 93. Marapau. — Prnsap« KaTaJiHHHh JepeTOB .86 94. Bo h ny>«. — I4BaHJlenyiiiHh .87 95. *Bene, — - 7b y p o J.aKniHh .87 96. Kresnice. — Rikard Katalinič Jeretov .88 97. Jlerao Beie y caaBOHCKOM ceay. — JociinKosapau .88 98. *01uja. — Ivan Mažuranic .89 99. Slavonska šuma. — Mi j at Stojanovič . . . . . . . . . 90 100. Kopači. — Svetozar Corovič . 91 101. Žuna šarena. — ZlatkoSpoljar .91 102 Muha pred sudom. — Iz Nazorove čitanke . 93 103. ByHa y iukojih. — BaaflHMHp Ha3op .94 104. Smešice.97 105. BojimebHH Marapait. — JoBaH Ct. flonoBuh .98 106. Milutin u gostima. — Iz Nazorove čitanke.102 107. Sve, sve, ali zdravlje.105 108. MoBeK h MpaBH. — MBaH/IenyuiHh .106 109. *HMaHbe. — 3Maj JoBaH JoBaHOBMh .106 110. Mhjihoh h 6hjihoh. — „HeBeH“ .106 111. CinpT h K.e3HHn cJiy>K6eHHun. — 143 MajKOBneBe ttmaHKe .... 107 112. Šaljiva pitanja i odgovori ..109 113. flaMOH H HHTHja.110 114. llap h flepBum. —JejiMita BeaoBHh - BepHa«3HKOBCKa . . 111 115. BaarnaH h paaHH aan. — BaajuiMHpHa3op .111 116. MeflBea, CBHH>a h JiHCHua. — Hapo;ma nprnioseTKa.113 117. Komu pripada slava. — Matija A. Reljkovič .114 118. 3aroHeTKe h nnTa,raue.114 119. Derviš i kaluder. — Narodna pripovetka.115 120. *Ima ljudi. — Antejukič .117 121. Kypjan h koh>. — Hocnxej OčpaaoBHh .118 122. CnpoMax h CaBa. — Hapoana mana . 118 123. Bpa^aite. — Hapotma ma.ua .118 124. Jeka. — Krsto Šmid .119 125. flpBa 3eMJbira