RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANN017 1983 FASC.1 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA UDC 616-073.75+615.849+616-066-07/-08:621.039.8(05) (497.1) Radiol. lugosl. CODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X .ewli.. p. o. LJUBLJANA, TRG OSVOBODITVE 2 Telefon: n. c.214 451,, 214500, 214504 liro racun: 50100-601-10500 Telex: 31240 YU KEFO p. p.: 270 delovna organizacija za promet s fotografskim in laboratorijskim blagom s proda­jalnami: Cankarjeva 7, tel. 210 060 Gradišce 4, tel. 221 981 Titova 40 -Atrij, tel. 315 981 Trg osvoboditve 2, tel. 214 471 nudi iz širokega asortimana blaga domacega, inozemskega porekla za laboratorije v bolnišnicah, ostalih zdravstvenih ustanovah in inštitutih po blagovnih skupinah: -kemikalije vseh cistoc, reagensi in radiofarmacevtiki domacih in tujih proizva­ jalcev, -laboratorijska oprema in pohištvo, -laboratorijsko steklo, plastika, porcelan, -filter papir in ves laboratorijski pribor, ki se uporablja v, laboratorijih, -blago za fotografijo, -proizvodnja blaga v sodelovanju z malim gospodarstvom za laboratorije, medi­ cino in fotografijo, -prek poslovne skupnosti »IRIS« posredovanje zunanjetrgovinskih storitev. Dostava blaga kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 17 1983 FASC. 1 Redakcijski odbor -Edito rial Board: Xh. Bajraktari, Priština -M. Bekerus, Beograd -E. Bic;:aku, Priština -F. Cengic, Sarajevo -M. Dedic, Novi Sad -J. 0ordevi6, Sarajevo -S. Hernja, Ljubljana -D. lvanicevic, Zagreb -B. Karanfilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -S. Ledic, Beograd -A. Lovrincevic, Sarajevo -B. Mark, Za­greb -N. Martincic, Zagreb -J. Novak, Skopje -l. Obrez, Ljubljana -F. Pe­t.rovcic, Zagreb -S. Popovic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir, Sremska Kamenica -G. Šestakov, Skopje -J. Škrk, Ljubljana -V. šobic, Beograd ­ .-špaventi, Zagreb -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Glavni i odgovorni urednik: Editor-in-Chief: S. Plesnicar, Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: T. Benulic, Ljubljana Urednici -Editors: F. Guna, Ljubljana -Z. Rudolf, Ljubljana UDC 616-073.75 +615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugosl. CODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X lzdavacki savet -Edito rial Council: M. Antic, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -D. Bilenjki, Sarajevo -K. Granic, Beograd -N. lvovic, Titograd -N. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Ku­bovic, Zagreb -L. Lincender, Sarajevo -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Merkaš, Beograd -P. Milutinovic, Beograd -J. Novak, Skopje ­ P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesnicar, Ljubljana -L. Popovic, Novi Sad -M. Porenta, Ljubljana -R. Stankovic, Priština -V. Stijovic, Titograd -l. šimonovic, Zagreb ­ J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana lzdavaci -Publishers: Udruženje za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: prof. dr. Stojan Plesnicar, Ljubljana Tajnica redakcije -Secretary: Milica Harisch, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Edito rial Board: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana UDC: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju i onkologiju, nuklearnu medicinu, ra­diofiziku, radiobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review for radiology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology, radiation pro­tection. lzlazi cetiri puta godišnje -Published quarterly Pretplata -za ustanove 2.000 din, za pojedince 500 din. Subscription rate -for institutions 40 US$, individual 20 US S. Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-000-32000-10-5130/6 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed aild/or abstracted by: BIOMEDICINA SLOVENICA, CHEMICAL ABSTRACS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmBH, PHVSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY Tiskala -Printed by: Tiskarna Slovenija, Ljubljana lzdavanje revije potpomaže Raziskovalna skupnost Slovenije u svoje ime i u ime istraživackih zajednica svih drugih republika i pokrajina u SFRJ -The publication of the review is subsidized by ali Yugoslav Assemblies of the Research Communites through the Assembly of the Research Community of Slovenia Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contributions of the insti­tutions on the basis of the self-managing agreements: -Institut za patofiziologiju, Skopje Institut za radiologiju i onkologiju, Sarajevo Institut za radioterapiju, Skopje Inštitut za rentgenologijo, UKC Ljubljana -KBC -Zavod za nuklearnu medicinu, Zagreb -KBC -Zavod za rendgenologiju, Zagreb -Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana -Medicinski fakultet, Novi Sad -Onkološki inštitut, Ljubljana -Onkološko-radiološki institut, Beograd -Udruženje za nuklearnu medicinu SFRJ, Skopje -Zdravstvena skupnost Slovenije, Ljubljana Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: -ALKALOID, Skopje -KEMOSERVIS-FOTOMATERIAL, -BAYER PHARMA, Ljubljana Ljubljana -CILAG-CHEMIE, Schaffhausen -LEK, Ljubljana -ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš -SANOLABOR, Ljubljana FOTOKEMIKA, Zagreb -SIEMENS, Erlangen INTERIMPEX, Skopje -SLOVENIJALES, Ljubljana -KRKA, Novo mesto UPUTSTVA AUTORIMA Radiologia lugoslavica objavljuje original­ne strucne i naucne radove te kratke osvrte sa podrucja rendgendijagnostike, radiotera­pije, onkologije, nuklearne medicine, radio­fizike, radiobiologije, zaštite od jonizirajuc':ih zracenja i srodnih podrucja. Radove upuc':ivati redakciji preporuceno u 3 primeraka na naslov: Redakcija revije »Ra­diologia lugoslavica«, Onkološki inštitut, Vra­zov trg 4, 61000 Ljubljana. Radovi se objav­ljuju na jednom od jezika naroda i narodnosti SFRJ i engleskom jeziku. Rukopisi, koji nisu napisani prema uputa­ma bic':e odmah vrac':eni autorima radi isprav­ke. Svi primljeni radovi šalju se na recen­ziju. Redakcija si pridržava pravo, da traži od autora dopune i izmene sadržaja, te jezicne i stilske ispravke. Sve troškove dodatne ob­rade rada (prevodenje, lektorisanje, dodatna obrada grafickog materijala, posebne želje autora) snosi autor rada. Izbor i redosled objavljivanja su iskljucivo pravo redakcionog odbora uz suradnju izda­vackog saveta revije. Autorima se preporucuje upotreba doma­c':ih izraza, osim za pojmove koji su nepre­vodivi. Skrac':enice u tekstu nisu dozvoljene, ukoliko nisu zvanicne i tekstom objašnjene. Svi tehnicki podaci moraju biti navedeni pre­ma SI sistemu. Za sve navade u svojim radovima odgova­ raju isklucivo autori. Radovi ne smeju biti duži od 10 mašinom pisanih stranica, sa proredom broj 2 (ukup­ no sa grafickim materijalom i literaturam), levi rub mora biti 40 mm, gornji i donji rubovi 40 mm, desni rub 25 mm. Sve strane moraju biti numerisane arapskim brojevima. Prva strana sadrži naziv ustanove i radne jedinice, naslov rada, imena autora i sažetak (do 200 reci). Redosled i oblik prve strane je prikazan na primeru: UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO RO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU 1 ONKOLOGIJU SEMINOMA -DIJAGNOSTICKI 1 TERAPIJSKI PRISTUP Kostic':-Radovic': F., Karišik M., Oordevic': J. Sažetak: Analizirali smo slucajeve pacijena­ta hospitaliziranih na našem institutu u pe­rijodu od 1 O godi na. Prikazali smo starost­nu ... UDC i deskriptore odreduje redakcija. Tekst podeliti na: Uvod, Materija! i metode, Rezultati, Diskusija, Zakljucak, Abstract (na engleskom), Literatura. Graficki materija! (slike, tabele, grafikoni) slati u 2 primerka. Slike moraju biti ciste kontrastne, tekst u slikama mora biti vidljiv i razumljiv i kod smanjenja na polovinu ve­licine. Na poledini mora biti olovkom ozna­cen arapski broj, prezime prvog autora i pr­ve dve recenice naslova rada te o!O . ,' , Graf. 2 -Histografski prikaz primena koncen­tracije PRA i· aldosterona kod 5 bolesnika hiper­ reninemijske grupe, tokom terapije Graph. 2 -Histographical representation of the PRA and aldosteron changes at 5 patients, be­longing to the group with high level of renin in serum, during the therapy caJan odgovor PRA na diuretsku stimula­ciju ni pre pocetka, ni u toku terapije. U svih bolesnika hiper-reninemijske grupe medutim, došlo je do manje ili više izraže­ne supresije PRA pod uticajem proprano­lola, a do normalizacije vrednosti u 9 slu­cajeva. U bolesnika hipo-reninemijske gru­pe nije zapažen signifikantan porast renin­ske aktivnosti na diuretsku stimulaciju. Bo­lesnici normo-reninemijske grupe su ispo­ljavali dva tipa odgovora na diuretsku sti­mulaciju: kod polovine pacijenata je regi­strovan porast PRA pre i u toku lecenja, ProrT1e_r:a nekih humoralnih cinilaca (PRA, aldosterona) u toku lecEl_Tl_ja esencijalne hipertenzije propranololom dok je kod druge polovine ovaj odgovor izostao. Propranolol je doveo do supresije PRA u 5 bolesnika ove grupe. U bolesnika hiper­reninemijske grupe, izmedu maksimalne koncentracije propranolola u krvi i stepe­na supresije PRA nadena je slede6a kore­lacija (grafikon 3): najve6i pad PRA regi­ 9 8 7 6 . 5 § 4 < 3 Q'. ll. 2 O 25 50 75 100 125 150 175 MAKSIMALNA'. KONCENTRACIJA PROPRANOLOLA U KRVI TOKOM LECENJA I nglml) Graf. 3 -Odnos supresivnog efekta proprano­lola na PRA prema maksimalnim koncentracija- ma leka u krvi (hiperreninemijska grupa) Graph. 3 -The suppresive effect of the propra­nolol to the PRA according to the maximum concentration of the drug in the blood (patients belonging to the group with high level of renin in serum) strovan je kod 2 bolesnika u kojih: je kon­centracija propranolola u krvi bila veoma niska, 7 odnosno 11 ng/ml. Kod bolesnika u kojeg je nad ena najve6a koncentracija od 162 ng propranolola na mililitar krvi, nije došlo do znacajnog pada nivoa PRA. U jednog bolesnika sa malim padom nivoa PRA nadeno je svega 30 ng propranolola na ml krvi. Kod ostalih 9 bolesnika sa zna­cajnom supresijom reninske aktivnosti kon­centracija propranolola u krvi kretala se u rasponu od 60-110 ng/ml. 0,skusija -Snimaju6i rezultate naših bolesnika isti6emo slede6a zapažanja: pre terapije uocava se heterogenost odgovora Radiol. Jwgosl., 17: 29-32, 1983 PRA na diuretsku stimulaciju u grupama s povišenim i normalnim bazalnim vrednosti­ma renina u perifernoj krvi. Polovina boles­nika obe grupe reaguje porastom PRA na primenjeni diuretik, dok kod druge polovi­ne pacijenata ovaj odgovor izostaje. Kod bolesnika hiper-reninemijske grupe takode izostaje odgovor PRA na stimulaciju. Ne zapaža se korelacija izmedu nivoa PRA i aldosterona, premda su vrednosti aldoste­rona kod ve6ine bolesnika povišene. Pod uticajem terapije propranololom bitno se ne menjaju tipovi odgovora na diuretsku sti­mulaciju. 1 dalje perzistira izostanak pora­sta PRA, odnosno znacajan porast PRA u istih onih bolesnika u kojih su takvi od­govori postajali i pre pocetka terapije. Pod terapijam se zapaža nadalje supresija re­ninske aktivnosti kod svih bolesnika hiper­reninemijske grupe, u 9 slucajeva unutar granica normalnih vrednosti. Ova supresija medutim, nije uvek proporcionalna nadenoj maksimalnoj koncentraciji propranolola u krvi. cini se da je kod nekih bolesnika bit­nije dužina trajanja lecenja od maksimal­ne koncentracije farmaka u krvi. Ova su zapažanja u skladu sa nalazima Stokesa i sar. (2), Zwelfera i sar. (6) i Larochellea i sar. (7), koji ne nalaze jednoznacno pozitivnu korelaciju izmedu supresivnog efekta propranolola na reninsku aktivnost i plazmatske koncentracije kao i antihiper­tenzivnog efekta leka. Premda je u toku le­cenja propranololom kod ve6ine bolesnika došlo do snižavanja krvnog pritiska, ve6i­nom u kojih je registrovana adekvatna su­presija PRA, broj bolesnika je suviše mali da bi se mogli izvesti statisticki znacajni zakljucci. Rezultati ovoga rada govore u prilog shvatanju da je antihipertenzivni efekat beta blokatora kompleksan i da se ne može razjasniti njihovim izolovanim de­lovanjem na jedan od humoralnih mehani­zama kao što je sistem renin-angiotenzin­aldosteron. lpak, ispitivanjem ovog sistema teži se boljem razumevanju patofizioloških poremecaja u sklopu esencijalne hiperten­zije i u tom su pravcu dalja ispitivanja u toku. Sedlak V., Babic Lj., Atanackovi6 D., Stan!:'lo_vi__6_M_.,_N_icS_ ___ _ _in__. _ ____ Abstract CHANGES OF SOME HUMORAL FACTORS (PRA, ALDOSTERONE) DURING TREATMENT OF ESSENTIAL HYPERTENSION WITH PROPRANOLOL Sedlak V., Babic Lj., Atanackovic D., Stanulovic M., Nicin S. Twenty three patients with essential hyper­tension were examined and allocated according to the PRA in 3 groups: high PRA -13 pati­ents; normal PRA -6 patients; low PRA -4 patients. Ali patients were treated with gradually increasing doses of propranolol 60-420 mg. p. d. during 3 weeks. PRA and serum propranolol were determined in weekly intervals. Ali patients with high basal PRA values ex­perienced PRA suppression under propanolol treatment, although suppression was not always proportional to the maximal propranolol con­centration in the serum. The greater suppression of basal PRA under propranolol treatment, the higher response to stimulation with furosemide i. v. was detected in this group. Similar results were obtained in the group with normal PRA values. In patients with low PRA there was ge­nerally no response to stimulation with furose­mide either before or during treatment with propranolol. The results are preliminary and further inve­stigations are in progress. Literatura 1. Buhler F. R., Laragh J. H., Baer L. et al.: Propranolol inhibition of renin secretion. N. Engl. J. Med. 287: 1209, 1972. 2. Stokes G. S., Weber M. A. and Thornell l. R.: Beta-blockers and plasma renin activity in hypertension. Bri,t. Med. J. 1: 60-62, 1974. 3. Woods J. W., Pittman A. W., Pullman C. C. et al.: Renin profiling in hypertension and its use in treatment with propranolol and chlor­thalidone. N. Engl. J. Med. 294: 1137-1143, 1976. 4. Hollifield J. W., Sherman F., Zwagg R. V. et al.: Proposed mechanisms of propranolol's anHhypertensive effect in essential hypertension. N. Engl. Med. J. 295: 68-73, 1976. 5. Buhler F. R., Laragh J. H., Vaughan E. D. et al.: The antihypertensive action of propra­nolol: Specific antirenin responses in high and normal renin forms of essential, renal, renova­scular and malignant hypertension. In: Hyper­tension Manual. Edited by J. H. Laragh. Yorke Medica! Books, New York, 1974 (873-898). 6. Zweifler A. and Esi er M.: Blood pressure, renin activity and heart rate changes during propranolol therapy in hypertension. Am. J. Car­diol. 40: 105-109, 1977. 7. Larochelle P. and Hamet P.: Long-term effect of metoprolol in essential hypertension. In: Theories and use of beta-blockade in hyper­tension and angina. Ed. by R. H. Roberts, Year Book Medical Publishers, Chicago-Lndon, 1979 (177-186). Adresa autora: Valerija Sedlak, Bulevar AVNOJ-a 51, Novi Sad. ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I NEUROKIRURŠKA KLINIKA OOUR »KLINIKE I ZAVODI REBRO«, KLINICKI BOLNlcKI CENTAR, NASTAVNA BAZA MEDICINSKOG FAKULTETA -ZAGREB DIJAGNOZA CEREBRALNIH VASKULARNIH MALFORMACIJA KOMPJUTERIZIRANOM TOMOGRAFIJOM I ANGIOGRAFIJOM Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek-cicin-šain V., šimunic S., Petrušic l. Sažetak: Prikazani su rezutati obrade kompjuteriziranom tomografijam 21 bo­lesnika sa cerebralnim vaskularnim malformacijama. Ukupno je nadeno 11 an­gioma, 4 spontana intracerebralna hematoma nakan rupture angioma, 4 aneurizme, 1 aneurizma vene magne Galeni, te jedan slucaj megasinusa. Tijekom kompjuterizirane tomografije obavezno je primjenjeno kontrastno sredstvo. Svi su nalazi anigografski kontrolirani, a 12 bolesnika operirano. Autori iznose karakteristike kompjuterizirane tomografije u dijagnozi cerebral­nih vaskularnih malformacija te evaluiraju vrijednost kompjuterizirane tomo­grafije u odnosu na angiografiju · u pojedinim slucajevima cerebralnih vasku­larnih malformacija. U DC 616.133.33-007 .27-073. 756.8 Descriptors: cerebral arterious malformations-diagnosis, angiography, tomogra­phy x-ray computed Radiol. lugosl., 17: 33-38, 1983 Uvod -Dijagnoza cerebralne vaskular­ne malformacije mora biti izrazito precizna, a cesto zbog klinickog stanja bolesnika i promptno postavljena radi donošenja od­luke o terapiji. Do uvodenja kompjuterizi­rane tomografije, cerebralna angiografija je bila prakticki jedina pouzdana metoda u dijagnostici cerebralnih vaskularnih mal­formacija. Razvojem aparature za kompju­teriziranu tomografiju kao i sve vecim isku­stvom, a napose primjenom bolus tehnike aplikacije kontrastnog sredstva, kompjute­rizirana tomografija nije više iskljucivo screening metoda, ve6 je relativno sigurna dijagnosticka metoda cerebralnih vaskular­nih malformacija (1, 2, 3, 4, 5). Kompjuterizirana tomografija je dominan­tna u dijagnostici spontanih intracerebral­nih hem. atoma (6, 7, 8, 9). U grupi spontanih intracerebralnih hematoma ne nalaze se samo bolesnici sa povišenim tlakom, ve6 i oni s malformacijama i malenim telean­giektazijama, koje se ni angiografski ne mogu verificira,i, ve6 jedino kompjuterizi­ranom tomografijom. Materija! i metode -Na Zavodu za ra­diologiju Rebro u razdoblju od 1. 9. 1980 do 30. 7. 1982. godine obraden je 21 bolesnik sa cerebralnim vaskularnim malformacijama metodom kompjuterizirane tomografije i an­giografije, nakon cega je 12 bolesnika ope­rirano. U grupi obradenih bolesnika bilo je 13 muškaraca i 8 žena u dobi od 14-71 godine. Vode6i klinicki simptomi bili su: gla­vobolja, epilepticke atake, hemipareza te u jednom slucaju simptomi tumora stražnje lubanjske jame. Kod svih bolesnika tijekom kompjuterizi­rane tomografije nakon nativnog snimanja primjenjeno je intravenski 60 %, kontrastno sredstvo u kolicini od 1 ml na kilogram tjelesne težine kao bolus ili u obliku infuzije. Osim transverzalnih presjeka u 5 bolesnika ucinjeni su i dopunski koronarni presjeci. Rezultati -Rezultati nalaza kompjuteri­zirane tomografije, angiografije i operacije sumirani su na tabeli 1 i 2. lntrakranijalna hemoragija dijagnosticirana je kompjuteri­ziranom tomografijom u 4 slucaja, od cega se u 3 slucaja etiološki radilo o malenom angiomu što je angiografski verificirano, Rad primljen: 15.10.1982. Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek-Cicin-šain V., Šimunic S., Petrušic l. CT kriteriji Broj bolesni!rn Prekontrast sken 1. lntrakranijalna hemorngija 4 2. lntrakranijalne kalcifi!'.acije 2 3. Kompresivni efekt G 4. Lokalna atrofija 3 5. Hidrocefalus t\ 6. Asimetrija glave 2 Postkontrast sken 1. lmbibicija 15 2. Homogena 6 3. Heterogena 9 4. Drenažna vena 11 5. Venozne aneurizme 2 Tabela 1 -CT kriteriji Table 1 -CT criteria Fig. 1 -CT (a) Angio-Opera­ _ Dijagnoza CT CT a -parcijalno kalcificirana vaskularna mal­ g...a _ _ __________ formacija u transverzalnom i koronarnom pre­ Angioma 11 14 3 sjeku s povecanim detaljima 1 ntracerebralni hematom 4 4 Aneurizme 4 5 5 Aneurizma ve;,e magne Galeni Megasinus u::upno 21 21 12 Tabela 2 -Rezultati CT, angiografije i operacije Table 2 -Results of CT, angiography and sur­gery dok se u jednom slucaju radilo o suba­rahnoidalnoj hemoragiji koja je bila uvjeto­vana rupturom aneurizme na prednjoj komunikantnoj arteriji što je nakon kompju­terizirane tomografije verificirano angiograf­ski. U 2 slucaja na nativnim presjecima našli smo punktiformne kalcifikacije sa po­javom heterogene imbibicije nakon aplika­cije kontrastnog sredstva, te smo pretpo­stavili da se radi o djelomicno kalcificiranoj i dijelom tromboziranoj arteriovenoznoj malformaciji, što je angiografski bilo verifi­cirano (slika 1). U preostalih 9 slucajevo. angioma (slika 2) nakon aplikacije kontra­stnog sredstva, svi su se angiomi imbibirali. Slabije izražen kompresivni efekt našli smo u 6 bolesnika sa cerebralnim vaskularnim maiformacijama. Od 11 bolesnika sa angio­ Slika 1 -Angiografija (b} A-V malformacija mima u 9 našli smo pojavu drenažnih vena Fig. 1 -Angiography (b} of vascular malforma­ nakon aplikacije kontrastnog sredstva, dok tions smo u 2 slucaja našli venozne aneurizme. CT b -anJiomatozni konvolut ogranaka desne Dijagnoza aneurizme na kompjuterskoj art. cercbri r;osterior sa širokom drenažam u si­tomografiji bila je postavljena u 4 slucaja, nus transversus 34 _ Dijaoza cerebralnih vaskularnih malformacjja kompjuteriziranom tomografijam i angiografijom _ ___ _,_g---'"-n Slika 2 -CT (a) i angiografija (b) A-V malfor­macija u podrucju lijevog trigonuma na CT (a) Fig. 2 -CT (a) medutim u jednom slucaju bila je postav­ljena dijagnoza tumorskog procesa, a an­giografija je pokazala tromboziranu divov­sku aneurizmu na trifurkaciji desne unutar­nje karotidne arterije. Dijagnoza aneurizme na kompjuterskoj tomografiji u svakom slu­caju ovisi o velicini aneurizme {slika 3). Dijagnoza aneurizme vene magne Galeni postavljena je na kompjuterskoj tomografiji a zatim i angiografski verificirana u jednog bolesnika. U stvari vidljiva je arteriovenozna malformacija u bazalnim ganglijama lijeva, ciji se venozni dio nastavlja u veliku aneurizmatsku tvorbu u medijalnoj regiji promjera 57 mm sa znacima nehomogene imbibicije nakon aplikacije kontrastnog sredstva (slika 4). Izrazito je dobro vidljiva široka drenažna vena, ali nema znakova tromboze iako je registri rana angiog rafski. Megasinus -sinus sagittalis superior -dijagnosticiran je kompjuteriziranom tomo­grafijam i angiografijom u jednom slucaju. Diskusija -Dijagnoza cerebralne vasku­larne malformacije na kompjuteriziranoj tomografiji ovisi o velicini i tipu malforma­cije. Angiomi se mogu dijagnosticirati sa velikom sigurnošcu (10, 11, 12, 13) dok je dijagnoza aneurizme otežana pogotovo uko­liko se radi o malim aneurizmama. Divovske anwizme takoder mogu pricinjavati pote­škoce (1 O) oso bito u diferencijaciji prema tumoru, buduci da su cesto uz to još i trom­bozirane što rezultira pojavom nehomogene imbibicije nakon aplikacije kontrasta, cime je otežano donošenje ispravne dijagnoze. Na Slika 2 -CT b -veliki angiom koji formira lije­va art. cerebri medija, a drenira se u sinus sagi­ talis superior Fig. 2 -Angiography (b) on left trigonum region Radiol. lugosl., 17: 33-38, 1983 Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek-cicin-šain V., šimuni6 S., Petrušic l. ' 1 • .''"IJ!' ..., l 1.,,. . ·---­ · -- -r: r \.:.)... .';;::'.· / .. 'i"J!'t, . -1,......_1. . Slika 3 -CT (a) Fig. 3 -CT (a) Slika 3 -Angiografija (b) -aneurizma prednje komunikantne arterije na CT i angiografiji Fig. 3 -Angiography (b) of aneurysm of su­periorcomunicant artery našem materijalu angiomi su pokazivali to­kom kompjuterizirane tomografije vec iz literature poznate karakteristike (2, 3), u smislu pojave heterogene i homogene imbibicije, hiperdenznih tubularnih i girlan- Slika 4 -CT (a) Fig. 4 -CT (a) diformnih zona nakon aplikacije kontrast­. nog sredstva uz jace ili slabije izražen kom­presivni efekt. Na našem materijalu primjetili smo dosta karakteristicnu pojavu drenažnih vena u slu­cajevima angioma nakon aplikacije kon­trastnog sredstva. Lokalna atrofija, kao re­zultat poremecenih hemodinamskih odnosa u podrucju cerebralne vaskularne malfor­macije, pojava hidrocefalusa i asimetrija kranijuma rijedi su popratni znakovi posto­janja cerebralne vaskularne malformacije. Venozne anureizme unutar angioma koje se prikazuje nakon aplikacije kontrastnog sredstva takoder su jedna od rijedih znako­va postojanja vaskularne malformacije, osim u slucaju dijagnoze aneurizme vene magne Galeni koja je na kompjuteriziranoj tomografiji relativno laka i iz literature do­bro poznata (14, 16), zbog svoje karakteri­sticne slike. U grupi bolesnika sa spontanim intracerebralnim hematomom nismo kom­pjuteriziranom tomografijom dijagnosticirali arterio-venozne malformacije, jer se u svim slucajevima radilo o izrazito malenim an­giomima. Kompjuteriziranom tomografijom dijagno­za krvarenja iz malformacije može. se na­slutiti ako se nakon primjene kontrastnog D ijag0noza cecebralnih vaskularnih malformacija kompjuteriziranom tomografijam i angiografijom _ _ .,_ _ . . Sl'ika 4 -•-A-V fistule sa Angiografija (b) aneurizmom vene magne Galeni: na skenu sa kontrastom prikaz arterije u podrucju shunta lijeva u bazalnim ganglijama i centralno smje­štena aneurizma promjera 57 mm koja se drenira u sinus rectus. Panangiografija (b) je potvrdila angiomatozne promjene arterije u bazalnim gan­glijama uz aneurizmatsko proširenje vene magne Galeni sa znacima tromboze Fig. 4 -Angiography (b) of aneurysm of Galen's vein sredstva u direktnom susjedstvu hematoma vidi konvolut krvnih žila i široka drenaža ili punktiformne kalcifikacije (3, 6, 9). Kom­pjuterizirana tomografija pruža direktni dokaz intrakranijalnog krvarenja pri cemu nas informira o lokalizaciji, velicini i ekspan­zivnom djelovanju hematoma, kao i even­tualnom prodoru krvarenja u ventrikularni sistem. Medutim, za etiološko objašnjenje l:rvarenja, treba ipak uciniti angiografiju. lako se dijagnoza megasinusa može po­tvrditi kompjuteriziranom tomografijom istu ipak treba i angiografski potvrditi (16). Zakljucak -Dijagnoza cerebralne vasku­larne malformacije može se kompjuterizi­ranom tomografijom sa velikom sigurnoscu postaviti u vecini slucajeva pogotovu uko­liko se radi o angiomu. Pri torne treba uzeti u obzir karakteristike koje angiomi poka­zuju na kompjuteriziranoj tomografiji. Sma­tramo da kompjuterizirana tomografija ne može zamijeniti angiografiju, iako je izvan­redno dopunjenje, osim u slucajevima in­tracerebralnog hematoma, subarahnoidalne hemoragije ili tromboziranih djelomicno kalcificiranih angioma gdje je kompjuteri­zirana tomografija superiornija dijagnostic­ka metoda u odnosu na angiografiju. U di­jagnostici aneurizmi, angiografija ipak još uvijek ostaje metoda izbora, pogotovo zbog mogucnosti preoperativnih informacija o eventualnim spastickim promjenama. Abstract COMPUTED TOMOGRAPHY ANO ANGIOGRAPHY IN DIAGNOSIS OF CEREBRAL VASCULAR MALFORMATIONS Bešenski N., Nutrizio V., Marinšek-cicin-šain V., šimunic S., Petrušic l. CT findings in 21 patients with cerebra-1 va­scular malformations are presented. The follow­ing was assessed: 11 angiomas, 4 spontaneous intracerebral hematomas after angioma rupture, 4 aneurysms, 1 aneurysm of vena magna Galeni and 1 megasinus. In alf CT screeing contrast media were ap­plied. Ali CT results were confirmed by angio­graphy and 12 patients were surgically treated. The characteristics of CT in cerebral vascular malformations is disscused as well as value of the CT compared with angiography tor particular cases of cerebral vascular malformations. Literatura 1. Dosch J. C.: Arterial and arteriovenous mal­formations. In: Clinical computer tomography, (Baert A., Jenmart L. A., eds), Springer, New York 1978. 2. Kido D. K., Le May M., Han S. S., Stranci R.: Diagnosis of cranial asymetries in cerebral arte­riovenous malformations. J. Comp. Assist. To­mogr. 3: 221, 1979. 3. Kretzschmar K., Grumme Th., Karner E.: Miiglichkeiten und Grenzen der Computer-Tomo­graphie und Angiographie in der Diagnostik ce­rebraler Gefasmisbildungen. Radiologe 20: 105-112, 1980. 4. Lukin R. R., Chambers A. A., Tomsick T. A.: Cerebral vascular lesions: infarction, hemorhage, Radiol. !ugasi., 17: 33-38, 1983 Bešen:ki N., Nutrizio V., Marinšek-Cicin-šain V., šimunic S., Petrušic l . _ __ aneurysms and arteriovenous malformation. Se­min. Roentgenol. 12: 77, 1977. 5. Maehara T., Tasaka A.: Cerebral venous angioma: computerized tomography and angio­graphic diagnosis. Neuroradiology 16: 296, 1978. 6 Davis K. R., New P. E. J., Ojemann R. G., Crowel R. M., Morawetz R. E., Roberson G. H.: Computed tomographic evaluation of hemorrhage secondary to intracranial aneurysm. Am. J. Ra­diol. 197: 143, 1976. 7. Grumme T., Lanksch W., Wende S.: Diagno­sis of spontaneous intracerebral hemorrhage by computerized tomography. In: Clinical computer tomography (Baert A., Jenmart L. A. eds), S;Jrin­ger, New York, 1978. 8. Karner E., Lanksch W., Grumme Th., Kretz­schmar K.: Diagnosis and differential diagnosis of spontaneous intracerebral hematomas by means of computerized tomography. Worl,shop Ober intrakranielle blutungen (Pia H. W. ed), Springer, New York (in press). 9. Kenda// B. E., Lee B. C. P., Claveria E.: Computerized tomography and angiography in subarahnoidal hemorrhage. Elr. J. Radiol. 49: 483, 1976. 10. Meese W., Aulich A., Kezner E., WOllen­weber R.: CT-findings in angiomas and aneurysms. In: Cranial computerized tomography (Lanksch W., Kazner E. eds), Springer, New York, 1976. 11. Michels L. G., Bentson J., Winter J.: Com­puted tomography of cerebral venous angiomas. J. Comput. Ass'st. Tomogr. 1: 194, 1977. 12. Preissig R. S., Preissig S. H., Goree J. A.: Angiographic demonstration of a ce,ebral venous angioma. J. Neurosurg. 44: 628, 1976. 13. Terbrugge K., Scotti G., Ethier R., Melan­con D., Tchang St., Milner C.: Computed tomo­graphy in intracranial arteriovenous malforma­tions. Radiology 122: 703, 1977. 14. Clarisse J., Dobbelaere P., Rey C., D'Hel­leme E., Hassan M.: Les anevrysmes de l'am­poule de Galien. Etude anatomoradiologiqu8 a propos de 22 cas. J. Neuroradiology 5: 91-102, 1978. 15. \annuci A. M., Buonanno F., Zizzuti N., Mazza C., Vivenza C., Masshio A.: Arteriovenous aneurysm of the vein of Galen: a clinical, angio­graphic, CT-scan and neuropathological study. J. Neurol. Sci. 40: 29, 1979. 16. Schumacher M., Stoeter P., Voigt K.: Com­putertomographische Diagnose und Differential diagnose cerebra'er Gefasmisbildungen. Radio­loge 20: 91-104, 1980. 17. Pressman B. D., Kirkwood J. R., Davis D. O.: Computerised transverse tomography of vascular lesions of the bra:n. Part 1: Arteriove­nous malformations. Am. J. R. 124: 208, 1975. 18. Hajdmi M., Retzka M., Wodarz M.: Giant aneurysms in CT and angiography. Neuroradio­\ogy 16: 234, 1978. 19. Wendling L. R., Moore J. S., Kieffer S. A., Goldberg H. J., Latchaw R. W.: lntracerebral ve­nous angiomas. Radiology 119: 141, 1976. 20. Wing S. D., Kramer R., Norman D., New­ton Th.: The detection of arteriographic occult angiomatous ma\formations by cranial computed tomography. Neuroradiology 12: 43, 1976. Adresa autora: Mr. dr. sci. Nada Bešenski, Za­vod za radio\ogiju -Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. KLINICKI BOLNlcKI CENTAR U ZAGREBU, ZAVOD ZA RADIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU CERVIKALNA KOMPJUTERIZIRANA MIJELOGRAFIJA S METRIZAMIDOM (CT -MIJELOGRAFIJA) Papa J., Stojanovic J., Marinšek Cicin-šain V. Sažetak: CT mijelografiju primijenili smo u cervikalnom spinalnom podrucju u 63 bolesnika u nastavku selektivne cervikalne i ascendentne konvencionalne mijelografije. Pri torne smo patološki nalaz CT mijelografije utvrdili kod 51 bo­lesnika. laka je korelacija nalaza CT mijelografije i konvencionalne mijelo­grafije bila vrlo dobra, CT mijelografija je omogucila dodatne informacije o tocnoj lokalizaciji i opsegu tumora spinalnog kanala kao i u slucajevima s nalazom s:ringomijelije. Pri torne je CT mijelografija omogucila bolji prikaz anatomskih struktura u spinalnom kanalu vec kod niskih koncentracija metrizamida. UDC 616.832.12-073.756.8 Descriptors: myelography-methods, tomography x-ray computed Radiol. lugosl., 17: 39-44, 1983 Uvod -Opravdano se može kazati da je pojavom kompjuterizirane tomografije (u na­stavku teksta CT) nastala nova era spinalne dijagnostike. lpak treba istaknuti da ni CT nije u potpunosti riješila problem s obzirom da je razlikovanje anatomskih struktura u cervikalnom dijelu spinalnog kanala i da­lje teško prepoznatljivo. što više, ni nakon intravenske aplikacije kontrastnog sredstva ne dolazi do boljeg diferenciranja ana­tomskih struktura u spinalnom kanalu (6, 1 O, 11 ). Poslije nego što su Di Chiro i saradnici (5) prvi u spinalnoj dijagnostici primijenili CT mijelografiju, mnogi su autori utvrdili da nova metoda može pružiti relevantne do­datne informacije o vrsti i lokalizaciji ekspanzivnog procesa u spinalnom kanalu (1, 2, 6, 7, 9, 11). Medutim, uprkos ocitih prednosti, indikacije za CT mijelografiju kao i tehnike izvodenja nove radiološke metode nisu ni do danas standardizirane. Uzroke torne treba ponajprije tražiti u visokem stupnju dijagnosticke pouzdanosti konven­cionalne mijelografije, zbog cega se po­stavlja pitanje medicinske opravdanosti izvodenja ove radiološke metode. Naši pre­liminarni rezultati koje smo dobili na o.novi nativnog snimanja cervikalnog dijela spi­nalnog kanala, pokazali su da postoje broj­ne poteškoce u otkrivanju patoloških pro­mjena u spinalnom kanalu (10). Stoga je svrha ovog rada da u usporedbi s konven­cionalnem mijelografijom utvrdimo eventual­ne dijagnosticke prednosti CT mijelografije u primjeni na cervikalno spinalno podrucje. Material i metoda -Kompjuteriziranom tomografijom pregledali smo 63 bolesnikn. Životna dob bolesnika kretala se od 23 do 67 godina, a prema spolu bilo je 39 muška­raca i 24 žene. Kod 47 bolesnika primijenili smo CT neposredno nakon cervikalne mije­lografije. Indikacije za pregled su bile sli­jedece: kronicni cervikobrahijalni sindrom sa ili bez kronicne mijelopatije, tri i tetra­pareza, te kronicne traume cervikalne kra­lježnice. šestnaest bolesnika snimali smo 'J nastavku ascendentne mijelografije. Ra­jilo se o bolesnicima kod kojim se sum­njalo na anomalije kraniocervikalnog prije­laza, tumore spinalnog kanala i promjene od posljedica akutne traume. Nativnu CT primijenili smo u 16 bolesnika, od toga Rad primljen: 14. 10.1982. Papa J., Stojanovic Marinšek Cicin-šain V. u 11 nekoliko dana prije, a u 5, 24 sata na­kon CT mijelografije. U 12 bolesnika infu­zijski smo aplicirali kontrastno sredstvo. U tehnici selektivne cervikalne mijelografije upotrijebili smo Stojanovicevu (12) modifi­kaciju postranicne cervikalne punkcije, na­kon cega smo aplicirali 5-8 ml metrizamida u koncentracijama do 170 mgJ/ml. Ascendentnu mijelografiju izvodili smo poslije lumbalne punkcije i primjene 8 ml metrizamida u koncentracijama 170 do 220 mgJ/ml. Nakon transporta u ležecem položaju bolesnika, snimali smo aparatom Somatom 2 (Siemens) unutar 60 minuta od izvršene konvencionalne mijelografije. Sni­manje smo izvršili sistematski, od okcipital­nog otvora do prvog torakalnog kralješka. U analizi smo upotrijebili 4 mm debele slo­jeve, sektorsko snimanje uz povecanje slike 3,5 puta i automatsko odredivanje ravnine snimanja s pomocu CT topograma. Rezultati -T e h n i k a : Na osnovi ana­1 ize 63 TC mijelograma utvrdili smo vrlo CT Dijagnoza mijelografija (+) Normalni nalaz 12 Siringomijelija 5 Tumori 7 Atrofija 12 Arnold-Chiari malformacija 3 Protruzija diska 16 Trauma 8 - dobar prikaz anatomskih struktura u spinal­nom kanalu. Od važnosti je naglasiti da smo vrlo dobru opacifikaciju subarahnoidalnog prostora postigli vec kod koncentracije me­trizamida od 120 mgJ/ml i da povecanje koncentracije metrizamida nije imalo di­jagnostickog znacenja. U položaju na ledi­ma pregledali smo 25 bolesnika, a 38 u po­ložaju na trbuhu, pa pri torne nismo utvrdili nikakvu razliku u prikazu subarahnoidalnog prostora. M o r f o I o g i j a : Normalni CT mijelo­gram našli smo kod 12 ispitanika. Nalazi su korelirali s rezultatima konvencionalne mi­jelografije (tabela 1 ). U CT mijelografiji ledna moždina se uvijek prikazala kao okru­glo ili ovalno podrucje snižene apsorpcije, odvojeno od epiduralnog prostora razlicito širokim kontrastnim prstenom subarahno­idalnog prostora. Nasuprot torne prikaz ana­tomskih detalja u spinalnom kanalu bio je fakultativan, tako da se korjenovi i peri­neuralni džepovi prikazuju samo ako su dovoljno široki (slika 1). Konvencionalna Konvencionalna mijelografija mijelografija Ukupno (+) (-) 12 12 5 5 7 7 12 12 3 3 16 16 5 3 8 Tabela 1 -Komparacija nalaza CT mijelografije i konvencionalne mijelografije Table 1 -Comparation of the results of CT myelography and the conventional myelography U svih 5 bolesnika s klinicki dokazanom siringomijelijom na konvencionalnoj mijelci­grafiji našli smo proširenu medulu spinalis, kao i njeno suženje prilikom promjene po­ložaja bolesnika. Nalazi CT mijelografije pokazali su kod 3 bolesnika ovalnu proši­renu medulu snižene apsorpcije (7-27 Hounsfieldovih jedinica), dok je u 2 slucaja medula kolabirala te je anteroposteriorni promjer medule bio upadljivo smanjen. Na kontrolnoj CT nakon 24 sata utvrdili smo kod svih bolesnika potpunu resorpciju metrizamida iz subarahnoidalnog prostora, te uspjeli dokazati okruglu opacifikaciju kontrasta u spinalnoj moždini, što je po­ Cervikalna kompjuterizirana mijelografija s metrizamidom (CT -mijelografija) tvrdilo dijagnozu hidrosiringomijelije (slike 2 i 3). Slika 2 -Syringohydromyelia. Atrofija nakon kolapsa ciste medule Fig. 2 -Syringohydromyelia. Medular after cystic collapse atrophy Slika 3 -Syringohydromyelia. Nakupina kon­trasta u kolabiranom sirinksu 24 sata nakon CT mijelografije (strelica) Fig. 3 -Syringohydromyelia. Contrast enchan­cement in the collapsed syrinx 24h after CT mye­lography (arrow) U 4 bolesnika našli smo jaku, a kod 8 umjerenu atrofiju medule spinalis. Kod toga su nalazi CT mijelografije korelirali s nala­zima konvencionalne mijelografije. U 7 smo slucajeva postavili indikaciju za spinalnu angiografiju, koja je u vecini slucajeva po­kazala difuzne aterosklerotske promjene krvnih žila, a u dva bolesnika nije došlo do prikaza arterije spinalis anterior. Ekstramedularne tumore dijagnosticirali smo kod 7 bolesnika, što je operativno po­tvrdeno na Klinici za neurokirurgiju bolnice Rebro (operater dr P. šurdonja, histološki nalaz prof. N. Grcevic). Kod dvojice se ra­dilo o meningeomu u podrucju okcipitalnog otvora, a kod petorice o neurinomu u cer­vikalnom spinalnom kanalu. Na konvencio­nalnoj mijelografiji vidjela se apsolutna opstrukcija prolaza kontrasta, proširenje subarahnoidalnog prostora na strani tumora, te pomak medule na suprotnu stranu. Kod CT mijelografije u 3 bolesnika je dokazano paravertebralno širenje tumora. Kod 8 bo­lesnika s traumom vratne kralježnice, u 3 smo slucaja utvrdili traumatsku meningokelu (slika 4). Slika 4 -Traumatska meningokela u podrucju cervikotorakalnog prijelaza (strelica) Fig. 4 -Traumatic meningocele in the cervical­thoracis level (arrow) U 3 akutno traumatizirana bolesnika nije bilo korelacije nalaza konvencionalne i CT mijelografije. S pomocu CT mijelografije utvrdili smo subluksaciju intervertebralnih zglobova koja konvencionalnom mijelografijom nije bila uocena. U 16 bolesnika smo utvrdili prolaps inter­vertebralnog diska. U 3 bolesnika s Arnold­Chiarievom malformacijom našli smo kon­vencionalnom mijelografijom visoku cervi­kalnu opstrukciju prolaza kontrasta. Nalaz CT mijelografije potrdio je hernijaciju ton­zila malog mozga (slika 5). K o m p I i k a c i je: Kod 12 bolesnika (18 %) nakon CT mijelografije nastupile su subjektivne smetnje u vidu glavobolje, mucnine, povracanja i vrtoglavice (13). U 1 bolesnika došlo je do epileptickog na­padaja. U naših bolesnika nije došlo do Radiol. lugosl., 17: 39--44, 1983 _ __ P_apa J., Stojanovic J., Marinšek Cicin-šain V. Slika 5 -Arnold Chiari -malformacija tip 1, CT presjek u visini okcipitocervikalnog prijelaza pokazuje prolaps tonzile (strelica) Fig. 5 -Arnold Chiari -malformation type 1, CT through the occipitocervical section in show­ ing a prolapse in the tonzils (arrow) pojave prolaznog organskog psihosindroma spinalnih grceva, ni prolazne motorne afa­zije. Primjetili smo da se veci broj opisanih smetnji pojavio u bolesnika koje smo sni­mali u položaju na ledima. Artefakti : U CT mijelografiji mogu se u kraniocervikalnom prijelazu javiti pru­gasti artefakti, a nalazimo ih u bolesnika s metalnim zubnim plombama. Nasuprot torne prugasti artefakti u cervikotorakalnom podrucju pojavili su se kod svih bolesnika, kao posljedica širine ramenog obruca. Na­pominjemo da interpretaciji CT mijelografije mogu smetati ostaci uljnog kontrastnog sredstva, a zatim i visoke koncentracije me­trizamida. Diskusija -Za razliku od patoloških pro­cesa lumbosakralnoga spinalnog kanala u kojima je nativna CT imala izrazitu di­jagnosticku vrijednost to nismo mogli po­tvrditi i u cervikalnom spinalnom kanalu na nativnom presjeku (10). Razloge torne treba tražiti u s:oženosti anatomskih struktura u cervikalnom spinalnom kanalu, kao i u ve­cem dijapazonu patoloških procesa u tom podrucju. Osobite poteškoce nastaju zbog toga što su nježne anatomske strukture u cervikalnom spinalnom kanalu okružene masivnim koštanim prstenom kralježnice, zbog cega dolazi do parcijalnoga volumnog efekta i lažnih apsorpcijskih vrijednosti unutar spinalnog kanala. Zato se i uloga nativne CT u cervikalnom podrucju svodi na analizu samo onih pro­mjena koje su u vezi s patologijom skeleta, kao što su degenerativne promjene kraljež­nice, stenoza spinalnog kanala i trauma kralježnice. S druge je strane intravenska primjena kontrastnog sredstva u spinalnoj dijagnostici od manje dijagnosticke vrijed­nosti nego Ji u cerebralnoj, ali ima svoga opravdanja u analizi meningeoma, neuri­noma i metastaza, ukoliko je tumorozna masa dovoljno velika, kao i u slucajevima arteriovenoznih malformacija u spinalnom kanalu (1, 2, 4, 7, 9, 11 ). Zahvaljujuci Di Chiru (5), CT mijelografija se razvila u invazivnu CT, koja je nagovje­stila nove perspektive spinalne dijagnostike, ali istodobno i otvorila problematiku o indi­kacijama za njeno izvodenje. U našoj kom­parativnoj studiji, nalazi CT mijelografije podudarali su se u 95,3 % slucajeva (ta­bela 1 ). Baš zbog toga smatramo da je po­trebno upozoriti na neke bitnije dijagno­sticke momente, koji metode medusobno diferenciraju, a koje smo uocili tijekom primjene CT mijelografije. Tako smo u svih 10 bolesnika kod kojih je nalaz konvencio­nalne mijelografije pokazao potpuni zastoj prolaza kontrasta, tijekom CT mijelografije vidjela kontrastno sredstvo kranijalno od mjesta zastoja. Upravo ta markacija suba­rahnoidalnog prostora kontrastom u svim je slucajevima pomogla u konacnom pro­sudivanju opsega patološkog procesa. To samo potvrduje da u CT vec i mala kon­centracija metrizamida dostaje za dobru opacifikaciju subarahnoidalnog prostora (8). S obzirom na tu prednost CT mijelografije znatno se smanjuje toksicno metrizamidsko djelovanje. Rezultati pregleda u 5 bolesnika s klinickim znakovima siringomijelije ukazali su na znacajnu ulogu CT u razlikovanju siringomijelije od intraspinalnog tumora (1, 3, 9, 11 ). Kontrolnim CT pregledom nakon 24 sata u svih tih bolesnika našli smo in­tramedularne nakupine metrizamida, kao Cervikalna kompjuterizirana mijelografija s metrizamidom (CT -mijelografija) izravni dokaz ciste. Zbog svega toga zaklju­cujemo da bi primarna CT mijelografija s malim kolicinama in koncentracijama kon­trasta mogla u potpunosti zamijeniti kon­vencionalnu mijelografiju. lpak treba spo­menuti da na putu standardizacije primarne CT mijelografije stoji nekoliko tehnickih problema. Kao prvo potrebno je naglasiti, da usprkos stalnog usavršavanja kompjuter­skih programa, još uvijek nisu riješeni pro­blemi oko topografije snimanog podrucja, pa smo zbog lakše orjentacije prisiljeni snimati u tankim slojevima, što povecava izloženost bolesnika zracenju. Drugi znatniji problem je u vezi s tocnim klinickim odre­divanjem visine spinalne lezije, za što je potrebna timska suradnja s vrsnim neuro­logom. To su zapravo i bili glavni razlozi zbog kojih u pocetku primjene CT mijelografije nismo izvodili primarnu CT mijelografiju. Kod svih smo bolesnika u nastavku kon­vencionalne mijelografije izvršili t. zv. se­kundarnu CT mijelografiju. U našem mate­rijalu ta je metoda ostvarila dodatne di­jagnosticke informacije, osobito u slucaje­vima kompletnog zastoja kontrasta, te kod bolesnika u kojih se posumnjalo na siringo­mijeliju. Posebno želimo ukazati na one slucajeve u kojih smo na osnovi nalaza CT mijelogra­fije postavili indikaciju za ostale radiološke preglede. Tako smo u 7 bolesnika s nalazom atro­ficne moždine na CT indicirali spinalnu angiografiju i na taj nacin postavili defini­tivnu dijagnozu. Sve ovo samo potvrduje da je suvremena spinalna dijagnostika, oboga­cena novim radiološkim metodama kao što su CT mijelografija i spinalna angiografija, nagovjestila nove perspektive kako u ranom otkrivanju, tako i u uspješnom diferencira­n ju patoloških procesa u spinalnom kanalu. Zakljucak -Za razliku od nativnog pre­sjeka, CT mijelografija s metrizamidom je omogucila bolje diferenciranje anatomskih struktura u cervikalnom spinalnom kanalu. Treba naglasiti da je korelacija CT mijelo­grafije i konvencionalne mijelografije bila vrlo dobra, ali je ipak potrebno upozoriti na znacajne prednosti CT mijelografije u di­jagnosticiranju ekspanzivnih procesa u spi­nalnom kanalu i siringomijelije. Abstract CERVICAL COMPUTED MYELOGRAPHY WITH THE METRIZAMIDE (CT -MYELOGRAPHY) Papa J., Stojanovic J., Marinšek cicin-šain V. The cervical CT myelography was used to exa­mine 63 patients, in addition to selective cervical and the ascedent myelography. By the CT mye­lography it was found that 51 patients have a pathological results. Although the correlation between CT myelography and the conventional myelography was very high the results of CT myelography give more additional information about the pathological changes in those patients with tumor in the spina! canal and also in the examples of syringomyelia. It is significant that with CT myelography we are able to show better anatomical structures in the spinal canal even with a low concentra­tion of the metrizamide. Literatura 1. Arri H., Takahashi M., Suzuki Y., Shindo.: Metrizamide spina! computed tomography follow­ing myelography. Comput. tomogr. 4: 117-125, 1980. 2. Baleriaux-Waha D., Terwinghe G., Jean­mart l.: The value of computed tomography for the diagnosis of hourglass tumors of the spine. Neuroradiology 14: 31-32, 1977. 3. Di Chiro G., Axelbaum P., Schellinger D., Twigg H., Ledley R.: Computed axial tomography in syringomyelia. N. Engl. J. Med. 292: 13-16, 1975. 4. Di Chiro G., Doppman J., Wener L.: Com­puted tomography of spinal cord arteriovenous malformations. Radiology 123: 351-354, 1977. 5. Di Chiro G., Schellinger D.: Computed to­mography of spina! cord after lumbar intrathecal introduction of metrizamide (Computer assisted myelography), Radiology 120: 101-104, 1976. 6. Hammerschlag C., Wolpert S., Carter B.: Computed tomography of the spinal canal. Ra­diology 121: 361-367, 1976. 7. Handel S., Grossman R., Sarwar M.: Com­puted tomography in the diagnosis of spinal cord astrocytoma. J. Comput. Assist. Tomogr. 2: 226­228, 1978. 8. Hindmarsh T.: Elimination of water soluble contrast medium from the subarachnoid space. lnvestigation with computer tomography. Acta radio!. Suppl. 346: 45-49, 1975. 9. Nakagawa H., Huang L., Malis L., Wolf B.: Computed tomography of intraspinal and para- Radiol. lugosl., 17: 39-44, 1983 ____ š_________ _ Papa J., Stojanovi<': J., Marinšek Cicin-__a_in_V_. __ spina! neoplasms. J. Comput. Assist. Tomogr. 1: 377-390, 1977. 10. Papa J., Stojanovic J., Marinšek cicin­šain V.: Nove perspektive u radiološkoj dijagno­stici kralježnice i spinalne moždine. Acta. Med. lug. 36: 161-172, 1982. 11. Sartor K., Richert S.: Computertomo­graphie des zervikalen Spinalkanals nach intra­thekalem Enhancement: zervikale CT-Myelogra­phie. Fortsvhr. Rontgenstr. 130: 261-269, 1979. 12. Stojanovic J.: Cervikalna mijelografija s metrizamidom. Radio!. lugosl. 15: 141-145, 1981. 13. Stojanovic J.: Komparativna analiza nuz­pojave na vodotopivi kontrast Dimer-x, i »Ami­paque« kod lumbosakralne radikulografije. Ra­dio!. Jugosl. 15: 487-491, 1981. Adresa autora: Papa Jurica, Zavod za radio­logiju bolnice Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. SPLOŠNA BOLNIŠNICA »DR. FRANC DERGANC«, šEMPETER PRI NOVI GORICI, RENTGENOLOŠKI ODDELEK UL TRASONIC DEMONSTRATION OF RECURRENT ACUTE AND CHRONIC PANCREATITIS Pavcnik D. Abstract: In order to evaluate the efficacy of ultrasonography in detecting recurrent acute and chronic pancreatitis, the group of 112 patients, aged from 17 to 85 years, with known disease was examin'ed. The use of ultrasono­graphy offered the possibility for the evaluation of tlie size, consistency, out­line, and duet system of the gland. This method also provides an information about the structures outside of pancreas. UDC 616.37-002-073 :534-8 Descriptors: pancreatitis-diagnosis, ultrasonics Radiol. lugosl., 17: 45-47, 1983 lntroduction -Pancreatic sonography is not only noninvasive method but has been used successfuly in discriminating pan-· creatic pathology, especially when other available methods failed. Serial examina­tions can be performed without any risk or discomfort for the patient. ldentification and characterisation of the pancreas on the so­nogram may provide valuable information about the nature of suspected pancreatic disease. Materials and methods -Out of the whole group of 112 patients 86 patients were selected for the present study. Sixty­one patients had recurrent acute pancrea­titis and 25 chronic pancreatitis. The dia­gnosis of acute recurrent pancreatitis was confirmed by raised levels of serum amy­lase, clinical signs, and long syrnptoms­free intervals (5). Chronic disease was dia­gnosed on the basis of the pancreatic cal­cifications and confirmed by histological findings (5). The B-scan Diasonograph 4200 NE with gray scale facility and 2,5 to 3,5 MHz trans­ducer were used for examination of pati­ents. The pancreas was identified in rela­tionship to splenic vein, aorta, inferior caval vein, superior mesenteric artery, and gall­blader (2, 4, 6, 8). The diagnostic criteria applied in present study are based on observation described by Weill (8), Cotton (1), and other authors (2, 3, 4, 6, 7, 9), as follows: -size (3 cm for the tail and head, 2 cm for the body) (1, 4, 8), -margins (perfectly visible, poorly de­fined) (1 ), -parenchyma (uniform, heterogenous, locally abnormal, increased echogenicity, decreased echogenicity), normal pancreas is more echogenic than the liver or the kidney (1, 2, 6), -ducts (usually only the parallel line reflections from their walls are seen, nor­mal diameter is 2,5 mm) (1, 9), -cyst (sonolucent or transsonic area) (1, 2, 6). Results -Scanning failed to provide an adequate informations in 14 patients (13 %). Details of ultrasonographic findings are pre­sented in table 1. In patients with recurrent Accepted: 18. 1. 1983. Pavcnik D. Recurrent acute Chronic Ultrasonographic criteria No. % No. % increased 10 40 Size locally enlarged 14 5 20 normal 23 38 10 40 well delimited 39 63 8 32 Margins poorly delimited 22 17 68 increased 6 9 16 64 Parenchimal decreased 15 24 o o reflectivity normal 21 o o heterogenous 19 31 9 presented 41 67 17 68 Ducts dilated 15 24 10 40 not presented 20 33 8 32 Cysts pseudocyst 2 o 1 1.5 Table 1 -Ultrasonographic findings in patie;its with recurrent acute and chronic pan:;reatitis acute pancreatitis following results were obtained (fig. 1, 2) -enlargement of pan­creas was discovered in 39 % of cases, regular margins in 63 %. Parenchymal re­flectivity was normal in 36 %, while in 31 % heterogenous reflectivity was found. The duet system appeared normal in 43 % of cases, and abnormal in 24 % of cases. More frequent findings in patients with chronic pancreatitis were (fig. 3) -pan­creas was enlarged in 40 % of cases, and H -hepar, VCI -v. cava inferfor, A -aorta, V -vertebra, LK -ren sin., AM -a. mesente­ rica superior, VL -v. lienalis, P -pancreas Fig. 1 -Transversal scan of pancreas in patient with recurrent acute pancreatitis demonstrates local enlargement of tail, regular delimited mar­ gins and decreased echogenity PV -ductus pancreaticus, VL -v. lienalis. A ­ aorta, RP -cauda pancreatis Fig. 2 -Transversal scan of pancreas in patient with recurrent acute pancreatitis demonstrates normal size, regular margins, decreased echo- genicity and slightly dilated duet of the gland of normal size in 40 %. Margins were poor­ly delimited in 68 °/o of cases, and hetero­genous parenchymal reflectivity was found in 36 % of cases. lncreased echogenicity was present in 64 % of cases, and duet system appeared abnormal in 40 %. Three pseudocysts were discovered in both groups. The diagnosis of pseudocysts was confirmed by consecutive surgical pro­cedure. Discussion and conclusion -In clinical prnctice there is a permanent need for in­ Ultrasonic demonstration of recurrent acute and chronic pancreatitis ___ ___ _ Fig. 3 -Transversal scan of the pancreati'c re­g ion in patient with chronic pancreatitis. The sonolucent area is seen anterior to splenic vein (pseudocyst is marked with an arrow). Pancre­atic tissue with increased heterogenous reflecti­ vity surrounds the dilated duet (small arrow) formations about etiology and the extent of pancreatic or biliary lesion in patients with pancreatitis. Ultrasonography provides an intormation about the size, shape, and margins of pancreas, as well as, parenchy­mal reflectivity and duet system. The me­thod can also document the presence of gallstones and other biliary and !iver le­sions. Since ultrasonography represents noninvasive and atraumatic method and may be repeated as often as necessary, it is our opinion that ultrasonography is the diagno­stic method of choice tor pancreatic lesions. An abnormal pancreatic ultrasonogram is reliable tor prediction of the disease, though the normal findings do not exclude pancreatic disease. Results depen. on in­dividual interpretations of the images, and for that the ultrasonographer has to be familiar with ali possibilities and limitations of this method when interpreting the ultra­sonogram. Izvlecek UL TRAZVOCNA SLIKA TREBUŠNE SLINAVKE PRI PONAVLJAJOCEM AKUTNEM IN KRONICNEM VNETJU Pavcnik D. Da bi ugotovil uspešnost ultrazvocne metode pri obolenjih trebušne slinavke, je avtor z ultra­zvokom pregledal 112 bolnikov z akutnim po­navljajocim in kronicnim vnetjem trebušne sli- Radiol. lugosl., 17: 45-47, 1983 navke. Ehosonografia lahko prikaže velikost in obliko organa, robove, žlezne vode in tkivne karakteristike trebušne slinavke; poda pa tudi nekatere informacije o sosednjih strukturah in organih. References 1. Cotton 13. P., Lees W. R., et al.: Gray-scale ultrasonography and endoscopic pancreato­graphy in pancreatic diagnosis. Radiology 134: 453-459, 1980. 2. Do ust B. D., Pearce J. D.: Gray-scale ultra­sonic properties of the normal and inf:amed pancreas. Radiology 120: 653-657, 1976. 3. Gosink B. B., Leopold G. R.: The dilated pan­creatic duet ultrasonic evaluation. Radiology 126: 475-478, 1978. 4. Haber K., Freimanis A. K., Asher W. M.: De­monstration and dimensional analysis of the normal pancreas with gray-scale echography. Am. J. Roentgenol. 126: 624-628, 1976. 5. Harrison's Principles of Interna! Medicine. Me Graw-Hill, New York 1980 (1498-1514). 6. Hassani N.: Ultrasonography of the abdo­men. Springer Verlag. New York, Heidelberg, Berlin 1976 (55-71). 7. Walls W. J., Gonzales G., Martin N. L., et al.: B-scan ultrasound evaluation of the pancreas. Advantages and accuracy compared to other diagnostic techniques. Radiology 114: 127-134, 1975. 8. Weill F., Schraub A., Eisencher A., et al.: Ultrasonography of the normal pancreas: suc­ces rate and criteria for normality. Radiology 123: 417-423, 1977. 9. Weinstein D. P., Weinstein B. J.: Ultrasonic demonstration of the pancreatic duet: an analy­sis of 41 cases. Radiology 130: 729-734, 1979. Author's address: Pavcnik D., rentgenolog, Bolnišnica dr. F. Derganca, Rentgenološki odde­lek, 65290 Šempeter pri Novi Gorici. PLA TIXAN* (cisplatin) injekcije iv. u lijecenju metastatskih tumora sjemenika metastatskih tumora jajnika karcinoma mokra6nog mjehura planocelularnih karcinoma glave i vrata -odmaklih tumora prostate -inoperabilnih karcinoma bronha Primjena: Primjenjuje se kao lagana infuzija, u toku 6-8 sati. Kontraindikacije: Ošte6enje bubrežne funkcije, slušni poreme6aji i supresija koštane srži su relativne kontraindikacije. Kontraindiciran je kod pacijenata koji su alergicni na platinu i njezine spojeve. Za detaljnije informacije obratite se proizvoaacu. • zaštiCeno ime KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o. . Novo mesto HOSPITAL "LA CARITA", DEPARTMENT OF RADIOLOGY, LOCARNO SWITZERLAND RECOGNITION OF THROMBOSIS OF THE SPLENIC VEIN BY ULTRASONOGRAPHY Kauzlaric D., Petralli C., Avelini A. Abstract: Thrombosis of the splenic vein, until now considered as rare, is usually associated with another underlying disease. This affaction is caracterised by the presence of gastric varices and collateral veins in the left hypochondrium, which are noted during the early phase of pyelography, while esophageal varices are absent (4). The diagnosis is confirrned by splenoportography (1, 3). The purpose of this article is to show that correct diagnosis can be made with ultrasonography, which is a rapidly performad and noninvasive method and is ideal for evaluating splenic pathology. UDC 616.149.4-005.6-073:534-8 Descriptors: splenic vein, thrombosis-diagnosis, ultrasonics Radiol. lugosl., 17: 49-52, 1983 Case report -A 66-year-old man, a tou­rist visiting our region, is admitted compla­ining of intermittent and violent pain in the left abdominal region. Seven years ago, he had fallen from a roof, with subsequent fracture of the body of the second lumbar vertebra. Two years later splenomegaly of unknown origin was diagnosed. On admittance, a hard, smooth and pain­ful mass is palpated in the left hypochon­drium. Abdominal ultrasonography reveals an enotmous splenomegaly, the inferior limit being situated in the pelvis, causing rotation and downward displacement of the left kid­ney. At the splenic hilus, the splenic vein appears very dilated, and there is a cylinder of echogenic material in its lumen (fig. 2 and 4). The caliber of the portal and mesenteric superior vein in the usual cross sections appears normal, as well as the intrahepatic portion of the portal vein (fig. 1 a and b). An angiography is performed confirming the ultrasonography findings. The venous phase of celiac arteriography shows normal filling of the portal and me-senteric superior vein, and contemporary persistance of contrast material in the sple­nic artery. There is no splenic vein return, although capsular veins and a convolute of small veins are observed around the splenic vein, which appears to be thrombosed at the hilus (fig. 5). The thrombosis and vascular congestion explain the splenomegaly and the etiology in our case is probably traumatic (9). The proposed splenectomy is refused by the patient, who being a turist prefers re­turning to his home city. Discussion -Only recently has ultrasono­graphy been used tor evaluation of splenic pathology. Visualisation of the portal vein and its tributaries is possible thanks to the good resolution of the ultrasound apparatus and detailed knowledge of vascular anatomy in cross section (7, 8). Thrombosis of the splenic vein is some­times spontaneous, but it is more often brought about by local infections, pancrea- Accepted: 22. 12. 1982. Kauzlaric D., Petralli C., Avelini A. -· ,..i-, • .' . ·1 .... ;.1-, r::--.::.. -· :;' ... l,,.w ,\• fl . ) .;. ,o ... 't lit ....... ' -.. ;...,,. ... Fig. 2 - Transverse scan through the !iver at Fig. 4 -Real tirne imaging of the spleen with the leve! of the hilus. Echogenic thrombus in the thrombus at the leve! of the hilus the lumen of the splenic vein Fig. 1 a + b -Transverse scan through the !iver and spleen. Extra and intrahepatic branches of the portal vein are normal titis tor example, or can be associated with rare as a complication of suppurative peri­pathology of the upper abdomen (6). tonitis or after abdominal surgery. This phenomenon is more frequent in Cases of trauma have been reportered, cases of neoplastic infiltration by tumors of and this is probably the cause of our pa­the pancreas or stomach, while it is more tient's thrombosis (9). Recog.nit:on of thrombosis of thesplenic vein by ultrasonography Fig. 5 -Venous phase of selective splenic angiography. Subtraction film showing non fil­ling of the splenic vein. Small varices along the circumference of the thrombotic splenic vein, contemporary contrast material stain in the splenic artery. Normal extra and intra-hepatic caliber of the portal vein. The left kidney is displaced and compressed by the markedly en­ larged spleen hepatic cirrhosis accompanied sometimes by segmenta! obstruction of the extrahepa­tic portal and splenic vein. The chronic venous congestion causes remarkable enlargement of the spleen, whose weight can exceed the 5 kg (1, 2). Tt:\is case demonstrates the fact that ultra­sonography is extremely important in inve­stigating the anatomy and pathology when confronted with an enlarged spleen. The presence of echogenic material in the sple­nic vein lumen is a direct visualisation of the venous thrombosis (Fig. 3). This examination is complementary to an­giography, but it is a noninvasive method, and its importance 1s increasing with tirne. To our knowledge, a case in which routine abdominal ultrasonography provided the correct diagnosis of thrombosis of the sple­nic vein, has initially not been reported. Sažetak RASPOZNAVANJE TROMBOZE SPLENICNI: VENE UL TRASONOGRAFIJOM Kauzlaric D., Petralli C., Avelini A. Opisan je primer 66 godišnjeg pacijenta kod kojeg se verovatno zbog traume razvila trombo­za splenicne vene. Klinicki se manifestrirala akut­nim bolovima na levoj strani abdomna, gde se palpirala tvrda, glatka i bolna masa. Abdominal­na ultrasonografija pokazala je splenomegaliju sa raširenom splenicnom venom i rotaciju te pre­maknuce levog bubrega. Taj nalaz bio je potvr­den angiografijom. References 1. Sutton J. P., Yarborough D. Y., Richards J. T.: lsolated splenic vein occlusion. Arch. Surg. 100: 623-626, 1970. 2. ltzchak W., Glickaman M.: Splenic vein thrombosis in patients w;th a normal size spleen. lnvest. Radiol 12: 158-163, 1977. 3. Goldstein G. B.: Splenic vein thrombosis causing gastric varices and bleeding. Am. J. Ga­stroenterol. 58: 319-325, 1972. 4. Kyung J., Martel W.: Recognition of splenic vein occlusion. Am. J. Roentgenol. 131: 439-443, 1978. 5. Christopher R. B.: Ultrasonographic demon­stration of Portal vein occlusion. Radiology 133: 425-427, 1979. 6. Diane S.: Ultrasound diagnosis of portal vein thrombosis as a complication of appendicitis. Am. J. Roentgenol. 133: 317-319, 1979. Kauzlaric D., Petralli C., Avelini A. 7. Taylor K. J., Atkinson P., De Graaff C. S. et al.: Clinical evaluation of pulse-Doppler device linked to gray scale B-scan equipment. Radio­logy 129: 745-749, 1978. 8. Webb L. J., Berger L. A.. Sherlock S.: Gray­scale ultrasonography of portal vein. Lancet 2 (8040): 675-677, 1977. 9. Gutgemann A., Schreiber W. H., Schriefers K. H.: Zur chirurgischen Behandlung des Porta­dern-Hochdrucks, zugleich mit Beitrag zur trau­matischen Genese eines priihepatfschen Blocks. Chirurg 31, 97-103, 1960. Acknowledgement: We gratefully acknowledge the contribution of Kauzlaric Aramfs and llic dr. Jasna for preparation of the manuscript. Author's address: Dražen Kauzlaric, M. D., De­partment of Radiology, Hospital "La Carita", Lo­carno, Switzerland. MEDICINSKI FAKULTET -NOVI SAD, INSTITUT ZA ONKOLOGIJU, SREMSKA KAMENICA PERFUZIONA SCINTIGRAFIJA PLUCA U DETEKCIJI PLUcNOG TROMBOEMBOLIZMA* Stefanovic Lj. Sažetak: U radu su prikazane pramene koje su naJcesce nalažene na perfu­zionim scintigramima pacijenata sa tromboembolijskom bolešcu pluca (PTE), odredeni su mesto i vrednost ove metode u detekciji PTE. U pacijenata sa PTE dominiraju multipla podrucja redukovane perfuzije, obicno lokalizovana bilateralno, najcešce segmentarne i subsegmentarne velicine. Perfuziona scin­tigrafija vrlo je senzitivna za otkrivanje poremecaja perfuzije prouzrokovanih svežom PTE; njena vrednost znatno se smanjuje ako prode preko 10 dana od pocetka bolesti. Scintigram treba interpretirati vodeci racuna o klinickim podacima i rezultatima drugih ispitivanja. Diferencijalno-dijagnosticki problemi javljaju se osobito kada su u pacijenata prisutne druge bolesti bronhopulmo­nalnog sistema, a narocita u slucajevima opstruktivne bolesti pluca i bronhi­ektazija. Radi pouzdanije interpretacije perfuzionog scintigrama trebalo bi tada uradi,ti inhalacionu scintigrafiju kao dopunsku pretragu. UDC 616.24-005.6-073:539.163 Descriptors: pulmonary embolism-diagnosis, lung-radionuclide imaging Radiol. lugosl., 17: 53-57, 1983 Uvod -klinicki manifestna tromboembo­lijska bolest pluca (PTE) relativno je cesta u bolnickoj praksi. Prema proceni Dalen-a i Alpert-a u SAD javlja se dva puta rede nego akutni infarkt miokarda, ali je tri puta cešca od cerebralnog vaskularnog insulta (2). Medutim, oko 3/4 PTE ne biva korekt­no dijagnostikovano (1 ). Iz tog razloga znacajno je raspolagati klinicki upotrebivim testom, po mogucnosti neinvazivnim, kojim se PTE može brzo i pouzdano otkriti. Po­stavlja se pitanje u kojoj meri za te svrhe može poslužiti perfuziona scintigrafija plu­ ca. Cilj našeg rada je da prikažemo prome­ne koje se perfuzionim scintigramom mogu otkriti u pacijenata sa PTE, da utvrdimo mesto i ocenimo vrednost ovog scintigraf­skog pregleda u dijagnostici PTE. Materija! i metod -U Institutu za plucne bolesti i tuberkulozu u Sremskoj Kamenici 1973.-1976. izvoden je istraživacki projekat posvecen dijagnostici i ant1koagulantnom * Rad je saopšten na III jugoslovenskom kon­gresu nuklearne medicine, Skopje, 3.-6. juna 1982. lecenju PTE (4). U okviru ovog projekta je­dan ili više puta uradeni su perfuzioni scin­tigrami 101 bolesnika u kojih je uspostavlje­na cvrsta klinicka, a u 13 od njih i patoana­tomska dijagnoza PTE. Rezultate ovih scin­tigrafskih ispitivanja detaljno smo prikazali ranije (8), te cemo izložiti samo bitne ka­rakteristike perfuzionih scintigrama tih pa­cijenata. U Zavodu za nuklearnu medicinu Instituta za onkologiju u Sremskoj Kamenici, u ko­me su uradeni svi scintigrafski pregledi, u 1981. godini napravljeno je 428 perfuzionih scintigrama. Analizirane su indikacije za iz­vodenje ovih pregleda (tabela 1 ), a u onih pacijenata koji su na scintigrafsko ispitiva­nje upuceni zbog sumnje na PTE razma­tran je nacin pocetka (tabela 2) i vreme od pocetka bolesti do scintigrafskog pregleda (tabela 3). Scintigrafsko ispitivanje izvode­no je do 1980. na rektilinearnom skeneru PHO/DOT II »Nuclear-Chicago«, a od po­cetka te godine pa nadalje na gama-kameri LFOW »Searle« prikljucenoj na racunar PDP-11/34 »DEC«. Kao radiofarmak kori­šceni su makroagregati albumina, obeleže­ni radioaktivnim tehnecijumom (99mTc-MAA). Rad primljen: 7.12.1982. Stefanovic Lj. Klinicka dijagnoza Pacijenti Broj % vremena javljali su se u dela bolesnika normalni nalazi. U 61,3 % ispitanika bilo je prisutno dva ili više podrucja redukovane Sumnja na tromboembolijsku obicno lokalizovanih bilateralno. perfuzije, bolest 169 Njihova ucestanost u pojedinim delovima Kontrola ili sumnja na recidiv tromboembolijske bolesti 110 25,7 Ostale bronhopulmonalne bolesti 149 34,8 Ukupno 428 100,0 Tabela 1 -Indikacije za izvodenje perfuzione scintigrafije pluca u 1981. godini Table 1 -lndications for lung perfusion scinti­g raphy in 1981 Nacin pocetka bolesti Pacijenti Broj % Nagli pocetak 106 62,7 Postepen pocetak ili dugotrajna kardiorespiratorna simptomatologija 27 16,0 Odsustvo kardiorespiratorne pluca bila je približno proporcionalna ras­podeli udarnog volumena desnog srca. 59,6 % podrucja redukovane perfuzije bilo je segmentarne velicine, ili su bila veca od plucnog segmenta. Tokom prvih 10 dana bolesti dominirala su segmentarna podruc­ja redukovane perfuzije, a nakon tog vre­mena subsegmentarna. U 80 % ispitanika rendgenske pramene bile su manje od scintigrafskih, ili rendgen­ski nije bilo direktnih znakova plucne em­bolizacije (infiltracija i plocastih senki). Scintigrafske pramene dinamicno se me­njaju tokom evolucije PTE. Unutar prvih 10 dana nakon klinicki manifestne PTE scinti­grami svih naših bolesnika bili su patološki. Posle 10 dana normalni scintigrami nalaže­ni su sve cešce što je više vremena pre­ simptomatologije 9 teklo od pocetka bolesti, ali obicno je za Nedovoljni podaci o pocetku bolesti 27 16,0 Ukupno 169 100,0 Tabela 2 -Nacin pocetka bolesti pacijenata upucenih na scintigrafski pregled zbog sumnje na PTE Table 2 -The mode of onset of disease in pa­tients refered to undergo scintigraphy because of suspect PTE Vreme od pocetka bolesti Pacijenti do scintigrafskog pregleda Broj % 0-10 dana 27 25,5 11-30 dana 43 40,5 više od 30 dana 36 34,0 Ukupno 106 100,0 Tabela 3 -Vreme od pocetka bolesti do scinti­grafskog pregleda pacijenata sa naglim pocet­ kom simptomatologije suspektne na PTE Table 3 -The i·nterval between onset of disease and scintigraphic examination in patients with sudden development of symptomatology suspect of PTE Rezultati -Karakteristike perfuzionih scintigrama naših pacijenata sa PTE bile su sledece: Perfuzioni scintigram redovno je bio pa­tološki prvih 10 dana bolesti, a nakon tog potpunu normalizaciju scintigrama trebalo više od mesec dana; nakon 30 dana još na oko 2/3 scintigrama bili su detektabilni po­remecaji perfuzije, vecinam znatno manji nego na pocetku bolesti. U dela pacijenata ostale su trajne sekvele poremecene perfu­zije nakon prebolele PTE. Indikacije za izvodenje perfuzione scinti­grafije pluca u našem Zavodu prikazane su u tabeli 1. 169 pacijenata upucenih na scintigrafski pregled u 1981. godini zbog sumnje na PTE razvrstani su prema nacinu pocetka bolesti u cetiri grupe i prikazani u tabeli 2. Vreme od oocetka simptomatologije su­spektne na PTE u 106 pacijenata sa naglim pocetkom bolesti prikazano je u tabeli 3. Diskuslja -Osnovna i najcešca indika­cija za izvodenje perfuzione scintigrafije pluca danas je PTE (5). Posmatrana sama za sebe, ova pretraga je potpuno nespeci­fican dijagnosticki postupak (1). Medutim, ako se scintigram razmatra vodeci racuna o karakteristikama nalaza koji se srecu kod PTE, i to interpretira u kontekstu sa ana­mnestickim podacima, klinickom slikam, rendgenskim snimkom pluca, elektrokardio­gramom i osnovnim laboratorijskim nalazi­ Perfuziona scintigrafija pluc a u detekciji plucno g tromboembolizma Slika 1 -Bilateralne PTE. Rendgenski snimak pluca Fig. 1 -Bilateral PTE. Chest X-ray :· ... ..:. .!.t . ... S! ?..:.; . :.a; .. .. o ' • :·:'.,••it• ' .;t._ ... 1&11 --• _. Slika 2 -Isto kao 1. Perfuzioni scintigram plu­ca. Obostrano postaje podrucja redukovane per- fuzije Fig. 2 -The same as Fig. 1. Lung perfusion scintiscan. Areas of reduced perfusion bilaterally ma, mnogo puta doci ce se do verovatnog ili vrlo verovatnog zakljucka da li se radi o PTE. Normalan perfuzioni scintigram uraden unutar 10 dana od pocetka akutne klinicke simptomatologije, prakticno iskljucuje PTE kao njen uzrok. Aposteriorna verovatnoca prisustva PTE zavisi od karakteristike per­fuzionog scintigrama, ali takode i od aprior­ne -klinicki precenjene verovatnoce ove Slika 4 -Isto kao br. 3 Gore: Perfuzioni scinti­gram. Dole: lnhalacioni scintigram. Poremecaji perfuzije poklapaju se sa poremecajima venti­ lacije Fig. 4 The same as Fig. 3. Up: Perfusion scinti­scan. Down: lnhalation scintiscan. Perfusion dis­turbances coincide with ventilation disturbances bolesti. McNeil dolazi do zakljucka, anali­zirajuci Bayes-ovom teoremom dijagnostic­ku vrednost perfuzionog scintigrama, da prisustvo više defekata perfuzije od kojih je bar jedan lobarne velicine, uz znatnu apriornu verovatnocu PTE, cini aposterior­nu verovatnocu ove bolesti visokom (3). Na tabeli 2 prikazan je nacin pocetka bolesti naših pacijenata upucenih na scintigrafsko ispitivanje zbog sumnje na PTE. Dominirali su oni u kojih je pocetak bolesti bio nagao; u njih se na osnovu klinickih i laboratorij­skih parametara mogla prilicno egzaktno oceniti apriorna verovatnoca PTE, te su i zakljucci na osnovu perfuzionog scintigra­ma bili u znatnog broja od njih dovoljno pouzdani za donošenje konacne ocene da li se radilo o PTE. Znacajan problem pred­stavljali su pacijenti sa postepenim pocet­kom bolesti ili dugotrajnom kardiorespira­tornom simptomatologijom; u vecine od njih radilo se o hronicnim bronhopneumopatija­ma ili o dekompenziranim kardiopatijama, te su poremecaji perfuzije nadeni u njih mogli biti posledica osnovne bolesti, ali ni­je se mogla iskljuciti ni PTE kao moguci uzrok nastanka bar pojedinih od detekto- Radiol. lugosl., 17: 53-57, 1983 Stefanovic Lj. Slika 3 -Bronhiektazije desnog gornjeg lobar­nog i stenoza intermejijarnog bronha. Bronho­gram Fig. 3 -Bronchiestasis of the right upper lobar and stenosis of the intermed;ary bronchus. Bron­chogram vanih podrucja redukovane perfuzije. Naro­cita se diferencijalno-dijagnosticki proble­mi prema PTE javljaju u slucajevima hro­nicne opstruktivne bolesti pluca i bronhi­ektazija, pošto se i kod ovih bolesti mogu detektovati multipli poremecaji perfuzije, bez rendgenski vidljivih infiltrativnih prame­na u plucnom parenhimu. U tih pacijenata vrlo vredne informacije pruža inhalaciona scintigrafija pluca. Redukovana ventilacija u podrucjima redukovane perfuzije govori protiv PTE -regionalni poremecaji perfu­zije su tada ili posledica regionalnih pore­mecaja ventilacije, ili su prouzrokovani istim uzrocima kojima je redukovana ven­tilacija. Ako je unutar podrucja redukovane perfuzije ventilacija ocuvana, ovakav nalaz je indikativan za PTE. Aposteriorna vero­vatnoca PTE je visoka kada su uz ocuvanu ventilaciju podrucja redukovane perfuzije multipla, segmentarne ili vece velicine, a prethodna -klinicka verovatnoca PTE je prosecna (10 %-20 %) ili veca od prosec­ne (3). Medutim, široka primena radioaktiv­nih gasova za izvodenje inhalacione scinti­grafije u našim uslovima mislim da nije moguca, prvenstveno iz ekonomskih, ali i iz razloga tehnološke prirode. Nedifuzibilne radioaktivne aerosole mi povremeno kori­stimo više od 10 godina za ispitivanje ven­tilacije i/ili prolaznosti disajnih puteva, no njihova aplikacija pokazala se vrlo nepo­desnom u teških i urgentnih bolesnika, te ih mi upotrebljavamo samo izuzetno u di­jagnostici PTE. Smatra se da samo oko 10 %-PTE pro­uzrokuje nastanak infarkta pluca (7). Ako nema drugih podrucja redukovane perfuzije sem u infarciranom delu pluca, tada se na osnovu perfuzionog scintigrama ili njegove kombinacije sa inhalacionim ne može do­neti nikakav zakljucak o prirodi rendgen­ske senke u plucima, pošto isti scintigrafski nalaz mogu dati plucne infiltracije razlicite etiologije. Perfuzioni scintigram veoma je senzitivan pokazatelj poremecaja perfuzije koje pro­uzrokuje PTE, no samo prvih desetak dana bolesti. Medutim, kao što se vidi iz tabele 3, u kojoj prikazujemo vreme od pocetka akutne simptomatologije suspektne na PTE do scintigrafskog pregleda, u 3/4 pacijena­ta proteklo je više od 10 dana, što znaci da je u vecine scintigram uraden u vreme kada se njegova dijagnosticka vrednost znacajno smanjuje. Perfuziona scintigrafija i pneumoangio­grafija jedini su »direktni« testovi za di­jagnostiku PTE koji stoje na raspolaganju klinicaru (6). Specificnost pneumoangio­grafije nesumnjivo daleko je veca od spe­cificnosti perfuzione scintigrafije, no zbog brojnih razloga ne može se ocekivati da ce ona ikada naci svoje mesto u svakodnev­noj masovnoj dijagnostici PTE; pneumoan­giografija treba da se prvenstveno koristi za raz1asn1enje nejasnih slucajeva i u pa­cijenata koji su kandidati za operativno le­cenje. Zakljucak -Perfuziona scintigrafija plu­ca i poreci svih ogranicenja po našem miš ljenju ima centralno mesto u rulinskoj sva­kodnevnoj detekciji i dijagnostici PTE, u po­jedinim slucajevima dopunjena sa inhalacio­nom scintigrafijom. Da bi se njom dobile dovoljno pouzdane informacije treba je ura­diti prvih 7-1 O dana bolesti, što zahteva Perfuziona scintigralija pluca u detekciji plucnog tromboembolizma brzo reagovanje klinicara i adekvatnu orga­nizaciju nuklearno-medicinske službe. Scin­tigram se mora interpretirati u sklopu sa klinickim podacima i rezultatima drugih pre­traga, pri cemu treba biti vrlo kritican u oce­ni klinickog znacenja detektovanih poreme­6aja perfuzije. Abstract LUNG PERFUSION SCINTIGRAPHY IN DETECTION OF PULMONARY THROMBOEMBOLISM Stefanovic Lj. The paper presents the changes most freuqent­ly observed in the perfusion scintiscans of the patients with pulmonary thromboembolism (PTE); the place and value of this examination in de­tection of PTE are assessed. In patients with PTE multiple regions of reduced perfusi,on pre­dominate, usually localised bilaterally, most fre­quently of segmenta! and subsegmental size. Perfusion scintigraphy is highly sensitive for detection of perfusion disturbances due to re­cent PTE. lts value diminishes it more than 10 days elapse from the onset of disease. A scinti­scan should be interpreted taking into account clinical data and findings of other tests. Diffe­rential diagnostic problems appear especially in patients having other bronchopulmonary illnes­ses and, in particular, in cases of obstructive lung d'sease and bronchiestasis. For more reli­able interpretation of these perfusion scintiscans, inhalation scintigraphy should be performed as a supplementary examination. Literatura 1. Budinger T. F., McNeill B. J., Alderson P. O.: Perspectives in Nuclear Medicine -Pulmonary Studies. J. Nucl. Med. 23, 60-65, 1982. 2. McCartney W. H.: Ventilation-Perfusion Lung Scanning in Pulmonary Embolus. Ciin. Nucl. Med. 6 (Suppl. 1 OS), 27-36, 1981. 3. McNeil B. J.: Ventilation-Perfusion Studies in the Diagnosis of Pulmonary Embolism -Con­cise Communication. J. Nucl. Med. 21, 319-323, 1980. 4. Mikeš A., Aleksic N., Bognar S., Bratic-Mi­keš V., Petric R., Stefanovic Lj., Tabori 0.: Naj­efikasniji dijagnosticki postupci u ranam identi­fikovanju plucne tromboembolije i iskustva u antikoagulatnom lecenju. Naucno-istraživacki pro­jekat. Sremska Kamenica 1978. 5. Neumann R. D., Sostman H. D., Gottschalk A.: Curent Status of Ventilation-Perfusion lmag­ing. Semin. Nucl. Med. 10, 198-217, 1980. 6. Sasahara A. A., Belko J. S., Mclntyre K. M., Sharma G. V. R. K., Morse R. L.: The Diagnosis and Menagement of Pulmonary Embolism. u: Re­gional Pulmonary Function in Health and Di­sease. S. Karger, Basel 1973 (67-84). 7. Smith G. T., Dam min G. J., Dexter L.: Post­ 8. Stefanovic Lj., Aleksic N., Bognar S., Bra­tic-Mikeš V., Mikeš A., Petre R., Tabori 0.: Neke karakteristike scintigrafski detektabilnih poreme­caja perfuzije u pacijenata sa tromboembolij­skom bolešcu pluca. Radiol. lugosl. 12, 539-544, 1978. mortem Arteriographic Studies of the Human Lung in Pulmonary Embolisati on. JAMA. 188, 143, 1964. Adresa autora: Doc. dr Ljubomir Stefanovic, Zavod za nuklearnu medicinu, 21204 Sremska Kamenica. Radiol. lugosl., 17: 53-57, 1983 UNION INTERNATIONALE CONTRE LE CANCER rncc !NTERNATIONAL UNION AGAINST CANCER Postgraduate Course on Clinical Cancer Chemotherapy 13-18 June 1983, The Institute of Oncology, Ljubljana, Yugoslavia Organized by: Slovenian Cancer Union, Ljubljana, Alpe-Adria Oncologia Ljubljana and Trieste, and The Institute of Oncology, Ljubljana, Yugoslavia lnternational Faculty Members: l. Krakoff (USA). L. G. Koss (USA), S. Kerpel-Fronius (Hungary), S. Tannenberger (GDR). l. Koza (Czechoslovakia). K. Brunner (Switzerland), G. Mustacchi (ltaly). B. Jere'.J (USA), S. Monfardini (ltaly), M. Mott (UK). A. Scanni (ltaly), S. Eckhard (Hungary), D. Reed (Switzer­land) National Faculty Members: F. Lukic (Lj), S. Plesnicar (Lj), l. Roth (Zg), J. Lindtner (Lj), K. Kolaric (Zg), Z. Rudolf (Lj), B. Ravnihar (Lj), S. Milani (Ts), J. cervek (Lj), R. Tomin (Bg), M. Auersperg (Lj), M. B·_11il1na (Lj) -The Course consists of a series of individual lectures followed by case presentatidns as well as by comments and discussion of Faculty members and participants. -The Course has been designed to provide a range of fundamental information on clinical practice of cancer chemotherapy for physicians of different specialization in oncology. A Course manual will be distributed to the registered participants. A certificate will be awarded to the participants after the closu re of the Cou rse. -Registration Fee: 50 USA $ for foreign participants and 3.500 Din for Yugoslav partici­pants will be paid at the arrival. Organizing Committee: S. Plesnicar, F. Lukic, G. Serša, T. Benulic, B. Jancar Secretary: M. Birsa (Mrs.) For further information, please, contact: Mrs. M. Birsa, Institute of Oncology, Zaloška 2, 61000 Ljubljana, Yugoslavia Phone: 061/316 490 Official Travel Agency: "KOMPAS" Miklošiceva 11, Ljubljana, Yugoslavia Phone: 061/327 252 Official Language: English Attendence: 60 registered persons Location: Institute of Oncology, Zaloška 2, and University Clinical Center, Zaloška 7, Ljub­ljana, Yugoslavia UNIVERZA E. KARDELJA, LJUBLJANA, MEDICINSKA FAKULTETA, INŠTITUT ZA BIOFIZIKO DIFERENCIJALNA CITOTOKSlcNOST NITROAROMATSKIH LIJEKOVA IZ JUGOSLOVENSKE FARMAKOPEJE Korbelik M. Sažetak: Svi nitroaromatski lijekovi koji su ispitani u ovom radu pokazali su u hipoksiji povecano toksicno djelovanje na animalne slanice i n vitro. Ovi rezultati u skladu su s mišljenjem da je ova pojava zajednicko svojstvo svih nitroaromatskih spojeva, dok lijekovi koji su po kemijskom sastavu nitroaro­mati, mogli bi prema torne biti mnogo toksicniji u nedovoljno oksigeniranim normalnim tkivima, nego što bi se moglo ocekivati na temelju dosad poznate toksicne koncentracije u normalno oksigeniranom tkivu. To postavlja dodatne zahtjeve za detaljniju provjeru i oprez u njihovoj daljnoj primjeni. S druge strane, selektivno uništavanje hipoksicnih slanica u tumoru vrlo je atraktivna mogucnost, cije bi se prednosti mogle iskoristiti u kemoterapiji odredenih vrsta tumora. S tog aspekta nijedan od ispitanih lijekova vjerojatno nema vece perspektive od vec dobro poznatih hipoksicnih radiosenzitizatora mizonidazola i metronidazola. UDC 616.152.21 :615.277.3.015.1 Descriptors: anoxia, cells-drug effects, nitroaromatic agents, in vitro Radiol. lugosl., 17: 59-64, 1983 Uvod -Razvoj radiosenzitizatora hipok­sicnih tumorskih stanica predstavlja novo perspektivno dostignuce, koje bi moglo po­boljšati rezultate radioterapije i kemotera­pije nekih vrsta tumora (5, 1, 4). Rezultati vrlo opsežnih ispitivanja pokazali su da naj­djelotvorniji hipoksicni radiosenzitizatori pri­padaju skupini nitroaromatskih derivata, medu kojima postoji velik broj vec afirmi­ranih lijekova, koji se upotrebljavaju naj­cešce kao antibakterijski i antiprotozoalni kemoterapeutici. Dva nitroimidazolska de­rivata, mizonidazol i metronidazol vec se primjenjuju kao radiosenzitizatori u klinickoj radioterapiji (5, 4). Pokazalo se da, nezavi­sno od radiosenzitizirajuceg ucinka, nitro­aromatski spojevi ispoljavaju selektivno po­jacanu toksicnost u hipoksicnim stanicama (11, 7). Ovo bi svojstvo moglo proširiti pri­mjenu ove klase spojeva i na kemoterapiju tumora koji sadrže frakcije hipoksicnih sta­nica, pri cemu bi se kombinirali s drugim klasicnim antineoplasticnim agensima (1, 4). U ovom je radu ispitano citoksicno dje­lovanje nitroaromatskih lijekova koji se vec koriste u jugoslovenskoj farmakopeji. Tok­sicno djelovanje na animalne stanice u in vitro kulturi ispitano je u hipoksicnim i u aerobnim uvjetima. Materijali i metode -!spitani su slijedeci lijekovi: Metro n i d a z o 1 (Flagyl ili Efloran, Krka), 2-metil-5-nitroimidazolil-1-etanol. Tri­homonacid i lambliacid. Tini da z o 1 (Fasigyn, Lek), 1-/2-(etilsul­fonil) etil/-2-metil-5-nitroimidazol. Lamblia­cid. B r -8 O (Krka), 1-(2-metil-5-nitro-1-imida­zolil)-2-brometan. 5-nitroimidazolski derivat sintetiziran u programu razvoja novih triho­monacidnih kemoterapeutika. N it r o f u ran to i n (Nifurantin, Lek), N­(5-nitro-2-furfuriliden)-1-aminohidantoin. Uro­antisepti k. N i t r o z e p a m (Mogadon, Galenika), 1,3-dihidro-7-nitro-5-fenil-2H-1,4-benzodiaze­pin-2-on. Euhipnotik. Ni k I o za m i d (Yomesan, Bayer-Phar­m a), N-(2'-klo r-4' -n itrofen i I)-5-klo r-sal i ci lam id. Tenicid. M iz on i da z o 1 (Ro-07-0582, Roche Pro­ducts Ud.), 1-(2-nitro-1-imidazolil)-3-metok­si-2-propanol. Jedini u ovoj skupini lijeko- Rad primljen: 25.10. 1982. Korbelik M. va koji još nije uvršten u jugoslavensku far­makopeju. Sintetiziran kao potencijalni tri­homonacid, vec je afirmiran hipoksicni ra­diosenzitizator. Upotrebljavane su dvije vrste stanicnih kultura in vitrio: V79-379A, plucni fibroblasti kineskog hrcka s duplikacijskim vremenom 11-12 sati, te Hela stanice (humani karci­nom grlica maternice), duplikacijskog vre­mena 20-21 sat. Kulture su uzgajane na standardan nacin, uz upotrebu Eaglovog MEM medija (Gibco) uz 15% fetalnog tele­ceg seruma (Gibco) za V79-379A stanice, a 10 % za Hela. Pri ispitivanju citotoksic­nog djelovanja je Earlov pufer u mediju zamjenjen 20 mM Hepes puferom da bi se izbjegle promjene u pH. Citostatsko djelovanje (inhibicija prolife­racije stanicne populacije) ispitivano je od­redivanjem broja stanica pomocu hemaci­tometra u uzorcima koji su inkubirani u prisutnosti raznih koncentracija citotoksic­nog agensa u hranljivom mediju pri 37 ° C i usporedivanjem s brojem stanica izraslih u kontrolnom uzorku. Hipoksicni su uvjeti uspostavljeni propuštanjem specijalno pro­cišcenog dušika, koji je sadržavao manje od 0,001 % kisika (Linde}, kroz staklenu ci­jevcicu provucenu kroz cep kojim je zatvo­rena Demetrijeva posuda u kojoj su stanice bile nasadene. Dušik, kojega je protok iz­nosio 0.7 1/min./uzorak, ovlažen je propu­štanjem kroz posudu napunjenu vodom. Uz ulaznu cijevcicu nalazila se nešto uža cijevcica kroz koju je plin izlazio. Za analizu citocidnog djelovanja (inhibi­cija tvorbe kolonija) stanice su nasadene u staklene Demetrijeve posude isto kao i pri analizi citostatskog djelovanja. Slijedeci dan odstranjen je medij i dodan novi s po­trebnom koncentracijom ispitivanog spoja. Hipoksicni uvjeti su uspostavljeni na isti nacin kao i kod ispitivanja citostatskog dje­lovanja, a uzorci su inkubirani u termostatu pri 37 ° C. Kod aerobnih uzoraka Demetrije­ve posude nisu bile zacepljene nego samo prekrivene aluminijskom folijom i držane u 37 ° COrinkubatoru pri C u atmosferi zasi­cenoj vlagom. Na kraju su inkubacije sta­nice tripsinizirane i nasadene u potrebnom broju u Petrijeve zdjelice, te inkubirane 7 dana da narastu kolonije. Rezultati -C i t o s t a t s k o d j e I o -vanje : Odredivanje citostatskog ucinka nekog spoja u hipoksicnim uvjetima slože­nije je od ispitivanja istog djelovanja u aerobnim uvjetima, jer se uslijed samog uspostavljanja hipoksije stanicna prolifera­cija znatno usporuje, a ubrzo i sasvim pre­staje. Zato se taj oblik citotoksicnog djelo­vanja može preciznije analizirati jedino ako se nakon odredenog vremena inkuba­cije u hipoksiji, u prisutnosti citostatskog agensa, ponovo uspostave normalni, aerob­ni uvjeti i nakon toga slijedi daljnja proli­feracija. To je prikazano na slici 1. Može e-e K0Nrn0LA 0-0 K0NTl10LA INKUBIRANA 10 h U HIP0KSIJI A-A 1 mM MErn0NIDAZ0L "' :::l' :::, 3' .,..-.-:;:----<:c--".-'"t-:;,-----,:;:----,;;;---=--­ VRIJEME NAK0N P0CETKA INKUBACIJE U HIP0KSIJI I SATI ) Slika 1 -Citostatsko djelovanje 1 i 10mM me­tronidazola na proliferaciju Hela slanica nakon desetsatne inkubacije u hipoksiji Fig. 1 -The cytostatic effect of 1 and 10 mM concentrations of metronidazole on Hela cells proliferation, as measured after 10 hr hypoxic exposure se uociti da vec 1 mM koncentracija me­tronidazola u ovim uvjetima pokazuje snaz­no izražen citostatski ucinak, dok 10 mM koncentracija nakon 10-satne inkubacije u hipoksiji potpuno zaustavlja daljnju prolife­raciju. Citostatsko se djelovanje nekog spoja ovisno o njegovoj koncentraciji može pri­kazati pomocu faktora rasta (3). Taj se pa­ D i ferencijalna citotoksicnost nitroaromatskih lijekova iz jugoslovenske farmakopeje _ _ _ rametar stanicne proliferacije izracunava po formuli: Nx-No Faktor rasta = --100% (1) -x Ne-No Nx je broj stanica u uzorku nakon 24 sa­ ta rasta u prisutnosti x koncentracije odre­ dene supstancije, No je broj stanica u uzorku, u casu nula (tj. u vremenu dodava­ nja supstancije), a Ne je broj stanica u uzorku nakon 24 sata rasta, bez prisutnosti ispitivane supstancije. Na taj se nacin može jasnije prikazati kretanje citostatskog ucinka ovisno o kon­ centraciji supstancije, a moguce je uspore­ divati citostatska svojstva raznih spojeva, kao i utjecaj raznih eksperimentalnih uvje­ ta na tu pojavu. Na slici 2 prikazano je ci- - '!:. 0-0 AEn0BNI UVJETI ,t,.-,t,. HlPOKSUA i ',/ KONCEN111ACUA METnONIDAZOLA I mM 1 Slika 2 -Citostatsko djelovanje metronidazola na proliferaciju Hela stanica u aerobnim uvjeti­ma i nakan desetsatne inkubacije u hipoksiji_ Vri­jednosti za % normalne proliferacije stanica do- bivene su pomocu formule (1 ), (vidi tekst) Fig. 2 -The cytostatic effect of metronidazole on Hela cells proliferation, as measured after 10 hr hypoxic exposure or under aerobic condi­tions only. The values tor % normal prolifera­tion were calculated from expression (1 ), (see text) tostatsko djelovanje metronidazola u aerob­nim uvjetima i hipoksiji izraženo pomo­cu faktora rasta. Premda je citostatski uci­nak u hipoksiji odreden nešto drugacije nego aerobnim uvjetima, citostatsko je dje­lovanje metronidazola u hipoksiji, ocito, mnogo izraženije nego u aerobnim uvjeti­ma. lpak, zbog samog utjecaja hipoksije na normalnu stanicnu proliferaciju, ispitivanje citostatskog djelovanja spojeva pod ovim uvjetima gubi donekle pravi smisao. Zato je Radio!. lugosl., 17: 59-64, 1983 _ u ovoj studiji težište rada usmjereno na analizu citocidnog djelovanja nitroaromat­skih lijekova. C it o c i d n o d je I o vanj e : Mizoni­dazol je jedan od prvih spojeva za koji je dokazano da je u hipoksiji mnogo toksic­niji nego u aerobnim uvjetima (7, 11 ). Pre­ma rezultatima koji su dobiveni u ovoj stu­diji (slika 3), citocidni se ucinak mizonida- t:. . AEnOBNI UVJETI 0--t HIPOKSIJA "" u O,!_ al ;i' ,N . M.•­ e: u. KONCENTnACIJA I mM ) Slika 3 -Citocidno djelovanje mizonidazola na V79-379A slanice nakon šestsatne inkubacije u aerobnim ili hipoksicnim uvjetima Fig. 3 -The cytocidal effect of misonidazole on V79-379A cells, as determined for 6 hr aerobic or hypoxic exposure zola, nakon šestsatne inkubacije, javlja pri koncentracijama vecim od 6 mM u aerob­nim uvjetima, a hipoksicnim uvjetima vec 1 mM koncentracija pokazuje izrazitu cito­toksicnost, koja se s daljnjim porastom koncentracije naglo povecava, tako da pri 4 mM preživljenje pada na 1 %. Pojava diferencijalne toksicnosti karakte­risticna je i za ostale nitroaromatske lijeko­ve iz ove studije. Rezultati prikazani na slici 4 pokazuju, nakon šestsatne inkubacije, pojacano citocidno djelovanje nitrazepama, niklozamida, nitrofurantoina i tinidazola u hipoksiji u odnosu na citocidni ucinak istih koncentracija ovih spojeva u aerobnim uvjetima. Diferencijalna citotoksicnost ovih spojeva medutim nije jednaka, odnosno Korbelik M. porast toksicnog djelovanja u hipoksiji raz­licito je izražen. Npr., razlika izmedu cito­cidnog djelovanja nitrofurantoina u hipo­ksicnim i aerobnim uvjetima mnogo je veca nego što je pokazuju nitrazepam ili niklo­zamid (slika 4). 6 . AEnOB. UVJETI O -+ HIPOKSUA KONCENTRACUA I mM J KONCENffiACUA { mM) .­"'· . o· p "' cl NITAAZEPAM NIKLOZAMIO z :E:j "-----. :::j J„ p .= .o. "-•• ,O NITnoFUl?.O..NTOIN TINIDAZOL ,, KONCENTRACUA I mM ) KONCENTRACIJA ( mM } Slika 4 -Citocidno djelovanje nitrazepama, ni­klozamida, nitrofurantoina i tinidazola na V79­-379A stanice nakan šestsatne inkubacije u ae­robnim ili hipoksicnim uvjetima ovisno o njiho­ voj koncentraciji Fig. 4 -The cytocidal effect of nitrazepam, ni­klozamid, nitrofurantoin, and tinidazole on V79­-379A cells, as determined for 6 hr aerobic or hypoxic exposure Jako u -ovoj studiji nisu posebno analizi­rane koncentracije nitroaromatskih lijekova kod kojih se pocinje javljati citocidno dje­lovanje u hipoksiji, ocito je da su one, u odnosu na istu pojavu u aerobnim uvjetima, niže (s vecim ili manjim stupnjem razlike), te da pocetna citotoksicnost raste mnogo brže. Kvalitativno bi prema torne krivulje preživljenja, ovisno o koncentraciji sup­stancije, u hipoksiji bile drugacije, jer, za razliku od istih krivulja za aerobne uvjete, nemaju koljeno, tj. pripadaju tipu jedno­stavno eksponentnih krivulja (6). To ukazu­je da je sam mehanizam citotoksicnosti u hipoksiji drugaciji. Na slici 5 prikazano je citocidno djelova­nje 10 mM koncentracija metronidazola, ti­ .. KONTnOLA U HIPOKSJJ/ :r: ::, uJ "' n. C'; i3 o,, LL Bc-801021 C\O!!!.'o VRIJEME INKUBACIJE ( SATI ] Slika 5 -Citocidno djelovanje metronidazola, ti­nidazola i Br-80 u 1 OmM koncentracijama na V79-379A stanice ovisno o vremenu inkubacije u aerobnim ili hipoksicnim uvjetima Fig. 5 -The cytocidal effects of 1 O mM concen­trations of metronidazole, tinidazole, and Br-80 on V79-379A cells in function of exposure tirne under aerobic or hypoxic conditions nidazola i Br-80 tijekom šestsatne inkuba­cije. U aerobnim uvjetima te koncentracije metronidazola i tinidazola ne pokazuju ni­kakvu citotoksicnost, dok u hipoksiji obje supstancije ocito imaju izrazit citocidni ucinak. Sama inkubacija u hipoksiji (kon­trolni uzorak) ne utjece na djelotvornost nasadivanja stanicnih kolonija u ovom in­kubacijskom periodu. Br-80 pokazao se i u aerobnim i u hipoksicnim uvjetima mnogo toksicniji od ostala dva nitroimidazolska derivata u istoj koncentraciji, ali sam porast citocidnog djelovanja tog spoja u hipoksiji, u odnosu na njegovu aerobnu citotoksic­nost, nije bitno veci. Pri citocidnom djelovanju u hipoksiji za­nimljiva je pojava da se pad u preživljenju javlja tek nakon nekoliko sati inkubacije, neovisno o intenzitetu daljeg porasta cito­toksicnog ucinka. Na tu su pojavu upozorili i drugi autori (12, 2). Oni su ustvrdili da taj »lag« period može iznositi nekoliko sati, Dife_r_encijalna citotoksicnost nitroaromatskih lijekova iz jugoslovenske farmakopeje ali i manje od jednog sata, jer se kod tok­sicnijih koncentracija to vrijeme ipak sma­njuje. Spomenuti autori smatraju da je za nastanak citotoksicnosti u hipoksiji potreb­no odredeno vrijeme, da bi akumulacija oštecenja dostigla odredenu kriticnu grani­cu, nakon cega stanice pocinju ugibati. Krivulje citocidnog djelovanja nitroaro­matskih lijekova u ovisnosti od vremena in­kubacije u hipoksiji slicne su po obliku od­govarajucim krivuljama za aerobne uvjete, s tom razlikam što je citotoksicni ucinak kod istih koncentracija veci, isto kao što je i porast toksicnosti brži. lako obje vrste krivulja po svom obliku pripadaju kvalita­tivno istom tipu -»threshold exponential« (6), oblik samog kaljena može biti dru­gaciji, jer su uzroci za njihovo nastajanje drugaciji. Diskusija -Nitroaromatski lijekovi ispi­tani u ovom radu, osim što svi imaju nitro­skupinu, po kemijskom su sastavu vrlo raz­liciti (imidazolski, furanski, benzodiazepin­ski i fenolni derivati). Usprkos torne, re­zultati pokazuju da su svi ovi spoje­vi toksicniji u hipoksiji nego u normalnim aerobnim uvjetima, što ukazuje da je po­stajanje nitroskupine odlucujuce za ovu pojavu. To je u skladu s opažanjima drugih autora (2), na temelju kojih se može za­kljuciti da je selektivno povecana citotok­sicnost u hipoksicnim uvjetima zajednicka osobitost svih nitroaromatskih spojeva. Prema ovim autorima, velicina porasta tok­sicnog ucinka prelaskom u hipoksiju ovisi o redukcijskom potencijalu spojeva, pošto se ta pojava može objasniti kao posljedica metabolicke aktivacije nitroaromatskih spo­jeva, specificne za hipoksicne uvjete. U odsutnosti molekularnog kisika aktiviran je proces redukcije nitroskupine uz nastajanje izvanredno reaktivnih djelomicno reducira­nih oblika, od kojih je hidroksilamino deri­vat jedan od najozbiljnijih kandidata za spoj koji bi bio odgovoran za izrazit porast citotoksicnosti (8). Nijedan od poznatih citostatika koji se koriste u kemoterapiji malignih tumora ne djeluje na hipoksicne stanice, jer su to agensi koji selektivno ubijaju stanice u ne­kaj od faza stanicnog ciklusa. Hipoksicne stanice nalaze se izvan mitotskog ciklusa, jer je njihova proliferacija zaustavljena, te su zato rezistentne na takve agense. Zato bi nitroaromatski spoj, u kombinaciji s dru­gim citostaticima, mogao poboljšati rezul­tate kemoterapije, jer bi uništio hipoksicne stanice tumora koje izbjegnu djelovanju citostatika (7). Pogodan utjecaj nitro spoja na respiraciju i metabolizam ugljikohidrata, kao i širenje djelovanja njegovih vrlo tok­sicnih reduktivnih metabolita nastalih u hi­poksicnim stanicama na okolne oksigeni­rane stanice tumora, moglo bi takoder pri­pomoci dobivanju boljeg rezultata kemote­rapije. Rezultati dobiveni u ovoj studiji ukazuju da, ovdje ispitani lijekovi, osim metronida­zola i mizonidazola vjerojatno nemaju, po svojim svojstvima, boljih mogucnosti za upotrebu u toj vrsti kemoterapije. Nitrofu­ranski derivati npr. biološki su premalo sta­bilni da bi se za neko vrijeme postigla u tumoru željena koncentracija (13). Br-80 pokazao se vrlo toksicnim u hipoksicnim uvjetima, ali je i u aerobnim uvjetima pre­više toksican da bi se mogao upotrijebiti u klinickoj praksi (9). Zakljucak -Prilikam raznih ispitivanja mogucnosti upotrebe spojeva, kao što su mizonidazol i metronidazol, za radiosenzi­tizatore hipoksicnog tumorskog tkiva, se­lektivno pojacana toksicnost u hipoksicnom tkivu, u pravilu, ocenjivala se kao odvajeno iako povoljno svojstvo. No, treba istaci da zajednicko radiosenzitizirajuce i selektivno toksicno djelovanje, kakvo u biti i postaji u klinickoj situaciji, može postici mnogo više od obicnog aditivnog ucinka. Naša najnovija ispitivanja dala su dokaze o snaž­no izraženom sinergistickom djelovanju ci­totoksicnosti mizonidazola i radijacije u hi­poksicnim uvjetima (10). Abs tract DIFFERENTIAL CYTOTOXICITY OF NITROAROMATIC DRUGS USED IN YUGOSLAVIA Korbelik M. For all nitroaromatic drugs tested in this study toxicity to mammalian cells in vitro was greater under hypoxic then aerobic conditions. The magnitude of the enchancement in toxicity Radio!. lugosl., 17: 59---64, 1983 Korbelik M. under hypoxia appears to depend on the re­duction potential of the particular drug. These results agree with tl1e hypothesis that this phe­nomenon is shared by ali nitroaromatic com­pounds, many of which are currently used in medicine. These drugs may also be selectively toxic to insufficiently-oxygenated normal tissues. This would call for additional caution in their application. On the other hand, the selective killing of hypoxic tumor cells is an attractive possibility for cancer chemotherapy. Misonida­zole, which is already in clinical use as a radio­sensitizer, is probably a better candidate for such use than the drugs examined here. Literatura 1. Adams G. E.: The role of radiosensitizing drugs in the management of cancer. lnvest. Celi Pathol. 2: 303-308, 1979. 2. Adams G. E., Stratford l. J., Wallace R. G., Wardman P. i Watts M. E.: The toxicity of nitro compounds toward hypoxic mammalian cells in vitro: dependence upon reduction potential. J. Natl. Cancer lnst. 64: 555-560, 1980. 3. Chapman J. D., Raleigh J. A., Borsa J., Webb R. G. i Whitehouse R.: Radiosensitization of mammalian cells by p-nitroacetophenone II. Effectiveness of analogues. lnt. J. Radiat. Biol. 21: 475-482, 1972. 4. Chapman J. D.: Hypoxic sensitizers -im­plications of radiation therapy. New Engl. J. Med. 301: 1429-1432, 1979. 5. Dishe S., Saunders M. l., Flockhart l. R., Lee M. E. i Anderson P.: Misonidazole -a drug for tria! in radiotherapy and oncology. lnt. J. Radiat. Oncol. Biol. Phys. 5: 851-860, 1979. 6. Drewinko B., Roper P. A. i Barlogie B.: Pa­tterns of celi survival following treatment with antitumor agents in vitro. Europ. J. Cancer 15: 93-99, 1979 7. Hall E. J. i Roizin-Towle L.: Hypoxic sensi­tizers: radiobiological studies at the cellular le­ve!. Radiology 117: 453-457, 1975 8. Josephy P. D., Palcic B. i Skarsgard L. D.: In vitro metabolism of misonidazole. Brit. J. Cancer, 1980 (u tisku). 9. Korbelik M.: Differential cytotoxicity and me­tabolic processes in mammalian cells. 8th Gray Conference: Hypoxic celi sensitizers in radiobio­logy and radiotherapy. Cambridge (Velika Brita­nia), septembar 1977. 10. Korbelik M., Palcic B. i Skarsgard L. D.: Misonidazole cytotoxicity of irradiated hypoxic mammalian cells. Radiat. Res. 83: 481, 1980. 11. Moore B. A., Palcic B. i Skarsgard L. D.: Radiosensitizing and toxic effect of the 2-nitro­imidazole Ro-07-0582 in hypoxic mammalian cells. Radiat. Res. 67: 459-473, 1976. 12. Palcic B. i Skarsgard L. D.: Cytotoxicity of misonidazole and DNA damage in hypoxic mam­malian cells. Brit. J. Cancer 37 suppl. III: 54-59, 1978. 13. Thomson J. E. i Rauth A. M.: A comparison of the effectiveness of NF-167 and metronidazole as hypoxic celi sensitizers of KHT tumor cells in vitro. Radiat. Res. 60: 489-500, 1974. 14. Wardman P.: The use of nitroaromatic com­pounds as hypoxic celi radiosensitizers. Curr. To­pics Radiat. Res. Quart. 11: 347-398, 1977. Adresa autora: Korbelik M., B. C. Cancer Re­search Centre, 601 West 10th Avenue, Vancouver, B. C. V5Z 1 L3, Canada. INSTITUT »RU0ER BOŠKOVIC«, ZAGREB ODJELI (ZAVODI) ZA NUKLEARNU MEDICINU, OSIJEK, ZAGREB (KBC REBRO), RIJEKA, CELJE MJERENJE DGZA U PROSTORIJAMA NUKLEARNE MEDICINE POMOCU TLD Ranogajec-Komor M., Vekic B., Dvornik l., Korenika Dž., Ruška A., Vlatkovic M., švarcer V., Fazarinc F. Sažetak: Prikazani su rezultati mjerenja doza gama zracenja u prostor;jama nuklearne medicine u cetiri Odjela (Zavoda) ,za nuklearnu medicinu. Mjerenja su ucinjena u gotovo svim prostorijama: u laboratorijima za rukovanje vecim aktivnostima i skladištima radionuklida (tzv. »vruci« ili »hot« laboratoriji), tera­pijskim sobama, mjernim prostorijama, okolini gama kamera, cekaonicama, llodnicima i u administrativnim prostorijama. Dobiveni rezultati diskutirani su sa stanovišta zaštite od vanjskill izvora zracenja. Ucinjena mjerenja ukazuju na mjesta u kojima zadržavanje osoblja treba svesti na najmanju mogucu mjeru, kao i na mjesta u kojima treba mijenjati organizaciju rada. Najvece doze zracenja izmjerene su uz kantu za radioaktivne otpatke, zat;m u tera­pijskoj sobi, u »vrucem« laboratoriju i u cekaonici bolesnika. Sva mjerenja ucinjena su pomocu TLD. UDC 539.12.08:616-073:541.28 Descriptors: nuclear 1r:edicine, radiation protection, radiometry Radiol. lugosl., 17: 65-70, 1983 Uvod -covjek je oduvijek bio a i danas je izložen prirodnom ionizirajucem zrace­nju, na primjer: kozmickom zracenju, zra­cenju od prirodnih radioaktivnih elernenata u tlu, u hrani i u vodi. Uz prirodna zracenja covjek je izložen drugim izvorima zracenja koje je sam stvorio, kao što je rendgensko zracenje i zracenje radioaktivnih izvora ko­rišten.ih u industriji, medicini i drugdje. Premda je razina prirodnog zracenja rela­tivno niska (iako,cesto varira od mjesta do mjesta), u prosjecnoj dozi za cijelu popu­laciju najveci doprinos ima prirodno zrace­nje (»background«) (slika 1), a od izvora zracenja proizvedenih od covjeka najveci doprinos ima zracenje koje se koristi u me­dicinske svrhe (~ 31 %) (1, 2). lako je u ovih 31 % ukljucen doprinos izvora zracenja u radiologi'ji, terapiji i drugdje, doprinos nu­klearne medicine nije zanemariv. Zbog toga je, uz sve vecu primjenu izvora ioniziraju­6eg zracenja u medicini korisno poznavati raspodjelu doza zracenja u prostorijama u kojima se ti izvori koriste. Poznavanje doza zracenja u prostorijama omogucuje poduzimanje odredenih mjera zaštite, da bi se smanjilo ozracenje kako profesionalno izloženog osoblja, tako i osoblja koje se iz bilo kojih razloga nade u tim prostorija­ma. Za razliku od cjelokupnog stanovništva, kod sablja profesionalno izloženog izvorima ionizirajuceg zracenja mali broj ljudi prima velike doze iz izvora zracenja na radnom mjestu. No, kad se te doze zracenja pr0­matraju kao doprinos cjelokupnom ozrace­nju stanovništva, vidi se (slika 1) da je taj doprinos relativno nizak (0,45 Ofo.). Zbog prirode posla u odjelima nuklearne medicine uvijek postaji potencijalna opa­snost od unošenja radionuklida u organizam i unutrašnjeg ozracivanja zaposlenog osob­lja. Iz razumljivih razloga unutrašnja kon­taminacija organizma je opasnija od vanj­skog zracenja. Radioaktivna tvar ulazi, na­ime, u metabolizam kontaminiranog osob­lja (bolesnika) i neposredno ga ozracuje ci­tavo vrijeme dok se nalazi u tijelu. Medu­tim, u normalnim uvjetima rada veci dio doze koju prima zaposleno osoblje trebalo bi da dolazi iz vanjskih izvora zracenja (3). Zato smo i pristupili mjerenju doza zracenja u svim prostorijama u 4 odjela za nuklear­nu medicinu, kao i doza koje prime radnici Rad primljen: 17.12.1982. Ranogajec-Komor M., Vekic B., Dvornik l., Korenika J0.7°/4 O. 6 °/4 radioaktivne padavine O. 5°/4 raznovrsni izvori O. 45 °/4 profesionalno iz laganje 0.15°/4ispuštanje iz nuklearne industrtje Slika 1 -Relativni doprinosi razlicitih izvora zracenja u ozracivanju cjelokupnog stanovništva Fig. 1 -Relative contribution of different sour­ ces of ionising irradiation of population koji radno vrijeme provode u tim prostori­jama. Materija! i metode -Zbog porasta inte­resa za karakterizaciju prirodnog zracenja i zracenja niskog nivoa u okolini, razvijala se i tehnika TLD za monitoring okoline (4, 5). Zahtjevi za dozimetre korištene u tu svr­hu su: mali gubitak signala s vremenom (»fading«), mali signal kod neozracenih do­zimetara, velika tocnost mjerenja i približ­na ekvivalencija dozimetara tkivu. Za mje­renje raspodjela doza u okolini najcešce su korišteni LiF, CaF2 i CaS04 aktivirani s Dy i Mn . U mjerenjima smo koristili MgB401 : Dy dozimetre (proizvod Instituta »Boris Kidric«, Beograd) i LiF dozimetre (»Pittman« proiz­vod, Engleska) u znackama (bedževima) ra­zvijenim za licnu dozimetriju (6, 7, 8). Sva­ka znacka sadrži 2 komada LiF dozimetara, odnosno 3 komada MgB401 : Dy dozimeta­ra. Tablete (dozimetri) su prije stavljanja u znacku upakirane u plasticni materijal ne­proziran za svjetlo. Svaki dozimetar pojedi­nacno je kalibriran na 6°Co izvoru u opsegu doza od 0-5 mGy (0-500 mrad). Apsolutna tocnost kalibracije je bolja od ± 10 %. Svi dozimetri su ocitani pomocu citaca TOLEDO 654, nabavljenog od firme »Pittman«, Engle­ska. 676% prirodno zracenje ::::i, zracenje u medicinske svrhe Dž., Ruška A., Vlatkovic M., švarcer v., Fazarinc F. Rezultati I diskusija -Raspodjela doza zracenja na cetiri razlicita odjela nuklear­ne medicine (u daljnjem tekstu odjeli A, B, C i D) mjerena je u vremenskom periodu od 8-12 mjeseci, a rezultati prikazani u tabelama 1-4 predstavljaju mjerenja naci­njena u prvih 5 mjeseci. Isti rezultati su pri­kazani na III jugoslovenskom kongresu nu­klearne medicine (Skopje, 3-6. 6. 1982.). Premda TL dozimetri nisu bili postavljeni na posve jednakim mjestima u sva cetiri odjela nuklearne medicine, izmjerene i ovdje prikazane doze zracenja iz svih odjela imaju neke zajednicke karakteristike. Prikazani re­zultati daju odredenu sliku raspodjele doza ionizirajuceg zracenja u prostorijama nu­klearne medicine. Na osnovu tih rezulta­ta mogu se izvesti neki zakljucci, bez pre­tenzija da smo tirne obuhvatili sve aspekte zaštite od zracenja u nuklearnoj medicini. Doze zracenja izmjerene pomocu TLD na bazi LiF (mjereno u Institutu »Ruder Boško­vic«), te pomocu TLD na bazi MgB401 : Dy (mjereno u Institutu »Boris Kidric«, Vinca) pokazuju dobro slaganje (tabela 1 ). Slaga­nje izmjerenih vrijednosti je to bolje što su mjerene vrijednosti doza više, no i u pod­rucju vrlo niskih mjernih doza izmjerene vrijednosti slažu se unutar granica od ± 20 odsto. Osim u »vrucim« (»hot«) laboratorijima i terapijskim sobama, u svim drugim pro­storijama nuklearne medicine doze zrace­nja mjerene više mjeseci uzastopno, nisu bile više od maksimalno dozvoljenih za ra­dne prostorije u kojima se zadržava osob­lje profesionalno izloženo zracenju (25 µGy po satu). Raspon izmjerenih doza zracenja u izabranom periodu mjerenja je u nepo­srednoj vezi s intenzitetom rada, aplicira­nim aktivnostima, a tirne i s izlaganjem iz­vorima ionizirajuceg zracenja. To se najbo­lje vidi iz podataka o izmjerenim dozama u terapijskim sobama i. sobama za aplika­ciju aktivnosti. S druge strane, u slucaju kvarova na uredajima (pogotovo u manjim odjelima koji ne raspolažu s vecim brojem instrumenata), ili npr. u slucaju prekida rada zbog nestanka polaroidnih filmova, izmjere­ne doze zracenja su znatno niže. Zbog toga je i raspon izmjerenih doza, naveden u svim tabelama, prilicno velik. :o O) C. o c "' o :-:' Vremenski period (mjeseci) "' CX, "' II III IV v Raspon s: cii" cil a b a b a b a b a b a b :, Gama kamera, 2 m od izvora 120 90 40 11 O 160 100 130 80 140 90 40-160 80-110 cii" Radnik uz gama kameru, 1 260 180 180 240 190 170 190 270 320 280 170-320 170-280 o N Radnik uz gama kameru, II 230 220 170 360 270 320 150 160 180 130 130-260 150-270 O) C: Radiokemija, 1 m od izvora "O zracenja 80 80 70 70 110 80 120 80 120 80 70-120 70-80 o "' Radnik u radiokemiji 1 150 110 60 11 O 160 120 180 160 230 90 60-230 90-160 [ Radnik u radiokemiji II 120 130 110 90 130 110 90 180 100 110-180 90-130 Hot, 0,5 m od Pb zida 1340 1520 2140 1060 1300 1240 1200 2040 1800 1060-2140 1200-1800 o;· 3 Radnik u Hotu 150 110 170 200 240 200 160 170 170 90 150-240 90-200 OJ :, Administracija-cekaoni-ca C: pregradni stakleni zid 160 190 50 110 230 230 210 150 240 210 50-240 110-230 (O . O) Renografija, 2 m od izvora 3 zracenja 90 90 40 80 150 120 110 80 110 80 40-150 90-110 (O Radnik u renografiji 140 90 140 160 180 130 160 90 160 100 140-180 90-160 3 (O Terapijska soba, 2 m od izvora C. ;:;· zracenja 320 300 1010 650 700 670 1200 2210 2200 320-2210 300-2200 :, Radnik u terapijskoj sobi 100 150 140 200 220 140 100 270 140 100-270 100-200 (O "O o Radiojodni laboratorij, 2 m od scannera 130 130 40 90-150 o "' 3 120 150 110 100 11 O 90 40-130 Radnik u radiojodnom laboratoriju 110 110 100 80 160 190 11 O 80 200 130 100-200 80-190 C: --! r Tabela 1 -Apsorbirana doza zracenja (µGy) izmjerena tokom izlaganja TLD u Odjelu za nuklearnu medicinu »A« o a) TLD mjereni u Institutu »Ruder Boškovic«, Zagreb b) TLD mjereni u Institutu »Boris Kidric«, Vinca O) --.J .ogajec-Komor M., Vekic B., Dvornik l., Korenika Dž., Ruška A., Vlatkovic M., švarce: V., Fazarinc F. 00 00 C00 L!),-QO('t')l.00 ol o c:o"o 0>01.{)Q0),-(0 C\I C'0 N ,-CO,,.... T'"" I . i 11 rl Cu o o o JJJJJJJ o a: ,-C\I r--C:OC'JC'l"1000 0000000 N o CONO) LO..-l.[)QC')-.::f"t-­ -.::;t,-,-t-,....,-,-0)0) l!) E E o Y. ooo 0000000 .1 ,--.:::tr-LOl!)C"JOC.ONm cu ,-,-,-O)O)C\1,-C.OC\J l!) .C 8 NN 1 ' (1) ai .E .!::! U prostorijama u kojima su postavljene gama komore i skeneri, doze zracenja su gotovo jednake u svim dijelovima prostori­je, i znacajno su niže od doza koje prima zaposleno osoblje. To je i razumljivo ako se ima u vidu cinjenica da je zaposleno osoblje cesto u neposrednom kontaktu s izvorima zracenja (s bolesnicima, ili tokom pripremanja aktivnosti za bolesnike). U »vrucim« laboratorijama, gdje su doze zracenja u pravilu više, postoje mjesta gdje su te doze znacajno više od maksimalno dozvoljenih. Takvo »ugroženo« mjesto u je­dnom od »vrucih« laboratorija (tabela 3) je npr. kanta s radioaktivnim otpacima, u ko­joj se skupljaju šprice za jednokratnu upo­trebu, vata i ostalo. Dok preostala tri odjela za tu svrhu koriste olovom zašticene posu­de, na odjelu C je 5 mjeseci mjerena vrlo visoka doza uz neadekvatno zašticenu kan­tu za radioaktivne otpatke. Nakon poduzetih izmjena u organizaciji posla (redovito praž­njenje kante npr.) doze zracenja uz kantu smanjene su na polovinu ranijih vrijednosti. lako se uz kantu za radioaktivne otpatke osoblje kratkotrajno zadržava, takva ugro­žena mjesta treba uvijek pronaci, i tada na odgovarajuci nacin zaštititi. Sa stanovišta zaštite od ionizirajuceg zra­cenja u nuklearnoj medicini, uz »vruce« la­ boratorije, najugroženije su terapijske sobe. ;;:: (9 100 C'). DO .l!) ON C') Mjerene doze zracenja u terapijskim soba­ oO() . ·. N co>() (1) N cu N o -o cu C cu E :. O O -e +-' o .Y.. co (/) Q w :=-0 Q. .n <( ·c nostima i mogu biti više od maksimalno do­ zvoljenih. Dodatni problem predstavljaju i prostorije koje se nadovezuju na terapijske, jer i u njima, kako se vidi iz tabele 2, doze takoder ovise o apliciranim aktivnostima u terapijskim sobama i mogu biti više od doza zracenja u drugim prostorijama. u »vru­ Doze u cekaonicama su u pravilu vise nego u drugim prostorijama (osim . cim« laboratorijima i terapijskim sobama). 0 .8 E > cu -o-go 2 g EE cu -o ...;-_"_-..nc-"'0E cucuucu -c:,oooN o o o.. kao i razdvajanje bolesnika kojima je apli­ cirana aktivnost od onih kojima nije. JJ ., o. Vremenski pe_rio.(mjeseci) 2. Položaj TLD ---·-·­II III IV v VI Raspon c (O o Scanner na uredaju 270 160 140 230 180 120 120-270 . Scanner, 1,5 m od izvora zracenja 160 180 100 100 90 70 70-180 Radnik na scanneru 220 160 140 270 220 110 110-270 __, Gama kamera, uz elektroniku 140 140 120 90 100 70 70-140 Gama kamera, 1,5 m od izvora zracenja 280 200 160 150 150 80 80-280 l, Gama kamera, 2,5 m od izvora zracenja 190 150 120 100 110 80 80-190 _o . Radnik uz gama kameru 1 410 260 220 200 140 180 140-410 "' CX> Radnik uz gama kameru II 460 300 210 300 150 11 O 110-460 ;;: "' ro Hot, LIZ kalibrator 940 860 770 670 630 520 520-940 ro Hot, uz prijavo sude 800 990 500 470 660 470-990 :::, ro· Hot, uz kantu za radioaktivne otpatke 46350 46870 35370 30490 39730 14720 14720-46870 o. o Radnik na cišcenju i pranju suda 1 90 110 100 90 90 50 50-110 N ., Radnik na cišcenju i pranju suda II 120 80 110 100 100 70 70-120 C Hodnik, u ormaru uz ležece bolesnike 140 90 110 90 80 60 60-140 C')i