SVEUCILISTE U ZAGREBU FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE VARAŽDIN Redni broj: Melita AMBROZIC MODEL BIBLIOTEČNO INFORMACIJSKOG SUSTAVA LJUBLJANSKOG SVEUČILISTA MAGISTARSKI RAD Varaždin, svibanj 1992 PODACI O MAGISTARSKOM RADU I Autor Ime i prezime: Datum i mjesto rodjenja: Naziv fakulteta i datum diplomiranja na VII/1 stupnju: Smjer Sadašnje zaposlenje: Melita Ambrožič 07.03.1956, Mislinja, Slovenija Fakulteta za sociologijo, politične vede, in novinarstvo, Ljubljana, 23.4.1979 političke nauke Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana (Služba za razvoj bibliotekarstva) II Magistarski rad Naslov: Br. str., slika, tabela, bibl. podataka: priloga, Znanstveno područje, smjer i disciplina iz koje je postignut akad. naziv: Mentor: Fakultet na kome je rad obranjen: Oznaka i redni broj rada: Model: bibliolečno informacijskog sustava ljubljanskog sveučilišta 173 str., 2 slika, 7 tabela, 4 priloga, 105 bibl. podataka Informacijske znanosti bibliotečne znanosti dr. Branko BERČIČ Sveučilišle u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin lil Ocjena i obrana Datum prihvačanja teme od Znanstveno-nastavnog viječa: Datum predaje rada: Datum sjednice ZNV na kojoj je prihvačena pozitivna ocjena rada: Sastav komisije koja je rad ocijenila: Datum obrane rada: Sastav komisije pred kojom je rad obranjen: Datum promocije: Sveučilište u Zagrebu Fakultet organizacije i informatike Varaždin Da je magistarski rad dobio svoj konačni oblik potrebno je zahvaliti najprije mentoru, dr. Branku Berčiču. Za dragocjene savjete zahvaljujem Bredi Filo, Miši Sepe i Martini Šircelj. Isto tako hvala kolegama Stanislavu Bahoru i Igoru Basu, koji su sudjelovali pri sakupljanju podataka, Pedji Ašaninu, hoji je rad preveo na hrvatski te Damjani Frančič za korek cije prevedenog teksta. Zahvaljujem i Zrinki Miroševič, koja je rad lektorirala. SADRZAJ PREDGOVOR III SPISAK TABELA, SLIKA I PRILOGA U TEKSTU I DODATKU IV UVOD ( 1 1. SVEUČILIŠTA I BIBLIOTEKE KROZ POVIJEST 5 1.1. Razvoj sveučilišta u svijetu 5 1.2. Razvoj ljubljanskog sveučilišta 8 1.3. Razvoj biblioteka sveučilišta u svijetu 12 1.4. Razvoj visokoškolskih biblioteka u Sloveniji 16 1.4.1. Ljubljanska sveučilišna biblioteka 1 1.4.2. Visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta 19 1.4.3. Visokoškolske biblioteke mariborskog sveučilišta 20 1.4.4. Dileme o organiziranosti visokoškolskih biblioteka 22 1.4.5. Koncepcije razvoja visokoškolskih biblioteka 27 2. ZNAČAJKE SUVREMENIH VISOKOŠKOLSKIH BIBLIOTEKA 34 2.1. Tendencije suvremenog visokoškolskog bibliotekarstva 34 2.1.1. Odnos prema korisniku i njegovim potrebama 34 2.1.2. Vodjenje i uredjivanje bibliotečnih zbirki 38 2.1.3. Suradnja visokoškolskih biblioteka 42 2.1.4. Stručni kadrovi u visokoškolskim bibliotekama 47 2.1.5. Upravljanje i financiranje visokoškolskih biblioteka 49 2.1.6. Prostori visokoškolskih biblioteka 51 2.2. Organizacijski modeli visokoškolskih biblioteka 52 3. VISOKOŠKOLSKE BIBLIOTEKE LJUBUANSKOG SVEUČILIŠTA: ANALIZA STANJA 59 3.1. Organizacija 5 3.2. Bibliotečni fondovi: opseg, struktura, dopunjavanje i otpis 64 3.3. Smještaj gradje 70 3.4. Stručne službe i djelatnosti 71 3.5. Korisnici biblioteka 5 3.6. Otvorenost biblioteka za korisnike 79 3.7. Posjeta, posudba i medjubibliotečna posudba 80 3.8. Stručni kadrovi i njihov status 83 3.9. Prostori biblioteka i čitaonice 7 3.10. Strojna, programska i komunikacijska opremljenost 91 3.11. Financiranje 93 I 4. POVEZIVANJE VISOKOŠKOLSKIH BIBLIOTEKA U SLOVENIJI 96 4.1. Bibliotečno-informacijski sustav Slovenije 9 4.2. Teritorijalni i stručni princip povezivanja u BIS 97 4.3. Povezivanje preko kooperativne obrade bibliotečne gradje: slovenski uzajamni katalog 100 4.4. Stručna mjerila i kriteriji za visokoškolske biblioteke: osnova BIS sveučilišta 103 4.5. Bibliotečno-informacijski sustavi slovenskih sveučilišta: stanje 107 5. BIBLIOTEČNIINFORMACUSKI SUSTAV LJUBLJANSKOG SVEUČILIŠTA: MODEL 113 5.1. Organizacija sustava 11 5.1.1. Visokoškolske biblioteke za uža znanstvena područja 114 5.1.2. Središnje visokoškolske biblioteke 11 5.1.3. Središnja sveučilišna biblioteka 5 5.1.4. Republička matična biblioteka u funkciji KISUL 116 5.2. Vodjenje sustava 117 5.3. Informacijska djelatnost sustava 11 5.3.1. Izvori informacija 11 5.3.2. Bibliotečni fondovi 8 5.3.3. Službe biblioteke 11 5.3.4. Informacijski djelatnici 120 5.4. Obrazovanje korisnika 5.5. Stručni kadrovi u visokoškolskim bibliotekama 121 5.6. Financiranje 12 5.7. Stručna mreža visokoškolskih biblioteka 122 5.7.1. Realizacija sustava središnjih visokoškolskih biblioteka u okviru KISUL 12 5.7.2. Prijedlog stručne mreže KISUL 123 5.8. Zadaci i uloga nove sveučilišne biblioteke u mreži KISUL 126 5.9. Računarska potpora sustavu 128 6. ZAKLJUČNE MISLI IPRUEDLOZI 129 UPORABLJENA LITERATURA 13 CITIRANA LITERATURA 146 POPIS UPORABLJENIH OZNAKA I KRATICA 148 BAZIČNA DOKUMENTACUSKA KARTICA NA HRVATSKOM JEZIKU 150 BAZIČNA DOKUMENTACUSKA KARTICA NA ENGLESKOM JEZIKU 152 BIOGRAFIJA 154 DODATAK 5 II "Za koga i čemu čuvamo knjige? Čuvali su ih i čuvamo ih i danas za sadašnjost i budučnost. Knjige čuvamo za buduče rodove kao uvijek žive svjedoke onoga što čovjek stvara i što je u prošlosti stvorio, čuvamo ih kao temelje i vrelo cijelog budučeg um- skog stvaralaštva, čuvamo ih za suvremenike, da ih čitaju, da bogate svoje znanje, da se umski i duhovno obrazuju, a konačno i da se razvedre." (Pirjevec, 1940., str. 5) PREDGOVOR U slovenskoj bibliotečnoj znanosti nema mnogo djela koja se bave problema- tikom visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta (Univerze v Ljubljani), njihovim mjestom i ulogom, kako u okviru sveučilišta, tako i šireg bibliotečnog informacij skog sus- tava a koja bi ponudila rješenja za drugačiju organiziranost tog sustava. Ta činjenica i više od desetljeda rada u jednoj od večih visokoškolskih biblio teka - Sredisnjoj biblioteci za društvene znanosti (Osrednja družboslovna knjižnica "Jože Goričar"), vodilo je autoricu ka izboru teme magistarskog rada. S obzirom na to da u novije doba nije bila obavljena neka opseznija analiza visokoškolskih biblioteka, autorica je, pored analiziranja podataka iz godišnjih upitnika republičke matične službe, večinu biblioteka i posjetila, a obavila je i niz razgovora sa autorima koji su se, ili se još bave visokoškolskim bibliotekama u Sloveniji. Autorica se u radu ne ograničava samo na prikaz stanja biblioteka u okviru ljubljanskog sveučilišta, več pokušava obuhvatiti njihov širi kontekst. Na momente se rad zato čini preopsežnim, ali je u dilemi, pristupiti problematici s užeg ili šireg vidika, prevla dala odluka za širi aspekt. Rad ne bi trebao poslužiti samo pridobivanju formalnog naziva, več bi ga mogli korisno upotrijebiti kako visokoškolske biblioteke, tako i študenti biblio- tekarstva, koji takve biblioteke tek upoznavaju. Kod prevoda originalnog teksta na hrvatski jezik uvažen je bio Rječnik hrvat- skog jezika (Novi Liber, Zagreb, 1991, 887 str.), no ipak bilo je dosta dilema oko izbora izmedju pojedinih sinonima (npr. biblioteke ili knjižnice, stručni ili strukovni i si.) i na kraju je izbor bio prepusten lektoru. Autorica III «* POPIS SLIKA, TABELA I PRILOGA U TEKSTU I DODATKU Slika 1: Postotak svih zaposlenih u pojedinim bibliotekama 85 Slika 2: Prostori visokoškolskih biblioteka 88 Tabela 1: Bibliotečni fond, prirast, posjeta i posudba 169 Tabela 2: Bibliotečni djelatnici, prostori, otvorenost, korisnici i otpis 170 Tabela 3: Struktura knjižnog fonda 171 Tabela 4: Prostor potreban za spremišta bibliotečnog fonda 172 Tabela 5: Mjerila za financiranje biblioteka i opterečenost biblioteka 173 Tabela 6: Struktura biblioteka prema broju zaposlenih 85 Tabela 7: Broj jedinica gradiva na m 89 Prilog 1: Popis visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta 156 Prilog 2: Središnja biblioteka odnosno koordinator specijalizirane baze podataka: zadaci, uvjeti, imenovanje, nadzor 162 Prilog 3: Mreža BIS ljubljanskog sveučilišta 165 Prilog 4: Organizacijska shema visokoškolskih biblioteka 167 IV UVOD 1921. godine Universitv Grants Committee (Sveučilišno financijsko viječe u Velikoj Britaniji) u svojem je izviješču o sveučilišnim bibliotekama zapisao približno: Značajke i djelotvornost odredjenog sveučilišta možemo ocijeniti na osnovu njegovog od nosa prema središnjoj točki sveučilišta - biblioteci. Biblioteka je primarni i životno naj- važniji dio sveučilišta. Izviješče iz 1967. godine potvrdilo je da tvrdnja od pred četrdesetak godina još i kako vrijedi i u promijenjenim društvenim odnosima. Poznato Atkinsonovo iz viješče iz 1976. godine naglašava da je (sveučilišna) biblioteka jezgro (srce) sveučilišta. Služi svim funkcijama sveučilišta, kako poučavanju i istraživanju, tako i stvaranju novog znanja i prijenosu znanja onima koji dolaze za nama. Nema suvremenih sveučilišta bez do bro organiziranih biblioteka odnosno bibliotečno-informacijskih sustava. Visokoškolske biblioteke ravnopravan su sudionik u njihovom pedagoškom i istraživačkom procesu, a bib- liotečni djelatnici sastavni dio sveučilišnog osoblja. Pitanje je možemo li nešto slično tvrditi i za visokoškolske biblioteke na slo venskim sveučilištima. Djelatnost visokoškolskih biblioteka u Sloveniji definira Zakon o bibliotekar- stvu (1982.), koji u 8. članku propisuje daje njihova djelatnost namijenjena prije svega od- gojno obrazovnom procesu i istraživačkom odnosno umjetničkom radu te potrebama stude- nata i djelatnika na visokim i visim školama. Mjerila i kriteriji za visokoškolske biblioteke navode da je njihov zadatak osigurati pristup dokumentima i informacijama, potrebnih sudionicima obrazovnog i istraživačkog procesa visokih i viših škola, znanstvenom i stručnom radu djelatnika drugih poduzeča te permanentnom obrazovanju svih gradjana. S tom namjenom sudjeluju u sveučilišnom bibliotečnom informacijskom sustavu (dalje - BIS) te s informacijskim službama i sustavima u republici i inozemstvu. U Sloveniji djeluju dva sveučilišta (u Ljubljani te Mariboru). Pri svakom postoji i BIS visokoškolskih biblioteka. Predmet našeg proučavanja bit če posebno bib- liotečnoinformacijski sustav ljubljanskog sveučilišta, za kojeg bibliotečni djelatnici sma- traju da se od ustanovljavanja prve biblioteke dalje razvijao stihijski, neplanirano i posebice nepovezano te da je kucnuo čas za njegovu temeljim reorganizaciju. Postoji i mišljenje, po kojem je velika razdrobljenost biblioteka na ljubljanskom sveučilištu posljedica i odraz nepovezanosti visokoškolskih ustanova i malog utjecaja sveučilišta na njih. U našoj analizi nečemo se ograničiti samo na stanje bibliotečno-informacijskog sustava ljubljanskog sveučilišta odnosno njegovih 60 visokoškolskih biblioteka, nego čemo pokušati i sveučilište kao i njegove biblioteke usporediti sa stanjem na drugim sveuči- lištima u svijetu (nekad i danas) i tek na osnovu toga predlagati model organiziranosti nje- nog bibliotekarstva. Za analizu postoječeg stanja u visokoškolskim bibliotekama ljubljanskog sveu čilišta upotrijebili smo podatke, koje pomoču godišnjih upitnika prikuplja republička ma tična služba u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Ljubljani (Narodna in univerzitetna knjižnica v Ljubljani; dalje - NUK). Podaci prikazuju stanje 31.12.1990., jer upitnici za 1991. godinu, u vrijeme naše analize, još nisu bili prikupljeni i obradjeni. Pored podataka iz upitnika sve smo biblioteke u studenom 1991. posjetili i pogledali stvarno stanje u njima. Pored toga obavili smo brojne razgovore s bibliotečnim djelatnicima, te s predstojnicima pojedinih odjela i katedri, direktorima istraživačkih instituta, vodjama visokoškolskih računskih centara itd., koji su nam dali dobar pregled stanja visokoškolskih biblioteka. Terminološki čemo se u sveži s vrstama biblioteka oslanjati na Unescovu razdiobu biblioteka koja je bila 1974. godine uvažena kao medjunarodni standard. U njoj su kao posebna vrsta biblioteka uvažene i biblioteke na visokoškolskim ustanovama koje su namijenjene prije svega studentima i profesorima na sveučilištima i drugim visokoškolskim ustanovama, a mogu biti namijenjene i široj javnosti. Po toj razdiobi postoje tri tipa visokoškolskih biblioteka: - sveučilište ima glavnu ili središnju sveučilišnu biblioteku ili skupinu biblio teka sveučilišta, koje su inače teritorijalno različito smještene, ali su pod jednim vodstvom; - biblioteke sveučilišnih ustanova (instituta) ili fakulteta (odjela), koje ne spada- ju niti tehnički niti upravno pod glavnu ili središnju sveučilišnu biblioteku; - biblioteke visokoškolskih ustanova, koje nisu sastavni dio sveučilišta. Medju biblioteke visokoškolskih ustanova uvrštava medjunarodni standard i biblioteke sveučilišnih instituta koji ne spadaju u vrstu specijalnih biblioteka (više o tome: Berčič, 1990, str. 127-130; Hartman, 1986, str. 2-3). U ovom radu nas zanimaju prije svega 1 Pored autorice su sudjelovali Stanislav Bahor (NUK) i Igor Baš (IZUM). Gradivo koje smo sabrali služilo je kao osnova za Projekt uključivanja visokoškolskih biblioteka u sustav uzajamne katalogizacije, kojeg je Min- istarstvo za znanost i tehnologiju Republike Slovenije povjerilo Institutu informacijskih znanosti mariborskog sveučilišta (Institut informacijskih znanosti Univerze u Mariboru; dalje IZUM). -2- biblioteke onih visokoškolskih ustanova, koje su uključene u sveučilište. Uporabljamo tako termin visokoškolske biblioteke kao sveučilišne biblioteke, a pri tome znamo, da su prije svega u anglosaksonskom svijetu, sveučilišne biblioteke (universitv libraries) drugačije or ganizirane (središnja odnosno glavna biblioteka sveučilišta vrši upravni nadzor nad svim bibliotekama nekog sveučilišta ili uopče postoji samo jedna sveučilišna biblioteka), a ne kao kod nas, te da djeluju visokoškolske biblioteke i izvan sveučilišta. Pošto glede na svoj status postoje na ljubljanskom sveučilištu dvije sveučilišne biblioteke - Nacionalna i sveu čilišna (Narodna in univerzitetna knjižnica, dalje - NUK) te Središnja tehnička (Centralna tehniška knjižnica, dalje - CTK), uporabljamo za prvu, koja obavlja funkcije središnje bib lioteke sveučilišta, izraz središnja sveučilišna biblioteka, a za drugu sveučilišnu biblioteku, koja obavlja funkcije središnje biblioteke za prirodoslovne znanosti i tehniku, izraz središ nja visokoškolska biblioteka. Glede na to da medjunarodni standard dopusta razlikovanje na glavnu i središnju sveučilišnu biblioteku (glavna sveučilišna biblioteka djeluje^na svim stručnim područjima iz djelokruga sveučilišta, a središnja sveučilišna djeluje na odredje- nim širim stručnim područjima u djelokrugu sveučilišta), u slučaju Nacionalne i sveuči lišne biblioteke čini nam se termin "središnja" sveučilišna biblioteka odgovarajuči. U stari- jim tekstovima možemo naci za središnju biblioteku ljubljanskog sveučilišta termin "cen tralna" sveučilišna biblioteka, kojega u izvornim navodima nismo mijenjali. I za središnje biblioteke sveučilišta u svijetu upotrebljavamo termin "središnja", mada bi za anglosakson ske zemlje bio vjerojatno odgovarajuči termin "glavna". Slovenski stručni kriteriji i mjerila za visokoškolske biblioteke navode da su vi sokoškolske biblioteke biblioteke visokoškolskih radnih organizacija udruženih u sveučiliš- te i nabrajaju ih: sveučilišne biblioteke, središnje visokoškolske biblioteke (centralne bib lioteke za odredjene struke) i ostale visokoškolske biblioteke - biblioteke visokih i viših škola, fakulteta, umjetničkih akademija, odjela, instituta, biblioteke domova ili centara za študente (1989., str. 4). Medjutim, ti kriteriji nisu precizni pri opredjeljivanju središnje biblioteke sveučilišta, več samo navode daje to "sveučilišna biblioteka". U slučaju da sveučilište ima više sveučilišnih biblioteka (tako kao ljubljansko), može zbog te nedosljednosti doči do ne sporazuma. 2 Sto se ne slaže u potpunosti sa Unescovom definicijom, naime da visokoškolske biblioteke mogu postojati i izvan sveučilišta. -3- Termin "univerzne knjižnice" koji se u slovenskim tekstovima cesto pojavljuje, obuhvača sve biblioteke, koje pripadaju u sustav sveučilišta (sveučilišne i visokoškolske). Kako terminološka komisija Društva bibliotekara Slovenije ne preporuča uporabu toga ter mina, a i slovenski zakon o bibliotekarstvu medju vrstama biblioteka navodi samo "vi sokoškolske odnosno sveučilišne biblioteke", u tekstu ga ne uporabljamo. Za nazive bibliotečno-informacijskih sustava ljubljanskog i mariborskog sveu čilišta uporabljamo i njihove originalne skračenice (KDI za mariborski odnosno KISUL za ljubljanski) koje su uvažene kao nazivi za odredjene modele organiziranosti tih dviju sus tava. U radu čemo se najprije zaustaviti pri povijesnom razvoju sveučilišta i njihovih biblioteka, kako u svijetu tako i u našoj državi. Po pregledu glavnih značajki suvremenih visokoškolskih biblioteka analizirat čemo stanje visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta i predlagati model njihova povezivanja u bibliotečno informacijski sustav sveučilišta. Pri tome smo svjesni da naše društvo živi u razdoblju veoma brzih promjena i ne možemo predvidjeti kakav status če imati sveučilište i kakva če biti njegova organizira nost sutra, od čega če ovisiti i njegov bibliotečno-informacijski sustav. Bez obzira na to, branimo tezu da biblioteke odnosno bibliotečno informacijski sustavi moraju biti srce sveučilišta. -4- 1. SVEUČILIŠTA I BIBLIOTEKE KROZ POVIJEST 1.1. RAZVOJ SVEUČILIŠTA U SVIJETU Sveučilišta kao središta za študij, proučavanje, sistemizaciju i razvoj znanosti, nastala su zbog potrebe buržoazije za večim i širim znanjem, zbog težnje crkve da utvrdi svjetovnu i duhovnu moč, te zbog težnje vladara da utvrde svoju moč u borbi s papama i uredbama državne vlasti. Kao i ostale "cjelovitosti" odnosno "sveukupnosti" u to doba (ce- hovi, gilde), nova i slobodna najviša znanstvena i studijska središta nosila su u svojem nazivu "universitas" i nazivala su se "universitas magistrorum et scholarum" (korporacije profesora i studenata). Kasnije se je tim naslovom počela označavati "sveukupnost zna nosti" (universitas literarum) koje su se u tim središtima proučavale (Projekt, 1986., str. 39). Rastom gradova rastao je i sloj gradjanstva, koji je trebao sigurne informacije o svijetu s kojim je trgovao. Naobrazba buržuju nije bila tek "ukras", nego nužna potreba. Veoma brz razvoj su gradovi doživjeli u Italiji. Zato nije nimalo neobično da se je i sveučilište tu razvijalo drugačije nego drugdje u Europi, a prije svega brže. Dok su se u Europi sveučilišta inače razvijala u velikoj mjeri iz katedralnih škola i posvečivala se pose- bice teologiji i filozofiji, talijanska sveučilišta su bila po svojem nastanku i poglavitnoj usmjerenosti uglavnom (koliko je to pak bilo moguče) svjetovne ustanove. Sveučilištima, koje je podupirala buržoazija (svjetovna i duhovna značajka) več u 12. stolječu crkva je suprostavila svoja, koja su omogučavala podredjivanje znanosti i slo- bodne misli vjeri. Kraljevska sveučilišta bila su podredjena vladarima (državi) te su pravila njihovog djelovanja propisivali kraljevi sami. Najstarija visoka škola bila je medicinska škola u Salernu, nastavši još u 9. stolječu, odnosno 900. godine (bio je to najstariji medicinski fakultet u Europi!). Prvo je sveučilište bilo ustanovljeno 1088. godine u Bologni, u Italiji (sveučilišne privilegije dobilo je 1145. godine) i bilo je poznato (pored Padove) po študiju rimskog prava. Poznato je bilo i sveučilište u Napulju, kojega je 1224. godine ustanovio sicilijanski kralj i njemački car Fri- drih II. Pariško sveučilište dobilo je prve privilegije 1174. godine, a poveljom o usta- -5- novljavanju (1227.) izborilo je potpunu autonomiju, uključujuči i neovisno sudstvo i veliki ugled u cijelom krščanskom svijetu. Razvilo se je iz katedralne škole, organizirano kao "universitas doctorum", nekakav ceh profesora. Godine 1253. dvorski je kapelan Robert de Sorbon (po kojem je dobilo naziv Sorbona) ustanovio prvog od njenih kasnijih šezdeset kolegija (teološki fakultet). Kolegij je bio namijenjen siromašnijim studentima, koji su tamo i stanovali. Takav sustav kolegija poznaje samo još Engleska, posebice od pariškog odcije- pljeno sveučilište u Oxfordu (1167.-68.) i sveučilište u Cambridgeu (1209.). Osnova autonomije sveučilišta bila je u njihovoj znanstvenoj ulozi, u slobodi mišljenja, kritičnosti i težnji novome. Sam študij nazivao se "studium generale", čime je bio naglašen njegov opči i u cijelom kulturnom svijetu priznati ugled. Kasnije je ime cehovs- koga udruženja "universitas" prešlo na cijelo sveučilište. Sveučilišta su bila relativno mala i selektivna, a študenti su dolazili samo iz društvene elite. Pri izboru profesora važio je isk- ljučivo kriterij znanstvenosti. Sveučilište je predstavljalo cjelokupnost razvijanja i študija znanosti. U prvom redu bila je cjelina znanja, koja je odredjivala i nivelizirala razvoj dije- lova i omogučavala znanstvene sinteze (prevladavanje cjeline nad dijelovima). Unutar "uni- verzalnoga globusa" djelila se na fakultete, unutar fakulteta postojala je odredjena speci- jalizacija, odista mala, jer sustav znanosti još nije bio razvijen. Tijekom 17. i 18. stolječa razvoj znanosti usmjeren je ka specializaciji unutar fakulteta koji su postali središta specijalnog proučavanja. Unutar znanosti dolazilo je do dif erenciacije. Humboldtovo sveučilište, ondašnji centar znanosti njemačkog naroda, bilo je organizirano po znanstvenim disciplinama i katedrama te je postalo uzor za organizaciju europskih sveučilišta. Ipak je i pri tom sveučilištu bila u prvom redu naglašena cjelovitost, koja je nivelizirala razvoj dijelova te omogučavala sintezu i interdisciplinarnost. Umjetničke škole - akademije nastajale su u 16. stolječu, a njihovo širenje se nastavilo tijekom 17. i 18. stolječa. Ponegdje je došlo do uključivanja akademija u sveučilište, a drugje još uvijek djeluju izvan sveučilišta ili pak kao posebna umjetnička sveučilišta za razliku od tipa jednistvenog sveučilišta. Tijekom 19. stolječa ubrzani gospodarski, društvenopolitički i kulturni razvoj U tom prvom razdoblju od približno 50-tak sveučilišta, koja su bila ustanovljena do 1400. godine, bila su važnijajoš: Montpellier (ustanovljeno 1181.), Orleans (1229.), Toulouse (1229.), Salamanca (1249.), Sevilla (1254.), Coimbra (1290.), Grenoble (1339.), Prag (1348.), Beč(1365.) te Heidelberg (1385.). A Srednjevjekovni studium generale imaoje npr. 4 fakulteta: medicinski, pravni, teološki i filozofski. -6- ive je više postavljao sveučilište u središte društvenih dogadjanja. Gospodarski razvoj, koji je bio ovisan o prirodoslovnim znanostima i tehničkotehnološkom razvoju, silio je sveuči lišta, da uključe i visoke tehničke škole i fakultete da se usmjere praksi. Sveučilišta su se tome odupirala, jer tehniku i tehnologiju nisu smatrala za znanost, nego za praktično, aplikativno udruživanje znanosti. Tako je tek koncem 19. stoljeca došlo u nekim državama do osnivanja tehničkih fakulteta na sveučilištima. Tijekom 19. i početkom 20. stoljeca sveučilišta su doživljavala brojne unu- trašnje promjene, koje su bile posljedica društvenih dogadjanja oko njih - krijepio se utjecaj države i kapitala na sveučilište, unutrašnja autonomija bila je cesto tek formalnog značenja. Krizni razvoj društva, etatizacija, vojno političke i blokovske suprotnosti nakon drugog svjetskog rata prouzročile su križu sveučilišta, koje je postalo središte i izvor raznih suprot nosti. Zbog njegovog usmjeravanja tehničko-tehnološkom razvoju i velike ekspanzije (novi fakulteti, visoke i više škole) sveučilište je početkom šezdesetih godina zašlo uJcrizu, a kasnije su interesi države i kapitala početkom sedamdesetih godina usmjeravali sveučilište u zatvaranje vrata njegovih škola. Pored odnosa izmedju temeljnih i aplikativnih znanosti pojavilo se još i pitanje jednodisciplinarnosti, multidisciplinarnosti i interdisciplinarnosti. Postalo je jasno da razvoj i znanosti i sveučilišta samog ne može teči bez tijesne poveza nosti svih znanosti. Današnje je sveučilište na raskrižju, kad se pokušava na jednoj strani njegovu "autonomiju" prilagoditi interesima države i kapitala, a na drugoj strani sveučilište opet pri bližki "starom" sveučilištu - središtu i cjelokupnosti znanosti te simbolu autonomije. Posebice su bila usmjerena u gospodarstvo američka sveučilišta (sa odjelima i istraživačkim institutima usmjerenim potrebama "prakse") zanemarujuči bazične znanosti. To je smanjivalo ulogu sveučilišta, jer su se takva istraživanja mogla vršiti i izvan njih. -7- 1.2. RAZVOJ LJUBLJANSKOG SVEUČILIŠTA U slavenskom, njemačkom i panonskom svijetu nastajala su sveučilišta tijekom 14. stolječa (Prag 1384., Krakovo 1364., Beč 1365., Pecs 1367., Heidelberg 1386.). Sloven ske pokrajine taj rani razvoj nije dostigao, študenti su odlazili na postoječa europska sveučilišta, npr. u Padovu, Beč itd. U 16. stolječu reformacija je stimulirala dogadjanja na području obrazovanja. Protestantski su redovi i na našem teritoriju ustanovljavali škole (Celovec, Ljubljana). U obrani krščanstva Habsburzi su se oslonili na jezuite, koji su kon cem 16. te početkom 17. stolječa osnivali kolegije (Grac, Celovec, Ljubljana, Trst, Gorica), kamo su pripadale gimnazije i djelovi visokoškolskog študija. Najvažniji je bio kolegij u Gracu, koji je 1585. postao sveučilište. Sveučilište je imalo pravo dodjeljivanja akademskih naziva, što gaje razlikovalo od drugih visokih škola. Jezuiti su došli u Ljubljanu početkom 1597. godine (kolegij je ustanovlo godinu dana ranije papa Klement VIII) i počeli s radom u gimnaziji. Predavanja su tekla povre- meno od 1619. godine dalje te postala redovita godine 1633. Od tad pa do nastanka sadašnjeg sveučilišta, Ljubljana je imala stalni visokoškolski študij. Sredinom 18. stolječa interesi države i jezuita u pogledu školstva počeli su se razilaziti. Država je zbog samih promjena u društvu i znanosti, počela reformirati školstvo i uvoditi nove sadržaje u predmete. Godine 1773. jezuitski je red bio raspušten, a jezuitske škole preuzela je država. Josip II u Ljubljani je najprije ukinuo teologiju, kasnije još i filo- zofiju i študij prenio u Grac. Do obnove študija u Ljubljani došlo je tek 1788. godine, od- nosno 1791., u obliku liceja (škola koje nisu bile sveučilišta). U doba Ilirskih provincija (1809.-1813.) počelo je, školske godine 1810/11. djelovati pravo sveučilište, sa svim djelat- nostima. Radikalne zahtjeve za širenje študija i slovensko sveučilište donijela je revolucija 1848. godine. Kako je slovenska inteligencija zahtijevala slovensko sveučilište, protivnici su kočili širenje školstva u Ljubljani. U Austriji je počela reforma sveučilišta: liceje su ukinuli, a sveučilišta modernizirali i poboljšali kvalitetu rada. Sveučilišta 19. stolječa postala su simbol za slobodu znanosti, autonomiju, ugled u javnom življenju, itd. Na žalost, centralizacija, sužavanje študija na manje sveučilišta, učinilaje daje koncem 1849. ostalo u Ljubljani od visokoškolskog študija samo bogoslovlje. U Ljubljani je djelovala tzv. akademija s fakultetnom nastavom filozofije, medicine, prava, tehnike i teologije. Sveučilišni študij posječivalo je više od 300 slušatelja. -8- U doba narodnosno-političkog "taborskog" pokreta (1868.-71.) i posebice kon cem 19. stolječa odista je počela borba za slovensko sveučilište. Kranjski zamaljski sabor (Kranjski deželni zbor) zahtijevao je ustanovljavanje sveučilišta 1898. godine. Slovenci su odista dobili tzv. sveučilišni fond za štipendiranje studenata koji su odlazili na druga sveučilišta, no sveučilište za vrijeme vladavine Austrije ipak nisu dobili. Poslije ustanovljavanja Države Slovenaca, Hrvata i Srba, 1918. godine, Slovenci su opet postavili zahtjev za osnivanjem vlastitog sveučilišta. Sveučilišna komisija prvo je namjeravala pripremiti slovensko sveučilište u okviru zagrebačkog, ali je ipak 1919. godine zamolila beogradsku vladu da osnuje sveučilište u Ljubljani. Tako je bilo ustanovljeno pet fakulteta: teološki, pravni, filozofski, tehnički i medicinski. Kraljevom je odlukom bilo ime novano prvih 18 profesora, a decembra 1919. počela su predavanja. Prije drugog svjetskog 7 rata imalo je sveučilište u Ljubljani več preko 2.000 studenata. U vremenu izmedju ratova sveučilištu u Ljubljani uvijek je prijetilg skvrnja- vanje ili čak i ukidanje; postojale su težnje da bi u Jugoslaviji bilo samo jedno sveučilište (u Beogradu), koje bi imalo neke fakultete u Zagrebu odnosno Ljubljani. Malo prije rata uspje- lo je Ljubljani ustanoviti još i študij metalurgije te raširiti študij medicine, a sagradjena je i sveučilišna biblioteka. Študij medicine i strojarstva postao je kompletan 1945. godine, 1946. je bio uve den študij ekonomije, 1947. agronomije, 1949. šumarstva, 1950. stomatologije, farmacije 1955., veterine i tekstilne tehnologije 1956., sociologije 1960., prehrambene tehnologije i političkih znanosti 1961., muzikologije 1962., novinarstva 1963., bibliotekarstva na višem stupnju 1964., itd. Sama veličina sveučilišta neprestano se mijenjala. Zakon iz 1949. godine razbio ga je na 5 posebnih jedinica: sveučilište sa četiri fakulteta (filozofski, prirodoslovnomatem- atički, pravni i ekonomski) te tehnička visoka škola sa 6 fakulteta (arhitektura, elektroteh nika, gradjevinarstvo i geodezija, kemija, rudarstvo i metarulgija, strojarstvo), medicinska visoka škola sa dva fakulteta (medicinski i stomatološki), teološki te agronomsko - šumar- ski fakultet. Godine 1949. bila je osnovana središnja tehnička biblioteka - CTK pri rektoratu Tehničke visoke škole u Ljubljani. Teološkom fakultetu je status državne ustanove bio oduzet 1952. i još do danas nije ponovno postao član sveučilišta. 1975. godine priključene Na tlu bivše Jugoslavije bila su osnovana sveučilišta: u Zagrebu 1662., Beogradu 1862., Ljubljani 1919., Skoplju 1945., Sarajevu 1949., Novom Sadu 1960. godine itd. -9- su još i akademije te više škole, tako da u akademskoj 1991/92. godini ljubljansko sveučilište broji 13 fakulteta, 3 akademije te 6 viših škola, a u okviru sveučilišta djeluje i nekoliko instituta. Ljubljansko je sveučilište preživljavalo sva gibanja poslijeratnog razvoja sveučilišta u svijetu. Uz kašnjenja od deset godina za razvojem sveučilišta u razvijenim državama bili su tokovi kod nas još izrazitiji. Koncem šezdesetih godina je težnja za brži gospodarski razvoj naglašavala razvoj "upotrebne" znanosti i razvojnog istraživačkoga rada. Pošto fakulteti tim potrebama nisu slijedili, dolazilo je do ustanovljavanja istraživačkih or ganizacija izvan sveučilišta. Više i visoko školstvo, usmjereno na potrebe tzv. prakse, brzo se širilo - u 10 do 15-tak godina je bilo otvoreno mnogo novih viših i visokih škola, fakul teta, a došlo je i do ustanovljavanja drugog sveučilišta (1975., Maribor). Sreli smo se s po- o javom tzv. eksplozije obrazovanja, kad sveučilište postane "masovna škola" i gubi znan- stvenu usmjerenost - prevladava usmjerenost aplikativnim znanjima. KadrovskLrazvoj na Fakulteti: Biotehniška fakulteta, Ekonomska fakulteta, Fakulteta za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo, Fakulteta za družbene vede, Fakulteta za elektrotehniko in računalništvo, Fakulteta za naravoslovje in teh nologijo, Fakulteta za strojništvo, Fakulteta za šport, Filozofska fakulteta, Medicinska fakulteta, Pedagoška fakulteta, Pravna fakulteta, Veterinarska fakulteta Više škole: Višja pomorska in prometna šola Piran, Višja šola za notranje zadeve, Višja šola za socialne delavce, Višja šola za zdravstvene delavce, Višja upravna šola, Višja tehnično varnostna šola. Akademije: Akademija za glasbo, Akademija za gledališče, radio, film in televizijo. Akademija za likovno um- jetnost. Instituti: Inštitut Jožef Štefan, Inštitut za biologijo Univerze, Inštitut za geografijo Univerze, Pedagoški inštitut Univerze, Center za razvoj Univerze. Na ljubljanskom sveučilištu bilo je u akademskoj 1990/91. godini upisano 22.824 studenata, od toga redovito 20.393 i vanredno 2.431 (na mariborskom sveučilištu ukupno 10.741, redovnih 7.381 i vanrednih 3.360). Od ukupno 33.565 upisanih studenata na oba sveučilišta, na ljubljanskom je bilo upisano 68 %, redovnih stude nata 73 % i vanrednih 42 %. Na oba sveučilišta bilo je u toj školskoj godini zaposleno ukupno 1.800 vi- sokoškolskih učitelja, od toga na ljubljanskom sveučilištu 1.392 (77 %) i mariborskom 408 (23 %). Medju njima je bilo na ljubljanskom sveučilištu 1.032 zaposlenih za redovno radno vrijeme (74 % zaposlenih učitelja toga sveučilišta), a na mariborskom 284 (70 % zaposlenih na tom sveučilištu). a Sveučilišta bi trebala davati svoj prilog demokratizaciji i jednakosti u mogučnostima obrazovanja za sve društvene slojeve a tirne i presudbi društvene nejednakosti. Godine 1959/60. je bilo npr. na sveučilištu upisano ukupno 9.252 studenata, a u školskoj 1969/70. godini več 20.441. -10- sveučilištu jako je oslabio, kao što su i uvjeti rada vidno slabili, jer ekspanziju nije pratilo i povečanje materijalnih sredstava. Pojavile su se suprotnosti izmedju tzv. starih i novih sveučilišta (gdje prevladju- ju kvantitativni kriteriji uspješnosti) te tradicionalnih fakulteta i novoustanovljenih viših i visokih škola. Koncem šezdesetih godina pokazale su se posljedice neplaniranog razvoja obrazovanja (nezadovoljstvo nezaposlene omladine sa diplomom u džepu - študentski nemi ri). Kako na Istoku tako je i na Zapadu došlo do sužavanja kapaciteta visokog obrazovanja. U sedamdesetim godinama kod nas je zaživjela ideja slobodne razmjene rada i visoko školstvo je takodjer postalo ovisno od širokog kruga subjekata izvan sveučilišta. Sveučilište je postalo samo nekakvo formalno udruženje, zajednica visokoškolskih organi zacija, koja nema večega utjecaja na njihov materijalni i opči razvoj. Danas je ljubljansko sveučilište prilično "razbijeno" na ustanove, koje su heterogene po sadržaju, konceptima, interesima i kvaliteti i tek je malo povoda za njihovo povezivanje. Članstvo pojedinih vi sokoškolskih institucija ili istraživačkih instituta u sveučilištu se više puta promijenilo. Razvoj znanosti na njemu tekao je slično kao i na drugim europskim sveučilištima, a njena organizacija je slijedila tipu Humboldtovog sveučilišta, koje seje inače u 19. i 20. stolječu djelimice promijenilo, ali je ipak očuvalo tip akademske institucije, organizirane u fakultete, katedre i znanstvene discipline. Ipak se je samostalnost uloge fakulteta, viših i visokih škola, odnosno jedinica sveučilišta sve više krijepila, a povezanost unutar sveučilišta postajala sve slabija. Raskorak izmedju pojedinih jedinica fakulteta kao i znanstvenih disci plina unutar iste institucije sve se više i više povečavao, a povezanost u okviru sveučilišta smanjivala. Bibliotekarstvo na sveučilištu nikako nije razdvojeno od dogadjaja unutar sveučilišta i upravo zato če nam biti poslije ove malo dulje šetnje po povijesti ljubljanskog sveučilišta - lakše razumijeti razdrobljenost i nepovezanost biblioteka koje djeluju u njego- vom okviru. Lov zafinancijskim i materijalnim sredstvima iz posredne i neposredne slobodne razmjene rada; smanji- vanje budžetskih sredstava; umjetna razdioba na odgojno-obrazovni rad na jednoj te istraživački rad na dru- goj strani (dvosmjemost financiranja sveučilišta); samoupravna preorganiziranost; delegatsko zastupanje interesa sveučilišta itd. samo slabi sveučilište kao samostalni subjekt odlučivanja. -11- 1.3. RAZVOJ BIBLIOTEKA SVEUČILIŠTA U SVIJETU Na nastajučim sveučilištima studentima su za študij bile potrebne knjige, a u dugim godinama študija pozamašan broj knjiga. J. Dolar ovako komentira ondašnji študij: " Jadnoga študenta je moralo biti odista groza, kad je postao svjestan sto sve mora pročitati i « znati" (Dolar, 1982., str. 205). Sveučilišta su za nastavno gradivo dobro brinula. Raz- množavanje tekstova odnosno bilješki sa predavanja, tzv. scripta (knjižare i prepisivaonice) postao je pravi obrt. Djelatnost su nadzirale komisije učitelja. Knjižari (stationariji) su kn jige i posudjivali, ali to uskoro nije više moglo zadovoljiti potrebe studenata. Prva i za dugo vremena jedina (i največa) sveučilišna biblioteka bila je ustanovljena na pariškoj Sorboni godine 1253.. No, to nije bila opča sveučilišna biblioteka, jer je pripadala samo jednom od kolegija (teološkom) i nastala je onda kad su ga ustanovili. No njena uredjenost postala je uzorom i za druge biblioteke. Biblioteka na Sorboni za ono je vrijeme izuzetno brzo rasla - samo pola stolječa nakon ustanovljenja večje imala više od 1.700 svezaka gradje. Značajna je bila i biblioteka pariškog sveučilišta pri kolegiju iz Navarre. Biblioteke kolegija su uopče počeci i predhod nice sveučilišnih biblioteka. U tim prvim bibliotekama sveučilišta vodili su veoma precizne spiskove daro- vatelja knjiga te mnoge druge podatke: o vrijednosti knjiga, točno je bio opisan sadržaj svake knjige te dodan početak drugoga ili trečega lista itd. Isto tako je samo djelovanje bib lioteka bilo uredjeno po preciznim propisima. Bibliotekara je birao čitav učiteljski zbor na jednu godinu (mogao je biti i ponovno izabran)! Skrb bibliotekara je bila prije svega vod- jenje točnog spiska posudjenih djela. Medju ranim, prvim bibliotekama po sveučilištima posebice je istupala biblio teka praškoga sveučilišta, čiji je ustanovitelj bio Karlo IV, koji joj je uz posebni kolegij go dine 1366. podario i 114 rukopisa iz svoje zbirke. Nešto mladja je biblioteka bečkoga sveučilišta, koja je 1473. dobila čak i poseban objekat. Imala je Veliku i Malu biblioteku. Velika biblioteka (u večem prostoru) imala je referentnu studijsku gradju za pojedine nastavne programe (neke vrste čitaonica). Knjige su bile razvrstane po pultovima i privezane lancima na posebnom željeznom stubu. Pri svakom pultu je bio spisak knjiga koje su se tamo nalazile. U pariškoj čitaonici bilo je 26 pultova, sa 330 privezanih knjiga. Mala biblioteka (u manjem pros toru) imala je 1.091 svezaka i sadržavalaje prije svega znanstvena djela, koja su uz kauciju posudjivali i kuči. -12- Spomenuli bi još novost koju je u 16. stolječu donijela reformacija u Njemačkoj. Tamo su na sveučilišta i na njihove biblioteke veliki utjecaj imali evandjelisti, jer su neka sveučilišta bila prave tvrdjave luteranstva. U to doba je uvedena za bibliotekar- stvo značajna novost: umjesto kolegijskih odnosno fakultetnih, nastale su nove središnje sveučilišne biblioteke, koje su opsegale cijelo sveučilište, i to ne samo pri novim, več i pri starijim sveučilištima. Središnju sveučilišnu biblioteku su dobili Leipzig (1409.), Rostock (1419.)iTubingen(1477.). Najstarija talijanska sveučilišna biblioteka bila je ustanovljena u Padovi (1629.) od strane venecijanske vlade. Imala je npr. pravo obaveznog primjerka, a financirali su je študenti i profesori (1/10 plače u prvoj godini službe). Velike američke biblioteke nastale su tek u drugoj trečini 17. stolječa pri "colle- gima" (visim i visokim školama), a sveučilišne tek u 19. stolječu. Zanimljivo je da još u 18. stolječu sveučilišne biblioteke nisu poznavale profe sionalnih bibliotekara. Bibliotekama su upravljali ili sveučilišni učitelji u slobodnom vre menu i kao dodatnu profesiju ili inače zaslužni znanstvenici odnosno književnici, koji su knjižno blago nerijetko iskorištavali samo za svoj rad, a ne da bi služili javnosti odnosno posjetiteljima (ti su im čak i smetali). U Italiji npr. bilo je u 19. stolječu stanje sveučilišnih biblioteka dosta slabo. Biblioteke nisu držali za integralni, a još manje za aktivni dio obrazovnog procesa, bile su prije skladišta knjiga (biblioteka Pravnog fakulteta u Torinu je npr. 1899. mogla kupiti tek 63 strana djela za 20 pedagoških djelatnika i študente). I tu se stanje počinje mijenjati tek u 25-tim godinama 20. stolječa. Razvojem i diferenciranošču znanstvenih grana velike sveučilišne biblioteke nisu mogle odgovarajuče služiti svim specijalnim znanostima, njihov su rad dopunile semi narske, institutske i fakultetne biblioteke, koje su prvobitno služile profesorima samo kao pomagalo pri nastavi i tek su se postupno razvile u posebne (znanstvene) biblioteke. Sveučilišne odnosno visokoškolske biblioteke na tlu bivše Jugoslavije nastajale 12 su u 20. stolječu, prilikom otvaranja pojedinih sveučilišta. Za jugoslavenske biblioteke 12 Tako je npr. sadašnja beogradska Univerzitetska biblioteka Svetozar Markovič bila ustanovljena 1926. godine (njeni fondovi su temeljili na nekadašnjem Srpskom liceju, ustanovljenom 1844. godine, kasnije preo- blikovanom u instituciju visokog obrazovanja te 1905. u sveučilište). Korijeni zagrebačke Nacionalne i sveučilišne biblioteke sežu isto tako u jezuitsko doba (1606.), sveučilišna postaje godine 1874., Sveučilišna biblioteka u Skopju bila je ustanovljena 1945. godine. -13- sveučilišta bio je karakterističan model središnje biblioteke i brojnih fakultetskih biblio teka, biblioteka odjela i instituta, koje taj samo povezuje. Sveučilišne biblioteke postaju u svijetu odista fenomen visokoga školstva tek u 20. stolječu, iako su njihovi korijeni još u srednjem vijeku. Svoj uspon doživljavaju te bib lioteke zadnjih šest, sedam desetlječa ovoga stoljeca, kad se veličina njihovih fondova 13 skokovito povečava i temeljito se mijenja i odnos prema dostupnosti fondova: biblioteka bez slobodnog pristupa uopče ne bi trebalo više biti; radno vrijeme se produžava; kako kvalitetno tako i kvantitetno se povečavaju razne usluge (bibliografske, referalne i informa cijske), korisnik je postavljen za središnju točku djelovanja biblioteke. Raste i broj profe- sionalnog kadra. Jasno je da su i financijska sredstva bila ključ kako za rast fonda tako i za dobru kadrovsku politiku. U SAD su tek 1930. godine uveli sustav budžetskog financi ranja, koji je zamijenio ranije slučajne dogovore (a tirne i financijsku nesigurnost biblio teka). U Velikoj Britaniji bilo je u 19. i početkom 20. stoljeca financiranje biblioteka slabo i nedovoljno. Osnivanjem Universitv Grants Committee (1919.), koji je počeo zastupati in terese biblioteka, uredjeno je i financiranje. No unatoč tome tek su poslije 1960. godine bri tanske sveučilišne biblioteke dosegle nekakav "srednji stupanj" financijske opskrbljenosti. Za ilustraciju smo izabrali samo nekoliko podataka, koje smo našli u djelu o povjesti sveučilišnih biblio teka (Thompson, 1980.). Cambridge University Library je imala 1650. godine 1.000 jedinica knjižne gradje, 1900. nešto manje od mil- ion, a u osemdesetim godinama več 3 milijuna. Comellska biblioteka je 1972. dostigla 4 milijuna jedinica: 70 godina trebalaje za 1. milijun jedinica, 20 godina za drugi, 9 godina za treči i samo 6 godina za 4. milijun. Sveučilišna biblioteka Yale (1701.) je tek 1876. dostigla J00.000 jedinica, a godine 1980. je več imala 7 mili juna jedinica gradje. Harvardska sveučilišna biblioteka fond je udvostručila svakih 16 godina, tako da je 1980. godine imala več 10 milijuna jedinica. Izračunato je takodjer da su imale znanstvene biblioteke u SAD 1935. godine 138 milijuna jedinica, 1955. več 281 milijun te 1973. godine 792 milijuna jedinica.Sličan trend opažamo i u Njemačkoj, Dansko j, Švedskoj, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Godine 1949-50. dolazilo je na študenta u Oxbridgu 240 knjiga, u Londonu 124, u Skotskoj 103, V/alesu 80 itd. Deset godina kasnije je došlo u Oxbridgu več 308 knjiga na študenta, u Londonu 154, u Skotskoj 128, u Walesu 107. Godine 1970-71. bilo je na svakoga študenta Oxbridga 349 jedinica, a na študenta ostalih 30 sveučilišta u prosjeku 82 jedinice (London 153, Škotska 102, Wales 90). Normalno, Oxford i Manchester nisu bili usporedjivani zbog svoje veličine. 14 U ranim ameriškim sveučilišnim bibliotekama bilo je osoblje još na dosta niskom obrazovnom stupnju. Biblioteke su bile otvorene samo nekoliko sati tjedno i samo rijetki bibliotekari su imali formalnu naobrazbu, jerje bio naglasak na akademskoj naobrazbi, dok su profesionalne kvalifikacije bile zanemarene. -14- Posebna značajka bibliotekarstva u ovom stolječu je i raspad profesionalnog izolacionizma bibliotekara. Suradnja biblioteka i bibliotekara postala je standardni element u profesionalnoj praksi. U SAD pokretač tih dogadjaja bila je Kongresna biblioteka. Medjunarodna suradnja biblioteka bila je posebice raširena na području katalo- gizacijske i klasifikacijske prakse. Sveučilišne biblioteke u Velikoj Britaniji su npr. pre- uzele američki klasifikacijski sustav (skoro polovica ih ima sustav Kongresne biblioteke) i večina ih koristi Deweyevu shemu, ali se bistveno razlikuju u politici oblikovanja fondova: europska tradicija je u selekciji i kvaliteti fondova, dok je američka u veličini fondova. U zadnjih pedesetak godina su se pojavila i razna organizacijska pitanja, a u zadnjem desetlječu još i problemi financijske naravi (smanjenje sredstava za javne izdatke, posebice u Velikoj Britaniji). No poseban naglasak je na automatizaciji svih procesa u bib liotekama, što zahtijeva velike troškove ali predstavlja takodjer i nužnost za povezivanje biblioteka u mreže. _ Pred sveučilišne biblioteke postavljene su nove zadače, koje zahtijevaju prom- jene u društvenom okolišu, medju njima posebice veče značenje znanja i informacija, promjene u obrazovnim sustavima i istraživačkom radu na sveučilištima, nova informaci jska i komunikacijska tehnologija, ograničena financijska sredstva itd. "Obrazovni sustav zapadnoeuropske civilizacije več se od samog početka usre- dotočio na knjige. Biblioteke nisu jedine informacijske službe, ali su jedine u kojima je za pisano znanje sabrano sistematično i organizirano, tako da je neprekidno dostupno koris- nicima. Svi scenariji za budučnost - i oni koji vide buduče društvo bez papira, dodjeljuju bibliotekama funkciju obrazovanja korisnika, obrazovanja za informacijsku pismenost. A informacijska pismenost, kažu, značajna je u današnjem vremenu isto kao što je bila nekad mogučnost čitanja i pisanja" (Filo, 1991., str. 18). A kod nas? Jesu li visokoškolske odnosno sveučilišne biblioteke temelj znanstveno-istraživačkog i odgojnoobrazovnog rada na sveučilištu te faktor informacijskog opismenjavanja korisnika? Kakav stupanj razvoja su dostigle u usporedbi sa sveučilišnim bibliotekama u razvijenom svijetu? Klasifikacijski sustav, servis kataloških kartica, medjubibliotečna posudba, uzajamni nacionalni katalog; Kongresna biblioteka je stimulirala Farmington Plan za koordinaciju kupovine literature; 1960. godine su u njoj stvorili MARC (mashine readable catalog) format itd. -15- 1.4. RAZVOJ VISOKOŠKOLSKIH BIBLIOTEKA U SLOVENIJI 1.4.1. Ljubljanska sveučilišna biblioteka Korijeni sadašnje "Narodne in univerzitetne knjižnice" sežu još u 1774. godinu, kada je u programu za podizanje obrazovne razine i ubrzavanje študija austrijsko državno vodstvo predvidjelo i ustanovljavanje javnih biblioteka. Svaka austrijska krunska zemlja do bila je u svom glavnom gradu tzv. studijsku biblioteku. Dobila ju je i Vojvodina Kranjska u Ljubljani. Biblioteku su 1791. dodijelili liceju, po kojem je dobila i ime - Licejska biblioteka (formalno je bila ustanovljena dekretom dvorske studijske komisije 15.1.1791.). Najprije su je smjeli koristiti samo licejski učitelji, a za učenike i javnost postala je dostupna 1794. go- dine. U 1807. godini dobila je biblioteka pravo na obavezni primjerak svih tisaka na po- dručju pokrajine Kranjske (dvorski dekret), a u doba Ilirskih provincija za njihovo cijelo upravno područje. Do godine 1828. fond je narastao na oko 20.000 svezaka, koji ipak još nisu precizno evidentirani i stručno obradjeni. Kad je vodstvo biblioteke preuzeo Matija Čop, počeo je izvadjati načrt za suvremenu stručnu uredjenost i poslovanje biblioteke (raz- vrstavanje knjižnih fondova po sustavu znanstvenih disciplina, katalogiziranje čitavog fonda, uvedba lokalne signature). Kad su 1850. godine ukinuli ljubljanski licej, biblioteka je postala zemaljska Studijska biblioteka. Dok je bila sastavni dio liceja pri nabavnoj je politici uvažavala potrebe visokih škola, a s njegovim ukidanjem su prevladale potrebe gimnazije. Poslije potresa (1895.) biblioteka je 1901. godine preseljena u privremene depoe i tek 1909. u prostore II. zemaljske gimnazije na Poljanskoj cesti. Preimenovanjem u Državnu studijsku biblioteku, koncem prvog svjetskog rata, 1919. godine, postala je središnja biblioteka za čitavu Sloveniju, s pravom primanja obaveznog primjerka tiska s toga područja, a 1921. postala je Državna biblioteka s pravom obaveznog tiska iz cijele (bivše) Jugoslavije. Kad su ustanovili ljubljansko sveučilište (1919.) preuzela je i funkciju i zadaču sredisnje biblioteke sveučilišta (tada ipak samo de facto a ne i de jure). Osnivanje ljubljanskog sveučilišta trebalo je, prema mišljenju A. Pirjeveca Kad je prvi kustos biblioteke Franz Wilde godine 1790. sastavio prvi popis sabranih knjižnih fondova, ispostavilo se je da opseiu 13.333 djela u 19.414 svezaka i 5.060 svezaka duplikata. -16- (1940.), značiti i svestrani razmah njegove sveučilišne biblioteke. Na sjednici ljubljanske sveučilišne komisije, dne 23.7.1919., tadašnji je ravnatelj Avgust Žigon izvijestio prisutne o potrebama biblioteke. Podkomisija za biblioteku je 26.7.1919 prihvatila programske točke sa sljedečim sadržajem: 1. Osniva se sveučilišna biblioteka, a organizacijski se poslovi povjeravaju oso- blju Licejske biblioteke; 2. Imovina Licejske biblioteke sa svim inventarom se razglašava za integralni dio sveučilišne biblioteke; 3. Vlada se ima pobrinuti da se biblioteka dopuni kompletnim ili djelovima dru gih biblioteka. U vlasništvo neka joj prepuste ona djela iz državnih i pokrajin skih biblioteka na slovenskom teritoriju, koja te institucije mogu dati, a isto tako neka vlada pomogne pri kupovini kompletnih privatnih biblioteka ili nji hovih važnijih djelova; _ 4. Sveučilišna biblioteka neka se upotpuni i nabavkom novih knjiga (npr. po- sudjivanjem iz zemaljskog sveučilišnog fonda). Licejska biblioteka neka ostane u istim prostorima, a za nove prilive neka se pripreme prostori u ob jektu koji če služiti Sveučilištu. Pripremljena je bila i sistemizacija potreb nih radnih mjesta u biblioteci. (Pirjevec, 1940, str. 93) A. Pirjevec je rezignirano utvrdjivao da se od programskih točaka realizirala samo jedna - naime, Licejska biblioteka je odista ostala u istim prostorima (u gimnaziji na Poljanskoj cesti, gdje se stiskala u prizemlju u šest za šilu adaptiranih prostora), a sveučilišni grad Ljubljana je imao za svoje korisnike na raspolaganje samo 18 stolica u čitaonici! I kasnija politika, kad je bio prihvačen sveučilišni zakon za čitavu državu Jugo- slaviju, išla je bez koristi mimo ondašnje Državne (licejske, studijske) biblioteke. Bib- liotečni poslovi se nisu mogli normalno razvijati, niti se je nabavljalo dovoljno potrebne lit erature. "Ugodni trenuci su bili propušteni i razvoj biblioteke je zaostao barem za četvrt stolječa" (Pirjevec, 1940., str. 94). Godine 1934. Joža Glonar piše: "Činjenica da si mora takav znanstveni zavod, kao što je sveučilište, več drugo desetlječe pomagati bez vlastite, dobro opskrbljene i prim- jerno opremljene velike biblioteke, odista je tako neprirodna, da je teško dokazivati ista su- protno. I znanstvenik je bez toga prvobitnog znanstvenog pomagala jednako žalosna i nemoguča prikaza, kao što je seljak bez pluga, obučar bez šila i kalupa, riba bez vode! Pri -17- sveučilištu ne smijemo misliti samo na znanstvenike, profesore, koji znanost daju, več u is- toj mjeri i na učenike, koji je dobijaju, koji se tek uče. Za takvog mladog čovjeka nema ljepšeg i boljeg stimulansa, nego što je tiha, udobna zavjetrina, u kojem se može kad mu je drago mirno predati blagome čaru nijeme, ali uvijek govorljive riječi, koja je sačuvana u znanstvenoj knjiži... Jasno nam je, dakle daje sveučilištu potrebna biblioteka, i to takva da od nje ima što veču korist. Je li što takvo u Ljubljani moguče?" (Glonar, 1934., str. 81). J. Glonar je još posebno upozoravao da biblioteka svoje zadače ne može obav- ljati u prostorima u kojima je tada bila. "Znanstveno blago, skupljeno tijekom stolječa od mnogih pokoljenja, postaje mrtav kapital, knjige i časopisi se moraju slagati i gomilati kao drva, jer za njih inače nema prostora. Broj stolica za čitatelje se morao smanjiti, kako bi se pridobio najnužniji prostor za internu manipulaciju s gradjom, koja dolazi u biblioteku; da- nas ih je manje nego ih je bilo u manjoj Ljubljani prije 100 godina" (Glonar, 1934., str. 83). Tek sa 5.7.1938. postala je biblioteka, na osnovu zakona o sveučilištima i sveučilišne uredbe, Sveučilišna biblioteka u Ljubljani (Univerzitetna knjižnica v Ljubljani), a zastupnici ljubljanskog sveučilišta su preuzeli čitav inventar biblioteke. Bibliotečni fond je tada sadržao 175.000 jedinica. Kao sveučilišna biblioteka dobila je nove zadače, pa i mogučnost bržega razvoja. Oba visokoškolska propisa su organizacijski uredjivala os- nivanje visokoškolskih seminarskih i zavodskih biblioteka te zadače i djelovanje "opče" 17 sveučilišne biblioteke. U sadašnje se prostore Sveučilišna biblioteka uselila prolječa 1941. godine. Tek nakon oslobodjenja (1945.) biblioteci je priznat pravni status slovenske nacionalne i sveučilišne biblioteke. Danas obavlja Nacionalna i sveučilišna biblioteka funkciju sloven ske nacionalne biblioteke, republičke matične biblioteke za Republiku Sloveniju te funkciju središnje biblioteke ljubljanskog sveučilišta. Zakon o bibliotekarstvu joj precizno prepisuje Zakon o sveučilištima (1930.) i Opča sveučilišna uredba (1931.) odredjuju samo to da postoji pri svakom sveučilištu pored posebnih seminarskih i institutskih biblioteka, koje služe posebnim potrebama struka i pred meta - i opča sveučilišna biblioteka, čija se organizacija propiše zakonom o bibliotekama. Njena glavna zadačaje da kao sveučilišna biblioteka ubrzava gajenje znanosti u svim njenim granama i smjerovima, a kao nacionalna biblioteka da olakšava širenje više narodne naobrazbe i sakuplja sve knjige o narodu i državi. Sveučilišna biblioteka je pod nadzorom bibliotečnog odbora i sveučilišnoga senata. Bibliotečni odbor je sas- tavljen od po jednog predstavnika svakog fakultetnog viječa te upravnika sveučilišne biblioteke. Upravljanje i uporaba biblioteke odredjuje se posebnim pravilima, koje propisuje sveučilišni senat u dogovoru s upravni kom biblioteke te bibliotečnim odborom, a odobrava ih ministar za prosvjetu. -18- samo zadače, koje izviru iz nacionalne i matične funkcije, ali ne i iz sveučilišne funkcije. Uloga NUK-a kao središnje biblioteke ljubljanskog sveučilišta u zakonskom aktu dakle, nije eksplicitno navedena. 1.4.2. Visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta Kad je ustanovljeno ljubljansko sveučilište najprije se govorilo samo o jednoj sveučilišnoj biblioteci, koja bi trebala služiti cijelom sveučilištu. U svom razvoju su neke, najprije male priručne biblioteke uz katedre, u institutima i fakultetima dosta narasle i počele se sasvim samostalno razvijati, tako da sa glavnom (sveučilišnom) bibliotekom us- koro nisu imale više nikakve veze. "Bilo je mnogo uzroka za takav razvoj: velika autonomija pojedinih fakulteta i instituta, prilična, a svakako relativna dislociranost sveučilišnih objekata i prije svega razdi- jeljeno, te po bogatstvu i ugledu različitih financijera, veoma različito financiranje. U ve- likoj mjeri je pri takvoj razdiobi odlučivala želja: imati knjige iz svoje struke što bliže i što više pri ruci, po mogučnosti u istoj ili barem susjednoj sobi, da je moguče čak u tijeku seminarske vježbe ili predavanja otiči po knjigu" (Dolar, 1971., str. 39). Pored toga bio je priliv gradiva u manje biblioteke ravnomjerniji nego u velikoj sveučilišnoj biblioteci i knjige su mogle biti odmah obradjene te tako reči, več drugi dan profesoru na raspolaganju. Te biblioteke su glede rokova vračanja posudjenog gradiva bile manje stroge, posebice još ako ih je propisivao matični predstojnik. Pošto su neke imale malo knjiga, dugo vremena uopče nije bilo potrebe za katalozima (sve se našlo na polici). Ako su profesori suradjivali, onda je i sama klasifikacija gradiva bila kvalitetna. U usporedbi sa središnjom bibliotekom sveučilišta dakle same prednosti! Pošto su i prostorno djelovi sveučilišta nastajali raspršeno, to je bio razlog više i za prostornu disperziju vi- sokoškolskih biblioteka. "Več na prvi pogled se vidi da o nekakvom sustavu biblioteka na sveučilištu nije moguče govoriti. Biblioteke se nisu ustanovljavale po unaprijed odredjenom načrtu, več su se razvijale stihijski, razdrobljavale se ili udruživale glede na trenutne potrebe" (Sepe, 1971., str. 45). Ukoliko čitamo tekstove o stanju visokoškolskih biblioteka ljubljanskog -19- sveučilišta od njegovih početaka do danas, u svima čemo nači sličnu misao (pa iako je autori navode u razmaku od sedamdesetak godina): "Današnji položaj biblioteka na našem sveučilištu pokazuje prilično raznoliku sliku, koja nikako nije rezultat nekog promišljenog načrta, več svjedoči o slučajnom, bujnom i nekontroliranom rastu" (Dolar, 1971., str. 39). Slovenske visokoškolske biblioteke počele su se organizirati djelomice nakon ustanovljavanja ljubljanskog sveučilišta 1919. godine, a dijelom nakon drugog svjetskog rata. Funkciju glavne (središnje) sveučilišne biblioteke je (kao što smo več rekli) godine 1919. preuzela ondašnja Državna studijska biblioteka (sadašnja NUK). 1919. i 1920. godine bile su organizirane fakultetske biblioteke u okviru sadašnjeg Pravnog fakulteta, Filozofskog fakulteta, Fakulteta za prirodoslovne znanosti i tehnologiju, Fakulteta za arhitekturu, gradjevinarstvo i geodeziju te Fakulteta za elektroteh niku. Nakon 1945. godine nastale su biblioteke: Medicinskog fakulteta, Strojarskog fakul teta, Ekonomskog i Biotehničkog fakulteta te Središnja tehnička biblioteka (CTK, 1949.), koja je ustanovljena kao središnja biblioteka ondašnje Tehničke visoke škole. Ostale vi sokoškolske biblioteke nastajale su kasnije, ustanovljavanjem novih visokoškolskih insti tuta. Tako 1990/91. godine djeluje u okviru ljubljanskog sveučilišta več 60 visokoškolskih biblioteka. 1.4.3. Visokoškolske biblioteke mariborskog sveučilišta Kad je 1959. godine počelo nastajati visoko školstvo u Mariboru, a uz njega jasno i bibliotekarstvo, nije se ugledalo na ljubljansko, ali je ipak stihijski i postupno dobi- jalo sličnu strukturu (Hartman, 1986., str.3). Razdrobljenost i autohtonost biblioteka u no vim mariborskim visokoškolskim institutima bila je stimulirana, jasno, njihovom samou- 7 O pravnom i ekonomskom samostalnošču. Kako su nastajale pojedine više škole, nijedna od njih nije organizirala svoju informacijsku infrastrukturu. Profesori su potrebnu literaturu naručivali preko tajništva škole. Kad je broj knjiga toliko narastao da admi nistracija nije više učinkovito rodila s njima i bibliografski dostup do literature nije bio više osiguran, na ško- lama su počeli razmišljati o bibliotekarima. U pravilu su se za pomoč obračali na ondašnju Studijsku biblio- teku, koja se pobrinula da njeni bibliotekari urede visokoškolske biblioteke te osposobe njihove bibliotekare (Filo, 1988., str. 3). Na sreču, mariborski je kotar ondašnjoj Studijskoj biblioteci još u samom konceptu mariborskog visokoga -20- A pošto se bibliotekarstvo, unatoč drugačijim nastojanjima, razvijalo nepo vezano i bez zajedničkog koncepta, B. Hartman je 1974. godine pripremio "Projekt visoko- školskog bibliotečnog sustava u Mariboru", koji se temeljio na ideji zajednice visoko školskih biblioteka u Mariboru. Koncept nije ostvaren jer su visokoškolske ustanove težile osnivanju mariborskog sveučilišta. Samoupravni sporazum o udruživanju u sveučilište (1975.) bibliotečno-infor- macijsku djelatnost deiinirao je opcenitije od prijašnjeg Samoupravnog sporazuma Udru- ženja mariborskih visokoškolskih instituta. Bio je čak napravljen i korak nazad - novi statut sveučilišta iz godine 1978. uopče nije uključivao Sveučilišnu biblioteke Maribor (dalje UKM) u sveučilište (u tom okviru djelovala je samo kao matična biblioteka Maribora!). Unatoč tome su njena nastajanja za osnivanjem bibliotečno-dokumentacijsko-informacij- skog sustava (Knjižnično-dokumentacijsko-informacijski sistem, dalje - KDI) tek-la dalje i dovela do Samoupravnog sporazuma o KDI sustavu sveučilišta u Mariboru (1977.). Odbor za KDI sustav sveučilišta postao je zajednički organ, odgovoran za ostva-rivanje zadača KDI sustava te je djelovao po poslovniku. Najmanje jednom godišnje odbor je morao izvje- ščivati komisiju za bibliotečnu, dokumentacijsku i informacijsku djelatnost viječa sveu- 19 čilišta u Mariboru te samo sveučilišno viječe o razvoju i stanju KDI sustava. Danas možemo utvrditi da je takva organiziranost odista uspjela uspostaviti zacrtanu mrežu visokoškolskih biblioteka mariborskog sveučilišta. Mariborska sveučilišna odredio dvojnu ulogu - uz ulogu središnje biblioteke mariborskog kotara postala je i središnja biblioteka viših i visokih škola. Ishodište njenoga djelovanja bilo je - postati informacijsko središte i kao takvo jezgro uzajam- nih odnosa sveučilišta, društva i udruženog rada. Mada njen pravni status kao sveučilišne biblioteke još dugo vremena nije bio uredjen, svoju ulogu počela je obavljati odmah. 19 Odbor je obavljao stručne i organizacijske poslove. Uskladio je bibliotečna pravila pojedinih biblioteka, bavio se problemima poslova i zadača bibliotečnih djelatnika te organiziranošču bibliotečne djelatnosti na vi sokim školama. Posebnu skrb je namijenio pridobivanju financijskih sredstava za skupe informacijske izvore te nabavci polupublicirane gradje i gradje sa simpozija. Odbor je brinuo za kontinuirano navikavanje studenata na uporabu biblioteka i informacijskih izvora te brinuo za strukovno obrazovanje bibliotečnih djelatnika. Bibliotekari su uveli koordinaciju nabave inozemne i domače periodike te specializiranih priručnika, a tekla je i posebna akcija za poboljšanje opskrbe studenata obaveznom studijskem literaturom (npr. ideja o students- koj biblioteci). Kasnije se djelovanje odbora usmjerilo još i na problem bibliografske kontrole i dostupnosti dokumenata koji nastaju na sveučilištu. -21- biblioteka od 1980. godine punopravna je članica mariborskog sveučilišta i kao takva zastu- pana u sveučilišnom viječu te u različitim odborima i komisijama. Takva povezanost osigurala joj je poštovanje njenog rada i djelatnika, stoje još posebice odraz odnosa na tom sveučilištu. Sama svijest o tome da je dobro bibliotekarstvo od životnog značenja za školst- vasveučilište, stimulirala je na tom sveučilištu procese kooperacije medju bibliotekama. Značajnu je ulogu imao i Računski centar mariborskog sveučilišta (Raču nalniški center Univerze u Mariboru). U suradnji s njim bila je več 1984. godine osnovana radna skupina za pripremu jedinstvenog sustava za unos podataka o istraživačkom radu na sveučilištu. Odbor za KDI se preko svojih članova aktivno uključivao u rad radne grupe. Takvih procesa kooperacije u okviru ljubljanskog sveučilišta nije bilo, a niti potpore sa strane ljubljanskog sveučilišta. No, ne smijemo zaboraviti da u okviru maribor skog sveučilišta djeluje samo 7 visokoškolskih biblioteka, dok je u okviru ljubljanskog sveu-čilišta 60 visokoškolskih biblioteka. _ 1.4.4. Dileme o organiziranosti visokoškolskih biblioteka B. Hartman misli (Hartman, 1986., str. 3) da je bilo slovensko visokoškolsko bibliotekarstvo u svojem povjesnom razvoju opterečeno svim nezgodama koje su unijeli or ganizacijski modeli nekadašnje Austrije i Njemačke. Ljubljansko sveučilišta je model (odista u skladu s propisima beogradskog sveučilišta) preuzelo, ali ga je svojim rastom sve više zamrsilo, iako je dr. France Kidrič več 1929. godine (u članku Bibliotečni problemi i 20 sveučilište) mislio da bi bilo potrebno visokoškolske biblioteke udružiti. Dileme glede organiziranosti visokoškolskih biblioteka u okviru ljubljanskog sveučilišta su se sve više i više pojavljivale uz neplanirano narastanje njihovog broja. Spo- menut čemo neke najkarakterističnije. J. Dolar (1971.) se u svom tekstu pita je li dotadašnja organiziranost vi- sokoškolskog bibliotekarstva (razbijenost, nepovezanost velikog broja biblioteka, različiti načini rada itd.): Sjetimo se tu A. T. Linharta, koji je več deset godina nakon osnivanja Biblioteke Liceja, godine 1784. predlagao udruživanje 13 biblioteka ujednu, jerje mislio da samo takva biblioteka može služiti znanstveniku, kojem se zbog opčih i graničnih struka ne treba probijati kroz masu dislociranih, a možda čak i različito uredjenih biblioteka. -22- 1. Smisaona, ekonomična i daje li odgovarajuča jamstva za uspješan istraživač- ki i odgojni rad? 2. Kakvi bi morali biti odnosi centralne sveučilišne biblioteke s jedne strane i drugih biblioteka sveučilišta? Autor misli da se radi o neekonomičnosti, ne samo zbog nabavljanja duplikata, triplikata... (koje su posebno ceste u graničnim znanostima i kod priručnika), nego posebice zbog višekratne obrade. I velika (sveučilišna) biblioteka ne odgovara potrebama korisnika, jer je pri obradi prespora, premalo se posvečuje radu s korisnicima i njeno gradivo nema slobodnog pristupa. Ljubljansko sveučilište, normalno, nije jedino sveučilište gdje su veze izmedju pojedinih biblioteka slabe ili ih uopče nema, no ipak su drugdje u svijetu tih slabosti daleko svjesniji, tako daje več i gradnja modernih sveučilišta prilagodjena načelima sto jedinstve- nijeg, udruženog sveučilišnog študija (središnja biblioteka u sredini izmedju svSučilišnih objekata). Za biblioteke ljubljanskog sveučilišta J. Dolar je mislio da če se ubrzo snači, zbog neprestanog rasta fondova i nedostatka prostora, u neizdržljivom položaju i da je naj bolje da se okrenemo praksi drugih zemalja, gdje pored središnje (glavne) sveučilišne bib lioteke postoji obično samo još tehnička i možda medicinska biblioteka (biblioteke, gdje je pitanje graničnih znanosti najoštrije definirano i posizanje u druge znanosti je vjerojatno najrjedje). Sveučilišna biblioteka morala bi popraviti one nedostatke, zbog kojih je postala za profesore i študente neprivlačna i zbog kojih su se na sveučilištu tako brzo razvijale manje biblioteke. O smislu postoječe organizacije i načinima reorganizacije razmišlja i M. Sepe (1975.) u referatu o planiranju razvoja biblioteka sveučilišta i visokih škola. Na osnovu analize tih biblioteka ona zaključuje: 1. Biblioteke na ljubljanskom sveučilištu su po vanjskoj i unutrašnjoj organi zaciji uglavnom još uvijek na stupnju biblioteka nekadašnjih europskih sve učilišta. 2. Knjižna gradja nabavlja se neplanirano, bez dovoljnog sudjelovanja pojedinih biblioteka. Biblioteke opterečuje neaktualno gradivo, kojeg nemaju gdje od- gati. 3. Korisnici, posebice študenti, nemaj mogučnosti da bi u punoj mjeri isko- rištavali biblioteke i bez teškoča dobili potrebnu literaturu. -23- 4. Financijska sredstva za kupovinu knjiga previse su razdrobljena da bi ih bilo moguče planirano i gospodarstveno upotrijebiti. 5. Bibliotečni djelatnici su neracionalno rasporedjeni i imaju podredjen položaj prema pedagoškim djelatnicima na sveučilištu. 6. Premala je suradnja središnje sveučilišne biblioteke i ostalih biblioteka. 7. Suradnje izmedju sveučilišta i biblioteka tako reči nema. Ni sveučilište ni Republička zajednica obrazovanja ne ubrajaju bibliotečne djelatnosti medju nužne i osnovne faktore pedagoškog i znanstvenog rada. I NUK je po unutrašnjoj organizaciji i po položaju kojeg zauzima medju biblio tekama ljubljanskog sveučilišta, sličan središnjim bibliotekama na stanj im europskim, po- sebice njemačkim i austrijskim sveučilištima, a njegov utjecaj na ostale visokoškolske bib lioteke veoma je mali. M. Sepe predlaže da bi trebalo pogledati u svijetu gdje su s reorganizacijom biblioteka na "starim" sveučilištima več davno počeli, npr." 1970. u 2/ Njemačkoj te najprije reorganizirati NUK, da bi mogao preuzeti ulogu sveučilišne biblio- 22 teke u modemom smislu. 21 Tu je posebna komisija, sastavljena od bibliotekam i sveučilišnih djelatnika izdala "Preporuke za suradnju središnje sveučilišne biblioteke i ostalih biblioteka na sveučilištu": 1. Prvi uvjet za bilo kakav razvoj visokoškolskog bibliotekarstva je uska suradnja biblioteka i sveučilišta. 2. Središnja biblioteka na sveučilištu mora biti središte koordinacije za čitavo sveučilište te mora biti uklju- čena u sustav sveučilišta. 3. Ostale "sveučilišne " biblioteke su organizirane u tako velike jedinstvene ustanove koliko to dopuštaju pros tor i odnosi (npr. u područne biblioteke, koje su izmedju biblioteke odjela ifakultetske biblioteke). 4. Središnja i područne biblioteke smisaono razdjeljuju nabavku gradiva. Težište specijalne literature je u po- dručnim bibliotekama, a opču literaturu, literaturu graničnih područja i onu koja nije zastupljena ni u jednoj područnoj biblioteci te literaturu najmasovnijih struka i slično, nabavlja središnja biblioteka. 5. Središnja biblioteka trebala bi imati dosta velika spremišta za depozite (tirne se područne biblioteke mogu rasteretiti i čitava gradja postaviti u slobodan pristup). 6. Središnja biblioteka mora preuzeti večinu posudbe kuči, a područne biblioteke neka budu prezentne. 7. Središnja biblioteka je informacijski centar sustava i trebala bi preuzeti takodjer i što više tehničkih službi. 8. Djelatnici čitavoga sustava su pod j edinstvenim vodstvom. 9. Financijska su sredstva jedinstvena. 22 Dodatna sredstva za kupovinu literature; reorganizacija poslovanja i dodatni odgovarajuči kadrovi; osigurati slobodan pristup makar za tekuču periodiku i priručnu literaturu; organizirati biblioteku za nastavnu literaturu; ojačati tehničke službe. -24- M. Sepe podržava misao o pojedinim centrima za odredjena znanstvena po- dručja, koji bi rasteretili središnju sveučilišnu biblioteku (spominje CTK za tehničke zna nosti, biblioteku medicinskog fakulteta za medicinske znanosti i za društvene znanosti bib lioteku Fakulteta za društvene znanosti ili Ekonomskog fakulteta). Postoječe biblioteke fakulteta trebale bi se organizirati u područne biblioteke (npr. na Filozofskom fakultetu i Fakultetu za prirodoslovne znanosti i tehnologiju), a biblioteke odjela udružiti se' u nekoliko područnih biblioteka, glede srodnosti struka i prostorne mogučnosti. Autorica dalje tvrdi da je reorganizacija nužna i da je na njoj potrebno raditi planirano i tako privuči subjekte na sveučilištu i u široj javnosti. Poseban odbor za reor- ganizaciju trebao bi izraditi podroban načrt novog sustava; isto tako napraviti što više analiza i istraživanja, kako bi položaj sveučilišnih biblioteka bio proučen s različitih vidika; biblioteke moraju početi djelovati kao sustav. Autorica zaključuje, da če i sveučilište, prije ili kasnije, morati početi-reorgani- zacijom študija, jer je znanstvene literature sve više, kao što je sve više i studenata i ako pustimo da nam se gomilaju neriješeni problemi, bibliotekarstvo Ijubljanskog sveučilišta če zaiči u slijepu ulicu, iz koje neče biti izlaza. Pored dilema oko opče organiziranosti visokoškolskog bibliotekarstva kod nas, bile su prisutne i dileme oko unutrašnje organizacije i rada biblioteka. Dugo vremena nismo imali važečih vlastitih pravila za unutrašnju organizaciju visokoškolskih biblioteka, jer su principi unutrašnje organizacije tzv. opčih znanstvenih i školskih biblioteka nastali u 19. stolječu, na osnovu austrijskih upravnih propisa. Prva upravno propisana strukovna uputa za rad u bibliotekama na slovenskom teritoriju bila je austrijska državna bibliotečna instrukcija iz godine 1778., koja je propisivala organiziranje i 23 djelovanje sveučilišnih i biblioteka liceja (Berčič, 1983.). 24 Godine 1825. bila je prihvačena nova državna upravna instrukcija, koja je po drobno uredjivala organiziranost i strukovno poslovanje kako licejskih biblioteka tako i bi- Instrukcija je odredila razvrstavanje knjiga u sedam glavnih skupina; propisalaje kataloge, koje biblioteke moraju voditi (abecedni u obliku knjige, sistematski katalog, stvarni katalog, specijalni katalozi). Odredila je i vrijeme otvorenosti biblioteka, način posudjivanja te poslovanja s posjetiteljima. Po toj instrukciji morala se ravnati i Licejska biblioteka u Ljubljani. 24 Prvi slovenski bibliotečni stručni priručnik tiskan je tek 1940. godine - Avgust Pirjevec: Knjižnice in knjižničarsko delo. -25- blioteka sveučilišta. Uvodjenje te instrukcije je, zbog slabih materijalnih i kadrovskih uvjeta u bibliotekama trajalo duže vremena (u Licejskoj biblioteci u Ljubljani npr. do godine 1853.), a sve je biblioteke nisu niti strogo poštivale. Što se formalnih odredbi o organiziranosti visokoškolskih biblioteka tiče, do drugog svjetskog rata odredjivao ih je zakon o sveučilištu i sveučilišna uredba (1930.-31.). Sveučilišna uredba npr. ljubljanskoj sveučilišnoj biblioteci odredjuje mjesto opče sve- učilišne i znanstvene biblioteke "koja širi višu naobrazbu medju ljudima i sakuplja sve knji ge o narodu i državi, a njenu organizaciju i djelovanje podrobnije neka uredi zakon o biblio tekama" (Berčič, 1983., str. 10). Nastajanja strukovne organizacije jugoslavenskih bibliotečnih djelatnika iz- medju dva rata da bi došlo do donošenja zakona o bibliotekama nisu se ostvarila. Stručni rad u našim bibliotekama i dalje je tekao po nekadašnjim austrijskim bibliotečnim instruk- cijama, a ni model organiziranosti nije promijenjen. Na osnovu smjernica o poslijeratnoj izgradnji javnog bibliotekarstva u Sloveniji, koje su bile začrtane 1944. godine, bile su u jesen 1945. i na prolječe 1946. izdane prve slovenske republičke uredbe o narodnim bibliotekama, o okruznim studijskim bibliotekama 25 i o Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Ljubljani. Na osnovu medjunarodnih standarda u godinama 1970.-72. bili su uvaženijugo- slavenski bibliotečni standardi za sve vrste biblioteka, a propisi s područja visokog školstva i istraživačke djelatnosti trebali bi u godinama do donošenja zakona o bibliotekarstvu odre diti suvremenu stručnu funkciju i za visokoškolske biblioteke. Ipak nam nedostaje precizno zakonsko odredjenje visokoškolskih i sveučilišnih biblioteka te njihovih zadača. Zakon o visokom školstvu iz godine 1975. (koji je zamijenio zakon iz 1969.) odredio je da se u sveučilište udruže samo visokoškolske radne organizacije. NUK i UKM nisu dakle, više pripadale sveučilištu! Zakon o usmjerenom obrazovanju (iz 1980.) važan je zato što u 188. članku go- 25 Pored njene upravne i strukovne organiziranosti bila jo j je odredjena p rije svega njena stručna djelatnost koju obavlja kao opča znanstvena biblioteka, središnja sveučilišna biblioteka i slovenska nacionalna biblio teka; posebnu ulogu ima takodjer i na području stručnog vodjenja svih biblioteka u republici. Zanimljivo je da se 1975. godine, kad su tekle rasprave o novom zakonu o bibliotekama, pojavljuju prigovori ulozi NUK-a, s izgovorom visokoškolske biblioteke ne bi trebale biti povezane u visokoškolski bibliotečni sus- tav pod vodstvom NUK. Organiziranost i koordiniranje na tom području trebalo bi biti zaključeno na razini visokoškolskih bibliotečnih centara. lako je UKM bila suosnivač sveučilišta u Mariboru, bila je po novom statutu (iz 1978.) izdvojena iz njega. -26- vori da se mogu u sveučilište udružiti i organizacije udruženog rada, koje svojom djelat- nošču osiguravaju uvjete za ostvarivanje visokog obrazovanja (domovi za študente, biblio teke i instituti). Time su samostalne biblioteke dobile mogučnost čvršče suradnje s vi- sokoškolskim organizacijama. Članak 122. podrobnije je propisao zadače i ulogu visoko- 27 školskih biblioteka za odgojno-obrazovni rad. Zakon o bibliotekarstvu (iz 1982.) i posebice Stručna mjerila i kriteriji za viso- sokoškolske biblioteke (1988.) znače samo odgovarajuču formalnu osnovu kako za sustav organiziranosti visokoškolskih biblioteka u okviru sveučilišta, tako i za uskladjenost nji hove unutrašnje organiziranosti. 1.4.5. Koncepcije razvoja visokoškolskih biblioteka Iako je za visokoškolske biblioteke bilo napravljeno nekoliko koncepcija i na črta glede njihovog buduceg razvoja i potrebnih mjera, zaustavit čemo se samo pri nekima, jer se tvrdnje i prijedlozi više ili manje ponavljaju. Koncepcija razvoja bibliotekarstva u Sloveniji, koju je pripremio Republički sekretarijat za prosvjetu i kultura u suradnji s republičkom matičnom službom NUK-a, Društvom bibliotekara Slovenije i Zajednicom studijskih biblioteka Slovenije, bila je za slovensko bibliotekarstvo veoma značajna. Na žalost, problematiku visokoškolskog biblio tekarstva obradila je skromnije nego npr. opceobrazovno bibliotekarstvo. Utvrdila je (kao i drugi autori prije), da to bibliotekarstvo nije suvremeno organizirano te da ga je potrebno preoblikovati. Za ljubljanske visokoškolske biblioteke predlagala je slijedeču mrežu biblio teka: - središnja biblioteka za društvene znanosti, - središnja biblioteka za tehničke znanosti, - središnja biblioteka za medicinske znanosti, - fakultetske biblioteke, - biblioteke odjela fakulteta i - biblioteke instituta. 27 UKM i CTK su ponovno postale članovi sveučilišta, a NUK nije ni do danas. •JO Republički sekretarijat za prosvjetu i kulturu je 1971. predložio Koncepciju republičkoj skupštini, gdje ju je izglasalo Prosvjetno-kulturno viječe. -27- "Središnje biblioteke obuhvačaju sire zaokruženo područje struka koje im pri- padaju te imaju arhivsku funkciju za literaturu svojega područja a čuvaju i suvremeniju lite ratura koja nije mnogo tražena. Fakultetske, institutske i biblioteke odjela čuvaju ograni- čenu količinu prije svega trazenije suvremenije i tekuce trenutne specijalne literature svojeg užega stračnog područja. Biblioteke odredjenog sustava integrirane su medjusobno organi zacijski i poslovno. Funkciju središnje biblioteke u sustavu društvenih znanosti mogla bi preuzeti Nacionalna i sveučilišna biblioteka (s tim što bi morala biti posebno definirana njena funkcija nacionalne biblioteke), u sustavu tehničkih znanosti Središnja tehnička bibli oteka i u sustavu medicinskih znanosti Središnja medicinska biblioteka" (Koncepcija, 1971., str. 30). Bila je izražena i misao, da bi se morale sve tri središnje biblioteke (odnosno sva tri sustava) medjusobno funkcionalno povezati. "Takva maglena, neprecizna, neobavezujuča vizija uredjivanja ljubljanskog sveučilišnog bibliotekarstva bila je prava suprotnost normativno jasno programiranom raz voju opčeobrazovnog i školskog bibliotekarstva. Ipak se radilo o bibliotečnom području koje bi se moralo sadržajno i organizacijski najbrižnije pripremiti za desetlječe u kojem se visoko školstvo u Sloveniji razmahalo i več ukazivalo da če se morati što bolje povezati s udruženim radom; to povezivanje, tako je izgledalo, imat če osnovu u novim rezultatima znanosti, a informacije o njima morat če osigurati posebice visokoškolsko bibliotekarstvo" (Hartman, 1982., str. 14). Pored toga koncepcija je obuhvatila samo bibliotekarstvo ljubljanskog sveučilišta, iako su više i visoke škole djelovale i drugdje u Sloveniji, a zamjerili su joj i zastarjeli sadržajni koncept te vrste biblioteka i "zanemarivanje" specijalnih biblioteka. Za desetlječe do 1981 B. Hartman (Hartman, 1982.) utvrdjuje da su za vi sokoškolsko bibliotekarstvo karakteristični sljedeči problemi: 1. Koncepcija iz 1971. nije ponudila jasno formulirane razvojne ci- ljeve. U brzoj promjeni zakona u okviru visokog školstva mijenjao se i odnos sveučilišta i njegovog bibliotekarstva. 2. Postalo je jasno, da nije moguče riješiti problem slovenskog vi- sokoškolskog bibliotekarstva, dok ne bude u sustav povezano bibliotekarstvo na ljubljan- skom sveučilištu. 3. Nužno je da se sustavi oba sveučilišta uključe u republički bibli- otečni informacijski sustav s osloncem na NUK (koja se mora za te svrhe kadrovski ojačati, -28- a posebice njezina matična služba). 4. Potrebno je stimulirati približavanje obrazovnih i istraživačkih in teresa na sveučiiištu, kako bi došlo do smisaonog udruživanja sveučilišnih biblioteka i IN DOK centara te službi. 5. Pošto je visokoškolsko bibliotekarstvo temeljni izvor znanstvenih informacija za čitavo slovensko društvo, treba ga što brže tehnički moderizirati odgo- varajučom opremom. U pripremanju novog zakona o bibliotekarstvu pokazalo se da su prisutne ten- dencije protiv jedinstvenog BIS-a ljubljanskog sveučilišta i glede na tadašnje malo zani manje sveučilišta za biblioteke, do organizacijskih promjena (poboljšavanja) nije došlo, sve dok na ljubljanskom sveučiiištu 1979. godine nije bila osnovana Komisija za informatiku, bibliotekarstvo i dokumentaciju, koja je odmah pripremila Izvješče o stanju sveučilišnih biblioteka u Ljubljani i prijedloge za buduči razvoj. Pripremila je i prijedlog Samoupravnog sporazuma o suradnji pri daljem uvodjenju suvremenog automatiziranog bibliotečnog i INDOK sustava u bibliotekama visokoškolskih ustanova, udruženih u ljubljansko sveuči- lište, NUK te CTK. Komisija je utvrdila, daje potrebno i u Ljubljani i Mariboru izraditi je- dinstveni bibliotečni i ENDOK sustav i uključiti ih u bibliotecnu mrežu Slovenije te da je potrebno čitavu informacij sku gradju u sklopu sveučilišta otvoriti korisnicima izvan sveučilišta. Planovi komisije nisu bili realizirani. Godine 1982. NUK je izradila Načrt integriranog sustava znanstveno-stručnih informacija u bibliotekama i INDOK centrima ljubljanskog sveučilišta, koji predvidja de centralizirani sustav u tri razine: a) Visokoškolske biblioteke za uža znanstvena područja, koje su te meljne čelije sustava, namijenjene potrebama studenata i djelatnika matične visokoškolske institucije. Prije svega su dužne opskrbiti visokoškolske organizacije dokumentima i infor macijama za tekuči rad. Povezane su s bibliotekama za sira područja (koordinacija nabave, medjubibliotečna posudba, protok informacija) te specijalnim bibliotekama i INDOK cen trima. Podatke o svojoj gradji šalju u republički središnji katalog, a dok automatizacija nije posve izvršena i biblioteci za sire područje. b) Visokoškolske biblioteke za sira znanstvena područja ne služe samo matičnoj instituciji, nego imaju i dodatne zadatke. Moraju biti dovoljno razvijene: imati odgovarajuči kadrovski sastav (stručno i brojčano), odgovarajuču dostupnost kori snicima (otvorenost, čitaonica), bogatu zbirku dokumenata, odgovarajuču tehničku opremu. -29- Pored posredovanja svih oblika informacija, referalne djelatnosti za svoje područje, koordi nacije nabave dokumenata, brinu i za povezanost s manjim bibliotekama iz svojeg područja, sa specijalnim bibliotekama i specijaliziranim INDOK centrima (ako to nisu same). Takve biblioteke trebale bi biti: Centralna ekonomska knjižnica - za ekonomske znanosti Družboslovna knjižnica - za društvene znanosti Centralna medicinska knjižnica (dalje CMK) - za medicinu Centralna biotehniška knjižnica (dalje CBK) - za biotehniku Centralna tehniška knjižnica - za tehniku Narodna in univerzitetna knjižnica - za humanističke znanosti c) Vrh sustava je središnja sveučilišna biblioteka, pri kojoj djeluje odbor visokoškolskih biblioteka i INDOK službi. Odbor povezuje sustav i predstavlja stručni organ za uskladjivanje. Čine ga vodje fakultetskih biblioteka te bibliotekaostalih vi sokoškolskih ustanova (ako visoka škola ima više biblioteka, onda one sastavljaju odbor kojeg dalje zastupa njegov predsjednik). Kao središnju sveučilišnu biblioteku načrt navodi NUK, koja bi trebala biti is todobno i središnja biblioteka za sire područje humanistike. U takvom sustavu bi svaka biblioteka očuvala svoju samostalnost odnosno povezanost sa visokoškolskom ustanovom koja ju je osnovala, a istodobno bi imala svoje mjesto i zadatke u sustavu koji funkcionira kao organizirana cjelina (Načrt, 1982., str. 6). Izradjena je bila i shema automatizacije integriranog sustava, koja predvidja oblikovanje zajedničkih baza podataka BIS-a sveučilišta te specijaliziranih zbirki za odre- 29 djena disciplinarna područja. Upravljač zajedničkih zbirki podataka je NUK. U specija liziranim zbirkama trebali bi biti raznovrsni dokumenti, a nužno mora biti pokriveno sloven sko geolingvističko područje. Dio podataka iz njih prenosi se i u zajedničke baze, da ne bi dolazilo do dupliranja obrade. Predvidjeno je i procesiranje inozemnih baza podataka. Auto- ~27 Visokoškolske biblioteke, INDOK centri i specializirani INDOK centri (dalje - SIC) oblikuju zajedničke baze podataka za slijedeče vrste dokumenata: a) monografske publikacije b) serijske publikacije (zbirka je osnova za koordinaciju narudžbi) c) djela sveučilišnih djelatnika (biografije i bibliografije). Zajedničke baze podataka sudionici sustava koriste interaktivno, a ako nemaju računarsku opremu, preko bibloteke za sire područje. -30- matizaciju bi trebao voditi poseban operativni centar pri NUK-u, koji bi bio koordinator i referalni centar. U kasnijoj gradji o povezivanju biblioteka u BIS Slovenije (Povezovanje, 1987.) ponovno nalazimo prijedlog decentraliziranog sustava sa središnjim bibliotekama za sli- jedeča područja: - središnja biblioteka za društvene znanosti, - središnja biblioteka za ekonomiju, - središnja biblioteka za medicinu, - središnja biblioteka za prirodoslovne znanosti, - središnja biblioteka za tehniku, - središnja biblioteka za humanistiku i - središnja biblioteka za pravo. Istodobno je ponovno upozoreno da je nužna suradnja oba sustava - bib- liotečnog i sustava znanstveno-tehničkog informiranja (dalje - SZTI). Susrečemo se i sa raznim novijim prijedlozima organizacije BIS-a u Sloveniji i na ljubljanskom sveučilištu - npr. s prijedlogom kojeg je izradila CTK (april 1991), gdje postoje samo četiri središnje visokoškolske biblioteke, i to: - središnja biblioteka za ekonomiju - središnja biblioteka za medicinu - središnja biblioteka za tehniku i - središnja biblioteka za humanistiku. Središnja sveučilišna biblioteka po tom prijedlogu ne bi imala svojih fondova, bila bi samo upravni, razvojno-istraživački i informacijski centar za sve središnje i visoko st školske biblioteke. u Koncepcija izradjena početkom 1992. u okviru radne grupe Viječa za biblio- tekarstvo Slovenije za imenovanje središnjih biblioteka za odredjena znanstvena odnosno stručna područja, temelji na več prije predstavljenim konceptima (iz 1982., 1987. g.), samo sto ona sada precizno definira mrežu za strukovno povezivanje visokoškolskih biblioteka, odnose medju njima te nadzor nad djelovanjem sustava. Taj koncept če nam kasnije služiti kao osnova za predlagani model BIS-a ljubljanskog sveučilišta (t.zv. KISUL), zato ga na ovom mjestu ne bi podrobnije predstavljali. ~30 Gradja je bila napravljena u vezi poziva tadašnjeg republičkog sekretarijata za istraživačku djelatnost i tehnologiju na suradnju u pripremi prijedloga organiziranosti bibliotečne djelatnosti u Sloveniji. -31- Izgleda da su nastojanja za uspostavljanje integriranoga BIS-a ljubljanskog sveučilišta tekla na previse razina i organa, a da bi mogla donijeti konkretne rezultate. Ni- kada nije bilo precizno odredjeno tko su subjekti sustava, kakva su njihova prava, dužnosti i odgovornosti, mehanizmi nadzora i provjeravanja, itd. Visokoškolsko bibliotekarstvo nije se osječalo vezanim za neku zajednicu (ljubljansko sveučilište) ili čak za svoju središnju sveučilišnu biblioteku, snažnijaje bila pripadnost (vezanost, ovisnost) o pojedinim visokoškolskim ustanovama. Nasuprot tome, biblioteke mariborskog sveučilišta različitim oblicima medjusobnog povezivanja savlada- vaju te centrifugalne težnje. Več smo spomenuli da pored bibliotečnog informacijskog sustava od 1976. go- dine u Sloveniji postoji još i drugi sustav, u koji se uključuju visokoškolske biblioteke sus- tav specializiranih INDOK centara (SIC), za čije je organiziranje pobudu dala bivša Istra- 31 živačka zajednica Slovenije. Sustavi koji bi se poslije toliko godina djelovanja več morali medjusobno organski dopunjavati, teku paralelno. Pokušaji izgradnje integriranog sustava visokoškolskih biblioteka i tzv. INDOK centara tekli su i unutar ljubljanskog sveučilišta. Godine 1984. došlo je do potpisivanja Sa- moupravnog sporazuma o integriranom sustavu znanstveno-stručnih informacija ljubljan skog sveučilišta te je ustanovljen Odbor potpisnika sporazuma. Sporazum su potpisale 33 32 visokoškolske ustanove. Unatoč intenzivnom radu tijekom nekoliko godina, kako komi sije tako i odbora, do realizacije sustava nije došlo, a 1990. godine (za godinu dana) zamrle su aktivnosti oba organa. ~31 SIC su uspostavljeni na slijedečim znanstvenim područjima: elektrotehnika, strojarstvo, biomedicina, pa tenti, kemija, onkologija, biotehnika, društvene znanosti, ekonomija, graditeljstvo, tekstil, samoupravljanje. 32 Samoupravnim sporazumom potpisnici se obvezuju da če sudjelovati u sustavu tako Sto če uskladjeno i or ganizirano ubrzavati i razvijati svoju bibliotečnu i INDOK djelatnost te da če se uključiti u bibliotečne i IN DOK sustave u Sloveniji i inozemstvu. U člancima koji opredjeljuju zajedničke interese i zaaatke potpisnika, spominje se optimalni i brži razvoj bi blioteka i INDOK centara, poboljšavanje kvalitete njihovih usluga, razvijanje zajedničkog komunikacij skog i računarskog sustava te jedinstvene programske opreme, stvaranje zajedničke bibliografske i drugih oblika baza podataka za poslovanje biblioteka, stvaranje zajedničke baze podataka znanstveno-stručnih informacija te uključivanje u cjeloviti društveni sustav informiranja. Zadaci potpisnika sporazuma trebali bi biti: planiranje i uskladjivanje razvoja bibliotečne i INDOK djela- tnosti u svojoj instituciji, stalno pračenje razvoja informacijsko dokumentacijske znanosti, uskladjivanje nabave dokumenata tako da se zadovolje potrebe pedagoškog i znanstveno-istraživačkog rada, priprema pri- -32- Više ili manje je jasno da bez aktivne uloge ljubljanskog sveučilišta, središ- nje sveučilišne biblioteke, kao i samih biblioteka te bez preciznog organizacijskog i ko- munikacijskog modela BIS-a sveučilišta, nije moguče izvesti u praksi. Kako u Sloveniji imamo razvijenu učinkovitu programsku potporu za jedinstveno djelovanje biblioteka i in formacijskih centara, struka, sveučilište i financijeri moraju se još samo dogovoriti oko djelotvornog organizacij skog modela. Da bi lakše našli ishodišta za organiziranost i povezivanje visokoškolskog bib- liotekarstva na ljubljanskom sveučilištu, najprije čemo se zaustaviti pri značajkama vi- sokoškolskih odnosno sveučilišnih biblioteka drugdje u svijetu (posebice na Zapadu). jedloga za svrhovitiju organiziranost i djelovanje biblioteka i INDOK centara, postupno uključivanje u za- jedničke baze podataka u javnoj mreži za prijenos podataka, ubrzavanje automatizacije cijelog poslovanja biblioteka i INDOK centara, standardizacija i uskladjen nabavljanje opreme, skrb za stručno osposobljavanje bibliotekam i dokumentalista za rad u uvjetima automatiziranog poslovanja te skrb za sistematično obrazo- vanje korisnika njihovih usluga. Članci koji govore o organizaciji integriranoga sustava zapravo ne kažu nista konkretno. Predvidjeno je nepos redno dogovaranje potpisnika o uskladjivanju stručne povezanosti, raspodjeli rada i programa rada te o fi nanciranju zajedničkih zadataka. Sporazum ostvaruje zajednički organ - odbor potpisnika samoupravnog sporazuma. Glede na to da sporazum nije nikoga nista konkretno obvezivao te nije imao jasno postavljenih ciljeva i "dogo varanje" 33 potpisnika ostalo je samo na razini dogovaranja. 31 M. Sepe još 1971. piše da "sve izgleda kao da su kod nas bibliotekari oni koji pokušavaju uvoditi neke novosti, a na sveučilištu i fakultetima su zadovoljni sadašnjim stanjem i s nepovjerenjem gledaju na svaku predloženu promjenu" (Sepe, 1971., str. 45). 32 Sustav COBISS (Kooperativni on-line bibliografski sustav i servisi) povezuje i potpire funkcije i djelat- nosti biblioteka i informacijskih servisa koji koriste jedinstvenu metodologiju distribuirane obrade podataka i programsku opremu COBISS/ATLASS. Sustav održava Institut informacijskih znanosti iz Maribora. -33- 2. ZNAČAJKE SUVREMENIH VISOKOŠKOLSKIH BIBLIOTEKA 2.1. TENDENCI JE SUVREMENOG VISOKOŠOLSKOG BIBLOTEKARSTVA Iako se visokoškolske biblioteke u razvijenom svijetu razlikuj u po organizaci jskim modelima, upravljanju, vodjenju i financiranju, po veličini, kvaliteti i rasporedu bib- liotečnih fondova itd., možemo zapaziti nekoliko razvojnih smjerova, koji vaze neovisno o državi odnosno tipu organiziranosti. Spomenut čemo samo neke i to one, koje bi morali uvažavati pri planiranju budučeg djelovanja visokoškolskih odnosno sveučilišnih biblioteka kod nas. 2.1.1. Odnos prema korisniku i njegovim potrebama U razvijenom svijetu korisnik je središnja točka djelovanja visokoškolskih bib lioteka. Na to upozoravaju kako organizacija, tako i rezultati visokoškolskih biblioteka u Velikoj Britaniji i SAD, gdje su slobodan pristup bibliotečnom fondu, cjelodnevna otvore- nost biblioteka, obrazovanje korisnika, aktivna informacijska djelatnost, odlična obaviješ- tenost korisnika o fondu, katalozima itd., nešto sasvim svakidašnje (Popovič, 1988.a, str.3). Zaustavit čemo se na najvidljivijim značajkama takvog usmjerenja. a) Suvremen pristup bibliotečnoj gradji Osnovni zahtjev modernih visokoškolskih biblioteka je slobodan pristup. U bri tanskim bibliotekama slobodni je pristup razumljiv sam po sebi. Normalno, teku i rasprave o tome, kakva je djelotvornost takvog pristupa. U SAD npr. sumnjaju da je smisaono, recimo, cijelu znanstvenu biblioteku urediti po principu slobodnog pristupa, jer to može prouzrociti probleme u osiguranju mjesta u čitaonici i učinkovitoj kontroli te zahtijeva skuplji način obrade gradje (u zatvorenom su sustavu knjige postavljene samo po signaturama). Zatvoreni sustav zahtijeva i manje prost ora, a tirne i manje polica; mišljenja su da se knjigu lakše potraži u katalogu nego na poli- -34- cama, a nema ni "lunjajučih" studenata. Tvrde da uvijek postoji gradja, koje ne može biti izravno dostupna (npr. posebne zbirke); u slobodnom pristupu raste broj oštečivanja fonda i kriminalnih radnji. Nasuprot tome, ako biblioteka uvede primjerne zaštitne sustave, mogučnost kopiranja gradje, ako je kvaliteta njenih bibliotečnih usluga na visokom stupnju, negativni vidici slobodnog pristupa ne dolaze do izražaja. Cesto je uzrok koji treba otkloniti nepri- premljenost kadra za inovacije. b) Referalne i informacijske službe Referalni rad znači posredovanje "brzih" informacija (upravo zato je čitav niz referalne gradje najbolje moguče dostupan korisniku), a za studiozniji rad trebaju biblioteke imati odgovarajuče savjetnike (npr. pomočnik za referalni rad, savjetnik za korisnike, bibli ografski savjetnik), koji se bave korisnicima. Naglasak pri angažiranju specijalista ili savjetnika je u tome da biblioteke ne smiju samo sakupljati informacije, nego ih moraju i diseminirati. Visokoškolska biblioteka ne smije biti zbirka knjiga, nego mora biti orudje za komuniciranje znanjem! Biblioteka je 35 srce sveučilišta odnosno visokoškolske ustanove i njen informacijski servis. Pojavom novih sveučilišta, otvorenih za inovacije i nove načine rada, zapuhao je novi vjetar i u bibliotekama, koje ne mogu više biti same sebi dovoljne, nego moraju pos tati aktivni dio procesa dolaženja do informacija. Posebice brzim razvojem društvenih zna nosti dolazi do spoznaja da "klasični izvori" informacija ne zadovoljavaju više i da informa cije "leže" drugdje, u obliku koji se do sad nije pojavljivao u bibliotekama. Pored toga je došlo do radikalnih poboljšanja metoda pretraživanja informacija. Raste i nužnost uske suradnje biblioteke i škole. Brzim razvojem znanosti i njenom specijalizacijom pokazalo se da bibliotečno osoblje ne može zadovoljavati sve različite potrebe za informacijama, koje se u tom tipu biblioteka pojavljuju (u specijalnim bibliotekama su potrebe za informacijama konstantnije). Zato u nekim visokoškolskim (posebice večim sveučilišnim) bibliotekama zapošljavaju tzv. informacijske specijaliste, koji pomažu korisnicima pri traženju odredjene vrste informa cija te obrazuju ostalo bibliotečno osoblje za traženje po različitim domačim i inozemnim Do prodora informacijske i telekomunikacijske opreme u biblioteke te do porasta broja online dostupnih zbirki podataka došlo je u vrijeme kad se bibliotekama ograničavaju financijska sredstva, tako da teku broj- ne polemike kako pokrivati nove troškove (obrazovanja, opreme, upotrebe baza podataka). -35- informacijskim sustavima. Angažiranje specijalista sili i starije bibliotečno osoblje, da u radu s korisnicima bolje iskorištavaju svoju akademsku naobrazbu i bolje se povezuju s pedagoškim osobljem na sveučilištu. J. Thompson (1987.) ovako opisuje temeljne zadače predmetnog specijalista: a) osobno mora poznavati nastavno osoblje na odgovarajučem predmetnom od- jelu te interese studenata tog usmjerenja, b) precizno mora poznavati što više istraživača, c) temeljito mora poznavati predmet, koji se predaje na odjelu te biti upoznat s planovima uvedbe novih predmeta, d) odgovoran je za izbor knjiga te izgradnju zbirke knjiga u suradnji s (i bez) učiteljima na odjelu, e) mora biti osposobljen za pružanje bibliografske pomoči korisnicima te pozna vati referencije za sva pitanja svog predmetnog područja, __ f) mora organizirati i izvoditi razne tečajeve o uporabi biblioteke i bibliograf skih pomagala te o traženju literature za dodiplomante i postdiplomante, g) mora izradjivati razne vodiče biblioteke te razvijati usluge informacijskoga servisa. Predmetni specijalisti tako pokrivaju svoje znanstveno područje od selekcije narudžbi, klasifikacije i bibliografije do referalnog rada, što zahtijeva kadar s odgovarajučim akademskim znanjem. c) Posudjivanje gradje i otvorenost Visokoškolske biblioteke su biblioteke koje posudjuju gradju. Svi korisnici nemaju iste privilegije; ovisne su o njihovom statusu: dodiplomanti, postdiplomanti, akademsko osoblje i neakademsko osoblje. Odredbe glede posudjivanja gradje donose bib- liotečna viječa. Vanjski korisnici (npr. študenti drugih sveučilišta) večinom ne posudjuju gradju kuči, mogu je koristiti jedino u čitaonici. Kako je posudjivanje gradje računarski vodjeno, osigurava i učinkovit sustav rezervacije gradje i informacija o njoj. Biblioteke paze da kazne za kašnjenje ne utječu negativno na korisnika i radije uvode metodu uvjeravanja Specijalisti za odredjena područja pojavljuju se u Velikoj Britaniji najprije u nacionalnim i sveučilišnim bibliotekama Oxforda i Cambridgea izmedju dva rata, te nakon //. svjetskog rata u sveučilišnom koledgeu u Londonu. Ipak se pokret za strukturiranje bibliotečnog osoblja po strukama umjesto po funkcijama nije u pu- noj mjeri razmahnuo sve do 1960. godine. -36- Ako študent ne uvažava upozorenja, o tome obavijeste najprije mentora, a tek nakon toga ispostave račun. Medjubibliotečnu posudbu puno koriste pa zato visokoškolske biblioteke moraju nužno sudjelovati u nacionalnoj i medjunarodnoj mreži medjubibliotečne razmje- ne. Kako sveučilište tako i njegove biblioteke ne bi smjele biti otvorene samo pet dana u tjednu, jer i študenti i pedagoški djelatnici žele upotrebljavati biblioteke i noču te koncem tjedna. Biblioteka bi trebala biti minimalno otvorena od 9 sati prijepodne do 22 sata navečer radnim danima, barem dio subote, a po mogučnosti i u nedjelju popodne. Ocjenjuju da takva otvorenost nije potrebna samo zbog toga što je biblioteka aktivan i vitalan dio sveučilišta, nego zato stoje i njegova največa investicija. Jasno, dugo radno vrijeme ne znači da u tom vremenu djeluju sve službe - kon- cem tjedna su značajni posebice posudjivanje gradje i čitaonice. d) Vodiči biblioteka i upute korisnicima Organizacijom slobodnog pristupa bibliotečnom fondu korisnici trebaju po sebno mnogo tiskanih odnosno odgovarajuče postavljenih uputa (npr. shema biblioteke i njenih odjela, predmetni raspored gradje i si.). Potrebne su i tiskane upute s opčim podacima o biblioteci, podacima o osoblju, informacijskim izvorima, zbirkama i bibliotečnim uslu gama, pravilima uporabe biblioteke itd. Pošto visokoškolske biblioteke moraju igrati značajnu ulogu u obrazovanju stu- denata i dodatnom osposobljavanju akademskog osoblja, pripremaju za njih odgovarajuče tečajeve o koristenju biblioteke i informacijskih izvora. Veče biblioteke imaju več pri- premljenu multimedijsku gradju za prezentaciju biblioteke. Studentima predstave ne samo biblioteku kao takvu, nego i fond - posebno onaj dio fonda koji ih zanima. Na koncu takve posjete svaki študent dobije odredjeni zadatak, koji napravi do slijedečeg seminara. U okvi ru seminarskog rada študenti nauče koristiti kataloge, bibliotečni fond, izvore informacija i bibliografije, susreču se s predmetnim specijalistima i stručnim djelatnicima iz pojedinih odjela. Za postdiplomante tečajevi su zahtijevniji - najprije prouče bibliografsku struktura odredjenog znanstvenog područja, pregledaju istraživačke tehnike, načine citiranja i osobne metode indeksiranja te upoznaju odgovarajuče računarske informacijske servise. — / sveučilišna biblioteka u Cambridgu npr., koja ima preko 4 milijuna jedinica gradje, još uvijek mora godišnje posuditi barem 1.000 jedinica iz drugih biblioteka. Pošto se u zadnjem desetlječu pojavljuju financijski problemi npr. u razdoblju od 1979.-1985. skoro je 50% britanskih biblioteka skratilo radno vrijeme. -37- e) Druge usluge korisnicima Raširen je servis fotokopiranja gradje, a neki več upozoravaju da korisnici u bibliotekama gradju prije svega kopiraju, umjesto daje čitaju. U Velikoj Britaniji npr. može tipična sveučilišna biblioteka osigurati godišnje 1/2 milijuna kopija. Veliki problem pri 39 tome su autorska prava (copvright). Britanska biblioteka (British Librarv) npr. u svom centru za medjubibliotečnu razmjenu posudi ili fotokopira dokument svake 2 sekunde. S britanskom autorskom agenci- jom sklopila je ugovor, prema kojem zadovoljava jednokratna naplata posebnih poreza za isplačivanje autorska prava. Po tom ugovoru če biblioteke koje plate pristojbine imati pravo za svoje korisnike zahtijevati veči broj kopija istog članaka ili kopije više članaka iz istog broja časopisa. Neke biblioteke izbjegavaju masovno kopiranje pod izgovorom da uzrokuje oštečivanje gradje, dok druge tvrde da baš nekopiranje uzrokuje oštečivanje (trganje lis- tova, kradje). Priličan broj sveučilišnih biblioteka nudi korisnicima i fotografske usluge (slike, dijapozitivi, itd.), vezanje gradje i popravak oštečenog, imaju svoje naklade i knjižare. Biblioteke obično te usluge povjeravaju privatnicima ili ih same obavljaju i tako dobivaj u dodatna financijska sredstva. 2.1.2. Vodjenje i uredjivanje bibliotečnih zbirki Zbog promijenjenih zahtjeva korisnika i obrazovnog procesa na sveučilištu, po jave novih medija za čuvanje informacija, ograničenih financijskih sredstva itd., vi- sokoškolske biblioteke su prisiljene na drugačiji način no što je bio nekadašnji i posebno planirano pristupiti oblikovanju i dopunjavanju svojih fondova. Skrb za kvalitetne bibliotečne zbirke (tzv. upravljanje bibliotečnih zbirki od- nosno collection management) postala je posebna djelatnost u bibliotekarstvu, obuhvača: planiranje nabavne politike, analizu fondova, izbor (selekciju) gradje, skrb za zaštitu i ~39 Britanskim aktom o autorskim pravima (Copyright Act) iz 1956. godine biblioteke na sveučilištu postale su jedine, koje smiju osiguravati kopije gradje za osobni študij i istraživački rad. Korisnik se morao obvezati da če kopije upotrijebiti samo u skladu s odredbama tog akta. Isto tako, po tom se aktu nije smjelo napraviti veči broj kopija bez dozvole vlasnika autorskog prava. Vladina Bijela knjiga (White Paper) iz 1986. uvela je kupone mjesečnog prava kopiranja za potrebe institucija. -38- očuvanje gradje, racionalnu potrošnju financijskih sredstava, uzajamno dopunjavanje bib- liotečnih zbirki te evaluaciju vlastite djelatnosti. Nužna je planirana selekcija narudžbi u suradnji s nastavnim osobljem sve- učilišta, kako bi datim financijskim sredstvima dostigli Što veči kvalitetni učinak. Kvalite- tan bibliotečni fond je naime preduvjet za uspješno djelovanje visokoškolskih biblioteka. Iako su več biblioteke razvijenog Zapada tamo do sedamdesetih godina bez večih problema dopunjavale svoje fondove, sad su se našle u teškom položaju: dok je na jednoj strani sko kovito narastao broj publikacija, a isto tako i njihova cijena, na drugoj strani su raspoloživa financijska sredstva sve više ograničavana, a znanstvenoistraživački rad zahtijevao odgo- varajuču rast i kvalitetu informacijske ponude biblioteka. Pored toga študije o bibliotečnim zbirkama dokazivale su daje u opticaju odista tek malen dio gradje. Na konferenciji američkih sveučilišnih biblioteka godine 1975. u Chicagu refe renti su se pitali kako velika treba biti bibliotečna zbirka da bi odredjena biblioteka zadovo- ljavala potrebe korisnika. I na konferenciji i u američkoj stručnoj literaturi toga vremena pojavio se izraz "biblioteka koje ne raste" ("no-growth collection", odnosno "no-growth li- brary"). A u Velikoj Britaniji počeli su upotrebljavati izraz "biblioteka koja se obnavlja" ("self-renewal librarv"), koja bi trebala zadržati uvijek približno jednak broj knjiga. Potrebe korisnika trebala bi zadovoljavati samo do odredjene mjere, a ostalo medjubibliotečnom po- sudbom. Nužno je i redovito izdvajanje zastarjele gradje. Posebno naglašavaju kvalitetu fondova pred njihovom kvantitetom i upo- zoravaju da se mora u svakoj biblioteci rast fondova zaustaviti na nekoj točki (ako je priliv veči od 2,5 % godišnje, onda biblioteka prebrzo raste!). Europska selekcija temelji na tome da svaka biblioteka izrazi svoj individualni profil. Naglašava se da je zadača i rezultat suradnja bibliotečnog i nastavnog osoblja. 41 Uz financijske probleme engleskih biblioteka javlja se i mišljenje da ne trebaju tako opsežnih fondova, odnosno nenormalno velikih zaliha gradje. Zato ne bi trebale od vlade očekivati pomoč za nenadziran rast. Dio financijskih sredstava visokoškolske ustanove moraju priskrbiti same (u 1992. godini trebao bi taj dio iznositi 20-25 %). Takvim stanjem moraju se pomiriti i biblioteke i ne smiju tivjeti u uvjerenju da posluju na najbolji moguči način. 42 O veličini samog fonda u Velikoj Britaniji vrijedi pravilo da mora imati sveučilišna biblioteka za popula- ciju od 5.000 studenata 0,5 milijuna bibliotečnih jedinica. Postoji i politika da nakon odredjenog vremena izdvajaju gradju iz sveučilišnih biblioteka i da je deponiraju u Britansku biblioteku. U SAD su standarde za -39- Cilj biblioteka nije da svaka ima sve, več da u učinkovitoj bibliotečnoj mreži, koja temelji na medjusobnoj suradnji, korisniku odista osiguraju sve što treba. Prihvačeno je stajalište da mora visokoškolska i posebno sveučilišna biblioteka zadovoljiti literaturom sli- jedece funkcije: - referalna funkcija - nastavna funkcija (prema studijskim programima) - istraživačka funkcija - opča funkcija Dogovori medju bibliotekama glede razdiobe narudžbi na Zapadu temelje na tzv. "conspectus-ima". Conspectus je oznaka za računarsku shemu šifri za znanstvena po- druČja, označena klasifikacijom Kongresne biblioteke, kojoj su dodani kodovi za nivo od- nosno stupanj prikupljene literature i kodovi za jezik. Biblioteke koje sudjeluju unose u sheme podatke o svojoj nabavnoj politici i medjusobno se informiraju o planiranim prom- jenama. sveučilišne biblioteke napravili tako da su kao primjer uzeli 50 sveučilišnih biblioteka SAD i izračunali pros- jeke. Naglašava se i nužnost identificiranja malo korištene gradje, koju treba uzeti iz slobodnog pristupa i pre- mjestiti u zatvoreni prostor. J. Thompson (1987.) navodi primjer Charlesa Eliota, kojije još 1901. utvrdio da su u jednoj godini u Harvardskoj sveučilišnoj biblioteci posudili samo 63.673 naslova knjižne gradje cjelo- kupne zbirke od 367.000 jedinica. Predlagao je da bi se na svakih 5 ili 10 godina knjižna zaliha pregledala i izdvojile u zatvoreni spremišni prostor knjige, koje nisu bile nikada posudjene. Kentje 1978. godine utvrdio da čak 40 % gradje, kupljene u posljednjih sedam godina ne kruži (Adams, 1986.). 43 Biblioteci ne trebaju samo bibliografska pomagala (katalozi, bibliografije, popisi knjiga u tisku, apstrakti, indeksi), nego i standardni oblici referentnih djela (enciklopedije, atlasi, bibliografski rječnici, jezički rječnici, statistični pregledi, itd.), kao i specijalni sveučilišni vodiči i kalendari, popisi istraživanja koja su u toku, popisi istraživačkih organizacija i skupina itd. Pošto je biblioteka i dio okoliša, mora biti istodobno i centar opče kulture i znanja. Preciznije analizira potrebne vrste literature tzv. Parryevo izviješče (Parry Re- port, izradjeno 1967. godine za britansku vladu). 44 Poznat je npr. projekt RLG (Research Librarj Group odnosno Skupina znanstvenih biblioteka) conspectus, kojeg su još 1974. god. uvele biblioteke na sveučilištima Yale, Columbia i Harvard i javne biblioteke u New Yorku (New York Public Libraries) da bi koordinirano dopunjavale bibliotečnu gradju, pri čemu im se godine 1987. pridružila još i Kongresna biblioteka (Library of Congres); kasnije su ga preuzele i europske biblioteke, npr. Nacionalna biblioteka u Edinburghu. -40- Posebnu pozornost u visokoškolskim bibliotekama treba namijeniti periodičnim publikacijama, za koje potroše veči dio financijskih sredstava (čak i do 90 %). Visokoškol- ske biblioteke su dinamični organizmi i taj dinamizam bi se trebao odraziti u obimnoj zbirci stručnih časopisa iz svih područja te na raznim jezicima. Pored osiguravanja odgovarajuče kvalitete i veličina fondova, visokoškolske biblioteke se susreču još i s pitanjima smještaja. U visokoškolskim bibliotekama poseban je problem pitanje broja primjeraka odredjene gradje (npr. više studenata traži istu gradju), jer biblioteke obično ne kupuju gradju u više primjeraka (iznimke su pojedine istraživačke skupine). Rješenje je nadjeno u dislociranim referentnim odnosno posebnim zbirkama, koje imaju po više primjeraka studij ske literature za potrebe studenata i imaju kratak rok posudjivanja gradje. Potrebe stude nata (posebno za opčom obrazovnom i zabavnom literaturom) ponegdje rješavaju pomoču biblioteka, organiziranih u okviru študentskih domova. Dilema središnjih sveučilišnih biblioteka je: imati sav fond u jednoj, centralnoj biblioteci, ili formirati i biblioteke odjeia, koje su "blizu" akademskom osoblju (gradju imaju odmah pri ruci i ne moraju po nju odlaziti u sveučilišnu biblioteku) a dostupna im je čak i gradja za študente (pa su i oni manje opterečeni, a istodobno je rasterečena i sveučilišna biblioteka). Posebice je u Velikoj Britaniji i SAD priličan otpor decentralizaciji fondova. Iznimno bi trebalo osnovati biblioteke odjeia samo ako odjeli trebaju temeljna Nema slobodnog pristupa gradji, a ako postoji, onda je unutar zatvorenog područja biblioteke i samo za nekoliko sati dnevno, što povečava kruženje i smanjuje potrebu za večim brojem primjeraka. U SAD se vode polemike o tome, da li bi takvi "studijski" odjeli trebali biti dislocirani (čak i u drugoj zgradi) od središnje sveučilišne biblioteke. Navode i argumente: 1. smisao svakog sveučilišta je da osnuje središnju, opsežnu odnosno široku zbirku knjiga i časopisa, slobodno dostupnu i dostupnu više vremena; 2. takvu centralnu zbirku moguče je bolje voditi i nadzirati nego rasutu po odjelima; 3. teško bi našli znanstveno područje, koje je zanimljivo samo za uzak krug korisnika i nije pravo da samojedan odjel ima pristup gradji koja zanima i druge na sveučilištu; 4. ako se u bibliotečnim odjelima radi o gradji koja več postoji u sveučilišnoj biblioteci, onda je to jasno nedopustivo trošenje financijskih sredstava; 5. trošenje je u dupliciranju administracije, osoblja, stručnih poslova i prostora. -41- referalna djela koja imaju visoku frekvenciju uporabe, ili je odjel suviše udaljen od glavne biblioteke. Ipak je Parrvevo izviješče zastupalo mnijenje o realnoj potrebi takvih biblioteka, kako bi si očuvali energiju i študenti i nastavno osoblje i da se radi u biti o specijaliziranim bibliotečnim zbirkama. No, svakako moraju biti usko povezane sa sveučilišnom bibliote- kom47 Branitelji decentraliziranih knjižnih fondova su npr. Nijemci, gdje imamo uzorak jako specializiranih biblioteka odjela, koje imaju čak i vlastite klasifikacijske sheme. Za Harvardsku sveučilišnu biblioteku karakteristična je tzv. koordinirana decentrali zacija, gdje su odredjene zbirke (rukopisi, stare knjige, malo korištena gradja, itd.) disloci- rane i fizički postavljene van središnje biblioteke. Neke sveučilišne biblioteke prikuplju i različitu gradju, koje nastaje na sve- učilištu i značajna je za povijest sveučilišta odnosno visokih škola uopče. Gradju uredjuju u tzv. sveučilišne arhive. No ti arhivi nisu posvuda organizirani u okviru sveučilišnih bibli oteka! Zaustavimo se još pri budučnosti fondova. Postoje naime uvjerenja da če fon- dovi sve više biti elektronski, te da če biti sve manje gradje u klasičnom obliku. Tako se visokoškolskim bibliotekama sve više približava uloga posrednika informacija pomoču raz- vijene elektronske informacijske tehnologije. Prije ili kasnije če se sve one sresti s dilemom - kolika sredstva namijeniti fondovima a kolika za dobivanje informacija koje nude informa cijski centri van biblioteka. 2.1.3. Suradnja visokoškolskih biblioteka Suradnja visokoškolskih biblioteka seže, na Zapadu, u tridesete godine ovoga stolječa. U Velikoj Britaniji je npr. 1925. godine održana konferencija o suradnji, na kojoj su dogovorena pravila razmjene odnosno posudjivanja gradje, suradnja se razvila nakon 1960. ~47 Nadzirati ih moraju bibliotekari središnje biblioteke; katalogizacija teče u centrali; dostupne moraju biti svim korisnicima, ne glede na to, s kojeg su fakulteta odnosno odjela; sve nadzire zajednički bibliotečni od bor; sveučilište ima zajednički katalog; ne smiju imati gradju koju ima središnja biblioteka i moraju uvažavati politiku narudzbi središnje biblioteke. 48 Takvih dislociranih jedinica bilo je 1964. godine čak 92. No, zapažaju se ipak slijedeče slabosti takve de centralizacije fondova: komunikacijski problemi medju jedinicama, problem duplikata i problem pokrivanja graničnih područja (postoji podatak da dolazi čak do 35 postotnog dupliranja fondova). -42- godine. Medju kooperativnim aktivnostima spominjemo značajnije: a) medjubibliotečna razmjena gradje i studijskih pomagala, b) koordinirana nabavna politika, c) suradnja pri čuvanju i zaštiti gradje, d) lokalna, regionalna i nacionalna suradnja biblioteka, e) aktivnosti nacionalnih biblioteka, f) istraživačke bibliotečne skupine i organizacije (istraživački rad) te g) profesionalna udruženja. Medju "najstarije" oblike suradnje spada medjubibliotečna razmjena. Nekako do dvadesetih godina ovoga stolječa još je važila praksa da študenti putuju tamo gdje imaju potrebnu literaturu. Još 1923. godine susrečemo se s inicijativama za medjubibliotečnu po- sudbu. U Velikoj Britaniji, na sveučilištu u Birminghamu, bio je 1931. godine usta novljen poseban komitet za medjubibliotečnu razmjenu, koji se prihvatio reorganizacije Na tional Central Librarv. Ta je biblioteka postala nekakav voditelj medjubibliotečne razmjene 49 različitih vrsta biblioteka. Značajna je suradnja pri nabavi literature, posebno inozemne. U bibliotekama na sveučilištima pojavljuje se pri tome ometajuči element, što su financirane od sveučilišta, koja imaju svako svoje potrebe. Jedan od poznatijih programa suradnje na tom području razvili su u SAD - tzv. Farmington Plan. Kad se radi o zajedničkom članstvu korisnika u više sveučilišnih biblioteka (študent može pod istim uvjetima koristiti biblioteke više sveučilišta), spomenuli bi i surad- nju medju bibliotekama pri poslovanju s korisnicima. Taj način suradnje postoji i medju različitim tipovima biblioteka. Večinom nacionalne biblioteke pobudjuju razne koopera tivne procese, kao npr. u Velikoj Britaniji, gdje Britanska biblioteka skrbi za zajedničku 49 , Formirala je zajednički katalog i regionalni bibliotečni sustav. 391 specijalna biblioteka dogovorila se za razmjenu gradje, posudbu putem spomenute biblioteke. Zbog rasta potreba po medjubibliotečnoj razmjeni i težnji poboljšanju usluga, biblioteka se preselila iz centra Londona u Boston Spa u Yorkshiru, kako bi se udružila s "National Lending Librarj for Science and Technology". Godine 1973. obje biblioteke formiraju "Lending Division" nove Britanske biblioteke. 70 biblioteka se uključilo pod vodstvom Association of Research Libraries. Strana literatura nabavlja se na nacionalnoj osnovi: barem jedan primjerak značajne literature mora biti bar ujednoj biblioteci. -43- katalogizaciju, predstavlja bibliotečni centar, pri njoj djeluje odjel za istraživanje i razvoj, itd. Uvodjenjem računara u biblioteke 70-tih godina pojavile su se i potrebe surad- nje pri računarskoj obradi gradje (uzajamna katalogizacija), a s tim i potrebe standardi zacije. Iako je jedinstvenost informacijskih sustava bila osigurana dogovorenim načinom izbora te zapisivanja elementa opisa publikacija tj. bibliografskim odnosno katalogizaci- jskim pravilima (ISBD), za čuvanje i procesiranje podataka u računarski poduprtom sustavu bilo je potrebno bibliografsko opisivanje strukturirati sa tzv. strojno čitljivim formatom za pisa. Standardizaciju je donio MARC format, kojeg je sredinom šezdesetih godina razvila Kongresna biblioteka u Washingtonu te ga dalje razvijala uz suradnju Britanske biblioteke odnosno tadašnje Britanske nacionalne bibliografije. MARC format postao je za biblioteke opče prihvatljiv. Kooperativnim procesima se aktivno bave i u Njemačkoj (u bivšoj Saveznoj re- publici Njemačkoj) i poznati su planovi koordinirane nabave gradje, zajednički regionalni 52 katalozi, medjubibliotečna posudba, nadregionalna zbirka podataka serijskih publikacija. Smanjivanje financijskih sredstava za biblioteke i razvoj novih tehnologija stimuliraju suradnju i medju skandinavskim bibliotekama. Posebno se naglašava razvoj mreža, suradnje pri izradi zajedničkih kataloga, OPAC (javni računarski katalozi), medju bibliotečna posudba, mrežni pristup CD-ROM produktima te drugoj neknjižnoj gradji, što bi 53 trebalo integrirati biblioteke. Nekakav prototip suradnje je danski DANBIB sustav. Več 1970. godine bilo je u Velikoj Britaniji više od 20 biblioteka ko je su pri automatiziranoj katalogizaciji koristile taj jedinstveni sustav. Razvoj MARC formata, osnivanje BLAISE centra (British Library Automated Information Service), organiziranjem mehaniziranih kooperativnih sustava (BLCMP, SWALCAP, SCOLCAP), pojava komercijalnih bibliografskih servisa (OCLC) itd., promijenili su katalogizaciju u visokoškolskim bi bliotekama. Naime i biblioteke koje ne sudjeluju u zajedničkom sustavu uzajamne katalogizacije (npr. Cam- bridge University Libraij) za format su uzele MARC. 52 Zanimljivo je da Njemačka nema središnjega kataloga, jer je bio uništen tokom rata. Postoji 7 regional nih zajedničkih kataloga koji su i osnova za medjubibliotečnu posudbu. Neke regionalne kataloge dopun- javaju medjubibliotečne mreže javnih biblioteka. Pored toga postoji nadregionalna zbirka podataka serijskih publikacija, koju oblikuju berlinska Staatsbibliothek i Deutscher Bibliotheksinstitut. Jedina nadregionalna in stitucija, koja brine za planiranje, kooperaciju i financiranje biblioteka je Njemačka istraživačka zajednica. 53 DANBIB sustav označava suradnju računskog centra za znanstvene biblioteke i danskog bibliotečnog ureda. Cilj sustava je usko povezati sve danske biblioteke (znanstvene, javne, školske). Sustav ima četiri -44- Kroz 2-3 godine, kad dodje vrijeme da sustav konačno bude uspostavljen, onda če biblioteke, povezane u mrežu, moči zadržati lokalne računarske jedinice, ili če upotrebl- javati središnju procesnu jedinicu sustava. Sa lokalnih terminala imat če pristup brojnim programskim orudjima. Probleme retrospektivnih konverzija ublažit če optičko skeniranje (Niels, 1991.). Kao što smo vidjeli, automatizacija u bibliotekama bila je prvotno usmjerena na pojedine funkcije biblioteka, npr. na kataloge i posudjivanje gradje. Samo povezivanje od- nosno suradjivanje u mrežama biblioteka počelo je kasnije. Kod oba procesa upravo su bib lioteke sveučilišta bile inicijatori modernizacije i razvoja. Povezivanje u mreže seže na zapadu u sedamdesete godine. U računarskim cen- trima nastajale su središnje bibliografske baze, koje su zajednički oblikovale biblioteke s odredjenih geografskih ili stručnih područja (npr. u SAD - OCLC, WLN i RLIN, u Kanadi UTLAS, u Velikoj Britaniji BLAISE pri Britanskoj biblioteci, itd.). Pri takvim centralizira nim mrežama mogle su pomoču terminala suradjivati i biblioteke bez vlastitoga računara, a sve su dobijale kataloške kartice. Koncem sedamdesetih godina pojavili su se (posebno u okviru sveučilišnih računskih centara) tzv. integrirani računarski sustavi, kojima su računarsko poduprte i povezane sve funkcije bibliotečnog poslovanja. U pravilu su sustavi i dalje djelovali na centralnim računarima, ali je ipak več bilo omogučeno oblikovanje lokal nih zbirki, te tirne i distribuirana obrada podataka. Nakon 1980. godine na Zapadu se i u bibliotekama masovno pojavljuju mik- roračunari. Sveučilišna komunikacijska oprema im omogučava uključivanje u veče sus- tave, tj. računarsko poduprte bibliotečne informacijske mreže, odnosno u sustave za razmje- nu i dopunjavanje podataka te uporabu večih bibliografsko-informacijskih servisa. glavne komponente: 1. zajednička baza podataka (koja pokriva svefondove danskih biblioteka); 2. zajednička mreža; 3. zajednička pravila i standardi; 4. zajedničke funkcije kao: programi uzajamne katalogizacije, programi za razmjenu podataka, sustav medjubibliotečne razmjene, sustavi za bibliotečnu administraciju i si. 54 Kod bibliotečnih mreža radi se o skupini biblioteka ili informacijskih centara, koji su medjusobno povezani, kako bi zadovoljavali odredjene potrebe korisnika. Cilj mreža je povečavanje dostupnosti gradiva i racionalizacija poslovanja. Več neko vrijeme takve su mreže pračene odgovarajučom računarskom tehnologi- jom. -45- Oblikuju se distribuirane bibliotečne informacijske kooperativne mreže. Tradicionalne kataloške kartice zamjenjuju računarske zbirke podataka, online dostupne svakome. Pri povezivanju računarsko poduprtih biblioteka u mreže problem je raznolikosti te nekompatibilnosti opreme riješen suvremenom komunikacijskom opremom (uvodjenje referencijskog modela otvorenog sustava interkomuniciranja, tzv. OSI) te razvijanjem centraliziranih normativnih bibliografskih servisa odnosno pomoču normativnih datoteka. 57 Primjere bibliotečnih mreža u Velikoj Britaniji opisuje I. Sapač (Sapač, 1986.). Prva re gionalna bibliotečna mreža nastala je 1931. godine u sjevernoj Engleskoj i več 1937. go dine povezivala je 454 biblioteke. Radilo se o povezivanju biblioteka različitih vrsta. Povezivanje u mreže raširilo se nakon rata. Najprije su ih nazvali kooperativnim sustavima, a kasnije su dobile to ime (netvvork). Računarska tehnologija otvorila je nove mogučnosti povezivanja. Osnivanje Britanske biblioteke godine 1973., te njenih specijalnih službi označilo je novo razdoblje u razvoju bibliotečnih mreža. Danas je svaka biblioteka u Ve likoj Britaniji povezana u jednu ili više računarsko poduprtih bibliotečnih mreža na lokal- noj, regionalnoj ili državnoj razini. Upotreba računarske tehnologije u bibliotečnim i informacijskim sustavima u svijetu je sve više usmjerena u distribuirano umreživanje, koje je posebno primjerno za razdrobljene sveučilišne sustave. Omogučena je uporaba opreme različitih proizvodjača, a programski se paketi oblikuju tako da mogu teči na različitim tipovima računara, omogučeno je online povezivanje mikroračunara itd. Uključivanje biblioteka u računarsko poduprte mreže je nužno ako se želi zadovoljiti narastajuče zahtjeve, odnosno potrebe svojih korisnika. Za njih se ustalio izraz OPAC (Online Public Access Catalogue). OSI, referencijski model računarskog povezivanja otvorenih sustava bio je godine J 984, prihvačen kao medjunarodni standard ISO 7498. Kao osnovnu strukturu komuniciranja je OSI referencijski model preuzela i (bivša) jugoslavenska mreža za prijenos podataka JUPAK. 57 U Velikoj Britaniji postoji više grupa bibliotečnih mreža: 1. Britanska biblioteka i regionalne mreže, 2. lokalne mreže za referalnu i informacijsku djelatnost, 3. povezivanje biblioteka koje imaju gradju iste ili srodnih struka, 4. povezivanje biblioteka iste vrste, 5. povezivanje biblioteka zbog zajedničke računarske obrade podataka. -46- Spomenuli smo samo nekoliko oblika suradnje, koja nastaje medju vi- sokoškolskim bibliotekama ili sa drugim vrstama biblioteka. Jača je i medjunarodna surad- nja, koja je prije bila vidljiva na području katalogizacije i klasifikacije, a danas se usmjerava na povezanost računarskih mreža, zajedničku gradnju zbirki podataka, jedinstvene formate zapisa, itd. Pored bibliotečnih mreža nastale su i računarsko poduprte komercijalne banke podataka, specializirane za bibliografske i faktografske podatke o različitim oblicima bi vanja i stanja. Računarsko potkrijepljenim informacijskim tokovima isprepleten je čitav svi- jet (Bibliotekarstvo, 1988, str. 13). 2.1.4. Stručni kadrovi u visokoškolskim bibliotekama Visokoškolske biblioteke daju veliko značenje odgovarajučoj strukturiranosti i organizaciji rada, kako bi stručni djelatnici izvodili sve funkcije na djelotvoran i eko- nomičan način. Jasno im je da kvaliteta usluga biblioteke ovisi o kvaliteti njenog kadra, koji mora biti pravilno odabran i pored profesionalnih imati i odgovarajuče osobne kvalitete za obavljanje odgovarajučih funkcija te se permanentno obrazovati i profesionalno napredova ti. Ne smije izgubiti kontakt sa strukom iz koje je diplomirao te mora suradjivati u is- traživačkom procesu. Osoblje biblioteka ne smije se osječati samo pripadnicima biblioteka, več prije svega dijelom sveučilišnog osoblja. Bibliotekari, koji su u rangu sveučilišnih profesora (imaju doktorate), mogu biti i članovi sveučilišnog senata te tako imaju mogučnost da i tamo predstavljaju svoju profe- siju i biblioteku onima koji je koriste i kojima je namijenjena. O nekoj opčevažečoj organizacij skoj shemi sveučilišnih biblioteka ne možemo govoriti, ali glede osoblja opažamo zajedničku piramidalnu odnosno hijerarhijsku strukturu. Na vrhu piramide je šef sa svojim pomočnicima (namjesnicima, vodjama odjela i si.), sli- jede sveučilišno obrazovani bibliotekari odnosno profesionalno osoblje s diplomom te naj niže bibliotečni pomočnici. Biblioteke su strukturirane sa dislociranima odjelima, koji po- krivaju pojedine radne procese, ili se radi o predmetnoj orijentaciji (predmetni specijalisti), Vrijedi uzrečica: "Ne osječam se kao bibliotekar, koji radi na sveučilištu, nego kao djelatnik sveučilišta, koji radi u biblioteci". -47- isti), gdje je profesionalno osoblje individualno odgovorno za bibliotečnu djelatnost i aktiv nosti na odredjenom stručnom području. Sveučilišne biblioteke naglašavaju značenje suradnje zaposlenih pri odlu- čivanju (tzv. parcipative management) te pri oblikovanju posebnih "istraživačkih skupina", koje bi u bibliotekama trebale otkrivati nužnost reorganizacije i uvodjenja novosti. Profesionalni nazivi osoblja usporedjuju se sa akademskim stupnjevima, a bibli oteke se trude uvrstiti plače bibliotekara u ljestvice koje vrijede za akademsko (sveučilišno) osoblje. Posebna dilema je koliko akademski obrazovanog osoblja zaposliti u usporedbi s drugim kadrovima, jer se utvrdjuje da odredjene poslove cesto obavljaju službenici koji su za njih previse stručno kvalificirani i da bi bilo ekonomičnije, a stručno čak i bolje, kad bi ih obavljalo pomočno osoblje. ___ . U tradicionalno funkcionalnoj strukturi osoblja hijerarhija odgovornosti je precizno odredjena. Na vrhu piramide osoba je koja odgovora za cjeiokupnu kontrolu (planiranje, suradnja, opča organizacija), slijedi ovlaščeni bibliotekar koji odgovora za dnevne djelatnosti u biblioteci. Onda vodje pojedinih odjela (i tu se opet hijerarhija nastavlja). Takva organizacija vodi u rigidnost i nefleksibionost, djelatnici se ne osječaju čla novima kolektiva, nego samo svojih odjela. Takva organizacija je preprek sa promjenama i inovacijama. Strukovno orijentirana struktura mora biti manje hijerarhijska - radi se o nizu predmetnih specijalista, o lancu, ne o piramidi. Tu nastupa opasnost izolacionizma pojedinih djelatnika, nefleksibilnosti i nejasnih per spektive u profesionalnoj karijeri. British Library Association (Britansko bibliotečno udruž enje) pokušalo je to dostignuti još 1963. godine, a prvi uspjesi su se pokazali tek 1974. godine, kad je sveučilište priznalo usporedbu bibliotečnih i akademskih naziva. Tzv. bibliotečni pomočnici, tj. djelatnici, koji još nemaju profesionalnih iskustava odnosno kvalifika cija (senior library assistent, junior libratj assistent), trebali bi po plačama spadati u kategoriju sveučilišnih predavača. Slijedeči stupanj su zamjenici ili pomočnici "glavnog bibliotekara" (šefa biblioteke) tzv. subli- brarians, koje poistovječuju sa visim predavačima (senior lecturers), a bibliotečni savjetnik (deputy librari- an) je kao najviši izjednačen sa sveučilišnim profesorima. Pored navedenih, visokoškolske biblioteke zapošljavaju i kadrove na skračeno radno vrijeme (part tirne). U neprofesionalno osoblje ubrajaju adminis- traciju (mora znati koristiti računare - prije svega obradu tekstova) te tehničko osoblje. Biblioteke zapošljavaju još i vratare, garderob jere, čistačice itd. I taj kadar je plačen po jedinstvenoj sveučilišnoj ili od- govarajučoj sindikalnoj Ijestvici (Thompson, 1987). Godine 1965. Canadian Association of College and University Libraries (Kanadsko udruženje biblioteka colledgea i sveuč ilišta) utvrdio je da mora biti barem 31 % profesionalno g kadra. 1969. godine American Librarj Association (Američko udruženje biblioteka) predlagao je da toga osoblja mora biti barem 35 %. U praksi je bilo npr. u biblioteci sveučilišta Exeter manje od 27 % akademski obrazovanog osoblja, a u Cam- bridgeu čak 19 %. -48- Nešto drugačije je s bibliotekama i bibliotekarima koji djeluju izvan sustava (uprave) sveučilišnih biblioteka, npr. u okviru koledgea (colleges), jer su cesto u slabijem položaju od kolega u sveučilišnim bibliotekama. Na koledgeima je "glavno" nastavno oso- blje i njihova profesionalna aktivnost, dok su svi ostali "potpora" toj aktivnosti (iako večina bibliotekara ima i akademsku i profesionalnu kvalifikaciju, odgovarajuči status im nije priznat). Bibliotekari osječaju profesionalnu izolaciju, a biblioteke se susreču s-različitimi interesima pojedinih (predstojnika) odjela. Tako su i plače i radni uvjeti bibliotekara za- pravo praktična demonstracija položaja biblioteke u okviru koledgea - postoji veoma rigidna razdioba "nastavnog" i "nenastavnog" osoblja. Posebnu skrb namijenjuju visokoškolske biblioteke permanentnom obrazovanju svojih kadrova, kako profesionalnom tako i akademskom (postoje brojni obrazovni pro grami, škole, suvremene metode i tehnologija obrazovanja). 2.1.5. Upravljanje i financiranje visokoškolskih biblioteka Za sveučilišta na Zapadu karakterističan je visoki stupanj autonomije, odnosno akademske slobode. Sveučilišta vode: vlada, (Court), viječe (Council), senat (Senate) te rektor, a ovisno o veličini sveučilišta postavljeni su i prorektori. Cesto je jedan od prorek- tora zadužen za biblioteke. Na sveučilištima djeluju jaka bibliotečna viječa koja brinu o informiranju sveučilišta pitanjima biblioteka, o suradnji biblioteka i njihovom financiranju. Samo veoma male biblioteke odjela nisu pod financijskim nadzorom bibliotečnog viječa, no ipak se od njih zahtijeva pristupanje kooperativnoj obradi fondova i participiranje u uzajamnom kata logu. Pojedine biblioteke, koje djeluju u okviru sveučilišta, mogu imati svoje organe vod stva, sastavljene od članova fakulteta i bibliotekara. Bibliotečno viječe može biti ili organ senata ili pak zajednički organ senata i viječa sveučilišta. Glede sastava bibliotečnog viječa mišljenja su različita, ali ga ipak cesto čine dekani fakulteta, a ponegdje su članovi i predstavnici studenata. Isto tako su različita mišljenja o članstvu bibliotekara u biblioteč- U Londonu npr. postoji jako bibliotečno viječe, koje je odgovorno za racionalni razvoj bibliotekarstva i za ostvarivanje koordinacije medju sveučilišnim i drugim bibliotekama u Londonu, te je direktno odgovorno za središnji bibliotečni servis sveučilišta (sveučilišna biblioteka, depozitna biblioteka i novi servisi npr. infor macijski servis, uzajamni katalog itd., za koje je racionalnije da su centralizirani). -49- liotečnom viječu kao i o odnosu biblioteke i bibliotečnog viječa (da li bi trebalo da to bude tijelo za raspravljanje o politici biblioteka ili za nadzor i kontrolu). Večina smatra da bi se 1 taj organ trebao "brinuti" za biblioteke i u financijskom smislu. Viječe se sastaje samo neko liko puta godišnje. Sveučilišnim organima prezentira bibliotečni proračun i obračun. Iz- i viješča biblioteka o radu su inače individualna, ali su ipak napravljena po jedinstvenom uzorku. I za trošenje financijskih sredstava postoje zajednička pravila. Bibliotečni odbor je mjesto, gdje bibliotekari mogu uvažiti svoje ideje i otvarati probleme. Od organizacijskog uzorka biblioteka sveučilišta ovisno je kakvu ulogu pri odlučivanju ima sveučilišna biblioteka. Najčešče imamo uzorak, gdje središnja biblioteka, ako postoje i dislocirani odjeli, kontrolira te jedinice, a zaposleni u njima su sastavni dio zaposlenih u sveučilišnoj biblioteci. Proračun se isto tako jedinstveno oblikuje u sveučilišnoj biblioteci, koja odlučuje o udjelima pojedinih jedinica. Kad govorimo o financiranju visokoškolskih biblioteka, ne možemo-mimo več spomenutog Parrvjevog izviješča, koje predlaže da bi trebala sveučilišta, za djelovanje bib- /T lioteka, izdvojiti 6 % svog proračuna. Sva punomočja za rasporedjivanje financijskih sredstava ima direktor, a glede na lokalne okolnosti normalno je da 35 - 45 % sredstava biblioteke ide za nabavu literature te 50 % - 60 % za rad bibliotečnog osoblja. Ipak teško možemo nači biblioteke koje dobi- vaju toliki dio sredstava od sveučilišta. J. Thompson (1987.) navodi primjere, po kojima su sveučilišne biblioteke u Velikoj Britaniji godine 1979. u prosjeku dobivale 4,7 % udjela proračuna sveučilišta, a 1986. udio je pao čak na 3,7 %. Padanje udjela sredstava za biblio teke slijedimo i u Kanadi, gdje su za sveučilišne biblioteke sveučilišta izdvojila u školskoj 1965.-66. godini 7,1 % sredstava proračuna i 1968.-69. čak 7,5 %, a kasnije su izdaci opet pali, u 1977.-78. godini več na 6,6 % proračuna sveučilišta. Večina američkih sveučilišta izdvaja za biblioteke samo 4 % ili 5 % svojih tekučih sredstava. Koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina tamo prelaze od "osiguranog financiranja" na financiranje na osnovu programa (utvrdjivanje potreba po me todi "cost benefit analvsis"). I američki standardi za biblioteke koledgea (Standards for college libraries, 1986.) odredjuju da bi insti tucija trebala za biblioteku namijeniti 6 % svojeg proračuna. Taj postotak bi morao biti veči, ako se radi o uvodjenju novih studijskih odnosno akademskih programa i ako biblioteka još nije dostigla standard glede zbirke, osoblja, opreme itd. Biblioteka zahtijeva veče troškove i ako ima posebne odjeljke: audiovizualni cen- tar, računarski centar i si. -50- U Velikoj Britaniji je financiranje sveučilišta uglavnom centralizirano, što znači da vlada godišnje odredi opseg sredstava za djelovanje svakog sveučilišta. Opseg tih sredstava ne raste, jer vlada želi sveučilišta prisiliti da si osiguraju dodatna sredstva preko drugih kanala (Popovič, 1988.a). Sveučilišna se biblioteka onda mora za sredstva boriti s drugim konkurentima, gdje nailazi na otpore, jer je teško dokazati neposredne koristi, koje donose sredstva, uložena u rad biblioteke. Doduše i nema nekih objektivnih1 mjerila za izračun potrebnih sredstava. Vladina sredstva iznose prosječno 75 % potrebnih sredstava za djelovanje sveučilišta, a 25 % sredstava moraju sveučilišta prikupiti sama (školarine, istraživački pro jekti, darovi odnosno donacije i si.). O svakom pojedinom sveučilištu ovisi, koliko izdvaja za svoje bibliotekarstvo. Drugačije je sa sustavom koledgea, koji večinu sredstava dobivaju od lokalnih izvora, čime su i biblioteke ovisnije o samoj okolini u kojoj djeluju (zato su bolje usmjerene potrebama okoline, koja financira koledge). Slično je s visokim školstvom, koje je usmjereno u dopunsko obrazovanje (further education) i pretežito ovisno o konkret- noj okolini i njezinim potrebama. U posljednjim godinama visokoškolske biblioteke ne argumentiraju svoje po trebe samo indeksima na priznata sredstva proteklih godina, več posluju na osnovu precizno definiranih ciljeva (MBO - Management by Objectives), a istodobno koriste razne evaluaci- jske postupke za ocjenu svoje djelatnosti (npr. metoda cost effectivenes). Osnovni kriterij za definiranje ciljeva i zadataka biblioteka jesu potrebe korisnika. Takav pristup daje bolje re zultate u borbi za potrebna financijska sredstva. 2.1.6. Prostori visokoškolskih biblioteka Ekspanzija sveučilišnog obrazovanja započela je u ranim šestdesetim godi nama, a pratio ju je i veliki broj novih sveučilišnih zgrada ili dogradjivanje starih (čak za polovicu). Ranije su (posebice) sveučilišne biblioteke bile monumentalne zgrade, za svaku djelatnost su imale posebno namjenski oblikovan prostor i mogučnost mijenjanja njegove namjene bila je mala (nefleksibilnost). Nove zgrade uvažavaju načelo fleksibilnosti, bez nepotrebnih debelih zidova medju prostorima te sve standarde za gradnju i opremu biblio teka. Na same zgrade utječe i nova informacijska tehnologija, koja sistematično oblikuje manje zbirke gradje, zahtijeva nove i bolje uvjete njihovog čuvanja, treba nove komunika- -51- cije, računarsku opremu i si. Treba imati na umu da se informacijska tehnologija brzo mi- jenja, a tirne i potreba za drugačijim komunikacijskim vezama i klimatizacijskim uvjetima. Pri planiranju biblioteka sve se više uvažava tip biblioteke, vrsta usluga koje če nuditi, vrste bibliotečne gradje, vrsta i broj korisnika, očekivani rast fonda i korisnika, potrebe pratečih djelatnosti, vjerojatnost buducih promjena u biblioteci i si. U visokoškolskim bibliotekama posebna je pozornost poklonjena korisniku: dovoljno čitalačkih i studijskih mjesta, slobodni pristup gradji i informacijama, prostori za timski rad, predavaonice, itd. Medjunarodni stan dardi za pojedine vrste biblioteka propisuju potrebnu veličinu (npr. Atkinsonova formula), potreban broj čitalačkih mjesta itd. No, nama nije namjena preciznije prikazivati prostorne standarde. 2.2. ORGANIZACIJSKI MODELI VISOKOŠKOLSKIH BIBLIOTEKA Kao što u svijetu susrečemo različite organizacijske modele visokog školstva, zapažamo i različitu organiziranost njegovog bibliotekarstva. Ograničit čemo se na onaj dio visokoškolskog bibliotekarstva koji spada u sveučilište. Visokoškolske biblioteke su u prin cipu organizirane ili kao središnje sveučilišne biblioteke (koje mogu imati pod svojom upravom još i brojne biblioteke odjela i druge), ili se radi o bibliotekama fakulteta, odjela, instituta itd., koji su inače dio sveučilišta, no njihove biblioteke upravno ne potpadaju pod središnju sveučilišnu biblioteku. Pogledamo li sveučilišta, dosta brzo možemo utvrditi da organizacija njihovih Pri planiranju se uvažavaju tzv. Faulkner-Brownova načela: a) fleksibilnost, b) kompaktnost, c) dostupnost (vanjska, unutrašnja), d) proširenje (moguča buduča širenja bez problema), e) raznolikost (kod opreme), f) organiziranost (knjige i korisnici zajedno), g) komfornost, h) stalnost okoline odnosno klime, i) sigurnost, j) ekonomičnost (kako zgrade tako i održavanja). -52- biblioteka zapravo nema jedinstvenog modela. Jedna država ima na raznim sveučilištima različite organizacijske modele. Unatoč tome, taj je organizacijski pluralizam praktično nevidljiv suvremenom korisniku, jer se biblioteke sveučilišta povezuju u sustave i mreže, rade po jedinstvenim standardima za obradu gradiva, koriste standardizirane formate računarskih zapisa podataka itd. No, opaža se težnja centralizacije u sveučilišne biblioteke i to u zemljama, gdje su one razdrobljene na brojne biblioteke odjela i seminarske biblioteke. Reorganizaciju podupiru posebice pedagoški i istraživački kadrovi, koji osječaju da sve veča interdisciplinarnost zna nosti te istodobno stara organiziranost sveučilišta (i biblioteka) po odjelima i njihova rigid- nost ne idu zajedno. Naglašavaju i neekonomičnost takve organizacije, jer je za nju po trebno mnogo više financijskih sredstava, od centraliziranog modela sveučilišnih bibli oteka. A da je desetlječima razvijajuči decentralizirani sustav teško ponovo centralizirati, opazili su svi koji su to pokušali (npr. Francuska, Njemačka, Skandinavija). Na sreču, infor macijska tehnologija danas više ne zahtijeva tzv. fizičku centralizaciju biblioteka, ali je ipak nužno jedinstveno dogovorno poslovanje i njihova povezanost. U Velikoj Britaniji i SAD spadaju pod jedinstvenu kontrolu odnosno upravljanje sveučilišne biblioteke sve fakultetske i druge specializirane bibliotečne zbirke, čak i kad su izvan središnje bibliotečne zgrade. Englezi smatraju daje u tome jamstvo za uravnoteženost pojedinih znanstvenih područja, a pored toga mogu različite bibliotečne odjele nesmetano To je takodjer posljedica različite organiziranosti visokog školstva u različitim zamljama. Navodimo neko liko podataka (Kamušič, 1992.) iz 1987. godine, koji dokazuju diferencijaciju sveučilišta i drugih samostalnih visokoškolskih institucija u razvijenom svijetu. U SAD ima preko 3.000 sveučilišta i samostalnih koledgea (vi- sokoškolske institucije razvrstavaju u istraživačka sveučilišta I. i II. ranga, u sveučilišta 1. i II. ranga, koja daju doktorate te u opšta sveučilišta i koledgee I. i II. ranga). U Japanu postoje 24 znanstvena sveučilišta, 121 sveučilište I. ranga i 35 sveučilišta II. ranga, koja daju doktorate, 185 sveučilišta, koja daju naziv magistra, 458 drugih sveučilišta, 532 samostalna koledgea, 62 tehnološka koledgea i 2.328 specijalnih škola, koje pri- premaju tečajeve na nivou koledgea. U Europi posljednjih desetlječa jačaju težnje za specializiranim sveučilištima i koledgeima (npr. tehnička sveučilišta, pedagoške akademije, francuske Grandes Ecoles (visoke škole), tehnološki sveučilišni instituti, umjetničke akademije, regionalni koledgei, otvorena sveučilišta i si.). Zanimljiv je slučaj bibliotečkog sustava sveučilišta u Liverpoolu, kao jednog od najizrazitije decentralizi ranih sustava u Velikoj Britaniji (21 dislocirana jedinica). Prvi stupanj reorganizacije započeli su več 1961. godine, kad su biblioteku odjela za umjetnost preselili u zgradu biblioteke društvenih znanosti. Reorganizaciju su završili 1976. godine, otvaranjem Sydney Jones Librarj, gdje su pod istim krovom četiri različite biblioteke s područja infenjerstva i tri zbirke s područja medicine, biomedicine te računarstva i statistike. -53- uporabiti korisnici sa svih područja. Direktor središnje sveučilišne biblioteke zastupa sve biblioteke koje sudjeluju. Na engleskim sveučilištima, gdje su područja "science" i "arts" dislocirani, dis locirana je i sveučilišna biblioteka (Nottingham, Durham). I politehnička sveučilišta imaju svoje sveučilišne biblioteke. Cesto postoji pored središnje sveučilišne još i dislocirana medicinska ili čak pravna biblioteka. Ali, pojavljuju se težnje udruživanja manjih jedinica u sire (npr. Social Science Librarv i Science Librarv). U SAD je pitanje centralizacije ili decentralizacije prouzročilo više kontroverzi nego bilo koje drugo organizacijsko pitanje. Argumenti za decentralizaciju uglavnom te melje na Iakšoj dostupnosti gradiva odnosno usluga, što je za obrazovni proces posebno značajno, dok centralizacija zahtijeva manje troškove i omogučuje veču djelotvornost. Tako poznaju tri glavna tipa centralizacije: a) administrativna centralizacija (brojnim bibliotečnim jedinicama-upravlja središnja biblioteka), b) fizička centralizacija (sve bibliotečne jedinice su združene u jednu zgradu), c) radna centralizacija (odredjena djelatnost je organizirana centralno za više biblioteka). Na potrebu reorganizacije visokoškolskih biblioteka utječe i automatizacija. U tom smjeru djeluju različiti kooperativni programi (npr. Birmigham Libraries Cooperative Mechanisation Project, South West Academic Libraries Cooperative Automation Project, Scottish Libraries Cooperative Automation Project), a reorganizacij u zahtijeva i sam proces traženja informacija. Nužnost odredjene centralizacije pojedinih bibliotečnih službi pokazala se posebice pri izradi baza podataka. Velika neovisnost raznih institutskih biblioteka karakteristična je za skandinav ski model visokoškolskih biblioteka. Tu su jake i samostalne institutske biblioteke, koje ne potpiru pedagoški, več samo istraživački program. Istraživači tako ne osječaju nikakve po trebe za "nekom" središnjom sveučilišnom bibliotekom. Prirnjer je sveučilište u Londonu s Central Information Service, koji bi trebao služiti čitavom sveučilištu a lociran je pored sveučilišne biblioteke, kako bi mogao koristiti njene bibliografske izvore i pomoč osoblja. Vremenom se pokazalo da su slični servisi potrebni i drugim institucijama, no ipak nastaju u koordinaciji s središnjim servisom (službom). U Sjevemoj je Americi več 1976. godine djelovalo 25 kooperativnih skupina odnosno mreža, koje su pokrivale sve vrste biblioteka. Za svaku kooperativa je karakteristično centralizirano vodjenje i upravljanje sustava. -54- U Švedskoj su npr. poslije 1950. godine počeli integrirati te biblioteke u krug ovlaštenja sveučilišne biblioteke. Prvo su pregledali fondove na čitavom sveučilištu i u bibliotekama instituta. Sveučilište nije namjeravalo ograničavati rast institutskih biblioteka, čak suprotno, na svim fakultetima je uspostavilo priručnu biblioteku (daily librarv) i doku mentacijski servis, podržan zbirkama bibliografskih i referentnih djela, odista pod nadzorom odnosno administrativnom kontrolom direktora sveučilišne biblioteke. Unatoč tome što te biblioteke imaju veliki stupanj neovisnosti, ipak ne mogu raditi svaka po svome. Tako su Švedjani uspostavili učinkovit oblik administrativne centralizacije, uz istodobnu decentrali- zaciju fondova. Takav primjer koordinirane decentralizacije nalazimo i na sveučilištu u Edinburghu (Škotska), gdje se radi o fizičkoj odvojenosti biblioteka, koje su pod kontrolom sveučilišne biblioteke. Veliki razmah študija na sveučilištima i koledgeima krajem šezdesetih godina bio je karakterističan i za Italiju, no nije ga pratio rast infrastrukture i kadra, uključujuči biblioteke i bibliotečne djelatnike. Študenti su 1968. godine zahtijevali reformu sveučili- šta, no unatoč obečanjima, vlada nije mnogo učinila. U primjeru biblioteka na sveučili štima radi se o dominaciji "fakultetskih" biblioteka, koje su autonomne (i financijski neo- visne o sveučilišnoj biblioteci). Suradnja medju njima je mala, a i osoblja ima premalo da bi moglo osigurati potrebnu otvorenost te pomoč korisnicima pri uporabi fonda i traženju in formacija. U stručnim tekstovima nalazimo čak i primjedbu da se kod tih biblioteka radi o priličnoj privatizaciji fonda od strane nastavnog odnosno istraživačkog osoblja te da su za 69 ostale korisnike (čak i vlastite študente) slabo dostupne. Primjer talijanskog sveučilišnog 6fi Sveučilište u Rimu npr. bilo je planirano za 20.000 studenata, a doseglo je broj od 200.000. 69 Važnije sveučilišne biblioteke su u Bologni, Cagliariju, Cataniji, Genovi, Messini, Močeni, Napulju, Pa- dovi, Paviji, Piši, Passari, Firenci, Palermu i Rimu. Bitna je razlika izmedju sveučilišnih središnjih biblioteka (koje su državne javne biblioteke) i fakultetskih odnosno institutskih biblioteka. Prve su financijski i organi zacijski ovisne o Ministarstvu kulture, a ostale o svojim matičnim institucijama (fakultetima). Medju največima je sveučilišna biblioteka u Firenci, koja pokriva filozofiju i lingvistiku. Na sveučilištu djeluje više od 40 insti tutskih i drugih specializiranih biblioteka, medju njima područje medicine pokriva Središnja medicinska bib lioteka ijoš 14 manjih specializiranih zbirki; pravo ima svoju središnju zbirku i službe te nekoliko specializi ranih zbirki. Na sveučilištu u Palermu postoji preko 100 institutskih i fakultetskih biblioteka; središnja pravna zbirka ima npr. još 12 dislociranih pravnih biblioteka. Sveučilište u Rimu ima preko 120 biblioteka, pri čemu ima samo Fakultet za filozofiju i lingvistiku 20 biblioteka, a Skola za medicinu i kirurgiju čak 25 biblioteka. I u okviru sveučilišta u Bologni postoji više od 100 fakultetskih i institutskih biblioteka, a na sveučilištu u Napulju oko 50 specijalnih, fakultetskih i institutskih biblioteka (Contemporary Developments, 1981.). -55- bibliotekarstva dakle izgleda kao opči uzorak visoko parcelizirane strukture odjela. Ni u bivšem Sovjetskom savezu biblioteke sveučilišta nisu bile jednako organ izirane. Kod mladjih sveučilišta se radilo o ustanovljavanju jedne, središnje sveučilišne biblioteke, a starije su imale pored središnje biblioteke još tzv. podružničke ili fakultetske, 70 institutske i slične biblioteke. Odnosi biblioteka su različiti. Kod nekih sveučilišta biblio teke su jedinstvenu tijelo sa jednim vodstvom, centralnom nabavom, obradom i uporabom fonda (Moskva, Kijev, Petrograd). Kod drugih se sveučilišta radi o samostalnim biblio tekama koje nisu podredjene središnjoj sveučilišnoj biblioteci, a medjusobna povezanost je slaba (Irkutsk, Lvov, Odesa). Ipak je nakon 1950. godine prisutna tendencija da središnje biblioteke utječu na cjelokupnu mrežu biblioteka pojedinog sveučilišta. Pri središnjoj sveučilišnoj biblioteci djeluje bibliotečno znanstveno viječe, sas- tavljeno od predstavnika fakulteta; ono donosi godišnje planove. Sve fakultetske i druge biblioteke su inače fizički dislocirane, no ipak su dio središnje sveučilišne biblioteke. Pred stojnike fakultetskih biblioteka imenuje ravnatelj središnje biblioteke. Različitošču organizacije visokoškolskih biblioteka posebno istupa Njemačka, gdje su sveučilišta relativno autonomne institucije i od svake pojedinačno je ovisna potpora njihovim bibliotekama. Na starim sveučilištima prisutan je dualizam: središnja sveučilišna biblioteka te mnogo biblioteka odjela i institutskih biblioteka, koje su autonomne; sve učilišna biblioteka nema nad njima posebnih ovlasti. Drugi slučaj je npr. sveučilište u Kon- stanzi, gdje se radi o jedinstvenom sustavu središnje sveučilišne biblioteke: sva gradja i us luge dostupne su u jednoj zgradi, pod kontrolom sveučilišne biblioteke. Nadalje, u Njemačkoj postoje sveučilišta s jedinstvenim bibliotečnim susta- vom, no ipak bez središnje sveučilišne biblioteke (primjer sveučilišta u Bielefeldu). Postoji Zadača središnje sveučilišne biblioteke je da prikupijo i čuva gradju u skladu sa znanstvenim i pedagoškim zadacima sveučilišta. Odgovorna je za planiranje i financiranje čitavog bibliotekarstva na sveučilištu, za kadrove i njihovo obrazovanje, za bibliografsku službu i za koordinaciju čitavog bibliografsko - dokumentacijskog rada. Obavlja centraliziram nabavu i obradu gradje za čitavo sveučilište, te ima opče i središnje kataloge za sve pripadajuče biblioteke. Fakultetske i institutske biblioteke nastaju širenjem sveučilišta, kad su odredjeni dijelovi prostorno prilično udaljeni od matičnog sveučilišta. Te biblioteke imaju specializirane bibliotečne fondove za jedno ili više znanstvenih područja. Biblioteke kabineta i katedri u pravilu su prezentne, ne posudjuju gradju kuči, nemaju ni zaposlene profesionalne bibliotekare. Večina sveučilišta ima i tzv. nastavne biblioteke (za študente), koje čuvaju i posudjuju samo udfbenike te tirne ra- sterečuju ostale biblioteke. -56- samo središnja radna jedinica (koja je usmjerena u humanistiku i postaje zametkom središnje biblioteke) te decentralizirani dijelovi sveučilišne biblioteke. Na novijim sveučilištima najčešči je model: jedinstveni sustav i dislocirana središnja sveučilišna biblioteka (npr. Regensburg). Središnja sveučilišna biblioteka zado- voljava sve osnovne potrebe sveučilišta, a za posebne potrebe mogu se organizirati disloci rani specijalni odjeli. Ne glede na tu razdiobu središnja biblioteka stručno kontrolira disloci rane jedinice i rad u njima (svi su djelatnici sveučilišne biblioteke). Proračunski su takodjer dio sveučilišne biblioteke, koja odlučuje o financijskim udjelima za pojedine jedinice. U Francuskoj je organizacija biblioteka na sveučilištima oduvijek bila jedinst- 71 vena za čitavu državu i propisana zakonom. Večina francuskih sveučilišnih biblioteka je inače zaživjela prilično kasno, no ipak je več 1855. godine bila prihvačena odluka o udruživanju fakultetskih biblioteka. Sve su postale podredjene Direkciji (kasnije Državnom sekretarijatu) za sveučilišta i ministarstvu za odgoj. Nakon 1962. godine počele su se biblioteke sveučilišta modernizirati (slobodni pristup, modernizacija obrade gradje, standardi). Nakon študentskih nemira 1968. na sveučilištima su počeli uvoditi reforme, koje su trebale osuvremeniti staru sveučilišnu strukturu. Dekret iz 1970. uveo je na sveučilištima novu upravnu strukturu, a od biblioteka zahtijevao osiguranje zajedničkih službi za njihov krug fakulteta i studenata. Taj je dekret osigurao suradnju bibliotečnih radnika u sveučilišnom bibliotečnom odboru. Sveučilišne biblioteke dijele na sveučilišne i intersveučilišne. Prve povezuju pojedine fakultete, druge više sveučilišta nekog geografskog područja (tako Pariz ima sveučilišne i intersveučilišne biblioteke). Dotadašnje fondove enciklopedij skog karaktera reorganizirali su i sa biblio tekama odjela osigurali odredjeni stupanj specijalizacije bibliotečnih fondova. Te biblioteke potpuno nadzire središnja sveučilišna biblioteka, jedinstveni su obrada i katalozi (s ozna- kom u koji odjel ili sekciju fizički spada gradja). Direkcija je inicirala i posebne službe za študente početnike, argumentiraj uči da oni trebaju dosta temeljnih djela opčenitog karaktera _ _ Nakon drugog svjetskog rata doživio je sustav visokog školstva bitne promjene, isto tako se promijenila struktura sveučilišta, koja se približila engleskim i američkim. Pored državnih sveučilišta postoje i katolička sveučilišta. Njihova organizacija, normalno, utječe na sveučilišni bibliotečni sustav. Sveučilišta su uglavnom podijeljena barem na dva tipa fakulteta: znanstveni i jezikoslovno-društveni te različite vrste instituta. Pos- tojijoš i sustav visokog školstva, koji pokriva inženjerstvo, trgovinu, poljoprivredu, javnu upravu, primjenje- nu umjetnost, obrazovanje. -57- i svakako, referentnu gradju, dok ostali študenti trebaju više specializiranih izvora. Zato postoje biblioteke za študente početnike i biblioteke za študente od 3. godine dalje te za 72 druge korisnike. Inače, biblioteke pripadaju sveučilištu i pod njegovom su neposrednom upravom. Suvremena reforma sveučilišnih biblioteka u Francuskoj trebala bi integrirati bibliotečnu djelatnost u organizacijsku strukturu sveučilišta te povezati sve fondove u je- dinstveni bibliotečni sustav sveučilišta. U taj se sustav pojedine biblioteke ili lociraj u ili in tegriraj u. 72 I u SAD su nakon rata postale popularne tzv. dodiplomske biblioteke koje smanjuju pritisak na glavne biblioteke. Organizirane su pretefito za študente, a atmosfera u njima nije tako "stroga" kao u velikim znan stvenim bibliotekama. -58- 3. VISOKOŠOLSKE BIBLIOTEKE LJUBLJANSKOG SVEUČILIŠTA: ANALIZA STANJA Kakvo je stanje visokoškolskih biblioteka našeg, ljubljanskog sveučiMšta? Za analizu smo upotrijebili podatke prikupljene anketom i dopunili ih podacima, koje smo kasnije dobili tokom posjeta visokoškolskim bibliotekama u studenom 1991. Upravo u posjetama bibliotekama pokazalo se da je večina podataka, koje biblioteke navode u redovitim godišnjim izviješčima, samo bolje ili manje dobro približavanje stvarnom stanju. Pošto sve biblioteke ne vode redovite statistike o svojem fondu i poslovanju (iako je jedinstveno propisana), navode ocjene, a u odredjene rubrike upisuju čak i pogrešne po datke. Ako smo pri našim posjetama utvrdili da su odredjeni podaci pogrešno upisani ili da 73 nedostaju, ispravljali smo ih. Glede na to da je vanjska kontrola (npr. od strane Republičke matične službe NUK-a) prikupljanja podataka o djelatnosti unutar pojedinih biblioteka praktično nemo- guča, prisiljeni smo analizirati onakve podatke, kakve smo uspjeli prikupiti. Uvjereni smo da su dosta reprezentativni te da ih smijemo uporabiti za naše interpretacije i usporedbe. Do točnih podataka bit če moguče doči samo tada, kada sve biblioteke budu uključene u jedin- stveni sustav računarske obrade gradje i bibliotečnog poslovanja. 3.1. ORGANIZACIJA Kad govorimo o organizaciji visokoškolskih biblioteka, moramo uvažiti dvije razine: a) organizaciju svih biblioteka u okviru sveučilišta, b) organizaciju biblioteka na pojedinim visokoškolskim institucijama Za organizaciju biblioteka na ljubljanskom sveučilištu karakterističan je duali- zam starih europskih sveučilišta: postoji središnja sveučilišna biblioteka na jednoj strani te na drugoj brojne fakultetske, biblioteke odjela, instituta i dr. biblioteke, koje upravno i or ganizacijski nisu podredjene središnjoj sveučilišnoj biblioteci. Uz to postoji još jedna orga- 73 U priloženim tabelama posebno je označeno kad se radi o podacima s terena. -59- nizacijski samostalna biblioteka - Središnja tehnička biblioteka (CTK), koja je članica sveučilišta pa tirne statusno sveučilišna biblioteka, a središnja sveučilišna biblioteka (NUK) formalno nije članica sveučilišta. U okviru ljubljanskog sveučilišta u školskoj 1990/91. godini djelovalo je 60 biblioteka (prilog 1), 58 visokoškolskih i dvije sveučilišne biblioteke. Nacionalna i sve učilišna biblioteka (NUK) te Središnja tehnička biblioteka (CTK) samostalne sir ustanove, a ostale biblioteke organizacijski su nesamostalne i spadaju pod pojedine visokoškolske in stitute ili samostalne institute odnosno centre. Tri biblioteke pripadaju akademijama, tri visim školama, četiri samostalnim sveučilišnim institutima i jedna sveučilišnom centru. Ostalih 47 visokoškolskih biblioteka pripada fakultetima. Po jednu biblioteku ima 8 fakulteta i več spomenute akademije, više škole, samostalni instituti i sveučilišni centar (ukupno dakle 19 biblioteka). Pet fakulteta ima or ganiziranih više biblioteka. U okviru Biotehničkog fakulteta djeluje 6 biblioteka (1 središnja i 5 biblioteka odjela); u okviru Filozofskog fakulteta djeluje 16 biblioteka (središnje biblioteke nema, postoji 16 biblioteka odjela); u okviru Fakulteta za arhitekturu, gradjevinarstvo i geodeziju su 2 biblioteke (središnje biblioteke nema, djeluju 2 biblioteke odjela); u okviru Fakulteta za prirodoslovne znanosti i tehnologiju je 10 biblioteka (središnje biblioteke nema, Odjel za fiziku ima organizirane 3 biblioteke, Odjel za matema tiku i mehaniku 2 biblioteke, Odjel za montanistiku 2 biblioteke te po 1 biblioteku Odjel za kemiju i kemijsku tehnologiju skupa s Odjelom za farmaciju, Odjel za tekstilnu tehnologiju te Odjel za kemijsko obrazovanje i informatiku); u okviru Pravnog fakulteta djeluje 5 biblio teka (postoji središnja biblioteka te 4 biblioteke instituta, koji djeluju pri fakultetu). Bez biblioteke su Viša upravna škola i Viša škola za zaštitu na radu, a Viša škola za unutrašnje poslove je biblioteku ustanovila 1990. godine i za predmetnu studijsku godinu još nije predala izviješča o radu. Nekoliko visokoškolskih biblioteka u Ljubljani več djeluje kao središnje biblio teke za odredjena stručna područja, iako formalno kao takve još nisu bile imenovane (Sre dišnja tehnička biblioteka, Središnja medicinska biblioteka, Središnja ekonomska bibliote ka, Središnja biblioteka društvenih znanosti, Središnja biblioteka biotehničkog fakulteta). Organizacijska shema biblioteka ljubljanskog sveučilišta uglavnom odgovara organizacijskoj shemi sveučilišta odnosno njenih članica. Kako možemo razabrati iz priloga 4, radi se o velikoj razdrobljenosti visokoškolskih biblioteka, no ipak razlikujemo tri organi zacijska tipa: -60- 1) Fakultet nema središnje biblioteke, svaki odjel samostalno prikuplja, obra- djuje, čuva i posudjuje gradju. Ne postoji zajednički katalog, ni zajednička pra vila za obradu gradje i poslovanje sa korisnicima. Pojedine biblioteke odjela zadovoljavaju potrebe pedagoškog i istrazivačkog procesa samo svojeg odjela. Karakterističan primjer takvog organizacijskog tipa su biblioteke Filozofskog fakulteta, na kojem postoji 16 odjela i svaki ima svoju biblioteku. Dok nije počeio aktivnije djelovati zajedničko bibliotečno viječe, njihov rad (ni stručni ni administrativni) nije usmje- ravao ili nadzirao nijedan zajednički organ. Zato su biblioteke nejedinstveno uredjene, s raz- ličitim katalozima, a i postavljanje gradje je različito. Koordinacija nabave literature (osim inozemne) još se uvijek ne provodi, narudžbe u bibliotekama odjela se dupliraju, jer se cesto radi o tako srodnim znanstvenim područjima da odredjenu literaturu treba više biblioteka istovremeno. Svaka od šesnaest biblioteka sama nabavlja literaturu, sama posudjuje gradju (postoji više načina posudivanja), sama nabavlja administrativni materijal i traži vanjske us luge, a istodobno, u nekim odjelima, djelatnici obavljaju još i administrativne poslove za odjele (što bi trebao biti zadatak službi fakulteta). Računarska izrada kataloga u posljednje vrijeme donijela je prva jedinstvena pravila za obradu monografija. Normalno, lokalni mi=kroračunari ne osiguravaju racionalnu obradu (uzajamnu) niti mogu biti osnova za koor- 74 diniranu nabavu. Organizacijska shema biblioteka Filozofskog fakulteta na mikronivou svojom nam razdrobljenošču može primjerno služiti kao slika biblioteka svih članica sveučilišta na makronivou. Sličnu organizaciju biblioteka nalazimo i u okviru Fakulteta za prirodoslovne znanosti i tehnologiju (10 biblioteka), gdje neki odjeli imaju čak i više biblioteka koje su prostorno dislocirane po katedrama odnosno odsjecima. 2) Postoji središnja biblioteka na fakultetu, koja prikuplja gradju i obavlja djelatnost za potrebe svih odjela (katedri, instituta) fakulteta, čuva ga u vlasti- tom spremištu i posudjuje u vlastitim prostorima odnosno čitaonicama. Biblioteka takvog tipa ima više: Središnja ekonomska biblioteka (dalje - CEK), Središnja medicinska biblioteka i Središnja biblioteka društvenih znanosti (dalje - ODK) _ U toku je reorganizacija - stvaranje jedne biblioteke s dislociranim zbirkama gradje (bibliotekama od jela), no ipak sa središnjom stručnom službom i zajedničkom čitaonicom, računarskom vezom biblioteka od jela, jednim voditeljem, itd. -61- - tri največe središnje biblioteke, te biblioteke Pedagoškog fakulteta, Strojarskog fakulteta, Fakulteta za šport i Veterinarskog fakulteta, itd. (prilog 4). Biblioteka u tim slučajevima služi potrebama cjelokupnog pedagoškog i is- traživačkog procesa na fakultetu i nema dislociranih bibliotečnih jedinica. Biblioteka ima sama organizirane sve stručne službe te dovoljnu i odgovarajuču kadrovsku strukturu. Ako je i fakultet prostorno koncentriran u jednoj zgradi, onda je taj tip biblioteke primjeran za fakultetsku biblioteku. I pri samostalnim institutima odnosno centrima sveučilišta, koji imaju organizi rane biblioteke (Institut za biologiju, Institut za geografiju, Institut Jožef Štefan, Pedagoški institut, Centar za razvoj sveučilišta), one su cjeline. 3) Kombinacija oba tipa organizacije. Fakultet ima sredisnju biblioteku, koja sama čuva samo dio gradje, a drugi dio obradjuje (ili ne) i daje ga u biblioteke pojedinih odjela. Vloga središnjih biblioteka na ljubljanskom sveučilištu u svimje slučajevima i inače odista manja, nego što bi morala biti. Takav tip biblioteka nalazimo kako u slučaju kad je fakultet prostorno razbijen i ima svoje odjele ili institute (a tirne i predavaonice) prostorno dislocirane (raspršene) van glavne zgrade (npr. Biotehnički fakultet), tako i u slučaju kad je fakultet u jednoj zgradi (Pravni fakultet). Pri pojedinim odjelima (institutima ili čak katedrama) organizirane su i biblioteke. U okviru ovoga tipa organizacije opet nailazimo na dva načina unutrašnjeg or ganiziranja biblioteka. U prvom slučaju središnja biblioteka samo nabavlja gradju za ostale biblioteke (ili čak - samo koordinira nabavu) glede potreba pojedinih odjela te je predaje bibliotekama odjela (instituta) na obradu. Pregled nad čitavim fondom osigurava joj cen tralni katalog biblioteke. Središnja biblioteka fakulteta ima fond, koji je od temeljnog značaja za struku, odnosno potreban za pedagoški proces, a ostale biblioteke prikupljaju 75 specijaliziranu gradju. Takva je Središnja biblioteka Biotehničkog fakulteta. U drugom slučaju središnja biblioteka skrbi za nabavu kao i za obradu gradje za sve odjele, čitavu gradju formalno sama i čuva, a bibliotekama odjela posudjuje, odnosno tamo deponira te tako ima u svakom trenutku pregled nad gradjom. Kad bi postojale pros- 75 / biblioteka Pravnog fakulteta sedamdesetih je godina brinula za 16 seminarskih biblioteka i biblioteka odjela. Za njih je nabavljala i stručno obradjivala čitavu gradju, a institutske biblioteke (javna uprava, krimi nologija) bile su samostalno vodjene. Sva tri tipa biblioteka suradjivala su i koordinirala nabavnu politiku. -62- torne mogučnosti, uvažavajuči postoječu suvremenu programsku opremu za poslovanje bib lioteka, takav tip biblioteka mogao bi biti vrlo djelotvoran. Na žalost, u okviru biblioteka ljubljanskog sveučilišta takav tip biblioteke nalazimo samo na nižoj razini - u okviru dviju biblioteka odjela. Slično stanje je u biblioteci Odjela za kemiju i kemijsku tehnologiju Fakulteta za prirodoslovne znanosti i tehnologiju, koja sama čuva u biti samo udžbenike, a sva ostala gradja raspodjeljena je po katedrama, koje su i prostorno raspršene (po cijelom gradu). Radi se o 4 katedre Odjela za farmaciju i 10 katedri Odjela za kemiju i kemijsku tehnologiju. Na pojedinim katedrama postoje čak i lokalni katalozi gradje. Na j oš veču raznolikost nailazimo ako pogledamo unutrašnju organizacij u bib lioteka. Susrečemo različite načine obrade gradje, upisa članova i posudjivanja gradje, postavljanja fonda, oblikovanja računarskih baza podataka itd. Sustav visokoškolskih biblioteka trebala bi povezivati središnja -biblioteka sveučilišta - Narodna in univerzitetna knjižnica. No, moramo utvrditi da svoju funkciju središnje sveučilišne biblioteke u pola stolječa nije uspjela ostvariti. Sa jedne strane zbog svog premalog angažmana u tom smjeru, a sa druge zbog prevelike samostalnosti pojedinih visokoškolskih ustanova, koje "svoje" biblioteke cesto nisu bile spremne intenzivnije usm- jeriti ujavnost odnosno "podrediti" odredjenim zajedničkim pravilima djelovanja u jedinst- venoj mreži. Takva organizacijska raznolikost biblioteka ljubljanskog sveučilišta inače ne bi bila nista iznimno u usporedi s bibliotekama sveučilišta drugdje u svijetu, ako bi sve djelo- vale u učinkovitom i posebice jedinstvenom bibliotečnom informacijskom sustavu, podržanom suvremenom računarskom i komunikacij skom tehnologijom. Suradnja u takvom sustavu zahtijevala bi i jedinstvene uzorke unutrašnje organizacije biblioteka i uvažavanje jedinstvenih standarda (kao stoje to u KDI sustavu sveučilišta u Mariboru). Biblioteka odjela za agronomiju Biotehničkog fakulteta svoj fond obradi, a onda ga, uglavnom čitavog, razdijeli po katedrama. Katedre su prostorno u istoj zgradi. Gradju imaju formalno posudjenu, a ipak je same posudjuju dalje. Središnja biblioteka Biotehničkog fakulteta - glede na to da biblioteke nisu uključene u sustav uzajamnoga kataloga doista gubi pregled nad fondom i dogadjanjima oko njega. -63- 3.2. BIBLIOTEČNI FONDOVI: OPSEG, STRUKTURA, DOPUNJAVANJE I OTPIS Bibliotečni fondovi trebali bi biti obimni i kvalitetni, da bi mogli služiti potre bama kako studijskog tako i istraživačkog procesa na sveučilištu. Medjunarodni standardi zahtijevaju da biblioteke jasno oblikuju politiku razvoja svojih bibliotečnih fondova, i to u suradnji s predstavnicima sveučilišta odnosno fakulteta. Nužno je stalno provjeravanje - od- govara li fond potrebama sveučilišta i izdvajanje neaktualne gradje. Nedostatke vlastitih fondova moraju biblioteke otklanjati učinkovitom medjubibliotečnom razmjenom. Za kupo- vinu bibliotečne gradje prema preporukama ALA (Američkog društva bibliotekara) biblio teke bi trebale izdvajati 35-45 % svojih sredstava. Prema podacima koje smo dobili ne možemo utvrditi kakva je kvaliteta fonda • • • 77 naših visokoškolskih biblioteka, niti imamo za to odgovarajučih mjerila. Ali unaitoč tome pokušat čemo upozoriti na nekoliko njihovih značajki. Kao stoje moguče razabrati iz tabele 1, koncem 1990. godine su visokoškolske biblioteke u svojim fondovima čuvale ukupno 4.138.338 jedinica gradje. Od toga je bilo 3.210.592 jedinica knjižne gradje (77,6 %) te 927.746 jedinica neknjižne gradje (22,4 %). Daleko najviše gradje čuva NUK: 46,3 % čitave gradje, 37 % čitave knjižne gradje i čak 78,2 % čitave neknjižne gradje. Veličina bibliotečnog fonda po bibliotekama je različita. Ako izdvojimo NUK, največi fond imaju tzv. središnje biblioteke: CTK 178.627 jedinica gradje, Središnja eko nomska biblioteka 175.238 jedinica, Središnja medicinska biblioteka 172.373 i Središnja biblioteka društvenih znanosti 148.270 jedinica. Ostale visokoškolske biblioteke čuvaju od 7R nekoliko tisuča do više od sto tisuča jedinica gradje. Manje od 8.000 jedinica gradje ima 7 visokoškolskih biblioteka. Biblioteke su u 1990. godini dobijale ukupno 16.143 naslova periodičnih pu blikacija, od toga 9.017 (55,9 %) inozemnih naslova. A ako izdvojimo NUK kao netipičnu Za odgovarajuče analiza bibliotečnih fondova visokoškolskih biblioteka večje kraj nje v rije me, a isto tako za formiranje politike izgradnje bibliotečnih fondova (kako na razini pojedinih visokoškolskih biblioteka tako i sveučilišta u cjelini). 7R To je osnova za financiranje jednog bibliotečnog djelatnika po kriterijima Ministarstva za školstvo i šport Slovenije. -64- visokoškolsku biblioteku, jer je u 1990. godini još uvijek dobivala obvezni primjerak peri odike iz svih republika bivše Jugoslavije, onda imamo podatak da su visokoškolske biblio teke dobivale 11.170 naslova periodike, a od toga 8.113 naslova inozemne periodike. Posto tak inozemne periodike postane odmah realniji i iznosi 72,6 %. Tako visoki postotak i činjenica da je naručivanje inozemnih periodičnih publikacija koordinirano, te je zato du- pliranje naslova unutar biblioteka jednog sveučilišta minimalno, dokazuje da naše biblio- 79 teke slijede trendove suvremenih visokoškolskih biblioteka. Zajednički prirast bibliotečne gradje u godini 1990. iznosio je 125.606 jedinica (godinu prije 119.709 jedinica). Od toga je bilo kupljeno 51.035 (40,6 %) jedinica (godinu dana prije 49.082 jedinica odnosno 41,6 %). Ako opet izdvojimo NUK, čiji je prirast bib liotečne gradje iznosio čak 48,8 % cjelokupnog prirasta, bibliotečni fondovi visokoškolskih biblioteka su se povečavah za 64.274 jedinica gradje, a od toga je bilo kupljenih 46.415 jed inica, odnosno 72,2 %. Izračunali smo i postotak prirasta gradje u odnosu na osnovni fond (za knjige i monografske publikacije u cijelosti), a kod periodičkih publikacija njihov udio u cijelom fondu knjižne gradje (tabela 3). Da bi utvrdili strukturu knjižnih fondova, zamolili smo biblioteke za podrobnije on podatke o tome, kao i za ocjene glede odnosa izmedju domače i inozemne gradje.oiy Ako pogledamo strukturu fondova knjiga, vidimo daje prosječno više inozemne literature nego Zajednička računarska zbirka serijskih publikacija u Sloveniji, koja se oblikuje na uzajamnom nivou sus- tava kooperativne obrade gradje, omogučavat če pored kvantitativnih i kvalitativne analize. Tako če biti moguče utvrditi koliki udio svjetski značajnih znanstvenih serijskih publikacija doista imaju naše biblioteke, a koliki udio predstavljaju one serijske publikacije, pri kojima faktor značajnosti ne nalazimo (pa ih biblio teke čuvaju samo zato, jer su darovi ilije pak njihova cijena niska). O/l U analizi smo uvažavali samo knjižnu gradju, jer u neknjifnu gradju ubrajaju biblioteke tako različite vr ste gradje (npr. slike, dijapozitive, računarske diskete i si.) i na različite načine, da je točnost podataka, a posebice mogučnost usporedbi medju bibliotekama, vrlo diskutabilna. Za inozemnu literaturu smo uvažavali ona djela, čiji izdavači nisu sa teritorija bivše Jugoslavije. Na žalost pojedine biblioteke uvrščuju istu vrstu knjižne gradje u različite kategorije. Tako npr. diplomske radnje, magistarske radove i disertacije neke sta- tistički vode odvojeno, a druge ih ubrajaju u rubriku knjiga. Istraživačka izviješča su uvrštena ili medju knji ge ili u rubriku diplome, magisteriji i disertacije. I periodičke publikacije su pri nekim bibliotekama uvrštene medju knjige. Podaci, koji su označeni zvjezdicom, predstavljaju stanje prigodom naše posjete biblioteka, (no to ipak bitno ne mijenja odnose), a ostali su po stanju od 31.12.1990. -65- domače (prosjek svih biblioteka iznosi 63,6 %). Pri tom 32 biblioteke imaju veči udio stra- nih knjiga. Nekoliko biblioteka ocjenjuje daje njihov fond knjiga skoro ili u cjelosti strani (npr. biblioteka za astronomiju, kemiju i kemijsku tehnologiju, mehaniku, germanske jezike i književnosti, romanske jezike i književnosti, Instituta za medjunarodno pravo i Instituta Jožef Štefan). Pogledajmo još usporedno po stupcima gdje su izračunati postoci prirasta u od nosu na postoječi fond. Kao osnova za usporedbu služit če preporuka J. Thompsona (1980.) po kojoj bi trebao optimalni rast fonda biti 2,5 % (osim normalno za nove biblioteke, u ko- jima mora rast biti brži) te kasniji standardi za biblioteke koledgea, koji postavljaju granicu na 5 %. Ako se zaustavimo kod knjiga, vidimo da 2,5 % rasta dostiže ili prestiže 25 vi- sokoškolskih biblioteka (41,7 %), a 5 % samo 4 biblioteke. Najmanji prirast knjiga u minu- loj godini (manje od 1 % u odnosu na fond knjiga) dosegle su biblioteke: Fakulteta za priro- doslovne znanosti i tehnologiju-astronomija, meteorologija i montanistika, Središnja bibli oteka društvenih znanosti, Filozofski fakultet - povijest i Pravni fakultet Institut za rad. Naj- viši prirast knjiga su dostigle biblioteka Biotehničkog fakulteta - prerada drva (8,8 %) i bi blioteka Fakulteta za prirodoslovne znanosti i tehnologiju - kemijsko obrazovanje i informa tika (9,4 %). 1990. godine su (bez NUK) naj veči prirast knjiga dosegle Biblioteka Peda- goškog fakulteta (3.600 jedinica), Središnja ekonomska biblioteka (3.020 jedinica), Središ nja medicinska biblioteka (2.300), Biblioteka Instituta Jožef Štefan (1.550) i Središnja teh- nička biblioteka (1.500 jedinica). Prirast knjiga u NUK-u (20.381) iznosio je 40 % cjelokup- nog prirasta visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta. U prirastu knjiga svih biblioteka bilo je u prosjeku 57,3 % stranih knjiga. 34 biblioteke su dobile više inozemnih knjiga od prosjeka. No, biblioteke su upozoravale da su podaci za 1990. godinu prilično dobri (povoljan devizni kurs) te da če podaci za 1991. go- dinu biti prilično skromniji. Ako se još zaustavimo pri prirastu svih monografskih publikacija, ponovo čemo utvrditi da je brojčano največi prirast imao NUK, a od ostalih več prije nabrojane biblio teke. I usporedni podaci (po istim standardima kao i pri knjigama) prirasta svih monograf- Hl Kad fond dostigne odgovarajuču veličinu, koju propisuju standardi, godišnji priliv trebao bi iznositi 2-5 %, a dok zbirka nije dovoljno opsežna, godišnji prirast trebao bi biti 5 % ili više. U stručnoj literaturi nalazimo i preporuke daje idealni rast bibliotečnih fondova od 6-10 % godišnje! -66- skih publikacija pokazuju slično stanje, kao kod prirasta knjiga. Prirast od 2,5 % u odnosu na fond ili više, doseglo je 28 biblioteka, a taj postotak nije doseglo 53 % visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta. Porast od 5 % i više monografskih publikacija, doseglo je samo 5 biblioteka. Iako strane preporuke ne možemo automatski prenositi na naše tlo (več ako bi htjeli izračunati optimalnu veličinu fonda odredjene biblioteke naletjeli bismo na poteškoče), ipak treba upozoriti da postoji priličan broj biblioteka, koje nabavljaju tek mini- malnu količinu gradje pa tako, svoje fondove jedva da obnavljaju. Iznenadjujuče mali pos totak obnavljanja fonda ima npr. i Središnja tehnička biblioteka. Ako pri postotku porasta uvažavamo sve visokoškolske biblioteke i NUK zajedno, onda je prirast 2,9 %. Ako opet izdvojimo NUK, iznosi postotak prirasta fondova svih biblioteka, glede na njihov osnovni fond, samo 2,3 %.82 U tabeli 1 nalaze se i podaci o broju jedinica knjižne gradje na jednog upisanog študenta. U bibliotečno-informacijskom sustavu ljubljanskog sveučilišta je to 141 jedinica knjižne odnosno 181 jedinica bibliotečne gradje (u usporedbi s mariborskim sveučilištem dosta više, jer je taj odnos tamo mnogo manji: na jednog študenta dolaze samo 64 jedinice knjižne odnosno 78 jedinica bibliotečne gradje). Pogledajmo još kakav je fond periodičnih publikacija u bibliotekama ljubljans kog sveučilišta. Zajednički fond je godine 1990. imao 657.709 jedinica (godišta) peri odičnih publikacija. Od toga NUK je čuvala 244.219 ili 37 %. Pored NUK periodikom su najbogatije slijedeče biblioteke: Središnja medicinska biblioteka (87.740 jedinica), Institut Jožef Štefan (26.843 jedinica), Središnja ekonomska biblioteka (23.364) i Središnja biblio teka društvenih znanosti (21.163 jedinica). U posljednjoj koloni tabele 3 navedeni su i postoci periodičnih publikacija u od nosu na cjelokupan knjižni fond pojedine biblioteke. Največi udio periodičnih publikacija imaju Središnja medicinska biblioteka (51 %), Biblioteka Instituta Jožef Štefan (41,3 %), Biblioteka Fakulteta za prirodoslovne znanosti i tehnologiju - geologija (40,2 %) i Središnja biblioteka Biotehničkog fakulteta (37,7 %). Najmanje periodičnih publikacija čuvaju bibli oteke Akademije za glasbo (1,6 %) i FAGG arhitektura (2,1 %). O uskladjenoj nabavnoj politici (s iznimkom strane periodike) biblioteka u ok viru sveučilišta ne možemo govoriti, kao što pri večini biblioteka ne postoji ni planirana H2 1975. godine (Sepe, 1976.) nabava nove gradje iznosila je u prosjeku 5 % u odnosu na osnovni fond! Na Žalost možemo usporediti samo podatke o broju jedinica, a nemarno podatke o broju naslova monografskih publikacija, što bi omogučilo razmišljanja o kvaliteti fondova. -67- nabavna politika. Planirano troše financijska sredstva u samostalnim i u nekim središnjim visokoškolskim bibliotekama, a inače se ta sredstva več na razini fakulteta naprije razdijele na pojedine odjele, institute, katedre itd. Takvim drobljenjem su ta sredstva u konačnoj fazi premala da bi zadovoljila potrebe svih 60 biblioteka. Slovenski standardi za visokoškolske biblioteke ne uredjuju tako precizno do- punjavanje bibliotečnih fondova, kako bi bila osigurana njihova kvaliteta. U poglavlju o in formacijskim izvorima odredjuju kakvu gradju moraju imati pojedine vrste biblioteka u sus- tavu sveučilišta u svojim zbirkama, ali nema elementata za osiguravanje potrebne kvalitete gradiva i pravilnog izbora. Zato standardi uvode stručne komisije za dopunjavanje bibli- otečne gradje, u kojima sudjeluju i pedagoški odnosno istraživački djelatnici visokoškol- skih ustanova. U praksi taj sustav slabo djeluje pa su mnogim bibliotekama komisije suvišne i nepotrebne, te ih razumiju kao nepovjerenje prema njihovom stručnom radu. A koliko financijskih sredstava biblioteke potroše za kupovinu bibliotečne gradje? U upit- nicima čak 35 biblioteka (58 %) uopče ne navodi podatke o svojim dohocima odnosno izdacima ili se odmah vidi da ti podaci nisu pravilni (npr. svi izdaci zajedno su manji nego izdaci za kupovinu gradje). Kod 25 visokoškolskih biblioteka izračunali smo postotak po- trošenih sredstava za gradju. Te biblioteke su za kupovinu gradje potrošile od 4,4 % do o/ 72,5 % svojih sredstava. Ako izuzmemo NUK, 10 biblioteka (od 24) namjenjuje kupovini gradje barem 35 % sredstava. 03 "Ako koordinaciju gradje razumijemo kao uzajamno dopunjavanje bibliotečnih fondova, tako da biblio teke zajedno ostvaruju cjelovitu zbirka znanstvene literature, koja je potrebna sveučilištu, onda razdiobe odredjenih sredstava na male i još manje dijelove ne mofemo imenovati koordinacijom literature" (Filo, ]988.a, str. 21.). 84 Na američkim sveučilištima cesto imaju posebnog prodekana za bibliotečnu djelatnost, koji se posvečuje upravo kontroli godišnjih planova kupovine bibliotečne gradje. Pri tome normalno nema nikakve osnove za tvrdnju da su ti podaci pravilni. Večina visokoškolskih biblio teka naime nema pregleda nad svojim prihodima i potrošnjom. NUK (6 %), Biotehnički fakultet - središnja biblioteka (38 %), agronomija (23 %), šumarstvo (12 %) i obrada drva (21 %), Veterinarski fakultet (43 %), Središnja ekonomska biblioteka (27 %), Fakultet za priro- doslovne znanosti i tehnologija geologija (52 %), matematika (43 %), mehanika (18,5 %), tekstilna tehnologija (39 %), Središnja biblioteka društvenih znanosti (20 %), Strojarski fakultet (72,5 %), Fakultet za šport (11 %), -68- Zanimljivo je pogledati i podatke o otpisu bibliotečne gradje (tabela 2). Trebalo bi očekivati da visokoškolske biblioteke redovito otpisuju zastarjelu gradju, barem na onim znanstvenim područjima, gdje literatura brzo zastarijeva. Ipak je u našim visokoškolskim R7 bibliotekama malo otpisa. 1990. godine gradju je otpisalo samo 13 biblioteka ili drugačije - 78,3 % biblio teka ljubljanskog sveučilišta nije otpisalo ni jednu jedinicu gradje. Da je skoro nemoguče da biblioteka u jednoj godini ne bi otpisala niti jedne jedinice gradje, zna svatko, tko je ikad radio u biblioteci. Zašto su dakle, podaci takvi? Možemo tvrditi da je sustav financiranja važan uzrok, jer su financijski nagradjeni oni koji imaju veče fondove, a ne oni koji te fon- dove i aktivno koriste. Moramo uvažavati takodjer da je vrijeme zastarjevanja gradje u stru- kama različito: u društvenim znanostima i humanistici je bitno dulje, no što je u priro- doslovno-tehničkim znanostima. Očekivali bi dakle, pri skupini biblioteka koje pripadaj u u područje prirodoslovno-tehničkih znanosti, veče otpise gradje. Podaci te pretpostavke ne potvrdjuju. Postavlja se pitanje, što visokoškolske biblioteke uopce otpisuju? Prema po- dacima i iskustvu, rekli bismo da se ne radi o otpisivanju zastarjele gradje, nego samo iz gubljene ili istrošene. Uz to neke se biblioteke ne drže pravila poslovanja i gradju ne ot pisuju (tek uz bibliografski podatak u katalogu označe jedinicu "izgubljeno"). Ne smijemo zaboraviti da visokoškolske biblioteke u Ljubljani nemaju odgo- varajuče depozite u koje bi mogli izdvajati manje aktualnu gradju, a nemaju ni (kao što smo več rekli) planiranu nabavnu politiku. Ako se sada vratimo podacima iz 1990. godine - biblioteke su ukupno otpisale samo 1.770 jedinica gradje. U usporedbi sa cjelokupnim fondom bibliotečne gradje, koji je iznosio 4.138.338 jedinica, to je samo 0,04 %! Središnja medicinska biblioteka (50 %), Pravni fakultet - Institut za rad (43 %), Institut zajavnu uprava (10%) i Institut za kriminologiju (12 %), Viša pomorska škola (25 %), Viša škola za socijalne djelatnike (26 %), Viša škola za zdravstvene djelatnike (18 %), Institut za biologiju (36 %), Institut za geografiju (4%), Institut Jožef Štefan (50 %), Pedagoški institut (31 %). 87 Tvrdnje o neizdvajanju zastarjele gradje nalazimo upravo u svim dosadašnjim analizama visokoškolskih biblioteka. Slučajnom promatraču to bi se činilo čudnim, jer skoro sve biblioteke imaju prostorne probleme - a unatoč tome "ljubomorno" čuvaju i zastarjelu gradju. -69- 3.3. SMJEŠTAJ GRADJE Standardi odredjuju da gradja mora biti u suvremeno organiziranim vi- sokoškolskim bibliotekama, u slobodnom pristupu, a u zatvorenim spremištima trebala bi se nalaziti samo zastarjela i arhivska gradja. I dostup informacijama mora biti neometan i sa sto manje nepotrebnih posrednika. Ako nema mogučnosti za slobodni pristup, potrebno je korisnicima osigurati brz i učinkovit sustav za traženje informacija o gradji. Pri pregledavanju ispunjenih upitnika može se dosta brzo utvrditi da čak bib- liotečni djelatnici ne znaju što izraz "slobodan pristup" uopče znači. Neke biblioteke odgo- varaju da imaju gradju u slobodnom pristupu, iako znamo da je kod njih gradja složena na 2,5 m visokim (ili još visim) policama, a osnova za raspored nije nikakva sistematika, nego signature i formati. Fizički je pristup tim policama doista "slobodan", no ne radi se o slo bodnom pristupu u sadržajnom smislu, niti su biblioteke odgovarajuče organizirane. Čak 43 (71,7 %) visokoškolskih biblioteka uopče nema odgovarajučih prostora za slobodan pristup, oo a od njih barem dio gradje ima u slobodnom pristupu 11 biblioteka. U slijedeče 3 biblio teke gradja je u slobodnom pristupu, a ipak nije odgovarajuče ili postavljena ili nije odgo-89 varajuča sama oprema, a 14 (23,3 %) biblioteka je takvih, gdje je korisnicima aktualna 90 gradja u slobodnom pristupu. Zbog prostorne gužve i nefunkcionalnosti prostora velika večina visokoškolskih biblioteka ima gradju u zatvorenim spremištima, a korisnici nemaju slobodne niti referentne NUK (bibliotečni INDOK centar), biblioteke Akademije za likovno umjetnost (dio gradje), Biotehničkog fakulteta - obrada drva (noviji časopisi) i prehrambena tehnologija (udžbenici i novi časopisi), Veterinarskog fakulteta (dio gradje), Središnja ekonomska biblioteka (periodika i referentna gradja), biblioteke Fakulteta za prirodoslovne znanosti i tehnologiju - matematika (periodika i nove knjige), tekstilna tehnologija (periodika), Središnja biblioteka društvenih znanosti (novija periodika, referentna gradja), Središnja medicinska biblioteka (dio periodike i referentna gradja), te biblioteka Centra za razvoj sveučilišta (nova periodika). 89 , , Biotehnički fakultet - stočarstvo (police su previsoke), Viša škola za socijalne djelatnike (premalo prosto ra i neodgovarajuče police), Institut za geografiju sveučilišta (raspored nije napravljen po sadrzaju, nego po vrsti gradje). 90 Biblioteka šumarstva, biblioteke FAGG, fizike, mehanike, kemijskog obrazovanja i informatika, Strojarski fakultet, Filozofskog fakulteta - arheologije, Pravnog fakulteta središnja biblioteka, Pedagoškog fakulteta, Više pomorske i prometne škole Piran, Više škole za zdravstvene djelatnike, Instituta Jožef Štefan i Pedagoškog instituta. -70- zbirke. Tako nesuvremeno postavljanje gradje u večini ljubljanskih visokoškolskih biblio teka ne samo da opterečuje bibliotečne djelatnike (bave se pretežno posudjivanjem gradje, umjesto stručnim radom), nego i odvrača korisnike, jer nameče posrednika izmedju njih i izvora znanja. 3.4. STRUČNE SLUŽBE I DJELATNOSTI Stručni standardi odredjuju da moraju sve visokoškolske biblioteke imati organ izirane odgovarajuče službe, koje pribavljaju, stručno obradjuju, čuvaju i posreduju doku mente i informacije. U manjim visokoškolskim bibliotekama pojedini poslovi razdijeljeni su na odgovarajuče profile djelatnika, a u večim bibliotekama (sveučilišnim i središnjim) službe su organizirane u posebnim odjelima ili referadama. Na razini BIS-a sveučilišta pored službi u pojedinim visokoškolskim biblio tekama organizirane su i one službe, koje su potrebne za djelovanje cjelokupnog sustava. Organizira ih središnja biblioteka sveučilišta. Glede na veliku razdrobljenost biblioteka ljubljanskog sveučilišta, u večini bi blioteka zaposlenih je samo nekoliko bibliotečnih djelatnika (jedan ili dva). U tim viso koškolskim bibliotekama moraju djelatnici obavljati više poslova istodobno, kako one, koje odgovaraju njihovom stupnju naobrazbe, tako i sve one, koje tome ne odgovaraju. Kvaliteta njihovih usluga zato ne može biti odgovarajuča. Tzv. središnje biblioteke (za medicinu, eko- nomiju, tehniku i društvene znanosti) i neke od večih visokoškolskih biblioteka odista imaju organizirane sve službe, koje su karakteristične za suvremene visokoškolske biblio teke (npr. traženje informacija u stranim bazama podataka). Kad se biblioteke budu uključile u sustav uzajamne katalogizacije moči če preči na računarski podržane službe - od nabave do obrade gradje, posudbe i medjubibliotečne razmjene, na računarske kataloge i druge baze podataka, na računarsko posredavanje različitih vrsta informacija, itd. Time če biti dostignuta jedinstvenost i standardiziranost svih njihovih stručnih radnih postupaka. U našim posjetama bibliotekama željeli smo saznati i to, koje stručne službe imaju organizirane i kako one djeluju. Posebno nas je zanimala izgradnja računarskih baza podataka, posredovanje informacija iz domačih i inozemnih informacijskih sustava te surad- 91 Za razliku od visokoškolskih biblioteka večina opčeobrazovnih biblioteka u Sloveniji suvremeno je oprem ljena i gradja u slobodnom pristupuje u biti nekako sama po sebi razumljiva! -71- nja u sustavu uzajamne katalozizacije. Normalno, željeli smo vidjeti i klasične izvore infor macija - kataloge, biltene prinova, bibliografije itd., a što na ovom mjestu ne bismo podrob- 92 nije opisivali. 42 (70 %) visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta izgradjuju vlastite računarske bibliografske baze podataka odnosno, medjusobno sudjeluju pri njihovoj izgrad nji. Koncem 1991. godine bilo je čak 70 takvih baza (pored lokalnih baza sustava uzajamne katalogizacije), sadržavale su preko 312.000 (uglavnom) bibliografskih zapisa. U sustavu uzajamne katalogizacije tvorile su baze samo slijedeče biblioteke: Središnja medicinska biblioteka, biblioteka Instituta Jožef Štefan, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, SrediŠnja tehnička biblioteka, biblioteka Strojarskog fakulteta te biblioteka odjela kemije i kemijske tehnologije. Biblioteka Pedagoškog fakulteta se je u sustav eksperimentalno uključila 2.12.1991, a biblioteka Centra za razvoj sveučilišta početkom 1992. Lokalne baze sustava uzajamne katalogizacije sastavljaju biblioteke na vlastitim računarima, a u uzajamnu bazu sustava prilažu samo one bibliografske podatke, koje prije njih još nije oblikovala neka druga biblioteka koja sudjeluje. 92 Zanimljivo je da sve biblioteke (s iznimkom Centralne medicinske biblioteke) koje več računarski izgra djuju svoje kataloge, još uvijek usporedno grade i čuvaju klasične kataloge, jer nemaju dovoljno terminalske opreme da bi mogle korisnicima omogučiti online pristup podacima. No, molemo ocijeniti da večina biblioteka ima uzorne klasične kataloge; od svih biblioteka, koje smo posjetili, našli smo samo dvije, koje su imale samo abecedni imenski katalog; sve ostale imaju barem još sistemski stručni (cesto UDK) ili predmetni, dvije imaju unakrsni katalog, a večina ih ima i katalog naslova. Središnje biblioteke imaju još podmene središnje kata loge, a sve još i razne interne kataloge (zbirne, signaturne, regionalne, naslovne, itd.). Od tih je zanimljiv katalog u biblioteci Akademije za kazalište, radio, fdm i televiziju, koja koristi Cordonniera sustav, katalog Šumarske biblioteke, sastavljen po sustavu UDK GDK (šumarska decimalna klasifikacija), katalog Matema- tičke biblioteke po sustavu MSC (Mathematical Subject Classification) i katalog biblioteke za fiziku po sustavu PACS (Physical Classification System). 93 Na dan 31.12.1991 baze biblioteka, koje sudjeluju u sustavu uzajamne katalogizacije, imale su slijedeči broj zapisa: NUK: CTK: FPT: FS: CMK: IJS: uzajamna baza - uzajamna baza - uzajamna baza - uzajamna baza - uzajamna baza - uzajamna baza • 93.261, 46.018, 83, 660, 2.372, • 5.687, lokalna baza - lokalna baza - lokalna baza - lokalna baza - lokalna baza - lokalna baza - 115.455 51.436 430 1.375 4.482 10.652 -72- Baze podataka (izvan sustava uzajamne katalogizacije) tvore biblioteke s razli- čitom programskom opremom (STEVE, CDS/ISIS, TRIP, ATLASS), baze imaju različite strukture i formate zapisa, različite načine sadržajne obrade, različitu "dubinu" bibliografske obrade, itd. Pošto suradnja biblioteka nije odgovarajuča, isti bibliografski podaci mogu se pojaviti u više baza podataka. Dostupnost baza je takodjer različita: 41 odnosno 58,6 % dostupnih je samo lokalno (na osobnim odnosno mikroračunarima), a druge su dostupne na 94 sustavu IZUM/ATLASS ili/i RCUL/TRIP). Nailazimo na baze koje imaju jedva nešto više od 100 zapisa, a i na takve koje imaju preko 80.000 zapisa. Informacije iz lokalno dostupnih baza podataka posreduju 34 visokoškolske biblioteke (56,7 %), iz baza dostupnih na domačim sustavima 17 (28,3 %), a iz inozemnih sustava samo 4 (6,7 %) biblioteke. To su: NUK, CTK, CEK, FPT - Kemijsko obrazovanje i informatika. Za područje biomedicine posreduje informacije Institut za biomedicinsku in- formatiku. U 1991. godini je, normalno, nabava važnijih stranih baza podataka tekla koor dinirano na CD-ROM, koji su dostupni u svim večim visokoškolskim bibliotekama. 20 (33 %) visokoškolskih biblioteka navodi da imaju organiziranu selektivnu diseminaciju informacija (SDI), a isto toliko ih izradjuje retrospektivna istraživanja za koris- nike. Utvrdjujemo da više od polovice biblioteka, koje tvore baze podataka, aktivno ne is- korištavaju te baze. Samo za jednu trečinu visokoškolskih biblioteka mogli bi reči da jesu ili da postaju informacijska središta, dok su ostale još uvijek na putu do svoje suvremene 96 funkcije. Kao što smo več rekli, 1991. godine bilo je u sustavu uzajamne katalogizacije aktivno uključenih samo 10 % biblioteka ljubljanskog sveučilišta. Biblioteke su naime več prije nekoliko godina svoje baze podataka počele procesirati na Računskom centru ljubljan skog sveučilišta (RCUL) pomoču domače programske opreme IBIS, a kupnjom suvremeni- 94 Takvoj razdrobljenosti je pomogla i "stimulacija" od strane Ministarstva za znanost i tehnologiju, koje sufinancira tvorbu tzv. specializiranih baza podataka, a pri tome nije jasno koje i kakve su slovenskoj zna nosti uopče potrebne. 95 500 ili manje zapisa imaju 23 baze, 11 baza ima od 500 do 1000 zapisa; 23 baze imaju od 1.000 do 5.000 zapisa; 5 baza ima od 5.000 do 10.000 zapisa, a 7 baza ima više od 10.000 zapisa. 96 Nešto drugo bi teško i očekivali, kad je činjenica daje u 1991. godini imalo odgovarajuču komunikacij sku opremu, a Ume i pristup računarskim sustavima samo 19 (31,5 %) visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta. -73- jeg inozemnog programskog paketa (TRIP) djelatnost je 1990. godine prenesena na njega. Pošto je za suradnju u sustavu uzajamne katalogizacije bila potrebna kompatibilna oprema i komunikacije (što, kako smo vidjeli, veliki postotak biblioteka nema niti danas), za sto 97 nitko sistematično nije brinuo, biblioteke ljubljanskog sveučilišta bile su ostale na sus tavu, koji im je bio bliži i fleksibilniji. Koncem 1991. godine bile su na sustavu TRIP dos- tupne tzv. specializirane baze podataka 17 visokoškolskih biblioteka. Prema postoječem stanju mogli bi reci da samo uskladjena akcija na nivou republike može povezati te biblio teke u jedinstven sustav, koji je nužan barem na razini izgradnje bibliografskih baza poda taka. Spomenuli bismo samo još djelatnost, koja je u visokoškolskim bibliotekama veoma raširena i korisnika joj ne nedostaje - fotokopiranje. Biblioteke (ili korisnici sami) dosta fotokopiraju članke, cijele časopise, dijelove knjiga ili cijele knjige. Pomoču medjubi- bliotečne razmjene biblioteke posudjuju domaču i stranu literaturu te si kopiranjem priskrbe "vlastiti" primjerak, kojeg normalno ne mogu uvrstiti u fond (neke učine i to!), jer je za- pravo "ukraden". Biblioteke pri fotokopiranju ne postavljaju nikakva ograničenja (s iznim- kom tehničkih sposobnosti fotokopirnih strojeva te financijskih, od strane naručioca), a mogučih zadrški o nezakonitim radnjama (niti od strane naručioca niti bibliotečnog djelat- nika) nema. Kako stoje stvari sa presnimavanjem video gradje ili računarskih programa u bibliotekama, znamo jako malo, ali postoji vjerojatnost da se autorsko pravo i ovdje krši. 97 U tom vremenu je tekla izgradnja tzv. SZTI po bivšoj Jugoslaviji i upravo visokoškolske biblioteke ljub ljanskog sveučilišta imale su minimalnu pomoč iz ondašnjeg "saveznog fonda". Mozemo tvrditi daje koncipi ranjem uzajamnog kataloga napravljena velika šteta, jer nije bila izvedena i akcija za uključivanje (barem važnijih) visokoškolskih biblioteka. Dana 23.11.1988 bio je u vezi s uključivanjem ljubljanskog sveučilišta u sustav SZT1J sastanak, na kojem su sudionici utvrdili da su se nastojanja za brži razvoj informacijskog sustava na ljubljanskom sveučilištu zaustavila, ne samo zbog neuskladjenih interesa pojedinih nosilaca informacijske djelatnosti, nego i zbog nedostatka financijskih sredstava, odnosno nedovoljne opremljenosti jedinica. Dogo vorili su se da se moraju potpisnici samoupravnog sporazuma i svi drugi nosioci informacijsko -doku mentacijske djelatnosti na sveučilištu što prije uključiti u projekt SZTIJ, koji je od izvanrednog značaja za modemizaciju, odnosno razvoj jugoslavenske informacijske djelatnosti, a u dogovoru s mariborskim sveučilištem trebala bi biti dostignuta smisaona raspodjela i koordinacija rada. Za tu namjenu trebali bi funk cionalno organizirati te smisaono i fleksibilno povezati specializirane informacijske centre u integrirani infor macijski sustav ljubljanskog sveučilišta; završiti opremanje mikroračunarima u njenim bibliotečnim je- dinicama i komplementarno dopuniti programsku opremu centara. Sudionici sastanka mislili su da bi komu nikacijski čvor za ljubljansko sveučilište trebao biti njen računski centar. -74- Visokoškolske biblioteke su u nabavljanju odgovarajuče literature za svoje ko- risnike u posebno teškom položaju, jer se cesto radi o rijetkim i stranim djelima, čija je ci- jena previsoka da bi ih kupile, a ako ih več kupe, cesto se radi samo o jednom primjerku u čitavoj republici. Korisnici takodjer ne mogu čekati u redu kako bi takvu literaturu posudili redovnim putem (ili posudjivanja gradje kuči uopče nema - npr. periodika). Objema dakle ostaje samo mogucnost fotokopiranja. Zato bi moralo biti odgovarajuče zakonodavstvo za područje zaštite autorskih prava, medju prioritetnim zadacima mlade države. 3.5. KORISNICI BIBLIOTEKA Kvantitativni podaci o korisnicima visokoškolskih biblioteka, koje vidimo iz ankete (tabela 2), prilično su nesigurni, a posebno nam ne omogučuju usporedbe svih bibli oteka.95 Zato su biblioteke koje nemaju točne evidencije same ocijenile koliko imaju odista aktivnih korisnika (korisnika, koji biblioteku posjete barem jednom godišnje). Te ocjene nije moglo dati 13 biblioteka, a kod ocjene u Središnjoj tehničkoj biblioteci podatak je očito pogrešan. Mogli bismo reči samo da je u cijelosti aktivnih korisnika mnogo više nego što je upisanih studenata na sveučilištu. Približno bismo mogli ocijeniti da čak 2/3 ko risnika visokoškolskih biblioteka nisu študenti ili su študenti drugih fakulteta (tzv. vanjski korisnici). Ako još zbrojimo sve visokoškolske učitelje, znanstvene djelatnike i suradnike, kojih je na ljubljanskom sveučilištu 1990/91. godini bilo 1.392, vidimo da naše visoko- oo školske biblioteke (barem večina njih) služe prilično širokom krugu korisnika. Inače, študija o korisnicima biblioteka bilo je napravljeno več nekoliko, no na žalost nisu obuhvatile sve visokoškolske biblioteke niti su bile radjene istom metodologi- jom, da bi mogli usporedjivati podatke. Podaci, koji su nam dostupni govore da korisnici inače nisu zadovoljni bibliotečnim fondovima i djelatnošču biblioteka, a na drugoj strani od 98 Neke biblioteke uopče ne upisuju korisnike, več posudju gradivo na revers. Druge opet nemaju godišnjeg upisa, nego novoupisane korisnike dopisuju k starima (nema izdvajanja kartoteka). Treči način je godišnji upis kako novih tako i "starih " korisnika. 99 Zbog toga su prijedlozi, po kojima bi trebao broj upisanih studenata na fakultetima biti osnova za financi ranje visokoškolskih biblioteka, prihvatljivi samo u slučaju da te biblioteke postanu potpuno zatvorenog tipa. -75- njih i ne očekuju mnogo više od čuvanja gradje. Študenti imaju priličan broj primjedbi na opskrbljenost biblioteka, jer je u njima premalo studijske literature (koja cesto nije dostupna ni na tržištu). Glede na to da u biblio tekama nikada nije dovoljno studijske literature (bez obzira koliko te literature ima) i sama sveučilišta bi mogla u tom smjeru nešto učiniti i tirne smanjiti pritisak na biblioteke. Spomenimo još nekoliko konkretnih podataka iz istraživanja o kvaliteti študija na ljubljanskom sveučilištu (Ule, Miheljak, 1989). Ono sto povezuje studijski proces s indi vidualnim radom studenata su i informacijska sredstva te studijska literatura. Ali samo 9 % anketiranih mislilo je da su se za vrijeme študija dobro osposobili za uporabu informacijskih sredstava. Čak polovica studenata željela je imati osigurane skripte za sve predmete u studij- skom procesu, dok se druga polovica zauzela za proučavanje originalne stručne litera- ture.'0' Samo je 19 % anketiranih mislilo daje na raspolaganju dovoljno kvalitetne stu dijske literature, ostalima je nedostajala prije svega novija originalna domača i strana litera tura. Dostupnošču literature su najzadovoljniji študenti fakulteta društvenih znanosti 27,5 % ih je mislilo da je dovoljno kvalitetne literature, a 10,6 % ih je označilo stanje beznadežnim) i študenti medicinskog fakulteta (zadovoljnih 21 %, 16,7 % misli daje stanje 102 v beznadežno). Cak 36,8 % anketiranih studenata je odgovorilo da još nikada nije pri studi- Autorica študije o studijskim pomagalima i literaturi (Zagmajster, 1990.) smatra da bi morali osigurati veču dostupnost studijske literature po nižini cijenama i da bi bilo smisleno osnovati posebnu sluibu na nivou sveučilišta, koja bi pomoču računara pratila tekuče potrebe za obaveznom literaturam na čitavome sveučilištu. Ta služba bi takodjer pratila koja literatura nije više dostupna (tj. koja je rasprodana) i brinula da dodje do ponovnog tiskanja odnosno jeftinije reprodukcije. Trebala bi organizirati i jeftinije izdavanje novih knjiga, tiskanih najjeftinijom tiskarskom tehnikom i na manje luksuznom papiru, te tražiti pomoč subven cioniranjem od strane društva i doprinos pojedinih visokoškolskih organizacija, organizirati i antikvarnu pro- daju udžbenika, studentima bi morala omogučiti plačanje u ratama, a trebala bi naručivati i stranu literaturu. U istraživanju o korisnicima visokoškolske biblioteke bivše Visoke škole za organizaciju rada u Kranju, njen autor (Urbanija, 1985., str. 56) dolazi do sličnih rezultata i zaključuje: "Tvrdnja da u prosjeku skoro polovica studenata (47,5 %) ne koristi dodatnu studijsku literaturu je, unatoč tome što to kod nas trenutno nije moguče usporedjivati s nekim drugim odgovarajučim istraživanjem, upozorenje da treba nešto učiniti, ako ne Želimo da visokoškolski študij postane srednjoškolsko učenje." 102 Zanimljiv je podatak da samo po bilješkama študira najviše studenata Fakulteta za prirodoslovne zna nosti i tehnologiju (17,6 %), studenata viših škola (16 %), tehničkih fakulteta (15 %) i Biotehničkog fakulteta (13 %), dok nijedan anketirani študent medicine ne študira samo po bilješkama. -76- diju koristilo stranu literaturu, a 27,1 % je redovno koristi, jer to zahtijeva studijski proces. Čak 36,2 % odgovara da inozemnu literaturu inače koristi, iako studijski proces to od njih ne zahtijeva. Prilične razlike su normalno i izmedju fakulteta (K = 0,35). Študenti redovito ko- riste stranu literaturu, jer to zahtijeva studijski proces, u slijedečem odnosu: študenti viših škola (13,1 %), fakulteta društvenih znanosti (27,4 %), tehničkog fakulteta (22,6 %), FPT (30,6 %), BF (16,7 %) i MF (83,7 %). Iskustva iz više biblioteka govore da študenti traže prije svega obaveznu litera- turu, a kako je broj studenata velik, te potrebe nije moguče zadovoljiti. Takodje opažamo i da u slučajevima kad pedagoški djelatnici koriste biblioteku, oni na to naviknu i svoje štu dente - naviknu ih i na odgovarajuči odnos prema njoj i njenim djelatnicima. A tamo gdje su biblioteke napola privatne zbirke knjiga za profesore i gdje čak o stručnim stvarima biblio teke odlučuju nebibliotekari, biblioteka sama nema nikakav status, a ni struka ugled. Spominjemo još i študije koje svjedoče o tome da tzv. informacijska kultura u našem društvu nije na visokom stupnju. U študiji korisnika NUK-a, njen autor (Popovič, 1988.) utvrdjuje da "veliki dio korisnika dolazi u NUK prije svega s namjenom zadovol- javanja tzv. "jednostavne" informacijske potrebe". Biblioteka im dakle znači prije svega spremište gradje. Samo 7 % anketiranih visokoškolskih učitelja, znanstvenih djelatnika i suradnika te 1 % studenata odgovorilo je da do informacija o literaturi dolazi online upora- 104 bom domačih i inozemnih baza podataka. U mariborskoj sveučilišnoj biblioteci su istraživanjem (1990.) potencijalnih ko risnika u 58 poduzeča mariborske regije utvrdili da večina stručnih djelatnika iz gospodar- 103 Rješenje bi bilo u posebnim zbirkam udžbenika. Na stručnom savjetovanju Društva bibliotekara Slovenije, godine 1979., Z. Kert je (Kert, 1979.) govorila upravo o organizaciji biblioteka udžbenika za štu dente. Utvr-djuje da je udžbenik stalno sredstvo pedagoškog procesa i da je tu zadaču obavljao stolječima. Prva zbirka udžbenika nastala je šezdesetih godina u Zapadnoj Njemačkoj, potom su nastajale u Sovjetskom savezu i Europi. U nekim zamljama organiziraju i posebne zbirke sa gradjom, koja je aktualna pri odredjenom studij-skom predmetu, u odredjenom vremenu. Zbirke udžbenika moraju uvijek biti aktualne, zato je nužna ak tivna suradnja sveučilišnih učitelja sa bibliotekama. Rokovi vračanja posudjenih udžbenika su dulji nego pri drugoj gradji. Z. Kert spominje i zbirke propisane studijske literature po študentskim domovima. Te zbirke nisu opsežne, a za posudbu te gradje brine netko od studenata. U referatu nalazimo zanimljiv prijedlog: Zada- tak regionalnog značaja večih opčeobrazovnih biblioteka trebala bi biti i organizacija zbirki visokoškolskih udžbenika i priručnika. 104 Uzroci su i u neinformiranosti korisnika o pristupu informacijama, u cijeni informacije, u nastavnom procesu itd. -77- stva s tog dijela republike Slovenije slabo poznaje i malo koristi informacijske izvore biblio teke. Najviše koriste specijalne biblioteke u svojim poduzečima, slijede im biblioteke škola, na kojima su nekad študirali, onda Sveučilišna biblioteka Maribor i na kraju CTK. Anketa Istraživačkog instituta pri Fakultetu društvenih znanosti medju sveuči- lišnim djelatnicima utvrdjuje, kako im nedostaje vremena za čistu istraživačku djelatnost, pošto ga troše za "rutinske poslove" - medju kojima je i prikupljanje podataka i gradje (Mali, 1988.). Očito je dakle, da biblioteke premalo rade na informiranju korisnika o svojoj djelatnosti kao i na njihovom obrazovanju za traženje informacijskih izvora. S druge strane prosječni korisnik od biblioteke očekuje samo časopis ili knjigu za svoj študij, pedagoški ili istraživački rad (što takodje na svoj način govori o kvaliteti toga rada). Prema podacima iz upitnika 34 (57 %) su biblioteke ljubljanskog sveučilišta u 1990 godini na svojim matičnim visokoškolskim institutima organizirale obrazovanje korisnika. Broj sati, potrošenih za navikavanje na uporabu biblioteka i informacijskih izvora (uglavnom samo studenata) je vrlo različit - u nekim bibliotekama iznosi 2 sata ili više, a u drugim samo jedan sat u studij- skoj godini. Biblioteke (sa iznimkom večih) ne navode da imaju sistematično organizirana predavanja za pedagoško-istraživačke djelatnike ili vanjske korisnike. Navikavanje stude nata na biblioteke i traženje informacija dio je redovitog studijskog procesa samo na nekim fakultetima, obično u okviru tzv. informatike i navedeno je u redovitom rasporedu kao stu dijska obaveza (npr. Medicinski fakultet, Fakultet za šport, Biotehnički fakultet) a u nekim bibliotekama opažaju nezainteresiranost pedagoškoistraživačkih djelatnika za navikavanje 107 na uporabu biblioteke i njenih informacijskih izvora. Večina stručnih djelatnika posjeti biblioteku prije svega da bi koristila časopise, a rjedje i knjige. Slijedi traženje informacija po priručnicima u čitaonici, potom medjubibliotečna posudba i kao zadnje - traženje po informacijskim bazama podataka (upravo to zadnje kao veoma cest razlog posjete biblioteci navodi samo 1,3 % anketiranih; cesti razlog je to za 3 %, a rijetko zbog toga posjeti biblioteku oko 17 % korisnika). Posebno pitanje se odnosilo na mariborsku sveučilišnu biblioteku. Onih nekoliko postotaka korisnika koji je cesto posječuju, dolazi prije svega zbog posudjivanja knjiga. Medjubibliotečnu razmjenu i traženja po stranim ba zama podataka (i zbog potrebne vlastite financijske participacije), naručuju samo rijetki korisnici. Stručni djelatnici bi željeli besplatan pristup svim bazama podataka. Godinu dana prije 33, odnosno 56 %, a isto tako 1986. godine! 107 Smanjivanje broja predmeta; mogučnost samostalnog izabiranja predmeta; vlastiti izbor tema seminar skih radova; više individualnog rada; više neposrednih konakata profesora i studenata; uključivanje stude -78- Neke biblioteke imaju ozbiljne probleme s pedagoškim i istraživačkim djelat- nicima svoje matične institucije pri vračanju posudjene gradje. U nekim bibliotekama oni imaju kod sebe i 25 % fonda biblioteke i to več više godina. Pri takvom stanju i odnosu prema uvodjenju odgovarajučih programa za obrazo- vanje korisnika visokoškolskih biblioteka u studijske rasporede visokoškolskih ustanova i prema poštovanja bibliotečnih pravila od strane visokoškolskih djelatnika, značajnu ulogu ubrzavanja morala bi odigrati sveučilišna komisija za informatiku i bibliotekarstvo. 3.6. OTVORENOST BIBLIOTEKA ZA KORISNIKE Slovenski standardi za visokoškolske biblioteke ne govore o zahtijevanoj mini- malnoj otvorenosti za korisnike (te odredbe ne nalazimo niti u standardima EFLA za vi sokoškolske biblioteke odnosno u standardima za biblioteke koledgea). Ali slijedimo preci- zan zahtjev glede otvorenosti biblioteka u okviru mjerila za financiranje visokoškolskih biblioteka, koja propisuje Ministarstvo za školstvo i šport: osigurana mora biti naj manje 109 osamsatna otvorenost biblioteke dnevno i najmanje pet dana u tjednu (40 sati tjedno). nata u istraživačke projekte i si, te više sredstava za kupovinu kvalitetne literature - tek to bi študente vodilo u biblioteke ipretvaralo ih u "mozgove" visokoškolskih ustanova. j no Na sveučilištu imamo još uvijek biblioteke koje cesto služe tek potrebama uskog kruga visokoškolskih učitelja. U tim bibliotekama mora bibliotekar uvažavati samo uske interese pojedinih predmetnih područja. Ako je takvih zatvorenih, uiem krugu korisnika namijenjenih biblioteka mnogo, onda nije moguče ostvariti niti sveučilišni niti nacionalni bibliotečni sustav. Suvremeni visokoškolski bibliotekar ne služi samo koris- nicima vlastite visokoškolske institucije, nego svim korisnicima u sveučilišnom sustavu te djeluje kao vezni član u nacionalnom informacijskom sustavu" (Filo, 1981, str. 7). 109 Ministarstvo se, jasno, vlastitih mjerila ne drži, što nam ilustriraju podaci iz tabele 2 i tabele 5. U tabeli 2 možema razabrati da su visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta tjedno otvorene od 8 do 72 sata. Manje od 40 sati tjedno otvorenih je 38 biblioteka ili 63,3 %. Sve priče o opčoj dostupnosti informacija i gradje te drugim načelima UNESCO-a su, što se tiče visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta, pod velikim upitnikom! Najdulju tjednu otvorenost imaju (po podacima iz ankete) slijedeče biblioteke: Nacionalna i sveučilišna biblioteka 72 sata, Središnja ekonomska biblioteka 64 sata, Biblioteka pedagoškog fakulteta 67 sati, Središnja medicinska biblioteka 55 sati, Središnja tehnička biblioteka 64 sata, Biblioteka Instituta Jožef Štefan 55 sati. -79- Pitanje otvorenosti za korisnike biblioteke različito obrazlažu, a nekoliko biblio teka sigurno nije otvoreno korisnicima toliko vremena, koliko navode. Neke biblioteke sma- traju npr. da su za korisnika otvorene, ako je otvorena samo čitaonica, a da druge službe ne djeluju. Podaci govore da najkrače vrijeme otvorenosti imaju one biblioteke, u kojima je zaposlenih malo bibliotečnih djelatnika. Kad bi bile npr. biblioteke odjela Filozofskog fakulteta organizirane drugačije, onda ni vrijeme otvorenosti ne bi bilo tako kratko. Vrijeme otvorenosti je pri večini biblioteka rasporedjeno na dopodnevne sate, kad teku predavanja, dok su ljudi na poslu itd. Biblioteke koje imaju samo jednog zaposle- nog djelatnika u njegovom su odsudstvu (godišnji odmor, bolest i si.) zatvorene. Študija korisnika NUK-a (Popovič, 1988.) pokazala je da bi korisnici željeli dulju otvorenost biblioteke i radnim danima i subotama, a priličan dio korisnika je izrazio zelju da bi biblioteka bila otvorena i nedjeljom. Velika čitaonica je mnogim studentima jedi- ni prostor, gdje mogu u miru študirati. Da bi biblioteke (barem sveučilišne i središnje) mo gle produljiti vrijeme otvorenosti, trebalo bi im osigurati financijska sredstva za pokrivanje dodatnih troškova poslovanja (stoje, jasno, nerealno očekivanje). Zaključili bismo sugestijom, da moramo u visokoškolskim bibliotekama dostig- nuti barem takvu otvorenost, kao što to zahtijeva financijer djelatnosti, odnosno onakvu, kakvu to diktiraju i omogučavaju uvjeti za poslovanje središnjih biblioteka za odredjena znanstvena područja te-jasno zadovoljiti jedan od osnovnih zahtjeva UNESCO-a glede djelovanja biblioteka, koji kaže da moraju biti biblioteke otvorene onda, kad to odgovara večini korisnika. 3.7. POSJETA, POSUDBA I MEDJUBIBLIOTEČNA POSUDBA Podatke o posjetama nije navelo 6 visokoškolskih biblioteka (tabela 1), a ostale 54 biblioteke posjetilo je u 1990. godini ukupno 648.776 korisnika, od toga 190.988 (29,4%) otpada na NUK. Svakako su ti podaci o posječivanju prilično nesigurni. Po U nekim bibliotekama jednog posjetitelja cesto više puta zabiljeie (svaki odjel ga zabiljeii posebno); biblioteke, koje imaju gradju po katedrama, ne mogu nadzirati "posjete"; biblioteke, koje imaju čitavu ili dio gradje u slobodnom pristupu, isto tako ne zabilježe svakog posjetitelja koji npr. samo pregleda nekoliko aktu alnih časopisa; neke biblioteke kao posjetu zabiljeie samo one korisnike, koji su bili bilo kako "posluzeni" (posudba gradje, vračanje, informacije), dok druge registriraju svakog, koji je ušao u biblioteku (iako je -80- njima, pored NUK-a, najviše posjeta imaju još Središnja tehnička biblioteka (86.280), Sre- dišnja ekonomska biblioteka (50.277), biblioteka Pedagoškog fakulteta (35.544) i Središnja biblioteka društvenih znanosti (27.261). U tabeli 5 nalazimo podatke o frekvenciji posjetilaca u pojedinim bibliotekama (na koliko minuta u prosjeku se u biblioteci pojavi korisnik). Največu frekvenciju posjete nalazimo u NUK-u (svake 1,2 minute dodje jedan korisnik) u CTK (svake 2,3'minute), u CEK-u (svake 3,9 minute) u ODK (5,4 minute) u biblioteci Pedagoškog fakulteta (svakih 5,9 minuta) itd. Vidimo da su neke biblioteke preopterečene posjetama, a da u drugim jedva da kakav korisnik "poživi" radni dan. 59 biblioteka, koje navode podatke o posudjivanju gradje, posudilo je ukupno 1.382.762 jedinica gradje (godinu dana prije 1.298.742 jedinica). Najviše posudjene gradje zabilježile su Središnja medicinska biblioteka (243.046), Središnja tehnička biblioteka (201.008), NUK (182.888) te Središnja ekonomska biblioteka (119.965). Izračunali smo još i koliko jedinica gradje u prosjeku posude prilikom jedne posjete korisnici u pojedinim bibliotekama. Sve prosjeke nadmašuje Središnja medicinska biblioteka sa 26,15 jedinica bibliotečne gradje na jednu posjetu. Inače se posudba gradje kreče od 1.09 jedinice do 9,90, a u 47 visokoškolskih biblioteka je prosjek 2,3 posudjene jedinice na jednu posjetu. Glede na to da podatke o korisnicim (članovima) biblioteke vode sasvim nejedinstveno, nismo računali specifične gustoče posudjivanja (posudjivanje na jed- nog korisnika). A koliko jedinica bibliotečne gradje pojedine biblioteke posude u jednom satu otvorenosti? Tabela 5 pokazuje da je najopterečenija posudjivanjem CMK (85 posudjenih jedinica gradje na sat otvorenosti), slijede CTK (60,4 jedinice), NUK (48,8), CEK (36), ODK (21 jedinica) itd. Razlika biblioteke, koja je posudjivanjem najmanje opterečena i one koja je najopterečenija, iznosi čak 1 : 170! Indeks uporabe biblioteke (broj jedinica posudjene gradje u odnosu na broj jed inica bibliotečne gradje) je daleko največi u biblioteci FPT - Kemijsko obrazovanje i infor matika (300 odnosno svaka jedinica je godišnje u prosjeku posudjena tri puta). Slijede bibli oteka Više škole za zdravstvene djelatnike (174), Središnja medicinska biblioteka (141), došao npr. samo po naručenu bibliografiju) itd. Podatke o posjeti moramo dakle uzeti s priličnom rezervom. 111 Ta biblioteka ima veoma razvijen sustav medjubibliotečne posudbe fonda časopisa. Cim odredjeni časo pis dodje u biblioteku i pošto je odgovarajuče bibliografski obradjen, več ide u ruke korisnika (korisnici su ili -81- biblioteka Biotehničkog fakulteta Prehrambena tehnologija (140) i biblioteka Akademije za likovnu umjetnost (136) (tabela 1). Prosječno obrtanje knjiga u svim visokoškolskim bibliotekama za 1990. godinu iznosi 0.33 (u prosjeku je bila posudjena svaka treča knjiga). A ako računamo obrtanje za visokoškolske biblioteke bez NUK-a i biblioteke FPT - mehanika (za koju nemarno poda- taka), dobijemo rezultat 0.54, što znači daje bila u 1990. godini posudjena u prosjeku svaka 112 druga jedinica bibliotečne gradje. B. Filo misli (Filo, 1988.) daje faktor obrtanja fonda izmedju 0,50 - 0,80 za vi sokoškolske biblioteke dosta primjeran, jer bi trebale nabavljati specijaliziranu literaturu i fond se ne obrče tako brzo kao u javnim bibliotekama. Nizi obrat znači ili zatvorenost bibli oteke, ili zastarjelost fonda, ili izbor literature, koji je priredjen samo za neke visokoškolske djelatnike institucije. Ako je faktor visi, autorica smatra da je visokoškolska biblioteka • 113 postala posudbena radnja. U 1990. godini su biblioteke putem medjubibliotečne posudbe razmijenile 53.420 jedinica gradje ili prosječno 890 jedinica svaka biblioteka. Prosjek je u tom slučaju varljiv podatak, jer je npr. samo Središnja medicinska biblioteka medjubibliotečno posudila čak 14.464 (27 %) jedinica, Središnja tehnička biblioteka 10.884, biblioteka Instituta Jožef Štefan 7.232 i NUK 5.807 jedinica gradje. Dakle, 4 biblioteke su posudile 38.387 jedinica ili 72 % cjelokupne medjubibliotečne razmjene, dok 15 (25 %), odnosno jedna četvrtina vi- sokoškolskih biblioteka nije imala nikakve medjubibliotečne razmjene, a slijedečih 8 bib lioteka je medjubibliotečno posudilo manje od 10 jedinica gradje u cijeloj godini. Činjenica da je medjubibliotečna razmjena tako slabo razvijena je zabrinjavaju- individualni članovi biblioteke ili kolektivni). Biblioteka statistički vodi kolektivnog člana kao jednog koris- nika, iako takvo članstvo odista znači veči broj korisnika. Zbog takvoga brojanja članova biblioteke i broj posudjenih jedinica na jednu posjetuje tako veliki. Pored togajejedan od uzroka tako velikog posudjivanja i u dugim rokovima za vračanje studijske gradje. Študenti mogu posuditi studijsku gradju i za cijelu školsku godinu (gradju posude na početku škotske godine i vrate je na kraju). Zbog toga je biblioteka manje op- terečena posudjivanjem studijske literature i bolje se posvečuje kvalitetnoj obrodi gradje, medjubibliotečnoj posudbi, suradnji s bibliotekama svog stručnog područja, obrazovanju korisnika itd. 112 Do identičnih rezultata došlaje M. Sepe u analizi (Sepe, 1976.) visokoškolskih biblioteka za 1975. go dinu! Za 1968. godinu je izračunala prosječno obrtanje knjiga za sve visokoškolske biblioteke sveučilišta u Ljubljani 0.38 (Sepe, 1979.). 112 Faktor obrta fonda od 0,50 i 0,80 je u 1990. godini imalo samo 9 visokoškolskih biblioteka. -82- ca, u nekim bibliotekama se pitaju, zašto bi trebalo koristiti medjubibliotečnu posudbu, kad 114 korisnici to ne zahtijevaju! 3.8. STRUČNI KADROVI I NJIHOV STATUS » Dobro stručno osposobljeni odnosno kvalificirani bibliotečni djelatnici temeljni su uvjet organiziranja i djelovanja kvalitetnog bibliotečno-informacijskog sustava. Iako pos- toje stručni standardi za izračun potrebnog broja bibliotečnih djelatnika, kod nas je to drugačije: jedne kriterije odredjuje jedan finacijer (Ministarstvo za školstvo i šport), drugačije drugi (Ministarstvo za kulturu), dok se opet na svoje kriterije opire treči financijer (Ministarstvo za znanost i tehnologiju). Možemo dakle tvrditi da ne znamo precizno, koliko- bibliotečnih djelatnika bi trebalo biti zaposlenih u našim visokoškolskim bibliotekama da bione "odgovarajuče" ispunjavale svoje zadatke. Ako izračunamo potrebne bibliotečne djelatnike po kriterijima Ministarstva za školstvo i šport, uvažavajuči visinu financiranja, j 14 U slučaju biblioteka odjela doista se ne čini racionalno da se postupcima te vrste posudjivanja bave po jedine biblioteke. Bilo bi bolje u okviru Filozofskog fakulteta organizirati središnju službu za medjubibliotečnu razmjenu (a potrebe bi jo j mogle posredovati biblioteke odjela ili pak pojedini korisnici). Godine 1969. M. Sepe utvrdjuje: "Predmetne biblioteke, s iznimkom CMK, sve manje koriste mogučnosti medjubibliotečne po- sudbe. Bili uzroci takvi ili drugačiji, čini se, da svaka biblioteka pokušava sama kupiti svu knjižnu gradju koju trebaju njeni čitaoci. Ili su bibliotečni djelatnici premalo načitani da bi znali potražiti knjižno gradivo i neg- dje drugdje, a ne samo u knjižarama, ili su korisnici nepromjenljivo tvrdi u svojim navikama, ili pak možda medjubibliotečna razmjena kod nas ne djeluje dovoljno sigurno" (Sepe, 1969., str. 32). Uvažavali smo dva spomenuta standarda odnosno kriterija (Ministarstva za školstvo i šport) i u tabeli 5 prikazali usporedbu stvarnog i "potrebnog" broja kadrova. Po kriterijima Ministarstva za školstvo i šport bib liotekar se financira faktorom 3.00 po kolektivnom ugovoru, što normalno treba uzeti u obzir, ali i usporediti vrijednost boda, koju priznaje Ministarstvo za školstvo i šport i onu, koju isplačuju pojedine visokoškolske us tanove (ta je obično osjetno viša). Pri kriterijima koje navode slovenski standardi za visokoškolske biblioteke, uvažavali smo samo tzv. bibliotečni dio (fond, prirast, posudba, čitaonica, otpis, me-djubibliotečna posudba), jer su standardi tamo gdje se radi o informacijskoj djelatnosti i procesiranju baza podataka, premalo dorečeni; zato smo zvjezdicom označili one biblioteke kojim pripada još odredjeni broj bodova glede njihove informacijske razvijenosti. Strani standardi (npr. za biblioteke koledgea) za nas nisu upotrebljivi, jer računaju broj djelatnika, koji pripadaju središnjoj sveučilišnoj biblioteci. Po tim standardima bi u okviru ljubljanskog sveučilišta morali imati tako organiziranu (centraliziranu) bibliotečnu djelatnost, da bi za nju bilo dovoljno 98 bibliotečnih djelatnika! -83- mogli bi reci da je zapošljavanje bibliotečnih djelatnika priredjeno kriterijima a ne potre bama struke. "Priznate" i stvarne brojke se čak slažu, samo se ponegdje vidi da bi si biblio teke, glede priznatih financijskih sredstava, mogle priuštiti još ponekog zaposlenog bib- liotečnoga djelatnika. NUK i CTK nisu financirane po tim kriterijima. Ako potrebe za bibliotečnim djelatnicima za čistu "bibliotečnu" djelatnost izračunamo po kriterijima slov enskih stručnih standarda, dolazi do razlika u nekim bibliotekama. Ti kriteriji su stručniji od kriterija Ministarstva za školstvo i šport, potrebno bi ih bilo dopuniti elementima za mjer- enje informacijske djelatnosti biblioteka (vidjeti tabelu 5). 1991. godine (tabela 2) bilo je u visokoškolskim bibliotekama ljubljanskog sveučilišta redovito zaposlenih 328 djelatnika (a 1990. godine 337). Medju njima je bilo 274 (83,5 %) stručnih djelatnika i 54 (16,5 %) upravnih i tehničkih djelatnika. Djelomično zaposlenih je bilo 18,5 djelatnika. Uvažavajuči činjenicu daje večina (52) upravnotehničkih djelatnika zaposlena u tri veče biblioteke, možemo tvrditi da praktično skoro u svim biblio- 117 tekama i razne administarativno-tehničke poslove obavljaju sami stručni djelatnici Sama obrazovna struktura stručnih djelatnika je pogodna: 144 stručna djelat nika (52,5 %) ima najmanje visoko obrazovanje, 77 višu (28 %) i srednju naobrazbu 37 (13,5 %), dok je bibliotečnih manipulanata 16 (6 %). Američko bibliotečno društvo npr. preporučuje, da bi medju profesionalnim kadrom trebalo biti barem 35 % akademski obra- zovanih, u Kanadi vazi preporuka za 31 %. Tvrdimo daje u našim bibliotekama kadar sa J JQ visokom naobrazbom neodgovarajuče zaposlen. Po slovenskim standardima moraju biti u visokoškolskim bibliotekama zapos lena najmanje 2 stručno osposobljena djelatnika. No, u 3 biblioteke nemaju redovito zapos lenog nijednog bibliotečnog djelatnika, a u 24 biblioteke je zaposlen samo jedan djelatnik (vidi tabelu 6). Glede na to 45 % visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta glede kadra ne dostiže propisani minimum; 61,7 % biblioteka ima zaposlena dva ili manje bibli otečnih djelatnika, tri ili manje zaposlenih ima 76,6 %, a četiri ili manje zaposlenih ima 89,9 % biblioteka. U pet največih biblioteka (što predstavlja 8 % biblioteka) je zaposlenih Na nekim fakultetima ili odjelima su odredjene tehničke službe organizirane zajednički (pošta, fotokopi ranje, kurirski poslovi itd.) tako da su bibliotečni djelatnici oslobodjeni od takvih poslova, dok drugdje te poslove za biblioteku obavljaju sami. 11R U 20 biblioteka ima jedini zaposleni bibliotečni djelatnik visoku naobrazbu. Dakle, barem u jednoj trečini visokoškolskih biblioteka visoko obrazovani kadar obavlja i poslove za koje ima previsoku naobrazbu! -84- Tabela 6: Struktura biblioteka prema broju zaposlenih broj red. zap. 0 1 2 3 4 5 11 15 20 58 116 328 broj bibliot. 3 24 10 9 8 1 1 1 1 1 1 60 % bibliot. 5% 40% 16,66 % 15% 13,33 % 1,66.% 1,66.% 1,66.% 1,66.% 1,66.% 1,66.% 100% čak 220 bibliotečnih djelatnika, odnosno 67 % svih. Slika 1: Postotak svih zaposlenih u poj edinim bibliotekama ostoll 17.87. 1 A y NUK -116(35,4 %), CTK - 58 (17,7 %), CMK - 20 (6,1 %), CEK - 15 (4,6 %), ODK - 11 (3,4 %), a u ostalih 55 biblioteka zaposleno je 33 % kadra. -85- Od ukupno 274 stručna djelatnika, koncem 1991. godine ih čak 70 nije imalo obavljen stručni ispit, odnosno 21 %. Biblioteka, koje nemaju zaposlenog nijednog djelatnika s visokom naobrazbom (bibliotekari, dokumentalisti), je 9 (15 %), dok je u 1989. godini takvih bilo 24 % svih bibli oteka. Zanimljivo je da u nekim bibliotekama uopče ne opažamo rast kadrova npr. još od 1968. godine (Središnja biblioteka Biotehničkog fakulteta ima kao i sada 3 zaposlena, bibli oteka Pravnog fakulteta je smanjila broj kadra sa 6 na 4, Biblioteka FAGG - arhitektura ima još uvijek samo 1 zaposlenog). Izračunali smo i koliko upisanih studenata dolazi na jednog stručnog djelatnika visokoškolske biblioteke, kako bi barem približno dobili sliku njihove opterečenosti (tabela 5). Najslabije stanje je na Strojarskom fakultetu (905 studenata na bibliotečnog djelatnika), slijede: Elektrotehnički fakultet (780), FAGG - arhitektura (590), Viša škola za zdravstvene djelatnike (513), FPT - Kemija i kemijska tehnologija (509) itd., a na drugoj strani imamo i biblioteke odjela - na nekima od njih dodje na jednog bibliotečnog djelatnika npr. 12 od nosno 13 studenata (Filozofski fakultet). Odgovarajuča kadrovska struktura visokoškolskih biblioteka i kvaliteta tih kadrova pomoči če i poboljšanju statusa samih biblioteka i njihovih djelatnika. U Zakonu o bibliotekarstvu zapisano je daje djelatnost visokoškolskih biblioteka namijenjena prije sve- ga odgojno-obrazovnom procesu, odnosno da je njihova djelatnost (ne)posredno vezana za pedagoški, istraživački i umjetnički rad. Na žalost u praksi se cesto dogadja da biblioteke na nekim fakultetima nemaju odgovarajuči status i njihove djelatnike svrstavaju u kategorije administarativnih djelatnika. Bibliotečni djelatnici morali bi biti aktivno uključeni u odgojno-obrazovni pro ces, a kadrovi s visokom naobrazbom habilitirani u odgovarajuče nazive. To bi bio put za pridobivanje statusa i ugleda te za izjednačavanje s akademskim osobljem na sveuči- lištu.^ Zaključili bi tvrdnjom da je u visokoškolskim bibliotekama ljubljanskog sveučilišta zaposlen kvalitetan kadar, koji je zbog neracionalne organizacije i slabog statusa, kojeg imaju biblioteke u okviru pojedinih visokoškolskih ustanova, slabo "iz- korišten" i ne može davati odgovarajučeg učinka. 120 Sjetimo se da su nekod u bibliotekama radili priznati učenjaci, znanstvenici... Da ne idemo previse da- leko u povijest, za profesionalno obavljanje stručnih poslova nakon 1918. godine bibliotekar u znanstveno} biblioteci moraoje imati doktorat znanosti, a kasnije diplomu fakulteta i profesorski ispit (tzv. stručni izpit). -86- 3.9. PROSTORI BIBLIOTEKA I ČITAONICE Za obavljanje svoje djelatnosti biblioteke trebaju prostore koji odgovaraju njiho- voj ulozi unutar sveučilišta. Prostori moraju osigurati čuvanje bibliotečne gradje i obavl janje bibliotečne djelatnosti, ne glede na to, da li se radi o centraliziranom ili decentralizira nem tipu organizacije. Osigurati moraju normalnu dostupnost gradji za sve' kategorije korisnika (i invalide), omogučiti racionalnu organizaciju radnog procesa, odgovarajuči 121 smještaj osoblja i opreme pa i mijenjanje namjene pojedinih djelova biblioteke. Slovenski standardi zahtijevaju da sveučilišne i središnje visokoškolske biblio teke za odredjena znanstvena područja moraju imati svoje vlastite zgrade. Veličina vi- sokoškolskih biblioteka mora biti ovisna o veličini sveučilišta odnosno visokoškolske usta nove, pedagoških metoda, broja i specifičnosti bibliotečne gradje te razvijenosti informacij ske službe. Nove prostore treba planirati za najmanje 20 godina unaprijed. Bibliotečna zgrada trebala bi ispunjavati načela fleksibilnosti i funkcionalnosti. Bibliotečna gradja mora biti dostupna u slobodnom pristupu, a u zatvorenim spremištima biblioteke čuvaju arhivske primjerke, rukopise, stare i dragocjene knjige te manje traženu literaturu. Prostori moraju osigurati racionalan proces rada i zato moraju slijediti odgo varajuči red. Prostori za korisnike moraju biti razvrstani tako da omogučavaju jednostavnu orijentaciju te brzu i učinkovitu uporabu bibliotečnih službi. Prostori moraju biti pravilno osvijetljeni, prozračivani i grijani, dovoljno veliki i funkcionalno opremljeni (visokoškolske biblioteke moraju imati posebno odgovarajuče postavljenu računarsku i komunikacijsku op- remu i informacijske izvore - kako zbog potreba bibliotečnog osoblja tako i posjetilaca). Postoje precizni standardi za izračun veličina pojedinih prostora za zatvorena spremišta, slobodni pristup, korisnike, kataloge, rad bibliotečnih djelatnika i druge površine. Stanje u visokoškolskim bibliotekama ljubljanskog sveučilišta (uz rijetke iznimke) daleko je od zahtjeva odnosno preporuka standarda. Svih 60 visokoškolskih bibli- 2 122 oteka ima na raspolaganje 20.796 m prostora (tabela 2). Ako oduzmemo prostore 72/ " Standardi za visokoškolske biblioteke točnije opredjeljuju prostorne potrebe biblioteka i daju osnovne smjernice, ali zahtijevaju da se pri svakoj novoj gradnji ili večoj adaptaciji voditelj biblioteke ili dekan od nosno predstojnik mora savjetovati sa republičkom matičnom službom. 122 U tabeli su zvjezdicom označene biblioteke u kojimaje poslije 31.12.1990. došlo do promjena prostora. Biblioteka FF - arheologija dobila je nove prostore van Filozofskog fakulteta. Središnja biblioteka društvenih znanosti adaptacijom prostora dobila je dodatne prostore i potom promjenama u njihovoj namjeni prilično -87- NUK-a (8.410 m2), za 59 visokoškolskih biblioteka ostaje samo 12.386 m2 prostora. Za usporedbu navedimo da Sveučilišna biblioteka Maribor ima 11.519 m površine! Ako oduzmemo još i prostore onih biblioteka, koje su veče od 1.000 m , za 56 visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta ostaje još samo 7.326 m prostora! (slika 2) Medju prostorno "veče" visokoškolske biblioteke spadaju još biblioteke FAGG - gradjevinarstvo i geodezija (542 m2) i Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo (540 m ) te Središnja biblioteka društvenim znanosti (700 m ). Na manje od 100 m2 prostora djeluje 34 (56.7 %) visokoškolskih biblioteka, a na 50 m2 i manje djeluje 18 biblioteka, odnosno 30 % visokoškolskih biblioteka obavlja svoju djelatnost u prostorima, koji ne dostižu standard za dvosobni stan. No, da slika bude potpuna postoje i visokoškolske biblioteke, koje uopče nemaju vlastitih prostora ili ih pak dijele s drugim djelatnostima fakulteta (npr. biblioteka je istodobno kabinet za pedagoške djelatnike, fond biblioteke se nalazi po hodnicima ili predavaonicama, u biblioteci se obav lja administrativna djelatnost za odjel, knjižni fond je smješten po kabinetima profesora, u njihovim ormarima itd.). Izračunajmo još i koliko jedinica knjižne gradje stoji (bolje rečeno - leži) na m prostora u bibliotekama. Slovenski standardi pri izračunu potrebnog prostora nisu pretjerano zahtjevni u usporedbi s onima iz razvijenih zamalja i zahtijevaju za zatvorena spremišta poboljšala svoje prostorne uvjete. Dodatne prostore je dobila i biblioteka BF - stočarstvo. Osjetno se je po- goršalo stanje u biblioteci BF - agronomija, koja je pri selidbi u nove prostore svoju djelatnost morala organ izirati na 80 m2 (prijašnji prostori su imali preko 200 mil). Manja preuredjivanja su obavili i u biblioteci Centra za razvoj sveučilišta. -88- lm za 250 svezaka. Ako sve prostore, koji su na raspolaganju pojedinim bibliotekama "namijenimo" zatvorenim spremištima, dolazimo do zaključka da još uvijek postoje 23 bib lioteke (38,3 %), koje ni svoj knjižni fond ne mogu čuvati po propisima. A gdje su prostori za osoblje i djelatnost biblioteke? Kako čuvaju svoje gradju i obavljaju djelatnost po našim izračunima "najopterečenije" biblioteke, što čemo posebno izložili, najbolje znaju njihovi korisnici (vidi tabelu 7). Tabela 7: Broj jedinica gradje na nt Biblioteka fakulteta/odjela Institut za biologiju jedinica knjiž. gradje na m' FF - Komparat. književnost i literarna teorija FF - Povijest umjetnosti BF - Agronomija FPT - Montanistika FF - Klasična filologija FF - Etnologija FF - Sociologija 878 734 671 597 586 564 550 521 U tabeli 4 smo po standardima koje navodi J. Thompson (Thompson, 1987.) izračunali koliko prostora bi pojedina biblioteka trebala več samo za zatvorena spremišta, odnosno da bi postavila gradju u slobodan pristup, kako bi odgovarajuče čuvala fond mono grafskih i periodičnih publikacija (neknjižna gradja nije ubrojena, ni prostori za osoblje i ko- risnike). Po tim standardima 25 visokoškolskih biblioteka (41,7 %) nema dovoljno prostora 7 O A niti za jednostavno Čuvanje knjižne gradje. Prostori biblioteka su nefunkcionalni, cesto uopče nisu bili gradjeni za namjene biblioteke ili pak pri gradnji nisu bili uvažavani odgovarajuci standardi. Oprema je zastarjela 123 U Velikoj Britaniji dijele zahtjeve za prostorom s obzirom na to da U se radi o monografskim publikaci jama ili o jedinicama periodičnih publikacija (godišta). 124 2 Standard predvidja za zatvorena spremišta 4 m2 za 1.000 jedinica monografija i 8,1 m za 1.000 jedinica periodike (časopisa), a za gradju u slobodnom pristupu 4,7 m za 1.000 jedinica monografija i 9,4 m za 1.000 jedinica časopisa. Za korisnike se računa na sjedište 2,3 m prostora, a za izračun broja sjedišta pos- toji više načina - jedanje da računamo 1 sjedište na 4 študenta. -89- (police, radna mjesta, pultovi za posudjivanje gradje, oprema čitaonica itd.), sa iznimkom novijih ili prije kračeg vremena adaptiranih biblioteka. Ponegdje imaju probleme s elek- tričnom energijom, grijanjem, pa čak i vlagom. Radni prostori su negdje krajnje nepri- mjereni za bibliotečne djelatnike (premali, bez odgovarajuče svjetlosti, bučni i si.). Poseban problem visokoškolskih biblioteka je njihova prostorna razdijeljenost - neke biblioteke fakulteta ili odjela su razbacane (i po cijelom gradu). Takav je slučaj biblio teka Biotehničkog fakulteta i posebice Fakulteta za prirodoslovne znanosti i tehnologiju. Ni stanje čitaonica i čitaoničkih sjedišta ne budi pretjeran optimizam. M. Zagmajster je u analizi o materijalnoj opremljenosti visokog školstva (Zagmajster, 1985) utvrdila: slaba trečina visokoškolskih ustanova nije imala čitaoničkih mjesta; večina čitaonica brijala je od 10 do 40 sjedišta; približno 1/4 visokoškolskih instituta smatrala je da su njihove čitaonice premale u odnosu na broj korisnika. Koncem 1991. godine samo je 17 (28,3 %) visokoškolskih biblioteka-imalo dis locirane čitaonice. Bez dislociranih čitaonica je dakle 71,7 % visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta. U dislociranim čitaonicama korisnicima je na raspolaganje 1.026 125 mjesta. ^ Bez čitaoničkih mjesta je 14 biblioteka ili 23.3 % - dakle skoro četvrtina vi sokoškolskih biblioteka. Biblioteka, koje nemaju organizirane čitaonice, ali imaju čitaonič- ka sjedišta, je 30, ili 50 %. Normalno, medju njima su velike razlike, jer su ponegdje čitaonička mjesta unutar organiziranog slobodnog pristupa (i radni uvjeti su dakle odgo- varajuči) ili su pak ta sjedišta na raspolaganju na neodgovarajučim mjestima. 60 visokoškolskih biblioteka ima za korisnike ukupno 1.455 čitaoničkih sje dišta (takvih ili drugačijih!). S obzirom na slovenske standarde ljubljansko bi sveučilište trebalo u studijskoj 1990/91. godini 1.141 čitaoničkih sjedišta. Na prvi pogled se dakle čini da su biblioteke dovoljno bogato opremljene čitaoničkim sjedištima, no ipak, ako poznaje- 127 mo realnost, ta je daleko od idealnog stanja. Središnja sveučilišna biblioteka bi tim bi 125 Večina ihje u CEK-u (260), NUK-u (236) i Biblioteci Pravnoga fakulteta (100). 1 *?& U predavaonicama, kad nema predavanja u samom prostoru, gdje se posudjuje i obradjuje gradja; koris- nik dodje do sjedišta pošto npr. lektor "oslobodi" stolicu uz svoj radni stol i si 127 Standardi pri izračunu uvažavaju samo broj studenata upisanih na sveučilište, a medju korisnicima vi sokoškolskih biblioteka je barem toliko nestudenata koliko i studenata, jer su sve biblioteke javne. Ne uva žavaju ni pedagoške, istraživačke i druge djelatnike fakulteta. U praksi nam taj standard dakle slabo služi i -90- standardima morala imati čak polovicu potrebnih čitaoničkih mjesta (570), a ima ih više od polovice manje. Pošto je teško odrediti odgovarajuči broj potrebnih čitaoničkih mjesta, jer se razlikuje kako organizacija pojedinih sveučilišta u svijetu tako i potrebe i navike studenata, medjunarodni standardi kao primjerne navode samo okvirne brojke: od 20-60 % sjedišta na cjelokupnu populaciju upisanih studenata na sveučilištu (Filo, 1988.). Ljubljansko bi sve- učilište po toj preporuci trebalo imati 4.565 čitaoničkih mjesta (a imalo ih je 1.455). Broj čitaoničkih sjedišta na študenta po pojedinim visokoškolskim biblio tekama izračunat je u tabeli 5. Prosjek za cijelo sveučilište bio je 16 studenata na jedno čitaoničko sjedište. Najteže stanje je na Filozofskom fakultetu (gdje se inače več adaptira prostor za zajedničku čitaonicu), FAGG - Arhitekturi te Fakultetu za elektrotehniku i računarstvo. Uvjereni smo da bi bilo moguče, u okviru svakog fakulteta, nači odredjen prostor te se adaptacijom promijeniti barem u najnužniju Čitaonicu, ako to več nije moguče u okviru prostora biblioteke. Ovako izgleda da na nekim fakultetima nisu svjesni kako nužno potrebno bi bilo u njihove biblioteke i dodatno investirati, da bi uopče mogle biti bi blioteke. 3.10. STROJNA, PROGRAMSKA I KOMUNIKACIJSKA OPREMLJENOST Podatke iz upitnika o stroj noj, programskoj i komunikacij skoj opremljenosti do- punili smo, tako da predstavljaju stanje u prosincu 1991. Zaustavimo se prvo kod raču- narske opreme. Nikakvu računarsku opremu nije imalo 6 visokoškolskih biblioteka (počet- kom 1991. godine bez takve opreme bilo je još 22, ili 37 % biblioteka). U računarskoj opre- bilo bi potrebno izračun potrebnih sjedišta vezati uz broj aktivnih korisnika visokoškolskih biblioteka. U 1990/91. godini bilo je ukupno na ljubljansko sveučilište upisanih 22.824 studenata, a visokoškolske biblioteke su ocijenile da su imale u tom razdoblju 56.674 aktivnih korisnika (i to samo 47 biblioteka, jer ih 13 nije imalo niti približnog podatka). Isto tako standard ne uvažava, da postoji 60 visokoškolskih biblioteka te da zbog pre- plitanja znanstvenih područja jedan korisnik može biti član npr. pet visokoškolskih biblioteka. A pošto su te biblioteke rasporedjene u različitim djelovima grada, korisnik treba za študij u svakoj biblioteci po jedno čitaoničko sjedište, a ne u svih pet ukupno samo jedno! 12H Sveučilišna biblioteka u Mariboru ima 400 čitaoničkih sjedišta (na mariborskom sveučilištu je u studij- skojgodini 1991/92 ukupno upisanih 10.741 studenata). -91- mi prevladavaju osobni računari tipa Atari-ST ili PC-AT kompatibilni. Računari Atari-ST su najrašireniji - koriste ih u 33, odnosno 55 % biblioteka, a nabrijali smo ih 55 (od tipa 260 do 2080, bez ili sa tvrdim diskovima). Kompatibilne računare PC (uglavnom tipa AT 286, ili tipa XT, drugdje i AT 386) koriste 32, odnosno 53 % biblioteke, svih je bilo 57.129 Obje vrste računara koriste u 13 biblioteka. Terminale (VT 100, VT 220, VT 320) koristilo je 13 biblioteka, a ukupno ih je bilo 91. Printere nije imalo 11 biblioteka, koje su inače imale osobne računare. CD-ROM čitače smo našli u 8 biblioteka. Veliki dio računarske opreme u bibliotekama več je zastario te je amortiziran i bit če je potrebno zamijeniti suvremenijom: odgovarajuči terminali (VT 420) i tiskači, čitači za bar-kodove, dodatni CD-ROM čitači itd. Na raznolikost nailazimo i kod upotrebe programske opreme, jer biblioteke ko riste: ATLASS, TRIP, STEVE, CDS/ISIS, S 1032, editore (za procesiranje "baza poda- taka"!?) te vlastite programe. Do nedavno je najrašireniji programski paket bio STEVE za procesiranje i rad sa datotekama na osobnim računalima Atari; koncem 1991. godine još ga je uvijek koristila 31 od 42 biblioteke, koje su procesirale baze podataka. Baze podataka vi- sokoškolskih biblioteka, koje su dostupne na računarskim sustavima IZUM/ATLASS odno sno RCUL/TRIP, uglavnom su rezultat konverzija (ponekad i čestih) iz formata lokalne pro gramske opreme (STEVE, ISIS itd.), a na on-line sustavima procesira baze samo nekoliko biblioteka Mnogo visokoškolskih biblioteka nema osnovnih mogučnosti komunikacije. One koje su uključene u sveučilišnu mrežu ili na JUPAK, postavljaju problem presporog odziva računara zbog opterečenosti komunikacijskih linija ili čvorova računarskih sustava. U sveučilišnu računarsku mrežu uključene su 23 (38 %) biblioteke, a od tih i na JUPAK 6 biblioteka (vlastiti JUPAK priključak imaju: NUK, CTK, IJS). Skoro 2/3 ili 62 % visoko školskih biblioteka dakle, krajem 1991. godine nema komunikacijskih mogučnosti. Bez moderniziranja strojne opreme i uporabe jedinstvene programske opreme (barem na razini bibliografskih baza podataka) i uredjenja komunikacija, o izgradnji jedin- stvenog bibliotečnog informacijskog sustava sveučilišta normalno ne možemo govoriti. Posebice u zadnje dvije godine u biblioteke su prodrli mikroračunari IBM PC kompatibilni, pa Atari više ne kupuju. -92- 3.11. FINANCIRANJE Visokoškolske biblioteke, kao i cijelo visoko školstvo u Sloveniji, večim dije- lom financira Ministarstvo za školstvo i šport, a sufinanciraju Ministarstvo za znanost i teh nologiju (tzv. INDOK djelatnost) i Ministarstvo za kulturu (djelimice samo NUK). Sredstva za biblioteke Ministarstvo za školstvo i šport ne uplačuje namjenski bibliotekama, nego od- govarajučim visokoškolskim ustanovama, koje ih onda same dijele dalje, a Ministarstvo za znanost i tehnologiju uplačuje namjenska sredstva preko ugovora neposredno bibliotekama. NUK namjenski sufinanciraju sva tri ministarstva. Kod nas dakle sveučilište nema za- jedničkog sveučilišnog fonda iz kojeg bi rasporedjivalo visokoškolskim ustanovama finan- 130 cijska sredstva, izmedju ostalog i za bibliotečnu djelatnost. Mjerila za sufinanciranje biblioteka od strane Ministarstva za školstvo i šport sežu još u vrijeme bivših samoupravnih interesnih zajednica i "nagradjuju" skladišnu funk- 131 ciju biblioteka - što više fonda ima biblioteka, više sredstavajoj pripada. Zbog toga u bibliotekama ima toliko neaktualne i zastarjele gradje i, kao što smo več vidjeli, otpisa po bibliotekama skoro i nema. U kriterijima nije predvidjeno financiranje informacijske funkcije biblioteka, automatizacije poslovanja, izgradnje računarskih baza podataka, on-line pretraživanja infor macija po stranim bazama podataka, itd. Izgradnja baza podataka i trazenje informacija službeno sufmancira Ministarstvo za znanost i tehnologiju, no ipak nekakvih čvrstih mjerila 132 za sufinanciranje biblioteka nema. Ne možemo govoriti ni o jasnoj razvojnoj strategiji, koju bi ministarstvo trebalo, sufinanciranjem, slijediti. Problematičan je i sustav financiranja kupovine bibliotečne gradje, koji je nasli- jedje bivše Zajednice obrazovanja Slovenije. Sredstva za kupovinu gradje uključena su 130 Zato je teško utvrditi, koliki je udio svih financijskih sredstava, koja se prikupe pri članicama sveučilišta, namijenjen za bibliotečnu djelatnost. 131 Na 8.000 jedinica bibliotečne gradje financira sejedan bibliotečni djelatnik za 42 sata tjedno. Sa svakih 1.000 jedinica više ili man je, sati se povečavaju ili smanjuju za 4,2 sata tjedno. Biblioteka mora biti o tvore na najmanje 8 sati na dan i 5 dana u tjednu. Pored bibliotečnih djelatnika ministarstvo financira i materijalne troškove biblioteka. 132 Radi se o umjetnom razdvajanju bibliotečne i informacijsko-dokumentacijske djelatnosti, Čemu su u svi- jetu napravili kraj prije više od desetlječa. -93- naime, u sredstva za pedagoški proces visokoškolskih ustanova, a večina za kupovinu lit erature upotrebljava sredstva, koja su namijenjena djelatnicima biblioteke i njenim materi- jalnim troškovima. Iako je komisija za visoko školstvo pri bivšoj Zajednici obrazovanja Slovenije na sjednici davnog 20.9.1976. odlučila da ubuduče nesamostalne visokoškolske biblioteke dobivaju namjenska sredstva (izdvojena iz sredstava za pedagoški proces) za ku povinu literature, do realizacije te odluke nikada nije došlo. Suprotno tome nabavka nacio nalno značajnih informacijskih izvora (strana literatura, baze na CD-ROM-u, inozemne baze podataka itd.) sufinancirana je namjenskim ugovorima, tako da je potrošnja financij- skih sredstava kontrolirana. Na taj način Ministarstvo za znanost i tehnologiju sufinancira nabavku literature u okviru ljubljanskog sveučilišta za obje samostalne i središnje visoko školske biblioteke. Večina (nesamostalnih) visokoškolskih biblioteka uopče nema ni utjecaja ni pregleda nad visinom sredstava koje pojedina visokoškolska ustanova namijenjuje djelat- nosti svoje biblioteke. Isto tako, zbog neodgovarajučih mjerila financiranja od strane Mini- starstva za školstvo i šport, nema elemenata konkurentnosti medju bibliotekama, a ni meha- 133 nizma za aktiviranje biblioteka nekom zajedničkom cilju. Problematična su i sredstva za kupovinu gradje (odnosno informacijskih iz vora), koja su uključena u sredstva za istraživačke projekte. Ne postoji naime automatizam, po kojem bi mogle i biblioteke imati dio tih sredstava. Gradju koja je iz tih sredstava nabavljena smatraju istraživači (skoro) svojim vlasništvom. Da bi i na tom području dostigli namjensku potrošnju sredstava, fmancijer istraživačkog rada morao bi najprije odrediti koliki postotak sredstava od projekta mora biti potrošen za kupovinu literature (nor malno u okviru odgovarajuče visokoškolske biblioteke). Ni financiranje tri samostalne biblioteke (NUK, CTK, UKM) nije sistemski riješeno. Do 1985. godine bile su financirane prema posebnom samoupravnom sporazumu, kojeg su potpisale s bivšim interesnim zajednicama (obrazovanje, istraživačka djelatnost, 133 Još 1965. godine je A. Vižintin upozoravao: "Jasno znamo da dok god biblioteka (posebice ako je veča i značajnija) ne bude u nekom smislu samostalna samoupravna jedinica u okviru svoje radne organizacije, dok ne bude jasno znala za svoje zadače a istodobno i za sredstva s kojima može slobodno raspolagati i ula- gati ih u zajedničke akcije, toliko dugo cemo zanimanje za zajedničke akcije samo umjetno pobudjivati, bez večih učinaka" (Vižintin, 1965., str. 49). 134 Biblioteke smatraju da se u tom slučaju radi o društvenim sredstvima i da se, po završenom is- traživačkom projektu, gradja mora vratiti u biblioteke te služiti i drugim korisnicirna. -94- kultura). Narednih godina zajednice nisu obnovile sporazum, več su samo indeksirale iznose iz prijašnjih godina. Biblioteke se tako moraju pri svakom ministarstvu posebno truditi da dobiju sredstva za svoju djelatnost. Isto tako nije dorečeno financiranje središnjih biblioteka za odredjena znanstvena odnosno stručna područja. Uredjeno financiranje (pored organizacijskih promjena) visokoškolskih biblio teka preduvjet je za njihovu bilo kakvu djelatnost, i to iz zajedničkog izvora. Ndmjenski je potrebno iz republičkih sredstava financirati kupovinu nacionalno značajnih informacijskih izvora, računarske i komunikacijske opreme, programske opreme te obrazovanje biblio- tečnih djelatnika i korisnika bibliotečnog informacijskog sustava. Djelovanje svake po jedine visokoškolske biblioteke moralo bi biti ugovorom, stimulativno i potpuno namjenski financirano (normalno, problematično je drobljenje sredstava na 60 biblioteka, jer se tirne gubi učinak!). Osigurani moraju biti i odgovarajuči kontrolni mehanizmi. Dosadašnje sufinanciranje tzv. specializiranih INDOK centara postalo je več anahronizam (jer je zadača svake biblioteke, da postane informacijsko središte), potrebno je na novo definirati koje posebne informacijske centre treba republika glede na njen nacional ni plan znanosti i stoje njihova zadača (visi nivoi procesiranja informacija). Ministarstvo za znanost i tehnologiju več djeluje u smjeru sistematičnog uredjenja financiranja biblioteka, a ipak če se morati u to uključiti i ostala dva ministarstva te takodjer i ljubljansko sveučilište. 135 Moguče je financiranje neposredno iz odgovarajučeg nacionalnog fonda za bibliotečnu informacijsku djelatnost ili iz odgovarajučeg sveučilišnog fonda. Više se zauzimamo za prvi način, jer osigurava urav notežen razvoj na razini cijele republike. -95- 4. POVEZIVANJE VISOKOŠOLSKIH BIBLIOTEKA U SLOVENIJI Formalnu osnovu za povezivanje visokoškolskih biblioteka u Sloveniji daju Zakon o bibliotekarstvu te Stručna mjerila i kriteriji za visokoškolske biblioteke. Na BIS visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta ne možemo gledati kao na izoliran, samo sebi dovoljan sustav, več samo kao na dio šireg bibliotečno-informacijskog sustava u Sloveniji. Zato demo se zaustaviti na konceptu BIS-a republike, te pri realizaciji sustava u okviru spomenutog sveučilišta. 4.1. BIBLIOTEČNO-INFORMACIJSKI SUSTAV SLOVENIJE Zakon o bibliotekarstvu (9. član) odredjuje da se sve samostale i nesamostalne biblioteke u Sloveniji povezuju u bibliotečno-informacijski sustav, što znači, "da se sav stručni rad udružuje u jedan jedinstveni uzorak, za kojega je karakteristično da sva djelat- nost teče po planiranom putu te je povezana i stručno uskladjena, tako da nijedna biblioteka ne može djelovati izolirano, to jest - ne može biti sama sebi cilj, več je sastavni dio sustava, tj. uskladjenog djelovanja svih biblioteka, koje djeluju u korist društva i pojedinica u tom društvu" (Povezovanje, 1987., str. 5). S obzirom na zakon, jedinstvenost BIS-a posebice osiguravaju: matična djelat- nost, jedinstvena stručna obrada gradje, jedinstven način prikupljanja i obrade informacija te podataka, jedinstveno vodjenje kataloga i druge dokumentacije o gradji te zajedničko osiguravanje djelovanja središnjih (odnosno, umjesto tih, uzajamnih računarskih) kataloga i razvijanje medjubibliotečne posudbe. No, kvalitetno i racionalno djelovanje sustava moguče je samo uz uvodjenje suvremene komunikacijske i računarske opreme te organiziranosti sustava (razvijanje vertikalnog i horizontalnog povezivanja različitih vrsta biblioteka) i o or- ganizacijskoj i stručnoj osposobljenosti svake biblioteke, koja djeluje u sustavu. 7 Ofi Na prvom savjetovanju jugoslavenskih društava bibliotekara u Ljubljani, 1949., več se govori o povezi- vanju biblioteka, a koristi se termin "mreže". Zahtjevane su mreže koje bi povezale istovrstne i raznovrsne bi blioteke, te nužnost brzog uspostavljanja jedinstvene mreže biblioteka. Savjetovanje na Bledu, godine 1971., bilo je več u cijelosti posvečeno koncepciji BIS-a po republikama tadašnje Jugoslavje, njegovim nosiocima i njihovim zadačama. -96- Zakon o bibliotekarstvu opredjeljuje BIS kao nerazdvojni dio društvenog sus- tava informiranja, koji se povezuje sa jednakim sustavima u drugim djelovim (sada več bivše) Jugoslavije, te se navezuje na sustav znanstveno-tehničkog informiranja i u jedinst- 137 veni nacionalni sustav informiranja. Jedna od značajki našeg BIS-a je da u njemu djeluje više različitih vrsta biblio teka: - opčeobrazovne biblioteke - školske biblioteke - visokoškolske i sveučilišne biblioteke - nacionalna biblioteka. Koncem 1990. godine u Sloveniji djelovalo je više od tisuča biblioteka, različito razvijenih i prije svega razdrobljenih te premalo (odnosno uopče ne) povezanih. Biblioteke trebale bi u sustavu radno suradjivati, uskladjivati svoje djelovanje i razvoj te za- jednički osigurati što veču dostupnost gradje, informacija itd. Ako na BIS gledamo kao na sustav, gdje se biblioteke - glede na društvene razvojne ciljeve odnosno potrebe korisnika - funkcionalno i strukturalno povezuju u medjusobno ovisnu i kooperativnu mrežu, moramo uvažavati dva kriterija: - mjesto, ulogu i funkciju biblioteka u vlastitoj mreži - tzv. funkci onalni kriterij, koji je temelj vertikalnog povezivanja; - okolinu, u kojoj djeluju biblioteke - tzv. teritorijalni kriterij, koji je osnova horizontalnom povezivanju biblioteka (Povezovanje, 1987.). Vidimo da BIS predstavlja suvremeno koncipiran sustav, u kojem su biblioteke funkcionalno i strukturalno povezane u medjusobno ovisnu i kooperativnu mrežu. 4.2. TERITORIJALNI I STRUČNI PRINCIP POVEZIVANJA U BIS BIS je organiziran po teritorijalnom principu (povezivanje na nekoj teritoriji) kao republički bibliotečni sustav, u čijem okviru djeluju opčinski bibliotečni podsustavi. 237 Takvo povezivanje obrazloženo je programskim smjernicama UNESCO, koje naglašavaju potrebu povezi vanju sustava znanstvenog i tehničkog informiranja (UMISIST) i sustava biblioteka, dokumentacijskih cen- tara i arhiva (NATIS) u j edinstveni nacionalni sustav informiranja (GIP). -97- Zakon je definirao i matične biblioteke kao one biblioteke, koje pored svoje temeljne djelat nosti obavljaju još i posebne zadače, kojima utvrdjuju i razvijaju stručnost, organiziranost, povezanost i jedinstvenost bibliotečne djelatnosti. Matičnu djelatnost obavljaju na odredjenom području: za područje opčine ili za područje republike. Funkcije opčinskih matičnih biblioteka obavljaju po zakonu one opčeobrazovne biblioteke, koje ispunjavaju odredjene uvjete. Te bi biblioteke trebale pratiti, ocjenjivati i usmjeravati stručni rad svih biblioteka, koje djeluju na njihovom području (i školskih, specijalnih, visokoškolskih). Čini se da je takav koncept danas zastario i da je potrebno u novom zakonu o bibliotekarstvu ponovno opredijeliti matičnost. Posebice za visokoškolske i specijalne bibli oteke teško je očekivati ocjenjivanje i usmjeravanje od strane opčinskih matičnih - opče- obrazovnih biblioteka. Visokoškolske i specijalne biblioteke več su i sad više vezane direk tno na republičku matičnu biblioteku te na (buduče) središnje biblioteke za odredjena znan stvena odnosno stručna područja. Pri matičnosti je potrebno naime uvažavati dva vidika: vidik teritorijalnosti i vidik usmjerenosti pojedine biblioteke, glede tipa u koji je uvrštena (Kamenik, 1981.). Uz opčinske matične biblioteke, čija je zadača skrb za razvoj i djelovanje svih tipova biblioteka na njenom području, prisutna je i matičnost, koja je stručno definirana (npr. republička matična služba povjerila je dio matičnosti za biblioteke tehničkog područja CTK, a mari borska sveučilišna biblioteka obavlja matičnost za sve specijalne biblioteke mariborskog područja itd.). Dvojnost je dakle prisutna i moramo je uvažavati. Kakvi bi dakle, mogli biti oblici i mogučnosti povezivanja visokoškolskih bib lioteka s odgovarajucim opcinskim matičnim bibliotekama? Ako polazimo od odredbi zakona (30. član) glede matičnosti, več samu zadaču razvijanja stručnosti i organiziranosti bibliotečne djelatnosti te skrb za stručno obrazovanje djelatnika u bibliotekama ne možemo automatski pripisati opčinskoj matičnoj biblioteci. Potreban je precizan dogovor o tome, koja biblioteka če na odredjenoj teritoriji preuzeti točno odredjene zadače (bilo opčinske matične biblioteke ili visokoškolske odnosno središnje visokoškolske biblioteke za odre djena znanstvena područja). Te zadače su: vodjenje pregleda biblioteka, pračenje, ocjenjivanje i usmjeravanje stručnog bibliotečnog rada, skrb za stručno obrazovanje bibliotečnih djelatnika, uskladjivanje nabave bibliotečne gradje te usmje ravanje otpisane gradje. -98- Što se tiče koordinacije nabave bibliotečne gradje, čini se da je u slučaju vi- sokoškolskih biblioteka važniji stručni i funkcionalni (sveučilišni) vidik, dok teritorijalni (u ovom slučaju nacionalni) obavlja republička matična biblioteka. Normalno je, da opčinske matične biblioteke, u dogovoru s visokoškolskim bibliotekama, dopunjuju svoju gradju stu- 139 • dijskom literaturam za študente ili da skrbno organiziranom medjubibliotečnom posud- bom dobiju potrebnu gradju iz biblioteka van njihovog područja. Vodjenje pregleda svih biblioteka na svojem području a tirne i točan pregled vi- sokoškolskih biblioteka nužno je, ako opcinska matična biblioteka želi posredovati referalne informacije svojim korisnicima. Uključenjem u sustav uzajamne katalogizacije (makar i pa sivno), mogu korisniku iz svojeg okoline posredovati brze informacije o stanju fondova vi- sokoškolskih biblioteka i poštedjeti ga nepotrebnog (a cesto i neuspješnog) putovanja u drugo mjesto, od biblioteke do biblioteke. Opcinska matična biblioteka svakako mora poznavati stanje bibliotekarstva u opcini i potrebe, koje okolina od bibliotecnih informacijskih jedinica zahtijeva. Ukoliko potrebe na njenom području nisu pokrivene, osigurava ih iz Šireg područja te stimulira ne samo povezivanje različitih tipova biblioteka na njenem području, nego i van njegovih granica. Funkciju republičke matične biblioteke obavlja Narodna in univerzitetna knjižnica, a pri njenim zadačama mogu sudjelovati i druge stručno osposobljene biblioteke. NUK je tako nositelj odnosno veza cjelokupnog BIS-a, a opčinske matične biblioteke tre- bale bi biti veze njegovih podsustava na području opčina. Drugi tip povezivanja biblioteka temelji na stručnom principu (povezivanje bib lioteka istog stručnog odnosno znanstvenog područja). U stručne mreže povezuju se pose- bice visokoskolske i specijalne biblioteke, a ostali tipovi biblioteka u teritorij alne mreže 139 Posebno aktivne bi morale biti opčinske matične biblioteke zbog studenata iz njihove opčine, koji studi- raju drugdje i u svojoj matično] okolini nemaju na raspolaganju odgovarajuče visokoskolske biblioteke. 140 Ako dodje do drugačije teritorijalne podjele republike Slovenije, onda če to vjerojatno biti regijska od nosno okrutna matična biblioteka. 141 Kao republička matična biblioteka, NUK brine i za razvijanje bibliotečne struke u republici te za stimu liranje i organiziranje istraživačkog rada na području bibliotekarstva, za organizaciju stručnog obrazovanja bibliotecnih djelatnika i za vodjenje središnjih kataloga, odnosno uzajamnog kataloga. -99- (opčeobrazovne i školske). 18. član Zakona o bibliotekarstvu predvidja vertikalno odnosno stručno povezi- vanje biblioteka. Visokoškolske i specijalne biblioteke, koji obavljaju svoju djelatnost na is- tom ili srodnom znanstvenem području (područjima), medjusobno se radno povezuju tako da jedna od njih obavlja zadacu središnje biblioteke za odredjeno znanstveno odnosno stručno područje. Upravo ona brine za koordinaciju nabave gradje, za sto brži protok stručnih i znanstvenih informacija s njenog znanstvenog područja, za suradnju biblioteka svojeg okružja u sustavu kooperativne obrade gradje, za povezivanje s koordinatorima speci- jaliziranih baza podataka za odredjena znanstvena odnosno stručna područja (ako te funk cije ne obavlja sama) itd. Iako formalno do definiranja vertikalnog povezivanja odnosno stručne mreže još nije došlo, več neko vrijeme teče povezivanje na nekim znanstvenim odnosno stručnim područjima. Isto tako teče i formalni postupak za definiranje mreže. 4.3. POVEZIVANJE PREKO KOOPERATIVNE OBRADE BIBLIOTEČNE GRADJE: SLOVENSKI UZAJAMNI KATALOG Tradicionalni oblik povezivanja biblioteka bio je centralni katalog, kojeg je za slovenske biblioteke vodio NUK od 1961. godine dalje, na osnovu "Pravilnika o centralnom katalogu biblioteka u Sloveniji". Uz to su bili uspostavljeni još i područni stručni katalozi pri tzv. središnjim stručnim bibliotekama. 142 To normalno ne znači da se srednješkolske biblioteke odredjenih stručnih područja ne bi mogle redovito uključivati u stručnu mrežu biblioteka. Informacije svakako trebaju, a i gradju iz pojedinih stručnih po dručja. 143 U okviru ljubljanskog sveučilišta područne su kataloge vodile slijedeče biblioteke: - Središnja tehnička biblioteka (tehnika, prirodoslovno matematičke znanosti); - Središnja medicinska biblioteka (biomedicina); - Središnja ekonomska biblioteka (ekonomske znanosti); - Središnja biblioteka Biotehničkog fakulteta (biotehničke znanosti); - Biblioteka Pravnog fakulteta (pravo); - Središnja biblioteka društvenih znanosti (društvene znanosti). -100- Razvojem računarske, komunikacijske i odgovarajuče programske opreme za distribuiranu obradu bibliografskih podataka (COBISS) te uspostavljanjem uzajamnog kata loga slovenskih biblioteka (tzv. COBIB - kooperativna bibliografska baza podataka) izgrad nja tradicionalnog središnjeg kataloga na klasični način (kataloške kartice) postala je nepo trebna. Kičmu slovenskoga BIS-a danas predstavlja računarski potpomogriuta mreža biblioteka sa zajedničkom bazom podataka i uzajamnim katalogom. Encvclopedia of Librarv and Information Science ima na str. 300 definicij u - "uzajamna katalogizacija": postupak koordinirane, istodobne izgradnje zajedničke baze po dataka, u kojoj sudjeluju dvije ili više biblioteka ili informacijskih centara; oni djelomično ili u cijelosti koriste podatke, koji su rezultat katalogizacija u drugim kooperativnim cen- trima, ili pak daju izvorne kataloške podatke o jedinicama, kojih u bazi podataka još nema. Bivša Istraživačka zajednica Slovenije je sa 1988. godinom verificirala Računski centar mariborskog sveučilišta u "domačina" (host) BIS-a i SZTI u Sloveniji. U (bivšoj) Jugo slaviji je uzajamno procesiranje jugoslavenske bibliografske baze podataka (YUBIB) zapo- čelo u siječnju 1988., u nju su se prvo uključile nacionalne biblioteke republika i pokrajina, sveučilišne biblioteke te različite specializirane biblioteke. Osamostaljivanjem Slovenije govorimo o COBIB kooperativnoj bibliografskoj bazi podataka. Uzajamna katalogizacija znači decentraliziranu i koordiniranu obradu bibli ografskih jedinica. Uzajamni katalog je zajednička baza podataka, koja se oblikuje kao re zultat koordinirane i jedinstvene obrade bibliotečne gradje u bibliotekama sustava. Biblio teke koje sudjeluju preuzamaju več postoječe zapise u svoje lokalne baze podataka (gdje ih dopunjavaju obzirom na vlastite potrebe), a nove zapise dodaju na uzajamni nivo samo ako ih nije netko prije njih obradio, odnosno ako imaju dozvolu za dopunjavanje zapisa. Na takav način čitava je gradja obradjena samo jednom. Svugdje u svijetu se pokazalo da suradnja u mrežama uzajamnih kataloga pridonosi večoj djelotvornosti i smanjivanju troškova pri obradi gradiva. Uz bibliografske podatke svaki zapis u uzajamnom katalogu ima i podatak o lokaciji (šifra biblioteke), te tako združuje funkciju nekadašnjih centralnih Termin "uzajamna katalogizacija" označava zajedničku (uzajamnu) izgradnju kataloga odnosno baze podataka dvije ili više biblioteka i odnosi se iskljčivo na računarski vodjene kataloge (Kanič, 1987). 145 Prvi uporabni sustav uzajamne katalogizacije razvili su u okviru OCLC (Ohio College Library Centre) godine 1971. -101- kataloga s funkcij om online kooperativne obrade bibliotečne gradje. Dodatni produkt sus- tava su i podaci, koje biblioteke trebaju za vodjenje i upravljanje. Uzajamni je katalog potvrdio daje njegovo postojanje i djelovanje za BIS odgo- varajuče, posebice zbog opče funkcionalnosti, jer: - omogučava obuhvačanje podataka za sve vrste bibliotečne gradje, - osigurava unose, procesiranje i izradu ispisnih oblika za sve osnovne funkcije slovenske nacionalne bibliografije, - pri kompatibilnoj opremi omogučava kopiranje zapisa u lokalne sustave, - zamjenjuje tradicionalne središnje kataloge i predstavlja mehani- zam medjubibliotečne posudbe, - omogučava traženje po svim bitnim identifikacijama bibliografskih jedinica, koje uzajamni katalog obuhvača, te je normativnog karaktera, jer: - osigurava jedinstvenost bibliografskih opisa gradje, - osigurava jedinstvenost računarskih zapisa (UNIMARC) na nivou vodjenja sustava, - omogučava razmjenu podataka s drugim sustavima (UNIMARC u osnovnoj funkciji promjenjivog formata), - za opise gradje ima ugradjenu normativnu kontrolu osnovnih identifikacija (npr. autorske oznake, predmetnice). Pošto smo u Sloveniji BIS koncipirali (i zakonski) kao jedinstveni sustav u ko- jem se ravnopravno povezuju svi tipovi biblioteka od nacionale pa do zadnjeg posudjivač- kog mjesta, nastoji se postupno uključiti različite vrste biblioteka. U tom jedinstvenom ra- čunarskom sustavu obrade bibliotečne gradje uspješno je več bila zaključena akcija uklju- čivanja regionalno značajnih opčeobrazovnih biblioteka, a trenutno je u takodjer u tijeku akcija uključivanja manjih biblioteka tog tipa. U tijeku je i projekt uključivanja visoko- školskih i važnijih specijalnih biblioteka u kooperativni sustav. Jasno je da zbog potrebnih računarskih i komunikacijskih kapaciteta, akciju ne mogu izvesti biblioteke same, te su zato 146 O prednostima i nekim slabim točkama sustava uzajamne katalogizacije govori gradja o sistemsko- povezujučim i bibliografsko-informacijskim osnovama BIS-a. (Razvoj, J989.) -102- sufinancirane od strane odgovarajučih ministarstava. S obzirom na to da su do sad i biblio teke i tzv. SIC gradili svoje baze podataka na različitim računarima i s različitom programs- kom opremom (unatoč jedinstvenom sufinanciranju i projektima!), donosi njihovo uk- ljučivanje u jedinstveni sustav i dodatne probleme. Osnovno pitanje, pred kojim stojimo u ovom trenutku, je sažeto u slijedečem: "Zapletenije pitanje i još nejasniji odgovor je: kako udružiti več postoječe i ražvijajuče se sustave u nacionalni automatizirani katalog ili čak u uzajamni katalog? Pri tom se tehničke smetnje čine najmanjim zlom, jer se postavlja ključno pitanje financija i politike: možemo li ukrotiti, i u interesu zajednickih koristi, združiti sredstva, snagu i znanje, koji su sad raspršeni svuda naokolo? Glede dramatičnog uspona uzajamne katalogizacije i čiste eko nomske potrebe racionalizacije rada i promjene postupaka, možemo očekivati da če nam to uspjeti, a takav razvoj postaviti če uzajamni katalog i s njim povezane poslove u središte djelovanja biblioteke" (Kanič, 1987., str. 6). 4.4. STRUČNA MJERILA I KRITERIJI ZA VISOKOŠKOLSKE BIBLIOTEKE: OSNOVA BIS SVEUČILIŠTA BIS sveučilišta preciznije definiraju Mjerila i kriteriji za visokoškolske biblio teke (tzv. Standardi za visokoškolske biblioteke). Jugoslavenski standardi bili su prihvačeni 1975. godine na VI skupštini SBD u Sarajevu. Načrt slovenskih standarda je u okviru Saveza bibliotečnih društava Slovenije (Zveza bibliotekarskih društev Slovenije, dalje - SBDS) nastajao 1980. godine i več tad je imao sva načela koja predstavljaju temelje bib- liotečno-informacijskog sustava sveučilišta (Filo, 1986.). Nakon donošenja Zakona o bibli- otekarstvu SBDS dao je prijedlog u raspravu svim ondašnjim samoupravnim interesnim za- jednica i visokoškolskim radnim organizacijama. Sekcija za sveučilišne biblioteke pri SBDS počela je u jesen 1985. godine pre- radjivati tekst prijedloga slovenskih standarda. Konačni tekst slovenskih stručnih mjerila i 147 U biti se radi samo o preporukama, jer bi standardi inače morali biti formalno potvrdjeni u Jugoslaven- skom zavodu za standardizaciju. Tako se slovenski standardi zovu Mjerila i kriteriji a ne standardi. Kako se visokoškolske biblioteke medjusobno jako razlikuju, standardi postavljaju samo načela, na kojima gradimo or- ganizaciju bibliotečnog informacijskog sustava i usmjeravamo poslovanje svake pojedine visokoškolske bi blioteke. -103- kriterija za visokoškolske biblioteke bio je potvrdjen na skupštini SBDS na Bledu, go- dinel987. Stručni savjet za bibliotekarstvo RS potvrdio ih je na sjednici 9.2.1989, te predložio da ih potvrde i oba sveučilišta. Sekcija za sveučilišne biblioteke se pri izradi mjerila i kriterija nije mogla oslo- niti na uzore iz drugih zamalja. Ne samo zato, "što bi numerički podaci bili za nas čista utopija, nego prije svega zato, što je sveučilišna biblioteka u inozemstvu cesto prototip središnje biblioteke sveučilišta, čiji organski dio su i fakultetske biblioteke, ako postoje. Isto tako standardi za sveučilišne biblioteke, koje je pripremila IFLA za konferenciju u Chi- cagu, 1985., a namijenjeni su zamljama u razvoju, govore samo o sveučilišnoj biblioteci kao jedinoj biblioteci sveučilišta" (Filo, 1987., str. I).148 Temeljna zadača visokoškolskih biblioteka po našim je standardima da služe obrazovanju, istraživanju, študiju i odgoju u visokoškolskom odgojno-obrazovnom procesu, znanstvenom i stručnom radu djelatnika drugih radnih organizacija te permanentnom obra zovanju svih gradjana. Ishodište standarda je stajalište po kojem mogu visokoškolske biblioteke obavl- jati svoje zadače samo u okviru BIS-a sveučilišta, koji je medjusobno dogovorena te stručno i funkcionalno organizirana veza svih visokoškolskih biblioteka na sveučilištu, a vrh sustava je u središnjoj sveučilišnoj biblioteci. BIS sveučilišta mora biti homogena mreža, potpomognuta računarskim mogučnostima. BIS sveučilišta sastavni je dio informa- cijskog sustava sveučilišta, BIS-a republike, sustava znanstvenih informacija te društvenog sustava informiranja. Izgradnja takvog sustava je kontinuiran proces, koji mora preobliko vati biblioteke u informacijske službe, "koje če biti aktivan i neophodan faktor obrazovnog i istraživačkog procesa na sveučilištu informacijskog doba, a isto če tako očuvati i sve hu- manističke vrijednosti, koje je čovjek stolječima stvarao" (Filo, 1987., str. 3). U BIS sveučilišta povezuju se slijedeči tipovi visokoškolskih biblioteka: - sveučilišne biblioteke - središnje visokoškolske biblioteke za odredjena znanstvena 148 Iniciranje medjunarodnih standarda za sveučilišne biblioteke potječe iz godine 1981., kad je radna sku pina pri IFLA na susretu u Leipzigu prvi put predstavila program za izradu standarda. Prijedlog je bio tako široko koncipiran, da bi mogao obuhvatiti različite tipove sveučilišnih biblioteka u različitim državama (i one koje su istodobno nacionalne). I medjunarodni standardi su u biti preporuke, na osnovu kojih pojedine države potom oblikuju vlastite standarde. Inače bi mogli tvrditi da u razvijenim državama u posljednjem desetlječu bibliotečni standardi skoro i nisu više predmet rasprava, jer su značajnije druge teme. -104- odnosno stručna područja - ostale visokoškolske biblioteke (biblioteke visokih i viših škola, fakulteta, umjetničkih akademija, odjela, instituta, biblioteke domova ili študentskih centara). Središnja biblioteka BIS-a sveučilišta je sveučilišna biblioteka, a središnje vi sokoškolske biblioteke za odredjena znanstvena odnosno stručna područja povezuju sve vi- 149 sokoškolske i specijalne biblioteke na svojem stručnom području u republici. Pored same organizacije i sadržaja BIS-a na sveučilištu, namjenjuju standardi za visokoškolske biblioteke posebno poglavlje i korisnicima tog sustava. BIS sveučilišta je ot- voreni sustav, ne zadovoljava samo potrebe sudionika visokoškolskog študija (študenti, vi- sokoškolski učitelji, znanstveni i stručni suradnici), nego je namijenjen svim gradjanima, kojima su bibliotečna gradja i službe potrebni za permanentno obrazovanje, stručni i znanst veni rad te za kulturno djelovanje. Prava i dužnosti korisnika visokoškolskih biblioteka te uvjete i način uporabe gradje i službi odredjuju visokoškolske biblioteke u svojim bib- liotečnim pravilima. Standardi uvode i član, po kojem se korisnicima, koji trebaju više jedinica bib- liotečne gradje za izradu istraživačkog projekta ili pedagoškog procesa omogučava da iznimno mogu posuditi gradju na dulje vrijeme. Nakon zaključivanja rada, za koji su trebali gradju, moraju je vratiti u biblioteku. Standardi nadalje precizno opredjeljuju pojedine službe, kako u večim, tako i u manjim visokoškolskim bibliotekama, te posebno informacijske izvore, koji moraju svojim opsegom, sadržajem i kvalitetom omogučavati bibliotekama izvodjenje informacijskog, pedagoškog i istraživačkog procesa na sveučilištu. Visokoškolski institut smije započeti 149 Na osnova tih mjerila i kriterija radna je skupina Komisije za bibliotekarstvo, informatiku i dokumen- taciju ljubljanskog sveučilišta (M. Ambrožič, S. Bahor, T. Kobe i A. Martelanc) u sječnju 1991. izrodila načrt teksta: "Bibliotečno-informacijski sustav ljubljanskog sveučilišta". Tekst je bio najavnoj raspravi, ali do nje gove verifikacije na sveučilištu nije došlo. U okviru visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta več neko vrijeme teku nastojanja da bi došlo do jedinstvenog poslovanja biblioteka, a tirne i njihovih bibliotečnih pravila. Unatoč dobrim namjerama sastavljača standarda, da to bude u korist bibliotekam, to nije ostvareno. Pošto ne vaze jedinstvena pravila (kako za biblioteke tako i za razne kategorije korisnika), koja jednako su precizna kao u slučaju biblioteka na Zapadu, u našim visokoškolskim bibliotekama prisutan je izuzetno visoki stupanj privatizacije bibliotečnog fonda od strane pedagoških i istrafivačkih djelatnika. -105- odgojno-obrazovni program tek onda, kad osigura u fondu zakonom o bibliotekarstvu i standardima odredjenu - primjerenu količinu stručno obradjene bibliotečne gradje te odgo- 152 varajuču informacijsku službu. Posebno je u standardima izloženo i značenje sistematičnog izdvajanja zastar- jele gradje, kako visokoškolske biblioteke ne bi postale čuvari zastarjelelog fonda. Najviše pozornosti je u standardima posvečeno bibliotečnim djelatnicima, koji moraju biti odgovarajuče stručno osposobljeni, kako bi mogli sudjelovati u obrazovnom i istraživačkom procesu visokoškolske ustanove. Moraju imati odgovarajuču bibliotečnu od- nosno informacij sku naobrazbu ili če teoretska i praktična znanja za rad u visokoškolskim bibliotekama pridobiti praksom u sveučilišnoj, središnjoj visokoškolskoj ili drugoj odgo varajuče osposobljenoj biblioteci. Bibliotečni djelatnici moraju obaviti odgovarajuči stručni izpit iz bibliotekarstva, odnosno pridobiti odgovarajuče znanstvene naslove. Svi moraju biti osposobljeni za rad s informacijskom i telekomunikacijskom tehnologijom te za njenu upo- rabu. Za zahtjevnije stručne ili organizacijske poslove trebalo bi da dostignu magisterije i doktorate znanosti. Standardi navode i pojedine profile bibliotečnih djelatnika, a broj i profil djelat- 153 nika visokoškolskih biblioteka odredjuje se po posebnoj metodologiji. Standardi u prilogu precizno navode poslove i zadače bibliotečnih djelatnika (glede različitog stupnja naobrazbe, te mjerila za ocjenjivanje rada tih djelatnika). Odredjuju da u visokoškolskoj __ Količina je i precizno odredjena: Sveučilišne biblioteke morale bi imati barem 100.000 jedinica gradje te 1.000 naslova periodike, od toga barem 200 strane; središnje visokoškolske biblioteke za odredjena znan stvena odnosno stručna područja barem 50.000 jedinica gradje i 200 naslova periodike, od toga barem 150 inozemne; ostale visokoškolske biblioteke barem 10.000 jedinica gradje i 100 naslova periodike, od toga barem 50 strane. Čini se da nam te odredbe inače mogu služiti za osnovu, a ipak se u slučaju središnjih vi sokoškolskih biblioteka pokazalo da je, zbog različite organiziranosti pojedinih biblioteka, teško ustrajati na istim principima za sve. Npr. Središnja biotehnička biblioteka koordinirano nabavlja gradju (posebice stranu literaturu) i potom je - po prijašnjem dogovoru - dijeli po bibliotekama odjela, tako da sama ima u fondu samo 9.333 jedinica gradje i 119 naslova periodike. Uvjeti za početek djelovanja središnjih visokoškolskih biblio teka su tada pod upitom, jer propisane brojke onemogučuju onim znanstvenim disciplinama, koje imaju uži krug visoko specijaliziranih korisnika (fizika i biofizika, matematika, pedagogija itd.) da vlastitom središnjom visokoškolskom bibliotekom organiziraju odgovarajuči sustav znanstvenog informiranja. 153 Ovisno od: veličine i specifičnosti bibliotečne gradje, godišnjeg prirasta, radnog vremena pojedinih službi, broja korisnika, broja posudjenih jedinica gradje, načina odnosno dubine obrade dokumenata i metode njihovog predstavljanja, zahtjevnosti informacija. -106- biblioteci moraju biti zaposlena najmanje dva stručno osposobljena djelatnika, te odredjuju okvirnu količinu obavljenih poslova pojedinih bibliotečnih djelatnika. Posebno su izloženi djelatnici sveučilišnih biblioteka, jer one trebaju visoko osposobljene stručne djelatnike za usmjeravanje i vodjenje poslovanja u BIS sveučilišta. Inače je cilj standarda raznim odred bama osigurati takvu stručnu osposobljenost bibliotečnih djelatnika, da bi BIS sveučilišta odista postao instrument za komunikaciju znanja (Filo, 1986.). Posebno poglavlje namijenjeno je prostorima i opremi visokoškolskih biblio teka; normalno, radi se samo o osnovnim smjernicama, jer pri gradnji i uredjenju biblioteka treba uvijek uvažavati najnovije spoznaje bibliotečne arhitekture i potreba novih teh nologija. Iako je sadašnja Sekcija za sveučilišne biblioteke pri Društvu bibliotekara Slovenije postavila sebi zadatak da u svom mandatu revidira standarde tamo gdje je to po trebno, radi promjena u široj društvenoj okolini ili samoj struci, več su i takvi kakvi su bili prihvačeni, dobra osnova za organiziranje bibliotečno-informacijskog sustava na sveu- čilištu. Na žalost upravo ih ljubljansko sveučilište nije verificiralo, a nisu ih ni financijeri bibliotečne informacijske djelatnosti, niti ih uvažavaju. 4.5. BIBLIOTEČNO - INFORMACIJSKI SUSTAVI SLOVENSKIH SVEUČILIŠTA: STANJE U Sloveniji je visokoškolski študij organiziran na dva sveučilišta - Ljubljana i Maribor. U okviru svakog sveučilišta postoji mreža visokoškolskih biblioteka. Funkciju središnje biblioteke sveučilišta obavljaju sveučilišne biblioteke - Sveučilišna biblioteka Maribor (UKM) i Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Ljubljani (NUK). Ako se u slučaju UKM radi o pravoj središnjoj sveučilišnoj biblioteci, koja udružuje sve visokoškolske bib lioteke u okviru svojeg sveučilišta, na ljubljanskom sveučilištu središnja sveučilišna bibli oteka (NUK) nije članica sveučilišta, a povezivanje je u prošlosti teklo više na razini raznih komisija nego u praksi. Jedina povezanost je dugo godina bila samo suradnja u centralnim katalozima. Na mariborskom sveučilištu djeluje samo 7 visokoškolskih biblioteka, a sustav je centraliziran - svi se povezuju na jednu središnju biblioteku, Sveučilišnu biblioteku Mari bor. Organiziranost i stručno poslovanje visokoškolskih biblioteka ovdje je bilo več od -107- samog početka skladno, a medju bibliotekama nema tako velikih razlika kao na ljubljans- kom sveučilištu. Unatoč centraliziranosti sustava, ne radi se o upravnoj centralizaciji, jer vi- sokoškolske biblioteke statusno nisu dio sveučilišne biblioteke, nego spadaju pod pojedine visokoškolske ustanove. U sveži drugačijeg razvoja i stanja biblioteka ljubljanskog sveučilišta i prije svega njihove brojčanosti (60 biblioteka), njihovo povezivanje je moguče samo u decentral- iziranom obliku, preko središnjih biblioteka za odredjena znanstvena odnosno stručna po- dručja te središnje sveučilišne biblioteke kao vrha sustava. Suvremena načela bibliotekarstva govore o nužnosti povezivanja i suradnji bib lioteka, jer nepovezanost biblioteka ima za posljedicu prije svega manju dostupnost gradje i informacija, dupliranje nabave gradje, veče troškove i nesuvremeno poslovanje. U povezi vanje nas sili i sve veča i skuplja produkcija knjižne i druge gradje, te (realno) sve manja sredstva za djelatnost biblioteka. Zato načelo "svi imati sve" nije moguče niti u razvijenim 154 društvima, a kamoli kod nas. U okviru ljubljanskog sveučilišta nastojanja za povezivanje biblioteka tekla su još u 70-tim godinama u okviru Komisije za sveučilišne biblioteke pri NUK-u te Komisije za informatiku, dokumentaciju i bibliotekarstvo sveučilišta. Samoupravni sporazum 33 vi sokoškolske ustanove, potpisan 1984. godine, nikada nije zaživio u praksi. Ali je viječe ljubljanskog sveučilišta u svibnju 1991. podržalo prijedlog povezi vanja visokoškolskih biblioteka, koje bi se trebalo zasnivati na povezivanju po strukama, te uključenosti KISUL-a u jedinstveni slovenski BIS. Ipak je svoj "podsustav" BIS-a sveuči- lište počelo oblikovati vlastitom programskom opremom i večina visokoškolskih biblioteka tako nije bila uključena u sustav kooperativne obrade bibliotečne gradje. Povezivanje biblioteka u sustav nužnoje, ako želimo: - pružiti korisnicima maksimalnu dostupnost gradje i informacija na svakoj točki sustava, - omogučiti Sto brfi prijenos i širenje informacija, - dostignuti racionalnu i učinkovitu organizaciju rada u bibliotekama, koje sudjeluju u sustavu. Više uspjeha bilo je na mariborskom sveučilištu, gdjeje nakon 1977. godine počeo djelovati KDl sustav, a 1990. godine bio je na sveučilištu verificiran dokument "Knjižnični informacijski sistem Univerze v Maribo ru" (KISUM) koji opredjeljuje sustav na osnovu stručnih mjerila i kriterija za visokoškolske biblioteke. Sličan dokument nastaoje u Ljubljani (1991.), no konačni oblik za verifikaciju na viječu sveučilišta nije dobio. -108- Uzroci takvoga stanja su i unutar pojedinih visokoškolskih biblioteka i u njiho vim matičnim ustanovama kao i izvan samog sveučilišta. Unatoč drugačijim ciljevima, nepovezanost visokoškolskih biblioteka očuvao je i sustav tzv. specijaliziranih INDOK centara za pojedina znanstvena područja. SIC bi se trebali radno uključivati u sustav znanstveno-tehničkog informiranja i visokoškolske biblio teke, te biblioteke i INDOK službe znanstvenih i istraživačkih institucija, koje nisu članice sveučilišta i biblioteke radnih organizacija. Neizdržljivost dva kolosjeka (BIS/SZTI) lijepo pokazuje T. Kobe (Kobe, 1987.) kad upozorava da je dilema o tome tko može posredovati informacije štetna, jer pokušava reducirati biblioteke na obična skladišta knjiga, dok bi posredovanje informacija trebalo biti u dometu INDOK službi odnosno centara. Računarskom i komunikacijskom opremljenošču naime može danas u biti svaka biblioteka (a posebice visokoškolska) graditi svoje baze po- dataka i posredovati podatke, kako iz vlastitih, tako i iz stranih baza podataka. Ironično pri svemu tome je da se večina specijaliziranih ENDOK centara razvila upravo u okviru večih visokoškolskih biblioteka. Ima li onda smisla umjetno (i financijski) razdijeljivati sustave ili je potrebno potražiti njihove dodirne točke i razlike te ih povezati u jedinstveni sustav? Sustav znanstvenog informiranja u usporedbi s BIS svakako ima svoje posebnosti i dodatne zadače zbog bavljenja visim oblicima procesiranja informacija (analiza Jedan od uzrokaje neprimjerna organizacija rada, naslijedjena iz prošlosti, koja ne odgovora promijen- jenim odnosima i potrebi za bibliotekama kao informacijskim središtima. Uz to večina biblioteka još uvijek ustraje na zastarjelim modelima organiziranosti, mada su zahtjevi po dostupnosti gradiva i informacija veči i zahtjevniji. Vzrok nepovezanosti je svakako i u relativnoj samo stalnosti, odnosno neovisnosti pojedinih vi sokoškolskih ustanova, koje ne osječaju zajedničku pripadnost sveučilištu. Smetnje pri povezivanju naložimo tako i kod samih bibliotečnih djelatnika, zbog otpora promjenama i reorganizaciji, kao i kod pedagoških djelatnika, zbog težnje monopolizacije (privatizacije) izvora znanja. Otpore vidimo i kod vodstava fakulteta, jer se boje da bi ih povezivanje biblioteka dodatno financijsko opteretilo. Na kraju, i u premalom angažiranju samog sveučilišta. "Uopče možemo reči da mariborsko sveučilište ima više razumijevanja za samoupravni i stručni razvoj biblioteka od ljubljanskog i da su mariborske sveučilišne biblioteke organizacijski bolje medju- sobno pvezane sa sveučilištem..." (Sepe, 1976., str. 24). 157 Sustav specijaliziranih INDOK centara je prerastao u jugoslavenski projekt, koji je obečavao - Jugo- slavenski sustav znanstveno-tehničkog informiranja - a koji je doživio sudbinu Jugoslavije. Ipak su vi sokoškolske biblioteke bile zbog raznih "programa razvoja SZTl" na tlu bivše Jugoslavije, u podredjenom položaju, a one koje su dobile status tzv. Specijaliziranog INDOK centra bile su barem financijski u boljem položaju. Niti približno nije bilo jasno, kako svoju djelatnost umjetno razdijeliti na bibliotečni odnosno infor macijski dio. -109- informacija, strukturiranje podataka, testiranje sustava, uporaba umjetne inteligencije, eks pertni sustavi i sustavi za automatsku sintezu znanja), a pored toga ima uz biblioteke još i KO velik broj drugih elemenata, koji prelaze granice BIS. Sustavi bi se svakako morali stručno i funkcionalno dopunjavati, djelovati koor dinirano i harmonično i zalagati se za uspostavljanje zajedničke računarske i komunikacij ske infrastrukture. Samo na takav način mogu djelovanje BIS i SZTI prerasti u djelotvoran sustav za prijenos znanja. Ako danas pogledamo SIC-e, možemo utvrditi da se kod večine radi o "normal nim" bibliotekama, koje postaju informacijska središta. Samo rijetki bave se visim oblicima procesiranja informacija. Umjetna podjela biblioteka na dvojnu djelatnost postaje anahroni-159 zam, kojeg su u razvijenom svijetu več davno odbacili. Na probleme pri koncipiranju mreže biblioteka visokoškolskih ustanova i pri njihovoj funkcionalnoj medjusobnoj suradnji sistematski je upozorio I. Kamenik {Kamenik, 1981., str.l 1): "Tu imamo posla s više sklopova, koje nazivamo sveučilišni sustav, pa s dis lociranim odjelima visokoškolskih radnih organizacija, sa specializiranim INDOK cen trima, sa bibliotečno-informacijskim centrima (spadaju dakle u dvije mrežne grupacije), da ne spominjemo još i posebni informacijski sustav, koji se realizira preko Istraživačke zajed- nice Slovenije". Upozoravao je da je potrebno uvažavati i razlike slovenskih sveučilišta, prigo- dom osnivanja mreže visokoškolskih biblioteka u Sloveniji. Dok je mariborsko sveučilište plod potreba brzo razvijajuče okoline i zato je planski organizirano, ljubljansko je opte- rečeno stalnim uskladjivanjima naslijedjenog i istodobno potrebnog. Poznata je činjenica da se u informacijski i znanstveno razvijenijim zamljama putem biblioteka kao fizičkih pristupnih kanala identificira gotovo 50 % relevantnih informacija za znanost, a u nerazvijenim treba očekivatijoš i vedi postotak. No koliko god taj udio biblioteka bio značajan, infrastruktura i izvori informacija za znanost rasporedjeni su na prostoru (fakulteti, sveučilišta, instituti, znanstvena društva, skupovi, SIZ-ovi, arhivi, računski centri, razne informacijsko-dokumentacijske djelatnosti, sredstva javnoga informiranja itd.), koji znatno nadmašuje granice bilo kojeg BIS-a u nacionalnim okvirima (Stipanov, 1986., str. 13). 159 Večina SIC-ova djelovalaje upravo u okviru ljubljanskog sveučilišta, a zbog nepovezanosti BIS-a i SZTI- a svjedoci smo brojnih dupliciranja pri (bibliografskoj) obrodi gradje, nejasnog položaja biblioteka sa SIC-om odnosno onih bez njih, potpune isključenosti nekih SIC iz BIS-a, težnjama ekskluzivizmu SZTI nasuprot BIS i si. Potrebno je utvrditi i da večina tzv. SIC nije bila sposobna uspostaviti specijaliziran sustav za prijenos in formacija za znanost na svojem području. -110- I. Kamenik je za sistemsko rješenje predlagao dvije, u svijetu uvažene varijante mreže visokoškolskih biblioteka, čije veze utječu u jedinstveni slovenski BIS. Za maribor sko sveučilište predlagao je več uvaženi KDI sustav sa središnjom sveučilišnom bibliote- kom, a za ljubljansko decentraliziranu mrežu visokoškolskih i specijalnih biblioteka, bez središnje sveučilišne biblioteke. Njenu zadaču trebao bi obavljati neka vrsta konzorcija pri NUK-u, koji je tako istodobno nositelj obiju mreža te središte za mrežu biblioteka ljublja-n- skog sveučilišta. Spomenuti je autor još prije deset godina upozoravao daje nužno otkloniti diho- tomiju izmedju BIS-a i slovenskog INDOK sustava, odnosno SZTI: "U budučnosti svakako moramo težiti organskom slivanju ta dva sustava, što bi koristilo objema, a najviše sloven- skoj znanstveno-istraživačkoj misli" (ibidem, str. 12). Nastojanja za radno povezivanje visokoškolskih i specijalnih biblioteka u struk- ovne mreže za odredjena znanstvena odnosno stručna područja i oblikovanje središnjih bib lioteka tekla su deset godina (sve od donošenja Zakona o bibliotekarstvu), a 1991. godine Stručni savjet za bibliotekarstvo RS prihvatio je uvjete za imenovanje središnjih biblioteka - proveden je i natječaj za središnje biblioteke. U okviru izrade projekta za uključivanje visokoškolskih i specijalnih biblioteka u sustav kooperativne obrade gradje (uzajamni katalog) bilo je na slučaju 90 visokoškolskih i specijalnih biblioteka utvrdjeno da u praksi doista ne postoji nikakav sustav i da (mini malno) povezivanje teče samo na nekoliko znanstvenih odnosno stručnih područja. Zato je bilo predloženo revidiranje uvjeta i zadača za središnje biblioteke te izradjen prijedlog mreže tih biblioteka. Posebno je bilo upozoreno da moraju biti potpuno jasni nadzorni meha nizmi sustava, jer inače oni (kao i do sada) u praksi neče djelovati. I ako se zaustavimo još pri uključivanju BIS-a odnosno cjelokupnih informacij skih sustava slovenskih sveučilišta u jedinstveni sustav obrade bibliotečne gradje, možemo tvrditi da se - glede tijesne povezanosti bivšeg računarskog centra mariborskog sveučilišta u samo sveučilište - i njegov KDI sustav zasnivao na rješenjima uzajamnog kataloga i da je taj centar, u suradnji s sveučilištem, udružio velika investicijska sredstva i u opremu i u ko munikacije za mariborske visokoškolske ustanove, a tirne i biblioteke. Na ljubljanskom sveučilištu nije došlo do izgradjivanja takvog sustava. Sam ra čunski centar je opremu za svoje djelovanje dobio 1989. te kupio i višenamjenski program- Razvojje u posljednjem desetlječu pokazao da razna zajednička tijela nisu dovoljna i daje pored decen traliziranosti sustava na ljubljanskom sveučilištu potrebna i središnja sveučilišna biblioteka. -111- ski paket TRIP, ali na sveučilištu nije došlo do jasno definiranog BIS kao dijela infor- macijskog sustava sveučilišta i cjelokupnog BIS u Sloveniji. Kako su veče biblioteke ljubl- janskog sveučilišta več uključene u sustav uzajamne katalogizacije, a druge grade svoje kataloge odnosno baze podataka pomoču programske opreme TRIP, u okviru ljubljanskog sveučilišta morat če se prije ili kasnije konsolidirati takav podsustav, koji če ne samo omogučavati vlastito samostalno djelovanje nego i povezivanje s čitavim BIS-om, a tirne nužno i sa zajedničkom bazom podataka uzajamnim katalogom. Uzajamna katalogizacija i gradnja specializiranih baza podataka trenutno unose na razini bibliografske obrade podataka elemente dvosmjemosti. Tako se brojni podaci iz uzajamnog kataloga (tzv. bibliografski podaci o člancima, monografijama) dupliraju s po- dacima iz specializiranih baza podataka (iako je za njih karakteristična kvalitetnija sadržaj- na obrada). "Iako uzajamni katalog i specializirane baze podataka imaju dvije različite funkcije (dok je prvi namijenjen prije svega lociranju odredjenih dokumenata, druge služe sadržajnom, tematskom pretraživanju informacija), imaju i mnogo zajedničkih elemenata, čija bi uporaba značila veliku racionalnost pri poslovanju ne samo biblioteka nego i speci- jaliziranih INDOK centara. Bibliografske podatke iz uzajamnog kataloga (podaci o autoru, naslovu itd.) mogli bi korisno uporabiti specializirani INDOK centri, koji bi se potom te- meljitije posvetili sadržajnoj obradi dokumenata" (Popovič, 1991., str. 2). Proizvodjačje Švedska firma Paralog. Paket omogučava učinkovito kreiranje baza podataka te obradu i tratenje podataka u bibliografsko-informacijskim bazama podataka. -112- 5. BIBLIOTEČNI INFORMACIJSKI SUSTAV LJUBLJANSKOG SVEUČILIŠTA: MODEL Kao što smo utvrdili, sadašnja organiziranost visokoškolskih biblioteka lju- bljanskog sveučilišta ne osigurava ispunjavanja njihovih zadača i nužno je da se povežu u organiziran sustav - KISUL. Biblioteke sudjeluju pri ostvarivanju zajedničkih funkcija, koje omogučuju racionalniju uporabu financijskih sredstava, tehničke opreme, bibliotečnog fon da i stručnih informacija. Visokoškolske su biblioteke uključene kako u funkcionalnu tako i u teritorijalnu mrežu biblioteka. Funkcionalno (vertikalno) se, zajedno sa specijalnim bibliotekama, pove- zuju u okviru znanstvenih odnosno stručnih područja, a teritorijalno u okviru prostornih jed- inica (opčina, grad, regija, republika). Pošto se visokoškolske biblioteke uključuju u mrežu specijaliziranih informacijskih centara, a da bi mogli sustave funkcionalno povezati, nužno je definirati, što i koji su ti centri, te u čemu se njihova djelatnost razlikuje od bibliotečne. Sveučilište mora organizirati takav bibliotečnoinformacijski sustav, koji če omogučavati ostvarivanje slijedečih funkcija: 1) Informacijska funkcija - pristup dokumentima i informacijama, 2) Organizacijska funkcija - racionalna organizacija svih bibliotečnih, bibliografskih, dokumentacijskih i informacijskih poslova, 3) Pedagoška funkcija - obrazovanje korisnika sustava, 4) Bibliografska funkcija - bibliografija djelatnika i suradnika sveučilišta, 5) Depozitna funkcija - izdvajanje odnosno čuvanje zastarjele bibliotečne gradje u BIS-u sveučilišta. 5.1. ORGANIZACIJA SUSTAVA Za visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta predlažemo decentralizi rani bibliotečno-informacijski sustav, organiziran na tri razine: a) visokoškolske biblioteke, koje pokrivaju uža znanstvena područja, b) visokoškolske biblioteke, koje pokrivaju sira znanstvena -113- područja (središnje visokoškolske biblioteke), c) središnja biblioteka sveučilišta, odnosno sveučilišna biblioteka. Odredjene zadače za sustav obavlja i republička matična biblioteka. 5.1.1. Visokoškolske biblioteke za uža znanstvena područja Namijenjene su prije svega odgojno-obrazovnoj te istraživačkoj djelatnosti matičnih visokoškolskih ustanova. Njihovi korisnici su prije svega študenti i djelatnici te ustanove. Nabavljaju primarna djela obrazovne, stručne, znanstvene, kulturne i umjet- ničke vrijednosti te sve vrste sekundarnih i tercijarnih informacijskih izvora s područja zna- nosti odnosno struka i disciplina svoje visokoškolske ustanove. _ U uzajamni katalog uključuju se aktivno, a mogu sudjelovati i u izgradnji speci- jaliziranih baza podataka pri čemu se stručno vezuju na središnju visokoškolsku biblioteku svojeg znanstvenog odnosno stručnog područja s kojom uskladjuju i nabavu literature, me- djubibliotečnu posudbu i protok informacija. Visokoškolske biblioteke imaju posebne ko- misije za bibliotečnu informacijsku djelatnost, koje sudjeluju u pripremi radnih, razvoj nih i financijskih planova biblioteka, te u pripremi njihovih poslovnika. Bave se organizacij skim i kadrovskim problemima i naravno nabavnom politikom biblioteka. 5.1.2. Središnje visokoškolske biblioteke Središnje visokoškolske biblioteke za odredjena znanstvena odnosno stručna područja u pravilu povezuju sve visokoškolske i specijalne biblioteke na svojem stručnom Priručnike, koji služe informacijsko-referalnoj djelatnosti znanstvenog područja svoje ustanove; temeljna i specijalna djela s tog područja; domače i strane serijske publikacije s tog područja; obaveznu i dopunsku studijsku literaturu, koja je propisana u programima visokoškolske ustanove; disertacije, magistarske i dip lomske radove matične ustanove; svu ostalu bibliotečnu gradju na raznim medijima, koje sudionici pedagoškog i istraživačkog procesa matične ustanove trebaju. Komisiju imenuje viječe visokoškolske ustanove. Ima odgovarajuči broj članova iz redova pedagoških djelatnika, djelatnika biblioteke i studenata. Racionalno je da su članovi komisije imenovani od članova stručne komisije za nabavku gradje. U radu komisije sudjeluje prodekan za istraživačku djelatnost. -114- području unutar ili izvan organizacijske strukture sveučilišta. Pored osnovnih zadača koje obavljaju kao biblioteke svojih visokoškolskih us tanova, kao središnje visokoškolske biblioteke imaju još i dodatne zadače i odgovornosti za djelovanje sustava. Zato moraju ispunjavati odredjene uvjete glede veličine i kvalitete fonda, strukture i broja stručnih kadrova, dostupnosti za korisnike te strojne i komunikacij ske opreme. Pri nabavci bibliotečne gradje ne uvažavaju samo potrebe matične visoko školske ustanove, več i ustanova i korisnika cjelokupnog znanstvenog odnosno stručnog područja. Pored temeljne gradje za odredjeno stručno područje, moraju osigurati i na- jznačajnije sekundarne i tercijarne izvore informacija, koji omogučavaju rješavanje najzah- tjevnijih informacijskih problema svoje ili drugih struka. Središnje visokoškolske biblioteke koordiniraju nabavu bibliotečne gradje za svoj krug biblioteka; organiziraju suradnju biblioteka u uzajamnom katalogu; sudjeluju pri redakciji zapisa biblioteka svojeg kruga u uzajamnom katalogu; sudjeluju u obrazovanju nji hovih djelatnika; ako su nositelji specializiranih informacijskih centara, onda brinu i za iz- gradnju odgovarajučih specializiranih baza podataka, a inače skrbe za povezanost sa odgo- varajučim specijaliziranim sustavom. Središnje visokoškolske biblioteke imaju bibliotečne savjete, tvore ih predstav nici njihove matične visokoškolske ustanove te biblioteka koje sudjeluju, odnosno informa cijskih centara. Savjeti usmjeravaju rad i razvoj bibliotečne informacijske djelatnosti na od- govarajučem znanstvenom odnosno stručnom području. Zadače i uvjete za imenovanje i nadzor nad središnjim bibliotekama za odredje- na znanstvena odnosno stručna područja odredjuje Stručno viječe za bibliotekarstvo RS. 5.1.3. Središnja sveučilišna biblioteka Središnja biblioteka KISUL-a je središnja sveučilišna biblioteka, koja je ma tična biblioteka sveučilišta ili više sveučilišta u republici. Može obavljati i zadače središnje biblioteke za odredjeno(a) znanstveno(a) odnosno stručno(a) područje(a). Središnja sveučilišna biblioteka vodi stručni rad i organizaciju KISUL. Zato: - skrbi za stručnu i racionalnu obradu dokumenata po važečim __ Njihove zadače i nadležnosti točnije su definirane u prilogu 2. «115- stručnim standardima i preporukama, - koordinira nabavu gradje na razini sveučilišta, - uredjuje i održava bibliografske zapise, koje visokoškolske biblio teke prilažu u uzajamni katalog, - organizira i vodi bibliografsko-informacijsku djelatnost o istra- i pedagoškom radu ljubljanskog sveučilišta, - organizira i vodi obrazovanje korisnika KISUL-a za uporabu bibli- otečnih informacijskih sustava, - organizira i vodi različite oblike permanentnog obrazovanja bibli- otečnih djelatnika sveučilišta, - sudjeluje u pripremi i obavljanju programa dodiplomskog i post- diplomskog študija na sveučilištu. Središnja sveučilišna biblioteka dobiva temeljne informacijske izvore - u prin cipu - sa više područja znanosti odnosno struka. Skrbi i za nabavu udžbenika, obavezne i dopunske literature, koja je propisana u programima visokoškolskih ustanova na sveučilištu te dokumenata, koji nastaju u okviru ovog i drugih sveučilišta. 5.1.4. Republička matična biblioteka u funkciji KISUL Obavlja odnosno organizira matičnu djelatnost na teritoriju Slovenije za sve vr ste biblioteka, tako i za visokoškolske biblioteke oba sveučilišta te organizira razvoj nu bi- bliotečnu službu s namjerom da: - razvija organiziranost i stručnost bibliotečne i informacijske dje- latnosti te tu djelatnost prati, ocenjuje, usmjerava, ubrzava razvoj bibliotečne struke u republici te stimulira i vodi istraživački rad na području bibliotekarstva i informatike, - za visokoškolske biblioteke organizira savjetodavnu službu, koja prati djelovanje tih biblioteka, nudi im stručnu pomoč te pomaže organizirati djelovanje pojedinih visokoškolskih biblioteka na os no vu suvremenijih spoznaj a u bibliotečnoj i informacij skoj zna nosti, -116- - organizira stručno obrazovnje bibliotečnih djelatnika, - vodi pregled (visokoškolskih) biblioteka. 5.2. VODJENJE SUSTAVA Sveža sustava i njegov stručni organ je poseban odbor KISUL, kojeg tvore predstojnici (direktori) središnjih visokoškolskih biblioteka i obje sveučilišne biblioteke. Odbor posreduje odluke Komisiji za informatiku, dokumentaciju i bibliotekarstvo ljubljans- kog sveučilišta te skrbi za provodjenje njenih odluka u sustavu. Brine i za povezivanje KISUL sa BIS mariborskog sveučilišta te sa drugim sustavima. Djelovanje KISUL prati i nadzire Komisija za informatiku, dokumentaciju i bi bliotekarstvo pri Pedagoško-znanstvenom viječu ljubljanskog sveučilišta. U radu komisije sudjeluje prorektor sveučilišta za istraživačku djelatnost. Komisija usmjerava bibliotečnu i informacij sku djelatnost glede potreba obrazovne i istraživačke djelatnosti na sveučilištu. Komisija obradjuje razvojne i godišnje planove, izviješča o radu i prijedloge, koje priprema odbor za KISUL pri središnjoj SVeilčiliŠnoj biblioteci te ih posreduje viječu sveučilišta. Viječe takodjer izvješčuje o radu i problematici bibliotečne i informacijske djelatnosti na sveučilištu. 5.3. INFORMACIJSKA DJELATNOST SUSTAVA KISUL može učinkovito potpirati istraživački i pedagoški proces samo ako or ganizira dobre informacijske izvore i službe te sistematski razvija dovoljno opsežne i kvali tetne bibliotečne fondove. 5.3.1. Izvori informacija Informacijski izvori omogučavaju visokoškolskim bibliotekama provodjenje in- formacijskog, pedagoškog i istraživačkog procesa na sveučilištu samo ako su dovoljno obimni i kvalitetni. Zato biblioteke i informacijski centri na sveučilištu osiguravaju sli- jedeče izvore informacija: -117- a) kataloge bibliotečne gradje, koju pohranjuju visokoškolske bib lioteke (klasični i računski izradjeni), b) specializirane baze podataka za odredjena znanstvena odnosno stručna područja, c) nabavljene inozemne baze podataka, koje domači informacijski centri nude online na svojim sustavima odnosno nude čnline pris- tup bazama u stranim informacijskim centrima te baze na drugim medij ima (npr. CD-ROM), d) baze podataka, koje su dio informacijskog sustava sveučilišta, npr. biografije i bibliografije suradnika sveučilišta. 5.3.2. Bibliotečni fondovi Bibliotečni fond sveučilišta ne smije biti slučajna i na osnovi interesa pojedi- naca sabrana zbirka. Primjeren izbor informacijskih izvora omogučava samo skrbno plani rana i uskladjena nabavna politika, koja uvažava i razvoj i uporabnost različitih suvremenih informacijskih medija. Velika količina znanstvene literature na tržištu te njena ponuda na raznovrsnim medijima diktiraju sveučilištima i svim njegovim članicama da organizirano stvaruju bib liotečne fondove. U toj namjeni djeluju u okviru visokoškolskih biblioteka stručne komisije za nabavu gradje, koje planiraju i uskladjuju nabavnu politiku biblioteke. Sveučilišna biblioteka može imati više stručnih komisija za nabavu gradje. Nabava literature mora biti koordinirana medju visokoškolskim bibliotekama. Koordinaciju vode pojedine središnje visokoškolske biblioteke, a na razini sveučilišta sre- dišnja sveučilišna biblioteka. Nacionalni koordinatorje republička matična biblioteka. 5.3.3. Službe biblioteke Visokoškolske biblioteke organiziraju službe za zadovoljavanje potreba koris- nika. Organiziraju referentne zbirke, zbirke udžbenika i priručnika te druge gradje namije- U stručnoj komisiji sudjeluje voditelj biblioteke, predstavnici pedagoško-istraživačkih djelatnika vi sokoškolske ustanove te stručni referent iz odgovarajuče središnje visokoškolske biblioteke odnosno sveučilišne biblioteke. -118- njene študiju. Unutar tih službi organiziraju i obrazovanje korisnika za uporabu informaci jskih izvora biblioteke te informiranje o mogučnostima trazenja po dostupnim bazama poda- taka i dobivanje željenih dokumenata. Za manje visokoškolske biblioteke obavlja obrazo vanje korisnika njihova središnja visokoškolska biblioteka. Jedna od bitnih zadača bibliotečnih službi je posredovanje informacija, izrada retrospektivnih pretraživanja te signalnih informacija, selektivna diseminacija informacija i svi oblici posudbe gradje. Veče biblioteke, prije svega sveučilišne i središnje visokoškolske biblioteke, organiziraju informacijsku, referalnu i posudbenu službu u posebnim odjelima, kao npr.: za informacije ili informacijsko-referalni centar, za posudbu kuči, medjubibliotečnu razmjenu, čitaonice, zbirke udžbenika, fotokopirnicu, fotolaboratorij i druge tehničke službe. Odjel za informacije obavlja sve informacijske zadače, koje odredjuju stručni kriteriji i mjerila za visokoškolske biblioteke, a prije svega skrbi za: - dostup informacijama iz različitim domačih i inozemnih baza podataka, - oblikovanje retrospektivnih pretraživanja i selektivne diseminacije informacija, - referentni rad i pomoč pri traženju informacija, - izvodjenje programa obrazovanja korisnika, - pripremu i uredjivanje različitih informativnih publikacija i godišnjaka o bi- i bibliotečnoj gradji, bibliografija, anotiranih popisa literature, referata i si., - pripremu izložbi i kontakte s j avnošču i si. Ako visokoškolska ustanova ima više biblioteka odjela (institutskih, biblioteka katedri i si.), najracionalnije je da informacijsko-referalne zadače organizira zajednička bi- bliotečna služba. Pored toga zajednička služba obavlja još i slijedeče zadače: - koordinira nabavu i postavljanje bibliotečnih fondova, - koordinira obradu gradje i vodi zajedniČki katalog gradje svih biblioteka, - organizira zajedničku čitaonicu, - brine za evidenciju znanstvenog i istraživačkog rada visokoškolske ustanove, - sudjeluje s odgovarajučom središnjom visokoškolskom odnosno sveučiliš- nom bibliotekom. Biblioteke odjela: - oblikuju bibliotečne fondove, koji sadržajno slijede potrebama pedagoško-is- traživačkog i znanstvenog rada matičnog odjela (odsjeka, katedre, instituta), -119- - struČno obradjuju gradju i posreduju podatke u zajednički katalog ustanove, - organiziraju informacijsku i referalnu djelatnost za potrebe matičnog odjela. 5.3.4. Informacijski djelatnici Raznovrsne mogučnosti pristupa informacijama zahtjevaju pored obavezne vi sokoškolske naobrazbe i posebnu specijalizaciju informacijskih djelatnika kao stručnih refe- renata. Informacijske djelatnike zapošljavaju veče visokoškolske biblioteke. Programe obrazovanja za bibliotečne djelatnike, koji če se kao stručni referenti sistematski baviti bibliografskom strukturam pojedinih struka i osposobljavati za kvalifici rano online pretraživanje domačih i stranih stručnih baza podataka priprema središnja sveučilišna biblioteka i izvodi ih u suradnji sa središnjim visokoškolskim bibliotekama. 5.4. OBRAZOVANJE KORISNIKA Visokoškolske biblioteke, organizirane u KISUL, brinu za izvodjenje programa obrazovanja korisnika bibliotečno-informacijskih sustava. Cilj programa obrazovanja korisnika je da sudionici pedagoškog i istraživačkog procesa na sveučilištu, a i drugi korisnici spoznaju i razumiju proces trazenja informacija i literature kao posao u procesu rješavanja postavljenog stručnog odnosno istraživačkog problema. Uvodni programi za obrazovanje korisnika osposobljavaju za traženje informa cija po informacijskim izvorima pojedinih visokoškolskih biblioteka te ih upoznaju sa struk turam i funkcijom različitih informacijskih izvora na tradicionalnim i suvremenim medi- jima. Programe obavljaju bibliotekari, u suradnji s profesorima. Programi moraju trajati najmanje pet samostalnih nastavnih sati, koji su dio nastavnih sati visokoškolske ustanove. Programi se izvode u visokoškolskim bibliotekama. Programi koji slijede u obrazovanju korisnika upoznaju ih s traženjem informa cija po različitim bibliotečno-informacijskim sustavima, odnosno domačim i inozemnim bazama podataka. Organizira i izvodi ih sveučilišna biblioteka u suradnji s središnjim vi sokoškolskim bibliotekama za odredjena znanstvena odnosno stručna područja. Stručnu evaluaciju programa obrazovanja korisnika izvodi Služba za razvoj bib- -120- liotekarstva. 5.5. STRUČNI KADROVI U VISOKOŠOLSKIM BIBLIOTEKAMA U visokoškolskim bibliotekama rade stručno osposobljeni bibliotečni djelatnici, koji sudjeluju u obrazovnom i istraživačkom procesu na svojoj matičnoj visokoškolskoj us tanovi odnosno sveučilištu. Za obavljanje zahtjevnijih stručnih, organizacijskih, obrazovnih i istraživačkih zadataka, moraju bibliotečni djelatnici u visokoškolskim bibliotekama steči magisterij od nosno doktorat. Poželjna je i habilitacija odgovarajučih akademskih naziva. Visokoškolske biblioteke dužne su brinuti za to da njihovi djelatnici sudjeluju u različitim oblicima redovitog i permanentnog stručnog obrazovanja te ih stimulirati i omogučiti profesionalni razvoj i napredovanje. 5.6. FINANCIRANJE Visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta, organizirane u jedinstveni KISUL, dobijaju financijska sredstva za svoje djelovanje od republičkog financijera, na os- novu odgovarajučih mjerila za visokoškolske odnosno sveučilišne biblioteke, te godišnjih programa rada. Sredstva za djelovanje biblioteka su namjenska. Visokoškolske biblioteke, čije je djelovanje osnova za razvoj sirih ili užih znan stvenih područja posebnog nacionalnog odnosno društvenog značaja, dobijaju dodatna fi nancijska sredstva za kupovinu nacionalno značajnih informacijskih izvora. Za financijsko pokrivanje posebnih akcija u okviru KISUL, za djelovanje računarske potpore sustavu i si. sredstva dobivaju od republičkih i drugih mogučih financi jera na osnovu posebnih ugovora. Sredstva za djelovanje nesamostalnih visokoškolskih bib lioteka dobivaju njihove matične visokoškolske ustanove. One moraju osigurati da udio za biblioteku nije manji od 5 % financijskih sredstava, koje ustanova dobije za cjelokupnu Služba djeluje u okviru Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Ljubljani, ima organizirane slijedeče djelatnosti: republička matična služba, bibliotečni istraživački centar, služba za automatizaciju i stručna biblioteka/INDOK centar. -121- djelatnost. Pri tome bi trebalo biti 25 - 30 % sredstava, namijenjenih za bibliotečnu djelat- nost, potrošenih za nabavu informacijskih izvora. 5.7. STRUČNA MREŽA VISOKOŠKOLSKIH BIBLIOTEKA 5.7.1. Realizacija sustava sredisnjih visokoškolskih biblioteka u okviru KISUL Zakon o bibliotekarstvu u 18. članu odredjuje da se visokoškolske i specijalne biblioteke medjusobno radno povezuju, tako da jedna od njih obavlja zadače središnje bibli oteke za odredjeno znanstveno odnosno stručno područje. Takvo povezivanje je i preduvjet za racionalan i uspješan rad u sustavu kooperativne obrade bibliotečne gradje. Zato središnja biblioteka mora biti sposobna obavljati odredjene organizacijske zadačeri zadatke u okviru sustava uzajamne katalogizacije. Realizacija sustava sredisnjih visokoškolskih biblioteka zato je usko povezana s oblikovanjem sredisnjih biblioteka prema gornjoj zakonskoj odredbi. Stručno viječe za bibliotekarstvo Republike Slovenije lipnja 1990. odredilo je kriterije natječaja za imenovanje sredisnjih biblioteka za odredjena znanstvena odnosno stručna područja te imenovalo radnu grupu, koja bi trebala provjeriti ispunjavanje kriterija za imenovanje biblioteka i pripremiti prijedlog oblikovanja mreže sredisnjih biblioteka. Natječaj je realiziran kolovoza 1991. godine, a u studenom je počeo i projekt uključivanja visokoškolskih i specijalnih biblioteka u sustav uzajamne katalogizacije, koji je dao preci- zan pregled nad stanjem i djelatnošču pojedinih biblioteka. O uskladjenom tijeku obje ak cije bila je načinjena shema organizacijske i sadržajne mreže i sva potrebna opredjeljenja o središnjim bibliotekama za odredjena znanstvena odnosno stručna područja. Predlagana stručna mreža obuhvača sve visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta, a uvažavan je i zahtjev decentraliziranosti sustava. Središnjim bibliotekama status nije dat jednom zauvijek, več se ispunjavanje propisanih zadača stalno nadzire i status se može oduzeti (radi se dakle o "živoj" mreži bibli oteka, koja unosi i elemente odgovornosti i konkurencije). Predložena stručna mreža vi sokoškolskih (i specijalnih) biblioteka isto ne može biti konačna, jer če zbog dinamičnog karaktera znanosti dolaziti do promjena u organizacij skoj shemi po vezi vanj a biblioteka. Pretpostavlja se da sve biblioteke, a posebice one koje se prijavljuju kao središnje biblioteke -122- za odredjena znanstvena odnosno stručna područja, ispunjavaju osnovne principe bib- liotečnih službi, koji su pod okriljem UNESCO dobili opču i obvezujuču važnost i obuhvačeni su posebice u dva opča programa: - Program Opče bibliografske kontrole (UBC) i - Program Opče dostupnosti publikacija i informacija (UAP). Uz to moraju biti sposobne obavljati i posebne zadače, te ispunjavati odgovarajuče uvjete. Središnje biblioteke za odredjena znanstvena odnosno stručna područja mogu obavljati i funkciju tzv. koordinatora baza podataka, specijaliziranih za odredjena područja (bivši SIC-i), ili pak ti djeluju izvan središnjih biblioteka, inače kao funkcionalni dio KISUL. Koordinatori specijaliziranih baza podataka zaduženi su za koordinaciju distribui- rane obrade (posebice) članaka i specijalne literature na svojem području, za redakciju za pisa u stručnoj lokalnoj bazi podataka i njihovo posredovanje u uzajamnu bazu podataka, za sadržajnu uskladjenost obrade i za više oblike procesiranja informacija. Pošto koordinator stručne lokalne baze podataka za odredjeno znanstveno odnosno stručno područje može uk- ljučiti u gradnju baze podataka biblioteke i informacijske centre, koji u stručnoj mreži pripadaju različitim središnjim bibliotekama, funkcije središnje biblioteke i koordinatora se ne prekrivaju. Koordinator odredi, u dogovoru s financijerom djelatnosti, koje specializi rane baze če se procesirati, kakav če biti njihov sadržaj, kakvi če biti protoci podataka i buduči oblici obrade informacija. Koordinatore imenuje odgovarajuče ministarstvo, a središnje biblioteke Stručno viječe za bibliotekarstvo, nakon uskladjivanja sa ministarstvom. Jedinstvenost sustava KISUL i uskladjenost odluka osigurava Komisija za informatiku, dokumentaciju i biblio tekarstvo sveučilišta te odbor za KISUL. Zadače, uvjeti za imenovanje, imenovanje i nadzor djelovanja sustava kako za središnje visokoškolske biblioteke tako i za koordinatore specijaliziranih baza podataka navedeni su u prilogu 2. 5.7.2. Prijedlog stručne mreže KISUL Kod prijedloga stručne mreže visokoškolskih biblioteka moguče je uvažiti tri pristupa, koji imaju svaki svoje prednosti i slabosti. Sve tri mogučnosti imaju svoje brani- telje i protivnike. a) Sustav treba centralizirati te kao središnje visokoškolske biblioteke imeno vati samo tri: -123- - NUK (društvene znanosti, ekonomija, pravo i humanistika), - CTK (tehnika i prirodoslovlje), - CMK (biomedicina i biotehnika). Takav je sustav lakše "savladljiv", ali nema konkurencije i prilično je nefleksi- bilan. Teško je i zamisliti, kako bi samo tri središnje biblioteke mogle pokrivati cjelokupan sustav, jer se ne radi samo o koordinaciji nabave nacionalno značajne literature. Na velike otpore bi naletjela i ponovna centralizacija financijskih sredstava, namijenjenih za kupovinu inozemne literature, koju, po več uvedenom sistemu, dobivaju sada pored NUK, CTK i CMK još i CEK, ODK i CBK, koje su več i dosad obavljale dosta zadača središnje biblio teke. b) Treba očuvati dosadašnji sustav, po kojem neformalno več djeluju gore nave dene središnje biblioteke: NUK, CEK, ODK, CTK, CMK, CBK. Odmah je potrebno imeno vati središnjim bibliotekama NUK, CTK i CMK, a ostale biblioteke uvjetno. Sustav je več uveden, a ipak sve biblioteke još nisu uključene u sustav uza- jamne katalogizacije i ne mogu obavljati zahtijevane zadatke. To im je potrebno omogučiti, a njihovo imenovanje za središnje biblioteke izvesti uvjetno, na odredjeno vrijeme. Ovlada- vanje sustavom još je uvijek prilično lako, a djelimično je uveden i faktor konkurencije. Prema tom prijedlogu pojedina su znanstvena područja pokrivena ovako: - NUK (humanistika), - CTK (prirodoslovne znanosti i tehnika), - CMK (biomedicina), - CBK (biotehnika), - ODK (društvene znanosti, pravo), - CEK (ekonomija). c) Sadašnje realno rješenje: kombinacija obje mogučnosti Mrežu središnjih biblioteka gradimo u tri koraka. U prvoj fazi imenovati središ njim bibliotekama NUK, CTK i CMK. Za CEK, ODK i CBK uvažiti uvjetno imenovanje. Ako ispune zahtijevane uvjete, imenuju se središnjim bibliotekama u drugoj fazi. U trečoj fazi moguče je imenovati središnje biblioteke još i za druga znanstvena područja, ako bude izražena potreba u okviru nacionalnog plana znanosti i ako zainteresirane biblioteke budu ispunjavale uvjete za funkciju središnje biblioteke (npr. pravo, fizika, prirodoslovne zna nosti, matematika, pedagogija). -124- Na osnovu usporedbi sa stvarnim stanjem organiziranosti i stručnim djelova-njem odredje- nih biblioteka, moguče je predlagati mrežu sa devet središnjih biblioteka i to za slijedeča znanstvena odnosno stručna područja: - biomedicina, - biotehnika, - društvene znanosti, - pravo, - ekonomija, - humanistika, - prirodoslovne znanosti i tehnika, - fizika i biofizika, - matematika i granična područja. Funkciju središnjih biblioteka za odredjena znanstvena odnosno stručna po dručja u tom slučaju preuzimaju: - Središnja medicinska biblioteka (biomedicina), - Središnja biblioteka biotehničkog fakulteta (biotehnika), - Središnja biblioteka društvenih znanosti "Jože Goričar" (društve ne znanosti), - Biblioteka Pravnog fakulteta (pravo), - Središnja ekonomska biblioteka (ekonomija), - Nacionalna i sveučilišna biblioteka (humanistika), - Središnja tehnička biblioteka (prirodoslovne znanosti i tehnika), - Biblioteka Instituta Jožef Štefan (fizika i biofizika), - Matematička biblioteka i INDOK (matematika i granična po dručja). Na natječaj Stručnog viječa za bibliotekarstvo Republike Slovenije za imenovanje središnjih biblioteka za odredjena znanstvena odnosno stručna područja prijavilo se 19 visokoškolskih i specijalnih biblioteka. Več iz prijava bilo je moguče utvrditi da mnoge biblioteke nisu pravilno razumjele bit "središnjosti", koji znači pr venstveno povezivanje biblioteka u mrežu po znanstvenom odnosno stručnom principu. Prijavile su se biblio teke, koje u procesima povezivanja nikada nisu ni suradjivale, a kamoli koordinirale, a prijavama nisu priložile nikakve vizije svoje buduče uloge. lako je u natječaju bio uvjet da prijavljena biblioteka priloži sug- lasnost onih biblioteka, koje bi u mreži bile povezane s njom, i taj uvjet su razumjeli pogrešno: biblioteke su davale "suglasja" svima po redu. Problem je bio i u tome da se za neka znanstvena odnosno stručna područja prijavilo više biblioteka, ili su se pak prijavile za uska znanstvena područja. -125- Prirodoslovno-tehničko područje a posebno područja humanistike su široka i funkcije CTK i NUK trebale bi biti privremene naravi, jer su trenutno na tim područjima jedine sposobne uspostaviti mrežu i obavljatiti zahtijevnije zadatke, što ne znači da nakon nekog vremena neče biti potrebna primjerna reorganizacija. Izgradnja i koordinatorstvo specializiranih baza podataka, kao što smo več rekli, ovisno je o nacionalnom planu znanosti. U mreži KISUL (prilog 3) označili smo SIC- ove, koji su tu funkciju trebali i do sad obavljati. No, pitanje je, imaju li za to uopče odgo- varajuče kadrovske i druge mogučnosti i nije li več vrijeme, da odbacimo dvosmjernost. U slučaju ljubljanskog sveučilišta predlažemo dakle oblikovanje decentralizi rane stručne mreže biblioteka, sa devet središnjih biblioteka te izgradnju sustava u fazama. Pošto to znači i decentralizacij u financijskih sredstava na dodatna znanstvena područja, na jednoj strani su protiv toga branitelji veče centralizacije, a na drugoj strani i predstavnici onih područja, koja se čine "odbačena". Pošto predložena mreža ne bi bila postavljena jed- nom za uvijek, smatramo da je dobra osnova za početak reorganizacije djelovanja kako vi- sokoškolskih tako i specijalnih biblioteka. 5.8. ZADACII ULOGA NOVE SVEUČILIŠNE BIBLIOTEKE U MREŽI KISUL U takvom decentraliziranem sustavu posebnu če ulogu i zadatke imati nova, 7/C0 planirana, sveučilišna biblioteka u Ljubljani. Nova sveučilišna biblioteka trebala bi sačuvati organizaciju središnjih biblio teka po znanostima kao važan element boljeg djelovanja BIS-a, a obavljat če i funkciju središnje biblioteke za područje tehnike (djelomično i prirodoslovnih znanosti) te human- ističkih znanosti. Programske osnove (1992.) predvidjaju da u novoj zgradi budu dvije biblioteke: NUK i CTK, koje se svojim fondovima i dosadašnjom djelatnošču funkcionalno integriraju. Obje institucije trebale bi očuvati svoj status, a udružile bi one djelatnosti, za koje smatraju da ih je racionalno udružiti: jedinstvena akcesijska služba, jedinstvena obrada gradje, jedinstveni principi posudbe i informacijske službe itd. Ako budu na os- novu stručnih argumenta i prakse utvrdili potrebu promjene statusa, onda če se udružiti u jedinstvenu javnu instituciju. Nova bi biblioteka trebala postati središnja slovenska biblioteka, koji bi obavljala uglavnom dvije kompleksne funkcije: bit če slovenska nacionalna biblioteka i središnja sveučilišna biblioteka ljubljanskog sveučilišta. Sveučilišna biblioteka če normalno biti članica sveučilišta. -126- Strukturu i djelovanje nove sveučilišne biblioteke treba podrobno definirati statut sveučilišta i zakon o sveučilištu. Sve biblioteke Ijubljanskog sveučilišta povezivat če se s sveučilišnom bibliotekom i zajedno tvoriti bibliotečnoinformacijski sustav Ijubljanskog sveučilišta (KISUL). Svi njihovi radni postupci bit če jedinstveni, unificirani s radom sveučilišne biblioteke. Temeljne zadače nove sveučilišne biblioteke trebale bi biti: - utvrdjivanje potreba za bibliotečnom gradjom te informacijskim uslugama u okviru kojih je sveučilišna biblioteka predvidjena za najrazličitija znanstvena, tehnička, interdisciplinarna i umjetnička područja, - prisutnost svih slovenskih publikacija, - prisutnost inozemnih publikacija trajnije vrijednosti za dogovorena područja znanosti, tehnike i umjetnosti, - ažurna i kvalitetna bibliotečna obrada gradje odnosno suradnja u uzajamnom katalogu i posebice gradnja lokalnog kataloga KISUL, - aktivnosti republičkog referalnog centra za različita područja, - neposredna uključenost u medjunarodnu razmjenu publikacija i informacija, - koordinacija cjelokupnog rada za slovenski sustav znanstvenog informiranja te posebno koordinacija KISUL, odnosno suradnja u obrazovnom i istraži-vač- kom procesu sveučilišta, - oblikovanje i održavanje posebnih odnosno specializiranih baza podataka, - obavljanje zadača slovenske depozitne znanstvene biblioteke, - obrazovanje korisnika i ubrzavanje interesa za uporabu usluga djelatnosti biblioteke. Programske osnove predvidjaju postajanje posebnog odbora, sastavljenog od predstojnika (direktora) svih središnjih biblioteka, koji skrbi za djelovanje KISUL-a (koor dinacija nabave literature, medjubibliotečna posudba, izdvajanje zastarjele gradje itd.). Nova sveučilišna biblioteka trebala bi donijeti i jedinstvenost brojnih postupaka pojedinih visokoškolskih biblioteka (npr. jedinstvena iskaznica, medjubibliotečna posudba itd.). Uz to se čuvaju zadače i funkcije središnjih visokoškolskih biblioteka. -127- 5.9. RAČUNARSKA POTPORA SUSTAVU Za učinkovito djelovanje KISUL-a nužna je odgovarajuča računarska potpora svim djelatnostima biblioteka i informacijskih centara. Sustav distribuirane obrade podataka i programska oprema, koja je za to kod nas več dostupna (sustav COBISS kao nadgradnja sustava uzajamne katalogizacije), sasvim je odgovarajuča za tako razdrobljen sveučilišni sustav, kao što je to slučaj sa ljubljanskim sveučilištem. Smisleno je da se u njemu kom binira sustav centraliziranih (zajedničkih) i lokalnih baza podataka. Lokalne baze podataka (katalozi monografskih i serijskih publikacija te bibli ografska kontrola djela na sveučilištu) pojedinih visokoškolskih biblioteka nastaju na računarima središnjih visokoškolskih biblioteka ili na središnjem računani ljubljanskog sveučilišta. Uzajamna baza podataka nastaje na računani hosta cjelokupnog slovenskog sustava. Katalog biblioteka ljubljanskog sveučilišta organiziran je odnosno dostupan koris- nicima virtualno. Izgradnja specializiranih baza podataka za odredjena znanstvena odnosno stručna područja teče na lokalnoj razini pojedinih središnjih visokoškolskih biblioteka ili informacijskih centara i rezultat je njihove medjusobne funkcionalne suradnje kao i suradnje s bibliotekama i informacijskim centrima izvan sustava sveučilišta. U bazama podataka postoje podaci o različitim vrstama dokumenata, koji moraju nužno pokrivati slovensko geolingvističko područje. Dio podataka iz tih zbirki (monografske publikacije, bibliografija sveučilišta) nužni je sastavni dio zajedničke uzajamne baze, a drugi dio (članci, siva litera tura, specijalna gradja, itd.) u opsegu, koji je dogovoren i koordiniran s Slovenskom bibli ografij om. Koordinatorstvo i redakcijsku funkciju pri oblikovanju baza podataka obavlja na nacionalnoj razini i za KISUL republička matična biblioteka kao nositelj slovenskog BIS-a. Pri tom može za odredjene zadatke ovlastiti središnje visokoškolske biblioteke kad dostignu odgovarajuču razinu razvijenosti. Glede na uporabu iste programske opreme i rješenja, bibliotečni informacijski sustavi oba sveučilišta (Ljubljana, Maribor) koriste ista bibliografsko-opisna i sistemsko- vezivna načela te kompatibilna tehnološka rješenja (strojna i komunikacijska oprema). No, oba sustava moraju biti otvorena i za nacionalni BIS, te za druge informacijske sustave. -128- 6. ZAKLJUČNE MISLI I PRIJEDLOZI Pogledom u povijesni razvoj sveučilišta vidjeli smo što se usporedno s razvo jem sveučilišta kao središta študija, proučavanja i razvijanja znanosti, pojavila i potreba or ganizirane opskrbe studenata i profesora literaturom. Iako su prva sveučilišta u.zapadnom svijetu nastajala usporedo s radjanjem novog društvenog sloja - buržoazije, u 11. i 12. stolječu, u slavenskom, njemačkom i panonskom svijetu sveučilišta su nastala u 14. stolječu. Slovenske zamalje taj rani razvoj nije dostigao. Tek koncem 16. i početkom 17. stolječa jezuiti su na našim tlu ustanovljavali kolegije, gdje su spadale gimnazije i djelovi visokoškolskog študija. Tako je Ljubljana imala visokoškolski študij od 1633. godine dalje, a u vremenu Ilirskih provincija u školskoj godini 1810/11. djelovalo je prvo sveučilište sa svim nadležnostima. Ipak se zbog težnji centralizacije študija na manje sveučilišta, Austrija pobrinula da Slovenija ostane bez sveučilišta sve do ustanovljavanja Države Slovenaca, Hr vata i Srba, godine 1919. Uz sveučilišta su rasle i sveučilišne biblioteke. Prva i za dugo jedina (i največa) sveučilišna biblioteka bila je osnovana u okviru jednog od kolegija pariške Sorbone. Sveučilišne biblioteke postaj u odista fenomen visokog školstva tek u 20. stolječu, kad skokovito raste veličina njihovog fonda te kvaliteta i opseg djelatnosti, produljuje se njihova otvorenost, uvode se suvremeni oblici postavljanja fondova, raste broj zaposlenih, struka se profesionalizira itd. Korijeni prve slovenske sveučilišne biblioteke sežu u godinu 1774., kad je Ljubljana dobila svoju javnu biblioteku, koja je postala, zbog povezanosti sa licejem, Lice- jska biblioteka, a po njegovom ukidanju Zamaljska studijska biblioteka, te na koncu prvog svjetskog rata Državna studijska biblioteka. Pored toga što je postala središnjom bibliote- kom za čitavu Sloveniju, osnivanjem sveučilišta preuzela je još i funkcije njegove središnje biblioteke (ipak samo de facto). Tek 1938. godine postala je, na osnovu Zakona o sveuči- lištima i Sveučilišne odredbe, i službeno Sveučilišna biblioteka u Ljubljani te kasnije (1945.) još i nacionalna biblioteka - Nacionalna i sveučilišna biblioteka. Prigodom osnivanja ljubljanskog sveučilišta najprije se govorilo samo o jednoj sveučilišni biblioteci, koja bi trebala služiti čitavom sveučilištu, no ipak su vremenom nastajale (najprije male) priručne biblioteke uz katedre u institutima i na fakultetima, koje su brzo rasle i počele se sasvim samostalno razvijati, tako da sa središnjom sveučilišnom -129- bibliotekom ubrzo nisu imale više nikakve veze. Razvoj visokoškolskih biblioteka ljubl- janskog sveučilišta nije se dakle zasnivao po nekom sistemu odnosno planovima, nego su se biblioteke razvijale onako kako su nastajale potrebe za njima, a isto su se tako drobile ili udruživale glede trenutačnih potreba. Slovenske visokoškolske biblioteke počele su se organizirati djelom nakon us- tanovljavanja ljubljanskog sveučilišta, a djelom nakon drugog svjetskog rata,' te poslije 1959. godine u okviru novog sveučilišta u Mariboru. Baš te su se dogovorile za jedinstveni sustav (tzv. bibliotečnodokumentacijsko-informacijski sustav), a u okviru biblioteka ljubl janskog sveučilišta do reorganizacije i povezivanja nije došlo. U vanjskoj i unutrašnjoj or ganizaciji ostale su po uzoru biblioteka nekadašnjih europskih sveučilišta. I NUK je po svo- joj unutrašnjoj organizaciji i položaju koji ima medju bibliotekama ljubljanskog sveučilišta, slična središnjim sveučilišnim bibliotekama na starijim europskim, posebice njemačkim i austrijskim sveučilištima, i njezin je utjecaj na ostale visokoškolske biblioteke bio i ostao malen. Brojni bibliotečni stručni djelatnici več su od nastajanja prvih visokoškolskih biblioteka dalje upozoravali da je potrebno taj stihijski proces zaustaviti i graditi vi- sokoškolsko bibliotekarstvo ljubljanskog sveučilišta po prethodno dogovorenom planu i kao sustav, koji če temeljiti na medjusobnoj povezanosti i racionalnom djelovanju. Bilo je sastavljenih više koncepcija razvoja odnosno organiziranosti biblioteka, koje su još u se- damdesetim godinama predlagale povezivanje po stručnom principu sa "vrhom" sustava u suvremenoj sveučilišnoj biblioteci. Bilo je i nekoliko shema automatizacije integriranog sustava, koje su uvažavale razvoj računarske i komunikacijske tehnologije u odredjenom vremenu. U okviru ljubljanskog sveučilišta bio je 1984. godine potpisan Samoupravni sporazum o integriranom sustavu znanstveno-stručnih informacija i ustanovljen Odbor pot- pisnika sporazuma. Unatoč tome, do realizacije zamišljenog sustava u praksi nije došlo. Vi sokoškolske biblioteke (kao i njihove matične ustanove) nisu se osječale djelom zajednice - sveučilišta, još od svog nastanka (1976.) tome je pridonio je i sustav tzv. znanstveno- tehničkog informiranja, koji se funkcionalno nije povezao sa BIS-om. U razvijenom svijetu visokoškolske se biblioteke razlikuju u organizacijskim modelima, upravljanju, vodjenju i financiranju, po veličini, kvaliteti i rasporedu bibli- otečnih fondova itd. Unatoč tome opažamo zajedničke razvojne smjerove, koji vaze neo- visno o državi odnosno tipu organiziranosti visokoškolskog odnosno sveučilišnog biblio- -130- tekarstva. Korisnik je postao središnja točka djelovanja visokoškolskih biblioteka, tako da su slobodan pristup gradji i informacijama, cjelodnevna otvorenost biblioteka, obrazovanje korisnika, aktivna informacijska djelatnost, odlična informiranost korisnika o fondu i uslu gama itd., nešto sasvim svakidašnje. Posebna pozornost namijenjena je upravljanju bib- liotečnim zbirkama (tzv. collection management), a suradnja visokoškolskih biblioteka ima i posebno dugu tradiciju (medjubibliotečna posudba, koordinirana nabavna politika, jedinst- vena obrada gradje, istraživački rad, profesionalna udruženja, automatizirane računarske mreže i si.)- Visokoškolske biblioteke planirano skrbe i za svoje stručne kadrove i njihov status. U okviru sveučilišta djeluju jaki bibliotečni odbori, koji skrbe za informiranje sveučilišta o problemima biblioteka, za suradnju medju bibliotekama i za traženje puteva njihovog financiranja. Ekspanziju visokoškolskog študija na Zapadu pratio je i veliki broj novih sveučilišnih objekata, ili su se renovirali i povečavah stari, pri čemu su uvažavali su- vremena načela gradnje visokoškolskih biblioteka te potrebe sveučilišnog okoliša.- Kao što u svijetu nalazimo različite modele organiziranosti visokog školstva, tako postoji i različita organiziranost njihovog visokoškolskog bibliotekarstva. Posebice u anglosaksonskom svijetu prevladjuje centralizirani model sa jakom sveučilišnom bibliote- kom, dok u Njemačkoj, Austriji, Italiji te i na našem tlu prevladjuje model razdrobljenog visokoškolskog bibliotekarstva, gdje su biblioteke pojedinih visokoškolskih ustanova upravno dislocirane od središnje sveučilišne biblioteke, autonomne, sveučilišna biblioteka nad njima nema posebnih ovlaščenja. Vidjeli smo da u tim zamljama teku odredjene oblici centralizacije (barem nekih bibliotečnih službi). A kakvo je stanje visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta ? Analiza je pokazala veliku neuravnoteženost razvoja i opsega djelatnosti koju obavljaju, te nepovezanost u jedinstveni sustav. Za organizaciju biblioteka karakterističan je dualizam starih europskih sveučilišta: postoji središnja sveučilišna biblioteka na jednoj strani te broj- ne fakultetske biblioteke, biblioteke odjela, instituta, itd. Biblioteke koje upravno i organi zacijski nisu podredjene sveučilišnoj biblioteci unutar postoječih 60 biblioteka, imaju različitu organizaciju i načine rada. Formalno su samo Nacionalna i sveučilišna biblioteka te Središnja tehnička biblioteka samostalne ustanove, dok ostale biblioteke pripadaju pojedinim visokoškolskim ustanovama. Po jednu visokoškolsku biblioteku ima 8 fakulteta, 3 akademije, 3 više škole i 4 instituta odnosno medju njima 1 centar. Više biblioteka ima 5 fakulteta, a dvije više škole uopče nemaju organizirane biblioteke (jedna je biblioteka počela djelovati 1991. godine). -131- Biblioteke rade po različitim načinima obrade, upisa članova i posudbe gradje, načinima postavljanja fonda te oblikovanja i održavanja računarskih baza podataka itd. Središnja sveučilišna biblioteka ima premalen utjecaj kako na pojedine biblioteke tako i na sustav u cjelini. Takva organizacijska raznolikost ne bi bila nešto posebno u usporedbi s biblio tekama sveučilišta drugdje u svijetu, kad bi sve djelovale u učinkovitom i jedinstvenom BIS-u sveučilišta. Ako pogledamo neke brojčane podatke, možemo tvrditi da se u slučaju visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta radi o velikom organizmu, koji ne daje takve učinke, kakve bi mogao kad bi bio drugačije organiziran. Veličina osnovnog knjižnog fonda pojedinih biblioteka je različita - od nekoliko tisuča do nekoliko milijuna jedinica (NUK čuva čak 46,3 % čitave gradje). Koncem 1990. godine u bibliotekama je bilo ukupno 4.138.338 jedinica gradje te tekuče naručenih 16.143 naslova periodičnih publikacija (od toga 9.017, ili 55,9 % stranih). Pogledamo li strukturu fonda, vidjet čemo da je u prosjeku više inozemne literature nego "domače" (jugoslaven- ske!). No, opažamo daje postotak godišnjeg prirasta u odnosu na osnovni fond bio veči od 5 % (što preporučuju neki inozemni standardi) samo u 5 biblioteka. Mnogo biblioteka mini malno nabavlja novu gradju i svoje fondove jedva malo obnavlja. O uskladjenoj nabavnoj politici (s iznimkom nacionalno značajne inozemne lit erature odnosno izvora) ne možemo govoriti, a nedostaje nam i planirana nabavna politika pojedinih biblioteka i odgovarajuče upravljanje bibliotečnim zbirkama. Otpis gradje je skro- man, iako se biblioteke susreču s problemima prostora. 71,7 % biblioteka nema odgo- varajučih prostora za slobodan pristup; a uz to što su prostori premah, nefunkcionalni su za obavljanje bibliotečne djelatnosti. Bez NUK-a imaju visokoškolske biblioteke na raspola- ganju samo 12.386 m2 prostora. Velik je i nedostatak čitaonica, jer samo 28,3 % vi sokoškolskih biblioteka ima organizirane čitaonice. Poseban problem je prostorna razdijel- jenost biblioteka odjela, jer su neke raspršene u različitim dijelovima grada. Podaci, koje smo imali na raspolaganju, govore o tome da korisnici nisu pret- jerano zadovoljni fondovima i djelatnošču biblioteka, no ipak veliki postotak korisnika od biblioteka ni ne očekuje mnogo više od čuvanja i posudjivanja gradje. Studentima nedostaje više udžbenika, jer posebni odjeli za udžbenike u okviru visokoškolskih biblioteka nisu or ganizirani. Premalo je i obrazovanja korisnika, jer su samo rijetke biblioteke uspjele organ izirati programe obrazovanja, koji su dio visokoškolske nastave. Isto tako nije zadovol- javajuča otvorenost biblioteka, jer čak 63,3 % biblioteka ne osigurava niti takve otvorenosti, kakvu zahtijeva njihov financijer (40 sati tjedno). -132- Posudba gradje i posjeta največa je u sveučilišnim i središnjim visokoškolskim bibliotekama, no kruženje bibliotečne gradje nije zadovoljavajuče, jer obrt iznosi samo 0,33. Medjubibliotečna posudba ograničena je prije svega na veče biblioteke; po sabranim po- dacima u 1990. godini samo su 4 veče biblioteke izvele čak 72 % od ukupne medjubib- liotečne posudbe. 1991. godine bilo je u visokoškolskim bibliotekama zaposlenih 328 djelatnika (godinu dana prije - 337), medju njima 274 (83,5 %) stručna djelatnika. Obrazovna struk tura kadra prilično je visoka, jer 52,5 % stručnih djelatnika ima barem visoku naobrazbu. Na žalost taj je kadar neodgo varaj uče zaposlen, jer čak u 1/3 svih biblioteka jedini zaposleni bibliotečni djelatnik ima visoku naobrazbu, dakle obavlja sve poslove, pa i administra- tivno-tehničke. U tri visokoškolske biblioteke nije redovito zaposlen nijedan bibliotečni djelatnik, a u 24 zaposlen je samo jedan djelatnik. Slovenski standardi za visokoškolske bib lioteke zahtijevaju najmanje dva zaposlena, tako da 45 % visokoškolskih biblioteka niti ne dostiže standard. U pet večih biblioteka (8 %) zaposleno je 67 % svih visokoškolskih bib- liotečnih djelatnika. Bibliotečni djelatnici nemaju odgovarajuči status, jer su na večini vi sokoškolskih ustanova uvršteni medju administrativno-tehničko osoblje. No, u visokoškolskim bibliotekama ljubljanskog sveučilišta u 1991. godini, u usporedbi s proteklim godinama, vidljivo se povečala opremljenost računarima (uglavnom se radi o mikroračunarima). Samo je 6 biblioteka bilo krajem godine bez ikakvog računara. Ipak je oprema po bibliotekama zastarjela i posebice je mikroračunarima tipa Atari doba amortizacije več istekla. Biblioteke koriste različitu programsku opremu i nije čudno da krajem 1991. godine, nalazimo po bibliotekama čak 70 različitih baza podataka, s različitom strukturam i formatima zapisa. 58,6 % baza bilo je dostupnih samo lokalno, dakle na pojedinim mikroračunarima. U kooperativni sustav obrade bibliotečne gradje bilo je aktivno uključenih samo 6, odnosno 10 % biblioteka, a 62 % visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta nije imalo nikakvu komunikacijsku opremu, dakle nisu bile uk- ljučene u računarsku mrežu. Velika neuredjenost odnosno nesistematičnost vlada i pri fi nanciranju visokoškolskih biblioteka, jer sredstva za njihovu djelatnost dolaze od tri različita ministarstva, koji uvažavaju svaki svoja mjerila i kriterije financiranja. Posebice mjerila Ministarstva za školstvo i šport stimuliraju arhivsku funkciju biblioteka (čuvanje što večih fondova), a sredstva za nabavu bibliotečne gradje sastavni su dio materijalnih troškova poj edinih visokoškolskih ustanova. Utvrdjeno je da se u slučaju visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta -133- ne radi o povezivanju u učinkovit sustav. Zakon o bibliotekarstvu odredjuje da se sve samostalne i nesamostalne biblioteke povezuju u BIS. Biblioteke u sustavu bi trebale radno suradjivati i uskladjivati svoje djelovanje i razvoj, zajedno osiguravati što veču dostupnost gradje i informacija itd. U BIS se biblioteke povezuju i vertikalno i horizontalno, a poseban vidik po vezi vanj a visokoškolskih biblioteka je njihova suradnja u distribuiranoj obradi bib liografskih podataka, odnosno u uzajamnom katalogu slovenskih biblioteka. Pri visokoškolskim bibliotekama od posebnog je značaja njihovo vertikalno povezivanje u stručnu mrežu. Zakon o bibliotekarstvu naročito, što smo več istakli, odred juje da se visokoškolske i specijalne biblioteke, koje djeluju na istim ili srodnim znanst venim odnosno stručnim područjima, povezuju tako da jedna od njih obavlja zadače središnje biblioteke za odredjeno znanstveno odnosno stručno područje. U oblikovanje posljednjih mogu se prvenstveno uključiti več postoječe i nove središnje visokoškolske i sveučilišne biblioteke. U okviru sveučilišta trebao bi postojati poseban oblik povezivanja biblioteka. Stručna mjerila i kriteriji za visokoškolske biblioteke točnije opredjeljuju BIS sveučilišta Njihovo je ishodište da visokoškolske biblioteke mogu obavljati svoje zadatke samo u ok viru BIS-a sveučilišta, koji je medjusobno dogovorena te stručno i funkcionalno organizi rana zajednica svih visokoškolskih biblioteka sveučilišta, potpomognuta s odgo varaj učim računarskim mogučnostima. Standardi opredjeljuju organiziranost i djelatnost te službe vi sokoškolskih biblioteka, njihove kadrove i korisnike, prostore i opremu.itd. Sve je to odgo- varajuča osnova za organiziranje BIS-a sveučilišta. BIS mariborskog sveučilišta zaživio je još prije nekoliko godina, a za visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta još je uvi- jek karakteristična razdrobljenost i nepovezanost, iako nastojanja za jedinstveni BIS nalazimo još desetlječima unazad. Mnogi autori več su tada predlagali da bi za ljubljansko sveučilište bio primjeran decentralizirani BIS. Od donošenja Zakona o bibliotekarstvu (1982. godine) nadalje, tekla su nastojanja za imenovanje središnjih visokoškolskih biblio teka te uspostavljanje stručne mreže visokoškolskih i specijalnih biblioteka. 1991. godine Stručno viječe za bibliotekarstvo Republike Slovenije konačno je provelo natječaj za središnje (visokoškolske) biblioteke. U postopku je njihovo imenovanje te prijedlog obliko vanja njihove mreže. U okviru ljubljanskog sveučilišta visokoškolske biblioteke bi se trebale vezati na odgovarajuče središnje biblioteke, kojima je vrh u (budučoj, novoj) sveučilišnoj biblio- teci, a odredjene funkcije za sustav obavlja i republička matična biblioteka. Uz to biblioteke -134- se povezuju u SZTI te horizontalno s odgovarajučim opčim odnosno školskim biblio tekama. Osnova za učinkovito djelovanje je projekt uključivanja visokoškolskih biblioteka u sustav COBISS (odnosno uzajamne katalogizacije) i odgovarajuča jedinstvena računarska potpora svim djelatnostima biblioteka i informacijskih centara (sustav COBISS/ATLASS). Rezimirajmo na koncu još prijedloge za organizaciju KISUL, koji su bili po drobno obradjeni u 5. poglavlju istraživanja: 1. Predložena je organiziranost KISUL na tri razine: - visokoškolske biblioteke za uža znanstvena područja, - središnje visokoškolske biblioteke za odredjena znanstvena odnosno stručna područja, - središnja biblioteka sveučilišta odnosno sveučilišna biblioteka. 2. Biblioteke se medjusobno povezuju na osnovu stručne mreže (vertikalno pove- zivanje). Bibliotečni informacijski sustav i sustav znanstveno-tehničkog informiranja medjusobno su usko povezani i jedan drugog dopunjuju tako da tzv. specializirani in formacijski centri (SIC) obavljaju više oblike procesiranja informacija. 3. Predložena mreža visokoškolskih biblioteka predvidja da se u okviru ljubljan- skog sveučilišta uspostavi 9 središnjih visokoškolskih biblioteka sa precizno odredje- nim uvjetima djelovanja, zadacima i mehanizmima kontrole njihovog djelovanja. Imenovanje za središnju visokoškolsku biblioteku ne može važiti stalno, ovisi o kvaliteti obavljanja funkcija. Isto tako bi trebalo da to bude "živa" mreža (osnivanje no vih središnjih biblioteka), koja bi morala slijediti razvojnim potrebama nacionalnog plana znanosti. Time uvodimo element konkurenčnosti biblioteka i (u slučaju nesamostalnih vi sokoškolskih biblioteka) za njihove matične ustanove. Buduči daje predvidjeno uvjetno imenovanje središnjih visokoškolskih biblioteka, predvidjamo da če to stimulirati njihov razvoj. 4. Vrh sustava predstavlja središnja sveučilišna biblioteka, koja vodi sustav u suradnji s središnjim visokoškolskim bibliotekama. Iako planiramo gradnju nove, suvre- -135- mene sveučilišne biblioteke u Ljubljani, sustav ostaje decentraliziran, a središnje biblio teke imaju u njemu značajnu ulogu i zadatke. Dok ne dodje do izgradnje i funkcio niranja suvremeno koncipirane sveučilišne biblioteke, nužna je i reorganizacija službi u sadašnjoj Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, jer moraju svoju djelatnost bolje pri bližki znanstveno-pedagoškom radu na sveučilištu i slijediti njegove potrebe. Visokoškolske biblioteke ljubljanskog sveučilišta trebale bi se uključiti u jedin- stveni računarski sustav, koji omogucava distribuiranu obradu bibliotečne gradje i auto- matizaciju poslovanja (sustav COBISS). Kako sustav temelji na odgovarajučim standar- dima obrade gradje i na medjunarodno primjenjivom formatu zapisa, omogucava na jednoj strani jedinstvenost poslovanja biblioteka, a na drugoj njihovo uključivanje u in formacijske sustave van naše države. Uključivanje svih biblioteka u COBISS omogučit če racionalniju obradu gradje, koordinaciju nabave literature, računarski vodjenu medju- bibliotečnu posudbu, ujednačen rad s korisnicima itd. Bibliotečni fond svake viso koškolske biblioteke postat če doista "javan" i nov način rada neče više dopuštati "pri- vatizaciju" fonda te bibliotečnih službi. Visokoškolskim ustanovama, koje imaju organiziranih više biblioteka (pri odje- lima, odsjecima i si.), predložena je racionalnija organizacija (centralizacija odredjenih službi) i posebice osiguranje osnovnih uvjeta za rad biblioteka (prostor, oprema itd.). Vi sokoškolske biblioteke, koje ne služe svojoj svrsi, znače neopravdano trošenje druš tvenih sredstava. Bibliotečni djelatnici moraju postati ravnoprani suradnici u pedagoškom i is- traživačkom procesu te statusno izjednačeni s pedagoško-istraživačkim djelatnicima. Uloga i zadaci svake pojedine visokoškolske biblioteke jasno su odredjene defi niranjem stručne mreže odnosno pojedinih elementa sustava. Značajnu ulogu imaju pri tom mehanizmi nadzora sustava. Financiranje visokoškolskih biblioteka potrebno je sistemski urediti tako da se vrši iz jednog izvora. Financiranje mora temeljiti na ugovorima i biti namjensko, pri -136- čemu se prvenstveno uvažavaju potrebe sveučilišta, ali i faktora van njega (jer BIS sveučilišta ne smije biti izoliran sustav). Financiranje djelatnosti biblioteka i nabave in formacijskih izvora mora biti jasno i provjerljivo, a biblioteke moraju biti s njim upoznate. 10. U okviru središnje sveučilišne biblioteke treba što prije uspostaviti odbor direk- tora središnjih biblioteka, te u aktima sveučilišta jasnije opredijeliti ulogu, funkcije i nadležnosti njene Komisije za bibliotekarstvo i informatiku. Jedinstveni BIS u okviru ljubljanskog sveučilišta (KISUL) može biti važan fak tor njegove integracije, no ipak ne može biti jedini. Kako cjelovit informacijski sustav sveučilišta još nije uspostavljen, uspostavljanje KISUL-a može biti važan faktor njegove izgradnje. Uz to ne smijemo zaboraviti da ni nova organizacija visokoškolskog biblio- tekarstva niti suvremena računarska tehnologija nisu dovoljni, ako sveučiliŠte i svaki njegov član ne spozna da bez dobro organiziranog bibliotečno-informacijskog sustava ne može djelovati kao pedagoška i znanstvena ustanova. -137- UPORABLJENA LITERATURA ADAMS Roy J.: Information technologv & libraries : a future for academic libraries. - London : Croom Helm, 1986. -188 str. AMERICAN Librarv Association. American College and Research Libraries: Statement of facultv status of college and universitv libraries. -V: College and research libraries news. 35, no. 2(February 1974), str. 26. AMBROŽIČ Melita: Dostopnost informacij in uporabniki. - V: Knjižnica. - 33, 3-4(1989), str. 25-43. AMBROŽIČ Melita, MARTELANC Ana: Knjižnice Univerze Edvarda Kardelja v Ljubljani : prikaz stanja in problematike. - Ljubljana : Center za razvoj univerze, 1987. - 23 str. Tipkopis - AMBROŽIČ Melita: Poskus analize družboslovne baze podatkov. - Zagreb : Centar za podiplomski študij informacijskih znanosti, 1988. 22 str. + 4 pril. ANALIZA o radu visokoškolskih i naučnih biblioteka u SAP Vojvodini za 1986. godinu. - Novi Sad: Biblioteka Matice Srpske, 1987. -15 str.+ 13 tab. ARNEŽ Tina: Razvoj in delovanje visokošolske knjižnice na Visoki šoli za organizacijo dela v Kranju. - Ljubljana : Univerza E. Kardelja, Pedagoška akademija, 1986. - 80 str. BERČIČ Branko: Izobraževanje knjižničarskih delavcev v Jugoslaviji. - V: Knjižnica. - 31, 1(1987), str. 110-129. BERČIČ Branko: Osnovne smeri povojnega razvoja slovenskih knjižnic. - V: Obvestila republiške matične službe. -1976, št. 15, str. 1-8. BERČIČ Branko: Univerzna/univerzitetna/visokošolska knjižnica. - V: Knjižnica. - 34, 1-2(1990), str. 126-130. BERČIČ Branko: Uveljavljanje bibliotekarske stroke na Slovenskem. - V: Knjižnica. - 27, 1-4 (1983), str. 5-18. COLLEGE librarianship / W. Miller, D.S. Rockwood (Eds.). - London : The Scarecrovv Press, 1981. - 284 str. CONTEMPORARY developments in librarianship : an international handbook / ed. by Miles M. Jackson. - Connecticut: Grenwood Press, 1981. - 619 str. -138- DAVINSON Donald: Academic libraries in the enterprise culture. - London : The Library Association, 1989. - 40 str. DOLAR Jaro: Spomin človeštva. - Ljubljana : Cankarjeva založba, 1982. - 425 str. DOLAR Jaro: Vloga visokošolskih knjižnic. - V: Knjižnica. -15, 1-2(1971), str. 36-44. ENCTCLOPEDIA of Librarv and Information Science. - New York: Marcel Dekker, Inc., 1968-. - Vol. 27. ERKENS Bob: Research libraries in transition. - London : The British Library, 1991. - 202 str. FILO Breda: Informacijsko delo v knjižnicah glede na analizo informacij, informacijskih virov in uporabnikov. - V; Knjižnica. - 20, 1-4(1976), str. 16-35. FILO Breda: Knjižnice in pedagoški sistemi. - V: Knjižnica. - 35, 2-3(1991), str. 17-30. FILO Breda: Pedagoške naloge univerznih knjižnic. 16+11 str. - V: Strokovno posvetovanje in XXIV občni zbor društva bibliotekarjev Slovenije, Bled, 1979.- s.l. :s.n., 1979. (loč.pag.) FILO Breda: Predlog standardov za univerzne knjižnice. 3 str. - V: Vloga knjižnic pri posredovanju znanja : strokovno posvetovanje in skupščina. Bled, 1. in 2. oktobra 1987. Ljubljana: ZBDS, 1987. - (loč.pag.) FILO Breda: Priprave na zajemanje podatkov o raziskovalnem delu Univerze v Mariboru. - V: Knjižnica. - 29, 1(1985), str. 66-73. FILO Breda: Standardi za univerzne knjižnice leta 1986. - V: Knjižnica. - 30, 3-4(1986), str. 63-75. FILO Breda: Univerzitetna knjižnica Maribor v novi podobi ali splošnoznanstvena knjižnica in specialni upo rabnik. - V: Knjižnica. - 34, 3(1990), str. 29-44. FILO Breda: Univerzne knjižnice v Mariboru : analiza. -37+11 str. - Maribor: UKM, januar 1988. - Tipkopis FILO Breda: Visokošolsko knjižničarstvo v prihodnjem srednjeročnem obdobju - uveljavljanje standarda za univerzne knjižnice. - V: Obvestila republiške matične službe. -1981, št. 2, str. 2-11. -139- FILO Breda: Vzajemno dopolnjevanje knjižničnega gradiva. - V: Zapisi znanja v informacijski dobi / Zveza bibliotekarskih društev Slovenije, strokovno posvetovanje in skupščina, Novo mesto, 13. in 14. oktobra 1988. - Ljubljana : ZBDS : NUK, 1988a. - Str. 1-18. GLONAR Joža: Naloge slovenske vseučiliške knjižnice. - V: Obzorja. - (1939), str. 374-378. GLONAR Joža: "Univerzitetna biblioteka" v Ljubljani. - V: Sodobnost. -1, (1933), 397, str. 458-459. GLONAR Joža: Vseučiliška knjižnica v Ljubljani. - V: Kronika slovenskih mest. -1, 2(1934), str. 81-83. GRAD Andreja: Sodobna knjižnična mreža v zakonodaji SR Slovenije : (1961-1979). - V: Knjižnica. - 24, 1-4(1980), str. 36-53. HARTMAN Bruno: Koncepcija razvoja knjižničarstva v Sloveniji iz leta 1971 in njena realizacija v obdobju 1971-1981. - V: Knjižnica. - 26, 1-2(1982), str. 9-22. HARTMAN Bruno: Mariborsko univerzno knjižničarstvo v sklopu slovenskega in svetovnega. - V: Knjižnica. - 30, 3-4(1986), str. 1-8. HARTMAN Bruno: Petinsedemdeset let Univerzitetne knjižnice Maribor : (1903-1978). - V: Univerzitetna knjižnica Maribor 1903-1978 : jubilejni zbornik. - Maribor : UKM, 1978. - Str. 96-97. HARTMAN Bruno: Projekt visokošolskega knjižničnega sistema v Mariboru : Projekt Univerza v Mariboru. - Maribor: Združenje visokošolskih zavodov, 1974. -114 str. HARTMAN Bruno: Visokošolski knjižnični sistem. - V; Zborovanje slovenskih knjižničarjev. - Ljubljana, 7.-9. novembra 1974. Ljubljana : s.n. , 1975, str. 5-18. HARTMAN Bruno: Zgodovina mariborskega knjižničarstva : (študije): raziskovalna naloga. - Maribor: s.n. , 1980. 127 str. HIGHAM Norman: The librarv in the universitv. - London : A. Deutsch, 1980. - 205 str. INTERNATIONAL Federation of Librarv Associations and Institutions General Conference (Chicago). Stan- dards for Universitv Libraries. - Chicago : 1FLA, 1985. - 6 str. (Razmn. tipk.) -140- INSTITUT informacijskih znanosti Analiza stanja in program opremljanja knjižnic/ informacijskih centrov v Sloveniji, katerih dejavnost financirata Ministrstvo za znanost in tehnologijo in Ministrstvo za šolstvo in šport. Predlog. - Maribor: IZUM, februar 1992. - (nepaginirano) JAKAC-BIZJAK Vilenka: Knjižnice prihodnosti: možnosti in resničnost. - V: Knjižnica. - 34, 3(1990), str. 53-62. JUŽNIČ Primož: Uporaba online javno dostopnih knjižničnih katalogov (OPAC). - V: Knjižnica. - 35, 2-3(1991), str. 95-100. KAMENIK Ignacij: Horizontalne in vertikalne povezave med različnimi tipi knjižnic v enovitem knjižnično- informacijskem sistemu SR Slovenije. - V: Knjižnica. - 25, 1-4(1981), str. 7-21. KAMENIK Ignacij: Mesto bibliotekarstva v vzgojno-izobraževalnem procesu. 22 str. - V: Strokovno posvetovanje in XXIV občni zbor društva bibliotekarjev Slovenije, Bled, 1979. - s.l. :s.n. , 1979. - (loč.pag.) KAMUŠIČ Mitja: Za štiri univerze. -V: Delo, 11.1.1992, str. 29. KANIČ Ivan: Vsebina in pomen vzajemnih in centralnih katalogov. 13 str. - V: Vloga knjižnic pri posredovanju znanja : strokovno posvetovanje in skupščina, Bled, 1. in 2. oktobra 1987. Ljubljana : ZBDS, 1987. - (loč.pag.) KERT Zlata: Knjižnice učbenikov za študente. 7 str. - V: Strokovno posvetovanje in XXIV občni zbor društva bibliotekarjev Slovenije, Bled, 1979. - s.l. : s.n. . 1979. - (loč.pag.) KERT Zlata: Ugotavljanje potreb bralcev v univerznih knjižnicah. - V: Knjižnica. - 22, 1-2(1978), str. 17-25. KIDRIČ France: Biblioteški problemi in univerza. - V: Zgodovina slovenske univerze v Ljubljani do leta 1929. - V Ljubljani : Jugoslovenska tiskarna, 1929.-Str. 421-439 KNJIŽNIČARSTVO in celovito znanstveno informiranje na univerzi. (Skupina avtorjev) - Center za razvoj univerze : Ljubljana, 1988. (Raziskovalna naloga). KNJIŽNIČNI informacijski sistem univerze v Ljubljani : Osnutek za razpravo (M. Ambrožič, S. Bahor, T. Kobe, A. Martelanc). - Ljubljana, 1991, 13. str. - Tipkopis -141- KOBE Tomaž: Znanstvena informacija v knjižnici. 13 str. - V: Vloga knjižnic pri posredovanju znanja : strokovno posvetovanje in skupščina, Bled, 1. in 2. oktobra 1987. - Ljubljana : ZBDS, 1987. - (loč.pag.) KONCEPCIJA razvoja knjižničarstva v Sloveniji (Predlog). Socialistična republika Slovenija. Rep. sekretariat za prosveto in kulturo. - V: Kulturni poročevalec. Zveza kulturnoprosvetnih organizacij Slovenije. - 2, 10(1971), str. 18-33 KOVŠE Tanja: Knjižnično povezovanje v Avstraliji - LAA/TFLA 1988. - V: Knjižnica. - 33, 2(1989), str. 71-92. MALI Franc: Problemsko analitično spremljanje raziskovalne dejavnosti v SR Sloveniji : Raziskovalna na loga. - Ljubljana : Rl FSPN, 1987. -113 str. MALI Franc, SORČAN Stojan: Razmerje med temeljnim, uporabnim in razvojnim raziskovanjem : Razisko valna naloga. - Ljubljana : Rl FSPN, 1988. -124 str. MARTELANC-ŠČEPANOVIČ Ana: Povezovanje in sodelovanje visokošolskih knjižnic v Sloveniji.- 10. skupščina SDBJ. - Opatija, 19. in 20.3.1984.- 4 str. (NUK, Razmn.) MARTELANC Ana: Sistem univerznih knjižnic in specializiranih INDOK centrov : raziskovalno poročilo. - Ljubljana : PORS 10, 1986. - 84 str. (Skupaj z: Kokole J., Šircelj M.) MARTELANC Ana: Univerzne knjižnice in njihovo povezovanje. - V: Knjižnica. - 30, 3-4(1986), str. 45-52. MARTELANC Tomo: Razvoj knjižničnoinformacijskega sistema v Sloveniji. - V: Knjižnica. - 30, 3-4(1986), str. 9-19. NAČRT integriranega sistema znanstveno-strokovnih informacij v knjižnicah in INDOK centrih Univerze Ed varda Kardelja v Ljubljani. - V; Obvestila republiške matične službe. -1982, št. 2, str. 5-11. NIELS Mark: Organizational aspects of the nevv conditions for universitv libraries. - V: European reserach libraries cooperation. -1, 2(1991), str. 131-137. OSNOVE knjižničarstva. - Ljubljana: Posebna izobraževalna skupnost za kulturo, 1987. - 228 str. PACK Peter J., PACK F. Marian: Colleges, learning and libraries : the future. - London : C. Bingley, 1988. -177 str. -142- PIRJEVEC Avgust: Knjižnice in knjižničarsko delo. - Celje : Družba. Sv Mohorja, 1940. - 358 str. PLENIČAR Boža: Slovenska bibliotekarska bibliografija : raziskovalna naloga. - Ljubljana : NUK, 1989. - 93 + XIII str. PLENIČAR Boža: Slovenska bibliotekarska bibliografija 1945-1980 : izbor prispevkov iz časopisja in zborni kov. - Ljubljana : NUK, 1983. -171 str. POLOŽAJ in organiziranje knjižnic v visokem šolstvu. - Ljubljana : DBS, 16. februar 1974 POPOVIČ Breda: Knjižnično-informacijska dejavnost v Sheffieldu, Velika Britanija : vtisi s strokovnega izpo polnjevanja. - V: Knjižnica. - 34, 1-2(1990), str. 85-100. POPOVIČ Mirko: Aktivno vključevanje visokošolskih knjižnic Univerze v Ljubljani v vzajemni katalog. - Ljubljana : NUK, 1991. - 3 str. - Tipkopis POPOVIČ Mirko: Sistemi znanstvenega informiranja na univerzah po svetu : predlogi za privzemanje njihovih dobrih rešitev. - Ljubljana : NUK, 1988. -11+3 str. - Tipkopis POPOVIČ Mirko: Študij uporabnikov kot izhodišče za opredelitev ciljev in evalvacijo dejavnosti Narodne in univerzitetne knjižnice v Ljubljani. - Ljubljana : NUK - Bibliotekarski raziskovalni center, 1988. - 214 str. POROČILO o koncepciji razvoja knjižničarstva v Sloveniji. - V: Sejni zapiski Skupščine Socialistične republike Slovenije: Seje od l.VI. do 30.VI.1971. Ljubljana, 1972, str. 384-388 POVEZOVANJE knjižnic v knjižnično-informacijskem sistemu SR Slovenije : delovni osnutek. - V: Obvestila republiške matične službe. -1987, št. 1/2, str. 5-25 PROGRAMSKE osnove nove "Univerzitetne knjižnice Ljubljana", 7. 4.1992. - V: Gradivo za Strokovni svet za knjižničarstvo RS, pripravili: dr. T. Pisanski, dr. M. Popovič, dr. M. Žaucer, mag. B. Rajh). - 2 str. - Tipkopis PROJEKT dolgoročnega razvoja. - Ljubljana : CRU, 1986. - 270 str. - (Zbirka Dolgoročni razvoj visokega šolstva v SR Sloveniji) PYŠNOVA Tatjana P.: Struktura sovjetskih univerzitetnih knjižnic. - V: Knjižnica. - 9, 1-4(1965), str. 39-41. -143- RAZVOJ sistemsko-povezovalne in bibliografsko-informacijske osnove KIS : fazno poročilo o delu za leto 1989. - Ljubljana : Znanstveni inštitut FF, 1989. -17 str. (Jože Kokole, nosilec raziskave) REPORT on universitv libraries of the Universitv Grants Committee. Parry Report. - London, 1967 STANDARDI za visokoškolske knjižnice Republike Hrvatske : Završni tekst / Radna grupa: Tatjana Aparac- Gazivoda... et.al. - Zagreb : Savjet za biblioteke Hrvatske, 1990. -10 str. SAPAČ Irena: Knjižnične mreže v Veliki Britaniji. - V: Knjižnica. - 30, 1-2(1986), str. 17-31. SAPAČ Irena: Stanje in razvojne smeri britanskih univerzitetnih knjižnic : vtisi s seminarja v Veliki Britaniji. - V: Knjižnica. - 34, 4(1990), str. 89-105. SEPE Mihaela: Knjižnice na ljubljanski univerzi. - Ljubljana : M. Sepe , 1969. - 34 f. + 15. str. tab. - Tipkopis. - Naloga za bibliotekarski strokovni izpit. SEPE Mihaela: Načrtovanje razvoja knjižnic univerze in visokih šol. - 12 str. - V; Strokovno posvetovanje in XXII. občni zbor DBS, Portorož, 1975. - (loč.pag.) SEPE Miša: Standardi univerznih knjižnic. - V: Knjižnica. -15, 1-2(1971), str. 44-47. SEPE Mihaela: Univerza in knjižnice : premalo razmišljamo o sodobnejših prijemih v delu univerznih knjižnic. - V: Naši razgledi. - Št. 16(30. VIII. 1974), str. 416-417. SEPE Mihaela: Univerzna knjižnica - sredstvo učno vzgojnega procesa na univerzi. - 8 str. + 4 pril. - V: Strokovno posvetovanje in XXIV občni zbor DBS, Bled 4.-6. oktober 1979. s.l. : s.n. , 1979. (loč.pag.) SEPE Mihaela: Visokošolske knjižnice danes : njihove aktualne naloge. - V: Obvestila matične službe. -1976, št. 15, str. 22-26. STIPANOV Josip, ŠERCAR Tvrtko: Bibliotečno-informacijski sistem SR Hrvatske - komunikacijski model. - Zagreb : BIC Hrvatske NSB; Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu, 1986, 13 + 3 str. + 8sliL STROKOVNI kriteriji in merila za visokošolske knjižnice: knjižnično informacijski sistem univerze: (predlog) - Ljubljana; Maribor: ZBDS, 1989. - 30 str. ŠIRCELJ Martina: Status bibliotekarjev. - V: Knjižnica. - 33, 3-4(1989), str. 97-102. -144- THOMPSON James, CARR Reg: An introduction to universitv librarv administration. - Lodnon: C. Bingley, 1987. - 265 str. ULE Mirjana, MMELJAK Vlado: Kvaliteta študija na ljubljanski univerzi. - Ljubljana : RC UK ZSMS, 1989. - 60 str. + pril. UNTVERSITY libraries in developing countries : structures and function in regard to information transfer for science and technologv. - Muenchen : Saur, 1985. -183 str. - (1FLA publications; 33) UNTVERSITY librarv historv : an international review / (James Thompson ed.). - New York: C. Bingley, 1980. - 330 str. UNTVERZITETNA knjižnica Maribor zmore več, kot od nje želijo. - V: - Delo. - 26.9.1990. - Priloga "Znanje za razvoj" URBANUA Jože: Lik bibliotekarja v moderni univerzni knjižnici. - V: Knjižnica. - 30, 3-4(1986), str. 63-75. URBANUA Jože: Rezultati raziskovanja o uporabnikih visokošolske biblioteke : (teoretične osnove razisko vanja o uporabnikih). - V: Knjižnica. - 29, 1(1985), str. 40-58. VESELKO Maks: Knjižnice ljubljanske univerze. - V: Knjižnica. 9, 1-4(1965), str. 32-39. VIŽINTIN Avgust: Nekateri problemi sodelovanja med knjižnicami v Ljubljani. - V: Knjižnica. - 9, 1-4(1965), str. 41-51. ZAGMAJSTER Margerita: Analiza materialne opremljenosti visokega šolstva v SR Sloveniji. - V: Novosti CRU. - 5-6(1985), str. 15-27. ZAGMAJSTER Margerita: Študijski pripomočki in literatura kot del študijskih stroškov. - Ljubljana: CRU, 1990. - 45 str. ZAKON o knjižničarstvu. - V: Uradni listSRS. - 27(1982), str. 122-134. ZBORNIK ljubljanske univerze. - Ljubljana : Univerza E. Kardelja, 1989. -113 str. -145- CITIRANA LITERATURA ADAMS Roy J. (1986): Information technologv & libraries : a future for academic libraries. BERČIČ Branko (1983): Uveljavljanje bibliotekarske stroke na Slovenskem. BERČIČ Branko (1990): Univerzna/univerzitetna/visokošolska knjižnica. CONTEMPORARY developments in librarianship : an international handbook. (1981) DOLAR Jaro (1971): Vloga visokošolskih knjižnic. DOLAR Jaro (1982): Spomin človeštva. ENCTCLOPEDIA of Librarv and Information Science. (1968) FILO Breda (1981): Visokošolsko knjižničarstvo v prihodnjem srednjeročnem obdobju - uveljavljanje stan darda za univerzne knjižnice. FILO Breda (1986): Standardi za univerzne knjižnice leta 1986. FILO Breda (1987): Predlog standardov za univerzne knjižnice. FILO Breda (1988): Univerzne knjižnice v Mariboru : analiza. FILO Breda (1988a): Vzajemno dopolnjevanje knjižničnega gradiva. FILO Breda (1991): Knjižnice in pedagoški sistemi. GLONAR Joža (1934): Vseučiliška knjižnica v Ljubljani. HARTMAN Bruno (1986): Mariborsko univerzno knjižničarstvo v sklopu slovenskega in svetovnega. HARTMAN Bruno (1982): Koncepcija razvoja knjižničarstva v Sloveniji iz leta 1971 in njena realizacija v obdobju 1971-1981. IFLA (1985): Standards for Universitv Libraries. KAMENIK Ignacij (1981): Horizontalne in vertikalne povezave med različnimi tipi knjižnic v enovitem knjižnično-informacijskem sistemu SR Slovenije. KAMUŠIČ Mitja (1992): Za štiri univerze. KANIČ Ivan (1987): Vsebina in pomen vzajemnih in centralnih katalogov. KERT Zlata (1979): Knjižnice učbenikov za študente. KIDRIČ France (1929): Biblioteški problemi in univerza. KOBE Tomaž (1987): Znanstvena informacija v knjižnici. KONCEPCIJA razvoja knjižničarstva v Sloveniji (Predlog). (1971) MALI Franc, SORČAN Stojan (1988): Razmerje med temeljnim, uporabnim in razvojnim raziskovanjem : Raziskovalna naloga. NAČRT integriranega sistema znanstveno-strokovnih informacij v knjižnicah in INDOK centrih Univerze Ed varda Kardelja v Ljubljani. (1982) POPOVIČ Mirko (1988): Študij uporabnikov kot izhodišče za opredelitev ciljev in evalvacijo dejavnosti Narodne in univerzitetne knjižnice v Ljubljani. -146- POPOVIČ Mirko (1988a): Sistemi znanstvenega informiranja na univerzah po svetu : predlogi za privzemanje njihovih dobrih rešitev. POPOVIČ Mirko (1991): Aktivno vključevanje visokošolskih knjižnic Univerze v Ljubljani v vzajemni kata log. POVEZOVANJE knjižnic v knjižnično-informacijskem sistemu SR Slovenije : delovni osnutek. (1987) PROGRAMSKE osnove nove "Univerzitetne knjižnice Ljubljana", 7. 4.1992. (1992) « PROJEKT dolgoročnega razvoja. (1986) RAZVOJ sistemsko-povezovalne in bibliografsko-informacijske osnove KIS. (1989) REPORT on universitv libraries of the Universitv Grants Committee. Parry Report. (1967) SAPAČ Irena (1986): Knjižnične mreže v Veliki Britaniji. SEPE Mihaela (1969): Knjižnice na ljubljanski univerzi. SEPE Miša (1971): Standardi univerznih knjižnic. SEPE Mihaela (1975): Načrtovanje razvoja knjižnic univerze in visokih šol. SEPE Mihaela (1976): Visokošolske knjižnice danes : njihove aktualne naloge. STIPANOV Josip, ŠERCAR Tvrtko (1986): Bibliotečno-informacijski sistem SR Hrvatske - komunikacijski model. STROKOVNI kriteriji in merila za visokošolske knjižnice. (1989) THOMPSON James, CARR Reg (1987): An introduction to universitv librarv administration. ULE Mirjana, MIHELJAK Vlado (1989): Kvaliteta študija na ljubljanski univerzi. UNTVERSITY librarv historv : an international revievv / (James Thompson ed.). (1980) URBANUA Jože (1985): Rezultati raziskovanja o uporabnikih visokošolske biblioteke : (teoretične osnove raziskovanja o uporabnikih). VIŽINTTN Avgust (1965): Nekateri problemi sodelovanja med knjižnicami v Ljubljani. ZAGMAJSTER Margerita (1985): Analiza materialne opremljenosti visokega šolstva v SR Sloveniji. ZAGMAJSTER Margerita (1990): Študijski pripomočki in literatura kot del študijskih stroškov. ZAKON o knjižničarstvu. (1982) -147- POPIS UPORABLJENIH OZNAKA I KRATICA ALA BF BLAISE BLCMP CMK COBISS ografski sustav i servisi CTK FAGG American Library Association Biotehniška fakulteta = Biotehnički fakultet British Library Information Service Birmingham Libraries Co-operative Mechanization Project Centralna medicinska knjižnica = Središnja medicinska biblioteka Kooperativni on-line bibliografski sistem in servisi = Kooperativni on-line bibli- Centralna tehniška knjižnica = Središnja tehnička biblioteka Fakulteta za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo = Fakultet za arhitekturu, gradjevinarstvo i geodeziju FE Fakulteta za elektrotehniko = Fakultet za elektrotehniku FF Filozofska fakulteta = Filozofski fakultet FPT Fakulteta za naravoslovje in tehnologijo = Fakultet za prirodoslovlje i tehnologiju FS Strojna fakulteta = Fakultet za strojarstvo FSPN/FDV Fakulteta za družbene vede = Fakultet za društvene znanosti IFLA International Federation of Librarv Associations and Institutions IJS Inštitit Jožef Štefan = Institut Jožef Štefan IZUM Institut informacijskih znanosti Univerze v Mariboru = Institut informacijskih znanosti mariborskog sveučilišta KDI Knjižnično-informacijsko-dokumentacijski sistem = Bibliotečno-informacijsko- dokumen-tacijski sustav KISUL Knjižnični informacijski sistem Univerze v Ljubljani = Bibliotečno-informacijski sustav ljubljanskog sveučilišta MARC Mashine Readable Catalog = strojno čitljivi katalog MF Medicinska fakulteta = Medicinski fakultet NUK Narodna in univerzitetna knjižnica = Nacionalna i sveučilišna biblioteka OCLC Ohio College Librarv Centre ODK Osrednja družboslovna knjižnica = Središnja biblioteka za društvene znanosti PF Pravna fakulteta = Pravni fakultet RCUL Računski center Univerze v Ljubljani = Računski centar sveučilišta u Ljubljani RGL Research Librarv Group = Skupina znanstvenih biblioteka RLIN Research Libraries Information Network -148- SBD Savez bibliotečnih društava SCOLCAP Scotish Libranes Co-operative Automation Project SDI Selektivna diseminacija informacija SIC Specializirani INDOK center = Specializirani INDOK centar SWALCAP Souuivvest Academic Libranes Co-operation Automation Project UKM Univerzitetna knjižnica Maribor = Sveučilišna biblioteka Maribor UTLAS Universitv of Toronto Librarv System WLN Washington Librarv Netvvork ZBDS Zveza bibliotekarskih društev Slovenije = Savez bibliotečnih društava Slovenije -149- MRIZ- (FOI-Sveučilište u Zagrebu) UDK 027.7:378.4(497.12 Ljubljana) Magistarski rad Model bibliotečno-informacijskog sustava ljubljanskog sveučilišta M. Ambrožič Fakultet organizacije i informatike Varaždin Djelo se bavi problematikom visokoškolskih biblioteka ljubljanskog sveučilišta te njihovim mjestom i ulogom kako u okviru sveučilišta, tako i širega bibliotečno-infor- macijskoga sistema u Sloveniji. Pri tome se ne ograničava samo na trenutačno stanje, nego uvažava i povijesni i komparativni vidik. Na osnovu interpretacije podataka iz upitnika republičke matične službe te po dataka sakupljenih na terenu, utvrdjuje stupanj razvijenosti visokošolskih biblioteka, a po- sebnu pozornost posvečuje njihovoj organiziranosti. Predložen je novi model organiziranosti, po kojem u BIS ljubljanskog sveu čilišta biblioteke funkcionalno suradjuju na osnovu povezivanja po znanstvenim područ- jima odnosno strukama. Voditelj rada: Prof.dr. Branko Berčič Komisija za ocjenu i obranu rada: Obrana: Promocija: Rad je pohranjen u Biblioteci Fakulteta organizacije i informatike Varaždin. (I - IV + 173 stranice, 2 slike, 7 tabela, 4 priloga, 105 bibliografskih podataka, original na slovenskom jeziku). -150- MRIZ-2 1. Model bibliotečno-informacijskiog sustava Ijubljanskog sveučilišta 2. Ambrožič, M. 3. Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, Hrvatska UDK 027.7:378.4(497.12 Ljubljana) BIS sveučilišta Sveučilište u Ljubljani visokoškolske biblioteke -151- MRIZ- (FOI-University of Zagreb) UDC 027.7:378.4(497.12 Ljubljana) Master of Science Thesis A Model of University of Ljubljana Library Information System M. Ambrožič Faculty of Organization and Informatics, Varaždin, Croatia This study concems itself with the libraries incorporated in the University of Ljubljana, their plače and role in the university, as well as in the wider library information system of the Republic of Slovenia. It does not touch only on the current state of affairs, but also takes a historical and comparative perspective. On the basis of the data from questionnaires systematically gathered by the na- tional library and also field data, it finds the developmental level of the individual libraries, specially in regard to their organization. A new model of organization is proposed, the libraries functionally cooperating in the University of Ljubljana Information System in taxons defined by their respective sci- entific fields. Supervisor: Prof.dr. Branko Berčič Examiners: Oral examination: Promotion: The thesis is deposited at the Library ofthe Faculty of Organization and Informatics, Varaždin, Croatia. (I -IV +173 pages, fig 2, 7 tables, 4 appendvces, 105 references, original in Slovene) -152- MRIZ-2 UDC 027.7:378.4(497.12 Ljubljana)) 1. A Model of University of Ljubljana University Information System Library Information System University of Ljubljana University Libraries 2. Ambrožič, M. 3. Faculty of Organization and Informatics, Varaždin, Croatia -153- BIOGRAFIJA Melita Ambrožič rodjena je 7.3.1956. u Mislinji (opčina Slovenj Gradec), Slovenija. Nakon završene gimnazije u Velenju, 1974. godine upisala se na Fakulteto za so ciologijo, politične vede in novinarstvo u Ljubljani (sada: Fakulteta za družbene vede), te diplomirala travnja 1979. na smjeru politologija. Za diplomski rad primila je Prešernovu na- gradu za študente. Ožujka 1979 zaposlila se u biblioteci FSPN (sada: Osrednja družboslovna knjiž nica "Jože Goričar") kao dokumentalistica, a 1985. godine postala je predstojnicom biblio teke. Za rad u toj biblioteci dobila je 1990. godine državno odličje. Od ožujka 1991. zaposlena je kao savjetnik za obrazovanje u Narodni in univer zitetni knjižnici u Ljubljani.Za dostignuča na području bibliotekarstva primila je godine 1992. Čopovu diplomu. -154- DODATAK -155- Prilog 1 POPIS VISOKOŠKOLSKIH BIBLIOTEKA LJUBLJANSKOG SVEUČILIŠTA SVEUČILIŠNE BIBLIOTEKE NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA Turjaška 1, 61000 Ljubljana Sigla: 001, Tel.: 061/150-131, 150-141, Fax: 061/150-134 CENTRALNA TEHNIŠKA KNJIŽNICA Tomšičeva 7, 61000 Ljubljana Sigla: 002, Tel.: 061/214-128, 214-072, 214-047 Fax: 061/214-108 VISOKOŠKOLSKE BIBLIOTEKE AKADEMUA ZA GLASBO Knjižnica Stari trg 34, 61000 Ljubljana Sigla: 120, Tel.: 061/221-842 AKADEMUA ZA GLEDALIŠČE, RADIO, FILM IN TELEVIZIJO Center za teatrologijo in filmologijo Nazorjeva 3, 61000 Ljubljana Sigla: 121, Tel.: 061/210-316, 210-450 AKADEMUA ZA LIKOVNO UMETNOST Knjižnica Erjavčeva 23, 61000 Ljubljana Sigla: 122, Tel.: 061/212-726, 219-071 BIOTEHNIŠKA FAKULTETA Centralna knjižnica BF in SIC za biotehniko Jamnikarjeva 101, 61000 Ljubljana Sigla: 006, Tel.: 061/264-761, Fax: 061/265-782 BIOTEHNIŠKA FAKULTETA INŠTITUT ZA GOZDNO IN LESNO GOSPODARSTVO IN ODDELEK ZA GOZDARSTVO Gozdarska knjižnica Večna pot 2, 61000 Ljubljana Sigla: 109, Tel.: 061/268-963, Fax: 061/271-169 BIOTEHNIŠKA FAKULTETA ODDELEK ZA AGRONOMIJO Knjižnica Jamnikarjeva 101, 61000 Ljubljana Sigla: 691, Tel.: 264-761 BIOTEHNIŠKA FAKULTETA ODDELEK ZA LESARSTVO INDOK služba in knjižnica Rožna dolina cesta VIII/34, 61000 Ljubljana Sigla: 692, Tel.: 061/272-172, Fax: 061/272-297 -156- BIOTEHNIŠKA FAKULTETA ODDELEK ZA ŽIVILSKO TEHNOLOGIJO Knjižnica Jamnikarjeva 101, 61000 Ljubljana Sigla: 694, Tel.: 061/264-761 BIOTEHNIŠKA FAKULTETA ODDELEK ZA ŽIVINOREJO INDOK in knjižnica Groblje 3, 61230 Domžale Sigla: 693, Tel.: 061/711-986, Fax: 061/721-005 CENTER ZA RAZVOJ UNIVERZE Knjižnica Kongresni trg 15, 61000 Ljubljana Sigla: 035, Tel.: 061/213-316, Fax: 061/222-484 EKONOMSKA FAKULTETA V LJUBLJANI Centralna ekonomska knjižnica Kardeljeva ploščad 17, 61000 Ljubljana Sigla: 005, Tel.: 061/183-333, Fax: 061/301-110 FAKULTETA ZA ARHITEKTURO, GRADBENIŠTVO IN GEODEZUO ODDELEK ZA GRADBENIŠTVO IN GEODEZIJO Knjižnica Jamova 2,61000 Ljubljana Sigla: 057, Tel.: 061/268-741, Fax: 061/268-572 FAKULTETA ZA ARHITEKTURO, GRADBENIŠTVO IN GEODEZUO ODDELEK ZA ARHIT1KT119 Knjižnica Cojzova 5, 61000 Ljubljana Sigla: 056, Tel.: 061/221-551, Fax: 061/221-520 FAKULTETA ZA DRUŽBENE VEDE Osrednja družboslovna knjižnica "Jože Goričar" Kardeljeva ploščad 5, 61000 Ljubljana Sigla: 051, Tel.: 061/341-564, Fax: 061/341-522 FAKULTETA ZA ELEKTROTEHNIKO IN RAČUNALNIŠTVO Knjižnica Tržaška 25, 61000 Ljubljana Sigla: 070, Tel.: 061/273-278, Fax: 061/264-990 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE EN TEHNOLOGUO ODDELEK ZA MATEMATIKO IN MEHANIKO Knjižnica za mehaniko Lepi pot 11, 61000 Ljubljana Sigla: 032, Tel.: 061/150-072 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE EN TEHNOLOGUO ODDELEK ZA MATEMATIKO EN MEHANIKO Matematična knjižnica in INDOK Jadranska 19, 61000 Ljubljana Sigla: 028, Tel.: 061/265-061, Fax: 061/217-281 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE IN TEHNOLOGUO ODDELEK ZA KEMUSKO IZOBRAŽEVANJE EN INFORMATIKO SIC za kemijo Vegova 4, 61000 Ljubljana Sigla: 030, Tel.: 061/214-374, 214-326, Fax: 061/226-170 -157- FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE IN TEHNOLOGUO ODDELEK ZA MONTANISTIKO Knjižnica geološkega odseka Aškerčeva 20, 61000 Ljubljana Sigla: 020, Tel.: 061/154-121 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE IN TEHNOLOGUO ODDELEK ZA FIZIKO Knjižnica Jadranska 19, 61000 Ljubljana Sigla: 031, Tel.: 265-061, Fax: 217-281 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE IN TEHNOLOGUO. ODDELEK ZA FIZIKO ASTRONOMSKO-GEOFIZIKALNIOBSERVATORU Astronomsko geofizikalna knjižnica Pot na Golovec 25, 61000 Ljubljana Sigla: 016, Tel.: 061/211-729 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE IN TEHNOLOGUO ODDELEK ZA MONTANISTIKO Knjižnica Aškerčeva 20, 61000 Ljubljana Sigla: 025, Tel.: 061/154-121 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE IN TEHNOLOGIJO ODDELEK ZA TEKSTILNO TEHNOLOGUO Knjižnica Snežniška 5, 61000 Ljubljana Sigla: 033, Tel.: 061/153-031, Fax: 061/224-312 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE IN TEHNOLOGIJO ODDELEK ZA FIZIKO Knjižnica Katedre za meteorologijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 022, Tel.: 061/150-001, Fax: 061/217-281 FAKULTETA ZA NARAVOSLOVJE IN TEHNOLOGIJO ODDELEK ZA KEMUO IN KEMUSKO TEHNOLOGUO IN ODDELEK ZA FARMACUO Knjižnica Snežniška 5, 61000 Ljubljana Sigla: 029, Tel.: 061/153-031 FAKULTETA ZA STROJNIŠTVO SPLOŠNA INFORMACUSKA ENOTA ODDELEK KNJIŽNICA Murnikova 2, 61000 Ljubljana Sigla: 075, Tel.: 061/161-310, Fax: 061/218-567 FAKULTETA ZA ŠPORT Knjižnica Gortanova 22, 61000 Ljubljana Sigla: 080, Tel.: 061/101-077, 101-391, 444-134, Fax: 061/448-148 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za zgodovino Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 043, Tel.: 061/150-001 -158- FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za pedagogiko Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 046, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za germanske jezike in književnosti Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 042, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za etnologijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 045, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za arheologijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 044, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za umetnostno zgodovino Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 047, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za sociologijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 055, TeL; 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za geografijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 049, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za psihologijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 048, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za muzikologijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 054, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za slovanske jezike in književnosti Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 037, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za primerjalno književnost in literarno teorijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 038, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za filozofijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 036, Tel.: 061/150-001 -159- FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za romanske jezike in književnosti Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 041, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za klasično filologijo Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 040, Tel.: 061/150-001 FILOZOFSKA FAKULTETA Knjižnica oddelka za primerjalno in splošno jezikoslovje in orientalistiko Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 039, Tel.: 150-001 INŠTITUT JOŽEF ŠTEFAN Knjižnica Jamova 39, 61000 Ljubljana Sigla: 108, Tel.: 061/159-199, Fax: 061/161-029 INŠTITUT ZA BIOLOGIJO UNIVERZE V LJUBLJANI INDOK služba/knjižnica Aškerčeva 12, 61000 Ljubljana Sigla: 018, Tel.: 061/150-001 int. 329 INŠTITUT ZA GEOGRAFUO UNIVERZE V LJUBLJANI INDOK Trg franconske revolucije 7, 61000 Ljubljana Sigla: 116, Tel.: 213-458 MEDICINSKA FAKULTETA Centralna medicinska knjižnica Vrazov trg 2, 61000 Ljubljana Sigla: 003, Tel.: 061/317-492, 310-732, Fax: 061/311-540 PEDAGOŠKA FAKULTETA Knjižnica Kardeljeva ploščad 16, 61000 Ljubljana Sigla: 126, Tel.: 061/181-133, Fax: 061/347-997 PEDAGOŠKI INŠTITUT PRI UNIVERZI V UUBUANI Knjižnica Gerbičeva 62, 61000 Ljubljana Sigla: 027, Tel.: 061/331-625 PRAVNA FAKULTETA INŠTITUT ZA JAVNO UPRAVO PRI PRAVNI FAKULTETI Knjižnica Kongresni trg 11, 61000 Ljubljana Sigla: 012, Tel.: 061/154-046 int. 046 PRAVNA FAKULTETA INŠTITUT ZA DELO PRI PRAVNI FAKULTETI. Knjižnica Kongresni trg 11, 61000 Ljubljana Sigla: 014, Tel.: 061/213-471 -160- PRAVNA FAKULTETA Knjižnica Pravne fakultete Kongresni trg 11, 61000 Ljubljana Sigla: 004, Tel.: 061/154-055 PRAVNA FAKULTETA INŠTITUT ZA KRIMINOLOGUO PRI PRAVNI FAKULTETI Knjižnica Kongresni trg 11, 61000 Ljubljana Sigla: 013, Tel.: 061/154-065, 154-086 PRAVNA FAKULTETA INŠTITUT ZA MEDNARODNO PRAVO IN MEDNARODNE ODNOSE Depozitarna knjižnica Združenih narodov Kongresni trg 11,61000 Ljubljana Sigla: 015, Tel.: 061/154-055 int. 43 VETERINARSKA FAKULTETA Knjižnica in INDOK Cesta v mestni log 47, 61000 Ljubljana Sigla: 696, Tel.: 061/332-322, Fax: 061/218-005 VIŠJA POMORSKA IN PROMETNA ŠOLA PIRAN Knjižnica Pot pomorščakov 4, 66320 Portorož Sigla: 520, Tel.: 066/73-390 VIŠJA ŠOLA ZA NOTRANJE ZADEVE Knjižnica Kotnikova 8, 61000 Ljubljana Tel.: 115-074 VIŠJA ŠOLA ZA SOCIALNE DELAVCE Knjižnica Šaranovičeva 5, 61000 Ljubljana Sigla: 125, Tel.: 061/313-257 VIŠJA ŠOLA ZA ZDRAVSTVENE DELAVCE Knjižnica Poljanska 26a, 61000 Ljubljana Sigla: 124, Tel.: 061/322-277, Fax: 061/316-597 -161- Prilog 2 SREDIŠNJA BIBLIOTEKA ODNOSNO KOORDINATOR SPECUALIZIRANE BAZE PODATAKA: ZADACI, UVJETI, IMENOVANJE, NADZOR 1. SREDIŠNJA BIBLIOTEKA 1.1. Zadaci - koordinira nabavu informacijskih izvora (posebice nacionalno važnih) za svoj krug biblioteka, - provodi nabavu i distribuciji! nacionalno važnih informacijskih izvora za svoj krug biblioteka, - u suradnji s odgovarajučom službom republičke matične biblioteke nadzire djelovanje bi blioteka svojeg okružja (stručni standardi, racionalizacija obrade) te stručnu osposobljenost kadra u biblio tekama svojeg okružja, suradjuje s republičkom matičnom bibliotekom u sistemu obrazovanja, posebice u osposobljavanju aktivnih suradnika sistema uzajamne obrade gradje, - organizira unos podataka za biblioteke svojeg okružja, dok nisu aktivno uključene u sistem kooperativne obrade bibliotečne gradje, - provodi medjunarodnu medjubibliotečnu posudbu (u skladu s odgovarajučim medjunarodnim uvjetima i standardima), - u okviru svojeg okružja biblioteka organizira i koordinira posredovanje informacija i gradje ko- risnicima. 1.2. Uvjeti za imenovanje središnje biblioteke - mora ispunjavati sve uvjete Opče dostupnosti publikacija i informacija te Opče bibliografske kontrole, - za zadovoljavanje informacijskih potreba korisnika svog znanstvenog tj. stručnog područja mora imati odgovarajuci fond bibliotečne gradje (po sadržaju, opsegu i strukturi) i pristup domačim i stranim bazama podataka za svoje znanstveno odnosno stručno područje, za provodjenje svojih zadataka mora imati odgovarajuci broj i stručno visoko osposobljen kadar, - mora biti organizacijski sposobna provesti svoje zadatke, - imati odgovarajuču tehničku opremu (računarska, reprografska, telefaks) i komunikacijske mogučnosti, - da bi mogla osigurati što veču dostupnost gradje i informacija korisnicima, mora biti otvorena cijeli dan te imati čitaonicu i funkcionalne prostore, - mora biti od strane odgovarajučih fmancijera (ministarstava) namijenski (ugovorom) financi rana, na osnovu programa rada i mišljenja stručne službe republičke matične biblioteke, - nesamostalne središnje biblioteke moraju imati unutar svojih matičnih institucija odgovarajuču financijsku samostalnost, da bi imale nadzor pribavljanja i trošenja sredstava, - u provodjenju svojih zadataka neposredno je odgovorna odgovarajučoj republičkoj stručnoj službi i financijeru njene djelatnosti. 1.3. Imenovanje središnje biblioteke - imenuje je Stručno viječe za bibliotekarstvo Slovenije, na osnovu prijedloga odgovarajuče stručne službe republičke matične biblioteke i to na odredjeni rok (2 godine), imenovanje može biti i privre- meno (uvjetno), ako biblioteka u cjelosti još ne ispunjava prepisane uvjete imenovanja, odgovarajuča stručna služba republičke matične biblioteke godišnje provjerava kako središnja biblioteka ispunjava svoje zadače i predlaže prestanak statusa središnjoj biblioteci, ako svoje zadatke ne obavlja uredno. -162- 1.4. Zadaci i nadležnost republičke matične biblioteke - daje prijedloge za dodjeljivanje i prestanak statusa središnje biblioteke, - oblikuje stručna ishodišta za rad središnjih biblioteka, - uskladjuje rad središnjih biblioteka, - nadzire poslovanje središnjih biblioteka i osposobljenost njihovog kadra, - koordinira nabavu nacionalno važnih informacijskih izvora na razini republike, - koordinira i vrši redakciju (bibliografsku i sadržajnu) u kooperativnoj obradi bibliotečne gradje - središnjoj biblioteci može dodijeliti funkciju redaktora u sistemu kooperativne obrade bib liotečne gradje za njeno područje biblioteka, ako utvrdi da je za to odgovarajuče stručno osposobljena, - središnjoj biblioteci može povjeriti organizaciju i izvodjenje odredjenih oblika osposobljavanja za rad u sistemu kooperativne obrade bibliotečne gradje za njeno područje, ako utvrdi da je za to stručno osposobljena. 2. KOORDINATOR SPECUALIZIRANE BAZE PODATAKA (SIC) 2.1. Zadaci - u suradnji s nacionalnim bibliografskim centrom (Slovenska bibliografija) i u suglasnosti s od- govarajučim financijerom odredjuje izbor gradje, koja pripada u njegovo znanstveno odnosno stručno po dručje, - organizira unos podataka sa svog područja u zajedničku bazu podataka, koja ima karakter lo kalne specializirane baze u kooperativnom sistemu, - koordinira bibliografsku i sadržajnu (analitičku) obradu dokumenata na osnovi jedinstvenog tezaurusa za njegovo znanstveno odnosno stručno područje i nakon redakcije zapise posreduje u uzajamnu bazu, - provodi više oblike procesiranja informacija (npr. analiza informacija, strukturiranje podataka, ekspertni sistemi), - skrbi za uključivanje zapisa o domačim znanstvenim publikacijama u odgovarajuče svjetske baze podataka, osigurava ažurnost unosa podataka u baze koje procesira, - ako koordinator specijalizirane baze podataka nije središnja biblioteka, onda mora djelatnost uskladjivati s tom bibliotekom. 2.2. Uvjeti imenovanja koordinatora - stručna osposobljenost kadra koji osigurava provodjenje zadataka koordinatora svojeg znan- stvenog odnosno strukovnog područja, - sposobnosti organizacije, - odgovarajuča tehnička i komunikacijska opremljenost, - koordinator mora biti namjenski (ugovorom) financiran od strane odgovarajučih financijera (ministarstava), na osnovu programa rada i mnijenja stručne skupine recenzenata, koje imenuje Ministarstvo za znanost, koordinator je u provodjenju zadataka neposredno odgovoran odredjenoj republičkoj stručnoj službi i financijeru djelatnosti - ministarstvu. 2.3. Imenovanje koordinatora - korodinatore zajedničkih baza podataka, specijaliziranih za odredjena znanstvena odnosno stručna područja imenuje Ministarstvo za znanost, na osnovu nacionalnog plana znanosti, -163- stručna područja imenuje Ministarstvo za znanost, na osnovu nacionalnog plana znanosti, - imenovanje može biti i privremeno (uvjetno), u svakom slučaju samo za odredjeno razdoblje, što odredjuje financijer djelatnosti na osnovu ocjene odgovarajuče grupe recenzenata i stručne službe re- publičke matične biblioteke. 2.4. Zadaci i nadležnost republičke matične biblioteke Pošto je bilježenje intelektualne produkcije naroda u nadležnosti Slovenske bibliografije, ima slijedeče zadatke: - obavlja nadzor rada koordinatora zajedničkih baza podataka u opsegu koji pripada njenoj nadležnosti (bibliografska obrada), - odredjuje kriterije izbora i način označavanja zapisa za uvrštavanje u slovensku bibliografij u, - obradjuje onaj dio gradje slovenske bibliografije, koji nije obuhvačen sistemom distribuirane obrade članaka. -164- Prilog 3 V V MREŽA BIS LJUBLJANSKOG SVEUČLIŠTA SREDIŠNJA SVEUČILIŠNA BIBLIOTEKA Narodna in univerzitetna knjižnica SREDIŠNJE VISOKOŠKOLSKE BIBLIOTEKE VISOKOŠKOLSKE BIBLIOTEKE ZA UŽA ZNANSTVENA PODRUČJA BIOMEDICINA Centralna medicinska knjižnica Inštitut za biologijo univerze. INDOK služba/knjižnica Fakulteta za šport. Knjižnica Višja šola za zdravstvene delavce. Knjižnica Veterinarska fakulteta. Knjižnica in INDOK BIOTEHNIKA Centralna knjižnica Biotehniške fakultete (SIC) Biotehniška fakulteta. Gozdarska knjižnica Biotehniška fakulteta. Knjižnica oddelka za agronomijo Biotehniška fakulteta. Knjižnica oddelka za lesarstvo Biotehniška fakulteta. Knjižnica oddelka za živinorejo Biotehniška fakulteta. Knjižnica oddelka za živilsko tehnologijo DRUŠTVENE ZNANOSTI Osrednja družboslovna knjižnica "Jože Goričar" (SIC) Pedagoški inštitut univerze. Knjižnica Center za razvoj univerze. Knjižnica Višja šola za socialne delavce. Knjižnica Pedagoška fakulteta Ljubljana. Knjižnica Višja šola za notranje zadeve. Knjižnica * PRAVO Knjižnica pravne fakultete (SIC) Inštitut za javno upravo. Knjižnica Inštitut za kriminologijo. Knjižnica Inštitut za delo. Knjižnica Inštitut za mednarodno pravo in mednarodne odnose. Depozitarna knjižnica OZN EKONOMIJA Centralna ekonomska knjižnica (SIC) HUMANISTIKA Narodna in univerzitetna knjižnica FF. Knjižnica oddelka za filozofijo FF. Knjižnica oddelka za slov. jezike in književnosti FF. Knjižnica oddelka za prim. knji'evnost in lit. teorijo FF. Knjižnica oddelka za primerjalno in splošno jezikoslovje in orientalistiko • FF. Knjižnica oddelka za klasično filologijo -165- - FF. Knjižnica oddelka za romanske jezike in književnosti - FF. Knjižnica oddelka za germanske jezike in književnosti - FF. Knjižnica oddelka za zgodovino - FF. Knjižnica oddelka za arheologijo - FF. Knjižnica oddelka za etnologijo - FF. Knjižnica oddelka za pedagogiko - FF. Knjižnica oddelka za umetnostno zgodovino - FF. Knjižnica oddelka za psihologijo (SIC) - FF. Knjižnica oddelka za geografijo - FF. Knjižnica oddelka za muzikologijo - FF. Knjižnica oddelka za sociologijo - Inštitut za geografijo univerze. Knjižnica - Akademija za glasbo. Knjižnica - AGRFT. Knjižnica - Akademija za likovno umetnost. Knjižnica TEHNIKA I PRIDOSLOVLJE Centralna tehniška knjižnica (SIC) - FNT. Oddelek za montanistiko. Knjižnica geološkega odseka - FNT. Oddelek za montanistiko. Knjižnica - FNT. Oddelek za kemijo in kemijsko tehnologijo. Knjižnica (SIC) - FNT. Oddelek za kemijsko izobraževanje in informatiko. Knjižnica - FNT. Oddelek za tekstilno tehnologijo. Knjižnica - FAGG. Oddelek za arhitekturo. Knjižnica - FAGG. Oddelek za gradbeništvo in geodezijo. Knjižnica - Fakulteta za elektrotehniko in računalništvo. Knjižnica - Fakulteta za strojništvo. Knjižnica (SIC) - Višja pomorska in prometna šola Piran. Knjižnica FIZIKA I BIOFIZIKA Inštitut Jožef Štefan. Knjižnica (SIC) - FNT. Oddelek za fiziko. Knjižnica - FNT. Oddelek za fiziko. Katera za meteorologijo. Knjižnica - FNT. Oddelek za fiziko. Astronomsko-geofizikalni observatorij in Seizmološki zavod RS. Astronomsko-geofizikalna knjižnica MATEMATIKA FNT. Oddelek za matematiko (SIC) FNT. Oddelek za matematiko in mehaniko. Knjižnica za mehaniko in mehaniko. Matematična knjižnica -166- Prilog 4 ORGANIZACIJSKA SHEMA VISOKOŠKOLSKIH BIBLIOTEKA JEDNA BIBLIOTEKA FAKULTETI Veterinarska fakulteta Ekonomska fakulteta Fakulteta za elektrotehniko Fakulteta za družbene vede Fakulteta za strojništvo Fakulteta za šport Medicinska fakulteta Pedagoška fakulteta AKADEMIJE Akademija za glasbo Akademija za lik. umetnost AGRFT Pedagoški inštitut VIŠE ŠKOLE, INSTITUTI Višja pomorska šola Inštitut za biologijo Višja š. za zdravstv. deL Inštitut za geografijo Višja šola za social. deL Inštitut J. Štefan SVEUČ. CENTRI Center za razvoj univ. VIŠE BIBLIOTEKA FAKULTETI Biotehniška fakulteta Fakulteta za arhitekturo. gradbeništvo in geodezijo Fakulteta za naravoslovje in tehnologijo Pravna fakulteta CENTRALNA BIBLIOTEKA Centralna biotel". knj. nema nema Knjižnica pravne fakultete ODJELI (odsjeci, katedre) INSTITUTI Agronomija Gozdarstvo + Lesarstvo Živilska tehnologija Živinoreja Arhitektura Gradbeništvo in geodezija Kemija in kem. tehnologija Tekstilna tehnologija Kemijsko izobraž. in inf. - asiron -geofiz. observ. Fizika - fizika • meteorologija (katedra) Matemalika in mehanika - matematika - mehanika Montanistika - montanistika - geologija (odsek) - - - KOD FAKULTETA Inšt. za gozdno in lesno gospod. Inštitut za delo Inštitut za javno upravo Inštitut za kriminologijo Inštitut za medn. pravo in mcdn. o. Filozofska fakulteta nema Arheologija Etnologija Geografija Germ. jeziki in knjiž. Filozofija Klasična filologija MuzDcologija Pedagogika Prim. jez. in orierual Prim. knjiž. in lit. leorija Psihologija Rom. jeziki in knjjiževnost Sla vi stika Sociologija Umetnostna zgodovina Zgodovina - - - - - - - - - - - - - - - - CD CO Tabela 5: KJEEILA ZA FINARCIEJIJE BIBLIOTEK I OPTKHECEIOST BIBLIOTEKA 173 Biblioteke Djelatnici prosinac 91 Hjerila m (izračun za stanje bibliot. 31.12.90) Hjerila H59 postojeie financiranje (izračun na najavu fonda) Strufina ljerila Standardi za vis. bib. * (stanje 31.12.90) infonac. razvi]en. Broj studenata na čitao. s jed. Broj stud. na struč. djel. Raziak po8jeta (u lin.) Pcfiud jenih jed. k.g. ca sal i. RDI U6 2. CTI 58 3. Akad.za glasbo 1 4. Akad, za AGBFT 4 5. Akad. za likovno met. 1 6. Centr. biot. knjižnica 3 7. Igronoiija 4 8. Gozdarstvo 3 9. lesarstvo 2 10. iivil. tehnologija 2 11. livinoreja 3 BF Uknpno: 17 12. Veterinarska fakulteta ' 2 13. Ekonoiska fakulteta 15 14. PAGG Arhitektura 1 15. FAGG Grad. geod. 3 FAGG Dkupno: 4 16. Pakult. za elektrotehniko 3 17. istronoi.geofizika).k. 0 18. Fizika 1 19. Geologija 20. leiija in kei. tehnol. 2 21. Hatema tika 3 22. Mehanika » 1 23. Heteoreologija 0 24. Hontanietika 1 25. Tekst, tehnologija 1 26. Ieaijoko izobr. in inf. 2 mT Dkupno: 12 27. FSP1 * 11 21. Fak. za strojništvo 2 29. Fak. za Šport 3 30. Arheologija 1 31. Etnologija 32. Geografija 4 33. Gerun. jez. in knjiž. 4 34. Filozofija 1 35. Klas. filol. 36. Ruzikologija 1 37. Pedagogika 38. Prii. in spi. jez. in or. 1 39. Prii. knjiž. in lit.teor. 1 40. Psihologija 2 41. Boi. jez. in knjil. 3 42. Slov. jez. in knjil. 4 43. Sociologija 1 44. Oaetnoctna zgodovina 2 45. Zgodovina 3 PF Dkupno: 31 46. Medicinska fakulteta 20 47. Pravna fakulteta 4 46. Inlt. za delo 0 (9. Inst. za javno upravo 1 50. InSt. zi kriiinol. 2 51. Inst. zi iedn. pravo 1 PF Okupjio: • • 8 • 52. Pedagoga fakulteta 4 53. Vitja poiorska s. Piran 1 54. Višja fcola za socialne d. 1 55. Vitja Šola za zdrav. del. 1 56. InStitot Z2 biologijo univ. 4 57. InStitot za geografijo un. 1 58. Institut Jožef Štefan 5 59. Pedagožki institut univ. 2 liO. Center'za razvoj univerze 1 192.0 18.1 1.6 11.5 1.4 1.1 5.0 3.2 1.3 1.7 3.2 14.5 4.5 17.7 1.7 4.5 .6.0 5.3 2.2 0.9 5.3 4.4 3.8 1.3 0.3 4.9 1.6 1.3 24.4 15 4.7 2.0 1.8 ... 1.9 6.9 4.6 1.6 1.3 1.3 1.9 0.7 1.4 1.7 2.2 8.8 1.5 1.9 4.6 41.0 17.4 9.7 0.4 1.1 1.9 1.8 14.3 7.1 1.3 2.1 1.5 5.5 0.9 7.7 0.6 0.8 posebna ljerila posebna ljerila 1.67 11.44 1.43 . 5.16 3.22 1.45 1.98 3.24 15.05 4.55 ./ 17.89 1.80 4.41 6.21 4.66 • 3.24 4.25 - 4.80 - - 8.65 1.40 0.85 23.19 15.15 4.06 2.08 . . . - • • <• - " " - " " " " - " - 39.27 18.76 11.67 - • m * 11.67 7.23 1.48 2.29 1.48 - - - - - 86.2 32.4 1.4 3.7 . 2.5 2.1 4.8 3.3 2.2 4.3 6.2 19.5 2.7 20.7 1.8 3.4 4.5 4.8 1.4 0.9 3.0 4.0 5.7 0.8 0.2 1.9 1.8 5.7 14.5 9.7 5.6 3.2 2.8 1.9 5.7 4.6 1.5 0.9 1.0 1.7 0.5 1.3 2.1 2.0 6.1 1.6 2.0 3.1 27.9 39.1 6.6 0.4 1.0' 2.8 4.0 12.7 10.7 1.5 2.0 3.9 2.9 1.1 11.0 0.6 0.6 t • - - - • t • t t t • . • . - - - . • - » • - - -- • i • • • • i • 4 • 1 - 4 - • • * * 4 4 4 4 4 • - - 4 - 4 4 - 4 - 4 4 4 4 4 97 (OU) - 59 5 9 76 25 5 23 6 8 « 20 11 118 14 117 — 55 - - 11 U — 10 - " 12 24 14 - novi p. - 19 41 - - - novi p. 108 - - 116 232 166 - - - 16 9 - - -- 31 54 - 51 - - - - - 275 (DU) - 234 20 146 506 102 48 169 109 55 123 191 590 173 780 - 274 77 509 67 67 0 330 272 - 86 905 210 40 54 46 124 120 26 13 215 12 61 77 77 83 - 49 71 76 226 - - -- 497 428 355 513 - - - - - 1.2 2.3 26.1 39.1 15.8 57.5' 24.2 - 52.1 24.8 9.1 90.9 3.9 6.9 8.2 7.7 458.3 - 38.5 10.7 13.7 139.5 - 18.7 10.3 38.4 5.4 16.0 14.4 13.9 21.6 6.5 7.9 20.0 41.1 17.3 27.3 50.5 20.1 13.2 44.7 11.8 7.8 16.9 - 18.5 . 420.0 41.7 16.6 52.2 5.9 25.6 14.2 9.1 27.9 - 10.7 49.3 115.8 48.8 60.4 3.7 2.9 U.2 2.5 7.6 8.8 2.6 11.8 7.9 3.9 36.0 5.2 6.5 10.5 G.7 2.2 7.4 4.< 13.7 0.5 - 3.6 6.9 15.5 21.0 6.8 10.2 !2.7 6.0 10.t 19.8 4.4 2.8 2.5 2.4 1.8 6.1 6.4 2.9 13.8 6.1 5.2 11.5 85.0 13.5 0.5 2.4 12.5 1.4 11.9 3.6 4.9 11.3 3.4 0.6 9.5 1.3 0.5 Dkupno: 328 414 311.0 Tabela 1: BIBLIOTEKI FOND, PHIEAST, POSJKTA I POSDDBA (31.12.9D1 169 1 Siblioteke i l. ROK 2. CTI 3. Akad. za glasbo 4. Akad. 2a GKFT 5. Akad. za likovno uiet. 6. Cent:, biot. knjižnica 7. AgroDoiija 8. Gozdarstvo 9. Lesarstvo 10. livii. tehnologija 11. fivinoreja BF Dkupno: 12. Veterinarska fakulteta 13. Ekonoiska fakulteta 14. FAGG Arhitektura 15. FAGG Grad. geod, FAGG D hipno: 16. Fakult. za elektrot. 17, Astronoi.geofi7.ikal.k. 18. Fizika 19. Geologija 20. leaija in kei. tehnol. 21. Hateiatika , 22. Mehanika 23. Heteoreologija 24. Montanistika 25. Tekst, tehnologija 26. leiijsko izobr. in inf. FIT Dkupno: 27. FSPI • 28. Fak. za strojništvo 29. Fak. za Šport 30. Arheologija 31. Etnologija 32. Geografija 33. Gertan. jez. in knjii. 34. Pilonofija 35. Ilai. filol. 36. Muzikologija 37. Pedagogika 38. Prii. in spi. jez. in orien. 39. Prit. knjii. in lit.teor. 40. Psihologija 41. Boa. jez. in knjiž. 42. Slov. jez. in knjiž. 43. Sociologija 44. Dietnostna zgodovina 45. Zgodovina FF Dkupno: 46. Medicinska fakulteta 47. Pravua fakulteta 48. InSt. za delo 49. IiiSt. za javno upravo 50. InSt. za kritino!. 51. InSt. za iedn. pravo in i.o. PF Dkupno: 52. Pedagoška fakulteta 53. ViSja poiorska S. Piran 54. Višja Šola za socialne d. 55. Vitja Šola za zdrav, del.' 56. Inttitat za biologijo univ. 57. Infititut za geografijo univ. 58. Institut Jožef Štefan 59. Pedagoški institut univ. 60. Center za razvoj univerze Osnovni bibliotecni fond knjižna gradja 1.189.216 177.590 11.459 25.294 7.930 9.333 47.792 29.507 10.785 14.736 28.722 140.875 42.874 168.074 15.484 41.120 56.604 43.588 20.383 7.181 35.357 41.787 34.733 10.595 2.923 46.850 11.981 7.565 219.355 148.249 37.863 17.546 14.125 13.753 32.660 43.898 13.885 11.288 5.587 17.509 5.701 11.740 15.312 20.211 85.019 13.021 16.776 43.395 363.880 172.172 95.136 3.161 5.975 17.074 16.328 137.674 68.075 11.008 18.718 12.805 52.682 3.676 71.929 4.830 6.626 neknjižna gradja 725.213 1.037 2.042 87.866 3.987 0 129 134 10 105 1.500 1.878 0 7.164 0 1.400 1.400 7.450 116 0 15.483 0 846 0 0 249 2.575 3.150 22.419 21 6.800 378 2.240 3.638 34.603 25 0 0 5.927 19 15 37 7 16 766 8 406 430 48.137 201 0 0 2.952 0 - 2.952 984 0 0 0 730 4.032 3.040 5 10 ukupno 1.914.429 178.627 13.501 113.160 11.917 9.333 47.921 29.641 10.795 14.841 30.222 142.753 42.874 175.238 15.484 42.520 58.004 51.038 20.499 7.181 50.840 41.787 35.579 10.595 2.923 47.099 14.556 10.715 241.774 148.270 44.663 17.924 16.365 17.391 67.263 43.923 13.885 11.288 11.514 17.528 5.716 11.777 15.319 20.227 85.785 13.029 17.182 43.825 412.017 172.373 95.136 3.161 8.927 17.074 16.328 140.626 69.059 11.008 18.718 12.805 53.412 7.708 . 74.969 4.835 (.636 Tekuča period. naslovi godiSnje 4.973 1.325 6 144 46 119 269 370 142 135 335 1.320 182 816 54 199 253 292 78 41 124 197 355 36 22 114 72 122 1.1(1 384 334 87 185 98 237 149 26 28 28 39 15 39 74 80 247 27 (0 K 1.428 1.507 197 34 50 102 31 414 193 17 98 82 166 283 443 80 79 Inostr. period. naslovi godiSnje 904 1.129 4 56 19 49 204 180 142 99 232 906 136 452 33 152 185 271 65 29 116 181 316 20 18 103 (9 94 1.002 236 297 50 97 47 116 134 14 27 18 21 13 23 53 78 130 7 21 35 834 1.387 140 6 19 58 28 251 101 24 28 34 134 91 403 41 42 Prirast bibliot nakup 4.620 4.154 288 355 177 119 629 301 588 1.470 (25 3.732 51)0 2.555 349 785 1.134 (33 176 146 533 667 506 102 M 160 191 205 2.712 749 1.039 199 135 254 215 214 208 40 75 547 120 134 241 44 (33 509 141 374 3.(84 5.114 489 (3 - 164 10.570 11.286 3.737 338 399 200 502 (3 2.379 131 T5 .'gradje ukupno 61.332 6.031 288 395 242 460 1.298 (78 984 1.820 925 (.1(5 580 4.444 (25 1.120 1.745 1.135 . 196 199 700 915 930 182 49 242 335 ((0 4.408 2.012 1.470 5(1 559 471 720 790 237 174 169 645 135 237 403 417 1.466 575 254 (30 7.882 5.114 979 (3 1(6 407 10.578 12.193 4.0(5 338 5(1 (03 985 1(3 2.555 153 186 Posjeta (broj) 190.988 86.280 2.412 2.784 4.336 2.497 5.685 - 2,518 4.400 14.340 29.440 1.200 50.277 9.000 12.190 21.190 12.176 189 - 2.030 5.530 9.574 448 - 3.(73 5.1(0 3.250 29.854 27.2(1 8.991 6.496 4.500 2.452 22.(15 9.444 3.900 7(1 2.700 3.433 495 2.327 5.186 2.236 11.(27 6.006 4.(20 - 82.302 9.295 . 310 1.500 3.753 720 6.283 35.544 3.053 3.950 13.014 4.(90 - 16.000 7(0 200 Posudba ukupno jed. 182.888 201.008 3.870 5.236 16.191 (.0(8 17.404 13.710 5.700 20.800 17.170 80.852 7.0(0 119.9(5 5.418 10.770 16.188 16.358 1.033 2.300 9.(50 7.346 29.(95 557 - 4.0(5 (.0(3 32.150 93.059 51.300 16.276 15.925 13.240 5.282 24.740 24.723 5.745 1.453 1.950 3.749 7(1 4.787 7.218 4.058 31.551 4.882 8.932 14.980 158.921 243.046 28.045 1.128 2.500 12.970 850 45.493 41.627 4.704 4.550 22.305 7.476 1.230 27.100 141 293 Posadba jedin. (na posj.) - 2.33 1.60 1.88 3.73 2.43 3.06 - 2.26 4.72 1.20 13.67 . 2.39 . - - 1.34 5.46 - 4.75 1.33 3.12 1.24 - 1.11 1.18 9.90 1.88 1.81 2.45 2.94 2.15 1.09 2.62 1.47 1.91 - 1.09 1.54 2.06 1.41 2.17 2.71 - 1.93 - 26.15 _ 3.64 1.67 3.46 1.18 1.17 1.54 1.15 1.71 1.59 - 1.(9 1.11 1.47 Medjubib. posudba (jed.) 5.807 10.884 0 0 0 568 1.014 56 248 1.245 2.370 5.501 . 1.584 0 316 316 979 13 30 720 2.145 900 89 0 110 161 0 4.1(8 273 321 44 11 2 16 0 4 0 0 4 0 2 74 5 4 1 0 0 123 14.464 193 0 34 80 - 307 83 0 50 782 462 19 7.232 14 7 Obrt bibl. gradje (indeks) • 11 112 27 5 136 65 36 46 53 140 57 16 68 35 25 32 5 32 19 18 84 5 - 9 42 300 35 36 89 81 30 37 56 41 13 17 21 13 41 48 24 37 37 52 34 141 30 36 28 76 5 60 43 24 174 14 16 36 17 4 Jed. bibl. gradje r.a radnika biblioteke 16.534 3.OSO 13.501 28.290 11.917 3.111 11.980 9.880 5.39! 7.421 10.074 8.397 21.437 ti.«3 15.484 14.173 M.501 17.01J - 7.181 ' 50.840 20.894 11.860 10.595 - 47.099 14.556 5.358 20.148 13.479 22.332 5.975 16.365 17.391 16.816 10.980 13.885 11.288 11.514 17.528 5.716 11.777 7.(60 6.742 21.446 13.029 8.591 14.608 13.29! 8.619 23.784 - 8.927 8.537 16.328 17.578 17.265 11.008 18.718 12.805 13.35: 7.7CJ 14.99« 2.413 6.638 Dkupno: 3.210.592 927.746 4.138.338 16.143 9.017 51.035 125.606 648.776 1.382.762 53.420 33 12.617 Tabela 2: BIBLIOTCČM DJELATUICI, PROSTORI, OTVORBIOST, KORISUICI I OTPIS 170 Biblioteke Djelatn.lf f. 1 strufi. sv: 1, liti 83 lli h m 45 51 3. fihd.za (}lasbo 1 1 4. Jih d. za GRFT 4 ' 5. Jikad. za likovno met. 1 | 6, Cer.tr. biot. knjižnica 3 2 7, /igronoiija 4 j 8. Gozdarska knjižnica 3 9, Lesarstvo 2 \ 10, liivil. tehnologija 2 '. 11. živinoreja 3 \ BI' Oknpno: 17 1" 12, Veterinarska fakulteta 2 \ 1]. Itbnouka fakulteta 15 1! 14, NOG Arhitektura 1 1 15, FKB Grad. geod. 3 3 MGG Okupno: 4 ' 16. P.iknlt. za elektrot. 3 ! 17, MroBoi.gcofizikal.k. 0 ( 18. Fizika 1 19. Geologija 20. leaija in kei. tehnol. 2 21. PUteutika 3 22. flehanika 1 23. fcsteoreologija 0 74. Hontanistika 1 25. Tekst, tehnologija 1 26, lenijsko izobrai. in inf. 2 , Vil Okupno: 12 1 :i7. rspi» u i 28. fik. za stroj. 2 29. F,ik. za Šport 33, Arheologija 1 31, Etnologija 32. Geografija ,4 ' 33, Germana, jez. in knjil. 4 i 3L filozofija 1 33. Ila. fill. 35, Huzikologija 1 37. Pedagogika 35, Prii. jes. in orient. 1 39. Prii. knjil. in lit.teor. 1 40. Psihologija 2 \ 41. Koi. jez. in knjil. 3 42. Slavistika 4 43. Sociologija 1 41, Bnetnostna zgodovina 2 45. Zgodovin* 3 ! FF Okupno: 31 3 M. Redicinaka fakulteta 14 2 47. Pravna fakulteta 4 4IL Inst. za delo 0 1 4). InSt. za javno upravo 1 51, InSt. za kriiinol. 2 51. Intt. za tedn. pravo in i.o. 1 PF Okupno: 8 1 52. PedagoSka fakulteta 4 53. ViSja pomiska S. Piran 1 54. ViSja Šola za socialne d. 1 55. ViSja Šola za zdrav. del. 1 56. Institut za biologijo univ. 3 < 57. InStitut za geografijo univ. 1 58. InStitut Jožef Štefan 5 ! 59. Pedagoški institut univ. 2 ! ?(. Center za razvoj univerze 1 ros. 91) skrafi. r.vrij. 0 0 0 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 [ 0.5 ! 0 1 1 [ 0 ) 1 1 0 1 0 t 2 \ 4.50 1 0 l 0 ! 0 1 0 l 0 1 0 1 0 l 0 i 0 1 0 1 0 1 0 0 1 0 1 0 1 0 . 0 ! 0 1 0 1 D ) 0 1 0 1 5 1 4 l 0 1 0 9 1 2 i 0 0 0 0 0 1 1 ! 0 . 0 Strucni djelatnici vis.sp. 43 20 1 4 1 2 2 2 2 1 1 10 2 4 1 0 1 0 0 1 0 1 1 1 0 0 1 1 6 6 1 2 1 1 1 4 1 1 1 1 1 1 2 3 4 1 1 2 26 2 2 0 1 2 1 6 2 0 1 0 1 1 2 1 1 vil.ip. 24 10 0 0 0 1 2 1 0 1 2 7 0 8 0 2 2 1 0 0 1 1 2 0 0 1 0 0 5 3 0 0 0 0 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 3 7 1 0 0 0 0 1 2 1 0 1 1 0 1 . 0 0 sr.ip. 10 9 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2 0 1 1 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 2 1 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 4 1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 0 2 0 0 Bibl. •anip. 6 6 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 Oprav. tehn. djel. 33 13 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 6 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 Prostor •2 (pro.91) 8.410 1.800 40 125 90 92 80» 143 86 125 145» 671 400 1.840 (0 542 602 540 - 55 100 87 225 60 - 80 62 105 774 700» 384 170 120« 25 183 104 ' 36 20 80 50 28 16 45 50 220 25 25 108 1.135 1.320 344 55 55 50 150 554 350 80 46 61 60 30 462 31 21» Jedin. knjil. grad. na i2 141 99 286 202 88 101 597 206 125 118 198 107 91 258 76 81 - 131 354 480 154 177 - 586 193 72 212 99 103 118 550 178 422 386 564 70 350 204 734 340 404 366 521 671 402 130 277 58 109 342 109 895 195 138 407 210 878 123 156 159 316 Otvoreno sati tjedno (pro.91) 72 64 20 35 22 46 44 30 42 35 42 239 35 64 20 32 52 30 27.5 20 25 19 42 20 20 22 17 40 252.50 47 46 30 20 17 47 24 25 10 15 30 8 15 22 32 44 15 33 25 382 55 40 42 20 20 12 134 67 25 18 38 42 42 55 12 20 Čitaon. sjedis. (pro.91) 236 24 4 16 16 20 16 30 15 35 20 136 12 260 5 36 41 20 0 5 0 0 16 8 0 34 0 25 88 78 75 30 6 0 10 12 0 0 0 2 0 0 2 1 2 0 30 prf Disloc. Citao- nica za kor. • i - • -. . . - - - i t . • * - 4 - - - - - - - 4 - •t • » - .1 - • - - - - - - - - - - - d. - 25 pred. - 90 67 100 12 12 8 16 148 65 8 0 10 0 2 15 4 10 t t, - - - - . - - • - - - • - - KoriaDici (broj, ( ukupno - 6.019 - - 216 - 784 1.229 501 870 1.940 5.324 - 5.300 594 1.403 1.997 1.970 - 240 480 1.315 1.082 84 36 216 712 325 4.490 8.106 1.965 - 225 1.017 - 3.157 1.165 108 340 2.345 60 - 1.160 - 2.300 - 666 • 850 13.393 3.049 . - 157 - - 157 . - 1.258 1.040 - 177 475 181 54 ro.90! novi 16.318 3.'252 356 - 40 - 152 32 142 140 236 702 - 950 156 270 426 434 - 38 52 337 - 39 13 39 192 145 855 501 564 2.742 20 100 570 349 180 24 42 - 5 - 212 520 220 227 140 - 2.609 - », 310 30 - 140 480 1.308 991 128 470 1.119 5 35 41 - lomnici aktivni (ocjeoa pro.91) 15.000 14.000 - - 200 500 ?J0 - - 150 236 1.586 500 3.000 - 1.000 1.000 1.600 - 200 200 - 400 63 30 216 350 470 1.926 3.000 600 2.742 70 300 570 500 - ' 56 170 600 25 40 300 520 2.000 - 4C0 400 5.951 1.300 . - 120 - 140 260 950 200 600 ' 1.040 630 - 475 60 54 Otpi H bibliot. grad. (pro.90) 0 0 0 0 0 723 0 12 0 0 0 735 0 13 0 0 0 0 0 0 0 0 10 0 0 0 0 0 10 25 0 0 0 0 0 215 0 0 0 0 0 0 351 0 0 0 0 0 566 0 11 0 15 0 0 15 205 22 0 16 152 0 0 0 0 Okupno: 274 328 18.5 144 77 37 16 54 20.796 1.455 66.730 34.326 56.674 1.770 Tabela 3: 5TPKTTCA KTIJISROC POHDA (ocjene biblioteka, prosinac 1990) 17.1 lliblioteke f i h CTK 3. Akad.za glasbo t. U;ad. u GBFY S, Akad. xa likovno umet. 5. Centr. biot. knjižnica 7. Rgronoaija 8. Gozdarstvo 9. Lesarstva 10. Siril. .tehnologija 1.1. HiTinoreja | 11F Okupna: 12. Veterinarska fakulteta 13. Ekonomika fakulteta M. FAGG Arhitektura 15. FAGG Grad. geod. FAGG Dkupoo: 16. Fakult. za elektrot. 11. Astronom,geofizika!.k. ID. Fizika 13. Geologija 20. Remiji in kem. tehnol. 21. Matematika 22. Mehanika 21. Neteoreologija 21. Hontanistika 2S. Tekst, tehnologija 25. leiijsko izobr. in inf. F1T Bkupno: 27. FSPI • 2l!. Fak. za strojništvo 29. Fak. za šport 3(1. Arheologija U . Etnologija 32. Geografija 33. Genan. jez. in tajil. 34. Filozofija 15. Ilas. filo). 36. Buzikologija 37. Pedagogika 38. Pri«, in spi.jez. 39. Prii. b|ii. in lit. 'It. Psihologij? 41. Rom. jei. iu tajil. 42. SIOT. jez. in knjiž. 43. Sociolcijija 44. Umetnostna zgodovina 45. 3godovia,a FF Okupno: 46,, Medicinska fakulteta 47. Prana fakulteta 48. I ust. za delo 49, I nit. za javno upravo 50. IaSt. za itriiinol. 51. Inst. za leda. pravo PF Dkupno: 52. Pedagoška fakulteta 53. ViSja pomorska S. Piran 51. Višja Šola za soc d. 55. VBjaj Šola za zdr. d. 55, Institut za biol. un. 57. Inštitut za geograf, u. 59. Institut JoHef Štefan 59. Pedagoški i ust. univ. 6>), Cent* za razvoj univ. Dbipno: jedin. 927.667 120.000 11.000 18.104« 6.512« 4.651 37.000» 18.570 7.400 8.840 15.605 92.066 38.000« 133.339 15.000 30.000 45.000 23.000 17.071 5.700 20.618 28.663 24.370 9.000 1.880 36.471 8.318 6.435 158.526 121.600 28.000 10.690 14.125 13.753 19.247 37.006 13.885 9.556 4.051 13.974 5.701 11.029 13.128 20.211 67.463 13.000 16.026 33.993 306.148 84.432 74.349' 3.127 4.209 13.812 16.297 111.794 67.924 9.341 12.272 8.200 35.586 2.431 38.100 4.670 5.213 2.419.615 t str. 30 80 90 50 80 5 60 75 20 50 60 80 60 70 80 60 97 80 75 95 90 98 90 80 80 40 60 70 30 75 40 50 95 60 90 65 60 98 75 85 100 65 25 40 60 90 65 30 60 65 97 50 50 50 30 60 30 99 40 60 Knjige t dom. 70 20 10 50 20 95 40 25 80 50 40 20 40 30 20 40 3 20 25 5 10 2 10 20 20 60 40 30 70 25 60 50 5 40 10 35 40 2 25 15 0 35 75 60 40 10 35 70 40 35 3 50 50 50 70 20 70 1 60 40 prirast 20.381 1.500 270 300 170 170 520 268 650 600 590 2.798 450 3.020 373 576 949 460 117 150 250 510 560 100 8 67 166 606 2.534 825 800 300 300 290 477 650 200 141 135 350 100 134 264 339 1.000 400 160 277 5.217 2.300 781 30 114 407 570 1.902 3.600 350 320 292 400 77 1.550 150 120 51.035 X str. 30 80 90 50 80 1 40 50 20 50 60 (5 60 45 60 60 . 80 85 80 90 60 90 80 75 65 60 60 20 75 40 20 95 60 90 50 60 - 40 85 100 65 25 40 60 90 40 0 60 65 97 25 50 30 45 90 10 99 50 60 \ dom. 70 20 10 50 20 99 60 50 80 50 40 35 40 55 40 40 . 20 15 20 10 20 10 20 25 35 40 40 80 25 60 80 5 40 10 50 40 - 60 15 0 35 75 60 40 10 60 100 40 35 3 75 50 70 55 10 90 1 50 40 MONOGRAFSKE PUBLIKACIJE t prir. 1.2 2.3 2.5 1.9 2.0 0.7 2.6 1.2 1.8 2.3 1.1 0.4 0.2 2.0 9.4 0.7 2.9 2.8 2.1 2.1 2.5 1.8 1.4 1.5 3.3 2.5 1.8 1.2 2.0 1.6 1.6 3.1 1.0 0.8 2.7 Diplom., jed. 17.330 4.000 271 3.361 566 1.165 1.100 1.307 1.041 3.030 pri 7.643 6.300 11.371 300 785 1.085 6.166 pri 850 530 4.500 1.082 pri pri pri 1.480 315 8.757 3.474 1.550 2.615 105 95 2.644 1.650 200 pri 602 704 pri 583 200 pri 199 54 453 200 7.689 pri 5.280 pri 178 pri 250 5.708 3.000 1.630 4.849 2.85? 581 13 50 15 64 100.941 mag., dr. prirast 930 300 12 - 25 120 400 50 85 40 knjigah 695 95 500 30 100 130 400 knjigah 50 20 217 37 knjigah knjigah knjigah 97 7 428 320 330 140 10 8 50 60 15 knjigah 10 30 knjigah 20 50 knjigah 50 20 20 20 363 knjigah 250 knjigah 20 knjigah 5 275 271 50 136 216 30 7 10 1 4 5.668 disa JED. 944.997 124.000 11.271 21.465 7.078 5.816 38.100 19.877 8.441 11.870 15.605 99.709 44.300 144.710 15.300 30.785 46.085 29.166 17.071 6.550 21.148 33.163 25.452 9.000 1.880 36.471 9.798 6.750 167.283 125.074 29.550 13.305 14.230 13.848 21.891 38.656 14.085 9.556 4.653 14.678 5.701 11.612 13.328 20.211 67.662 13.054 16.479 34.193 313.837 84.432 79.629 3.127 4.387 13.812 16.547 117.502 70.924 10.971 17.121 11.053 36.167 2.444 38.150 4.685 5.277 2.520.556 0K0P10 PRIRAST 37.711 1.800 282 300 195 290 920 318 735 640 590 3.493 545 3.520 403 676 1.079 860 117 200 270 727 597 100 8 67 263 613 2.962 1.145 1.130 440 310 307 527 710 215 141 145 380 100 155 314 339 1.150 420 180 297 5.690 2.300 1.031 30 124 407 575 2.167 3.871 400 436 508 430 84 1.650 151 124 73.273 t PRIR. 4.0 1.5 2.5 1.4 2.7 5.0 2.4 1.6 8.7 5.4 3.8 1.2 2.4 2.6 2.2 2.9 2.7 1.3 0.9 2.8 2.9 3.5 PERIODIČKE POnilKACIJF BHOT 244.219 8.940 189 3.991 1.057 3.517 11.800 9.185 2.344 2.900 5.277 35.023 8.500 23.364 328 1.991 2.319 15.000 3.505 800 14.209 8.665 9.281 1.700 946 10.379 2.184 815 52.484 21.163 7.590 4.241 5.318 2.558 10.769 6.892 623 1.732 934 2.831 pri 1.028 1.985 pri 17.357 3.500 1.297 9.612 66.436 87.740 16.297 pri 1.588 3.262 pri 21.147 4.185 - 1.597 1.750 17.400 1.232 26.843 - 1.299 657.709 SKOPAJ \ str. 60 85 90 50 80 20 80 70 50 80 80 80 60 80 - 95 94 90 85 90 99 85 90 90 80 65 60 95 65 50 50 50 99 80 100 65 40 tnj i gah 75 80 knjigah 75 40 40 75 95 60 cnjigah 50 70 cnjigah 60 50 30 40 90 30 95 - 80 l dot. 40' 1 15 10 40 20 80 20 30 50 20 20 20 40 20 - 5 6 10 15 10 1 15 10 10 20 35 40 5 35 50 50 50 1 20 0 35 60 25 20 25 60 60 25 5 40 50 30 40 50 70 60 10 70 5 - 20 nnoPRO .189.216 132.940 11.460 25.456 8.135 9.333 49.900 29.062 10.785 14.776 20.882 134.732 52.800 168.074 15.628 .32.776 48.404 44.166 20.576 7.350 35.357 41.828 34.733 10.700 2.826 46.850 11.982 7.565 219.767 146.237 37.140 17.546 19.548 16.406 32.660 45.548 14.708 11.288 5.587 17.501 5.701 12.640 15.313 20.211 05.019 16.554 17.776 43.805 380.273 172.172 95.926 3.127 5.975 17.074 16.547 138.649 75.109 10.971 18.718 12.803 53.567 3.676 64.993 4.685 6.576 3.178.265 \ period. 20.5 6.7 1.6 15.7 13.0 37.7 23.6 31.6 21.7 19.6 25.3 16.1 1.3.9 2.1 4.1 34.0 17.0 10.9 40.2 20.7 26.7 15.9 33.5 22.2 18.2 10.8 14.5 20.4 24.2 27.2 15.6 33.0 15.1 4.2 15.3 16.7 16.2 - 8.1 13.0 - 20.4 21.1 7.3 21.9 51.0 17.0 - 26.6 19.1 - 5.6 - 8.5 13.7 32.5 33.5 41.3 19.8 20.7 HEKIJ. GRADJA prirasi 30.003 200 !M 1 ,, 241 _ 2 34 - - 300 336 . 1.000 - 70 600 - 111 - - - 7