Kako ččmo iz zla u dobro. Prijateljska rieč hrvatskom seljaku. jVatisnila Katoliška tiskarna. 1903 . O^OoliA^l Ne da se više živjeti. „Ne, više se ne može živjeti !“ Tako ču- jemo na sve Strane, kamo se ganemo i okrenemo: „ne može se, pa ne može više živjeti." I nije čudo, da tako govori naš narod. Ta nema več gotovo sela, gdje ne bi golotinja zijala na sve Strane, gdje ne bi bilo glada i drugoga jada. Velika i bogata njekada sela opustjela a narod se odselio u Ameriku. A tko če reči, da je to od objesti; tko još danas može kazati, da našem narodu nije zlo ? Da, zlo je, da ne može biti gore i to zlo nije od jučer, več se vuče kroz godine i godine, da nam je narod gotovo iz- nemogao.... Nije čudo, da su mnogi več zdvojili, te govore, da nam je propasti. No tomu nije tako. Istina je, da se nama borit treba proti večem zlu, nego su se naši stari, koji su doduše natapali zemlju svojom krvi, lamali mačeve sjekuč neprija- teljske glave, da obrane sebe i svoje ognjište. Njima je nad glavom gorio krov, nama ruše več i temelje našoj kuči; od neprijateljskih kopita im se tresla pod nogama zemlja, a nama na našu rodnu grudu dolazi tudjinac svojim plugom i svojom trgovinom. No kako oni nisu ni uzmakli ni podlegli, ne smijemo ni mi djeca njihova sramotno bježati pred svojim zlom, ne smijemo dopustiti, da narod na vlastitom ognjištu skapava. Znam, reči čete: „Nije ni u nama zamrla još djedovska krv, još je čist naš obraz, ne damo se ni 2 mi; al ne če biti nista bez krvavih gača, t. j. dok se sviet ne digne ... Tako vi mislite, al zapamtite, da to ne valja. Vi sami vidite i znate, da je pamet i pravo jače od sile i ako ne koristi glavom lupati o zid, da koristi ustrajno kucati na vrata pravice. Reči čete sada: pa što nam je činiti, da nam se otvore vrata k pravici? To vam se ne da reči onako u dvie reči, nego treba puno toga razložiti. Nego jedno čemo ponovti, , a to je, da vam danas u svietu vriedi više od ostre i tvrde sablje bistra i stalna pamet, više od jake ruke sviest i znanje. Sviest je pak ona spoznaja u čovjeku, koja mu govori, da je diete Božje, a znanje je ona moč, koja iz zemlje vadi kruh, iz mora bogatstvo. A vidite, cio se sviet oko nas drugačije obrača, pa čemo se morati i mi jednom pravo obrnuti, da nas uviek ne bije baš svako zlo. Ta i sami vidite, kako nam se tudjin namiče sve bez sile; kako se tudjin na našem lako i dobro udomi, dok naš narod strada ili sa svoga bježi. Da se tomu pomogne, treba dobro otvoriti oči, svu pamet skupiti i ljudski se posla primiti. Sigurno nema takvoga našega Čovjeka, koji ne bi želio, da nauči, kako nam valja raditi, kako živjeti, da nam osvanu Ijepši dani. Evo vam zato ove knjižice, da vas o svem tom malo uputi. Ne čete istina, tu svega nači, što vam treba, ne da se to reči najedanput. I sami znate i osječate, da naše zlo nije maleno, nego da se na sve Strane raširilo i duboko ukorienilo, te je kako bi pjesma kazala i samom dragom Bogu dodijalo slušati naše jade i nevolje. Zato treba početi po malo, treba pomoči bar tamo, gdje se može. Ako narod u jednoj stvari progleda, vjerujte, da če se lakše pomoči i u svem drugom. Ovdje čemo razložiti jedno naše veliko zlo i onda pokazati liek tomu zlu. A da vam bude sve 3 to jasnije, spomenut čemo u kratko našu prošlos t. Istina, da viek ne koristi spominjati i hvaliti stara vremena, to je dapače štetno, ako se starinom po - nosimo skrštenih ruku ili ako nad njom jadikujem o poniknute glave; ali je živa istina i to, da čovje k ne baštini od svojih pradjedova samo tielo i imetak, nego i nauk u mnogoj stvari, pa zato narodna po¬ šlo vica i veli : Kakvo drvo takakav klin ; kakav otac takav sin. Dobro je dakle i potrebno, da se u sva¬ kom važnom poslu ogledamo i na starinu, dakako tako pamet hude bistrija i stalnija, volja jača i vjera u budučnost sigurna. Samo onaj narod ima sigurnu, veliku budučnost, koji je več imao veliku prošlost, kao sto samo onako drvo može imati visoku i granatu krošnju, koje ima duboko korien. Hrvati, svoji k svojim. Vi znate, da ima osim nas Hrvata i Srba, s kojima smo jedan narod s dva imena a s jednim prezimenom: jedni smo i drugi Slaveni, ima oko nas još i drugih naroda, koji su nam toliko tudji koliko ne razumiemo njihova jezika To primjerice Madžari i onda Niemci i Talijani. Osim tih trih na¬ roda ima oko nas i takovog svieta, s kojim se svaki nas može na svojem jeziku sporazumjeti, ako i ne govore jednako s nama. Tako se možete svi spo¬ razumjeti sa Slovencem (Kranjcem, Štajercem) i Bu- garinom, malo teže sa Čehom, Slovakom, Poljakom i Rusom. To znači, da smo si i po jeziku blizu, da smo si srodni. I u istinu mi smo jedna krv, jedno pleme i to slavensko. Svi skupa zovemo se liepim imenom Slaveni ili Sloveni. Znate, da krv nije voda, svoj svoga mora ne samo po¬ znati nego i voljeti — tako se moramo imi Slaveni ne samo med ju sobom poznati, nego se moramo i bratski voljeti, p o m a - 1 * 4 gati. To vam spominjem zato, jer naš sviet jedan drugoga premalo pozna i premalo voli, dapače ima nas i takovih, koji se mrzimo, a svoji smo. To je naše veliko zlo, a i preg Bogom griehota. Hrvati i njihovi susjedi. Ovo veliko slavensko pleme živjelo je od pamti- vieka u današnjoj Ruskoj i današnjoj galičkoj Polj- skoj (tamo oko Krakova na Visli). Od onuda su se prostrli malo na zapad u današnju Njemačku i na jug daleko preko Dunava sve do triju mora. Medju tim južnim Slavenima jedni su se zvali Hrvati, koji su svoju domovinu nazvali Hrvatskom. Kad su Hrvati došli u ove krajeve, našli su tu pola divlji narod Avare, s kojima su se dugo borili, dok su ih po- tukli ili protjerali. Hrvati su si odraah dakako po¬ čeli uredjivati svoje občine i župe sa županom na čelu. Došla i donjih sv. vjera Isusova, koju su mnogi odmah rado prigrlili, to više sto su im ju kasnije navieštala sv. brača Ciril i Metod narodnim razum¬ ljivim jezikom. Sve je liepo napredovalo i Hrvati su postajali sve jači. To je bilo osobito onda, kad su se župe uje- dinile u dvie velike i glavne banovine : u posavsku dalmatinsku Hrvatsku. U to vrieme bila je Hrvat- ska ne samo ona zemlja, koja se danas zove ban- skom Hrvatskom, nego je amo spadala sva zemlja od Drave i Dunava do mora, t j. Dalmacija s Istrom i veliki dio današnje Bosne i Hercegovine. Kad su si Hrvati tako uredili svoju narodnu državu, vladu i upravu, morali su se braniti od svojih susjeda. S istoka prietili su im Grči s glav¬ nim gradom Carigradom, a sa zapada Franci (jedno pleme današnjih Niemaca ili Švaba), pak uz njih prkosili lukavi Latini, napose Mletčani iz grada Mlčtaka ili Venecije. I Grči i Franci bili su od nas 5 vičniji ratovanju, a i napredniji od nas u politici, pa su zato Hrvati morali neko vrieme podnositi gospodstvo sad Franka sad Grka. Ne dosta brzo oslobodiše se i jednih i drugih te postaše svoji na svom — slobodan narod u slobodnoj domovini. Tomu sad ima više od hiljadu godina. Nekako u to vrieme odrekli su carigradski Grči po¬ slušnost rimskom papi i osnovali svoju crkvu grčko- istočnu, koju su nazvali pravostavnom ili pravo- vjernom i koju drže katoličkom, kao što je kato- lička i rimska crkva. Uz Grke su pristali i mnogi Slaveni naročito Rusi, Bugari i Srbi pa i dio Hrvata. No ti se Hrvati s vremenom povratiše u rimokato- ličku crkvu i priznali sv. oca papu svcjom glavo m te je danas samo malo Hrvata u grko-istočnoj crkvi. To se dogodilo osobito pod banom Branimirom, za kojega je došlo u Hrvatske krajeve mnogo sveče¬ nika, koji su sv. misu služili narodnim jezikom a ne latinskim. Narodni jezik uveli su v crkvu kako več spomenusmo slavenski apostoli sv. brača Ciril i Metod, koji su pokrstili najviše slavenskog svieta. No kasnije su naši neprijatelji svagdje uništivali sla¬ venski jezik u crkvi te se on sačuvao u svim pri¬ morskim biskupijama od Trsta do Kotora, gdje više gdje manje. Hrvati i nadošli JVTadiairi. Poslije smrti bana Branimira došao je u bli- zinu Hrvata novi neprijatelj na sjeveru. Bili su to Madžari, koji su provaljivali na svojim konjima u čoporima i zadavali strah i trepet krščanskem svietu. Došli su več i do hrvatske granice i zadavali šilu jada Hrvatima u Podravini, a bojat se bilo, da če provalit i dalje u Posavinu. Na to se podigne ju- nački i mladi ban dalmatinske Hrvatske — Tomi- 6 slav, sjedini svoja vojsku s vojskom posavske Hrvatske i potuče tako Madžare, da se više nisu usudili prelaziti preko Drave. Htfvatska postaje kraljevinam. Poslije toga izabere i posavska Hrvatska To¬ mislava svojim banom, koji sjedini obje banovine u država Hrvatsku Sad mu je moč na toliko narasla, da se mogao proglasiti kraljem. Sam sv. otac papa poslav mu krunu, kojom se uz veliko slavlje okrunio na Duvanjskom polju u današnjoj jugozapadnoj Bosni, koja se poslije zvala turska Hrvatska. Bilo je to god. 924., dakle po prilici prije hiljadu godina. U brzo je narasla moč i slava hrvatskog kralja i njegovog kraljevstva. Imao je silnu vojsku na kopnu i na moru, a što je još glavnije: u Hrvatskoj je državi u to doba vladala pravica, mir i zadovoljstvo, da- pače podizale se več i škole a bila se podigla i trgovina. I poslije Tomislava vladali su sve domači kra¬ ljevi jedno dviesto godina i čuvali svoju djedovinu kako je več koji umio. Za kralja Držiš! a va mo¬ rali su i lukavi i jaki Mletčani plačati Hrvatima dariak za plovidbu po moru, dok se nisu tomu oteli s grčkom pomoči. Za kralja Kreši mira pozvali su Madžari u pomoč Hrvate proti Niemcu. Hrvati im u istinu priskoče u pomoč i potuku Niemce. To je bilo prvo prijateljstvo Hrvata s Madžarima. No od svih kraljeva poslije Tomislava najslav- niji je bio kralj Petar I. Krešimir (vladao od 1038 do 1073 god.). Za nekih pri jasnih kraljeva bilo se kraljestvo Hrvatsko malo razklimalo što od vanj- skih navala, što od nutarnjih nemira. Njekoji su krajevi odpali od kralja, kao n. p. dalmatinski gra¬ dovi, u kojima su vladala latinska gospoda. Petar Krešimir skupio je opet sve hrvatske zemlje pod 7 svoju krunu i obnovio hrvatsko kraljevstvo. Bio je i on silan na kopnu i na moru i za njega je vladao u našoj domovini mir i red, ali pravoga zadovolj¬ stva više nije bilo, jer večina hrvatske gospode poče latinski govoriti i tudjinski se odievati preziruči na¬ rodni jezik i narodne običaje i hoteči nad hrvatskim narodom onako gospodariti, kako su nad svojim na¬ rodom gospodarili gospoda latinska i njemačka. I tako je za največega hrvatskoga kralja počela naša največa narodna nesreča, da naime rodjeni Hrvati čim se malo iškolaju i nešto više popnu, prigrle tudji jezik i tudje običaje, da do potrebe pristanu uz tudju vlast i šilu protiv narodnoj pravici i slobodi. K tomu su još rodjeni Latini pravili velike smutnje u Hrvat- skoj. Iztjeraše nam hrvatsku rieč iz crkve, odluči- vahu pače tko če biti kralj. To je narod teško pod- našao, te se je na koncu pobunio proti svomu kralju Zvonimiru, koji se uz to bio oženio s Madža- ricom Jelenom, sestrom madžarskog kralja La- disl ava. Prva ht»vatska nagodba s jviadžatuma. Poslije smrti kralja Zvonimira, za kojega priča veli, da ga je narod ubio, nije bilo odmah kralja, jer on nije imao djece, a Hrvati se nisu mogli sla- žiti, da izmedju sebe biraju kralja. Svaki je velikaš htio biti kraljem i tražio si pristaša, ali nije mogao drugih velikaša nadvladati. Na to dodje s vojskom ugarski kralj Ladislav i pišu neki, da je vojskom prodro sve do Save. On si je prisvajao hrvatsku krunu po svojoj sestri ženi zadnjega kralja Zvonimira. No Hrvati se u skranjoj nevolji slože i odbiju Mad¬ žare. Kad je poslije njega došao na priestolje ugarsko Koloman povede i on vojsku na Hrvatsku, u kojoj još nije bilo kralja a ni mira. Ali se začudi, kad 8 ugleda na Dravi veliku hrvatsku vojsku. Hrvati se opet složiše, da odbiju neprijatelja. Sad je Koloman uvidio, da šilom ne če u Hrvatskoj nista postiči, po¬ kuša zato, da se s Hrvatima nagodi. Preko svojih poslanika proruči Hrvatima, neka ga prime za svoga kralja a on da če štititi i braniti Hrvatsku i da Hrvat ne če njemu plačat nikakva danka. To je bila prva nagodba medju Hrvatima i Madžarima. U ime Hrvata pogadjalo se (2 velikaša, koji su se več bili otudjili od svoga naroda, te su i tu prvu nagodbu s kraljem Kolomanom napisali latinski. Kod te nagodbe glavno je to, da su ju hrvatski veli kaši sklopili s ugarskim kraljem a ne s ugarskim veli- kašima, za to je kralj Koloman morao priseči na tu nagodbu pri je nego su ga naši velikaši okrunili hrvatskom krunom, a okrunili so ga u Stolnom Biogradu na moru izpod današnjega Zadra. Ti su velikaši bili prvi hrvatski Madžaroni. Proti njima je ustao jedan ban, po imanu Petar Svačič, koji je na te prve madžarone ustao s oružjem u ruci te je u boju i poginuo na gori izmedju Une i Kupe, koja se po njemu i danas zove „Petrova gora“. Njekoji pisci pripoviedaju, da se ban Svačič bio proglasio kraljem a madžarski učenjaci tvrde, da je Koloman oružjem osvojio Čitavu Hrvstsku od Dunava do mora i da Hrvatska od toga vremena po pravu jačega spada pod Ugarsku. To dakako nije istina, pa mi Hrvati makar nas i boli, što oni hrvatski velikaši nisu izmedju sebe izabrali kralja i što su možda baš oni ubili Svačiča, moramo im priznati ipak tu zaslugu, da nisu ni sebe ni svoje domovine Madžarima prodali. Oni su dapače metnuli u ugovor i to, da u Hrvatskoj ne smije stanovati ni jedan Madžar, iz česa se vidi, da su se pokorili samo madžarskemu kralju, a nipošto madžarskomu narodu. Ipak je njihova pogrieška bila tako velika, da mi radi nje još danas trpimo. 9 U ono vrieme nije još bilo ni narodnih knjiga 1 novina kao danas, jer nije bilo štampe, narodi nisu imali svojih glavnih gradova, kakao je danas za Hrvate Zagreb, a za Madžare Pesta, dapače mi Hrvati nismo imali ni svoga pravoga nadbiskupa, jer je nadbiskup u Spljetu bio ljuti latinaš, nepo¬ mirljivi protivnik slavenskog jezika u crkvi, te sva narodna snaga i ufanje bijaše u kralju. Sad je taj kralj bio Madžar, koji je daleko izvan Hrvatske živio, te nije nas Hrvata ni poznao ni ljubio. Sva je sreča, što su hrvatski velikaši bili za onda još tako jaki, da se novi kralj ufao postaviti za bana samo svoga sina i to obično najstarijega, kamu je još dao na¬ slov „mladi kralj“, samo da ga Hrvati bolje poštuju. Da nam je onda za bana došao kakav madžarski kusar. bili bi ga hrvatski velikaši na sablje raznesli, toliko su još do sebe i do Hrvatske držali ti prvi naši madžaroni. H*»vati pod kraljevima tudje krvi. Drugo su Ugri a drugo Madžari. Ovdje najprije zapamtite ovo : Drugo su Ugri ili kako Kačič pjeva: Ugričiči a drugo Madžari. Ugri su svi stanovnici u Ugrskoj tamo od Drave do Karpata, a to su Madžari, kojih po madžarskom ra¬ čunu sa Židovima danas ima 8 i pol milijuna, pak onda Rumunji, kojih ima preko 3 milijuna, Sloveni, kojih je još nešto više, i Nemci, kojih ima preko 2 mil. Medju ugarskim Slavenima ima najviše Slovaka, naime preko 2 milijuna, onda Srba, Hrvata i Slovenaca oko jedan milijun i napokom Rusa ili Rušnjaka oko pol mi¬ lijuna. Svi ti narodi zovu zemlju, u kojoj stanuju, Ugrskom, a Madžari ju zovu Madžarskom. Madžari dapače tvrde, da je svaki Čovjek, koji se uUgarskoj ili po njihovom u Madžarsko; rodi, Madžar, raakar mu je materinski jezik hrvatski. slovački, ruski, ru- 10 munjski ili njemački. Ali to tvrde Madžari istom od g od. 1848., a u ono doba, o kom se ovdje govori i madžarski, su velikaši govorili i pisali, ko ji su znali, latinski, a kasnije još i hrvatski i slovački. Madžar¬ skim jezikom niša se dugo pisale knjige, pak smo mi Hrvati imali na svom narodnom jeziku več naj- ljepše pjesme i pripovietke, pak zakonike i druge dokumente, dok su madžarski velikaši samo sa pro¬ stim narodom govorili madžarski. Na našu štetu i sramotil su taj običaj brzo poprimila i naša hrvat- ska gospoda, pa nam je i u toj stvari naš savez s Ugarskom samo škodio. Habsburška monarkija. Ali nemojte misliti, da su svi naši kraljevi od onda pa do danes bili Madžari. Nišu nipošto. Mad- ž arska je kraljevska loža izumrla več za 200 godina (t. j. 1301.), a onda su iza toga vladali Ugarskom i Hrvatskom kraljevi sad iz ove, sad iz one tudje fa- nj ili je i to opet preko 200 god. Napokom su si Hrvati, a za njima i Madžari i drugi Ugri izabrali za kralja nadvojvodu Ferdinanda iz njemačke kuče „ Habsburg", koja od onda (t. j. od 1527) pa sve do danas vlada Geškom, Ugarskom i H) vatskom i drugim' nekim zemljama. Te zemlje nemaju do danas jed- noga imena, te se Hrvatska i Ugarska zovu još dru¬ gim imenom: zemlje krune sv. Stjepana; a Češka, Kranjska, Štajerska itd. zovu se još večim ■ naslovom: Kraljevine i zemlje zastupane na carevinskom vieču. Ljudi, koji ne znadu zakona, ili ne mare zanj, zovu u kratko sve te zemlje: Austro-ugarska monarkija, a su nekoji još gori zovu ih dapače samo Austria. Pametni ljudi pako vele svim tim zemljama: habsburška monar¬ kija, dok se ne uzakoni jaš zgodnije ime. 11 Naročito se nobičajilo, dakako krivo proti za¬ konu , da se „kraljevine i zemlje, zastupane na „carevinskom vieču", zovu n jemački E s t e r a i h (piše se Oesterreich) ili Austria, a to znači iztočno car¬ stvo. To je carstvo iztočno za Niemce i ima od god. 1867 svoj veliki sabor i svoju glavnu vladu u BeČu, ali osim toga još su mali sabori i male vlade u Zlatnom Pragu, u Lavovu, u Ljubljani, u Trstu, u Zadru itd. U Zlatnom je Pragu sabor kraljevine Češke, kojoj još spada Moravska i Sleska i koja se danas bori zato, da dobi je takav sabor i takvu vladu, kakvu su postigli Madžari i kakvu je Česima obečao sadašnji car i kralj Franjo Josip I. u glasovitom svom pismu od >2. rujna 1871., kad je obečao, da če se u Zlatnom Pragu okruniti krunam sv. Veče- slava i povratiti Češkoj sva stara prava, koja ne propadoše, jer ne mogu propasti. To bi se več bilo i dogodilo, da se tomu ne protive bečki, štajerski i drugi Niemci, ko ji su se pogodili s madžarskom go¬ spodom, te su si godine 1867 delu carevinu po- dielili tako, da u jednoj polovini vladaju Madžari a u drugoj Niemci. Kod te diobe na dvoje, koja se zove d u ali za m (od rieČi „duo“ što znači „dva tt ), najgore smo prošli mi Hrvati, jer je dalmatinska Hrvatska ostala pod Bečom, makar se u hrvatsko- ugarskoj nagodbi — o kojoj čemo još govoriti — odredjuje, da Dalmacija spada k banskoj Hrvatskoj. Čitava habsburška monarkija (carevina) ima danas oko 43 milijuna Stanovnika. Od toga ima Slavena preko polovice, naime 23 milijuna i to Čeha i Slo¬ vaka oko 9 milijuna, galičkih Rusa i galičkih Poljaka nešto manje (jednih i drugih nekako na pol) a nas Hrvata do 3 milijuna, a sa Srbima i Slovencima preko 5 milijuna. Sa Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini ima našega naroda, t. j. nas Hrvata pak Srba i Slovenaca danas u habsburgskoj monarkiji do 12 7 milijuna, t. j. više nego što ima pravih Madžara bez pomadžarenih Židova, Slovaka itd. Niemaca ima pod bečkom vladom samo oko 9 milijuna, a Sla- vena gotovo još jedanput toliko, pa su ipak u beč¬ kom saboru Niemci gospodari. Ali vratimo se opet k staroj našoj povjesti. fitn/atska pod Habsbupgoveima i dolazak Tuiraka. Ne bismo bili tako brzo gotovi, kad bismo htjeli nabrojiti i opisati sve kraljeve, koji su sada vladali nad Hrvatskom iz doma Habsburgova, pa čemo zato spomenuti samo glavno i što je za nas važno. Prvi dani Hrvatske pod kraljem habsburgovcem bili su teški. Hrvati makar nesložni bili su ipak još jaki i bogati, a Ugarska nas je trebala svaki čas. No zlo je nastalo več naskoro, zato što su se do¬ mači hrvatski velikaši a i tudjinci, koji k nama dodjoše, medju sobom tukli i krvarili, a seljački narod sve više pritiskali, tlačili. Največe naše zlo bijahu Turci, koji su nam od 15 stolječa zadavali sto jada i s kojim smo se krvarili malo ne do jučer. I u ratovima proti Turcima proslavili su se Hrvati silno, tako, da im je sav sviet priznao, da su živi zid krščanstva. Dosta je spomenuti ime gla- sovitog junaka Nikole Jurišiča, koji je u tvrdjavici Kiseku,- tamo preko Drave dalje od Pečuha zaustavio tursku vojsku od 200 tisuča vojnika. A tko ne zna za veliko junačtvo bana Nikole Zrinjskoga i njegove čete takodjer u Sigetu ; u Ugarskoj premo štajerskoj granici. Tko ne zna za toliko još drugih junaka, koje narod spominje i pjeva. Kako se več iz toga vidi, branili smo mi Hrvati i njemački Beč od Tur- čina, dok je gotovo sva slavonska Hrvatska i velik 13 dio današnje Dalmacije, pa čitava Bosna i Herce¬ govina stenjala pod osmanskom sabljom, koja je prodrla i do samoga Siska, kraj kojega sagradiše Osmanlije tvrdjavu Petrinju. Ali gle, prevarili smo se: Petrinju je sagradio naš čovjek bosanac Hasan paša, pa se od toga vre¬ mena s pravim Turcima, osmanlijama i nismo tukli, nego smo se najviše krvarili s bosanskom i herce- govačkom bradom turske vjere; te je pravo čudo, da nismo u tri stotine godine toga klanja ili sasvim podivljali ili se posvema zatrli. Još treba spomenuti i to, da su iz vladarske kude habsburgove Niemci sebi birali čara, pa je tako od 1527 godine sve do god. 1804., kad je car Na¬ poleon Niemce pokario, hrvatskim kraljem bio nje- mački car. TPidesetgodišnJi Pat. U tom starom njemačkom carstvu, koje je na- pokom veliki Napoleon raztepao, vazda je bilo rata i krvi kao u Turskoj. Hrvati su dakako uviek vo- jevali na strani carevoj, pa su u jednom ratu, koji je trajao 30 godina, i u kom su se bili pograbili i Niemci i Francuzi, i Rusi, i Švedi i Angleži, naši Hrvati počinili prava čudesa junačtva, ali nam to još do danas škodi, jer taj tridesetgodišnji rat nije bio rat za slobodu, nego je to bilo razbojništvo i mrcvarenje tobože radi vjere, a strašno je, da je u tom mrcvarenju gotovo propao slavni narod češki, koji je prije toga bio na čelu svakoga napredka i svake slobode. Seljaeke bune i upota. Naravski, da je seljački sviet od tolikog rato- van;a puno pati) i to ne samo od neprijatelja, nego i od onih, koji bi ga morali braniti, dapače od same 14 domače gospode. I kad je bilo toga zla toliko, da se više ni snositi nije dalo, digao se narod na svoju gospodu i tako počeše seljačke bune. Največa je bila buna pod Matijom Gubcem u Zagorju god. 1575 za čara i kralja Maksimilijana II. Naša domača i tudja velika gospoda ošilila su i iz- vojevala si veliku vlast od slabih i nemočnih vladara. Gesari to gledali priekim okom pa su nastojali tu njihovu vlast stegnuti. No u tom su išli predaleko, tako, da su njemački generali imali kod nas veču moč, nego hrvatski velikaši i hrvatski ban. Zato su se hrvatski pa i neki ugarski velikaši htjeli odciepiti od Beča pri je 200 god. po prilici. No njemački je car a hrvatski, češki i ugarski kralj Leopold za tu urotu doznao i dao glaone urotnike pogubiti medju njima i naše največe sa onda junake i najbogatije velikaše Petra Zrinskoga, praunuka onog siget- skog junaka i Krstu Frankopana, sav im je rod zatro a imanje prisvojio. To je bio veliki udarac za Hrvatsku za to, jer su baš ta dva velikaša bila stupila na pravi put, te su počeli pisati i govoriti medju gospodom hrvatski, a Petrova žena i Fran- kopanova sestra Katarina, baš kad joj je muz bio hrvatski ban, napisala je prvi hrvatski molitvenik, čim je pokazala, da je prava narodna banica. Kad poginuše ta dva junaka, nije bilo više u Hrvatskoj ni jednega velikaša narodnjaka, jer su susjedni gro¬ fovi i plemenitaši pristali uz Švabe, a drugi uz Mad¬ žare. a Hrvatsku su svoju domovinu samo toliko branili, koliko je bilo za njihovu korist. Svi su da- kako govorili u saboru latinski a i zakone su latin¬ ski pisali i tak je sad hrvatski jezik bio iztjeran ne samo iz Božjih hramova nego i iz gospodskih dvo- rova. Sva silna imanja Zrinjskih i Frankopana na primer čitavo Medjimurje, bečki je dvor zaplenio i medju kojekakove Švabe kasnije razdielio. 15 Di»uga hpvatska nagodba s JVTadžaPima. Kroz delo ovo dobo vriedila je za Hrvatsku ona prva nagodba s ugarskim kraljem, po kojoj Mad¬ žari kod nas niša imali nikakog prava, te je Hrvat- ska i dalje ostala posve svoja. No kasnije su Hrvati počeli popustati Madžarima, jer su tudja gospoda poplavila Zemlju a narod se bunio proti nemilo- srdju gospode, koju je počeo kralj zvati na red, a naši velikaši počine na to još veče zlo. Da se obrane od Beča prepustili su god. 1790 Hrvatsku posve na milost i nemilost Ugarskoj, t. j. Madžarima. Do te godine bila je Hrvatska posve svoja, ako i jest tu slobodu teško i krvavo čuvala. Imala je svoj sabor, bez koga nije smio ni tko iz Hrvatske pozvati niti jednoga vojnika u vojsku, nije smio nitko niti nov¬ čiča poreza pobirati. Sve su sad to prepustili Ugar¬ skoj na našu veliku nesreČu. To je bila druga hrvatsko ugarska nagodba i to ovaj put s ugarskim velikašima a ne s ugarskim kraljem. Poslije tolikih nevolja i ratova od one pro¬ strane i slavne njekada Hrvatske ostale su pod banom samo tri županije zagrebačka, varaždinska i kuževačka. Bosna je pala pod Tursku, Dalmacija i Istra postala talijanska, a kasnije francuska pa bečka Još su nam oteli primorje, grad Rieku i Medjimurje. Tako je oslabila Hrvatska a nije bilo mnogo bolje ni s Ugar- skorn, jer su se Niemci ošilili i zagospodovali u Budimu i u Zagrebu. Godina 1848. Medjutim dodje francuska buna (revolucija); za njom car Napoleon, koji je pritisnuo Niemce sa svih strana. Odlanulo tad svima, koji su bili pod go- 16 spodstvom njemačkim, osobito kad se Napoleon bio složio s ruskim carem god. 1807. Sad su se počeli dizati Madžari proti Niemcu. Godine 1848 bilo je bune po delom svietu, pa se te godine digoše i Madžari, te su se htjeli od Beča odtrgnuti. I bilo im to pošlo za rukom, ali su na to od prevelike lakomosti posegli za Hrvatskom. I več su mislili, da su nas sa uviek pokosili, te je madžarski vodja Košut povikao, da Hrvatske više nema i da je nigdje na karti ne može naČi. Na to se podigne hrvatski ban Jelačič, a s njim deli hrvatski narod, predje s vojskom preko Drave i potuče Madžare kod Vila- g o š a. Tako je hrvatska sablja pokazala Madžarima, na kojoj je strani Hrvatska. Absolutizam. Sad je nastalo za Hrvatsku novo doba. Vlada i sabor dodjoše opet u Zagreb, a na čelo vladi ban Jelačič. On uvede opet hrvatski jezik u službu, ukine tlaku i kmetstvo i crkvenu desetinu. S Madža¬ rima prekine sad Hrtvatska svaku svezu, jer su poga- zili onu nesretnu nagodbu od g. 1790. Ali tako je bilo samo tri godine. Radi velikih nemira 48 god. i buntovnoj Ugarskoj i vjernoj Hrvatskoj samostalnu vladu i sabor, to jest ukine ustav i začne vladati bez sabora. To se zove samovlada ili abso- lutizam. Niemci gospodarili i Ugarskoj i Hrvatskoj po miloj volji, jer je car gotovo samo njih postavio za ministre i druge činovnike. Poče se uvadjati po cieloj carevini njemački jezik i zakon. To je Hrvate i Madžare silno ogorčilo. Na sreču nije to dugo trajalo. Talijani i Francuzi potukli su god. 1859. vojsku bečkog čara u Lombardiji a sve je u care¬ vini bilo nezadovoljno pa se bijaše bojati svačesa. Zato car g. 1861. po vrati svim svojim zemljama ustav (vladu i sabor). 17 Jii*vati na zakirižju. Hrvati nisu sad znali kud če i kome če. Doma su bili slabi a svuda su vidjeli neprijatelja. Onda se još podielili u tri stranke: jedna je bila za Beč, druga za Pestu, jer su obje mislile, da je Hrvatska preslaba, da se sama upravlja; treča je pa bila za samostalnu Hrvatsku brez ičijega saveza i pomoči. Bečki Niemci nisu sami mogli zavladati i Madža- rima i Slavenima nego su morali s Madžarima po- dieliti vladu, pa jedan dio nas Hrvata, s kojima nisu mogli izači na kraj, prepuste Madžarima, da oni s nama rade što hoče. To su Madžari rado pri- hvatili. Uza svu njemaČku pomoč morali su se Ma¬ džari izbiti iz glave, da če Hrvatsku pokoriti, pa su se stali nagadjati. Več su tim pokazali sami, da smo im jednaki, da Hrvatska nije komad Madžarske, jer se ciela država nikad ne pogadja s jednom svojom pokraiinom. Tako je nastala treča nagodba izmedju Hrvatske i Ugarske god. 1868. Pamtite dobro: Go¬ dine [868. prije 35 godina pogodili su se posavki Hrvati s Madžarima: sklopili su nagodbu. Kad znamo, da su i tu nagodbu sklopili madža- roni, i to mnogo gori, bedastiji nego su bili pri- jašni, onda si možete misliti, kakova je ta treča nagodba; ali bi se dalo još kako tako živjeti, da se Madžari drže i te nagodbe. Tt»e6a hrvatska nagodba od god. 1868. Sad pripazite, o Čem su se Hrvati nagodili taj treči put jer je to naš glavni zakon, po kojem bi se imalo vladati. No ne čemo sve reči, jer ima toga puno, nego samo glavni stvari, a to su ove: Prvo: Kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalma¬ cija, u kratko rečeno: Hrvatska, mora imati jednoga 2 18 istoga kralja i jednu ista kraljevsku krunu kao i kraljevina Ugarska. Drugo: Ali zato nije kraljevina Hrvatska sa kraljevinom Ugarskom — to nije jedna zemlja, nego to je svaka za sebe svoja, posebna zemlja, prernda imadu jednoga kralja i jednu krunu. K toj posebnoj hrvatskoj zemlji spada i Dalmacija, pa se zato sve pod banom zove: kraljevstvo hrvatsko-slavonsko- dalmatinsko. (No uza sve to nema za sada ban nista posla s Dalmacijom, još Dalmacija spada pod bečku vladu. Zašto je tako, to je druga stvar.) Treče: Kad je svaka od ove dvije kraljevine t. j. — Hrvatska i Ugarska — svoja zemlja ili po¬ sebna država, ima svaka i svoju zastavu, svoj grb, državni pečat, svoj sabor, svoje za¬ kone, svoju vladu, svoje Činovnike,ada- kako i svoj službeni jezik. Kako vidite, ove tri pogodbe pokazuju, da su Hrvati pod banom posve svoji, samo sto imadu s Ugarskom jednoga kralja i jednu krunu. Ali sad dolazi ono, što nije po nas dobro. Četvrto: Ako u banskoj Hrvatskoj i ne vriedi nijedan zakon, za koji ne bi znao i znati morao hrvatski sabor u Zagrebu, — ali (pripazite, sad što veli dalje zakon) ali se svi zakoni za Hrvatsku ne stvaraju u Zagrebu, nego se njekoji stvaraju i davaju u Pesti. U Pesti ima za- jednički u gar s k o - h rva t s ki sabor, a koji šaije iz zagrebačkog sabora 40 (četrdeset) Hrvata. Osim ovih 40 Hrvata ima u tom saboru i 3.00 (Četiri- sto) Ugra, koji se svi drže za Madžare. Sto hoče ovi Ugri tako i jest; kakav oni zakon hoče, tako ga i stvore, j er 40 hrvatskih glasova proti 400 ugarskih nije nista, pa zato niti ne mogu nista, osobito kad pro- mislimo, da su do sad ta četrdesetorica bili madža- roni. U tom zajedničkom saboru stvaraju se ovi 19 zakoni: Koliko se ima plačati za kraljevski dvor; koliko se ima držati vojske pod oružjem; koliko če se od čega plačati poreza i drugih dača, gdje če se graditi željeznice i velike državne ceste i još mnogo toga ... A zagrebački sabor daje zakone za sve škole, za sudovanje, za svu upravu u občinama, kotarima i županijama. Sad dolazi još jedna velika stvar Peto: Ako Hrvati pod banom imadu svoju rladu — nitko ne može postati ban, ako ga kralju ne predloži ugarski prvi ministar (ministar-predsjednik). Šesto : Svi novci od poreza idu iz banske Hr- vatske u zajedničku ili skupnu kasu u Pestu. Iz ove skupne kaše povrača ona tobože zajednička vlada u Pesti hrvatskoj vladi u Zagrebu od svake hrvat- ske krune 44 filira. A 56 filira od svake krune ostane u zajedničkoj kaši s tim se plača hrvatski dio za kraljevski dvor, za vojsku, za poštanske ministre, zajednički sabor itd. Ova pogodba o državnom dohodku i trosku mora se svake desete godine obnoviti, a može se i sasvim promieniti i ukinuti, no o tom če biti još govora malo dalje. Sedmo: Ova se nagodba može onako i samo onako promieniti kako je nastala t. j. ovako : hrvatski sabor izabere dvanajstoricu svojih delegata ili posla¬ nika, a ugarski sabor isto toliko; pa ako se oni slože i oba sabora na to pristanu, a kralj sve potvrdi, onda ta pogodba postane zakon. fim/atske finaneije. Po toj nagodbi kako smo rekli mi smo svoji, jer imamo svoj jezik, svoje zakone itd., ali nam je nešto odbjeglo bez čega nije ipak čovjek svoj. To su naši novci, naše financije. Po ovoj nagodbi gospo- dare s našim novcem Madžari, a gospodare tako, 2 * 20 da se Bog smiluj. A to je naravski, jer s našim novcem gospodare ljudi, koji niti ne znadu kako je kod nas, niti ne če znati, a onda madžarski računi o našim novcima tako su zamršeni i još k tomu samo madžarski napisani, da im se ne može doči na kraj, kako čemo odmah vidjeti. Napokon u tom saboru, gdje se radi o našim novcima ima, kako smo spomenuli 400 Madžara a naših madžarona 40 i to takvih, koji šute, kao da su gluhoniemi ili govore samo za Madžare i Madžarsku protiv rodjenoj svojoj domovini i svom narodu. Naročito tako proti Hrvat- skoj govore madžaroni Kovačevič i Tomašič, za koje na svoju štetu a na njihovu sramotu moramo reči, da su prave pravcate izdajice. Kovačevič je negda bio zagrebački veliki župan, pa je počinio mnoga nasilja i bezakonja. a Tomašič je več dugo profesor na največoj školi ili sveučilištu, gdje bi naj volio, da sva naša mlada gospoda postanu takovi madžaroni kakav je i on. Pa da, ti Madžari, koji imadu te naše novce u rukama, sami angjeli — teško je vjerovati — da bi računi njihovi dobro po nas ispali. Zato su to velike stvari, o kojima bar nešto mora znati i svaki zadnji hrvatski seljak Zato čemo se o torne sad malo više porazgovarati, jer u tom je jedan glavni korjen našem zlu. U paragrafu Četvrtom spomenute nagodbe veli se, da mi Hrvati pod banom imademo dvije vlade: hrvatsku u Zagrebu i tobože zajedničku, a za pravo madžarsku u Pesti. Zajednička je naime samo toliko, koliko se tamo i naši poslovi riešavaju i jer je od deset peštanskih ministara i jedan Hrvat, dakako madjaron; ali ni taj nema pod sobom nikakovih činovnika, pa je sav njegov posao u tom, da spise hrvatske vlade šalje u Beč, da sluša, što madžarski ministri govore i da gleda što rade. Za taj svoj posao odgovara on samo peštanskomu saboru, te 21 hrvatski sabor ne može njega ni pozvati na račun, da baš u Pešti cieli dan spava ili da proti hrvatskoj govori, kako je to več učinio veliki madžaron Josi¬ povih,’kad je bio taj ministar. Mi imamo dakle dvije vlade. Sad se razumije, da imamo i dvoje troškove. To je jasno. Razumije se i to lahko, da če svoju domaču vladu plačati sami Hrvati, a zajedničku i Hrvatska i Ugarska za- jedno. No sad uastaje jedno pitanje, koje nije jasno. Pita se naime: koliko se to troši na domaču vladu, a koliko na zajedničku; koliko če za zajedničku vladu plačati Ugarska a koliko Hrvatska. Za to se vidite i pogadjaju hrvatski i ugarski sabor svake desete godine na novo i to pogadjanje za te novce, za te troškove zove se: Finaneialna nagodba. Za te se novce pako pogadja 12 zastupnika s Ugarske a 12 s naše Strane i ti zastupnici se zovu: kralj evinski odbor. Sada su u tom kraljevinskom hrvatskom odboru samo dva narodnjaka a svi su drugi madžaroni jedan gori od drugoga. Najgori je neki Egersdorfer, koji je takodjer profesor na sve- učilištu i koji je več tako pokvaren, da se nije sramio reči u hrvatskom saboru, da nas Hrvata mora nestati medju Madžarima i da če se on do smrti zato boriti, da se Hrvatska izgubi u Ugarskoj. I gle baš njemu su madžaroni povjerili najvažniji posao, da naime on uvijek sastavlja izvješče o tom, kako bi se imala popraviti današnja finaneialna nagodba. Makar je Egers¬ dorfer tako pokvaren madžaron ipak je zadnje iz¬ vješče dosta dobro po nas Hrvate napisao, ali samo zato, jer vidi, da su več u Zagrebu sve kaše prazne, pa se boji, da ni on ni drugi madžaroni ne dobe ■svoje mastne plače. 22 Od godine 1868, kad je prvi puta sklopljena nagodba več se je tri puta obnovila ta financialna nagodba i svaki put na gore, a osobito treči put godine 1899. Sada se obnavlja četvrti put i to več petu godinu. Sada je več tako velika krivica u toj nagodbi, da je ne mogu preskočiti ni sami madža- roni, nego i oni traže, da budu pravedniji računi. Kad sami madžaroni ne mogu više trpjeti, da se ovako radi, kako da to trpimo mi narodnjaci!? Tako su prvi put godine 1868. izračunali, da mora peštanskoj vladi platiti Hrvatska 7,829.400 kruna (sedam milijuna osamsto dvadeset i devet tisuča i četiristo kruna.) Kad su to izraču¬ nali, pogledali su na svu sreču, koliko Hrvatska ubere svega poreza i našli su, da ubere 8,665.800 kruna (8 milijuna, 665 tisuča 800 kruna). Ako od toga odbijemo onio, što treba za z a j e d n i č k u v lad u, ostajesamo 836.400 K. (836 tisuča 400 kruna), a to ni je ni petina svega našega dohodka. I tako bi Hrvatska mo¬ rala preko Četiri petine svoga dohodka dati zajedničkoj vladi u Pešti, a samo kukavnu peti n u zadržati za svoju d o - maču vladu. Da to nije pravo, vidili su vrlo dobro Madžari, ali jer je to po njih bilo koristno, izmudrili su fino način, kako da zasliepe Hrvate, da ne progledaju i ne vide pogrešku u računima. Pa u čem stoji ta mudrolija? Evo u tora. Pri- krpali su brzo k toj nagodbi još jedan paragraf, kojim tobože pokazuju Madžari svoje veliko i dobro srce napram Hrvatima. Evo vam gotovo od rieČi do rieči tog paragrafa, koji je po redu 13, a glasi ovako: buduči da bi svi dohodci banske Hrvatske mogli pokriti troškove za zajedniČku vladu samo onda, kad bi Hrvatska premalo ostavila sebi za tro¬ škove domače vlade, — to Ugarska s obzirom na 23 obnovljeno bratimstvo s Hrvatskom pristaje na to, da Hrvatska najprije podmiri troškove za domaču vladu, a što ostane, da dade za zajedničku. Koliko pak mogu Hrvati uzeti za do¬ mače troškove r To ste čuli več gore u točki 6. t. j. da od svake stotine može uzeti hrvatska vlada 44 krune za sebe, a 56 kruna ide za zajedničku vladu u Peštu. Znam, i vam če se kojemu činiti, da po takovom računu i po onom 13. paragrafu mi Hrvati u stinu više dobivamo nego bi nas išlo. No vidit čete naskoro, da to nije tako. Pitajmo se najprije što to znači, da Hrvatska, ne može platiti koliko se je nagodila? Znači to, da ili da ne može platiti koliko se nagodilo, jer nije tolika porezna jakost Hrvatske, ili da nisu čisti računi. Ovo su isto potvrdili i naši zastupnici u kra- ljevinskom odboru — (ne zaboravite, da su to ma- džaroni, pa ipak i oni sami moraju potvrditi to krivo madžarsko računanje). Oni vele od rieči do rieči ovo: „Ili je previsoko udarena kvota ili se grieši načinom obračunavanja “ To znači, da računi nisu čisti. A jer te račune vode samo Madžari moramo reči, da nam pravedno ne računaju, ili još bolje: Madžari nas več godine i g odi ne varaju, a naši m ad žaron i ve le, da ne može drugačije biti. U te račune zagledat četno sada malo, da zna- dete, kako s našom sirotinjom rade Madžari i ma- džaroni. Velike nepiravde. To su dokazali narodnjaci u odboru dr. Frank i dr. Vrbanič, a i Madžaroni su rekli, da Hrvatska plača svake godine previše jedan i pol milijuna fo¬ rinti. Koliko u istinu plačamo na godinu previše, to čemo po tanko malo dalje pokazati. Po madžarsko m računu plačamo mjesto filira novčič, pa s toga nije 24 čudo, da su nam Madžari nabrojili oko 6 milijuna kruna, što oni tobože za nas svake godine plačaju i što bi imao biti, kako oni hoče, naš dug Ugarskoj. No ne samo da duga ne smije biti po onom paragrafu 13., a niti ga nije, kad se pravedno računa; nego bi dapače morali mi dobiti još svake godine 5—6 mili¬ juna natrag. Ovako vam, vidite, pravi račun izgleda. Po torne mi Hrvati ne samo što štetujemo svake godine tolike milijune, nego moramo trpjeti pred svietom sramotu, da nas tobože Madžari uzdržavaju. Znate dalje, da se svi naši zajednički poslovi u Pešti vode, pa tako Madžari sami u Pesti odre- djuju, zašto četno i koliko čemo u tu tobožnju za- jedničku kasu plačati. Kako naš porez ide u Peštu, to Madžari odmah odračunaju za te zajedničke poslove, a ostatak (taj je, koliko se njima svidja) pošalju našoj vladi. Zajednički plačamo n. pr. vladu i sabor u Pešti. Zajednički sabor stoji na godinu, milijuna kruna. Nama su Madžari odsadili, da plačamo za taj za¬ jednički sabor svake godine 300 hiljada kruna. To bi bilo previše, kad bi taj zajednički sabor ciele godine o nama razpravljao. A to nije tako. Naše se stvari ne rješavaju u tono zajedničkom saboru niti pol godine. Za 150 hiljada kruna možemo mirne duše reči, da bi bilo mnogo bolje, da ih odpišemo onima, koje je tuča potukla ili voda poplavila. Isto tak« plačamo za ministra predsjednika, — koji je tobože zajednički ministar predsednik, a za pravo je samo madžarski — plačamo najmane opet polovicu previše a to je 5 4.0 00 kruna. S ministarstvima poljodjelstva, obrta i trgovine još je i gore. Za ministarstvo poljodjelstva rekao je sam kraljevinski odbor (madžaroni), „da se nije još nikada dogodilo, da bi ono vodilo brigu za p o 1 j o d j e 1 s tv o u Hrvatskoj“. To i sami najbolje osječate, pa ipak vidite za ovu nikakvu 25 briga moramo plačati na godinu oko 900.000 kruna. Te iste rieČi kraljevinskog odbora možemo proteg- nuti i za ministarstvo trgovine a ipak plačamo na godinu 3 700.000 kruna (tri milijuna sedamsto hi- ljada) a bilo bi dosta i desetina, dakle 3700 kruna. Ni s obrtom nije bolje. Za samo pobiranje poreza plačamo Madžarima oko8milijunakruna. a vi sami znate najbolje, da porez kod nas ubere občina na svoj t r o š a k. Dakle to ubiranje moramo dva puta plačati. Ovo što smo do sad naveli, to su samo veči računi, a ima još drugih malih, kojih je čitavo čislo i ne bi tako brzo s njima bili gotovi. Jer ne samo da plačamo toliko toga više nego bi bilo pravo za tobože u „zajedničke stvari", več plačamo i takove troškove, koji su čisto ugarski, pa bi ih morali Madžari sami plačati. Takav trošak čujte samo jedan, koji če biti dosta, da vidite kako brača Madžari svoje griehe trpaju na naša ledja, koja su se od tih grieha več gotovo i zgrbavila. To je: Državni dug. Ugarska je naime posudila 4 ' P °1 milijarda kruna. Samo za godine 1890. do 1899. napravila je dug od 650,000.000 (650 milijuna kruna). Pitate a kamo s tim novcem ? S tim se novcem grade nove željeznice, ceste i mostovi, suše se močvare, ure- djuju se rieke iii da ladje po njima plove ili da se ne izlievaju u polja, livade, kad nabujaju itd. Sve se to zove jednom rjeČju investicija. Vi znate, da sve to puno stoji, a morate znati i to, da država nema uviek novaca — zato posudi i onda malo po malo izplačuje. Tako je, vidite, učinila i Ugarska. Ali sad čujte, šta imamo mi s tim državnim dugom posla. 26 Ugarska je sav taj novac potrošila na sebe, a n Hrvatsku je odpalo u io godina od ti 650 mili ju na kruna. tek j e da n m i 1 i j u n. i pol, dakako jedva šeststoti dio. Čim su Madžari dali nešto od toga novca Hrvatskoj, več je to postala stvar zajednička i sad moramo i mi Hrvati zajednički taj dug odplačivati, kao da smo bas toliko dobili kao i Madžari. A što mislite, koliko moramo plačati svake godine za odplatu tog duga? Čujte— moramo plačati nista manje nego oko 19 mili ju n a kruna. Sta mislite, koliki je to novac ? Sta velite na to, da naša Hrvatska mora za Madžare tolike milijune davati? * * * Kad bi sve to zbrojili, što smo do sad naveli, (a na- veli smo, kako smo rekli, samo krupne stvari), to bi iz- nosilo,dami sve skupa plačamo nepravedno najmanj e 30,000000 (30 mili jun a) kruna. A to je za nas strašan novac, koga si pravo niti ne možete predstaviti, jer mnogi od vas nije možda ni hiljadu kruna imao svojih, a milijun kruna si¬ gurno nije ni vidio. Ali da si možete bar nekako predstaviti kolik je to novac, reči ču vam ovako; 30 milijuna kruna, to je toliko novaca (kad bi bilo sve u srebru), da bi trebalo 200 pari volova upreči i na svakim kolima bi bilo 15 centi, da se taj novac sav m a k n e. Sav taj novac pada u nezasitnu madžarsku kasu. Kad bi to izračunali, koliko odpada na svakoga gospodara, izašlo bi, da svaki gospodar u Hrvatskoj plača poprečno do 100 kruna na godinuvišenegobimorao. Je li vam sad čudno, da mi propadamo, je li vam čudno zašto se ne da više živjeti? cr 27 Recite mi, ne če li doskora i košulje s nas svlačiti, ako se bude i dalje tako računalo? Ali još nije to sve, još ima tih strahota u računanju kod prihoda. Pirihod. Najprije da se sporazumijemo, što je to prihod države. Prihod države je sve ono, što si koja država pribavi, privriedi na zakoniti način, što može onda za sebe potrošiti. Takav vam je prihod najprije porez i to izravni i neizravni. Iz ravni znate da je onaj, što plačate občini na poreznu knjižicu, a neiz¬ ravni plačate osobito onda, kad što popijete ili pojedete i uviek kad god što kupite kod trgovca. Ovo ču vam ovako pretumačiti. Još vas se mnogi sječaju, kako ste sadili duhan, ali je svaki, koji je sadio, morao od toga porez plačati. Isto tako bi morali plačati porez od cukora, petroleja, špirita, vina, rakije itd., no to bi bio prevelik posao, zato država ne traži porez od onih, koji kupuju, trose nego od onih, koji te stvari (cukor, petrolej,) prave. Ovi pak za toliko skuplje prodavaju stvari, koliko su državi platili poreza. To je za državu krači i jeftiniji način. Tako mi „neizravno“ plačamo porez, premda toga ni ne znamo. Bilo bi sasvitn naravski i razumno, da porez od onih stvari, sto ih mi Hrvati trošimo, ide u našu blagajn u, ali sav ta j porez ide u Pestu, kao da je čisto madžarski, j er kažu —- to je državni prihod, a Hrvatska po m a - džarskom računu nije tobože država, nego samo komad madžarske. Državni su prihod dalje šume, rud niči, gdje se kopa ugljen, željezo, srebro, zlato itd. Što sve silne novce nosi. Još su veliki prihodi državna poduzeča, a to je sve ono. što država poduzme na svoju ruku i što joj nosi veliku korist. 28 Naše su šume posve u madžarskim rukama, dapače su protuzakonito upisane u madžarsku grun- tovnicu. Te su naše šume več gotovo izsjekli i silan novac iz njih izvukli a sve na svoju korist a na našu štetu. Sigurno znamo, da sav novac, koji ide na biljege, na kupoprodajne ugovore i druge poslove kod prodaje ovih šuma, da sav ide u madžarsku kasu u Peštu kao madžarski dohodak. Druga velika nepravda dogadja se s našim že - ljeznicama. Najprije znajte, da su sve željeznice u Hrvatskoj sagradjene hrvatskim novcem i to s 48 milijuna K iz krajiške zaklade. (Ta je na¬ klada nastala od prodanih šuma u Krajini.) Onda znajte, da sve željeznice u Hrvatskoj i Ugarskoj noše čistog dohodka 88 milijuna K te bi nas išlo bar 7 milijuna na godinu. No ne samo sto ne dobivamo od svega tog dohodka ni jednoga filira, nego niti ne dobivamo od onih naših novaca t. j. od 48 milijuna K nikakovih kamata, a na koncu sve ove s našim novcem sagradjene željeznice u Hrvat¬ skoj upisane su u madžarsku gruntovnicu kao ma¬ džarski imetak. Uzkračuje nam se nadalje gotovo sav pri¬ hod od pošte, brzojava i telefona, što iz¬ naša najmanje koji milijunipol krun na go¬ dinu. Od marvinskih putnica, za koje se u Hrvatskoj plača oko 2 milijuna kruna na godinu, ne do¬ bivamo ništa, a isto tako ide u Ugarsku i sav porez onih činovnika, koji služe kod raznih društva u Hrvatskoj, jer svi ovi plačaju svoj porez ravno u Peštu. Pott*ošat*ina. No največi hrvatski prihod i koji ide u Peštu jest potrošarina. Da budete točno znali, kako se radi s tom potrošarinom, to ču vam još malo 29 bolje razložiti. Onaj porez, što ga za potrošak svih stvari, kao što su spira, pivo, slador itd. piačaju Hrvati, morao bi po pravu ostati Hrvatskoj. Pa je li to tako bio ? Vidit čete, da ne. Da to razumiete, raztumačit čemo najprije, kako se to plača. Uzmimo, da je toj čovjek, koji te stvari pravi, u Beču, a svoju robu proda u Pestu. Čina to proda, mora državi platiti porez i on to plati u Beču. Ali jer se te stvari potroše u Pestu, dakle u ugarskoj zemlji — mora se taj porez, ta potrošarina vratiti peštanskoj vladi In istinu bečka vlada vrača taj porez peštanskoj. Ali sad čujte, kako to biva s nama. Vi znate, da se i u Hrvatskoj pije pivo, troši slador, petrolej itd. iz Beča, ali bečka vlada ne vrača po- trošarinu i Hrvatskoj nego samo Ugarskoj. A zašto ? Zato, jer to tobože spada zajedničkoj vladi i jer je zajednički ugarski sabor tako odredio. I još više u Hrvatskoj se pije pivo, vino, rakija itd a na žalost i spira, troši petrolej, slador iz Pešte i za to se u Ugarskoj plača potrošarina — ali madžarska vlada ne vrača one potroŠarine Hrvatskoj. A nemojte mi¬ sliti, da su to mali novci. Na taj način štetuje Hrvatskapod banom svake godine oko ti milijuna kruna. Radi toga se najviše pravda sada i naš kralje- vinski odbor, jer to je tolika nepravda da je ni isti madžaroni ne mogu mirne duše prepustiti Madža- rima, osobito jer se boje, da bi i oni na taj način ostali bez svoje plače. Ali što koristi, kad Madžari ne popuštaju Ali još je tu nešto, što možda niti niste opazili a ipak je velika stvar. Vi ste vidili, da Ugarska dobro razlikuje beČku i svoju peštansku vladu, i da jedna drugoj mora vračati potrošarinu. No toga ugarska vlada ne čini, kad ima posla s našom brvatskom vladom, nego ona postupa, kao da je Hrvatska dio Ugarske, s kojom ona gospodari. Tako Madžari več 30 sdavna rade, no do sada nisu toga priznali, sad nam kraljevinski odbor ugarski poručuje, da mi nismo posebno potrošarinsko područje, a to da nismo zato, jer „ovakov uredjaj može biti samo izmedju samo- stalnih država". Paragraf pak 59. nagodbe veli: „da su kralje¬ vine Hrvatska i Slavonija politički narod, imajuči posebni svoj teritoriji A sami su Madžari priznali u paragrafu 29. svog zakona, da Hrvatska, Slavonija i Dalmacija imadu posebni teritorij (zemlju) i u po- litičkom pogledu sačinjavaju posebni narod. Ako i ne razumijete sve one rieči, dosta je, da znate, da te rieči znače, da smo svoj narod, da smo, samostalni. Gore ste pak čitali, kako se danas s nama radi sve proti pravu i zakonu. * * * Prije smo nabrojili najmanje 30 milijuna kruna. što nam svake godine otimlju Madžari, a sada bi mogli opet toliko nabrojiti, to bi tre- balo opet 200 parova volova, da sve to blago, naše žuljeve odvezu u madžarsku kasu. No recimo, da smo što previše rekli, pram nismo, ali pred samim prestol jem božjim mogli bi tužiti Madžare, da nam otemuju svake godine okruglo 50 milijuna kruna. A sve su to sirotinjski novci, žuljevi naši — sve se to ljuto osječa na vsakom koraku. Zato naš seljak nema ništa, za to mora doma skapavati, bje- žati u sviet, zato moraju u nekim krajevima od glada i nevolje več djeca su utrobi majčinoj umirati. Što nam je einiti? Pitate sada, kako bi se dalo pomoči toj na- rodnoj nesreči i nevolji ? 31 Vama se sigurno, čitajuč ovu knjižicu, več i koža naježila i krv uzavriela, pa sami ne znate što bi uradili s tim Hrvatima, koji ovako predavaju Madžarima vaše novce. No pustimo krivce, a tih je sva sila, i ne gubimo vremena smišljajuči, kako bi s njima, jer tih novaca i onako ne čemo nikada dobiti natrag, kao što ako vam po nesreči stanje izgori ma i ubili palikuču, svejedno kuče više nema nego volja, da se zamislimo, kako osigurati kuču, da više ne izgori, iii ako več, izgori, da šteta na¬ doknadi, ili jasnije da vam rečem, kako da se upremo, da nam naši milijuni ne idu u madžarsku blaga j n u. Razložit čemo to ovako: Središnja ili zajednička vlada, kako smo več rekli, ima pravo obavljati neke poslove i u Hrvatskoj, izdavat za te poslove naredbe i propise. Ali naš zakon veli, da ova zajednička vlada uPešti ne može u Hrvatskoj raditi po milo j volji, nego sporazumno s domačora vla- dom u Zagrebu. A što je to sporazumno po¬ stopati? To znači ovo: Ako središnja vlada u Pešti hoče što odrediti za Hrvatsku, ima pri j e pitati hrvatskoga bana u Za¬ grebu, koga nas sabor u Zagrebu može uviek pozvati na odgovornost. „E ako je tako, kad tako kaže zakon — što se onda imamo lužiti na Madžare i na madžarsku vladu ? Po zakonu ne mogu nista Madžari u Hrvat¬ skoj t. j. središnja ili zajednička vlada u Pešti ne može nista, ako na to ne pristane ban, koga naš sabor u Zagrebu može uviek pozvati na odgovornost. »Sto so onda krivi Madžari?" Tako pitate, i ne pitate krivo. I ako bi vam tko odgovorio, da vlada u Zagrebu pušta sve Madžarima na volju, vi biste mu znali odgovoriti ovako: „Ako tako radi vlada u Zagrebu neka ju pozove na odgovornost 32 naš sabor, jer je vlada po zakonu odgovorna saboru, t. j. zastupnicima, koje je u sabor poslao narod. Sad valjda znate, tko je svemu kriv a m ozda pogadjate i znate ... Al još nešto. Nekoji ljudi go¬ vore, da hrvatska vlada i hrvatski sabor ne mogu kod željeznice i pošte nista, jer su to „zajednički“ poslovi. Sad vidite, da može. Vidite, da nam ne treba Madžara mrziti. Nego što treba ? Čujte i zapamtite dobro! Treba takovih narodnih zastupnika, koji znadu, što je nama krivo, pa koji bi htjeli ra- diti, da se krivica popravi. A vi, koji imate pravo glasa, pitajte za takove i takove birajte; a vi, koji nemate pravo glasa, pripazite na one, koji i u vaše ime gla¬ su j u. Onda nam ne če milijuni propadati, ne če se marati narod seliti od nevolje u tudjinu. Ne bude li takovih ljudi u saboru, koji bi radili za narod još vi sada, što mislite tko če biti kriv.'' Na to si sami odgovorite. Vidite sada krivca, znate sada i što valja raditi, evo jedno i drugi je u vama, medju vama samima. Mislite, da nije velika odgovornost izbornika i birača pred Bog i ljudima, kad mogu toliko zlo navuči na sebe, svoju djecu i čitavu domovinu ? Znajte, da se bude i zato jednom polagao strašan račun pred Bo¬ gom. Čini se kao da naš sviet nije do sada puno do toga držao, jer inače ne bi bilo u saboru 75 raa- džarona a samo 13 narodnjaka. Za one, koji ne znaju, što je izbor i izborna borba, evo nešto o torne, pa si dobro zapamtite, što veli zakon. Sabor. Najpriie da rečemo nešto o saboru. Ima naroda, koji nemaju nikakva sabora, ni sastajanja, ni vje- čanja, nego im njihov vladar sam daje zakone, s 33 kojima se onda vlada. To se zove samovlada ili absolutizam. Tako je u Rusiji. A kad koji vladar po miloj svojoj volji vlada, kad pravih za¬ kona ni nema, ili ako ih ima, vladar ih se ne drži, onda se to zove silovita vlada ili despo- tiz a m. Takva je silovita vlada u Turskoj, Persiji itd. Rusi zovu svoga čara samodržcem, a neprijatelji Ruske kažu, da je to isto, kao da je ruski car na¬ silnik ili despota. Da nije istina, vidi se več iz toga, što su u Rusiji sudci sasvim slobodni, pa mogu i moraju suditi po duši i po zakonu, što u mnogim drugim državama ne mogu i ne smiju načiniti, ako ne če izgubiti službu. Tamo gdje narod bira zastupnike, koji se onda sastaju u viječe, u sabor i onda stvaraju zakone i nadziru vladu, veli se da je ustavna vlada a bolje bi bilo reči narodna vlada. Sabor je dakle skupština (vieče) na¬ rodnih zastupnika, koji se sastaju, da viečaju o tom, ko j e zakone rreba doki- nuti, ko j e promieniti a ko j e stvoriti. Sto večina odluci makar samo s jednim glasom a kralj potvrdi postaje zakonom, itoga se moraju svi držati. A j er seu saboru stvaraju zakoni, po kojima vam se vlada i j er te zakone stvaraju zastup- nici ko j e bira narod, zato morate znati sto su to: Izbori. Tko ima pravo širiti narodne za¬ stupnike? — Zakon veli, da ima pravo birati svaki samos ta lan i neporočan čovjek, koji plača od- redjenu, propisanu svotu izravnog poreza (bez na- meta). 3 34 Samos ta lan je onaj, koji je ili gospodar zadruge ili imade inace sam svog imetka (grunta) ili sam vodi kakav svoj posao, obrt, trgovinu itd. Neporočan je onaj, koji nije počinio nikakav sramotan čin, za koji bi bio kažnjen kao n. pr. kradju, prievaru, ubojstvo itd. No ne biraju svi jednako, nego prema tomu, koliko tko plača poreza. Ako tko plača najmanje 30 for. (60 kruna), a u nekojim kotarima 15 for. (30 kruna), onda on bira neposredno t. j. daje sam glavom glas za onoga, koji želi biti zastupnik. Takav se zove i zbornik. Koji pak plača najmanje 5 for. (10 kruna), u nekojim kotarima 3 for. (6 kruna) po¬ reza, onda takovih 50 broju po jednoga izbornika, koji onda za njih glasuje. Ti se zovu birači. Kotari, u kojima treba samo 30 kruna plačati poreza, da postane izbornik, a 6 kruna da postane birač, jesu ovi: Gospič, Gračac, Srb, Udbina, Pe- rušič, Otočac, Brlog, Korenica, Senj, Ogulin, Plaško, Slunj, Vojnič, Selca, Bakar, Dolnice, Vrbovško. Sada znate, tko ima pravo glasa, ali to nije još dosta, jer makar tko imao joŠ veče pravo, ne može glasovati, ako nije upisan u : Izb opne listine. Izborna listina je poseban imenik, u koji se upi- suju napose izbornici i napose birači. Te imenike sa- stavlja občinsko poglavarstvo, za svaku občinu, pod nadzorom kojeg činovnika od kotarske oblasti, koji onda taj imenik podpiše. Da može svaki pogledati te listine, da li je sve u redu, kaže izborni zakon, da se moraju te listine, kad su gotove u občinskom uredu izložiti, tako da ih može svaki pogledati. Vrieme, kad su ove listine izložene mora se oglasiti po cieloj občini, i točno se mora odrediti dan, od 35 kada do kada su listine izložene. Ujedno mora biti spomenuto na svakom oglasu, da se listinama može prigovoriti u onih 8 dana, dok su listine izložene. Taj posao mora biti gotov u mjesecu siečnju (j a n u a r u) pa zato dobro pripazite cieli ovaj mjesec na to, da vam to ne izmakne. Nekojima je znajte upravo stalo do toga, da narod ne zna, kad može te narodne listine pregledati, samo da se matije odvažnih i poštenih ljudi mogu upisati za izbornike. Pita se sada, što onda, ako je tko protuzako- nito upisan ili ako je koji izpušten, koji bi morao biti upisan? I zato ima zakon, koji daje pravo pri- govarati listinama, a taj se prigovor inace zove: f^eklamaeijg. Zakon kaže: Tko god drži, da je protuzakonito izpušten iz listine (a isto tako vriedi, ako je tko protuzakonito upisan), može u roku od osam dana, od kojeg su listine izložene i to po raogučnosti uz doprinošenje potrebitih dokaza, zahtevati, da se u listinu unese ili ako je tko nezakonito unešen, da se briše. Zakon dakle daje svakom izborniku, biraču i drugom odraslom čovjeku pravo, zahtijevati, da se listina uredi kako mora po pravu biti. Ali kako da se to učini ? O tom kaže zakon ovo : Prigovori (reklamacije) imadu se podnieti pis¬ meno ili ustmeno občinskom poglavarstvu, koje je dužno onda dokazala, ako ih prigovarač nema, samo pribaviti. Ta dokazala su n. pr. porezna knjižica. O ustmenim prigovorima mora se sastaviti zapisnik. To si zapamtite dobro. U cieloj se stvari dakle radi ovako: Tkogod ima zdravu pamet, pošteno srce, pazi dobro u mje¬ secu siečnju svake godine, kad če se oglasiti, da če 3 36 biti izložene a občini izborne listine. Kad to sazna, ode u občinu, pročita si listiniu ili si ju da proči- tati } pak onda ako je pismen, napiše na jednom arku papira: Slavnotn občinskom poglavarstvu. Molim, da se iz listine briše taj i taj, ili ako ih je više, ti i ti, ili opet da se ovaj ili onaj u listinu upiše. Ako tko nije pismen, otidje k beležniku ili k načelniku i zamoli, da se njegov prigovor upiše u zapisnik. I pismen čovjek, ako mu je nezgodno pi¬ sati ili nema papira itd., ima pravo tražiti, da se njegov ustmeni prigovor ili reklamacija točno u za¬ pisnik upiše i da mu se pročita pri je nego se to podpiše. Te prigovore riešava posebni odbor, koji se zove reklamacionalni odbor, a bira ga ob¬ činsko zastupstvo u mjesecu prosincu ili siečnju. U njem su dva odbornika i jedan činovnik od ko- tarske oblasti. Pazite dakle, da občinsko zastupstvo bira u taj odbor takove ljude, koji se nikoga ne boje. Taj odbor ima prigovore riešavati za pet dana. Tko ne bi bio zadovoljan s tim, sto ovaj odbor odredi, mora se pritužiti dalje na stol sedmorice preko kot. oblasti. Sad si još zapamtite ovo, što nije doduše u zakonu, ali mora biti u vašem srcu i glavi. Neko- jima. treba još samo par kruna, da postane izbornik ili ljirač. Ovakov neka si onda kupi koji komad zemlje i to odmah unese u gruntovnicu na svoje ime, i prijavi oblasti. Ako to ne može, neka prijavi občini lovnu pušku ili neka uzme u kuču još koje slu- žinče, tako da bude imao dosta velik porez, da de¬ bije pravo glasa. Tako bi morao učiniti svaki pošten Hrvat, jer više puta ovisi o jednom glasu tko če proči, a u nekojem kotarima još nema dosta gla¬ sova, da bi mogli pravoga čovjeka izabrati. Zadruge, koje nemaju još svoga gospodara, neka gospodara 37 prijave občini, da može dobiti zadruga pravo glasa. Tako moramo gledati uviek, da bude što više po¬ štenih izbornika. da može narod na izboru pobiediti, j er samo ovako možemo doči do valjanih za st upnika, a po njima do valjane vlade i zakona. Još ppp Fieei o bipfleimflj BiraČi se diele na skupine od 50 ljudi. Svaka skupina bira iztnedju sebe po jednoga izbornika. Da se taj izbor može obaviti, mora biti prisutno bar 5 birača, ali što ih je više to je bolje, to če sigurnije biti izabran pravi čovjek za izbornika. I na to morate dobro paziti, da vam ne nametnu koga god za izbornika, koji če onda za izbora gla¬ sovat za madžarona. Sad, kad znate, kakova je to stvar izbor i kako je dosta teško postati izbornik, a kako je još teže (znate sami) izabrati pravoga zastupnika, morate jako paziti, da bude sve po pravu i zakonu. Ne dajte se smesti niti ičijom molbom niti grož¬ njo m, a još man j e novcem i pičem, j er je to sramota i grehota. Kad ste ovo, što smo gore rekli, dobro obavili i na sve pripazili, morate Čekati na: Izbot* nairodnog zastupnika. Taj se izbor obavlja svake pete godine, ako se što osobito ne dogodi, i to po onim listinama, koje su uredjene početkom one godine, u kojoj je izbor. Vlada mora razpisati izbore tako, da se mogu oba¬ viti najmanje 10 dana prije, nego li se sastane sabor. Dan izbora moraju županijske oblasti 10 dana una- pried oglasiti u službenim novinama, na kučama občinskih ureda i po svim mjestima izbornog kotara. 38 Naznačiti se mora dan izbora, ura, kad izbor počinje i kad svršava. Cim je ovako izbor oglasen, moraju se opet listine izložiti, da ih svatko može pregledati. Onaj, koji želi biti zastupnikum, mora ga predložiti bar 5 izbornika. Ovakov se zove kandidat. To je latinska rieč a znači čovjek u bielo obučen. U staro su se vrieme naime ona gospoda u Rimu, koja su želila, da ih narod izabere, obukla u bielo ili čisto odielo, kao naši nekadašnji breli fratri, da i vanjskim načinom pokažu, kako jim je čist obraz i pošteno srce. Hrvatski bi se mjesto kandidat moglo reči predloženik, naročito bi se madžaroni mo¬ rali sramiti, da im netko kaže kandidat, jer čovjek ne zna, što je kod njih črnije — obraz ili duša. Još jedanput vam velim, dapripa- zite dobro na sve to, jer madžaroni ne štede za vrieme izbora platiti ni jesti ni piti, a ne boje se ni grožnje ni sile samo da vas predobiju. No vi se ne dajte prevariti, jer znate, da se radi o vašoj koži, dajte da jednom sav narod složno izabere svoje ljude. JR kakova zastupnika da bii»ate? Najprije onakova, koga poznate u dušu, za koga znate, da je pravi Hrvat, da se Boga boji, a pozna nevolju naroda a koji se naroda ne stidi. Ako ovakovega čovjeka nemate medju sobom, pozovite ga iz daljega, ako ste čuli za njega, da je pravi Hrvat, te su vam ga i drugi pošteni Hrvati prepo- ručili. Pazite samo, da ne izaberete vuka u janječjoj koži. Birajte samo onoga, koji če raditi, da se u Hrvatskoj zakon vrši, da se naše pravo i sloboda štiti, koji če raditi, da dobijemo novce u svoje ruke, koji je u kratko za hrvatsku narodnu politiku i hrvatsku narodnu vladu. * * * 39 Sve ovo, što je tu napisano, uviek je dobro i koristno znati a u naše vrieme, tako je bas potrebno da si brez toga znanja ne možemo nikako pomoči. Svaki se Čas može dogoditi, da budu opet izbori za sabor, a može i to biti, da se promieni vlada i red u čitavoj našoj carevini U takvo odlučno i oz- biljno doba svaki Hrvat, dakle i svaki hrvatski seljak mora sasvim dobro znati, što hočemo mi Hrvati i što najvišje trebamo. Mi svi Hrvati hočemo, da se sav hrvatski narod u svim hrvatskim zemljama ujedini pod zakonitim svojim kraljem i da samostalno na svom saboru odločuje o svakoj svojoj velikoj potrebi. To znači, da mi vsi Hrvati hočemo s tvo¬ riti a Čovjeka i obnoviti hrvatsku svoju narodnu držav u. Ali prije nego to postignemo a postiči moramo, treba nam svima: i.) Osobne slobode t. j. sigurnosti pred svakom činovničkom samovoljom, pred nezakonitim zatvorom, globom i progonu. z.) Trebamo slobodu štampe, da oni, koji znadu, slobodno pišu za sve, koji umiju i hoče čitati. Što bude proti zakonu, neka o tom sudi porota i sud a neka se ukine zapljena novina i globljene no- vinara i pisaca. 3. ) Treba nam gospodarske sigurnosti i napredka. Pak se zato moraju takvi zakoni stvoriti, po kojima se ne če moči natovoriti narodu prevelike dače, po kojima če se krvatski porezni novci u Hrvatskoj trošiti, a inače voditi briga za seljaka, obrtnika i radnika. 4. ) A najviše trebamo, da se strogo vrši svaki zakon, pa ako je koji štetan, da se popravi i ako je nerazumljiv, da se dobro protumači. 40 U kratko bismo sve ovo ovako kazali: Svak o naše pravo, ko je je u zakonu, mora ju najviše poštivati činovnici i vlada, a za svaku pravicu ko j a još nije u zakonu, mora ju se najvišeboriti ona go¬ spoda, koja hoče, da narod vode i da im narod vjeruje, napokom svaku svojupo- trebu mora najviše izticatisav seljački sviet, mora svakom zgodom i priliko m na n ju upozorivati, jer ako se sam narod za sebe ne makne, ne če se s uspjehom ni nitko drugi za njega. Paznicu pojedinca može iztjerati i jedan fiškal ali veliku narodnu našu paznicu s Mad¬ žari ma može i mora na našu korist dovršiti samo sav naš seljački sviet pod vodstvom složne i odyažne narodne gospode. *ARODWmOTlVERZnE« A KNJIŽNICA 00000510874