H tl ? 'V' ; IXI» 1XG.V 'A 5,1t, .V *° F r«v DIMt i)Fr ; Je'vET- 'sfezv">l- STANKA VRAZA# v -e i r- K ■<*~v ■'' 'A. PETI i)I(). D / k S^i r > ■nsšt X PÉSME PABIRCI, PROZA X * *-W 1 PISMA. ? -r--- - IZDAJE MATICA HKVATSKA. -e* U ZAGREBU. TIPOGKAFIČKI ZAVOD C. ALBRECHTA. PESME PABIRCI. PROZA. : %>l j* v. «r PI SIA ■& -Ä-r "‘K o STANIvA VRAZA, J H po Kranjskoj i Koruškoj l0), ostala mn je Hrvat-ska postojbinom do smrti. Nju je poznavao i po-lazio veé odprije. Eno ga g. 1835. u Histrici, gdje je kašnje tolike sladke čase proveo, kod Ijubez-noga opata Krizmaniča (str. 139.), n Zagrebu su ga tolike prijateljske ruke zadržavale (str. 140.). U Ilrvatskoj imao je prijatelja i znanaca universitet-skib, med drugimi i sama Graja, koji mu i piše 1 '), i to o svojem namišljenem izdavanju novi na i Danice, koje mladi Hi rac Vraz s uzliitom pozdravlja, ko.jii preporuča i zagovara kod svojih zemljaka u tolikih pismih, te za koje on, kojega slovensko pismo kapalja krvi stoji (str. 171), veé g. 1835. tiska u Danici ilirska pjesmu „Stana i Marko“, pisanu smjesom narječja štokavskoga i kajkav-skoga, kako jo tada u običaju bilo. IJ Samoboru gaje g. 183(i. ošinula munja iz črnili očiju, u Ilrvatskoj je iste godine valjda s istega uzroka zapjevao svoje Ujulabije, koje su ga kašnje na glas izniele pjosnikom. Talco je zamamila Hrvat-slca mladega Slovenca i otela njegovu zavičajn. Pišud ilirski povodi se odmah s početka susina za narodnem pjesmom ; zaludu mu njegov valjda ponajstariji i ponajbolji prijatelj Vukotinovic hvali Gundulida 12), zaludu mu prigovara i kori ga radi ultraserbisma 13), on se neda odvratiti od pravca, k oj im je udario, iz narodnih mu pjesama iztiče živi vrutak čiste poezije, Dubrovčani su mu ukočeni, nenaravni, školastieismom zadavljeni. Tim je tvrdje ostao pri svom, što se je našlo ljudih i kod nas, koji su mu odobravali misli njegove o poezijil4). Njega je posve osvojio bio duh moderne poezije. Liepo je bio proživio prvu godinu u Hrvat-skoj ; izdavao svoje mile slovenske pjesme, s k oj ih se je i poznanstva Auerspergova domogao (sr. pisma Prešernu), s kojih su pače ime njegovo i samu nadvojvodi Ivanu spominjali, tjerajuč ga da šalje, da više i brzo šalje, jerbo se one tomu svjetlomu gospod, u prevodu veoma ljube ia). Uz to boravio je u Bistrici, u društvu ženskom, koje ga je vazda kao svjetlo leptira mamilo ,6). Zato mu se nemilije oduži dojduča godina ; njega, koji je i onako slaba zdravlja bio, zateče težka bolest, lcoju je jedva prebolio ; več su ga, kako više pisarna svjedoči, mislili mrtva. U samoj bolesti nijc 11111 nedostajalo prijateljske prigledbe, sama ga posestrima obilazi (posveta glasom iz dubrave žerovinske) ; čim se je pridigao, poživijo ga druga, da se dodjc oporavljati, a prijatelji brižno opominju, neka čuva zdravijo. Iste je godine izdao i svoje Diulabije, za koje sam piše, da su u Ilrvatskoj postale (str. 204). Spomenuto je i to, da se tuži, kako ga je munja iz ženskog oka ošinula. Tomu bi se moglo nadovezati, što je na jednom lističu pred Djula-bijami od njegove ruke zapisano: Ljubica Kanti-ličeva r. 26. pros. 1814. udala se za Engleza 1837. t 22. svibnja 1842. Ja bi rekao da se tim čitave partije iz Djulabija sasma liepo podu-daraju ; dakako, da imade uza to pjesmica, koje su mogle i kojom drugom zgodom postati ; ovamo idu najpače pjesmice, koje pjevaju druge motive, a u IV. dielu imade čak polemičnih. Prigovoreno mu je, da je u Djulabijah na-sliedovao Saphirove Wilde Bosen 17), s toga se i pravda da nije (sr. Djulabije str. 225), ipak je sam prije pisao (str. 168) tako, da se vidi, da mu jo Saphir ipak harem doneklo ugledom bio. Jedva se je pojavilo prolječeg. 1841., zaputi se s prijateljem Sreznjevskim u Slovenske strane, ali u Ljubljani se razboli, te se m o rade razstati s prijateljem, kojega su drogovi čekali. Kad je prizdravio, uputi so sam kroz Kranjsku i Korušku, te od onuda u Beziju, da izuči jezik i život tamo-šnjili Slavenali. Na povratku dodje » Korušku k Jarniku, a od njega k prijatelju Kočevam u Pod-četrtak, da se ondje odmori i operavi, j erb o ga i s desna i s lieva bode i pečka, te valja jagmiti vrieme, ne bi li što uradio. Tu uredi rokopis Glasa iz Dubrave Žerovinsko, koji je sobom ponio bio ; gotova odnese u Zagreb i preda u tisak. Sastane se sa Sreznjevskim, koji je polazio preko Slavonije u Srbiju, a odanle preko Peste kuči. Na tom putovanju umnožio je znamenito svoju sbirku narodnih pjesama i napjeva, nagledao se slovenskih krajeva, nauživao sejeljepote prirodno; k tomu je ugledala treca njegova knjižica sviet ; od radosti podvikuje u pismu posestrimi, k oj oj je u tolikih listovih potanko izpisao svoje potovanje. Osim radosti urodio mu jo put i neprilikom. Putovanje po slavonskih stranah n narodnem odielu, zapitivanje za narodne pjesme i običaje svratilo je pažnju budne i sumnjive tadašnje državne vlasti. Doglasuje mn se sa svili stran ali, kako bečka policija nanj pazi, te je naloženo i zatvoriti ga, ako bi sc opazilo sto opasna. Pozivaju se pred oblast klerici, koji sit občili s njim, koji je putovao s Husom obilazečim slavonske k raj e ve ne da uči jezik i običaje, nego da podloži Slavone Rusiji. 1 sam je glavom radi toga putovao n Gradac (str. 275. 279.). Ljuto se tuži, kako je žalosthim načinom izišao na glas. Uza te po sl ove puti posestrimu prilikom iz-davanja slike Draškovičeve, kako bi trebalo da zasnuje žensko družtvo, k oj e bi imalo nastajati oko izdavanja knjižica za djecu, budjonja i širenja narodnosti, ko ja bi tim veci mah uzela, jerbo bi se mužkarci postillili. Jed va se jo povratio, nastale su nove brige. Prva mu je, kako bi izdao nakupljene narodno pjosmo, ali kud če, kad mu ni troškovi na prvu knjigu podmireni ni su. Proporučao je več prije Draškoviču (pis. 35.), da Zagrebačka čitaonica a uz nju i druge uzmu izdavanje pod svoje zakritje, kašnje jih misli sam tiskati o svojem trosku ; ali da, več od djačkih vremena sveudilj se bori s ne-dostatkom novčanim, kesa je prazna i mnogo bi puta zlo prošao, da ulje bilo prijatelja Kočevara ,8). Tako su ostale netiskane do danas. Druga mu je briga izdavanje Kola. Danica nije zadovoljavala mnogim domačim prijateljem, a još manje vanjskim ; s toga zamisli s Rakovcem i Vukotinovičem izdavanje časopisa, koji je imao poslužiti narodnim potrebam. Preinda sama ta na-mjera nije bila povoljna Gaju, ne uplaše se oni, nego Vraz uzme u pomoó prizivati i vanjski slaven -ski sviet, traže se dopisnici, bafarik jim nadje Erbona, nadju Dubrovskoga, Zapa i dr. Euke su pune posla. S ponosom gleda na prvu knjigu, bolja je od Danice, hvali ju i Šafarik, a citali su ju Pa-lacky, Jungmann i dr., ali do skora se raztriezni ; navali agitacija nalile političnoj, sama se mladež boji progonstva l9), krive ih da rade o književnem despotismu o separatismi!. Puna su mu pisma tužbe na te protivštine. Preko toga mlada literatura nije podnosila kritike, pisci su bili navikli samo na pohvalu. Tu je bio zametak mnogim ka-šnjim nepovoljnostim. SIII. knjigom g. 18/13. ob listavi se izdavanje, ta radi protivničkih napadaja spao je broj od TOOpredplatnika na I., na 200 na II. knjigu. Osjeéajué slabocu i nemoč svoju prikupljaju Ilirci snage sa svili strana, a najradeniji je Vraz. Koliko je Slovenaca predobio za Ilirstvo, koliko li mladiča ugrijao za slavenstvo ? U Zagrebu na-govara na pisanje. Boroevič i Luka Ilič, da se drugi ne napominju, samipriznaju u pismih svojih, da jih je on nagovarao, upučivao, poučavao. Ako veé Slovence u kolo ilirsko prizivi je, kako nebi nastojao, da se Srbi s Ilirci ujedine ? Ilirstvu je ostao vieran do groba, ni samu Sreznjevskomu nije u tom popustio, koji ga je putio, da ostavi Srbstvo na miru, a uz to da slobodno upotrebljava, hrvatsko ime, dakako dokazujué, da je to jedno pleme, a dva imena 20). Za ilirsku stvar imala je vojevati Joanoviéeva bačka Vila, u nju je i sam pisao i druge nagovarao, da pišu. Popoviča zago- vara i preporuča, a srdi se kad se o vaj neusudi ilirsko ime ni napisati, nego se izgovara, da je stvar glavno, do imena da nije stalo. Uz tu brigu za Kolo zateklo ga i drugo nezadovoljstvo, izgubio je posestrimu, a kako ga to boli, vidi sc iz pisma 70. U to doba nedaée n književnem nastajanju, a nazadku u političnem radu pojavi so nov pjesnik, kojega on drage volje postavlja na pročelje ilirskega Parnasa, Petar Prerado vi č. Od prvega po-četka susreta ga Vraz s najveéom pažnjom, preluda mu Preradovió, čedan koji je bi®, šalje svoje pjesme, da jim sudi i da jih iz pravi ja, jerbo da on nije tomu dorasao 4I). Po njem sc riada napredku u Dalmaciji. I dalje sc to prijateljstvo tvid o drži, pače g. 18-17. izbavio je Vraz Preradoviča iz velike neprilike 2'2). Kad se jo g. 1845. imao namjestiti učitelj ilirskega jezika, nalazimo i Vraza medju natje-catelji. On nastoji kod pražkih prijatelja, da ne dedje Madjaron na to nije sto (str. 365.), nad j e si prijatelja, koji ga preporučuju ; Kočevar nekomu Dru. Wachteln, a I)r. Gottweiss nekomu profesoru vladnemu savjetniku, pače sam ide u Beč i Prag, da se lično pokaže, itom zgodom izpuni mu se davna želja, dedje u Prag, gdje je izdan svoje gusle i tamburu, med kojimi se pjesinanii nalaze i njegove naj stai ij e slovenske, preodjenute u ilirsko (Djela II. gusle i tamb. XII.). Tu se je lično upo-znao s onimi muževi, koji su mu bili od davna učitelji i pomagači, upoznao se s tamošnjim radili im svietom, nagledao se češke i Moravske, koje svojim mirnim radom liepo napreduju. Želja za profesurom nije mu se izpunila, nad-vladao Babukic, tad postanu on i Užarevič tajnici, on s tim zadatkom da izdaje Kolo na ime Matice; nego koliko je to muke i natege stalo, vidi se najbolje iz pisma 80. i 87. Bilo mu protivnika, ali najglavniji nekdašnji prijatelj daj, koji bivši sam poslije njega h Pragu, obori o na njega tužbu, da ga je ogovarao. Sam Palacky i Safarik moradoše mu pismeno potvrditi, da on do Gaja nista govorio nije. Ipak mu je tajnietvom i izdavanjem Kola zadovoljeno želji, da može biti književnikom. U to je doba politika nešto zamrla i on izdade g. 1847. IV. — VI. knjige Kola pravoem, koji je p rij e u-hvatio bio, koji su mu odobrili toliki čuveni ljudi med njimi i Tomasseo, kad mu je posino svojo pjesme i nastojao da se T. zbirka narodnih pje-sama 11 Zagrebu tiska '"). Taj mir i tišin» prekine g. 1848. Kad se je sve zaneslo, nemože ni on hladan ostati. Erben ga zove u Prag na kongres, neka dedje njih sto više, da se prisili vlada udarati pravcem slavonskim. Sada ili nigda! 1 Slovenci mu šalju punovlast -1). Bio je 11 deputaciji na srbski kongres. Kada je slavonski kongres treci dan raztjeran, bježi i Vraz uprav strmoglavce kuéi (pis. 92.J. Kod kuce se ipak dalje snuje, piše se i dopisuje na sve strane, hvataju se i malene Orne gore i njezina plemenitega gospodam ,J5). On polazi i u tnali Stajer rodoljube buditi, tudje se nada još jodnu idiln proživiti (pis. 93.), ali nedočekav čekano zlato vrača se u Zagreb straž» stražiti i u oružju se vježbati. Dok jo tako po Štajersko) liodao, ustavili su mu stare- šine čitaoriičke plaču, jerbo daje otišao bez ičijega znanja, Kola pako da neizdaje. Doskora bude i tomu kraj. Več prije boležljivu pojavi se na samu novu godinu 1849. sa svom žestinom ljuta bolest, sušiea, k oj a ga je za nedugo i pod grob metnula (sr. pis. 95. 102.) a6). Jedva se mjeseca ožujka pridigne, te opiše nekoj gospodji, koju mamicom na zi vij e, nujnim srcem na što joj je sin došao (pis. 94.). Kad se je vratio, nastavi posao oko Kola, ali več nema onoga živoga dopisivanja, a pisma, k oj a dolaze, dišu gnjevom radi prevarenili nada, slute ponjemčenje i propast narodnega života. On sam još upuéuje Macuna u izdavanje Chrestomathije. U posljednjem pismu, koje imademo iz njegova pera, opisuje prijatelju borbu za službe, a svim če doteéi i preteči — literatura ostaje na Kukuljeviču i na njem. Žalibožo te nije dugo o n j oj radio, iz-dao je još VII. knjigu Kola, a VIII. priredio, kako se čita u zapisniku matičinom, za tisak ; izdao ju je pod svojim imenom A. T. Brlic, namješten na njegovo mjesto, s kojega je i g. 1850. svrgnut bio, jerbo da nezadovoljava dužnostim ; kašnje ipak je pozvan, da se opravda, pa je valj da opet i namješten; 24. ožujka 1851. bio je posljednji put u Ma-tičinoj sjednici, a 7. svibnja izabran jo mjesto njega, buduči da on sveudilj boluje, u književni odbor A. Mažuranič. Narodne no v ine donesu 26. svibnja 1851. ovu viest: Prekjučerposlie podne preminuoje ovdje posile dužeg bolo vanj a obče ljubljeni spisatelj nar. pjesnik „Djulabijah“ Stanko Vraz. Po njemu izgubila je domovina i književnost naša jednoga izmcdju najrevniih i najvještiih poslonikah. Tielo pokojnikovo bit co danas na večer u '/29 satih na groblja sv. Jurja pokopano. ‘27. pako svibnja slie-deče : ,Inč er u 8'/2 salili u večer pokopali smo ne-zaboravnog našeg domorodca i spisatelja Stanka V ra za. Več mnogo prije skupila se je neizmier-na svjotina svakog stališa, da mu posljednju ovu usili gu uči ni. — Kad je mrk li suton črnim svojim zastorom ulice grada obavio, zasvietli pred zgra-dom narodnog doma, gdje je pokojnik ležao, more od užeženih bakaljah i u mrtvoj tišini krene veli-čanstveni sprevod k grobi ju sv. Jurja, gdje gosp. Brlič, posile kako bi mrtvo tielo u grob položeno, izreče govor, kojega tim radje ovdjo priobčujemo, jer u njem je zajedno u kratko opisan vas njegov život. Mjesto, gdje njegovi ostanci počivaju, po-kazuje spomenik podignut mu od prijatelja i što-vatelja ; ali time mu sc ni je odužila Hrvatska, koju on posinak nije rnanje ljubio od ikojega njezina ro-djenoga sina. Što je iza njega na lirvatskom jeziku ostalo, to je tiskano u o vi h pet knjiga, što jih je izdala matica. Tim je izcrpljena sva njegova poznata književna ostavština *). Imade o sim toga još ne što pje-sama, lcoje su ili samo za prijatelje pisane, te ne- *) Mariborska „Zora“ br. 17. str. ‘272. napominje po dopisu „Novicam“ g. 1854. br. 31. nekakve literarno-kritične spise o stari j ih i novijih plodovih j ugoslavenske književnosti, k oj e da je Vraz nanmio liio izdati. Gdje su? Ili jih valjda nigda smiju prod sviot, ili su veoma nedovršeni načrti, med ovimi i zametak epske pjesme, koju je mislio na sire osnovati ; ali j edva je počeo, valjda ga je smelala subjektivnost, k oj a mu seje, kako sam veli, silno opirala. Osim toga nisu pretiskani oni prozaični cianci iz Kola, koji mogu samo strokovnjaka zanimati, a taj če jih i ondje nači. Od pisarna primljeno je sve do posljednjeg slovca i sami koncepti, pak i onakovi, k oj im je za sada težko nači pravo značonje lcano p. 102. ; jerbo su prevažna za poznavanje i njega i njegova vremena ; a poredana su izim ono jedino na kraju, redom kojim su pisana ; k oj a pako ne maju datuma, ona su posmještena onamo, gdje jim je po hud kojem nutarnjem kriteriju mjesto, sto bi predngačko bilo razlagati, te bi o va knjiga još veča narasla ; a i onako može svaki, koga to zanima, i samlako nači, zašto su bas ondje. Pravopis je ostao isti, samo se prod r izpustio à ili è, koji se je tada pisao. Ovo u kratko o Vrazu i njegovu radu. Tko bi ga litio obširno po njegovoj korrespondenciji sa znamenitijimi ljudmi pisati (imado preko 900 pisarna), morao bi napisati knjigu, koja ne bi bila manja od ove. F. P. 1) Ovo ertice o njegova životu do god. 1833., ko-jom poči maju njegova pisma, povadjeno su iz K o 1 a-darčeka slovenskog za leto 1855. str. 27. i si., u kojem je Davorin Terstenjak opisao pokojnikov život. 2) Sr. Vrazova djela I. str. 237. 3) Sr. str. 220., gdjo ga Sroznjevski nazivljc Osi-povičem, a i sam je tako pisao. 4) Ne znam kako je Terstenjaku na um palo ileo Stanko izvodili iz imena Konstantin, gdje se izprviee sam podpisuje sad Stanislav sad Stanko, sr. str. 129. 133. j druge. 5) Prvi se put tako podpisuje u pismu od god. 1835. (str. 137.), a prijatelju Muršeeu kanoti diplo-matički javlja „zdaj pa Stanku Vrazu Iliru“ sr. str. 141. Terstenjak misli, daje ime Fras bilo izvorno slovensko Zerovnik, pale da su ga u njemačkih kanee-larijah preveli Fras. Sr. Koledarček str. 27. 6) U Koledarček» je pogrješno tiskano 1836., što se vidi ondje iz sliedečega. 7) Deutscher Vrazu 10./5. 1847. Den auf Ihren Weingärten erfechsten Wein 1 Stertin hat die Schwester um 80 fl. verkauft. Ihr Weingarten wird gehörig bearbeitet, das Laubgeld und der Pacht für die Aeeker gehörig eingehoben und die Steuern gehörig bezahlt. — — Deutscher Vrazu 3./7. 1848. — In Ihrem Weingarten steht Alles sehr schön und die Schwester läszt Sie fragen, ob wieder der Winzer die Fässer für Sie machen sollte oder soll sie solche kaufen. Hernach ist der Mensch, welcher Ihren beym Weingarten liegenden Acker in Bestand hat schon 2 Jahre den Pacht und auch für das Laub schuldig. — Deutscher Vrazu 14./12. 1848. — Sie haben in Ihrem Weingarten heuer 1848. 7 Halbstortin gefechs-net, die Schwester Mocheritseh hatte dafür schon 65 fl. Cmz., traute sich aber solchen nicht um diesen Preis hergobon ; — Sie haben noch 1 Stertin 1847., für diesen hatte die Schwester 45, nun ersucht Sie die Mocheritseh zu schreiben wie thouer sie Ihren alten und neuen Wein verkaufen dürfte. Der Preis hier vom Bauer bis zu dem Herren Weinen ist zwischen 50— 85 Cmz. 8) Sr. Djela II. Gusle i tambura str. 132. pak. 133. 134. 9) Prešern Vrazu 5./7. 1837. — Die Tendenz unserer carmina und sonstigen 1 iteriti ischen Thätigkeit ist keine andere als unsere Muttersprache zu kultiviren, habt Ihr ein anderes Ziel so werdet ihr es schwerlich erreichen. Die Vereinigung aller Slaven zu einer Schriftsprache wird wahrscheinlich ein frommer Wunsch bleiben. Ks dürfte Euch nicht so leicht gelingen den steierisch-kroatischen Dialekt auf den philologischen Au-thokraten - Thron zu erheben. Unterdessen auch verkehrtes Streben ist besser als Apathie gegen alles Vaterländische. 10) Sr. Nar. pesni ilirske. Zagreb 183!). str. XVI' 11) tiaj Vrazu. U Krapini 3. travna 1834. — Kaj se našega Slovstva navlastito pako knjižestva dotiče ovo leto dozde obiljnutft plodnostjum dičiti sc »e more, premdar domorodetvo «losta zažgano, vse bolje i bolje pianinom da sine. pripravlja se. — Vekšim vendar netilom domačemu Kresu uioreju postati Kovine politiche i slovstvene, kojeh vandavanje meni teda negda od dvora bečkoga (kak ciljem) z premilostivnum odlukum do-pitano jest. Brale, moj vezdalnji stališ je tak vuzek, tak tesen, da vsaku i slednju reč, koteru v n naših poaleli pišem živo pretresti primoran sem , ar mo vižlji povsud zko-znjivo liasleduju, tražec, kdo bi mi kakvu zanj k u pri-kvačiti, ali lečku podmetnuti mogli (ali ne meni več mojemu ljubimcu). 12) Vukotinovic Vrazu 17./3. 185Ì8. — Gundulica čitajiHi našao sam h lij ad krasota u jeziku. O vaj jezik, mogli kazati, je takav, kakvoga si za klasički i oso-bito pootički samo misliti možemo. On jo mokan. gla-san, gibljiv i rječovit ; što više trebamoV — Mnogo je razumljiviji Hrvatom — nego srbski. 13) Vukotinovic Vrazu 9./5. 1838. — Ti češ sa tvojim ultraserbi zi ra n j em sasvima u srbsku nekretivost propasti ; li znadeš kako je di vella njihova proza kako težka njihova poezija. — Prigovara nekojemu u jednoj Vrazovoj pjesini. On ne veli da se ima dalmatinsko narječje sa svimi lokalisini poprimiti, ali ni narodna pjesma ne dotiče, treba iz obojega miesiti nov jezik. 14) Stankovič je bio oseb uj an čovjek ; 20./6. 1839. piše Vrazu, da nije vrieme slovnice pisati, «Ja mislim jedna jedina vsiednog sadržaja knjižica više vrledi nego li sto knjižurina od slovnica. Ja i dan danas čujem gdje medju prostim pokom Relkovičevu bajku od krivog torna i kudljive djetce ko i ukore satirske od rieèi do ricci na pamet znadu, al od gramatike baš ni ricci. Kačičev razgovor ugodni više je za narodnost i jezik učinio nego ii da je liiljadu slovnica pisao. Svi gramatici srbski k ude Vuka a narod srpski ipak radje njegove narodne pjesme štije nego Ii kudiooke gramatike. Ja sam za volju Vukovim pjesmam ko mali djetčko sa sv im srcem čitao dan na dan, srbski štiti učio i naučio, a za volju gramaticima nebi još ni danas. — L7./9. 1840. Nada se da se neče (za kazalište sabrani novci trošiti na Popoviča. «Miloš Obilic kako je goropadan čovjek kad štijem u Kačiču, kako malen kad štijem tragedijo Popoviča.“ 15) Schulheim 15./1. 1839. — Um des Himmels Willen schicken Sie mir doch abermals welche von ihren slovenischen Volksliedern, damit ich selbe deutsch bearbeiten kann. Krzh. Johann ging mich bei der letzten Audienz insbesondere darum an und ich nannte ihm bereits Ihren Namen als desjenigen, der selbe in ihren Urtexten sammelt. Sie gefielen ihm sehr und er wünscht wieder welche dergleichen für die Steierische Zeitschrift von mir bearbeitet. 16) ßakovae Vrazu 5./4. 1839. — S Pavicom možeš filosofirati — s Pavlinkom poetisirati. — U drogom pismu bez datuma šaleč se da je zio vrieme piše mu: Mogoče takodjer da je Bog Pavlinkino molbe i uzdahe usliši». 17) Iv. Stankovič prof. Djakovački 20./6. 1839. — Vaše djulabio sve sladje bivajo, čini mi se da ste se iz početka odviše zagledali u «Wilde Rosen an Hertha“. Sad več u proštom ] olju ilirskem rode i naravno ko svaka vočka s godinama to bolji plod dajti. — Stankovič 25./1. 1839. — 1 ja sam vaše dju-labije s Wilde Rosen an Hertha Saphirovim prispodo-bio, al ne u onoj misli, u ko j oj vi nastojate tu pri- ličnost u Vašem listu na meno izgovoriti i oporeči. Vi imate Vài izvornost inedju našim pjesnikom Ico Saphir med ju njemačkim, ako zato Vaše pjesrne koju nalik na Saphirove imajit ni s» iz nasliedovanja nego iz sro-dnosti pjesničkog dulia poi'odjene. Vi ste blagim duhom narodnim u Listom ! umilnom jeziku lakim i hitnim vezov svoju ljubaznu momu opjevali, ko što je Saphir s vojn Herthu prostim prilikam čudnovatim skoro načinom prispodobio i u istinitoj pjeeničkoj zanesenosti vriedno proslavio. Svakomu svojo! 18) Kočevar Vrazu 24./12. 1888. Novce fcoje zahtevaš, očeš dobiti po novom letu, jerbo sada, duge pla-tivši nimam križa preko moje potrebnosti. — Kočevar Vrazu 17. ož. 1889. krije nedelo danah dobili tvoje pismo, kojom mi ti navestuješ da ti jest novacah potrebno. Ja ti sada nista nemorem poslati, jerbo mi obitolj moja toliko izdatakah uzrokovaše, da nimam više nego deset forintih u poneznioi. Svitujom tebi da ideš k Demetru ter njega prosiš za 2—3 de-setko na moj račun. Znadein da on iz prijateljstva, koju jest uvek meni prikaza», tebi ove novce uzkratio ne budc. — Na ovo pismo morao je Vraz osjetljivo pisati, jerbo mu Kočevar prigovara, kakav je prijatelj, kad nevjeruje. Na to što mu se izpričava, da nomože duga piatiti nastavlja: Zašlo se izpričaš da mi nemožeš duga piatiti? J esa m li tebe terjao? Ja nigda nišam mislio na taj dug, kojeg ako ga ne možeš piatiti, tebi popustim. — Babukič Vrazu 9. pros. 1840. — Ti nešto o tvojoj paučinom prepletcnoj kas! govoriš, da iz. nje Vuku, kurjak ga ne ujeo, za pet knjigah novacah po-šaljeui, a ja nem am desta ni da Pretncra izplatim ; nu valjda če Bog dati jedanput. Ja sam s kojekakom m ukom napis» u Zagrebu do 30 predbrojiteljah, ali pravih u istimi takovih jedva 15 imadem. St» nije danas, hit če sutra. — Babukič Vrazu 23. pros. 1810. noče ga mali tkalac iliti Tkalčič za novo Ijeto da obuje novima po-stolima. proti Kolti razprostrta iivulda se je kao kuga sarajevska i medjn naše povekšavajuče i uinnožavajuče zidine, neprestano se kuje i prikiva sastavak o Slavonskih pjesmah od Bešetara kao i onaj o narodnom balu itd. — Ne manj oj kritiki su podvržena oba predgovora n „Biiže i trnje“. Mnogi, koji su se upisali na knjign, uzimlju rieč natrag. — Molim liepo da nebi ova dalje nikom sobčili, da ja no budom žrtva preganjanja. 20) Sreznjevski Vrazu 24. stud. 1841. (Iz Pešte). Išao Slavonijom, bio ti Beogradu, vrača se kliči, govori 0 odnošajih n Srbiji, Bažkoj itd. nastavlja: Ti nijsi Hrvat, tebe rad ima svaki kao poeta, ti imaš dušil čistil, ti gledaš na stvar samo II literarnom smislu, ne niiešajuči se u politiku, ti možeš imati volju i šilu raditi bezstrastno, ti imaš i prilik« (ja se nadam ila tvoj Pregled ide liapred). 1) pregledu moraš — da moraš — a) jasno izraziti, da za svakog pravog illira brat je mio k oj s vjere bio, i da koliko rimska toliko 1 gržlra vjera je pravoslavna,; b) da pismena kirilska mogli bibili npotrebijavana svi ma narodam ilirskima ; c) da ilirski jezik, ilirska literatura josu jezik i literatura Slavjana, koji ne imajuč jednog obštjeg imena ili se zovo po rodu Hrvati i Srbli, ili su izgubili svoje ime narodno, ale ipak prinadleže po rodu i krvi ili Hrvatskoj ili Srbskoj, i da riež iIlirski - a — o samo se zato upotrebljava što nejma drugog obšteg; d) da ako i upotrebljavajn Srbiji i Hrvati u literaturi u jedilom literaturnom središču jedne, n d rugo m druge rieči i izrazi, iz toga ne sljeduje da literatura nije kod njih jedna i da postače uprav jed na, kad če postati uprav narodna, ne grčka, ne latinska, ne njemaèka, ne franeezka a Srbska-Hrvatska-illirska ; e) da brat lllira pravog nije taj, koji samo so zovo Illirom, misli i radi za slogu literaturnu sviuh Srba i Hrvata, sahranili oni ili ne svoje narodno ime ; f) da narodno ime svagda i svakom mora biti sveto i da na primjer Bossijani još nisu postali svi Bussama od toga što se zovu Bossijani itd. Dale moraš svuda gdje je moguče u potrebi j av ati imena srbsko i hrvatsko. — Liepo bi bilo ako bi si napisao nešta, nekoju mal« poemu, u kojoj bi predstavio velikih djela Srba ! Hrvata, i da oni su svagda bili jedno, samo se dieiili imenom (i da ime je jedno samo se različno izgovara). 21) Preradovič 5. svib. 1845. Vi ste preveč dobro 0 mojih pjesnih sudili i da mi niste prijateljem morao bi reči, da se samo šalite. Ja dobro spoznajem što sam i gdje sam na književnem našem polju i tko zna hoču li ikad tamo stignuti, gdje bi može biti sad več bio da su okolnosti odhranjcnja moga drugačije bile. Sve što ja pišem, to kao iz sna radim, iz sna prvih Ijeta moga života, gdje niesam druge glase nogo materine slušao. Preveč su mo tudji običaji, tudja čustva, tudje mišljenje nadrasli, za da bi ja mogo izvorni domorodni jspisatelj postali ; ja ču uviek u sumraku basati, medj tudjom noči i domorodnim danom. Po tih razlozih morao bi pero baciti, prekrstiti ruke i plakati, Ali opet pamet mi veli: s plačom nečeš ni sebi ni drugima pomoči, čini što možeš, krpaj, ako ne znaš siti. I tako, moj prijatelju, ja krpam i moja utjeha u tom stoji, da i krpana haljina može biti poštena. Svakojako ali p rij c nego ih tiskati dadem, moliti ču Vas, da ih pregledate i popravite, buduči ste tako dragovcljno tornii ponudili. Sto so pjesni „Vilin san» tiče, možote popravljati kako najbolje Vam se vidi; u svemu što mi preko nje pišete podpuno pravo imate. U metru bit če malo po-grjesaka buduči sam ja znao ono pravilo radi odmora 1 ako ga niesam svuda obdržao bilo 'c nepozornost moja kriva. — Preradovič Vrazu 5. svib. 1845. — Javlja mu da bi Srlghetti rad sto iz domorodne histerije slikati, moli ga da mu dado predmet n p. bitku na grobni-čkom polju, ali da ga up uti u historijsko, u odialo, oružje itd. ili sam ili da mu kaže knjige. 22) Preradovič moli Vraza (17. lip. 1847.) da mu nadje 200 f. u Zagrebu. Jamčio je sa drugim oficirom za druga, ko ji jih je krivem mjenicom prevario, sad mu je piatiti ili samu kruh izgubiti. Molio je Gaja i on mu obrekao ali se iznevjerio. Vraz nadje nekoga siromalia, ali i tuj iznevjeri. Napokon (5. kol. 1847.) našla se jo domorodka, koja je pomogla, dala 150 fr. a kašnje 50 fr, : zahvaljuje se na to m (14. kol 1847.' gospoji Bubidiei i gospoji mamici, koje su Vrazu n toni mučnom poslu na ruku išle. 23) Nik. Tomasseo 7. velj. 1846. — Dragi gospodi ne ! — Hvala Vam na plemenitem daru. Štio sam s radošdu pjesme vaše i prvo poznah njeke od njih, koji meni se vini da sev više neg mnogo približava]u pučkome divnom duhu. Zelio hi samo da predmeti budil ne toliko osobni, več od oliste narodno vri ed nos ti i da nikakva u Vašim pjesmama ne ostane traga pjeaničtva inostranog. Od toga moramo se mi Slavjani osobito čuvati, da bududi mi došli od najzadniih tudje stope ne sliedimo, da nam stari narodi s njihovom ejenom svjetlost novog izobraženja ne krijii. Mi smo što se knjižestva tiče, naj m ladji narod Europe, ni je nam ni pristojno ni inoguče imati glas i hod predstupnikah naših. I zato kazat du Vam slobodno, da ni o vaj način Štihova jednako svršenih (što Talijani zovu rimati) meni se ne čini doista narodni način ; da ja drugog stiha uprav našega no poznam, nego stili pnčkih pje-sarna, Ono tanano skladanje posljednjih slovkah je kao zveka malog zvončica . a stih Markovih pjesamah jost kao ijeka niz planine, kao vjetar po d libravi, kao grom valjajudi se od oblaka do oblaka. Drago mi' je čuti, da ste ! Vi gospodine mnoge pjesme naroda jiigoslavenskih sakupili. Ja hi Vam drage volje poslao i one koje ja imam, samo da bi ste mi obedali, da če Dalmatinske pjesme baška u jed noj knjigi pečatane biti i da nitko nece u mom predgovoru ni rieči promienuti a još manj e u istim pjesmama našeg naroda milog. Sto i-ete vi su više od trošaka po-tegnuti od onih predbrojitelja, koje je g. Babukič s ljubeznivem pomljom za me skupio i od drugih opet, koji de knjigu dalmatinski! kupiti, ono čete vi meni poslati s ovim ugovorom, da deseti dio dobitka bude za Maticu Hrvatsku. Molim Vas da ovil knjigu g. Kukuljeviču u rnke dadete i da mu priporočite, da pravednu moj n želj u ispuni sto bržo može. Zapoviedajte slugi Vašem poni-znome N. Tomasseu. — 7. veljsče 46 Mlete. ‘24) Kočevar Vrazu G./5. 1848. Ja sam punovlast sastavio koju tebi čemo dati da od naše strane srbski sabor pozdraviš. Ono punovlast poslao sam danas u Gradac Mur-šecu da i on podpiše. Nu do 13. svibnja ti nje ne-možeš dobiti, jer danas je 6. Tičeš prije odlaziti. Zato mi piši lcakvim načinom u tvoje ruke punovlast opraviti mogu, ako te u Zagrebu nebi več bilo. 25) P. P. Njegoš Vrazu 20./10.1848.Po5itajemig.Vraz, bratskij te pozdravljam ! — Usrdna ti hvala na divnij dar, lcoji si mi poslao; ko je udaljen od svjetnieh ljudih i od litoraturnoga svieta, toga i mala stvar ograši, pa jošt kada je dar bratskij. Čudna vremena! — potresa — dogadjaja — preobra-zovanja — uzdignuda, pa i vremena nestrpjenja — noči se molim, da što dobrega snim, a dann, da mi što dobro u Novinama donose — što putah lakše ono-me ko se bori; no onome, koji čarna kod kuče — da Vam mogu što na muci pomoči, najsvetiju bi h dužnost pod nebom isjounio, i da je iole sporazumjenja bilo, moglo se s našega kraja vece pomoči, no se i kome čini, pa pomoči bez muke pjevajuči — ide li naša stvar na te strane pravcem? hoče li se naš narod sviotu pokazati narodom blagorodnim i dostojnim samo-stalnosti svoje? ili če vječno obožavati tudje verige, koje im več tolika vleka gotovo prepiliše vrat i satrieše narodnost. Ja vidim strašne pogrješke! meni se čini da se od pravog cilja daleko odstopilo; Bože daj da se varam — ako se sada sagrieši, dugo čemo taj grieh kajati. — Onaj silnij i naprednij Vaš napreg i podvig, ako se na zlo o krene, težko našemu narodu — ona blagorodna, usrdna i velika Vaša žrtva, ako se prinese vražjem oltaru, iznevjerena je naša narodnost — ja sam i strepio i pitao se nadom, doklen nije B. lišen glavnega načalstva, a sada čini mi se da vidim što je. Jošt nešto — ja sam se čudio što se to s našim g. Gajem irradilo, dok mi sada razkažu sve potanko, kakva je zbilj a nesreča sliepoga demona kod Vas do-niela, da svoje zlobno i otrovno sjeme i kod Vas po-sjeje i da porok baci na obštega ugodnika naše narodnosti. — Zar je kod Vas nepoznat M ... ? ta ljudi, Bog budi s Vama, ono je pakostnij i lažavij nesrečnik, kojega grde svi proroci najgadnijega tirjanina. S bogom g. Vraz, bratskij ti podrav sa svim na-rodoljubcima od tvojega počitatelja. 26) Babukič Vrazu 22. sleč. 1849. — Sastavši se na vindeti pokojnega kanonika Klemena sa Hatzem mnjorom našo narodne straže saznadoli iz pisma tvoga, koje si mu 12. t. m. n postelji olovkom napisno, da si jošte živ nu za službu untauglich. Mi smo ondje več mislili da si negdjo poginuo, jer nigdje o tebi jur tri mjeseea danah ni glasa ni traga. A ti eto sada kašlješ i kašljueaš pod četvrtkom gradom. Bijašo ti tražiti po kučarih kojekakve stvari, od čega si mladič prsa kvari! — Oj Zvekane nebore, više se sada nemore, ko što se je njegda moglo ! — Kani se ti bu-kare i flaše, djevojke i snaše i klete cigare, od čega se prsa kvare. - m.': tud ii: .j, «vie* "I 1. 1 . ' I .mni;' '""‘1 : . iill- i ■ II', ii -«v; ■ i .< : ii i- -.ii i: Vii. i!. ■ it i v.J ,-nuhi . -I It. .i!ii:xiii|fi|i' 't.'' - ■ ••■;!! v : a . '-'iniiivi z I fili." : (Iliuto".il M'i'i ■: mire. . -li! VI !}?>■>to.. v v, . ji -§ii v, v- ' 1 ili'liiKHMi- -i.yivi • ■■■vi; ivi ■•to ". ;; u. . vii. . ' ! > il i i? s(iy lur-u V!$’ iHO-U‘ • ■. 11 >, i i ■ ; i : ;i'" ! ,i .i'srV -, ! - ' . : v.-v ;C!<»(l,i.i( - ■ v. '. i, ' :’iigem v'M'.iv B i > Grdje je što. Strana Stanko Vraz................................ I—XXV. A. Pjesme pabirci. L. Djulabije........................................... 3 II. Neotesanci.......................................... 6 1. Sveta mèsta.................................. 7 2. Neblage ruke..................................... 7 3. Ponošeno iztrošeno............................... 7 4. Olens Maevius.................................... 8 5. ’E-'t aè a tirov ................................ 8 6. Književni kotlokrp .............................. 8 7. Vinosus Homerus ................................. 9 8. Dvè nesreče...................................... 9 9. M ubar.......................................... IO 10. De Cajo Magdaleno ............................... 11 11. Age ............................................. 11 III. Komari i hob a di 1. Gosp. Jesipaniesieviéu.......................... 12 2. Dobili sino.................•................... 13 3. La patria ritrovata............................. 14 4. Lude glave...................................... 15 5. Idolatria....................................... 15 6. Tko je Uj-Horvat?............................... 16 7. Cigani.......................................... 19 IV. Ulomak............................................. 24 B. Proza. s 1. (Dopis) .....................'................. 2. Dopis prijateljski iz. Krajnsko ............... 3. Dopis prijateljski iz. Krajnske ............... 4. Dopis prijateljski iz, Mlètaèkoga ............. 5. (Dopis iz Krapine)............................. fi. Bèli Kranjci.................................. 7. Put n gornje strane............................ 8. Obraz, slovenskega narečja u Koruškoj ... 9. Narodne pèsmo u Slavonii....................... 10. Narodne pesine 1 levatali .................... 11. Koješta 1. Q. Horatius Flaccus ........................ 2. Sud o slogu................................. 12. Dodatak uredničtva............................ 13. Naš pravopis i Zora Dalmatinska............... 14. Zagovor (VII. knj. Kola).......................... C. Pismu. 1. Muršecu........................................ 2. Muršecu........................................ 3. Muršecu........................................ 4. Muršecu........................................ 5. Muršecu........................................ 6. Muršecu........................................ 7. Knupleshu...................................... 8. Muršecu........................................ 9. Nežna se komu.................................. 10. Vrablu........................................ 11. Vukotinoviču (koncept)........................ 12. Koncept ; nezna se komu ...................... 13. Koncept; nežna so komu .............. 148 14. Muršeeu........................................ 152 15. Muršeeu........................................ 154 16. Prešernu....................................... 156 17. Muršeeu....................................... 158 18. Prešernu....................................... 161 19. Muršeeu........................................ 165 20. Muršeeu........................................ 167 21. Koncept ; nežna se komu................. 170 22. 1’akovcu....................................... 177 23. Muršeeu........................................ 178 24. Kočevaru....................................... 182 25. Kočevaru....................................... 186 26. Malavašiču..................................... 188 27. Prešernu....................................... 190 28. Babukicu....................................... 194 29. Babukicu....................................... 195 30. Babukicu....................................... 197 31. Babukicu....................................... 198 32. Prešernu....................................... 198 33. Koncept ; nežna se komu..................... 203 34. čelakovskomu (koncept)........................ 204 35. Draškovicu (koncept)........................... 207 36. Muršeeu........................................ 210 37. Posestrimi.................................Dragoili..............................213 38. Posestrimi Dragoili........................ 219 39. Posestrimi.................................Dragoili............................. 225 40. Posestrimi.................................Dragoili........................... 231 41. Posestrimi.................................Dragoili............................ 238 42. Posestrimi Dragoili........................ 243 43. Posestrimi.................................Dragoili............................ 245 44. Babukión........................................ 252 45. Posestrimi Dragoili.................•........... 254 46. Muršeeu......................................... 259 47. Posestrimi Dragoili.......................... 261 48. Posestrimi Dragoili.......................... 268 49. Erbenu(?)....................................... 270 50. Posestrimi Dragoili.......................... 274 51. Posestrimi Dragoili.......................... 275 52. Posestrimi Dragoili.......................... 278 53. Koncept; nezna se komu ......................... 281 54. Posestrimi Dragoili.......................... 283 55. Muršecu......................................... 286 56. Subotidu........................................ 290 57. Šafariku........................................ 292 58. Koncept; nezna se komu (Vuku?).................. 295 59. Muršecu......................................... 296 60. Zapil........................................... 298 61. Kukuljevicu ................................... 301 62. Erbenu.......................................... 306 63. Muršecu......................................... 309 64. Erbenu.......................................... 310 65. Muršecu......................................... 314 66. Posestrimi Dragoili.......................... 317 67. Erbonu(?)....................................... 320 68. Muršecu......................................... 324 69. Muršecu......................................... 327 70. Koncept Sreznjevsltomu.......................... 327 71. Macunu.......................................... 329 72. Muršecu......................................... 334 73. Muršecu......................................... 335 74. Babukicu..................•..................... 336 Strana 75. Erheuu......................................... 339 76. Muršecu........................................ 354 77. Erbenu......................................... 355 78. Erbenu......................................... 357 79. Muršecu........................................ 359 80. Erbenu......................................... 361 81. Erbenu......................................... 371 82. Kukuljevicu.................................. 374 83. Erbenu......................................... 374 84. Muršecu........................................ 376 85. Kukuljevicu.................................... 379 86. Koževaru....................................... 384 87. Kukuljevicu.................................... 388 88. A. Auerspergu.................................. 391 89. Koževaru....................................... 397 90. Kukuljevicu.................................... 398 91. Erbenu......................................... 398 92. Erbenu......................................... 400 93. Koncept ; A. Hercogovoj ?...................... 404 94. Odlomak koncepta; nežna se komu ............... 407 95. Macunu......................................... 408 96. Macunu..........................................412 97. Koncept ; nežna so komu............. 415 98. Muršecu........................................ 417 99. Dopis kaptolu.................................. 421 100. Koncept; nežna se komu ................... 423 101. Nežna se komu .......................... 424 102. Koževaru...................................... 426 103. Prešernu...................................... 428 éPÈSME PABIRCI. # Djulabije*), V) e ujte Srbiji bratjo, slavna mačem, sudbom; Bog vas nadario "l rččju, ko svčt gudbom ; Evo opet mejdan dfilah otvoreni, A na svžtlo barjak slave iznešeni. 2. Včncem je krunjena vašim dédom glava ; A gde vam je včnac i ovog veka slava ? *) Za brojem 12. diela IV. Djulabija sliodo u rukopiau ovo iz-novico brojene ; a za ovimi opet iznovico one, koje su naStam-pano pod br. 13. i sl. (na str. 213.) s nadpisom : Novinarom nèmaókim. (Tzvadak iz Djnlabija dio IV.) Slavno mač blistaše Srbljem sred Kosova ; A kako sad blista vama maß od slova? 3. Poznajte od slova i evrhu i koren : Pa za čistim pitjem hlebdi žedeom moren ; A vi ga pojite ni medom ni vinom, Neg ko Židi lirista na križu kvasinom. 4. Jadan biaše narod, propala mu duša Sto si klao proroke nebtiuč da ih sluša. Bog mu carstvo skonča, mač i žezlo skrši, U svčt razsuv ko prah, kog včtar razprši. Slušajud Farisee, laži-sveštenike, Koljete proroke svoga slovstva dike U sveti hram duha puštajue cincare Od stana istine činit stan prevare. 6. S toga de vas sudit nčkada sudinja, Sto vrh zemlje vlada i vrh mora sinja; Sto vi slepo proti bogu i naravi Trudite se mrtve Neotesanci, (Epigrami.) vo priobčujem slavnoj gospodi štiocem po-slčdnju stranu pčsamah moga prijatelja — epigrame. Ta vrsta pčsničtva ako lioóe da što valja, treba da ima nčšto grČšna na sebi. Ida te veó isto ime „Neotesanci“ nebi spomenulo na taj greh, več bi, pročitavši jih, uverio sc, da su mnogi izmedju njih u grehu začeti , rodjeni i u svet poslani. U ostalem treba to opomenuti, da se one vrte ponajviše oko prvih glavah, polag one poslovice : „Leo non capit muscas.“ Nu opet i za ovaj izraz treba da me razu-mčte. Moj prijatelj istina nije tako tast, da bi se držao sam za lava, niti sam ja tako izprazan, te bi se hvastao lavovim prijateljstvom. Nu ja time samo hodu da kažem, da on nije ni ona malena i bezazlena ptičica, sto lovi muhe i što so zove, nu kako se zove naški? N črnci joj kažu Fliegenschnäpper ; niti da je pseto, k oj e tak o dj er čapne za muhom, barem kad mu dodijava. r — 7 1. Sveta mèsta. (G. 1843.) Čivut hodočasti u Palestinu, Moslcmi u Meku i u Medimi ; A Iliri, brate, bas u Krapinu. 2. Neblage ruke. (G. 1842.) (Prepisano iz nadgrobnika Dositijeva.) Bili bismo i bez muke svi ved u tvom raju, Ključ da iiije pao u ruke Pavloviču i Gaju. 3. Ponošeno iztrošeno. (G. 1842.) j Zašto si umuko u najboljih leta ? „E brate, ne mogli skladna nad predmeta.“ — Sta si se zabrinuo o to? Pévaj Slogu, Tu najmladju seku ! — „Nedu nit ne mogu.11 — Za što ? — Jer ne ljubi ono moja duša, .Sto ljubi i slavi svaka druga šuša.“ Ti se grdno hvastaš i prpošiš Pozivajuč na mejdan delije ; Al’ ga nitko dčliti ne smije Od oružja čudna, što ga nosiš; Jer kad sadješ šnjim na polje, Svatko odmah, kud dopira, Nos začepi hrže bolje I uteče bcz obzira. 5. ’Eic't aè aìrtov. (G. 1841.) Keine Buh bei Tag und Nacht. Leporello, Vrag uzeo tu službu I prokletu družbu! A ob. dan me jedu Starešinske muhe ; Ob noč profesorske Stjeniee i bube. 6. Književni kotlokrp. (G. 1847.) Ti se hvališ, da ti 'e pero vešto, Jer si izdao več po naški nešto, Za to n mnogih družtvih ti si notar, Te se i sudcein svud šilom izdaješ. Pa šta zato? Ti ipak ostaješ Svaku u poslu (Sto se i rodi) — drotar. 7. Vinosua Homerus. (G. 1812.) Ah, bog s tobom ! Kud ti glava ? Koj te djavo opet štiplje, Te ti ločeš kano krava ? Metnut «Se te još u diplje. Al znaj, ja du spravit eto : Kupit cu mu polid vina Te de mučat kano pseto. 8. Dvé nesreée. (G. 1849.) Stigmi u grad neke cigle Tri četiri košut - igle A. Pazi dobro gleda Žiga, 13. Mudi brate ! Šta te ’e briga ? Što ti kažeš sve ’e istina, A naš odbor — drugač ovca — Otme robu, dà zapreti Rad prodaje dva trgovca. A e to, šta se ne pripeti ! Trgovcem se pravda digla ; A u gradu puno šuma ; Uz to i druge istog hipa Dvč nesreče rodi igla : Trgovci su sišli s kipa, A državni anwalt s uma. 9. Muhar. <». 1R88.) A. Slava mu do vék, Muhar je učen čovčk ! Ali šteta te i on ima Svojih muha, što neprestance Mota bolan pred očima Njekakove Celtogermance ; Pa sve s njih bunca Ne videč rod Slavjana, Baš ko čovčk što od sunea Ni ne vidi bčla dana. Šta so čudiš ? To je jasno Svako ima svoje vlastno : Ne može pas dudar Biti bez duda, Pa kako da Mudar Bude bez muha ? 10. De Cajo Magdaleno. (lì. 1819.) Dok mu vikasmo : „Živio stokrat ! “ Bio 'e uz narod ljut demokrat ; Čiem ga bacio rod ko svoj groš nečist, Od nevolje ti posta royalist. 11. Age. (G. 1838.) (Gazoli ca.) Naš je narod težkom inukom — mnogi mučio aga Zlim haračcm i kulukom — stari Mabmund aga Krivim sudom i krvninom — lukav Salih-aga ; Prekom sinrču sablje i kolca — hudi Mustap-aga Nu najgore mučio ga — gori od sviju aga Strašilom prčtiijom žarkog pakla Pcdehrik Bar aga III. Komaci i hobadi ter druge hrvatske muhe i mušice izleženo za vreme drugog progonstva hunskog (g. 18-11—1844). Polivata« i na hartiju pribó „Nenad B e z i m c n o v i <5“ drugčijo zvan „Marko Misleta Vragomet“. Editio correcta et castigata ad ueum Magjaronum Magjaromanumqiio. ICrapina u probudjenja godini XI. (U nar. tiskarni Breka Horvata Malobrka.) 1. Gosp. Jesipaniesioviéu. Tu l’as voulu, Georges Dandin. ovSstnicu ti vrstu do vrste Izbrojiti dobar si na prste ; [' I pandekte sve očitat s malia Od Solona do Schmerlinga i Bacha ; Još ti glava mozgom je dosegla Rosenkranza, Feuerbacha i Hegla ; — 13 — A u jezicih da si Mezzofanti Priznaje isti profesor Pedanti ; Pa i gdégod je kakvo družtvo zborno Tu ti zbori5 a ono bai izvorno. Stoga tebi vèk bi slava tekla I doduše bió bi ti čoek krasan, Da ne tuče taj te bés užasan, Te te može i najgorja dèkla Na sramotu ljudskoga obrazca Kadgod hode pretvorit » prasea. 2. Dobili smo. „Nebojmo se slavna krvi ! Draga brado Puropoljci Magjarštine dobrovoljci U Hrvatskoj sad smo prvi : Stigli su mi jtičer listi, Da kod kralja svi smo čisti ; Dobili smo po pravici.“ Tako onomad bez obraza Prekosavski Matjaš kaza Na spravUtu u Torici. Jedan sudac tu dodaj e : „Dobili smo istina je Moja bratja plemenita Ali po čem to se pita.“ Tu mu drugi rčč popravi Kom takodjer bjaše vrnde U dvori štu banske kude : „E da bogme, dobili smo Koj po plodili, koj po glavi.“ 3. La patria ritrovata. Svud putuju vaši rodoslovci slavni Tražed odkud došli Magjari bi davni : Dolaze pod Kavkaz i tja do Tibeta A bog zna u koje još ne strane avvia. Nu sve još zaludu kudi se vradaju Ne našavši zibke nit na Himalaju. Sad se usudjujem i ja baš spe plena Da pitanje rčšim, gospodo učena ! Udostojte slušat istina jo prava Kadkad zrno nadje i kokoš dorava : Ak u Vaših predja bijaše mudrost ista, Koj a sad kod vaših vlada žurnalista To mora tako mi poštenja i vére Da Vam je dčd došo iz slavne Abdere. 4. Lude glave. (O. 1848.) Čuste pripovédat gdje Dunaj-rèki Tja do izvirališta došao Madžar nčki, Pa tu zagazivši nogoin to pravrelo K svome drugu reko oholo i veselo : „Sta de sad, egbata ! ti Peštanci redi, Kad de vidét gdd de Dunaj prestat tedi.“ O ludo Madžarde ! Sta ti zveknu u čelo 'i Dunaj hrano tisud a ne jedno vrelo. Ti bi osto ludosti representant vazda, Bog zato da drugih stvorenja ne sazda. A to su Madžara glave one prazne Koe se — kukavice — vesele ko blazne Sto su izposlovale da sred domovine Ilira ilirsko ime se dokine, Tvrdo suded po tom da je vandalizmu Došao jednom konac istom ilirizmu. 6. Idolatria. Sve ugarske varmedje Deaka, Zlatne rèdi boga i junaka, Podastiše slavom prevel ikoni Izabravši njega prisddnikom. Tako i sad mirisnog viteza Pi-oslavljaju Prekosavskog kneza. Ugričiči hrabri vitezovi Ne gazte razuma ta bog s vama ! Sto slédite ludo greli bez srama U koj stari zašli su Židovi V E aferim sto Deaka svoga Božanstvenog zlatnog domorodca S uzbitjenjem slavite ko boga. Nil gdč Vam je sada razum vlastit, Sto ste stali molit, slavit, častit Ko pomamni zlatuoga teoca. 6. Tko je TJj-Horvat? Čudnih, brado, ima sad junakali Ud kolčna punih slave, dikali, Od eipeljah sjajnili i od frakali Strašnih od imena i jezikali — Al nijedan, bratjo, nij naš brat, Nij brat, nij brat več je Uj-Horvat. Koj na samu sa mnoin se zabavlja Nu kad s grofom ide od v ra tj a lice Koji svoje rodno jato ostavlja, Pa se mčša medju tudje tiče, Taj, horvatska bratjo, nij naš brat, Nij brat, nij brat, nog jo Uj-Horvat. Koj imade po četir i žene Kao Turčin, koga včk de svrbit, Pa nijednoj no zna dati cdne, Nit ju znado pošteno oskrbit. Taj, horvatska bratjo, nij naš brat, Nij brat, nij brat, neg je Uj-Horvat. Koj se hvasta vdk da je plemenit Izobražen i čestita lica. Pa poštenih ne zna štovat, cenit, Neg jih grdi kano pilariea, Taj, horvatska bratjo, nij naš brat, Nij naš, nij naš, neg je Uj-Horvat. Tko proi^ra u čas po stotine, Frake nosi iz Pariza, Beča, Dok u tugi njegov muž se kine Noseč prazan trbuh, gola pleča. Taj, horvatska bratjo, nij naš brat, Nij naš, nij brat, nego Uj-Horvat. Tko zna četir naroda velika A ne gleda roda svoga bčdnog ; Koj govori po četir jezika A svom rodu ne ušti ni jcdnog Taj, horvatska bratjo, nij naš brat, Nij brat, nij naš, taj jo Uj-Horvat. Koj se livasta slobotlu ila ceni, Po saborih rečma ju uznaša, Svoga pako muža globi, pleni Ko Fanarjot il bosanski paša. Taj, o draga bratjo, nij naš brat, Nij brat, nij naš, neg jo Uj-Horvat. Tko sc ničina hvali da j’ dclija, Kunuó, psujué cara i vezira, Nu kad brže sablja gdß zasija Na vrat na nos beži bez obzira Taj nikako, bratjo, nij naš brat, Neka ide, taj je Uj-Horvat. Kogod nij e blagi i istinit Ni milostiv, ni junaški smčran, Tkogod ne zna kano Horvat šinit Bog i bogme nij e Horvat včran, Taj, horvatska braco, nij naš brat, Prikor njemu, j er je Uj-Horvat. fv 19 — 7. Cigani. (O. 1845.) I. Stari. Počen ili frigan, Cigan to cigan I Stara poslovioa. i. Crn i lukav kano vrag, 8to iz maslenke gleda, I zapackan, čadjav, nag, I kuštrav bez reda, Suh i okošt kako kuga, Zanovetljiv kano vuga; Sv ud i svagda gost nezvan To je pasja lcrv cigan! 2. Po šikarali sve redom Cigan diže krove, I tir kuje susčdom Čavljc i podkove ; Uz to pčva, duhan puši, Ledja češe, rebra suši, Pa još misli da je ban Pasja ti je krv cigan! „Ljubim t’ noge smjluj se, Podaj mi krajcaru !“ Zlo prosjaCi eigaiiGe, ViGud po pazaru ; I goncd te ko zv Gr lovac, Dok ne ščepa kakav novac, No pobere pet’ na stran — Pasja ti je krv cigan! 4. Dok prori dud ciganke Obilazc selo, Cigan kljuse, opanke ZaintaGi smelo ; Pak „smiješ li?“ ni ne pita, Neg odpiri izpod žita Put šikare na svoj stan — Pasja ti je krv cigan ! Zato nek se Čuva svak, Kojgodj Sta imade ; Treba znati : vrag je vrag. A cigan sve znado : S lica kaže sladko sloves 8 traga grabi džep i novce ; Zato pamti redak znan : Pasja ti je kr v cigan ! II. Novi. 1. Zao ! lukav kano lis, Gladak ko jegulja, Krvce žedan, gladan ris, Vjetrenii metulja, Zanovetljiv i jezičan, Varav, žaren i dvoličan, Svakoj laži gotov zvon — Pasja krv je Madžaron ! 2. Nosi krajnjoj po modi Naš Lovek daljine, Ko kalifa izvodi Dvore i kasine, Drži hlapce, jašce, lovce, Ali sve za tudje novce, Misleč da je Salamon — Pasja krv je Madžaron ! Dok mu figliai prekleti Obilazi selo, Plemstvo miteč po kliti. Mu/,a guleč smelo, Gospon ide do Beß-grada, Tu se klanja i opada, Ne bi 1’ kralj mu bio patron Pasja krv je Madžaron ! 4. „Ah, prosim te, brate moj, Daj našemu votum ! “ Tieh ti ljudi ženski roj Per districtum totum Na ušesa plemstva trubi I slinava usta ljubi, Sve za votum na poklon — Pasja krv je Madžaron ! 5. Zato nek se čuva svak, Koj véran Ilrvat je ; Treba znati : vrag je vrag ! A Madžaron tat je ! Javno kaže blago lice ; Tajno ruši dom, pravice : Bila ona, bio li on — Pasja krv jc Madžaron Ulomak, čko sveta, moj Dunaju, Što si prosto staže sččeš Ovud s tihim šumom tečeš Ko pogružen vas u vaju. Oj Dunaju, kaži mene Čii ti bčhu nčkoč kraji? Čii bregovi? Čiji gaji Što se ovdč sad zelene? Slavski? Bože jel istina, Pravo kažeš, j er ja včkom Kud doteko, tečem tekom Izmed slavskih razvalina. Još mi kaži, moj Dunaju, Kud je prošo čas starinski Kad tu narod naš slovinski Cvao u svom ričkad kraju? 'rt* » <3> -m \ PROZA. « f ,5) .. tfc-' U Vg?^ lUJ. Sreznjevski odo 17. o. m. odavde putem v[9Celovca i Ziljsko doline. Pisao mi je, da če so ^ opet vratiti u Ljubljanu. Ja ču medjutim raditi ■? u biblioteci ovdčšnjoj, gdè imado mnoga Sla-I vica, osobito stara C a r n i o 1 i c a i Gr 1 a g fili t i c a (rukopisah i štampanih knjigah). Što mi preteče vremena, to ču obilaziti raz ličite kraje krajnske, najpače Korensko i Nutranjsko. Krajnska je u ogledu filologie nesamo ilirsko nego i slavjanske u obče, veoma važna pokrajina. OvdS se mogu kod prostoga puka sve skoro slavjanske formo nači. Što o to m gramatici od Bohoriča do Meteljka uzimajue pišu, svoje, gledeč na gramatiku naroda,'žalostno i ubogo, (tramatici su po jednoj prilici narSčje krajnsko u onakov kalup, hočeš nočeš, skučili, u kakov pravincial-hor-vatski svoje domače, koje ovdčšnji T r u b o r na-zivlje Bezjačko. — Zlo je po znanju onih učenih glavah, koji s tolikom opredeljenostju (bez zamere govoreč) hoče da govore o krajnskem i bezjačkom narečju. Govor jo pučlci Horvatske i Krajnske za one Quintiliane, koji se samo po sobah oko knjižnega praha rauče, nova zemlja ili bolje rekuč, terra incognita. — Ja ču si sveko- *) Iz Danice g. 1841 str. 75. liko mogudc zabilježiti, pa sa sodom u Zagreb doneti. Imat dedu jezikoslovci nad dime da so čude. Sbiranje narodnih pšsamah nijo mi do sada bas najbolje za rukom pošlo : jodno što se nišam ovo kratko vrčme, odkad sam ovdš, mogo sasvime unjedriti puku, a drugo, što nišam od tri nedeljo skoro više nego polovinu upotrebio. Ostali zlatu! komad jadna je poždrla bolest. Nu što sam sabrao, suho je zlato, uprav polag pučkih ustali. Što sam u prvu knjigu pčsamali iz Kranjske uložio, nisu baš sve točno polag prostog govora, imade i glieli oj ih od bezazlenih učenacah prišivenili krpah. To isto i još gore može se kazati o knjižici : „P 6 s m i kr a j n s k iga nar o d a s v e z ik prvi. L j ub 1 j. 1839.“ Sad je ved od istog dčla i drugi svezak dotišten, nu još gore izgleda nego li prvi. Neznam kakovim su se pravom mogli prhniti nčkolici komadi , k oj im se prvim pogledom na čelu vidi, da nisu čist groš. Turpiter atrum desinit in piscem mulier formosa superne. Ka-kova imadu posla pčsme pismoznanih medju umotvori prostoga naroda ? Tim se samo bunar (stu-denac) muti. Nu sa s vim time g. je Blaznik veoma dobar domorodac. Njegova je volja dostojna pohvale i slave. On se nada, da de dobit naskoro iz Beča milo stivo dozvoljenje, utemeljiti u Ljubljani književni list u narodnem jeziku, za koju osnovu ved imade nova ilirska pismena. Medju ostalim priredjuje se za tisak 5. svezak Kranjske pčele (čbelice), koja de takodjer novim pravopisom izici. Ostala ostavljam drugi put. Stanko Vraz. Dopis prijateljski iz Krajnske.*) TJ Ljubljani, 17. Svibnja 1841. Izmedju krajnskih rukopisah licejsko biblioteke najznatnie su tri slovnice od uznešenih domo-rodacab pokojnih J a p e 1 n a , K a m e r d e j a i L i n h a r t a. Japelnova je gramatika za nas tim znatnia, čim on svoje rodjake poživijo, k slozi pod steg jednog jedinog' literarnog jezika i pravopisa za svo južne ili zadunajske Slavjane. On vojüje za ime ilirsko kao najslavnie i najprikladnio za tu svrliu, te priporučuje k tomu istomu orthografiu Bohoriče vu kao najdoslčdniju, a to punim pravom, barem gledcč na njegovo još oblačno vreme. ' J a p c 1 jo bio S v o s 1 a v j a n i n, razumio i ostala glavna slavjanska narečja, na k oj a se u mnogih mčstili svojo gramatike pozivi je. Nu siromah nije mogao steči včnca svoga truda. Uinro je malo posle, kako je izvadio dozvoljonje za tiskanje svoga dela (ako nebludim o. g. 1808). čini se, da su gramatici po sl 6 njega upotrčbili njegovo dčlo, lcoje ostade u ru-kopisu. Ostalih dviuli rokopisnih slovnicah poradi ! kratkočo vrčmena promotriti ncmogoh ; nu pozorno promotrih rokopis ročnika, kojega je složio 0. H y p-polyth Bolenac Novomeštjanin, koj se takodjer lepo sitno pisan u licej skoj biblioteci čuva. Dčlo Hippolythovo bas nije vrstno t. j. potrebočam našeg včka sliodno, što so niti od njegovog vremena (Hip- *) Iz Danico od g. 1841. strana 100 pak 107 sl. polyth jo pisao na poöetku pr. vòlta) iziskivati nemože ; nu 011 opet ima lčpa u njem gradiva, iz kojega bi koja razbolita glava mogla korist za slavjansko rččoslovje iz vaditi, glava, koja bi umčla zrnje od pleve iztrebiti. Na koncu dela priklopljen je krajnski prevod K emonskega „Svet a u it i-povi h“ (orbis pioti) od iste ruke pisan u podna-rečju dolenskem. — Izmedjurukopisahgiagoljskih (postilah i m!salai») ima jil» od starinsko cene. Najstarii dopiraju iz 15. stoiètja. Nu s druge strane su opet od velike cene i koristi, zašto se mogu mladi Krajnci, koji se sa slavjanštinom zabavljaj»», njimi včžbati u čitanju starinskih glagoljicali. Na korici stare jedne némaòko knjige uZlatnom Pragu pečatane, našo sam na pergamena pisan komad českoga prevoda svetega pisma (alto se dobro spo-minjem J o b a). Iz kojega dopire vòlta, ja niti sada mujenja izreói nemogu, budne! biaše to prvi staro òe siti rukopis, kol mi je pao u ruke. —Izinedju ostalih znamenitostih imade u bibliotecl tak o dj er jedan stari kaleiular iz prve polov ine petnaestoga stoletja na pergamena sa obrazi, predstavljajočimi razne radnje raznih dobah godine. Iz tili obraza!» može se uvidòti, da su Krajnci onih vrčmenal» još bili bradati, to onalto isto obučeni, kao sto su u prešlem vòlta njihova bratja Horvati. — Iz biblioteke podji sa mnom, dragi prijano, n muzeum. U njem ti imade koješta, šta bi te zauzimati moglo : staro od čudnovata kova oružje, It oj e se je izkopalo iz rSčišta Ljubljanice, rimske pepeonice, suzionice, svčtionice i drugo staro posudje ; piiji (Statue) medeni, mali i veliki ; kože od domačih i kroz Krajnska putujucili zv&rili , pticah, insoktah ; — zatirn domačih lugovah, livadah, vrtaljah i vdčnjakah drvijo i bilje, kamenje i rudovina, razna gvozdena i dr-vena orudja i ostali proizvodi domače obrtnosti. Na vratih tretje ili četvrte sobe visi medeni (bronzo) kip en relief, predstavljaj nói bitku kod Siska pod banom E rdi} dve m i krajnskim kapetanom Turjačkim — Bodoljubivosti nadzira telja gosp. P re y o r a, rodjena Krajnca, i made taj,slavni ustav zahvaliti, da je pod svalcim komadom z v eri! i i domačih orudjah pristavljen uz nè mačko i latinsko ime' takodjer naziv narodnji krajnski. Mi smo g. Freyeru takodjer u drugem prizrenju držaui. l’o njegovoj p o milji obogatila se je ilirska terminologia. On j:1 na ime pokupio po koliko je uzmogo, narodna imena svili po Krajnskoj rastečili biljah i drvah. Sastavio je takodjer velik kraj obraz svoga za vica j a Krajnske u nčmackom i ilirskem jeziku, delo, koje ga je znojna truda stalo. Škoda da se nemože novim organičkim pravopisom, za kol je i gosp. P reve r sa svom dušom zauzet, na svet izdati, ud nebi je več za tisak priredjeno. Malo da nišam ti zaboravio spomonuti pokojnega M. Korytka, kojeg mrtvo telo počiva odrešeno od plemenitega sionoga dulia na groblju Ljubljanskem u zemlji slavjanskoj. Nit on jo bio opet sretan, srčtnii od L i 11 li a rta. V o d n i k a i O o pa*), s kojimi je na jednom groblju sahranjen. *) Od pokoj nog učcuog M. C o p a ima u g. Kastelca ni k op is nemački : „čerto o literaturi i lir s ko j u Štajorakoj, ICrajnskoj, Ko- Ako nije unišo u zavčtnu zemlju, u zemlja otacah svojih, to ju je opet srdcem vidio iz daloka blistati ogranutu suncem slave i srčde, gde usuprot torna njegovi grobni sasèdi a pastosi glaba Slavjanstva amreše od želje.*) Korytko je mnogostrano radio i dèlao. Sa svom vatrom plemenite duše obuhvativši i prigr-livši Slavjanstvo, kapio je po Krajnskoj pčsine, posloviee, prirečja, povestice, bajeslovne i topogra-fične c rtiče i drage na narodnost preteznjuée se stvari. Na najglavnie je njegovo delo sbirka narodnih nošnjah po Krajnskoj, Istrianskoj, Primorja i Dalmacii, trud, koi mu gledeé na pomnju i novènni trošak nomarlo pribavlja ime. Škoda što nije doživio konac i savršenje ovoga slavnega zadatka. Od tih slikah ostavio je Korytko više šestdeset gotovih listah nakon sebe ; nu, žalibožo, uze ključ sa sobom smrt ; j erb o je on odložio bilježenje listah na svrliu dela, tako da so sada nežna, kojemu kraja koja slika patri. — Toliko od Ljubljane. Dana 4. t. m. (Svibnja) oddčlio sam se u Ribnica (Eoifnitz) na gostoljubivi poziv ondes- noj straniUgarske od najstarie dobe do g. 1834.“ kao izpravak i dovršetak Safarikove literature slovenske u knjiži : „Literaturgeschichte der Slawen. Ofen. 1826.“ *) Jodnak udes š njimc deli domorodne A. Smole, koi bez. spomenika na istoui groblju počiva, on, koi je dao domorodcem Linhartu i Vodniku spomenike ponoviti i sa slovenskimi napisi u resiti. Nebi li svi Iliri načinih makar kakov spomenik njemu, koi je prvi u Krajnskoj slogu ilirska praktični razumio, te na svoj trošak dao tri zabavno knjige s novim pravopisom tiskati. njega vlastelina visokoučenoga g. J. Eudeža, imajudi srčdu s mužem so upoznati n slavjanštini veoma včštim a s domorodcem nesamo tho o reti d n im nogo i praktičnim.*) (r. Ende z je sa svimi slavjanskimi narečji dobro pobratjen, govori dobro ilirski književni jezik, coni veoma narodno pčsničtvo, to je vod na početku ovoga stoletja s pesnikom Vodnikom po svoj oj okolici kupio narodne pesme, poslovice, prirččja, k oj e stvari on s prave strane smatrati i ceniti umie kao malo kol. Nje go voj rodoljubivosti držan sam za nekoliko veoma lšpih narodnih pesamah i erti cab iz namdnoga života Kranjaca crpljenili. Eibnica je mèsto veoma ugodno i p rij at n o, najpače p rama predgorju goro Velike. Cuo sam po šumali pč-vati moja dva ljubimca : kukavic u i žuto-voljku ; nu nigdč nije bilo tretjega : s lavno ga s la vulja! —Njega zabavlja i zaustavlja Dolensko dolnje sa svojimi šumečimi dubravami, cva-tudimi gorami, zelenimi livadami i romonedimi bistrimi potočiti, u ko j ih lčpotu on zamaknjen za-boravi na dalj nji put proti sčveru, dok ga nestigne jesen, to onda ved mora misliti, gdč de o pet zimo-vati, pa ajdo opet u južnio krajo za mòre, gdč vččno cvati prolčtje, i tako lepa Eibnica ostane *) Poznavao sam domorodce veoma uzhitjene. koji opet dopuštahu, da jim sc deca od najnjcžnio dobo uče po tudjem kalupu govoriti i misliti. U tom prizrenju može g. R. svim domorodcem služiti kao na ugled. Njegov sin Dorko, veoma milo dète od tri godine, ncgovori joste, niti nerazumie drugo reči nego svoju materinski!. Tako isto sin Drago, dččarac od osam godinah. nvèk veke bez najglaaovitioga pevca. Niti bi ovde narod imao vremena, da ga sluša ; jerbo je svo n obrtnost zamaknjeno. Koi dèla lonce, koi rešeta ili sita, drugi grade bcdnje, kolèvke, a opet drugi te ra drugi zanat, od kojega se živi ; jerbo zemlja neplodi on oliko, da bi toliki svèt nahraniti mogla. Tii se govori dosta razgovetno za nas ostale Ilire, mnogo razgovetnie nego li u Gorenskoj, a Gorenci imadu o))et drugih prednostih. I stara seje tu naj-dulje sačuvala nošnja. Kod g. B. imade votiva u kip , na kojem je slikovan Ribničan od početka prošastoga stoletja, ■— u dugih hlačah i modroj erveno postavljenoj i izšivenoj suknji, laikove su se nosile i još se noše dan danas oko Kupe i Korane. 1 na početku tek. veka pripčvala su krajnska dèca, kad je prošo koi lončar iz Ribnice : ,.Anže, Anže iz Bibenoe Nosi lonce piskerce, Rejnn pokrivuče, Ima d u ge lilučo — Hlače ilopotače.“ Nu sada nitko više nenosi dugih hlačah, nogo li svo kratke crnc dokolenjače kao >>o ostal oj Kraj nskoj — izvan Pokupske, gdč su još gatjo i do gležnja dopirajuce hlače od bele čohe do danas cčnu zadržale. Sto sc tiče pismoučenih, to se s ve više zauzimlju za slavu narodnjeg jezika, osobito mladi duhovnici. Svigdč, gdč sam čuo ilirštinu iz stolice božjeg nauka, to sam ju čuo čisto i jadrno. Zapitavši prosti narod, kako im se dopada reč duliovnikah njihovih, odgovoriše : — da jim se v e o m a dopada i da dobro razuiniju, premda več sada mladi bolje po hrvaški zavijaju. Svakako je u tom [i vi z venju nastojanje gospode duliovnikah hvale dostojno. Ali čištjenje i iztrebljenje tudjih reši h iz narodnih pesamah, proizišlo ono iz naj-eistie namere, dòlo je pogrčšno i nerazborito, pri čem svaka pesma gubi kao krasota onog metulja, kojeg dete rukama hvata.*) — I ovdčšnji bogoslovci rade pomno za zabava i izobraženje prostoga naroda, prevadjajuéi iz némaòkoga||ouòene i zabavne knjige. Izmedju tih prevedali hvale se najviše i cene prevodi bogoslovca A. P. — U Ribnici sam imao takodjer pri-liku upoznati se s dvema župnicima, lcoji su veoma uznešeni domorodci ilirski. Gr. župnik 1. Z ernia je lep i prokrasan naše gore list. Nadahnut duhom sloge, uložio je u ljubljanski nčmački list (11. Blatt) sonet, gdč poživijo rodjake svoje k slozi s dolnjem bratjom. Složio je takodjer jedmi povest u versili *) Tu so sluèi nesrèóa, da su ovi narodnih pesnih puriste ponajviše u narodno) poezii Slavjanah ne-včšti, nepozvani mladici, koji mnogo iz lievčžtva iztršbe, sto bi više na slavu nego li na sramota istih pšsnih, to tim načinom (kao što so kaže), s kukoljem i zdrave pšenične vlato izčupaju. Na mjesto tudjih rččih, koje bi bez uštrba cono pČsni ostati moglo, nadomšštuju ponajviše ili takove izraze, koji h prosti narod sasvim neupotrčbljuje ili nerazumie (kao n. p. p r e d p a s i tisa č), ili takove, koje se u dragoni smislu upotrèbljuju (kao gredice, vrvica i dr.) Poznati je značaj Slavjana : sposobnost za nauke, osobito za nauk jezika. Ako se pri toni poslu gdčkoja tudja rčč u njegov jezik preseli, osobito kao izraz za one stvari, kojili je naučio potreba od istoga tudjega naroda, zar ta gostoljubivost njemu služi na zazor pod imenom : „Sodam sino vali“, kojo 60 dati tiskat s novim organičkim pravopisom. Dòlo je palco napojeno poetiÒkom vatrom, duhom slogo i ljubavi bratske ilirske, po koliko sam razabrao iz nèkoliko vrstah, kojo mi je izvolio pèsnik priobčiti. lluduči, da j o ste prostora imadom, pridat ču ti nekoliko ročih o Kočevarih, narodu nemaekom, sasvim od Slovenacah obkoljenih. Dana 9. t. m. (Svib.) odvezosmo se proti Kočevlju, k oj e od Bib-nico sat voznega puta stoji. Voč iz-prvoga sela vidismo, gdč Kočevarke prama crkvi vrviše i jag-miše. Odčča jim je, bòia nabrana košu!ja (foit), oko pojasa pripasana ornem svilenem tkanicom, od kojo jim dobar komad visi s traga niz košulju tja do petah kao kita ili rep. Preko kosulje obučen jo bèli ili svètlomodri zobu nae, kao sto se nosi po Horvatskoj. K tomu jim nategni crvene nogavice (čarape), natakni orne s ervenimi remenci pod- i sramotil ? Zašto bi sc mi timo elidili, čim sc ostala naša braca ponose, — mi Slovenci, lcoji več viso od t i s 11 č godinah pod si on im tudjim fizičnim i moralnim uplivom stojimo i Livorno. T11 bi bas bio naš stid (kao što Nčmae kaže) kriv. Pustimo puku, neka pčva svojo pčsmo onako, kao što mu izviru izpod srca. Naša prosta bratja ta,j zanat bolje rozumiju, nego mi, k oj ib je ukus več po dugih školali po tiidjom jednoličnom kalupu sliven. A ja sam uputjen, da če mi gospoda domorodci včrovati, ako sravne ta kovu izpiljonu ! uniformiranu pes mu jednu sa svojim prostim na-pčvom, to sam i s druge strano uputjen, da če nas ono u prostoj svoj oj i slobodnoj haljini m a nje sramotit (makar so gdč i k oj a tudja rčč promakla) nego u prisiljenoj jednoličnoj prepravi literarnih ovili (sit venia verbo) kaplar a h. stavljene postole (cipele), metni šarenu maramu na glavu, — pa eto ti prave Kočevarke. Ti češ reči, da sam ti opisao Horvatiču koju ; nu bez šale : istina je, što ti kažem. Kočevarke su primite odječu od Kranjicah, te ju još dan danas čuvaju, gdč su ju več susede Kranjice ostavile. Taj značaj leži u tvrdosti nčmačkoj. Kao što odeču, tako sil isto i mnogo k oj e sta drugega prhnili Kočevari od Slav-janah, 11. p. kries, svatbene običaje, koledu i druga,*) što oni tvrdje brane nego isti Slovenci. Zanat Ko-čevarali jest trgovina, po k oj oj su se mnoge kuče obogatile , a druge opet upropastilo. Stari Valvasor Kočevare hvali, da su bili u njegovo vrieme pobožni ljudi, ma hrdjavi vojaci. Sada se (kažu susčdi njihovi) ni jednim ni drugim više zahvaliti nemogu. I bistroumnost nj ilio va ncstoji kod ostalih Kranjacah u naj bolj em glasu. Pripovčda se o njih k oj e sta kao nčgda o Abderitih, sada o G a-s ko njih. Ja ču ti ovdč jednu pričiou, koju sam putem naučio, o njih priobčiti, nenamčravajuči jih ovom m udresti opadati ili jih tebi u oči ozlogla-šivati, nego kao dovod kranjske dosčtljivosti : „Sta-novit je (kažu) Kočevar vidio u Ljubljani na trgu ribe na prodaj, te on prostodušno zapita trgovca: kakve su to zveri? — A trgovac prebrisan Kranjac odgovori, da su ribe, k oj e se mogu pečene *) I » jeziku i poetičnom okusu pozna so slavjanski upi iv. N. p. iinado u njihovih narodnih pèsmah r u k a predikat bela; ». p. „E r f ii hrte ž i e h e i d e w e i š e H a 11 d. • — Svraka se zove kod njih Sraki t z o n , plitka (kranjski pastčrica) 11 i r t e 1 o, a rokavica II a n d 1 i n g itd. pojesti. Na to Kočevar nastavi opet prostodušno pitati : kako jih valja peči ? A djavč Kranjae odgovori : da valja tek malo prinčti k vatri, tako rekuč pokazat joj vatru, pa onda pojesti. — Kočevar metne ribu 11 torbu, plati i otide. — Isti Kočevar iduč od sajma kuči, projde ob noč mimo jedne mlake, u k oj oj se lšskaše mesec kao u zrcalu. Kočevar mnijuči, da ono, što u mčsecu lčska, vatra gori, izvadi ribu iz torbe te nadneso nad vodu govoreči : „Fišcle! ž i g š t F a e r 1 e“. Ariba,kojajoš malo življašo, premakne iz ruke, to pljusk u baru. Brižan Kočevar stane tada hvatat.i po bari, h vata — hvata — te uh vati na nesrčču žabu za noge, koja stade iz svega grla brečati. Ali naš čovčk odgovorivši : „Mogšt k v i č o n oder k v a č e n, mušt doch gfrešen š e i n ! te tako spravi žabu bez obzira pod krov tela svojega.“ Nad Koče-vijem u gori na jednom humu (brčžul jku) stoje razvaline grada, kojeg je sazidao onaj iz moguče kuče celjski Friderik, koi je po svoj oj drugoj ženi, nesrčtnoj Veroniei Deseničkoj dosta poznat. U ovom je gradu on proživio posle ubojstva -krasne Zagorkinje ostatale svojih danah u pijanstvu i pu-tenom razbludjenju, te je ipak prikornim i gadnim tim življenjem svojim dotérao do devedesete godine svoga života. Dana 11. opet ostavih Bibnicu, premda težkim srcem, te se po vratih amo. Nu premisi ivši da mati 11 i r i a imade još mnogo dèce, k oj n valja da posžtim i pozdravim, pregorèh i taj razstanak. Vrčme leti bez obzira. Snizalo se je več opet 14 danah ovoga mèseca, a ja sam još sve jednako u Ljubljani. Imadein pred so bom òitavu Cforensku i slovenski! Korušku za obilazit. Za dvč nedčlje danali bit de sajam (proštenje na Bistrici na Ziljskem, gdč ce biti i tanca i pesnili i drugih na Olympiòne i Eleusinske igre spominjudih zabavali. Tu moram i ja biti, išlo kako mu drago. Ako Bog dade i sreča junačka, to cu te dojdudi put, dragi prijane, izpod Ziljskih lipah pozdraviti prvega Lipnja. Donle stojte zdravi, zdrav ti, zdrava i ostala bratja Zagrebčani. Vaš Stanko Vraz. 3. Dopis prijateljski iz Krajnske.*) U Jesenicah na Gorenskom dana 16. lipnja 1841. Dragi Včkoslave ! Opet sam se k Vam Zagrebčanom malo bliže primaknilo. Jučere sam bio još u Mtetačkom a danas sam, hvala Bogu, opet na brčžinah žudjene Save. Za dva dana prevali» sam put od osam poštah, a to, brate, sve pušice, razve (izvan) poslednjo pošte. — A koi je mene bčs na Mletačko odnio ? to bi ti, Včkoslave, rado znati. Eto ti na kratkem gdč i kako ? — Vec u Trebišu sam se bio oprostio s ideom, udarit u Rusku (kao sto svčt misli) t, j. u Resiu. Nu sastavši se na srčen s Resianskom je-dnoin porodicom, koju sam bio pitao, odkuda je i *) Iz Danice od g. 1841., str. 115. kamo ide ? na odgovor : da su Reziani. Stadoh jih odmali pragmatici izpitkivati, te ti se e to čudo počeli čuditi čudom nad tim čudnim jezikom, od kojeg ti ja pismoučeni Slavjanin malo da neraz-umih reči. To ti mi se preokrene glava i ja se od-lučih odputit se prčko dr vij a i kamenja u Rozin, do koje odonuda još dobrih deset urali hoda ima-diaše. Uzdajuéi se u Boga i njegova pomoč oddelim se su tra dan igrajučim srcem p rama Pontebi. Zna-juči samo pončšto talianski, protukoh se ipak sve pitaj uči Furlane, kamo vodi put u Rezin. — Furlani, koji su mi kazali: „Signor parla polito!“ Ja ti neon opisivati, kako sam došč i sto sam radio, to češ saznati iz pisma, koje sam pisao prijatelju Ljud. Vulcotinoviču, on če ti ga priobčiti. Toliko ti samo još o Rezii pišem, što u Vukotinovičevu listu nebna, da sam donio i jedan evangelij : „D u o discipuli ibant ad castellum“, kojeg mi je preveo prečastni g. Odoriko Buttolo, župnik Rezianski, Slavjanin dušom i tčlom, starac česti dostojni, koi uvèlc govoraše: „Mi smo svi b ra-tja“, a na odlazku moine malo da se nerazplaka sve me grleči i cčlivajuči. — Obeéao mi je, da ce i ostalo evangjeljo prevesti i meni u Zagreb poslati. — Vèkoslave ! ti češ se čudit, kad ti ja do-nesem epimetra jezika od ove slavjanske „terrae incognitae.“ čudit ce se i gospodin Safarik nad ovom Čudnom čorbom od jezika. Šta vi radito moji dragi ! ? — Ja več čeznem za Horvatskom i za pokojem. Potovanje ti, brate, nije za moje čudno srdce. Zao mi se je razstavljati : prvo : s bratjom, s k oj oni sam priviknut šalit se i živit svaki dan. Drugo : razstavljat so s dobrimi dušami, s kojimi se upoznajem putem. Ja sam ti, brate, u vččnoj muci pri tom. S drugo strane opet hleptim zametnut so u raj meötali (fantazia), sto mi pri o vom neprestanem promenjivanju mestali mogude nije. Sutra du, ako llog dado (najpače Juppiter Pluvius, koi me je danas ved tri puta prao, neglededi na to, što sam se ved u šest satih zdravo izinio), — sutra du rekoli u Bled i Bistricu, a za dva dana prdko gorah opet u Korušku u Celovae, a od onuda s prečast. i visokoučenim domorodcem Jarnikom u Volkova« (Völkermarkt) na granimi Stajersku, gde demo čitat jedan staii uadpis, koi stoji visoko u gori na oriašnom jednom obtesanom kamenu i koi je polag mnenja g. Jarnika glagoljski. Ako budo što znamenitega, to du vam ved od onud objavit. A odonle óu u Stajer, prolazedi gore medju Koruškom i Mariborom (Marburg), za da još tamo prikupim nešta za inoju drugu knjigu narodnih pesamah. Vaša verna duša Stanko. Dopis prijateljski iz Mletačkoga *). Na llarancu u Ttezianskom dana 12. lipnja 1841. Dragi i ljubezni Ljudevite ! Metni preda se krajobraz Italie ili Austrie, te na njem po trazi Mletaòko, a na Mletačkom grad V id am (Udine). Od Vidma sledi okom i prstom sve dalje proti sčvero-iztoku, tu eeš naói na nglu m Mance B e s c i u t a (po naški B 61 i c a). Od I5Ö-lice se ide uprav prama iztoku prčko jednog brda u dolimi ili (bolje rekué) u kotó, koi se zove E e-z i a n s k o (tal. Val di Besia), gdč imade Miri sela i do 3000 stanovnikah slavjanskih, kod svojih su-sčdali pod imenom Bezianah ili Busah pozna tih. — Ved u Zagrebu sam čuo od talianskih oficirali c. kr. regimente kralja Niederlandskog pripovèdati, da imade u Friulskoj Busah Slavjanah. Nu mnlvajuci, da to samo iz neznanja slavjanskog jezika tvrde, nišam mnogo držao do ovih Busah, te jih brojali k grani gornjih Ilirah. Došavši u Kranjsko i Ko-ruško pripovediše mi opet ljudi o spomenutih Busih, te mi rekoše, da otidem takodjer tam o, i da jih po-tražim u Bezianskom. Sad se porodi u meni želja i namčra, svakako se u Boziu oddeliti. Nu vec n Ziljskom (Gailthal) oprostili se opet š njom sto po-radi kratkoce vremena a sto opet poradi lirdjavog razredjenja moje prtljage, k oj o veéu strann ostavih u Celovcu, to pismeno nikalco do K1 o š t r a (Ar-noldstein) dobaviti nemogoh. Nu sastavsi se slučajno u Žabnioi (Seifnitz) s rezianskom jednom porodicom, i zamolivši mater, starimi Rezianku, da mi zapoje ma koliku pčsmicu u svom narččju (što ona i uöini), to opet u moni uzkrsnu od to čudnovite pčsni pokojna moja namera. Odmali zaključili udariti prčko neprijatnih golili i snčžnih planinah, te su tra dan poslč deset satih neugodna hoda dospih amo 11 siromašni! golu Rozin, *) u si edimi ovili dobrih blagočudnih ljudih, koji mene sm at raju kao kakvo čudo ; jerbo nemogu razumeti, kako može čovčk samo to m namšrom k njima doc!, da se njihov preziran jezik, njihove pčsmo i običaje uči. — Tomu imade danas četvrti dan, što sam doso amo. Prvi dan biaše za me dan sdvojenja ; jerbo ja malo no ništa nerazumih ni od pčsnih ni od njihovih medjusobnih razgovorah. Glasovi česti : o, n, c, y, tj, dj činili su jezik, koi je meni udarao na uho kao magjarski. Drugi dan biaše več dan nade ; jerbo ja počeh malo razabirati reči i forme. A tretji dan biaše več dan radosti i odahnutja ; jer sam se več dobavio ključa, koi vodi u tajne hodniee ovog čudnog slavjanskog narečja. Ja odmah odlu-čih još dva tri dana ovdč prebaviti te medju tim za se harem kakvu takvu gramatika složiti. Na *) Nu Rezian sasvim time svoj sadašnji z.avičaj ljubi i poje: „Lipa dežela Rezia! Koj notar h njej sovva paršla.: Na epaše nu na snuwnsc.“ itd. kratkom cu ti značaj ovoga (kako ja sudim) veoma važnoga narečja razložiti (razumi so) do koliko sani dosada opazili mogó. Boziani ljube veoma muklo glasove, što nji-hovom jeziku daje nekako (kako veé kazali) magjar-ski značaj. — Udarenje je ponajviše kao u ruskoin, im poslèdnoj slovki. Imade Reziansko podpuni dual substantiva, adjektiva, pronomena i verba. Prošavše pripovčdajuco vreme (perfectum historicum) u svili licih i brojih. Značajni samoglasnik (kojeg I) o b r o w s k y na jedilom mestu imenuje „den beweglichen Vokal“) kod Kezianah je ponajviše „au n. pr. pas, n u t a r, v a r b a, h libae, 1 i p o v a c i dr., samo u nčkojih ročih čuo sam i „o“ n. p. toro k, oho n j ; a polag toga još „y“ n. pr. dyn (dan). Naš obéeniti ilirski „e“ pretvara se ovdtz u u. p. lipo, dilat, m i s a c, m 1 i k o. Druge čuo sam takodjer kazat lepo, delat itd., a opet druge ponajviše stare žene „d“ n. p. lòto (leto), pöt (péti) i dr. „O i «“ proiznaša se po Zagorski kao ö i ii n. p. döl, h ö ra, pöje, küpet, kr tiha, k tiha t. Na drugih nàtili opet, gdč na „u“ udarenje pada, te taj „u“ poslednju slovku čini, izgovara se kao „ou n. pr. k r o h ,*) kop, wo n (mèsto: kruh, kup, vun). Krajnci imaju tu svoj mukli glas, *) Sta znamenuje rèe lilib, to sada veé Rezi an ne-razumie, nego on nazivlje hi ib „k roh“. Nu onaj oknigli talijanski mali hleb, koi so prodajo o bič n o po krajcar, zovu ovdč li liba c. na kojo mèsto g. Metelko svoj krajnski jer (2) metje. „A“ se proizgovara u nčkojih rèèili opet kao l>o zagorski, najine kao „o“, n. p. k oj, morva, tok (m. kaj, marva, tak). Ima još u Eezianskom tvrdi n. p. ty, my, try, syn, syr itd. Dapače i n mnogih so rečilt e njo y, gdč ga polag analogie slavjanskoga jezika ncbi’smèlo hiti n. p. kaže se 1 y p a (lipa), P y t (pit) i dr. Ilirski se „d“ još čisto proiznaša kao tj, n. p. noč, moč, več, če. I n drugih se nekojili ročih iipotrčbljuje, gdč dolnji Iliri tvrdi „d“ metju, n. p. otče, reče (m. otče, reče). „7)j“ proizgovara se kao j n. p. navoj e n, rojen (m. navodjen, rodjcn itd. „ ff“ proiznaša se kao u češko m, maloruskoin i jodnoj velikoj strani gornje Ili rie kao h n. >>. h iira, lira d, h ozd, ho sp o d. Samo u to B i-1 ali (San Giorgio) najdolnjoj vosi (selu) kaže se j gora, grad itd. „7/“ sc sasvim mehko čuje, a nčkoji ga nit neupotrčbljavaju. „7/‘ sc metje u govoru tvrdo kao u Zagorju svuda, gdč ga polag analogie u severnih slav. narečjih ima. Tako se u Eezianskom govori : d o 1 h, tolst, volna, b y 1, pisal, la st avi ca itd. Pomekčani „lu Qj) preliva se dččinski, kao ; u jednoj strani Dalmacie u n. p. j udi, k j u č, za w oj o, nedija, poje, kraj (m. ljudi, ključ, zavoljo, nodilja, polje, kralj). „TUT“ so na koncu ročih kno i a veéoj strani Štajerske i Ko ruške pretvara u „n“ n. p. vin, n an, tan (m. vim - vom, znam - nam, tam). „T“ izgovara se prod e kadkada kao mehki tj vidite kao v i d j i t e i dr. — Drugi opet govore vidita i vidite. „7“ se čuje kao englezki „wu od drugih pak sasvim kao „m“ n. p. ujno, usale, hliu, zdraua (m. vino, vsak, hliv, zdrava) itd. Nestaie je več mnogim rččim padeža, te se drugi mèsto onih metju n. p. kažu Reziaui : se z neko hor i z neko m o r, mesto : s 11 è k ini. Mnoge su reči več sa svini izgubili, te 01111 istu per circumscriptionem ili metaforico kažu, n. p. neimajn riečih : dčte i d 6ca, nego kažu s y n i č (ako je mužko), a š č e r i c a (alco je žensko). Mesto d6ca, kažu: maji t. j. ma-leni. Druge opet rčči upotrčbljavaju se u prone šenom smislu. N. p. de voj lcc se zovu u obče ščeri (drugega izraza za ponjatje devojka noimaju). čudno izgledaju infinitivi glagoljali, koji se obično čine od budučega vrčmena n. p. ročet (111. reci), moret (111. moči), prežet (111. preči). Plesti, imado u rezianskom infinitivu p 1 o s t e t, — iti — j t o t. Kada Eozian hoče komu da kaže : Vi znate dobro naški ! to 011 veli : „ V y w m y t e d ö b r o p o nas ro m o n čt !“ Pri to m imadu nčkoliko sasvim starih rččili, koje još severna naša bratja upotrčbljuju, kao k r o k (poljski k ruk), 111. gavran : — s a s c 11, (polj. sosna m. jela, pinus abies Linn. — duma ti, (ras. du- mati) m. misliti; —n j y n, m. sada ; zde, m. ovdč, i silu drugih vlastovitih ročih. Izraze za metafizične, duševne i božje sposobnosti prhnili su Eeziani od susčdah Talianali n. p. voluntad, eternitad, m i s e r i k o r d i a, malic ia, kreacion, krc at (stvorit) i t. d. Izraze za domača potrčbu odFurlanah: piro n m. vilice; tavajoč m. ručnik; plat m. tanfi r ; kova m. postelja i t. d. Iz toga vidiš, dragi prijatelju ! daje Rezianski jezik od mnoge važnosti za liistoriu i filologia slavjansku. Tu se poradja pitanje ; j o su li Reziani prvošolci ili prillaci ? — -Ta sudi in, da ni su prvo-solci. Da su prvošolci, njihov bi so jezik bio polag moga mnenja morao čistie sačuvati. Buduč daklo, da je njihov jezik toliko kamenah od svoga filo-zofičkoga ustroja izgubio, to se pita : na kojern jih je mestu ostavio i po kojem putii prosuo? — Da su Reziani iz Rus io došli, kao što je mnenje mnogih, to verojatno nije, niti se iz dogodovštine dokazati može, prem da nokoje forme za to mnenje govore. A da su Reziani s iztočnim včroizpovč-danjem amo došli, za to mnogo porod starega pre-danja, k oj e je još na koncu pros. včka živilo , govori. Kod Rezianah se zovemisnik j èro (od grčkog t'ipzic), Crkveni spčv još i sada mnogo na staro-včrsko spomnijo.*) Ustroj oltara Ravanačkoga (glavne župe) jest sasvim grčki. Danas sam našo n istoj erkvi j o dan stari kip bogorodico, na kojem *) Crkveni pomočnik, momče S tifa n poje svojim tankim glasom: „Domino miserere! kao kol srbski djak svoj: „Gospodi pomiluj.“ još razgovetno stoji up »v t. j. jasžtsp flčoo (bogo-rodioa) u istoj cric vi. U to Bilah imade jcdna stara crkva, kojo ja još vidio nišam, nu <5u ju poslu obtida promotrit. Kažu, da imade tamo jedna stara listina na pcrgamomi od g. 1128. — VSrojatno je dakle, da su uskoci, koji su se iz Arbanie poslč razora Skendorbegova gospodstva pobčgnuvši pod mletačkog krilatog lava zaštitu postavili, te jih je milostiva republika mletačka amo po ovoj neplod-noj krševini razmèstila. — Eeziani su sada dobri katolici, na svakoj peéi i na svaki skoro deseti korakaj puta stoji s desne i s lève gvozden križ na kamen ili divo postavljen. Sada se moli i u crkvi pojo latinski. Sadašnji župnik, česti dostojni pr. g. O d o r i k o Butolo , rodjen Bezian, naučio jih je u narodnjem jeziku moliti. Svčtovne njihove pčsmo su tužne, napßvi glase skoro nalile na zagorske. — Sutra cu opet dalje prčko ovili gorah u Bučane (Plitseh), a odonud, ako Bog dade, u Bohinsko (Woohein) krajnske. Odovuda prèko gorah V i s e 1 n i c a (le Forche) i Golac prama zapadli stoje takodjer Slavjani. 1’olag imena sudeói, koje ponajviše na a c i i 6 izlaze, čini se, da su i oni dolnjo - ilirski uskoci. Nu vrčmo niti druge okolnosti nedadu, da jih sada posètim. Stoj zdravo. Tvoj iskreni Stanko. Mi ovomu od jedne mostrane, nu drago nani i srodne ruke ])isanoin listu*) samo jošte jedino ho -čemo da doprimetnemo, kako su igrala pojedina lica. Mi smo se u toni prestavljanju uve rili, da je naša mladež veliki naprèdak učinila, odkako so jo porodio kod nas duh narodnosti i domoljublja. 1 ločim prie toga, ako oduzmemo nčkoličinu teoretičnih ii školi stečenih z nanj ah, nisu naši mladici nista znali što jo život, i šta je svet, sada su ve6 kadri isti život, isti svčt na pozorištu dramatično m istruito predstaviti. Zaisto ne mali zadatak za ljude, koji još školah, dapače n e koji iste gimnazie vstavili nisu. Kruna našeg večera biahu gosp. J. Car, E. Halper i Drag. Špeciari. G. Car predstavi» u prvom komadu rolu oberlajtnanta tolikom živom i istinitom vatrom, da mu punim srcem pohvalil priznati moramo. Hvala mu i na torne, što je svoju ponČšto polag našeg sadanjog stanja sasvim dobro i lepo promčnio. I u dingom je komadu, prvemu sasvime protivno stoječe lice (g. Prudovica) ipak s istom včštinom i istinom predstavi». [Jz njega je it prvom komadu igrao najvažnie lice g. D. Speciali. On je starog serežana predstavi» puno dobro : istu ljub a v i včrnost, koju uose naši prosti gra- ) To je Sroznjevskov list o teatru u Krapini od 30. kolovoza 1841., tiskan u Danici isto godine na strani 149., u kojom pripoveda, kako su se u toni gradiču prikazivale igre : 1) „H or vat s ka v č r -, no st“, 2) „D roj 7*77“. — Tomu listu dodajo nicari prama cani i svomu oflciru. G. Eduard Hal-per pojavio se je vec u prvom komadu (gradjaniu Yogerski) kao igralac okretan i nadaren neobičnom komikom, te bude odmali posle nekoliko smešno proiznešenih rečih ploskom i pohvalnem vikom na-gradjen. Više priliko imadiaše do razvitja svoje smešne sile (vis comica) u drugom komadu, gdč je predstavljan težki dio (Riberoviéa), te igrao kao isto živo srebro. Šteta, da nije pozorište bilo prostrarne , gde bi mogli biti njegovi skoči i poskoči bien à propos. Slčdilo ga je pleskanje i pohvalno vikanje bez konca i kraja. — Gospodin humanista Eozgaj igrao je takodjer svoj dio (lèkara) puniin dostojanstvom, za k oj c smo mu predstavljenje dr-žani. — Nemožemo i ostale mužko osobo bez polivalo mimo iči, kao što su gg. Ježek, Lončaric i Folge. Najpače zahvaljujemo gosp. narodnemu učitelju N. Ježeku, kol se je polag svoj ili drugih domačih p o šalah potrudio učiti i predstaviti težku rolu kapetana. Culi smo, da se je g. Ježek takodjer s drugo strune odlikovan kao gostoljubiv domorodne, primivši naimo na konak izvansku gospodu dobro-voljce. — A šta černo da kažemo o ženskih licih V Odkuda čemo uzeti rččili — prikladnih za izraziti svu našu blagodarnost milima i premilima domorodkama gspdč. Ivani i Ljubici Pracaicevim, što su se potrudilo igrati role gosp. Cifranovičke i sobarice Ružiče. Alto pomislimo, da ove gospodične još (tako rekuč) praga svoje zabitnosti prešle, dapače nikad teatra vidile nisu, to se razumi, da se nebi njihova igranja mogla meriti merilom stroge umetne razsudnosti ; nu ništa ma nje mo- ramo priznati, da su tako dobro igrale, da niti više zahtčvati mogli nismo. Osobito hvalimo po-mnju, kojom su si narodnje oprave načinile, tako da još na balu i po balu nitko Ružiče zaboraviti mogo nije. Hvala njima — velika hvala ! Krapinski so je orkestar pri toj prilivi na toliko odličio, da bi ga gleded na izbor komadali istemu zagrebačkomu predstaviti morali. U Zagrebu dana G. Rujna 1841. S. V. G. Bèli Kranjci,*) (I)opis iz Kranjske. Tim naslovom nazivaju se svikoliei po Kočo-varih od drugih Kranjacali odČljeni žitelji oko 40 hiljadah ljudih, razprostirajudi se po celoj Me-tličkoj okolici miz Kupu od Žumberka tja i preko Osivnice. Ime ovo im proizhodi od njihovo bide nošnje, slične odčlu, kojim njihova braca u Hor-vatskoj odevena hode. Narččje njihovo suda ra pod-punoma sa Horvatskim, nu tom razlikom, da se je od ono strane Kolečaja brega po Poljanah i Kostelu boljo Dalmatinsko nareklo zasadilo, toga radi so du je od Metlike i po Vinici govoriti : raz-stanok, povratek, steza, lonec ; po Poljanah palco i Kostelu : rastanak, povratak, staža, lonac. Dvo-broj se na ovom zemljištu ved nigdi nečuje, kao takodjer i poluprošasto vršme, osim bšše. Bududi *) Iz Danice g. 1841. str. 197 sl. Kranjskega, mogn pisatelji Kranjski, stono i marljivo rade, iz toga krasnega Imnara na sav du šale crpiti boz ikakova ukora, da se horvate. Stanovniei su ovi, kao i ini Kranjci, veroza-kona crkve zapadne, raz mi Marendolacali i Bojan-čanah, koji crkvi iztočnoj prinadleže. Od mrzosti poradi včroizpovčdanja ovde se nista neznadc, idu bo jedan drugemu raditi i na uzaimnu pomoč. Stasa su t.oli lčpa i uzorita uzrasta, da po mnenju Ljubljanskega kneza vladike, kol stanovito svoje podložnike najbolje pozna, sve ine Kranjce lepotom i jalcostju dal oko nadilaze. O s im Marendolacali, Bojaneanah i Poljanacali, koji su odviš vaironi, svi su ostali čudi vele krotke. Od toga imadoh lépu p ri li leu osvčdočiti se na blagdan velike gospoje ii Kostelu. Tu se, buduči da je na medji, sa Horvatske i Kranjske mnogo ljudstva sakupi, na svršetku božje službe mnogo sc vina popi, osobito priinorslcog, ljudi biše veseli, prijazni, a na večer otidje sve mirno kuči veselo po-vajuči, koji paleo nemogaše ravno iči, mrvičak od više ponapit, taj bi izpod rame nah nježno odveden. Trudoljubivost ! priskrbljivost čini se da im je prirodjena, j er, čim dečak počne sviti.ee nositi, več nastoji, da si šta pribavi ; jeseni odlaze m riževi i mladiči, leojim oleolnosti dopuste, po trgovini, nčki n Ugarsku, neki il Krainu (militar), lički u Nemačku, i takovim načinom imadu s vojoj obrtnosti zahvaliti, da prem ako su mnogobrojni i primorani u neplodnem kraju živeti, vendar lieo-soču nikakve skudosti. Pšenica i vino su kod svili, osim Kostela, najpiemenitii proizvodi njihova truda; a ipak je vino puno od svoje prve cene izgubilo, o d kako Štajersko slobodno bez svake hanni.ee it Kranjska dolazi, j erb o si Gorenac (Oberkrainer) laglje Sta-jerskoga vina s manjimi troškovi po Savi dovede. Vinstvo je i ovdS uzrok da siromaštvo tik velikega bogatstva prebiva; j er vino nerodi svagda. Jedmi plodim godimi, sledi cesto više, ako ne sasvim neplodnih, barem slabili letali. Premožnemu i bogatemu to ne škodi ; dapače to mn puno prudi, da još bogatiem postati može , jer on kupi obilje plodne godine, te ga neprodaje prie, dok vinu céna poradi slabega leta neposkoči. Takovim se načinom ne-staja i pomanjkanje neplodnih godinah obilno na-domeštuje. Siromaški kmet nasuprot mora svake godine lètinii prodati, on mora dakle i najbolje vino u času obilnosti jevtino prodati, i kada opet, nastupi nedaea, mora j a da n stradati. Kolo se u nškojih kraj e vib i ovde još u oéloj svojoj staroj svečanosti vodi tom razlikom, da dé-vojke n stranah ovili same bez momakah igraj n ; držeči se uzaimno rukama za džepove na dolamah počnu na olcolo, dva koraka na préd a jedan natrag stupajuói, pévati : Shiraj se, shiraj lèpi sbor Prelèpìih sveli mladèh dèvojak. U sled toga pevaju se različne ljuvene pèsme u čisto ilirskem narečju, razmi nškojih sitnih pro-mšnah, da se čovek zaista diviti mora, misleci, kako su se te pesme u kranjsko zemljište zasaditi mogle. TJ dokaz toga samo jedan izgled : Šetala se lepa Jane, Mimo brèga hladne vode, Li vodo se pogledala, Sama sebi čudo dala. Moj ti bože, kó sam lepa, Lepa, tanka i visoka, I)a ja imam orno oko, Valjala (vredila) bi gospodina! Tko nevidi, da ju tu sve čisto ilirsko , samo — u vodo — ukrao se je — o — naniösto — u. Kolo se » novic doba redkokrat vodi, samo o velikih svetkovinah i drugi dan posle zaruke (ven-čanja) na pira, ako ml ad oženja nije udovac. Virai običaji imadu nčšto slična običajem starili Eimljanab. Na dan venčanja iza rana, prie nego danica pomoli lice, dojdu svatovi s zaruč-nikom na nevestin dom. Da odmah neunidu, mora se nétko izmedju nevestinih pirnikah naéi, koi ostroumno, zboriti znade kratkočasno zabavljajuci ih, da im prie prodje vrčme. Unišav n kudu sšdnu, no ne okó stola, nego po klupah. Zdela puna ora-hah i lešnjikah jurve čeka pripravljena na stolu. Nevesta bude sva plaha iz kakova kuta, ili lož-nice dovedena, te stupi k zaručniku, koi, metnuvši sa ramenah plast, ulivati podatu mu zdelu s lčš-njaci, baci ili p rama vratam medju dštcu, i posli toga, odrekavši se dècarii, pruži zaručnici desnicu, koju zajedno s zaručničinom sklopljeni! starešina vinom poliva krsteči, i besedeči : „U ime o te a i sina i dulia svetoga“, našto ostali svi rekiiu: „amen“. Sada stopram sèdnu oko stola po redu svoje časti, prvo mesto obuzmu zaručnilc i zaruč-nica, koja još sada nikakova uresa neima na glavi, osim parte (venac, Stirnband) od bisera. Prie nego doba dodjo, da otidjii na za ruku, odpuste nevestu iza stola, koja da àvakomu svatu jio rubac, i otidje se rèsiti za venčanje. Kada se nevesta svienimi vrbcami nakiti, vencem od bisera i lcrunom od če-skoga kamenja uresi, dignu se svatov! na noge streljaj nói i razne pesili pèvajuéi, a nevesta daje svakom», koi joj na susrčt dedje, malo bčloga kruha iz džepa. l’o ovršenom včnčanju, dočim s vatov i polagamo od crkve kuci idu Kraljeviča Marka pèvajuci, hiti vojaSica (druga rica, paranympha) s nevesto m u stan, te kada unidu, zatvore vrata čvrsto sa svili stranah ; nevesti u kuhinji na kolena sčdne dečak 7 ili 8 letali star, koi se toga radi kolènòic zove, i znamonuje želje, da bi joj prvi porod muž-koga spola bio. Nakon toga nevèsta za stol sčdne u odbitnosti svatovah se najedo i napije, da potle laglje mudrovati može, tobož , kao da malo jede i pije. Ali eto ti skoro krike i vike : Dajte nam nase blago ! Tu se badava odgovara : ovdč neima nika-kova blaga. Kada se več tomu nikako odoliti ne-može, vrata se sirom otvore te stara baka, u grd kožuh naopako obučena, izide medju sva to ve, po-pleše malo sa zastavnikom, ali, buduci nije pravo blago, na tlih bačena hude. Evo s nova zaori o pet vika : Dajte nam naše blago ! Našto izide druga-riea, pleše opet sa zastavnikom, i on ju po dokončanem plesu kod sebe sadrži. Opet zagrmi i po tretji put krika : Ovo je naše blago, ma nije još pravo ! Sada izide nevesta i lašteca se svojim ure-som, obveseli malo i veliko ; ali tude neima za- stavil ile uikakova posla, nego raladoženja k njoj ljubežljivo stupivši, nježno ju izpotl ramenah primi, te se š njom zavrti s takovom hitrost]u, da ju, alco jo pravi junak, samo na rukama nosi. Posle dokončanega ovoga prizora, kojega, da vidi često se čitavo solo sakupi, unidu u kudu, zastav nik priveže zastavu vani na kucnom uglu, da se znade, gdč se piruje. Velik kolač, nakitjon slikami od svake vrsti zvčrih, visi na šarenoni platnu nad mladim parom tja do večeri. Na večer se sakupe sve devojke eč-loga sela u nevčstinu kudu, dobro se ponavečoraju, i poemu dve po dve pèvati : Mrkla noe je na Zemljiču pala, ili : Tri mi se grada bòliju i t. d. Kada palco vide, da se raztanak približuje, pèvaju : Stante na noge svatov! ! vaša je doba odhadjat, naša je .loba ostajat i t. d. Sto svatovi čuvši stanu svi, svaki svoj lesen pladanj u m kali držuci. Jestvine se sa stola odnesli, drugi beo stolnjak se prestre, i na srèd stola metne se hleb pšeničnega kruha ozgó izkružen. Za tim poč mu svatovi s pladnji na stol trkati, pčvajuci : A it’ k darom, ait’ k darom. Pristopajte, darovajte, Nasu uiladu nevestica Svaki barem po šesticu Ait' k darom, ait’ k darom 1 ta se pesmica tako dugo ponavlja, dokle darovanje traje ; odosad devojke dve po dve sa svojim ljubkim glasom prilažu : Daruj èaùe, éerku svoju zakon ti je. zakuri ti je ; A ko I' nočeš, al' se kratiš zamer ti jo, zamer ti je; Daruj majko, éerku svoju zakon ti je, zakon ti jo, Ako 1’ nočeš, al’ se kratiš zamer ti je, zamer ti jo. Daruj bratce seku svoja zakon ti je, zakon ti je, Ako I' nočeš, al' se kratiš zamer ti je, zamer ti jo. Pesmica ova traje do s vrše tka darovanja, samo što se primetju imena : Svačc, ujče, stričo, ujno, strino, teto i t. d. Svaki, koi dar donese, poljubi se s mladim parom, te ako novac daruje, zabode ga u hlèb, ako pako šta drugoga prinosi, stavi na stol. Suscde daruj» predivo ili šta od prtnjeno pratesi, svaki želi, da mlademu paru što u dar dado. Na svršetku sc sve na stolu saveže u rubo i odnese se za novčstom na novi dom pod imenom — cula. — Kada se svatovi sa mladim parom na put spre-maju , pčvaju d e vojke : svoje čačke pozabluj dč-vojko, tudje čačke poznavaj ncvčsto ; svoje majke pozabluj dčvojko, tudje majke poznavaj nevesto. Našto udri u plač nevesta i sve što je rodbine nje-zine, dapače mnogi drugi pribitnici od toga žalostnega prizora ganjeni suzo rone, i evo sve veselje u žalost se preobrati. Iduói preko praga iz kuce, pčvaju dčvojke : „Poznavaj dčvojko, kuda te svati vodijo (e) : Čez one gore visoke, čez one vode gli-boke.“ I to se pčva, ako se baš i k bližnjemu su-sedu dčvojka udade. Kroz selo iduči p rate dčvojke svoju bivšu drugaricu nevčstu pčvajuci : „Naša je, naša dčvojka, našu je junak prevari! lio)“, te ju sprevode do sestanka s dčvojkami, ko j e na susrčt dojdu mladoženji iz njegova sela ; ako li ih pako ni je, jer su višoputa srdite, što se d rugamo ženiti išao, idu ove na njihovu sramota tja do onoga sela i višekrati u nutra. Tko je èuo Brinjanc u Militarli pčvati, može si napev, kojcm se ovde ženski i mužki spol služi, misliti, samo da je napev ženskoga spola milii. Da to s ve u Poljanah biva ovako, to je gola istina. Vila jo kod njih neka gorska il belo obučena zona vitka i gorostasna struka, koja ima vlast s redu deliti. Toga radi se duje desto pripovčdati, da taj, ili o naj samo iz toga uzroka toliko ovacali ili kozah imade, jerboje našo vilu spavajuéu, te joj je senu nadinio. Vila probudivši se, opazi udi-njenu joj dobrotu, i od goleme radosti prama doli rodi neu užežena, traži ga brzimi korači, te pita nadjena šta od nje zahteva? zatim poda mu u izobilju, sto je poželio. 7. Rut u gornje strane.*) Izmdnk iz listovah na goapodju Drag. Št.— rodj. Kr čevu. Sadržaj: Put iz Zagreba u Karlovae. Družtvo na putii. Obraz Krajine. Doček u Karlovcu. Dragoila J reva. Put iz,- Karlovca u Metliku. Brajei. Obrtnost Kranjaoah. durovo. Dočok. Metlika. Obraz Krajine. Bèli Kranjci. Krasota ženska. Kaóni život. Narodne pčsme. Napevi. Novi vandalisam. Ko j irnadu upi iv narodni običaji na pobožnost i moral? Put iz. Metlike u Novo Mèsto. Uskoci. Hrast. Draga. Dočok h kuói Damjanoviča. Značaj Uskokah. Junactvo njihovo. Put iz Hrasta u Novomčsto. Mi smo sinod stigli amo. Pratilica naša bila je kisa debela, koja nas nasršd Uskodkih gorah zateče, i vérno do pod ovaj grad sprovede. Sinoó ti nisam imao kada pisati ; glavni naš posao bio je sušiti kabanice i ostalu prtljagu, koja nam putom do poslednje niti prokisnu. Sada sedimo u gostio-nici pod suncem (zur Sonne), nu koje nam ipak još ni j e ogranulo, jerbo konak ovaj mrkó je kao noe. Sobemrkle, ulica izpred nas mrlcla, licamrkla s desne i s lčve, jednom rččjom : sve je oko nas mrk lo i nepriazno. Mi bi se još jutro s bili digli odavle, nu kako ? Brzovoz Ljubljanski prošo je več jučer, a druge Zgodne prilike nočeš nači ni za težke novce. Ja namrštam lice i hoču da se srdi m, nu Izmail kaže : Vsio k lučšemu ! to se pri tom tako srdačno nasmöhne, da se ni ja smèha proci nemogu. I ljutnja me ostavi barom na polak. Tim sšdnem k stolu, uzmem divit i hartiju, da ostalu polovinu utopim u sladkoj uspemeni na Tebe i na put, k oj ega sam dosad prevalio. Evo me dakle opot u razgovoru s Tobom, draga posestrimo ! Ja ti priobčujem sve, što sam vidio znamenitieg i cutio i sto bude (sudim) i za te od bareni ikolike cene. 8 tčsnim žalostnim srcem ost,avlo sam 31. ožujka Zagreb. Kad sam sio na hintov, oinilo mi se, da sam se več s citavim svetom oprostio. Tolike mile (radostne i tužne) uspomene povratjahu mi se u zabunjenu glavu, uda rab u na žalostno srce. Tek čim povuku konji hintov, koj stane štropotati po taracu, i kolebajuči se leteti pram Savi, olagne mi malo po malo srce. Stanem razmišljavati, da nišam žena, nego čovčk, muž, domorodac, koj valja da je pripravan , oprostiti se sa svini, što mu je milo i drago na o vom svetu, ako to iziskuje korist domovino. J tim sam se opet sasvim razabrao i umivio. Bilo nas jo u hintovu četvorica : Ja, Izmail 8., Ivan M. i francezki jedan trgovae — sami složni ljudi. Samo izmodju Izmaila i Francoza porodi so kratak boj, kad se žametno reč o ratu izmodju Francezali i Elisali. Uzpali sc vatron Francoz, uzpali sc i sin severa, roči jim se stanu sipati iz ustnih i očiuli. Nu eto čucla, eto silno moči izo-braženja, kojo svagda rado priznajo pravicu makar i neprijatolja išla. Francoz uzklikne : „Marengo i Slavkov (Austerlitz) !“ a Bus : „ Mo sk va i Bo rodino ! “ i tim se prekine puškaranjo, Francoz pruži svomu suprotivnilcu ruku, koj ju prilivati i srdačno stisne i tim se sklopi opet mir. 1 mi smo do Karlovca proveli čas opet u slo zi smijuč i Kaleč se. P ut izmodju Zagreba i Karlovca neima nista osobito zna-menitog. Ponajviše sama polja slabo obradjona i praveke dubrave, kojo s lèva iztičn do Kupe. Tu stoji večina prostoga plemstva, gradomedje Zagrebške, Turopoljci i Cvitkoviči. S desna se dižu najjužnie predstraže Julskih planinah, tako nazvano UskoČke gore, od k oj ili je opet najjužnija Plešivica. Na najjužniem progorju Plešivice sèdi kao o ra o kakav grad Olcič, u vreme k ne z ah Celjskih od velike državne znamenitosti, lcoju i posle za vrčme turskih ratah zadržale. Sada u njem više nezuči ni o nižje ni čaše. Gospodar mu stoji (neznana upravo) ili u Beču ili u Budimu, a dohodci se dižu u Jastre-barskom gradu, koj stoji na desno uzput iz Zagreba u Karlova«. Medju Jastrebarskom i Karlovcem na-lazi so slobodna občina Draganič zvana. Tu sam vidio izvan trgovišta Jastrebarske najlepših kučali i najbolje obradjenih poljali, koliko sam taj dan očima zakriliti mogo. 1'remda smo več pod noe stigli n Karlovao, a to smo opet namestivši so na konak, potražili (ja i Izmail) našu domorodnu spi-sateljicu D. J—vu. Sirota je bolestna i utom gradu tako na glasu, da nam niti jedan od domorodaeah nijti znao kazati za njezin konak. Dr. J—va provela jc poslednje svoje godine » Némaòkoj i Talianskoj i gotovo na polak več zaboravila jezik materinski ; zato i sada slabo govori naški. Nu iz neurednog tog njezinog divana pro niče duh neobiean kod ženske glave. Njezine opazke o našem književstvu i njegovem buducem praven, premda se vidi iz njih, da još slabo poznajo narod i naj prve njegove po-trčbštine, opet au zdrave i izvorne. Nu najviše tešilo me jo iskreno nje z ino priznanje, da je vrlo zaostala u jeziku, i živa želja i težnja, da nadoknadi opet ono, što je zaboravila. A zašto bi me to tako tj e šilo ? Evo zato j erb o ja sudim, gde ima glave i volje i spoznanje samega sobe, tu de se nadvladat svaka zapreka i postignut svrha, za kojom SO toži ; ime D. J—va bit de nCkada slavno u 11-stovih literature naše. Vrativši se na konak, na-djemo tu izbor domorodaeah KarlovaČkih, ko j i nas patrio m ore dočekaše s punirai čašami i izgr-Hšo i izljubišo. Tu se jo pevalo i pilo u zdravijo läog zna koga ne, dok nas neprestignu polnoč. Su tra dan posle oboda o stavimo Karlovao udarivši putem p rama Metliki, prvom mestu u Kranj slcoj. 1‘ratiašo nas gospodi» Ivan M. Drum med ju Karlovcem i Kranjskem vrlo je lep, najpače do Netre-tiča, gladak kao po stolu. Najvedma sam se rado- vao narodu, s k oj im so sastasmo uz put. Momoi u bèlu čolni obučeni, visoki, tanka struka i zdravog okruglog slavcnskog lica. Zone tak o dj or pristale i Čisto obuČene. Bola košulja, modri zobunac modrimi gajtani i od svetlo boje izšiven, na glavi erven rubac, a na noguli postolo i crvene čarapo, eto ti odčlo Brajke.*) Butom sastajali smo takodjer množinu Kranjaoah, koji su pčvajuči išli s nato-varenimi koli u Karlovac. Bit če ti poznato, da se u Kranjskoj kroz zimu načini sila bačavah, rešetali, sitali, kolčvkah itd. ; k oj se tovar vozi osom u Karlovac i Zagreb, pa odtuda na ledjaina raznosi po čitavoj Horvatskoj, Slavonii i zapadnoj Ugarskoj. S takovim tovarom smo se i mi tu sastajali. — Taj dan slivatismo po kišovitom vremenu .Turovo, imanje gospode Vranicanjah, gdč nas dočekaše s lčpimkonakom i pravom slavenskom dvorbom. Tu smo ostali i coli sutradan, obazroli se po okolicah s ovc i s ono strane Kupe, posčtili Metliku, grad slavan od starino. Dogadjaji Metulja (sadašnje Metlike**) bit če ti poznati iz Banice. Taj so je grad *) Brajci zovu so Pokupčani, što stoje izinedju Karlovca i Metlike. **) Pitaj uči Metličane, znadu li oni, gdi je stao slavni Metulum stolni grad starih Japodah ? kazalni mi, da na mèsta, lcoje se zovc sada Tri fare ne-dalcko od Metliko niže prama Kupi. Na Valvasor pripovčda, da jo ta bio grad i samostan božjakah, od kojega se još za njega vidjaha razvaline. Drugi opet kažn, da je Metulum stao nčgde u Istrii, gdč sc još danas zove selo jedno M e dol a. A opet nčki drugi bezimenovic kaže, da taj grad nijc stao ni kod Metlike nit kod Mcdole, nego medju Ložami i Oblakom na Nutranjskom (Adelsbergcr Kreis) 36 godi nah pred Isukrsta branio junaČkl proti navali rimskoga imperatora Cesava Augusta Oktaviana, le oj pred njegovimi bedeini malo da nezaglavi. 1 žene su se branile junački žrtvujuči i decu i život, da izbčgnu sramotil robstva. Lepo ti jo pogledati na okolice Metličke. Kad čovek dodje iz Horvatske, raztvori se pred njim prekrasna panorama: Od Kupe p rama severu dižn se brda, na lcoje naslanjaj n sc kao na ramena opet sve višje glavice, dok nestignu na vrh, k oj deli korito Kupe sa njezinimi vreli od korita Krke, bele od črnili Kranjacah. Oso-bito divno ti imadu lice brdašca, sto sil najbliža. do Metliko i oko nje bi reko raztrešena na način nriaških štitali, kao da su se ovile giganti otimali s Jupitrom o carstvo neba. Ili je valjdaBog odlnčio stvaraj uči svet vstaviti zlamen, da če sc tu oriaški sinovi Japodijo hrvati proti silnoj vladi .Jupitra Kapitolinskog i krvožednim njegovim orlom ? Sva-kako mora , da ima nzki vez izmedju stvorbah božjih i stvorbah dogodovštine iz cinah sastav-ljenih, makar onda svi tobože mudraci toga nevi-dèli ili videči tajili. Kako je Bog stvorio svčt, nje- gdč još danas ima selo jedno, lcoje sc zove Notule (vidi. Illyr. Blatt. 1840. br. 7). Tko ima pravo, to neka razsudi o naj, 'komu je Bog dao mozga i uz-trpljivosti za podpuno iztražiti stvar to 1 i duboko zakopana i razsuaiti ju. Nu ja vrlo dvojim, da če ikad doči do te stanovitosti, zašto ved davno ncima više ni traga gradu tomu, i Appian, koj je živio malo posle, kako bi razorih grad Motni, kaže: „Civitas incendio absumpta est, ita ut null um tara ingentis Urbis s u perluerit vestigium.“ (Appianus do bello illyrico). govu s tvorb ii tim nije savršio, jerbo bi tim metnuo konac svakoinu naprèdovanju, nego on sad resi i savršuje stvorbu svoju nevidivim putem dogodov-stine, n kojoj on upravlja rukama ljudih i narodab. On je još uvok na i mar (majstor) a ljudi i narodi samo su njegovi težaci. — Narod, ito stoji medju Kuponi i Kočevjem zovo se „bèli Kranjci“ porad toga, što nosi i mužko i žensko kao Brajci odèóu od bele čolio. Stari kranjski zemljopisac Valvasor zove i njih ko i Brajce Horvati*), koji su se za v rèmo turskih navalah hrabro i junački bi vali pod svojimi vodjami Gušiči itd. 1 doista nebna izmedju njih u značaju nikakve razlike. Onaj isti stas i obraz u obojice, gotovo onaj isti kroj odela i naročja. Sto imade u belili Kranjacah nškojih rččih, koje nebna s ove strane Kupo nego se s one strane Uskočkili gorah govore, to jo plod državnega razdruženja. Tako se na primjer tu govori i spet i o p c t, sdaji sada, drevi isnoči, itd. Naše sestre oko Metlike vrlo su lSpe. Toli milih čarnih očiuh i krasnih sitnih bčlih zabičali nišam još vidio. 6ovčk bi reko, da je nas Lučič slažuč k runu od ljubeznih *) Diese Landesgegend ist eben diejenige, welche wir in Crnin, insgemein liout Crabaten nennen; ob es sehen, in Crain, und auf dieser Seiten der Cuip ; hingegen auf jener Seiten eigendlich das recht Croatien (oder Krabaten) liegt. Weil aber Froyer-thurn, Wcinitz., Costi, Tsehornembl, Möttling, und sonst alle die .Ocrter überall da herum — die Krabfttische Sprache, Tracht, Sitten und Gebräuche führen: haben sie auch den Nahmen Creations oder Krabatens mit dem recht-oigendliohen Krabaten gemein u. s. w. (Walvasor, Des lterz.ogthums Crain topogr. hist. Beschreibung III. Th eil 11. Buch). pésamah „Uzor lépote “ od dévojakah ove okolice snivao. Sta mi se jo u Metliških krasotah poved očinh i zubih dopalo, mogli kazati način, kojim spletajo kosu. Opletale (Coiffure) takav dragota je gledati, i cenim da hi vrlo dobro odgovarao i naj-lčpšoj glavi izobraženih lepoticah bez uštrba lepote i blagorodstva. Išli smo takodjer u selo prvo, sto stoji do dvora Jurovskog, da vidimo , kako narod živi. Sela ovdašnja (s desne strane Kupe) imadu izvana lice slavonskih vesih po Štajersko) i Kranjsko) , nu iz mitra opazuješ još lice pravo južno-slavensko. Patriakalske uredbe : tu ima još više oženjenih sa svojimi posebnimi komorami, nu opet češ težko naci od više dve tri komoro, gdč ih me-djutim ima u dolnjih stranah višeputah do deset, dvanaest*). Da ni iz durova neodnosem prazne torbe, zaprosim od ovdašnjih dévojakah i snašah, da mi zapčvaju po koju pčsmu, na koj poso se i kada tada sklonu. Ja zabilježim nčkoliko pčsamah o krosu, koledi itd. Prepisivat rčči od pčsamah nije mi baš mučno išlo za rukom, bududi se ovdč pčva jedan isti red po dva tri puta uzastopce. Nu težke ti muke bilježiti glas. Ja sam se mnogo znoj io oko jednog jodinog prastarog napeva , koj ega pš-vaju tako zvane ladarice**), obilazeci sela, nu *) U gornjem Posavju u lcudi Bušidova kmeta Stu-parióa ima seda m deset i dvč komore, t. j. onoliko oženjenih mužkili glavah. **) Ladariea, reč izvadjena iz rčči : Lada, koj a biaše u starili Slavcnah Boginja ljuliavi, zdravlja ! svakog drugog blaga duševnog i tčlesnog. La-darice bile su dakle po svoj priliei u predhri-stjansko doba sveštcniec boginje Lado, i toj sasviin tim nista lieobavili. Istina, ja nišam baš muzik od zanata, nu ja sudim, da bi i maj sto r u toj štruci umötnosti imao no mala posla, moraduéi prvo zdravo misliti i razmišljavati, dok bi našo ključ do tih divnočarnili, tajnah punili glasovali, koji se slčvaju s ustiuh do uha kao molitve sre-brovlasili kalugjerah po veličanstvenoj crkvi sta-rinskog manasti ra; i uda raju na srce slavonsko kao svoti glas iz starine zovuci pokolenje sadašnje na promišljavanje i spoznavanje. Priznati moram, da nišam ništa na toni svetu još čuo, žto bi me bilo tako divno uzhitilo, i nekakvom svetom čarobom zauzelo. Nu žuli bo že žice uzhitjenja moga odapeše nčšto p6vačioo, kaìuéi mi, da su sada pSsme ta-kove greli velik, i da je devojkam zabranjeno od sveštcnikah prokletstvom duše pèvati ih javno obi-lazeei sela. Ta novina vrlo me razžalosti. -ladni puče ! (uzdahnem) ti najsirmašnia siroto medju narodi, tebe oglobiše divji narodi, neznabožni sinovi, kojim te Bog izniči pod krilo i zaštitu, utlačiše te u prah, a sad evo i dušni tvoj pastir diže ruku, da ti svuče poslčdnju košulju, koja prikriva go-lotu tvoju i stid tvoj, trže i kida poslšdnjo kariko lanca, koj ti dušu vežo le veri i čestitosti. O 110-srčtni slepci, koji diraju rukom uništenja u običaje naroda. Mnogi misle tim steci včnac u službi crkvo i Boga. Niposto : Oni u suprot tomu obaraju jedine čvrste temelje crkve — temelje pobožnosti službi otlgovara i današnji njihov poso. Ladarioe liaimo obilazo sela od Trojakah va ilo Ivanja pò-vajuéi pred kuóami učsme, u koj ih so pripèva Lada, a kutii želo svaki napredak. i morala, jerbo najčvrstja je crkva, što se gradi na narodnost, najčvrstji včrozakon, što je osnovan na značaj naroda, stopljen s njegovimi starimi običaji, i najiskrenia i Bogu najmilija pobožnost, što iztiče iz tog vrčla. O va je istina dogodovštinom vSkovali potvrdjena. I ja silm obavčstio sam se smatrajuči puke južnoslavenske, da su najdubljo ugrezle one grane u blato nemoči fizične i moralne, kod kojih je največma propala narodnost, običaji starinski ; i da tu, gdč se najmanje pčva, ima i najviše pijanicah , bludnjikah i drugih opakili ljudih. Istina je, običaji ti ponajviše su iz izvora predli rištjanskog, nu oni su ili tako bezazleni i ne-štetni, da su ili več sa svim korenjem zaraštjeni s čistim stablom hrištjanstva, i bezazlcno rastu uz njega, kao jablan neplodan uz vinsku lo zu, k oj a je do njega usadjona. Pa nije li lud onaj čovčk, koj sad ide čupat i izkorčnjavat običaje te ? Nije li lud vinogradnik, koj posčče jablan, po kojeg hvojah razgranala se loza? O da bi ta gospoda učila narav svojega stada, dogodovštinu narodali i včkovah, obavčstila bi se, koliko je prosvčti po-gibeljna, Bogu i čovččanstvu nepovoljna njihova pretčrana revnost. Stari običaji narodni nalile su lištju stanovitih drvah, koje ostane na granali do dojdnčeg prolčtja, dok mlado nenapupi. Odkine li se pred vremenom, nanese mraz, od kojeg drvo razpuca i posuši se. Ostavi ti trčba običaje naroda kao listje staro na stablu drva. Kad jedilom dedje pro-lčtje, sine sunce prosvčte, pognati če novo mlado a staro odkinut se od naravi, i prostrčt na zemlju, bez štete drva, bez štete naroda. 3. t. m. oprostim so s drugom našim I. M—60111 kronusmo iz .Turova n Mctliku, gdč smo si najmili kola za Novo Mósto. Iz Metliko ido dnini uz brdo. Tu se još jedilom obazrčmo, da tim kla-sičkim okolicam kažemo poslednji naš ostaj s Bogom. Prekrasne doline, k oj a so razklada kao šaren sag po carskom patosn — po klasičkoj toj zemlji. Izmedju gorah, k oj e cino okvir toga kipa, prolèva se zelena ICupa krivudajuéi amo tauro 111 e-d ju zelenimi livadami i njivami tako, da se višopn-tali opet vrati gotovo na ono isto mèsto odkud je došla, i čini sc da i ona čuti kras o tu te doline, te lagano teče i težko ju ostavlja kao novčsta kuču majčinu, koja se često plačuč obazira, kad joj valja ostavi ti ju. Ili valj da Kupa, čineci medjaš izmedju Hrvatske i Kranjske, sluša ovdč čudne povšsti, to ih s one strane pripovèda? Ima na nebu i na zemlji stvarili mnogih, o kojih naša mudrost niti nesniva, kaže Shakespeare. Na putii pojave nam se dva lica, koja nam činialm naveštjavati divnim svojim odčlom, da dolaziino jircd vrata novog sveta. Sastanemo se s dvčma Uskokinjama, k oj e 11 što na glavi nosahu. Pitajuéi ili: „Kuda ako Bog da?“ odgovore nam : „8 trbuhom za kruhom !“ I mi uda-rasmo več zaista pred vrata novega svčta. Sti-gosmo naime za času Hrast, selo, boje stoji dva sata voznega puta uz d rum, iduči iz Metlike u Novo Mèsto. Solo to razteže se s bučami svojimi s obe strane puta, i znamenito je po narodu, boji ovde stoji. S lève strane ob ita vaju sami prvoseoci Kranjci, a s desno tako zvani Uskoci kao najkrajna zapadna predstraža južnih tih naseonikah. Kako dodjcmo u Hrast pred prvu krčniu od dobroga lica, skočivši s kolah unidjemo u sobu, da si naročimo obed. Tu nas odmali obkole gospodar i gospodarica, u kojili po stasu i obrazu upo-z na m Uskočku lcrv, te mi se stanu klanjati i hvate ine za ruku, da mi ju cčlivaju, zašto po bradi mo-joj i stranoj odčči sudeó držahu mo blagi ti ljudi za Vladiku ili barem za Arhimandrita kakvoga. Tek posle kad im nedozvolim, da mi čine toliko poštenje, i u svetoj ili nameri obustavim , uzteg-nuvši ruke, tek onda im se o tvore oči, i priznadu bludnju svoju. Buduéi da je bilo još debeo sat do poldana, zamolimo gospodara , nebi li nam da o sinka svog Marka, da nam pokaže put u Drage. U Dragah potražimo popa, da od njega saznademo nčšto o životu i običajih svoga stada ; Popa nismo našli kod kliče, nego mater njegovu poštenu Stariču, koja nam kaza , da nije daleko od kuče , pa da če poslat po njega. Medju tim unidjemo u prvu bližnju kucu prostog kraičnika Damjanoviča, da Uskoka vidimo i kod ognjišta njegova. Dobri ti ljudi pričekaju nas radostno. Gospodarica i kci Angjelija odmali se požure, da nama što pristojnie načine mèsto, kud čemo sèsti ; a ostala drobna dèca poskaču kao včverice kud koje, jedno na peč drugo na klupu oko peči. Tu smo imali prilika razvidèti dobar taj narod po tčlu i duši. Stas njegov i odèlo istina može videt svaki covèk, kojomu je Bog dao oči ; im nama se je o tvorila i duša njegova, jerbo smo imali k tomu onaj zlatan ključ, koj je-dini otvara srce i dušu Slavena, t. j. umèli smo š njim razgovarati se narodnim njegovim jezikom. Posto bi gospodarica sa kóerju pomela stol i klupe oko njega i uljudno nas namčstila za stol, otide Angjelia iz sobe vratjajuči se za čas sa ubrusom, kojega prostore izpred nas na stol. I kad mi sluteči kud to smèra, stanemo so izgovarati, da smo naru-čili obed u Hrastu, stane nas gospodarica molit da uzmemo za dobro čim je kuča bogata, a to toli uljudniin načinom, da moraš pristati. A šta čemo mi ? Kuča (vidimo) da je siromašna, pa da ju mi još više oglobimo ? Nipošto. Nu kad vidiš opet za-brinuto lice gospodarice, koja se boji, da nam mo-žebiti mrzi njczin siromaški stol, a s druge strane opet najplemenitii izmedju bogovah staroslovenskih, lcoj još ovdč vlada, i koj nam se može osvetit, alco pogrdimo živi njegov žrtvenik ! Evo opet razlogah, koji nam kazaše : Pristanite ! Šta čemo ? Ajda de, tu možeš dècu za trošak kuée nadariti. I tako privolimo. Gospodarici se opet razvedri lice i stane nas s dozvoljenjem baš homerskim načinom izpitkivati : Od kojeg' smo mèsta ? Od kojeg roda i kolena ? Kuda putujemo ? itd. Mi joj stanemo kazati, da smo iz daleka putnici, i da obilazimo bèli svèt, da vidimo i poznajemo države i narode, da učimo jezike i običaje njihove, i razne načine življenja ; nad koj im se (homerskim) odgovorom opet i ona začudi. Medju tim otvori vrata Angjelia, doneše vilice, nože i hleba, a za čas posle na tanjiru nškoliko na umak kuhanih jajetah, koje na stol postavi : obšd zaista siromašan nu čist i toli srdačno ponudjen, da nam bude dražji od trpeze napunjene najbogatiim i najizbraniim jèlom svèta. Nu tek što mi zakusimo, dodje u sobu sluga, k oj nas zaprosi u ime svog gospodara popa, da idemo k njemu na obèd. Sad da vidiš gospo-daricu, kako se razljuti na slugu, što joj (kazale), té ra gosto iz pod krova itd. Nu mi da neuvrčdimo ni jedmi ni drugu strami, pojčdemo jajca, dademo, dočim se još gospodarica pregovaraše sa popovim slugom, dèci kradom nekoliko srebrnih novéiéah, i oprostimo so s gospodaricom, Angjelijom i intavola kucom. Pred kuéom nadjemo starca suha i bolestna, koj nas zamoli kukavnom nčmštinom za milostinju, pripovédajuci nam za mnogobrojne bitke, u koj ih so je on tuko za cara svog , što nam je razgalivši vrat i prsi dokazao mnogimi brazgotinami (biljezi od ranah). Domacica i Angjelija ne-razumivši, što on govori, mirno slušaše, nu kad mi o tvorimo kese, i njemu pružimo dar, da ti je sad videti opet ženo, kako ti navale na siromaha starca, psujuéi ga i kažuči, da se nepristoji napast o vat putnike, koji trébaju novce po svetu, u tu-djih krajevih, gdč neima nikog od njihovog roda i kolena. Kad to vidim i čujem, razigra mi se srdce, poterà krv u glavu, i nehotice obore mi se od mila su z e niz obraz. Mili narode (pomislim), kako si ti čist, ljubezan, božanstven u svoj oj prirodjenoj naravi ! Toli krasna stvori te Bog, a svet te nazivlje barbarom, čim nastoji, da ti satre prirodjenu dostojnost i obuče tudje odelo, koje se izvana blišti, a pod sobom trnje srce i goji zmije, zloču, strasti i opačine — izgladjeno barbarstvo. Šta ti više treba k sreči, nego da poznaš sebe i narode što su oko tebe ! — Tako sa sobom razmišljajuči ostavimo porodicu Damjanoviča. Dugo još stala je gospoda- rica s dècom pred kuéom vikaj uči za nami : 8 Bogom pošli dragi putnici ! Svuda bio Bog i srčča s vama !“ i kad im odzdravimo poslčdnji „ostajte s Bogom“, i zamaknemo za kuču popovu, činiaše mi sc, da sam ostavio poslednji p ut rodnu kuču, da sam vidio poslednji p ut brižnu svoj n majku i sestili : tako mi omiliše i domačica i Angjelija. Župnik Draški, gosp. Pr. sasvim svètski obu-čen primio nas je uljudno. Kako nas uvede u sobu, donose so občd, i mi sed nemo za stol. Kod stola žametne se reč o svenni i svačemu, pa i o Slaven-stvn. G. l’r. nije Slaven učen, nego na svetu bi se ( kao večina od nas) toliko naučio da ono zna, sta mu netrčba, i da je uz to ono zaboravio šta mu najviše trčba. Medjutim bi nam obočao, da če se u buduče s dušom i tčlom pobrinuti iztraživajuči narodni život svoga stada, i sve bi s uzhitjenjem slu-šao, šta bi mu mi pripovčdali o razvitim knjižen-stva domačeg. Nu mati njegova (starica do blizu 80 god.), živa je knjiga narodnih dragocenostih : pčsamah, običajah, poslovicah itd. Nu žalibože mi smo samo nčšta izpisali iz te knjige, (ja dvč pčsme). Mnogo nije bilo kad, jerbo sil nas čekala napuljena kola u Hrastu, a noč u gorah UskoČkih, koje smo još imali danas prevalit, da stignemo na konak u Novomesto. Trčba dakle, da se žurimo. A da ti još nčšta kažem o toni narodu’u obče : o njegovem obi-talištu, poreklu, dogodovštini, jeziku, običajih itd. Uskoči*) obitavaju po tako zvanih UskoČkih *) Tako ili zove politika. A ko ti pitaš Uskoka: Šta si ti?“ kazat ce ti: Ja sam Vlah ! onako isto zoTtt ih i bèli i orni Kranjci. gorah od medjašah kranjskih 8 jedne strane do blizu Samobora, a s druge strano prama jugu do brdah onih, što iztiču kod Slavetiča i Krašiča u prekrasne ravnice gradjanske Hrvatske. U toni kršu i kamenju okò Žumberka živuč stoje pod »pravom kraišničkom i čine 11. i 12. četu (kum-paniju) slunjske regimente. Izvan toga ima ih i po obližnjih kranjskih selih 36 kučah, a ono u Hrastu, u Mačkovcu, Božičevem vrhu, Jugorju, Malinju i Škemovcu *). Polag Valvasora bilo je u njegovo vrčme (u 17. veku) Uskokah i po drugih kranjskih mčstih n. p. oko Vinice, 1’odbrežja, Metlike i Crnomale itd. Nu za sada sam samo toliko saznao, da ima na gospoštini Krupskoj naselbina Mariindol, gdč stoje Uskoci držani metat ramena svoja pod puške slunjskoj regimenti. U sadašnji svoj zavičaj naseliše se Uskoci (polag Valvasora) u srèdini 16. včka (odkuda ? to Valvasor nekaže) po svoj prilici iz Bosne ili Hercegovine (barem čovek tako suditi može po narččju, k oj im govore). Starae taj slavi ili, da su bili u njegovo vrčme junači na glasu. Zakleti dušmani Turakah, nisu nikad praštali života neprijatelju, nikad neštedili imetka i klice njegove. Makar bio deset putah na godinu česar Bečki sklopio s Tu rei mir ili prestanak rata, Uskoci sasvim tim nemirovahu. Znadoše oni ništanemanje kud vodi put u srdce Turske, pred dvorove spahijah i pašah, u džamie moslimske, koje plčniahu i zapaljivahu. Na smelom toni putu mnogog smčlog četnika za- *) Škemovae jo selo čisto vlaško, u ostalih ima više manj e Kranj »cah. teče smrt u zemlji dušmanskoj, nu nista zato, težko i skupo prodao bi on svoj život : mnogo je majkah turskih zaplakalo, mnogo kadunah zakukalo i bulah u crno se zavilo. Dragovi ga nisu ostavili ni mrtva u zemlji prokletoj, nego naprtili na ramena i odnesli kuéi, i tu oplakali i sahranili. Kad se je dèlio plen : jaspra, cekini, škude, dragoceno odelo, srebrom i zlatom okovano puške, sabljo derne-škinjo, tu bi se spominjalo i njegovo junač-tvo, koliko bi odsčko glavah, i njegova bi kuéa dobila dio od pièna. Eto kip četnika ondaš-njeg! Nu buduéi četovanjem tim severno zapadne turske pokrajine budu izležene vččnom nemiru, navališe i turski kraišnici nekoliko putah na njih ; nu naši ih Uskoci svagda opaže, pa onda udri za njima u potčru : o trnu im plèn i opet ih zavru ù s praznima šakama i krvavimi glavami kuci, dok se najposlč nopotuže Turci kroz Vezira kod cara Garigradskog, koj nered taj javi s turskimi prčt-njami poklisaru dečkom, a taj opet razloživši stvar piše u Beč. U slèd toga bude poslan nčkakav nč-mački kapetan u ŽumberK, da tu zapovžda i uvede red, nu taj skoro plati glavom veliku svoju ljubav prama redu. Dodje drugi, i taj neotide živ. Tek s vrčmenom odlože malo po malo Uskoci svoju hajdučku narav, primerno okolnostim divjeg onog vrčmena, gdč se je do stoj ins tvo ljudsko mčrilo samo po toni, koliko je koj odsškao glavah, koliko popalio selah, razorio gradovah itd. Uskoci su još i danas rodjeni junači. Neima gotovo zemlje u Europi, gdč se nijo na početku tokucega včka prolivaia junačka njihova krv. Uskok je kršan, vi- sokog tanahnog stasa. Što se može najbolje viditi ii Hrastu, gdš su pomššani sa Kranjci. I Kranjci nisu malo postave , nu kad postaviš srčd njih jed-nog Uskoka, a e to ti živi kip Gulivora u sboru Liliputanacah, toliko nadvisuje stasom Uskok Dolenca Kranjca. Kolik ga čini stas junakom, a ono kip taj uzvisuje odugo njegovo lice sa prekrasnimi črnimi brkov! i sa dva orna živa oka, kojih pogled pronica čovčka tako, te mora véro vati, da su same te oči vec kadre potuči dušmanina. Sasvim pri-mčrna stasu je njegovemu i odeča : Košulja na vratu i prsiuh razgaljena , hlače skrojene od bčle ili sure čohe uzke tako da tšsno na noge priležu, črne čarape i hlačice i opanko (u Hrastu v idi o sam ponajviše mestve). Hlače pripasuje kožnim pasom, i ako ide po poslu izvan službe — čemerom. Na košulju oblači ječermu od črnog ili su rog sukna izšivenil crnom, modrem ili ervenom vunom sa putci. Vrh toga metje na pletja haljinu ili kožuh. A na glavu metje ervenu kapu, koju nose i dèca i dšvojke neudate. I žene nisu mnogo manj e od mužkih glavah, istih črnih živih očiuh i odugog suhog lica, što dolazi od toga, što gotovo vas teret gospodarstva na njihovih ramenah stoji. I žene se vrlo krasno obrazno (malerisch) odšvaju. Košulja njihova dugačka, dopiruci do prčko kolčna, izši-vena šareno oko vrata, po nedrih na razporku i na kraju širokih rukavah, i ervenim je pasom nad kuctima pripasana. Vrh košulje nose z oblin ili subii skrojen» na način zobuna. Pregaču si tku od vune šarcnolike (nu najviše ima modre i ervene boje, na način saga (kobera) s fransami na okrajih. 1’ored toga noso hlačice od mrklog i čarape od sukna modrog, crveno navezenog. Na to obuvaju postole (Schuhe). Na glavi stoji peča (premètica). Isto talco odövaju so i dSvojke s tom razlikom, da pokrivaju glavu mèsto peče s crvenom kapom i spletju crnu kosu u jednu kitu (pcrčin) s uplčt-n jakom od raznih igračicah od ljušturah, staklenih koralah i biserah, koja visi niz ledja, dočim ju žene spletju u dvč kite s istovrstnim uplčtnjakom, kojejim vise spreda s obe strano po prsiuli. Pored toga ima svaka Uskokinja oko vrata djerdan od koralah i stakla na način koralah liojadisanih. Nu najvecma omiliše mi dèca. To okroglo slavonsko lice, orne kose i orne velike oči pokazuju, da več i u njih kuca srce za čine junačke, ili barem za nččim takvim sluti. Marko Predanič, momak od sedam, osam godinah, k oj nas pratiaše iz Hrasta u Drage, vrlo bi mi razborito odgovarao na pitanja moja; i kad sam ga pitao, boji li se od koga, odgovori mi smèlo, da je več vidio kurjaka, pa ga se ni j e nimalo uplašio, a kamo li, da se od drugoga 8ta uplaši. Uskoci govore jezik čist stokavski, na način bosanski s tom razlikom, da neima u njem toliko turskih rščih, jerbo su dolazkom Turakah več bili ostavili pradomovin» svoju, i tako ostadose čisti od upliva turštine. Niti sam opazio koju nčmačku reč ; samo mladi naš pratilac Marko kazao bi nam : „Bog lo naj!“ kad bi mu dali nekoliko srebrnih grošicah za trud puta. Nu i tu roč kazaše mi, na-učio bi u kranjskoj školi. Isto tako drže se verno starih svojih običajah, pčvaju one iste pesine, sto su ih donesli iz starog svog zavičaja, n. p. o Kra- ljeviéu Marku, Miloš-Obilicu, Belji Omučevicu, Sibinjanin-Janku, banu Sekuli itd. Isto takonodaju da so pomčša krv njihova sa kr vi ju srodnili susö-dah, i svi t ni dovi bialiu u zaludo.Jcojimi nastojaliu svcštcnici njihovi, da si uzimaju za žene bogato Kranjico, ili da koja Uskokinja poj do za imučoga Kranjca. Nu medjutim žive sa Kranjci u slozi i bratinstvu, i, sto se tiče verozakona, vrlo su slo-bodnomisleci. Ako Uskok ide poslom po Kranjskoj, stega tu zateče nedelja ili svetac, a on ide u kato-ličku crkvu, da so pomoli Bogu. Isto tako i svi Kranjci iz Hrasta hode k liturdjii u crkvu uniatsku, koja stoji izmedju Hrasta i Dragah, jorbo im je najbližja. U ostalem živu Uskoci kod knco vrlo siromašno. Cetovanjo je zabranjo.no, a trgovine noima. I čim bi Uskok trgovao ? Zemlja je kršna i neplodna, te j e dva toliko obrodi krumpira i ovsa, da se godina kako tako preživari, višoputah i s gladom i nevoljom. Porod toga ima Uskok kao Kraišnik izmedju sviuh Kraišnikah najtežju službu. Največma oddaljen od suhe granice, ima do svog korduna 5—6 miljah puta, a tu treba, da čuva višoputah do tri čotiri nedöije. I medj utim treba da tu živi, zato valja ponesti sa sobom hrane za to vrömo. Zato na polazku zaprti i na sebe i na ledja sina svoga krumpira koliko može ponesti. Ako nc-ima sina, treba da podje žena. A medjutim ostane gospodarstvo na döei i nemočnih starinah. Nu sa-svim tim on to podnosc uztrpljivo. Blagi Narode ! — Evo sve, što ti mogu kazati o Uskocih. U duši mi je jos mnogo lépih rööih ostalo, da je kažem, nu za ta slo va pero je moje preslabo. Zadovolji se time ! Nu vröine je veé da ostavimo Drage. Poslè obeda oprostimo se s gospodarom kučo g. župnikom P. i sa poštenom starioom njcgovom majkom. On nas siljaše, da još ostanemo. Nu šta češ ? Kratki su danei a dugi konaci ; dakle s Bogom ! Tim se i Š njim ogrlimo i srdačno poljubimo, ostavimo kudu i vratimo se opet u Hrast. Tu platini o , ito je potrò šio i čovžk i konj, sédnemo na kola, pa ajde daljo u gore. Nasröd gore zagrnu se oblači ma-glami, smrkne nam pred očima, i izlije se kiša debela i gusta kao iz čabra. I tako bi trajalo vreme do pod Novomésto. Žao mi je da nišam mogao po-lag drage voljo razgleda vati, iduó niz brdo , lčpo obdéljana polja i livado, i krasne seljačke zidane k uée, Sto su stale s obe strano d ruma. i milo cr-kvice sagradjene podalje d ruma i po brdih. Nu šta češ? Makni malo glavom, pa če ti se litra kiše zalit za vrat : i onako si več mokar kao puran. Dan po dan, pa če doči i Grjurgjev dan, doc če vreme, sinut če opet drago sunce, a onda glodaj, koliko se mogu nasititi oči, i piši, dok ti igra srce, a doti 6 o staj s Bogom krasna željo ! i ti Dragoilo ! zlatna moja posestrimo itd. itd. U Novommöstu dana 4. Travnja 1841. St. V—z. 8. Obraz slovenskega narècja u Koruškoj *). Od Urbana Jarnika. (S uvodom i opazkami od St. Vr.) ; Uvod. S nèkojilt su stranah navalili na ono učeno Slavene, koji noce da priznadu u Slavenštini više od četi ri narečja, potvarajuči ih, da njihova namera ide na uništenje ostalih manj ih narččjah i narodnostih. Najpačc oboriše tu potvorim na spisateljo češke i za-’ ilirske. Mora se opet svaki ču- diti, što baš o vi (češki i ilirski) književnici najviše rado za sačuvanje i p oj edinih narččjah i njihovih narodnih dragoečnostih. Ta tko je više radio za nzdržavanjo narodnih ostanakah Slovakah i Mora-vanah, nego li baš Šafarjk, Kollar i Sušil. Tko je sačuvao veliki dio narodnih dragoečnostih Slove-nacah (Winden), nego li privrženici llirstva ? To j je baš njihovo značajno svojstvo, da čim se s jedne strane drže svi jednoga narččja književnega, opet s drugo strane nodopuštaju, da gine blago domače, več sabiraju kod kuče svaki svoje, metjuč ga u obču blagajnicu, u k oj oj se neče samo sačuvat korist raznih domovali i zavičajah, več če se time dobro č ita ve obširne domovine uzhranit, jedno drugim i obogatit, jedno drugo podkrepit, jednim sc korist i slava sviuli granali utemeljiti. Trud i plod od *) Iz Kola, knj. I. str. 41. i sl. j takovoga mišljenja proizišavši jest i naslšdujuči članak od muza dosta slavno poznata Slavenstvu po učenosti i domorodnosti svoj oj. Težko si jo tko iz naših gornjih stranah i za Slavcnstvo u obče, kao i zajedno za domatili rodnu reč tolikih pribavio zaslugah, kolikih naš slavni Nestor Jarnik. Nu opet taj dostojan domorodne nije dugo oklcvao, pristati delom u kolo llirstva, i svo da je o va velika idea od mladih proizašla i još malo izkusnih ljudi h (Vidi Danieu g. 1837. h roj 8—10), poka-žuči nam, da pravi mudrac nesmatra stvari s ka-kvoga aristokratičkoga glcdišta, nego uzvišena vrhu sviuh strastih mesta, s kojega je kadar stvar razsuditi onako, kao što je ide. Šteta što mu godine nedopuštaju, da se večim brojem sastavakah našemu čitateljstvu pojavi. Sledujuči pako sastavak njegov tim je znameniti!, čim je prvi obraz, što nam predstavlja pojedino predžlno jedno narččje slavonsko. Najpačc za nas je južno Slavene od velike važnosti, što nam donosi obraz jezika, kojim govore naša najoddaljenia severo-zapadna bratja ilirska. U njemu če nači učeni štioc tragovah, po k oj ih če moči razsuditi, u kakvom je bližnjem sa-vezu stala o va strana domovine sa srednjim sčver-nim zapadom Slavenstva. Vidit če na njem tužni bčljeg, koi je ostao na rčči ove našo brače kao rana ugledana od više htljadogodišnjega duševnega jarma tudjinstva. Kamo srčče, da naša učena gospoda , polag ovog obraza što skorie načine i od ostalih južnoslavenskih predčlah včrne monografie, da jedanred znamo, što smo si po rčči ? Kako se je dosada u pojedinih krajevih pisalo, nije sasvim verni snimak pučkoga govora, nego ponajviše od polu-učenih, ili u toni poslu nevrstnih ljudih sa-stavljen jozik, koj se nigdè, a najmanje u onili krajevili govori, za koje su ta učena gospoda pisali. Kad domo imati monografiah svih ilir. narččjah, onda domo najbolje znati, tko ima pravo, onda demo i uvidit naj s il ni e, od koliko je potrebe , da svi južni Klaven i pišu jodu im književnim jezikom, ma ne onakovim, koj je izniko iz glavah p oj edinih, nego onim, koj stoji svojim korenjem na zemljištu od miliunah, da ovate i rodi za miliune. Nu dok neuzbude toga, inati se koliko ti drago, i tèraj votar po gori, koliko ti drago, pa deš jednu istu postignut s vrhu. 9. Narodne pèsme u Slavonii*). Naumili smo o pojedinih ilirskih delih govoriti tek u 2. ili 3. svezku ; nu opet propustit ne-mogosmo , da jednu u mnogem obziru znamenitu knjigu, k oj a je nedavno u Oseku izišla, barom s nekoliko ročih u bèli svèt neizpratimo. — Gospoda štioei nede nam zamčriti, da pri toj prilivi o istoj stvari ab ovo povrnemo. Poznate je ved vedoj strani učene gospode štiocah, s kolikem su bukom i slavom obi lazile izobražen svèt narodno naše pèsme u Vukovem iz-danju. Nèmci, Bnglezi, Francozi i Taliani sve udari u jedan mah čuditi so i u jedan glas hvaliti proštu krasotu i prirodnu čvrsto cu ideali, razloženih u ilirskoj narodnoj poezii, od kojili je veóa strana (kazaše) arodna s neumrlimi pèsmami Omira. Ista naša zapadna i sčverna b ra tj a, koja u ničem, è ta izobražen zapad za krasno i dobro priznajo, neza-ostaju, puhnuše u jednaki rog, nomoguói do sta nahvalit našu narodnu poeziu ustupljujuói joj odmah prvo mèsto u Europi. Samo kod nas se je još sve jednako malo cenilo ono, nad čim nam so je čud io čitav prosvČtjen svčt. Dapače istoga najdostojniega svetjenika te nar. svetinje, utemelitelja naše slave i vére, stali smo prezirati i grditi s krivim ponosom svoje nezrčle učenosti, u taštoj ljudsko j 0 h o 1 a s t i. — Nu kako se opet i kod nas zapa-dnih Ilirah narodni prebudi duh i š njime i književni život, stadosmo se i na polju narodne poezie brojnie sastajati i žurnie olcretati. Nakupi se domalo hrpa tog bogatega dara božjega osobito iz gornje i srčdnjo strane naše domovine, od kojega još žali Bog veča strana u rukopisu leži, čekajuci Mecenata, koj če ga izvesti na beli svčt. Samo n dolnjih stranah, osobito po Slavonii, Sremu, Bosni 1 Horvatskoj granici, slabo se jo još glede na to radilo. Koliko nas je dakle razveselio glas, da so je g. T o p a 1 o v i é, slavni pčsnik, dobar znalac jezika narodnega, toga posla prihvatio sabirajuc po svom zavičaju (Slavonii) sa prijatelji svojimi narodne pčsmc. Dočulo se je takodjor, da se u glavnom gradu Slavonie sastavilo družtvo, koj e co svojim troškom plod truda g. T—a i njegovih po-močnikali na svfitlo izdavati, što nas nadahnu nadom, da nece mnogo obečajuča namčra g. T—a proci u vètar ili zaglavit (kao sto je obiöno kod nas) sa suhom do brom volj om. A sada imademo čest objaviti čitajučoj gospodi, da se u svom očekivanju nismo baš sasvim prevarili. Prvi stoji svezak na stolu našem nazivajué se pieno titulo : „Tamburaši ilirski, iliti po iva kitica narodnih ilirskih p è s a m a h po livadah i duh ra v ah slavonskih s libra n a i s v e m u j u n a č k o m u i 1 i r s k o m narodu prikazana; u d r u ž t v u s’ više r o-d olj uba ca h s k up i o, u red stavio i i z d a o M a 11 h. T o p a 1 o v i 6. S v e ž 6 i c (!) I. U O s è k u, Tiskom Mart. Al o j s. D i w a 1 d a, kr. p o v. knj igo tiše a (!) 1842, 8. str. XVI. 84. Céna 20 kr. — A sada da vam kažemo kakova je ta knjižica, da pretresemo i razsudiino delo. Razumi se, da ovdč neima mèsta razsudjivanje narodnih pčsamah kao pSsamah , zašto šta nam je u vero-zakonskom obziru sveto pismo, to treba da su nam u narodnem estetičnom prave narodne pesnic: — svete i vzvišene nad svakom kritikom ; nego ovdč se može zamotnuti rčč o istoj knjižici, kako ju je uredio g. izdatelj, i kako su sakupljene pčsme, jednom rččju : pretresti i razsuditi poso sakupitelja i izdavatelja. — Nu i tu ima svojih težkih nevoljah. Težko je naime razsudjivat objektivno stvari ondò, gdč još spisatelji nisu naučni gole slu sati istine. Taj je bio običaj dosad i kod nas. Svaka se je nova ta bila i najgora knjiga hvalila, i pisalac u zvčzdc kovao. Nu kad je naše knjiženstvo več u osmoj godini, to je istina več krajno vrčme, da so jedared pisaooi od sladke sise odbiju, dječinski se im baš- iliaci svuku i «Ia se postavljaju na mladostne svoje noge. Da, moja slavna gospodo i prijatelji ! taj da Rubikon prekoračimo, trčba je, ako hočemo na kapitol prave narodne izobraženosti da stignemo ; trčba je, da se osvčstimo i da rčč zametncmo o stvarih našega knjiženstva, i vrhu njih da se trezno razgovaramo negledeč na prijateljstvo, sredstvo ili druge okolnosti. Ili da tu žrtvu donosimo . ili da ugreznemo, ili ostajemo u vek veko vrteč se u jedilom istom kolu kao muhe bez glave. Drugog iz-lazka nema. Daki e bez zamčrc, u ime Boga ! U predgovoru dela tuši se g. T. vatrenimi rečmi na one pretrcsače, ko ji na svaku novu knjigu ilirsku navale kao čavke, grdeč i tražeč u njoj zlobno i navistno svake zlo, dapače višoputah isto ono, na sto pisalac ni pomislio nije. Debru bi nam zaista učinio g. T. službu , da je time svi m književnim opadnikom zavezao i zatvorio usta ; nu sve nam se čini, da jo u votar govorio (ako nelaže Do-sitej). Rosič toga govori o uzrocih zašto je dosad literatura naša zaostala. I tu navodi mnogih istillali, nu scČnimo, da to nespada u predgovor k narodni m pes mam. Gr. T. bio bi mnogo bolje učinio, dajeČitav taj predgovor metnuo u svoju Jeku iz Oseka, gdč bi mu mutatis mutandis išlo mèsto, a u ovoj knjiži da je govorio ono, o čem (obočujo), da oče govoriti u drugom svozku, jerbo mu je za sad (kaže) nestaie prostora. Izza predgovora slèdi A. 30 ženskih, a izza njih B. 13 111 u ž k i h (!) pč-samah. I ženske i mužkc pčsme izpremio jo lčpo s opazkami, koje nas vrlo obradovaše, jerbo nas oba-včštaju o stvarih, koje nam dosad veéinom uopo- znate bialiu, n. p. o načinu pšvanja, o pripevih itd. Istina mogo bi nam g. T. to još jasnie predočiti, da je dodao i jedan dva napeva, nu — tko smije toliko tražit na početku ! Nekoliko komadah toga svezka poznato nam je več iz drngoga izdanja Vukove sbirke, kao n. pr. u A. br. 4., 5., 10., 17., 19., 20., 25., 28., a u B. br. 1., 5., 6., 7., 8. i 9. (po koliko se na pamet spominjati možemo). Nu ta opazka neoduzima im ni mrve cene, zasto mi jih ovde pozdravljamo opet u drugom odčlu, prikrojenem po ukusu mesta, gdč su sakupljeno. — Pravo je učinio g. T. sto je kod svake pčsrne me-tnuo mèsto, gdé je sakupljena i ime od koga ju je primio, nu malo je posrnuo u tom, sto je svaku (tako rckuó) prelio ulcnjiževni kalup ; n. p. me-tnuo bèli, lèpi (mèsto bili, lipi, ili beli, lepi, ili b j e 1 i, 1 j e p i), čarno, vario te opet verno, verlo, a na nijednom mestu, kao što bi moralo da bude n. p. orno, vrlo. Po koliko nam je poznato ima slavonsko narečje više razročjah iliti razlikah u izgovaranju rččih. Drugčie se govori u Srèmu, nego li u Požezi ; drugčie opet u Gradiškoj, a drugčie u Brodskoj i Varadinskoj regimenti. Nu pösme Tamburašah ilirskih, premda kod jedne stoji iz Nuštara, kod druge iz Oriovice, opet kod drugih iz Brodske regimente, imadu ipak sve jedno isto lice, a to onakovo, kao da su se sve rodile iz jedne (književno-ilirske) glave. — Kod narodnih pčsamah, nesiné se nièta prenačinjat, promènjat ili popravljat, nego ih valja bilježit onako, kako izviru iz ustiuh naroda. Lepote i mahne njihove, sve je sveta baština praotacah naših. U njih kao u starinskem nčkalcvom zrcalu čitamo način od mišljenja i ču tj trnja njihova. I tu starinu treba da mi čuvamo i poslujemo kao uspomenu njihov u, kao grobove gdč leži prali kostih njihovih. Neka se dakle u nar. pčsmah iz Slavonie piše v r 1 o , o r n o , neka se piše bilo, kolino, vira, gdč se ovako izgovara, a gdč se neizgovara ovako, neka so opot piše onako, kako se izgovara kod prostoga naroda. Nu nikako se i nigdč u narodnih pčsmah metat nemože lepo , bčlo itd., jerbo je taj e samo za književni jezik od književnikah prikrojena kapica sjedinjenja, substitut glasa, koji se u njokih stranah velike naše domovino izgovara kao i, u drugih opot kao e ili je ili ije, ili ej. Nemožemo pored toga odobravati što je g. T. zabacio Vukovo razredjenje nar. pčsamah, razre-divši jih u svoj oj knjiži na svoj sasvim vlaslit način. Vuk u I. knjiži svoje sbirke (u Lipisci 1824) na str. XVI. ovako govori : „8ve su našo narodne pčsme razdijeljone na pčsme junačke, koje ljudi pjevaju uz gusle, i na ž e n s k e, koje pjevaju nesamo žene i djevojke, nego i mužkarci, osobito momci i to najviše po dvoje u jedan glas itd. A sad da slu- šamo, kako g. T. govori (str. 51—52): „ ja za sad medju ženske pčsme samo one brojim, u k oj ih poglaviti predmet il’ osoba ženska jest, naproti pak medju mužke brojim one, gdč il mužko govori il o mužkom poglavito govor biva, bez ika-kvog obzira na slogomčr itd.“ — Zaista neosnovan kriterij ! Polag g. T—a bi morala i ona pjesma : Kraljevič Marko i Lze k a Kapetan biti ženska, kao i ona druga O Kosovki djevojci; i ona u Milutinoviéevoj sbirci : J a k š i ó i. Što se tiče posla narodnih pjosamah, tu je starac Vuk imar (majstor), a mi smo tek slabi i nejaki šegrti, koji trčba da sledimo njega, jerbo je on taj zanat več davno izučio, ne pako da tra žimo i udaramo na druge pute, dok nismo i mi pokazali svetu dobre rukotvorino. U oboe treba da vrlo pazimo i da se čuvamo, ono d rinati i obarati bez potrebe, sta sn drugi prie nas težkim trudom utemeljili i uzzi-dali. G-. nam T. u svom delcu predpostavlja (indirekte priporuča), opet nekoliko novo načinjenih rččih, za koje imamo j ur ve davno dosta dobrih iz-razah, n. p. knjigotišac m. knjigotiskar, dogadjajka m. dog odo všt ina. S duhom jezika složne u literarni jezik uvedene reči polag našega mnjenja samo onda se opet ukinuti mogu, kad se na njihovo mèsto postave ržči, koje su so poslé ili našle kod naroda ili jih koje narod pred-stavljajuče družtvo za bolje nalazi i proglasi. Ovo su one glavne točke, koje smo bili polag naše razsudjujuóe savésti dužni napomenuti. Me-djntim želimo knjiži g. T—a, da se po čitavoj na-šoj domovini razširi i razprodaje. Istina Bog ! mogli bi te iste pogreške g. T—u privatnim kakvim pismom napomenuti. Nu — budué da to isto treba, da znadu i sva čestita gg. što za njega kupe, ono bi ili ja ili g. T. morao to isto, da razpiše svoj re-čenoj gospodi, za koj poso neimam vremena ni ja, pa če ga i težko imati g. T. Zato neka ide u ime Boga na javnost ra vladanje svih kolikih kupaeah naših nar. pesamah, najpače za vladanje g. T—a kao izdatelja 2., 3., 4., 5. i 6. svezčiča, koji če, na- damo se, izači pravil nie, a mi demo ih pozdraviti s obiljnioin pohvalom. l’ri ovoj prilici nemožemo prepustit na svrsi naših ródili pridat gg. kupiteljem in forma molbe još evo ova j savžt: neka sabi-rajuéi reči od pésamah takodjer glas pčsamah (napeve) bilježe. ltčči pesine nisu još ista pčsma. K tomu spada i napóv. A kod mnogih od naših nar. pčsamah, (najpače ženskih) glavna je stvar (napev). U toni su dalcle obziru napevi veoma važni. Ali još iz druge strane od velike su cene. Kao što iz ródili pčsamah naši umetni pesnici, trčba duh narodni, da crplju, tako če i napevi vremenom postati voda života, iz koje če nčgda naši slagaoci napajati svoje umotvore duhom narodnim. Skupljajmo dakle i njih. Taj trud nalaže nam dužnost za bu-dučnost. Hvalimo uótivo slavnemu društvu domoro-dacah, što je trošak izdavanja na se uzelo. Skoro izdavanje narodnih pčsamah s mnogimi je tegobami i nevoljami skopčano, kojih pojedini čovčk nemože podnositi, a najmanje spisatclj i kupitelj. Nadamo se dakle, da če se sl. društvo včnac svojih zaslugah na glavi tim učvrstiti, što če g. T—a kod izdavanja nasljedujučih svezakah podupirati. U istu podporu preporučamo g. T—a takodjer gg. pomočnikom njegovim u šahiranju pčsamah. A g. T—a molimo, neka nam nezamčri, što smo iskreno istimi govorili. Istina svaki je početak težak. Nu baš o va tegoba nalaže nam dužnost, da gledamo i savčt tražimo u onih delili, koja su u toj struci jur prije nas na svčt izdana. Da je g. T. proinotrio i proučio, sbirku sabrao i urtidio (5 knjigah) nobi zaista u nijednu napomenutu pogrSšku bi o zagazio. Svaki popo u svojoj knjiži vššt, a djak treba da se uči od popa. Nunc satis est dixisse. NB. Zbilja! Luo sam takodjer nökoju gospodu tužiti se na slcupodu kažuc, da bi morao da je za te novce i tisak pravilnii i hartia tanalmia. Nu mi sudimo, da so nek onaj, koj liodu da kupi po 20 kr. Senico, koj u su golubi hirali, a to još u zlatnu vagami , odmah oddèli u Misir ili kud mu drago. Valjda de je tamo nadi. Kod nas toga još neima, pa do i težko skoro imat. U Zagrebu dne 5. travnja 1842. Jakob Rešetar iz Cerovca. 10. Narodne pèsme Hrvatah*), Od St. Vr. Kad se ugledamo na unutarnji život južnih Sla venali, vidimo da gotovo neima nijeduo pleme, koje bi toliko vredno bilo, da oči iztraživaoca jezika i običajih na se povuče, koliko baš pleme Bugarsko i Hrvatsko**). Kao pleme Bugarsko ima *) Iz Kolu knj. III. str. 81. **) Ime hrvatsko proteze sc na vrlo različite grane jugoslavenske. Hrvatsko ime vlada po čitavom pro-vincialu i granici hrvatskoj, kao i po Primorju, Istri!, Ualmaeii i jednoj strani Bosne. Ugarske, Austrie i Moravie. Pored te razširenosti dolazi ono što od krvi i jezika, a što od državnega (po-litičkoga) uredjenja. Nu iztraživalac jezika neka L pleme Hrvatsko bogatu literatuvu iz starine. Koliko ima tu starodavnih još ncpoznatih ili samo po imenu po z nat ih rukopisah, starinskih zakoni-kali, misalih, listinah na pravo se pretežučih i na dogodovštinu Ilrvatah ! Koliko starinskih tiskali, so nedade varati i slepiti od uredjonjah ljudskih, voi neka njega vodi uredjenje božje : jezik i krv. Ja daklo ovdč kao filolog negovorim ni o Hrvatih štokavcih, ko j o porad sličnosti jezika krojim k Srb-ljem, niti govorim o Hrvatih kekavcih, t. j. o stanovnicih zngrebačke, varaždinsko i križevačko varmedjo i Medjimurja, koji po jeziku spadaju k grani gornjoj (korutansko-slovenskoj), Sto je prvo opredèlio vrlo razložilo glasoviti naš Kopitar u svom glagolitl, i k oj ega sam so istinih rečih pod-puno obavèstio učivši pozorno govor prostoga puka provincialne Hrvatske. Po pravu (jezika) to daklo ide imo jedino Hrvate čakavce, t. j. onu grami južno-slavonsku, što trčba 11 svom govoru č a m. št a ili kaj, a ti Hrvati stanuju od starine u Primorju, po večoj strani primorskih varoših, zadar-skojn okružju i po o to o ih primorskih i dalmatinskih. Kao naselbine stare nalaze se po nelcojih selili severo -zapadne Ugarske i dolnje Austrie, kud su Hrvati iz kršnog Primorja došli 13. veka (po svoj prilivi poslè tatarskoga poraza kod Olomuca, Novoga mèsta ! G robnika). Ona strana, što je od ovih došljakah prelazila u Moravsku. jjo-znata je pod imenom H o r v a t a h P o d 1 u ž a k a h , n n došavši medju srodnu bratju , poeešila seje, t. j. znmenila hrvatski jezik s jezikom česko-mo-ravskim. M. Terezia doznavši se velike bède i si-rotinje, koju Hrvati čakavci podnositi imadu u Istrii poradi neplodnosti zemlje, preseli mnoga sela Istrianska 11 bogati Banat, nu tuga za rodnim krajem čini, te se večina tih naselnikah vrati opet u prvobitni kukavni svoj zavičaj. Samo malo jih preostane, koji i do dan danas svoj jezik sačuvalm. ! koje poradi načina pisma, k oj e poradi mčstah, u koja su zakopani, nedostopnih ! I u drugom obziru ima jezik hrvatski s jezikom bugarskim naličnu sudbinu. Naime kao što je živo narččje, t. j. jezik sadašnjih Bugarali učenemu svčtu baš vrlo malo poznat, isto tako i jezik sadašnjih Hrvatah živi samo još u ustih naroda, j erb o ne ima još nijedne gramatike, nijednoga ročnika ili izdanja narodnih pesamah, iz kojih bi se čovčk mogo naučiti stroj, izvrstnosti i malino toga narččja. A opet bi bilo od veliko koristi za dogodovštinu slavonštine (najpače za našu južnu), da se podajo i obraz statistike hrvat-skoga narččja, i da se pokaže, lcojim je putem i upli-vom sadašnje lice prhnilo. To bi se tim laglje iz-tražiti moglo, što je u dio pala hrvatskom narščju srčča, to ima barem koliku toliku literatura u no-viem ukusu iz 15., 16., 17. i 18. včka predstavljena u klasičnih pčsmah Lučiča, Brankoviča, Ivaniševiča i dr., kojom se prednoštju Bugarsko pleme nikako ponositi nemože. Bazmatranje tih razlogah potaknu me, te ja u našem dčlu počimam priobčivanje u z orali narodne poesie baš pčsmami Hrvatah. Izmedju priobčenih evo ovdč komadah nalazit če se valj da po koj, što če biti barem stranem znaocem nar. poesie od drugda več poznat. Po svoj prilici imat če grana Hrvatska i boljih izvornih narod, pèsamah nego ove što su ; nu ja sam primoran očitovati, da dosad nebih srčtan, te dih se bio dočepao boljih i zani-miviih, sve što sam u toni poslu do duše dosadji-vao s molbami učenoj gospodi, stanujučoj medju pravimi Hrvati. Najstariu Hrvatsku nar. pèsmu, štoje tiskana, našo sam n Barako vic e v oj Vili S1 o v i n k i (Venetia 1683) na str. 144., koja evo ovako po-čima : „Gvilu to mi cviljaše — drobna ptica lastovica. Ona cvilu cviljaše — Zadru gradu n a prid vratin (na predvratju?) Biše mi so cvileči — drobna ptica zakasnila, Te ju biše pustilo — žarko snnce na zapadli, A biše ju znskočio — fljajni misec na istoku. Ali ono nobiše — drobna ptica lastovica, Neg mi ono biše bila — stara majkn Ivanova. Ona majka klikovašo — sinka svoga i brajenka. Na nju mi jo nešetala — bila Vila planinklnja, Ter ini sido bila Vila — staroj maj ki besiditi Ca mi tako cviltiješ — stara majka Ivanova? : Koja ti jo nevolja — grozno suze prelivati ?“ itd. Jedan komad, sakupljen od prof. Sreznjev-skoga, nalazi se u Šafarikovom Narodopisn (str. 166. „Horvatske tuše). U ostalom priobčuje g. prof. F i a 1 k a u K v è t i h nekoliko komadah, lcoje je sakupio, putujuci po Hrvatskih selah severo-za-padne Ugarske. A eto je sve, šta se je dosad u toni ogledu tiskalo. Netiskanih komadah nalazi se nekoliko kod gosp. Drag. E a k o v e a (iz sbirke gg. Srcznjevskoga i Kukuljevica), a nekoliko izloma-kah kod mene. Od priobdenih primio sam od razd. I. br. 1. ‘2. 3. 4. 6. od Drag. Rakovca, a broj 5. od g. Sreznjevskoga ; komade pod razd. II. od g. lira tuli da rodjenog Istrianca, koj jih sakupi u svom zavidaju u okolici Pazinskoj (Pisino). či-tav pako razd. 111. donosi sbirku od g. K u ku-ljevida, na koj oj ljubavi i dobroti njemu kao i gori napomenutoj gospodi iskreno zahvaljujem. Badi lagljega razumljonja ovili pčsamah evo n a vodim sledeče glavne vlastitosti i razne znake hrvatskoga narečja: 1. metju Hrvati ča m. Sta, Sto; — 2. Značajni samoglasnik (beweglicher Vokal) jest a n. p. dan, Sa v, mogal, n a S a I, kratak, ta n a lc, razagnati i t. d.; — 3. na koncu rččih n m. m, np. n a n, v a n, j i n, kan, z tebe n, z bogon itd. m. nam, vam, jim, kam, z to bom , zbogom, itd. ; — 4. u nčkojih rččih sačuvao se je rinesam n. p. d i m b o k o (u Ug. d i b o k o), žumboriti itd. m. d u b o k o , ž u b o r i t i itd. ; — 5. I (poljsko-ruski 1) na koncu rččih, n. p. m o g a 1, re kal, dobil, m i s a 1, pristal, sokol, stol, k o t a 1 itd. m. m ego, reko, dobio, miso, pristo, sok o, koto, itd. izuzimajuči nčkoje strane od Istrie, gdč se (n. p. oko Pazina) taj l u part. perf. a c t. sasvim izostavlja i m. p o S a 1, m o g a 1, dobil, ranil kaže p o S a', mo ga', dobi’, rani’ itd. ; 6. izostavlja se ponajvišo v u početim rččih, kad sledi za njim skupoglasnik, n. p. kaže se: se, saki, sag d a, zeti, la d ati itd. m. vse , vsaki, vsagda, vzeti, vladati itd. Pred-ložnik v (in) ili so sasvim izostavlja, kao Sto to biva gotovo svagda kod 4. padeža, ili mu sc dodajo a - o u p h o n i c u m, kao Sto se to čini ponajvišo onda, kad vodi za sobom 7. padcž. Zato so kaže n. p. idemŠopron, idemkuéu, š k o 1 u itd. m. i d e m v Š o p r o n, i d o m v k u č u, v š k o-lu; bil sam seli, m. bil sam v seli (u selu) itd., gdč se naproti tomu kaže u 7. pad. ponaj-više : bil sam va Biki, vacrikvi itd., m. v R i k i, v cvik vi itd. (Isto tako i kod nčkojih ročih, n. p. vazam, va z mi, v api ti [uzam, u z m i, u p i t i ruski v o p i t i, v o p 1 j.] — 7. izlazi ujednobroj. 7. padež (prepositional) samostav-nih mužkoga i srčdnjega spola na i ili c, n. p. b i 1 san va gradi, bil san seli, dojaha’ je na brzon konje itd. ; — 8. ima to narččjc mnogo talianskih rččih, n. p. p o n o s t ra (prozor), de-6 tri (prikladan), facol (rubac), rek in je (vitice, naušnice, tal. o roch ino), armisat (obo-ružat) itd. — Kod Hrvatah po Ugarskoj i Austrii ima više magjarskih i nčmačkih ročih, ma sa svini tim nalaziš i kod njih ješ tal. facol. Razrččja hrvatskih ima puno, osobito po varoših i otoeih ; tako se n. p. po nčkojih varoših (Reči, Bakru, Senju, Bagu) govori m. t, ž, §, svuda samo prosto c, z, s, n. p. ca, čakati, zena, zaba, vise, tišina itd. m. ča, čakati, Lena, žali a, više, tišina itd. Na otoku Volji (Veglia) govori se po polju h m g n. p. ho ra, h las, hrom, m. gora, glas, grom. (Vidi pčsme). 11. Koješta*). Utile dulci. Hor. 1. Q. Horatius Flaccus. Premetjuči etomadne stare moje knjige dodje mi u ruke knjižica jedna, koju po veličini i vozu *) Iz Kola, knj. III. str. 136. i sl. upoznam, da je izmedju onih, što sam ili bnduéi djak kupovao za ono novce, koje mi jo mati da vala na raztanku, na račun neduljnih uštipakah. Otvo-rim ju a eto ti moga ljubimca Horacija. Zdrav mi bio, stari moj znanče i prijatelju Quinto ! rckncm ja, razširim ruke i u lice ga poljubim. Da istinu kažem : ja sam zakleti neprijatelj i vrag latinštinc, latinštine one, k oj a se je tčrala dosad u školah ugarsko-horvatskih t. j. školasticisma onog, k oj im su mladež našu mučili i u nas zatrli onaj narodni bistri i vedri način mišljenja, govorenja i pisanja. Nu latinštinu, kojasjajo iz dčlah Horacievih i dru-govali dobe njegove, uvČk cu ceniti i obožavati. Ja daklo i sada s igrajučim srdcem primem u ruke Horacija, preberem sve II. knjige carminum iknjigu epodon. Tu nadjem opazke iz školske svoje dobe kad sam toli vatreno ljubio i čitao ode te rajske i božanstvene, i poljubim svaki podbilježen re dale kao ostanak cveta ili kose od prve moje ljubovce ; zašto baš onako cčnim ja svaku onu slabom rukom zapisanu crticu. Poslé dodjem na satire (dve knjigo) i na epistole (dvč knjige) : sve krasno. Tu nenadjem nikakvo opazke, zašto ja ni satirah ni epistolali nišam onda cčnio, a to poradi toga, što ih nisam razumio. I u njih ima puno žive mudrosti, nu one nisu za mladež, nego za dobu mužku, i tu čovčk nemožo dobro prodi, sasvim ili razumiti i užiti, ako neuzme u pomoč komentar kakav. Ali šta posle epistolali slèdi za mene je nebrojeno blago, zlato žeženo : slčdi naimo Epistola ad Pisone s. I<]pistola ta ima samo 476 redakah, nu svaki taj redak vrždi alem iz carske k rune, i do- stoji da se u svakoj školi, gdè so izobražavaju mladi pisaoci i sudci pisarnah, zabilježi sa krupnimi zla-tnimi slovi na čelo dvorane. Koliko ima tu istillali včkovitih, istillali za sve narode i pisaoee njihovo ! „Epistola ad Pisones“ prva je iistlietika svùta. I k oj je pisalac nebi na pamet učio i svaki si rcdak razložio i protumačio, kad ih neima više od 476 ! Da (postavimo) latinski jezik ništa više izvrstnog neima do jedine te epistole, a ono bi več ona do-stojala, da latinski uči svaki mladič, k oj hoče da sta piše. I ja sa strane svoje preporučam svini mladičem, da se na tu stažu spremaju, neka kupe Horacija*) i neka svaki put prvo nego zarožu pero, ili barem prvo nego šta pošlju u svet „epistola ad Pisones“ pročitaju od versa: Humano capiti cervicem si pictor equinam — pa do onog mesta gdč stoji: Non missura cutem nisi plena c r u o r i s hirudo; i ja im tvrdu dajem včru, da če sc mnogih ukloniti pogrčšakali, u k oj e lii drugčie bili zagazili kao u rupu ptičar njegov (vidi Epist. ad Pisones veras 458). St. Vr. 2. Sud o slogu. Dotta opisujuči put svoj po Arabii pripovčda evo što sledi : „Šoik-Hašan vrlo se začudi nada mnom, što sam mu kao Europejac pisao list arabski. Jos večma začudi se nad prostim mojim perora. U toj stvari *) O Horatii Flaeci opera. Nova editio stereotype. Lipsiao 1828. Sumptibus et typis Car. Tauchnitii — stoji samo 20 kr. sr. (veljaše) Evropejci daleko nadkriljuju iztočno narode, zašto pišu samo ono, što se baš tiče stvari, dočim Arabi misli svoje zakapaju pod gore od ora-toričnih vražah, nadsipajuói grob taj šilom božjom od poetičnog cvčtja. Ovako sudi Šeik-IIasan. Nu sasvim drugčie mudruje Husein-efondija zapove-dnik Hodaidslci. Taj mi se nemogaše d o sta nahvaliti prekrasna razuma i ukusa Ibrahim-paše. Uzo-rom preizvrstnog pera navodi mi listove njegove, koji su (kazaše) toli krasno složeni, da ti ili je težka muka razumiti.“ Neznam jest li Živa istina, šta piše g. Botta, ili gola mystifikacija, pod kojo rukom hoče da se mi-mogredice sitno naruga stanovitim pisaocem, koji se još i n našo vrème bore sa školastičkom retorikom , kao i stanovitim štiocem, koji njihov na-d u ve n i naravi i vremenu protivan slog u zvezde kuju. 1 kod nas ima takovih umovah, koji u školi školasticisma odgojeni i narodu odtudjeni, samo ono hvale, što je težko, nenaravski skrojeno, zapleteno na uvoje kao sgrada zahoda kretskog. Oso-bito težki su prevodi naši, gdč čovčk mora obično uzimati u pomoč maticu (original) alto hoče da razumi prevod. Nu može li se šta talcvog hvaliti ? Nipošto. Šta je pismo? Pismo je namčstnik ustme-nog govora. A ja vas pitam, slavna moja gospodo : šta bi vi kazali, da sad stane tko u družtvu ljudskem enako govoriti, kao što mnogi naši pisaoci pišu ? nebi li se svaki od vas lcrstio i kazao, da čovek taj nije čitav ? Istina Bog ! velika su malini-tost oni dugački periodi, na k oj e svaki zdrav razum mrzi kao na stvar protunaravnu. I kad se još njima dodajuone dugovrate i dugokrakereči, ona sesquipedalia verba*), koja su do81au običaj kod nèko-jih pisaocah srbske strane, to Bog i Bogine neimamo razloga, tužiti sc na siroto žene i dovojkc, Sto nomare za naše knjiženstvo, kao sto se lani potužiše P. S. N. Novine. Da, slavna moja gospodo! ukus naš vrlo je naličan ukusu pašah egypatskili, a sud o slogu sliodan s udu ofendijali arabskih. A odkuda to srodstvo? Ibrahim-paša i Husein-cfondija istina ni su Slovinci, niti smo mi Arabi po lcolčnu; več su nas pisanci naši zaveli perom svojim medju Arabe, u pustoš arabsku, i ja svaki dan uzdišem i Bogu sc molim, nebili nam sto skorie poslao odkud drugog proroka Aarona, koj če nas u toni obziru izvesti iz pustoši u zemlju obečanja!“ St. Vr. (Dalje če sledit**). Dodatak uredničtva***). J)u choc dea opiniona jaillit la verité. Lacharpe. Mi drago volj no primismo tu ra z pravu dvojice naših učenih glavah o pravopisu i jeziku našem, i *) U tu vrstu idu reči: biagopolučijo m. srčen, putošostvij e ili putešestvuvitnije Ul. put ili potovanje, bogomolstvijo m. molitva, sodra ž est v o m. družtvo, 11 a dež d a m. nuda; sva koinposita od češki n. p. dramatičeski, ar-cheologičoski, i k tonili još sila drugih izrezali i rččih protivnih duhu i naravi jezika. **) Nije nastavljeno. ***) To je dodatak „prijateljskemu dopisu o pravopisu medjo V. St. Karadživcm i V. Babukičem:“ u Kolu, kuj. IV. str. 80. i sl. | bit óemo uvčk gotovi stvarma takve ruke mèsta naéi u našem Kolu, ako u ostalom budu po svemu odgovarale promicanju nar. naše književnosti. Svaka stvar ima svoje vreme, u k oj e tréba da iza-dje na vidilo, da se pokaže svetu i da se osvčtli i razsvčtli pred njim, da nebude više čamio glede nje n sumlji i bludnji. To vrčme došlo je (ja bi sam rekao) upravo sada i za reč o našem načinu pisanja, gdč su se pomolile opet nčkolike glave, vičuči pred svčtom na njega. Trčba dakle opet probesčditi o pravopisu i o načinu pisanja književnog narščja. To je dužnost svakog pisaoea ; dužnost njegova je, da obrani grad, kojeg je i on pomagao zidati. Nu za takav posao neiziskava se cigla vatra (ma uda-rala i iz najplemenitieg domorodnog s rde a) nego i pozornost; j erb o vatra bez čuvara i za jedan dan čitav može popalit grad. Nitko pametan neče odobriti onu golu žestinu strastih, s kojom se več nekoliko godinah Miloš Svetič prepire s Vukom, prepire se i pregovara, a opet se ista stvar time nije ni za dlaku promakla. Niti če tko odobriti mrzku gorčinu, s kojom su nčlcoje mcjdandžije nedavno u „Zori dalmatinskoj“ ustale na nas bi reči s motikom i sškirom. Niti čemo (sudim) stvari našoj pomoči, ako budeino takvoj gospodi zajam vratjali s jednakom mčrom, kao što nčkoji sude. Za stvar od razloga hoče se opet razlog, pamet, mirno i trčzno razsudjivanjo. Gdč krv sudi i raz-sudjiva, i bčlodana istina muti so i zamršava. Buduči da nameravamo o nčkojili neizvčst-nostih i nedostatcili našeg načina pisanja ob il ati u jednom povesti rčč, za sada ovu razpravu, u koliko se tiče pravopisa i jozika, od našo strane bez ika-kvihpropuštamo opazkih. Nu ipak nemo/, o, ino mučke niimoiči ono, što je g. Vuk Spomenuo za način pisanja , osobito metriko Guncluliča i ostalih Du-brovčanah, buduči nam se čini, daje odgovor g. profesora nedovoljan niti sasvim slažuči se s našim mišljenjem o toj stvari. G. Vuk misli i sudi po licu „Osmana“, da su Gundulič i ostali dnbrovački pčsnici metriku svoj» skrojili (m duhu i obrazu metrike taljanske i od njih prigrlili slobodu elisi j ah, Nu g. profesor to inu sasvim poriče, tvrdeói, da su Dubrovčani metri bu i ist.u njim ukorenu slobodu elisijali naučili od prostog naroda, pa mu izvodi svčdoke u licu od nekoliko redakah izvadjenili-iz nar. pčsamah, k oj e je isti on (Vuk) izdao. Ako lioócmo nostrano da sudimo o naših Gabrovčanih, treba da njihova dela iztrazimo bez i kali vog zanešenja. Vrhu svega treba da prosudimo dilli včka, u lcojem su oni živeli, i u koliko je duh tuj imao upliv na stvaranje njihovih umnih delali. To jo glavno ono gledište, s kojeg ili suditi valja. Gundulič i ostali najbolj! pčsnici dnbrovački živeli su p rama koncu XVI. včka i na početku XVII. I svemu jo svetu poznate, da jo onda vladno u za-padnoj Europi duh starog klasicisma, koji sc več počeo izradjati u tako zvani školasticisam. Iz Italie, k oj a ju onda stojala na čelu prosvčte euro-pejslce, prebrodio je duh izobraženosti zapadne i u Dubrovnik. Tu su se pod igle stolice nauči k la sili ak rimskih i grčkili, i pod uplivom dulia crplje-nog iz pčsnikah klasičkih rodiše se i odgojiše umetne vilo, dubrovačke, a jezik naš uzmahnu se na najvišji stupanj izobraženosti. Da su i plodovi romantičke poesie taljanske, k oj a je onda veé do-vršivala zlatni svoj v8k, imali upi iv na stvore pč-snikah dnbrovačkih, toga nitko pametan tajiti ne može, koji znade, koli uzko bio je onda Dubrovnik skopčan sa prČkomorskom susždnom Italiom, po blagom vezu trgovine i družtvenog života. Koi dvoji o temelju ovih naših rččih, netreba mu nista nego da uzporedi Osmana sa Tassovim „Gri e rusa-leme liberata. Kao što su vitezi i vitežkinje u Osmanu samo po imenu slovinski, a srdce i duša u njih je romanska, tako isto priznat ée svaki ne-stran iztraživalac stvari, da su Dubrovčani naši više po licu (formi) jezika nego li po materi! (duhu) ili skladu njegovem Slovinci. Pa tko sc o razlogu tih rečih nije vec osvèdoèio, toga uputjujemo neka postavi naše klasike dubrovačke n z nar. pèsme, a poslš toga opet uz pšsnike talianske zlatnog veka, pa da razsudi s dušom jedno sprema drugog, a ja kriv, ako neizpovédi, da su po duhu srodnii s Ta-liani, nego li sa pèsmami naroda svoga, koje su pravo i jedino merilo i narodnog duha. Pa kad je ukus prčkomorski toliku stekao silu nad stvorma naših pčsnikah glede na materin ili duh, pa kako bi se moglo stati, te se nebi prilčpio harem ondš ovdč i forme ili lica? I ja rado priznajem, da su Dubrovčanom bile poznate narodne pèsme, nu ne-mislim, da su bile u njih baš u toliko.) ceni, da bi ih pèsnici učili i gledali kao uzore kakove, koje treba slediti ma u čemu mu drago, zašto dajetomu tako bilo, drugi bi iraala obraz naša književnost onih stolètjah, koi hi so sasvim razluòavao od obraza literaturah prosvètjeniih naroda onog vùka na zapadu europejskom. Da su Dubrovčani učili versifìkaciu od naroda, nchi ni u metrici njihovoj zavladala tolika jcdnoobraznost, stegnuta na cigle tri vrsti : na trojestopni i šesterostopni trochej*). Da su Duhr, učili i cènili nar. pèsme, za còlo hi im bila omilila prekrasna raznoobraznost narodnih mčrilah, pa bi se služili i u umčtnih svojih tvorbah, osobito kra-snozvučnim i veličanstvenim pcterostopnim tro-chejem, k oj im teku gotovo sve naše pèsme ju-načke. U Dubrovčanah medjutim svemu tomu (koliko še spominjem) neima traga. Ja daklo, slažuči se s. g. Vukom, svakako mislim i sudim, da imamo tražiti u Dubrovčanah razlog slobode elisijah u vrèlu inostranom, ma on izticao od Dati nah ili Talianah, niti me ona specimina iz nar. pòsa-mali , koje g. profesor navodi, na drugu vera prekrstiti mogu. Bado priznajem, da u naših nar. pč-smah ima amo tamo i tak v ih redakah, za koje se čine na prvi pogled, da ima u njih elisijah t. j. ima redakah takvih, o kojih bi Čovčk sudio, da ih pčvač pè-vanjem neée moči čestito izvesti, več da koju slovku izbaci t. j. elidira. Nil reko bi, da tu neima elisijah, več mi se Čini, da si tu naši slèpci d rugò i e poma-žu, te pévajuéi mèsto trocheja činedaktile, jerbo ja se spominjem na nèkoje rèdkeu nar. naših pèsmali, gdč jedna slovka pret.iče, bez da onda sudaraju sa-moglasniei dviuh susčdnih r čih, pa se dakle ni *) Merilo to sasvim odgovara aleksandrinu ili staroni hendekasyllabii, kojega su i Taliani prigrlili za sve svoje vede pèsme. nar. pesmah drugih slav. granali, a kod nas ponajvi že n pésinah s junačkim merilom , a ono u prve dvè stopo pred odmorom (cacsnrom). Vuk bilježedi ih pomaže si odkidajudi koi samoglasnik n. p. M o m c i d oj d o š’ m. M o m c i d o d j o že (jeli pravo ili ne ? nemogu odsuditi, jerbo nišam služao pčvada). — Nu razgovarajudi se o ovoj stvari poradja se sada evo i drugo pitanje : Imamo li odobravati e 1 i-s i j e te i d a n a s n a s1d d o v a t i Dubrovčane n ovoj slobodi? Ja od svoje strane mislim da se sadažnjim i bududim našim pesnikom ima dostt-diti ta sloboda nu sumpta pudenter, t. j. da se elisiah služo žto rodje, kao žto to čine Ostro-žinski, Preradovid i nčkoji drugi našinci ; jerbo svakako bit de shodnic, da ona podupire misao, da krasnia i jasnia na vidilo stupa i celi redak gladji i zvučnii iz.tiče, nego da za volju nčkakvih pedan-tičnih pravilah misao propada ili zamutjiva se, a gladkoda i milina zvuka sasvirn izčezava, odkidajudi samoglasnike kao žto to cine sadažnji srbski pesnici s rdčina: meni, tebi, sebi, mu, mi, me, sv, si, se, t e, ti, samo da so uklone eli-sijah. Nu nečini nam se opet nimalo spretno, liticati se k toj slobodi (elisiah), kad neima ni naj-manje nevolje, nego kad se to radi samo od ciglog nčkakvog zaneženja za starimi našimi klasici. Svaka stvar ima s vojn mèra, pa i ova. Ovo budi do volj no kazano o elisijah, u koliko barem s kakvim takvim pravom za nje pristati možemo. Nu porod toga ima u gdčkojih redčili istih najprvih naših klasikah i onakovih elisijah, koje za se baš nikakvog neimaju prava, te su upravo pogrošne. U taj red idu i trojica od onih redakali, koje g. Vuk pod imenom hrapavijoh navodi iz Grunduliéeva „Osmana“. Gjurgja despota i Jerina .... 1 od iztoka do zapada .... Vodi tri tete iz daleže .... Vran stit i vrana ima pera .... Drugi izmedju njih, dopuštavajuči slobodu elisijah, pravilan je ; tretji mogo bi sc tim popraviti, kad bi metnuli reč „tri“ poslé rèèi „čete“, te bi redak pravilno glasio ovako : Vodi četo tri iz daleče .... nu ostala dva (prvi i četvrti) ostat če svakako po-grčšni, jer se nedaju, prcmčštavajuči rčči, nikako izpraviti. Pogrčšnost njihova sastoji se u toni, da se u njih gazi rythmus, vredja bitnost i zakoni odmora, kako žive u nar. naših pčsmah. Pa da sad kažemo, sto jo odmor u našoj poesiji. Odmor u narodnih mčrilih stoji u toni, da su one stope redka, što se nalaze pred odmorom, takvog svojstva, da se mogli smatrati kao redak za se savršen, a posle njega da se več počima redak novi, ili drugim rščma : odmor r a z c 6 p a redak u dva d è 1 a ili d v è strane, kojih svaka opet za se može biti novi redak (stih). Gundulič je svog Osmana (kako svi znamo) složio od samih Četvero-stopnili trochejah ; a kod te vrsti ničrila (kako se potvrdjava|u nar. pésinah) odmor pada medju drugu i tretju stopu. Nuder sada polag ovili pravilah raz-glaviino rečena dva pogrošna redka u svoje strane ! Eto ti na prvi pogled, da rythmus u ta dva redka nevalja, zašto razdèljenje slovkih neodgovara gore navedenim pravilam odmora, čim se redči posle druge stope nedaju razcepiti bez rane, niti sc sa tretjom stopom može počimati redak novi. Ovi su redei upravo hrapavi i nepravilni, te ih danas ni odobravati niti slčditi nevalja. 1 sva jo prilika, da ih danas ni isti Gundulié bran io nebi, i rekao bi sam, da je i onda znao da su nevaljani, nego ili je metnuo amo tamo za prvu težku nevolju , dok mu se bolji neudese (barem ih nočeš naci u „Suzah sina razmotnoga“, najkrasniem i najsavršeniem umotvoru njegova pera. Sto ih ima danas u „Osmanu“, tumačiti valja time, sto je prvo pesnika zatekla smrt, nego je uspio veličanstveno to delo dovršiti kako valja. Nu sve to, što sam dosad spomenuo za Gun-dulica i Dubrovčane u obče, neka nitko nemisli, da je kazano na umaljenje njihove céne i slave. Dubrovčani naši jesu pravi alemi-kameni naše sta- izvan vananan i opanjoiacaii nuuna mjeanog naroda u Europi, koi bi se u ono doba jednakim smio ponositi blagom umètne poesie. Izmedju Slavjanah Dubrovòani su prvi podranili na to polje. Drugi Gjurgja despo | ta i Jerina .... Vran štit i vra | na ima pera . . . pa nacinimo od dva redka četvoricu : Gjurgja despota i Jerina . . . Vran štit i vrana ima pora . . . . rine, zvezde prehodnico sadašnje prosvète zapadne. r — io« : i itili su Poljaei, nu cui se probudiše, kad je književnost ilirska u Dubrovniku slavila ved zlatni svoj včk. Sto su Dubrovčani nagnali više za ltla-sicismom romantičkim, zanemarajudi uzoro narodne, to je bila moda ili ukus, kol je otco mali u sviuh naroda onog i naslšdujudih včkovah, kako su brž.e pomolili glave na polje duševno ili književno. 1 tekar u današnje stoletje krenuo je književni duh narodali drugim putem, vratjajudi se k sv orne pravom čistom izvoru, koi udara izpod korena živog domaceg, izpod srdca istog pulta ili prirodi ostavljenog naroda. Sto medjutim ima naj-znamenitie u naših Dubrovčanah, moramo priznati. Oni su bili razložili i umnostni pisaoei i osobito vrstni včštaci u narodnom jeziku, da im nije bilo dru-govah u nijcdnom kraju prostranih naših zcmaljah ni prie ni poslč. Sva je prilika, daje u šestnaostom veku, kad je u Dubrovniku jezik književni stigo na najvišji vrh izobraženosti, prosti narod govorio još čakavski u onom preslavnem gradu i po svili zemljah njegove države. Nu sasvim tim pisaoei nijesu mšsali formah čakavskih sa književnem što-kavštinom, več za krajnu nevolju riž me, a i to vrlo redko. Tako isto je i Gundulic samo za volju rižme prigrljivao amo tamo čakavske forme, kao što su Vukom u korene u mesti m. u mestu, do j e m. dodje itd. Sto se tiče forme doni m. donose, za nju (sudim), da ju je razložno obranio g. profesor ; isto onako i ršč nebi (i ja ovde do-dajem i ršč ljubi m. ljub ovni c a, k oj a u Dubrovčanah istu ima formu i osobitost). Forma o k r e n i m. o k r e n e može biti da je pogrčšna ; im može opet biti, da onde mesto nač. kazivajuéeg (indikativa) stoji način zapovèdajuói (imperativ), sto osobito rado čine susčdi Dubrovčanah, junački Črnogorci, kad hoče da stvar jednu živio postave pred oči (u prekrasnoj pesmi „Vienae gorskij“ ima tih imperativa sila božja). Ja bi sam reko i za formu glagolja 11 a č a t i m. tlačiti, da nije po-grčšna. U nas bitnost glagoljah još nije nimalo filosofički iztražena i razsvčtljena. Bosad se n vok govorilo, da u jeziku slavjanskom ima glagolja dvoje vrsti: brevis et longae morae. Nu meni se čini, da opet i svaka izmedju ovili vrstili ima dvoje ruke formah u sebi, t. j. da medju gla-golji brevis formae ima jedne, k oj e su brevioris, a druge brevissimae morae; a medju glagolji longae morae ima opet glagoljah longioris i longisissimae morae. U poslčdnju vrst ide i tlačiti kao longioris, a 11 a č a t i kao longissimae morae (uzpo-redi roditi i radjati, hoditi i ho dati). Ba sve ove vrsti neimaju više sva vremena, to zna svaki, koi je iole zavirio u bogati sklad jezika slavjanskog; nu zna i svaki učeni jezikoslovne slav., da tom razredjenju ima tragovah u raznih narččjih slavjanskih , premda se je znamenovanje amo tamo pobrkalo , te neodgovara svagda i svi-gdč prvobitnosti, t. j. formi sv oj oj. Eto naše misli o toj stvari ! Vrlo nam je drago, što se jedan gospodin od strane Srbaljah tako bratski i razložim s nami da o u razgovor o pravopisu i jeziku našem. I svaki izmedju Ilirah mora da se uzraduje , što je isti gospodin, zaista naj- prvi včštak 11 narodnem našem jeziku, skinuo kapu svoju pred Dubrovčani, čim je javno priznao valja-nost dragocienilt njihovih delali. A to nam je tim mille, što vidimo, da priznanje i pošto vanje to nije slepo (kao što žaiibože sada kod nas još često biva), več osnovano na čvrsti kamen razloga. Slava mu na lčpoj jabuci ! zašto santo takovim razločnim i mirnim razgovaranjem i medjusobnim bratskim pa-metovanjem ili opominjanjem vrat.it če sc opet spo-razumljenje, ljnbav i sloga medju jednoplemenu bratju, n srodne duše, k oj e razdražene kroz toliko včkovah, davno več hlepe za blagom rosicom sloge i ljubavi bratske. 13. Naš pravopis i Zora dalmatinska*). Nauka, koju zovemo siloslovje (physica), po-svčdočava, pa i svaki dan 11 prirodi opazujemo, da u životu tšlesnom svaka sila, k oj a tèlo jedno krene ili gane, udari odmah na silu drugu, koja se kre-tanju ili gibanju tome opre i uzprotivi, a druga ta sila osobito jo jaka iz poČetka, dok sila kretanja nepreotme mah. To isto pojavljenje nalazimo i u životu duhovnom. Dogodovština sviuh prošastih včkovah uči nas, a i dan današnji još vidjamo, da svaka novina ili reforma, koja se u život uvodi (ma bila po sebi i najbolja), odmah i nagazi na ncprijateljicu, na silu opornu, na protivni joj običaj, koi se bori za starimi. Nitko pametni neče se *) Iz Kola, knj. IV. str. 85. i sl. claklu čuditi, div jo i književna naša reforma, s kojotu smo god. 1835. izašli u svet, nagazila na oporne neprijatelje. Mi corno ovde govoriti samo o domačih. Izinedju njih ustali su na nju osobito nekoji spisatelji, koji se drže crkve iztočne, i glavno bile su Pavlovičeve „Nov ine i Nar. list“ o naj grm, izza kojeg su streljali i puškarali na siromašno llirstvo. Nu (mimogredee govoreči) toga nimalo nebiaše nas čudo, zašto ta gospoda, misleči po starinski, prividjala bi u nas kao katolicima nč-kakve neprijatelje stare svoje crkve. Sto se tiče ostale naše bratje slčdbenikah crkve zapadne,'bili su tu samo nekoji starovččni ljudi, koji sit roptali na novi pravopis i na novo lice jezika. Medjutim ni njima nije roptanje to nitko zatnčravao, jerbo sto je srodno, po naravi se slaže : tako su i starci naši gledali u starini amanet navičaja, braneči ga kao tobožnju svetinju prošastnosti *). Nu opet je vaskolik ta,j opor naših staro véracah ostao kod kuče, neizlazeci iz zapečka u beli svet. Jedi ni K fistiai! o v ič iznio ga je na javu s predgovorom svojo slovnice „Sprachlehre der kroatischen Mund- *) Ja poznnjem vrèdnih staraoak, koji sva svoja privatna pisma pišu postarono pravopisu; mi sasvim ti in vrstni su domorodci i jnnački braniooi pravopisno naše reforme. Nisu li to blago duše i upravo mudraci? l’a da sad ùujomo sprama njili g. Starčevima, kako on mudruje. Pošto bi 11 Zori (g. 184(5. br. 44.) spomenuo, da več 8(5 god. radi peroni, pa kaže da napisa tli ričoslovnico (gramatike) jcdnu A b e c o d u i Razbroj stvo (računstvo?) lo s nčm. prevoo Dogodovštinu Nov. ! Star. Zakona, k a t e k i z a m, čudorednost krštjan- nvt“ (Agram 1837). Tri godine izza toga oglasila se i druga glava, pokojni B. Kopitar, koj je u svom délu: „Hesychii glossographi discipulus etc.“ (Viennae 1840) kao Thersites kakav digao viku na g. D ra. Ljud. Gaja i na pravopis i jezik naš književni. U ostalom (koliko ja znam) svi ostali od srdca i mozga nasinci pristali su za reformu našu, ako izuzmemo ciglog g. Tliu Rukavinu, koi je stao na kamenu novom graditi opet na svoju ruku, naznačujuči udaranje glasa dvostručavanjem suglasnikali slédeéih. Nu sve to protivljenje i tobože nadmudrivanje domala se razprši od pohvale gotovo sveobče, kao magia Marnja kad ograne blago su-našce. Osobito su svi učeni ostalih plemenih sla-vjanskih na zapadu kao u jedan glas pohvalili posao naš, odobravajoči korak, koj im smo se njim približali, i glede na pravopis gotovo sasvim š njima i složili. A pravopis isti staše uvoditi i ostala dva naša književna lista „Kmet. in rokód. novice“ u Ljubljani i „Zora dalmatinska“ u Zadru. I čim je vlada posao naš uzakonila utemeljivši u Zagrebu stolicu nar. jezika i jednu školu za od-gojenjc dobrih nar. učiteljah, u k oj oj če se sve sku i Veliko Knjigo Štivenja od Pravo-tvornosti i L j ubavi Domovine, zaglavljuje svoj govor evo ovako: „Akoprem nedvojim, da nista našem poko toliko koristno, i nami za osnovanje naše književnosti niš ta nije toliko potribito, koliko ove i ovakovo knjige, sasvim tim prvo bi mogo p ri vol j iti, da svi ovi Rnkopisi meni na oči o vatri izgoro, nego da polag spomenutog rogatega (Zagrebačkoga) vorsiopisa (pravopisa) na svetlo izajdu !!! !!!!!!“ nauke predavati i učiti na novoin književnem jeziku, i naredivši pravopis i književni naš jezik ne samo za ovc učiteljske stolice, več i za sve narodne škole po Hrvatskoj i Slavonskoj, po Krajini i Istrii, i čim smo ražabrali, da se oko toga radi več i po gornjih strana!, : po Stajerskoj, Krajnskoj i OoriČkoj, krepko nam je nadanje razigralo srdce, da če se jedanred dokinuti gradnja našega Babela, a š njo m i prestati vaskoliki razdor u načinu pisanja. I kad smo s puta uklonili tolike zapreke i toliko stekli krasnih carskih darovali, nitko sad nije više dvojio, da če nar. naša književnost s ve-čom snago», ošilit i do ožudjena domahnuti se sa-vršenstva. Nu na jedanput oliatali nam sc sva ta zlatna nada, uzkrsne opet nesloga, gdč smo joj se najmanje nadali. Evo odkud nas nadje zlo i kako? Nu o tom valja obširnie da prosborimo. Pošto bi se u naše doba medju Slovenci pro-budio duh narodnosti, a u Zagrebu s novi nama zavrglo ognjište novog književnog života, ukazivali bi pisaoci naši glavno na Dalmaeiu, lcao na zemlju lcrasnog, junačkog jezika i slavne književne pro-šastnosti, priobčivajuč u javnih vrčmenih listovih uzore izvrstnih klasikah onih krajevah. I od to doba ostalo su oči svili Hirali okrenute na Dal-maciu (a navlastito na Dubrovnik) kao na blagu majku — na Atenu našli, čckali su pouzdano domorodci ovdašnji, da če učeni onih krajevah naj-srdačnie pozdraviti idei, sloge književne i bratski so uz njih uhvatiti u kolodušovnog preporodjenja. Istina je, pojaviše se poslč nčkoliko godinah do dva tri glasa u polivala nastojanja zagrebačkih književnikali, nu do mala sve opet mukom zamučc, te od onud nista »iše niesmo žuli do mukli šum burnog mora prekinut kadkada vapajom nevolje potresa i ljute gladi. Nu sasvim tim niesmo klonuli, več smo čckali, da že Bog dati kada tada onde list kakav književni, metjuči samo još u njega nadu spasenja narodnog života Dalmatinah od nemoči duševnog nehajstva. I kad jednom puknu radostni glas, da je Nj. c, kr. veličanstvo dozvolilo bratji Battaram u Zadru, izdavati književni list „Zoru“, taj smo dar kod nas dočekali s veselim dobrodošlicami izglodaj uči od njega pravi uzkrs narodnosti jio ostalih još drčmajučili strana!» s inj e g našeg mora. I da bi so radost ta Hrvata!» i Slovenacab nekakovim javnim prenesla putem, ovdašnja je nar. čitaonica, kao namestnica ilirskog književnog društva, zaključila u sodnici jed n oj svoga odbora, bratski pozdraviti to mljezimče književnosti našo. Uslčd toga ravnateljstvo rečenog družtva napisa knjigu ili pismo jcdno (od 19. List. 1843.) te ga posla g. prof. Kuzmaniču, uredniku „Zore“, rodoljubno ga moleči i zaklinjajoči radi bratske sloge i uzajemnog književnog napršdka da prigvli pravopis, koi su bili več svi gotovo zapadi»i Slavjani prigrlili. Nu na tožku žalost stigmi nam odgovor, koi nas nimalo neumiri. G. A. K. za bratsku ljubav vratio nam preziranje i u drugom jednom pismu Bog si ga znao kakovc no prétnje. I tako se s mia-don» godinom 1844. pomoli „Zora dalmatinska“ s licem i dnliom razkolničkim. Nu kako nam stignu broj deveti, razigraše nam se opet srdca, zašto broj taj donio nam iz Nčm. Gradca od 3. Velj. i. g. dopis jedan u novoni pravopisu, k oj im neki gosp. Kralovski poziva Dalmatine u kolo sloge književne sa o slalom bratjom na zapadu slavjanskom. T. kad pod dopisom pročitasmo ržči g. urednika: „Porad i književno sloge triba jedan. pravopis odabrati.bijokakav mu drago, i tako u jedan mah prekinuti s v e p e k 1 a n i j e itd.“ uzkliknusmo veselo : Kud če ptica več u svoje jato? I od to doba donosila je „Zora“ članke k oj e u starom k oj e u novoni pravopisu. U drugoj god. (1845.) g. Kuzmaniča zameni lcao urednik g. A u g. Iv a z n a n č i č, Dubrovčanin, i „Zora“ je pod njegovim nadzorom sve svetlic stčcala lice, a osobito biaše izbor članakah krasan. Medjutim i preko ove godine izlazaše u pravopisu pomššanom. Ipak joj to dvoličje nijodan razborit Ilir nijc zamčravao, znajuči, da svaka novina takovim so samo priljubiti može načinom, pa ni Danica ni Ljublj. Novice ni-jesu inim udarale putem uvodeči novi pravopis. Pošto dospio g. 1845. g. Kaznačič ustupi mesto svoje g. prof. N. Valentiču, Pažaninu, kol Zori pri tretjem njezinom svanutku nakiti čelo sledečim rččma (vidi Zoru g. 1846.br. 1.) „Videči da za veču korist nie moguče, da mi više stoini o odcepljeni od ostalog učenog i srodnog sveta, i da savožanjeisloga u književnosti jeste svakom« i svima temelj osobite blagosti u buduče; nepazeči na potvorenja i blebetanja jadnili nepri-jateljali svakog p o pravljenj a, oni zib, kol vaz da mr z e na domače a ne ljube nego samo što od inostranca proizlazi i dohodi : mi od ovo g'a časa u n a p r e d a k ovde se primarno organičkog opčenog pravopisa, koi no prvo u če sle oj izveden, posile vi Z agre-bačke No vine i Danieu uveden, sada do-broprimljen, s v u d e se razprostire.“ Na te kvasne reči novog urednika od srdca smo odalv-nvili, nadajučise bezbrižno, da če jedanred biti keime svimkolikim razpram o pravopisu medju bra-tjom zapadne crkvo. I od to doba Zora pod upra-vom g. Valentiča izlazaše uredno i Cestito s novim pravopisom sve do m. Listopada. Nu u jedan mali opet svanu g. prof. A. K u z man i c, te so primi od 40. broja počamši opet uredjivat Zoru. Zlo po blago i naprédak oni li državah, 11 k oj ih se Lesto menjaj u ministri ; zlo te naopako i po one novine ili časopise, u k oj ili se izničuj i vaj u često urednici. Zato smo vrlo žalili Zoru, ostavivši ju g. N. V a-1 en tič. P o re d toga invali smo i drugi razlog brigo i žalosti. Odkako je g. 1845. prestao g. Kuzmanič uredjivati Zoru, več ni za Kaznačiča ni za Valentiča nije više podponvogo Zoru ni jednim mahom pera, več itzmakniivši u svoju (kao sto kaže) z a-vitri nu, tu zamuknuo kao kukavica posle Ivanj-skog krèsa. Zato je sada, kad se pronio glas o njegovem uzkrsnutku, svaki se kod nas zabrinuo, nebi li on sa Zorom svrnuo opet na stani zapu-štenu cestu? Nu primirismo se opet, čitajuči novi njegov pregovor, u k oj em izmedju ostalih ima i ove ršči : „Ne bilo više na o vi pravopis na-pinjanja: Eto če hi, koji su od starine Hervati ; Slavonci, Krajnci, S1 o v a c i, Zagrebčani i ostali tamo Hervati, sve bratja našaidobri našipomočnici, po njemu p i-È u. Ta komu nebi tako očite réfi digle iz s rde a svaku te i najmanju brigu? Pa komu bi moglo i na kraj pameti doči, da ée čovekjedan od zrela mozga , i od mirne krvi, Stoje danas rččmaobreko , sutra činom poreči ? Nu da vidiš sad gospod. Kuzmaniča ! Nije ješ prošlo ni mesec danah, a eto ti več u Zori (br. 44. 1846. g.) poslanica jedna po starom pravopisu , u kojoj pod izlikom čestitanja g. Šime Star-čevič nasrnu na pravopis naš, a to s tolikom že-stinom, da se ni nerazboritu dščarcu pristala nebi, a kamo li dospele pameti starcu. Zatim u broju 45., 47., 49., 50., 51., 52. hrupi na mej dan nčka hrdja, preodčvena u zobunac stare nèke tobože Ličke pastčrice, k oj a u svojih poslanicah staše buncati i šeprtljati koješta o prevratjenosti sadaš-njeg mladog sveta. Mimogred zape i u pravopis i delovanje zagrebačkih književnikah, koje bla-goizvoljuje imenovati porogljivo „Sutlo - Dravo-Savcima“. Uvrstivši gospod. Kuzmanič te poslanice u Zoru, širom o tvori vrata nadvladanim i utamničenim razpram, te se opet raztrkaše sa starinskem slobodom u primiren naš svèt, podpalji-vajuč vatru razdora i nesloge. Pa tako ti nas evo opet, sve sama b ra tja , na orožju, da se izmedju sebe pokoljemo ! I kad nam nedaju do srdca, a mi liajde u obraz. Gr. Starčevič odape prvu strčlu, oka-ljenu zučom i jždom, a nčkoji naši, zanešeni od prve vatre, zdravo mu vratiše zajam. Nu kamo čemo s tim poslom naposled ? Kamo za Boga miloga več opet na zlo i gore. Kako nam se od-metla „Zora“ svi austrijanslci Slavjani, bez razlike kvsta, staso nari cati na zlu njezinu kob, i tu svoju tugu po svojih časopisih i novinali javno pronositi. kSvi stanu oba rati krivnju pravopisne te afibstasijo na g. 8. Starčevima, ko i ju je povco svojim člankom od 2. Stud. pr. god., spominjajoči g. urednika samo rčdko, a to bi reč mimogredico kao Pilata kakovog, koi si ruke pere nad učinjonim grehom. No no-znam , je li to pravo? Neznani, bi li to pravedno bilo, kad bi tko ubio iz puške čovčka, ono čeljade, što ju je izbacilo , pustiti zdravo i čitavo , pa traziti ono, što je imponilo cčv, i, uhvativši ga, prekini ga esoditi sodom. Ja barem, da sam sudac, latio bi so prvega-, i po duši svojoj ubojicom ga proglasio i esodio. Tako i u poslu Zore nekrivim toliko onoga, koi je rečene stvari napisao, koliko upravo o nog, koi ili je u svet posino. Slava dakle i venae apostasie to po mom sudo ide g. Kuzmaniča, koi je pisarijo g. S. St. pri mio u Zoru, pa po njoj razaslao po bčlom svčtu. Ja rado pri z najem, da g. K. ima vrstno pero, to (da po duši.kažemo) jeziku je našemu vest, da mu sva Dalmaoin težko ima dhigog ; a navlastito valja istinski priznati, da jo g. K. živi narodni slovar i ročnik. Nu to opet n e do staj e za njegovo mesto. Za posao uredjivanja novi nah ili časopisa kakvog hoče se pone više, nego li napisati po koi ma i najbolj! članalc. J)a-pače, ima i urodnikah, što preko godine ni nona-ine če pera, da napisu koi iz voran članak, več od poslatog im tudjeg truda izabiru po najbolje, slabič popravljajoč, a novaljano odbacLvajuči, pa ipak sede za poslom svojini i dostojni! sil i slavni! nogo li stotino inih, što preko godine polovim, svojih novinah natrpaju radnjami svoga pera. Za uvodnika linče so trezna pamet, zdrav razbor, koi imprima svasta i kojekako, veé da bèl imi pšenica kan gelai- odalii re od kukolja, pa kao pčola iz sv ale o g c v ètica da izsisa mod, ostavljajudi a njeni jčd. Za urednika lince se pomnja, te on t,rafti ljude, knji razam ij a jezik i stanje stvari i kako v joj se hode napredek , pa dopisivajuci da moli takove a mo ve, da ga pomaža a trudna njegova posla, i kadkada i sam da im odiaci radnju, kakova mu je upravo od potrebe. Na te pameti i razdora n g. K. rieima ni koliko izpod no leta orna, vod on uredjuje Zoru po eigloj milosti bozjoj, primajudi n književni taj list stvari, k oj ih so baš do maši rukama, ma bile i po ; jeziku i po smislu kako ve mu drago. Da su drugi urednici dosadašnji biti tako radili, do pol sveta ved od davna bilo bi delavo i bo z obraza, a ostali svet nebi se modju sobom a govora ni razum io, a kam o li da ima izobražen književni i družtveni jezik. Da jo dalcle g. K. razumdvao posao. svoj, nebi bio primao a časopis svoj stvari g. Starčevica, ni neslana i bezputna zanovetanja onog lošeg mej-dandžije, one Eudaičke nazovipastèrice. Na on ni je poj mio krasno svoje zvanje, ved aradio po svo-joj i upornih svojih prijateljah glavi, pa lahko-dušno zavadio brata s bratom, a tim zagrize a tvrdu ledina, iz kojih nede čitavih izvaditi žabah. Kad mladic ide mimo razloga stranputice, to ga èovèk žali za v rud u krv, što ga zanosi, pa ga opo-minje i svratja ; na kad čovčlc zrdle pameti i mirne tobože krvi trta i a z prlcos savštom ljudskim udara na zlo, onda mahni rakom, pak ga se prodji kad pošo da pošo. Zato nam nijo ni žao ni g. Kuzmaniča ni g. Starčeviča, več sirote Zore, koja je pod takovom uprav o m i pri takovoj pomoči došla do toga, to se nalazi gotovo na umoru. Vidjamo na težku našu žalost, pošto se njimi u taj časopis uvela opet starina, da su ju svi ostavili pisaoci do ciglog Božiča, Ivičeviča, Sa n tiča, Vrdoljaka i do dva tri pera slabie ruke. Vidjamo sad, da svaki list kukavne Zore što novii to biva slabii i mršavii, te praznina, da se kako god pokrije, moradu nadopunjivati vrlo prostrano i krupno tiskani oglasi knjigah. A dočim ovo pišemo, stigo nam je glas, da Zora od m. Travnja počamši, neče veča izlaziti, nego na polak tabaka preko nedèlje. Po torne slutimo, da se je broj njezinih štioca i po Dalmacii omalio, a u ostalih pokrajinah naših onako ju gotovo nitko više nedrži do jedine nar. čitaonice, a i to ne za našu nauku, več za njezinu nevolju i muk u s nèkakvog tobož milosrdja. I tako se opet prekida književni i duševni bratski sa ve z izmedju Dalmaeie i ostalili pokrajinah ilirskih, prekida se savez, koji se je osnovao nastojanjem nar. duhom nadahnutih književnikah sadašnjeg našeg včka, i ako razkolničtvo Zore neprestane, za godimi danah neče joj biti više ni traga. A u zalud nam onda, kad se opet oparaetimo, svako nastajanje za slogom i bratskem ljubavju, več ako nam se Bog nesmiluje i prèko naše valjanosti, j er što j e d n a luda glava pokvari, stotina madri h popravit nemogu. ] iri staj ii hiljade glavah jedne iste misli ! Duh našeg vèka jest duh probudjenja narodnosti, duli sjedi-njenja srodnih silah i toženjah, 11 kojili sc god one pokrajinah našle i pojavile. (J toni duhu stoji tvrda naša vera. Za taj pravae zanesla nas je sveta lju-bav. Na njeni počiva nam krepka nada spasenja narodnosti naše, i napredovanje duševnog i tčles-nog blaga sviuli južnih Slavjanah. Tim samo pravnem dokopat demo se prosvčte prave i postojane. Zato je on nadahnuo nas, k oj e Vi zovete Zagrebčane, upravljajoči svini našim teženjem i nasto-janjem. Taj isti duh zavladao je i n Ljubljani i Biogradu, u Bretislavu (Požunu) i na Zlatnom Pragu, te i po sviuli mčstih, po kojili razilaze no-vine i knjige u ovili gradovih na svetlo izdavane. Samo Vaš j edini časopis, sto imate na nar. jeziku, noče da pristane uz posestrime svoje, nego voli trtati i tumarati stranputice kao čovjek pijan, zaletjati se sad tamo sad amo kao muha bez glave ili list odkinut od grane, kojeg nose včtrovi po zraku bez kraja i konca. Evo pred Vama rodjenu bratju sa Drave, Save i Dunaja, bratju, što Vas nose u srdcu, gledajuói na Vas kao na uniike pra-dšdovah, što su nam krasnu proslavili prošastnost i nad grobovim svojim podigli kamen i temelj bu-duée naše srčče i slave. Slušajte kako Vas mole i zaklinjajo, da pristanete bratski uza njih, te tim i njima i sebi priskočite u težkem radu duševnog svog preporodjenja. Ali Vi mučite, jerbo ustali su izmedju Vas lažljivi proroci, sto Vam zmijskim rččma šaptju na ulia: „A šta óc nam Krajnci i Vlasi? ML Dalmatinci pravi smo Hrvati i slavni od starino ; 11 našem Biogradu stolovahn kraljevi hrvatski ; u nas porodiše se i odnjihaše krasno Vile slovinske ; u nas još i danas žive najčištji jezik hrvatski : u njih tamo sama je ili nemština ili tur-ština. Nek nas so prodju, i na čast njima savčti! Mi nnuci slavnih dšdovah znamo, kako valja raditi, pa ako hoče da budemo složni, a nek pristanu za naše, pak neka neištu da mi podjemo za njima!" Tako čujemo gdč Vam govore. Lepe su to reči, ali vrlo varave. Istina je, gospodska i bogata bila je nékad zemlja Vaša ; slavni bili su Vam pradé-dovi ; slavna i dčla njihova uma i srdca ; čistim je u staro doba jezikom govorio cčlokupni narod dalmatinski. Nu tašt je ponos osnovan na puku ne-kadašnju veličinu i slavno gospodstvo dedovali i pradédovah, dok sami čamimo u sirotinji i svako-jakoj bedi. Bog je o tac sviuh zemaljah i njihovih pukah, razdčljivajuči pravednom desnicom darove srede medju narode, dčcu svoj». Sunce njegovo no-stoji uvčk nad jednim krajem sveta, več obilazi sve strane, noseč pred sobom bèli danak a za soboni mrklu nočcu. Deder pogledajte na se bez pristra-sti ! Gdè Vam je sunce stare srèóe i veličine ? Gore su Vam pusta pleš : neima na njih više ni bujne trave ni listnih šumah. Doline i dràge gola su Vam krš: neima tu više ni bogatih žitnih poljah ni zelenih livadah. 1 more Vam je protivno, bijuč se sa gnèvom burah svojih o primorje tužno, nenoseč Vam više bezbrojnih brodovah , koji su u staro (loba u luke skupno-vladarstva Dubrovačkog i l’o-ljičkog izkrcali dragocene trgov« (robu) bogate Arabije i Indije. Gde su Vam sad innovi, .sto bi Vam narod rosom prosvete napojili i zavičaj svoj po svetu proslavili bezsinrtnim svojim dčlma ? Gdč su rodoljubi (mecenati), Sto bi književnost i umčt-nost promicali? Narod Vam sc po gradovih izne-vèrio puku svome, odmetnuvši so u krilo tudjinstva Tim se u Vas dorušio most izmedju višjih stali-šah i prostog puka; tim se stanjem ubijaju u Vas umovi veé u kolšvci razvitka svoga. Stanje književnosti zemlje jedne, jedino je pravo merilo stanja prosvčte puka one iste zemlje. Nuder da uprite sad oči svoje na stanje sadašnje književnosti Vaše ! Imate na narodnom jeziku cigli jedan časopis, pa ni to jedinče nemože Vam odrasti od povojka, nego Vam ved u kolčvci izdisava, zašto Vi ga o samoj svojoj muci neumite i nemožete odhraniti, a brat-ài pomoč lahkodušno odbijate. Pa šta čete sad, kuda li ? Kud drugud ved opet u bratsko kolo. Bolje se iodpolputa po v ratiti, nego hrdjavim putem do kraja i c i. Još mo-žete s poštenjem i 11 dobar čas. I vidit dete, granut če sunce opet nad Vama, te izliti na narod blagoslov prosvčte, a tim i na zavičaj Vaš bolju srédu i krasniju slavu. Nu hoče se, da sto prie zatvorite i uši i srdea od varavih rS-čih sebičnih i upornih neko jih glavah, kojim je omilio razdor. Hode se slušajudi ostalu svoju srodnu bratju Srbije, Hrvate i Slovence , da se složite š njima kao s vedinom u pravopisu i književnem (koliko bude od potrèbe) jeziku. Ako to učinite, blago si i nama i Vama ! Neuzhajate li, bratjo, za bratsku reč, a Vi u Boga našli ! zašto nama čete odsčči je- dan prst, a sebi desnica ruku. Pak time Bog Vam a duša Vam ! 14. Zagovor*). Spät kommt ihr — doch ihr kommt I Dor schlechte Weg-------entschuldigt euer Säumen. Schillers Piccolomini. Evo jedared opet Kola, gdje se ujavlja, pošto mu se izdanje (toma ima sada do tri godine) pre-kinulo na VI. knjiži. Bilo je medjutim obliata go-vorkanja i prigovaranja, zašto li ovaj kod nas jedini svegrani (encyelopedièki) časopis presta izlaziti. Jedni turile krivnju na urednika ; drugi ju prtiše na ledja odboru ili starešinstvu družtva izdajucega, a bilo je i takvieh, koji torne opet drugdje tražiše izvor, tužeči se na nehajstvo čitajuče naše svjetine. Kad se uz to govorkanje tura crn kolač i u torbu urednikovu, treba je da so kao pošten čovjek brani pred svietom i opravda, što ja evo, prekrstivši se, glavom kao takav činim razlažuči sine studio svoja u torne poslu odnošenja. Bado več s početka priznajem, da je vazda bio najmučnii za mene posao : govoriti pro domo sua, a osobite muke stoji me posao taj ovdje, zašto danas ima ljudih čudno-vatih čudili, te mi može tko zabreknuti: „K sebi ruke divere ! tu nek drugi govore, jerbo si ti uple-ten u stvar razsudjenja.“ Nu kako si mu drago; *) Iz Kola knj. VII. str. 86. i sl. ja nemogu sa svieni tiem obréi glave na te ljude, i njihove primjetbe, veé éu — s razlogah svoje kože — napolje glasom svojiem, vec ovdje na počelu izjavljaj nói, da smatram u stvari ovoj glas svoj kao p vi ki v o tu m informat iv um, t. j. metnuvši ruku na srdce, nastojat éu razložiti okol-nosti, priobéit data i sva ostala odnošenja stvari ove, kako po duši znadem, da su bila te još danas jesu, ostavljajuči svietu na volju, svoj sud iz naravi priobéenieh datali da crpi i svoju osudu da izreče. — Evo ili dakle ! Primivši tajništvo nar. Matico , upravljajuci odbor povlasti me, da imam zajedno i uredjivat Kolo, od k oj e ga bi imale po ondašnjoj osnovi izaéi preko godine po četiri knjige svaka od prilike od 5 tabakah. Istinabog, ja sam se onda djela tog latio, nadajuéi se, da éu moéi odgovarati točno za-htjevanju. Nu domala uvjerim se o drugoj ; jer čiem se dui je mučih oko toga posla, to se i sve veóma osvjedočih, da neée ledja moja podno-siti uredno, što sam na njih bio naprtio. Evo zašto ne ! Zato, što se stvar u djelu drugčie ukazala, nu se s počela predstavila u misli. Ja se s najboljom čudi latih prve knjige. Trebalo je tu pisati i moliti da skupim gradiva raznovrstna, za da nebude posao jednolik ni po osobama ni po predmetima. Tko je godj zavirio u pisarnice današnjieh našieh uredni-kah, te se tu ikoliko obazreo, taj 6e priznati, da kod uredničtva našeg kojeg časopisa nije svaki članak veé i gotovo djelo, nego treba tu još i urednikove glave i ruke, da ga priredi i do točke dotjera, što ga (exceptis excipiendis) stoji gotovo veée muke, nu da je sii m napisao stvar. Tako sam i ja krpao, koliko sani igda inogo, dok neižadjo izpod tiskala prva nova (IV.) knjiga Kola. Uz taj posao prodju mi 3—4 mjeseca. Mnogi ve sada kazati: „Evala! a sad si barem svršio posao kod prve (IV.) knjige ; a autra češ so spremiti na drugu (V.) da ju što prie sgotoviš.“ Eda ! blago si meni, daje bilo tornii tako ; ali nije, nu valjalo se latiti knjige ove još težavici t. j. valjalo ju samomu svojiem rokama komadimce amatati, pa razašiljati na utemeljitelje i na prave ! na obvezano, razštrkane kojekuda po svietu kao rakova djeoa. I tako ti i ja qjcó toga težanja robo tab do dva mjeseca danah, dok ga jed a red odbijem od ruke tvrdo sadeči, da sam sva gg. utemeljitelje nami rio. Al hočeš! latom nepro-djoše dva tri mjeseca, eto ti mi več knjige za knjigarn, koja iz senjske biskupije, koja od graničar-skieh častnikah. Tako ti mi jedna izza drage do-lažahu a sa sviali stranah va rovine naše, navješti-vajaci mi, da onaj i ovaj nije primio svoj komad, j erb o je premješten , moleči me az to , da mu ga šaljem na sadašn.je mjesto njegova zvanja. Ta ti mi valjalo opet odgovarati i nainirivati ljade. Evo ti mukah i prie penah, uz koje sc je radjala IV. knjiga Kola. Sto smo kazali za ova, valja i za ostale njezine sestre mljezimice. I š njima mi je prešlo az svakojake tradove mnogo vremena, dok niesu ugledale biela svieta. 1 tako ti nas kada tada i sa VI. (uz matičin trošak III.) na pomol kobne godine 1848. Tom godinom djelo ovo zapne o kamen još i drage nevolje. Bukne naime i u našem carstvu v rti o g povučo i na sasvim protivno polje ga od-vrati te s ogleda duševnog i tjolesnog književnost naša odmali stiulo kolebati i malakšati. Treba reči tek dva ulova, pa óe se stvar ova objelodanit i ukazat kao gola istina ! 1) Pozornost citajuče svuotine sva se j e d no m ole re nula u novine politične, pohlepno iz njih srkaj nói viesti, o noviem državni era dogodjajima. 2) Spahije, duhovništvo i narodni činovnici, dojako najkropòi i naj krojni! pod-upiratelji literature naše, jed nora prevratom oviom, koji je sa sobora dovco i ukinuče robote (tlake), izgubiše gotovo sve svoje dohodke, te tako š njima i književnost naša spade na prosijačku torbu. A naj živi j e opet osjetavašo potres taj nar. Matica, koja je glatnioe svojo uložila ponajviše upravo kod spahiah. Clem su obatališe dohodoi spalliliski, tieni so naravski porometiše i dohodoi matiöini ; j erb o dohodoi su joj tekli jodino iz kamatali, kojieli sad jedilom nestano, zašto dužnici (spahije) niesu odkud imali plačati ih. S toga nastade jednora u pje-neznici družtva oskudica novacah, fieni se karaate nepolagahu. Sad so u sjednicah starošinskieh povede rleč i za Kolo : bili se nadalje izdavalo ili ne? Biaše govomikali i za jedno i za drugo pitanje, im stvar odluči g. pjeneznik, čiera izjavi, da novaca jedva toliko ima u blagajni, da če njimo tek uspjeti počatnja Drobničeva riečnika namirit, a kamoli da ima šta i na druge stvari trošiti. Zato bi tu i odredjeno, da se izdavanje Kola odgodi dotlje, dok nervus rerum gerendarum u blagajni družtva opet neojača. Eto miogali, zašto je Kolo prestalo izlaziti ! Eto lica okolnostih, koje su mu bile neprijazne ! Eto opisa i sviuli odnošenjah urednika sprema ove stvari ! Eto izvještja i o tomu, kako se upravljajuéi odbor vladao u toni poslu ! Urednik priklonivši vrat svoj pod neizbježni jaram svoj ich odnošenjah, sudi, da je radio, kako je n ti e m okolnostim raditi j mogao. A sada ostavljam na Vas, gospodo članovi Matice i ostali prijatelji književnosti naše ! da i vi sve okolnosti dobro raz motrite i uva ž ite, a polag njih i po duši sud svoj izrečete. U Zagrebu 15. srpnja 1850. Ured. Knjiga o va bila bi več m. Listopada pr. g. izašla, da je bilo po mojem, ali drugi tobož mudrii nu svakako silnii od mene, odlučiše, da se peča-tnja obustavi i tako ti je tek za pol godine posile. J U Zagrebu dne 30. Travnja g. 1851. Ured. '"V-n V b A J ! I ! le». jr* r-'W W Jf' „ w C. -m V. r) * 's . *» fc>_ - à T n ir a V S P I S M A. s / (Cirilicom.) Dragij d niže ! čera dostignih so Miklošičem post varios c a s u s do Graca. Mnogolični pripadki (varii T casus) sut: raztočeni pčnezi, raztrgani čevli, I1 sginena palica i. pr. i. pr. — Ne bist mnš ' včera seje mèsto milo, a danes uže mnč do-padetsja. — Ja sego časa sretihsja s Vašem pri-jateljom Kocmutem, zaradi sego Vam vezdč ja pišu i naznanju „čto Graj nar svjatago pisma prevede-nago Japelom i Kumerdejem neimčt, i „Krajnska zhbeliza“ ješče ne jest na svjatlo pro šla zarad Azbukninago rata, kotorij supet vospalil jest luto srdca Krajncev, čto zabili sut pèdici cvčtuče ruži vospitovat’. — Molju Vas doneste moj pohlebnii poklon g. Jegumanu Miklošičem, i g. Vrotojegumanu Lot-merskem, kotoromu mnogo raz ruku ljubju, — i pozdravte mnč g. g. Kalugčrc, Lotmeržanskago i Serdiščanskago i mojego svaka — i pište mne naskorem, ja prebivaju vo Mariahilfgasse Nro. 510 v pervem stroju. Pozdravjat Vas Murko i vsa Slo-venskaja sodružba. — Srečno. — Vaš drug zvestii Sledntn Stanisi. Fras-Cerovčdn. (Latinicoin.) Prosim starajte se za naših novi n volo vu spodnih krajih, poterdito Slovenopolito vuLotmergi i v Središčeh, i nagnito na to, ako je mogoče g. Simoniča i njogvoga farmeštra, — oni se mi zdejo goreči Slovenec, — da se našoj še mladoj slovesnosti leži pomore. — „Vse za domovinu“ i naj hude prirečje naše. — Našu inteligelno moč (žilo močnega razuma) nam Slovoncom le Domovina dala je, za tega voljo njo le zahvaležni sini, za njeni odrasek trošmo. Gradec 3. listopada 1833. Lista ta sta scer neporedna, a da že posel po njem čaka, mi budte odprostili. 2. M u r š e c u. Moj predragi ! Vasho pifino fern petnajstega mefza sdajnega s’ mnogim vefdljom poprijel sa vóljo slovenskega nadpifka, s’ vezhim pa veseljem snotrobo pifma ozhima prefhtél (skoro bi rekel) poshrél. — Va thè novine, ako fo ravno vofko, kratke in redke, me tudi fo jako razveselile, da sposnam še eno dufho k’ moji jednako naftrunjeno, jednako priglafheno. Naj-lepfhi fe mi rezili „Moja duša!“ Jeli nam refen „XP‘ fe sori? — 8he je Vash mladi roj sdrav? — Od Vafhega jegumana pa fto meni ni-zliesar ne pitali. So 11 fhe sdravi? — Sem pazli nehvalenshliv, do sem njim ko godovne ne pital. — Vi ste fhe sdravi in voteli, da mi s’ takim vete- ljom piflietc. — Kaj se me tizhe, fern flie tudi na teli sdrav, ali serzé moje fo mi moji Gradzhki ne-svefti prijatli prezi ranili, ino zelò moji naj bli-snefhi. ’S pervcga me jè njena nesvernóst bolida, ali sdaj mi je sho ne vezli slial, da feni slie bolje spoznal njene niške duslie (profanum vulgus !), ki le prijatelftvo po dobizhku fodijo. — Pa sadosti od teli sulieh objektov. — Murko in Matjafhizh sta sdrava, Murko mi je rekel da bode Vam u va-kanzijah Vafho sbirko prinesel se svojim truplom. — No vin snam mnogo, i ravno sa tega novem kteri bi Vam pisal. Profesor Pariz nedavno na dohtora poftavlen, in sa drugo leto v’ Bezh sa proteso ra istozhnili jesikov posvan. — Tuj sdaj kola delajo, na kterih so v’ o finih vurah v’ Bezh dopóla, imena njim po slovenskim nevém, Nemez nje „Dampfwagen“ imenuje. Kaj pa bodo nafhi Slo-venzi rekli, kda bodo te kola bes vse neumne ftvari po zefti fo potdkati vidli ? — S’ mladim Slovenzom fva fe fposnala, ki je zherstev philológ, iskren enthusidft sa vfo Slovenfhino, in rodoviten, obilen povez s’ imenom „Zaf“, sveto-trojizhanom; ’s njega mnogega fe vzhakati fmemo. — Tudi v’ nafhega Murka moshganih slie pa neka Minerva roshta. — Slie bodo nam sfati zliafi ! Snate li kaj od Klajshara ? — Mi nizhefa. — Prosim Vas, posdravte mi gospoda Vafhega in mojega. — Vas pa posdravijo vfi Sloveno-politi, kaj njih je v’ Gradzu, Knuplefh, Matjafhizh, Murko in Zaf. Sre zimo ino sdravo. Vafli svesti prijatel Fraf-Zerovehun. v’ Gradzu 29. Ivanfhzha 1833. Prosim poterptc fho malo robazhama, dosdaj fem farno toto gotovo od fhivolje dobil, ovi dve boto naskoren dobili. Zhi zlicte beli legki klobuk takfhe podobe kak ga gospod deliant Lotmerski majo, tej mi mero Vaflic glave pollilite, fkatloj red 3 rajnfhke 40 kr. srebra vald. Pitajte tudi g. Groskopa, zhe zliejo jednega meti. — Sa fhtiri tjedne bova se she vidla. — Petemusne vacantiis Carnioliam? — Vale. 3. Muršecu. (Piaano čirilicom.) Dragi prijatao ! Ako e ta knjiga Vas poslije stiže, kao želite, no krivite mene lijenivoga, ved na našo krstjanstvo, koje neima nikada svijeca Merkurija, da nam itro-posel služao mijesto mudnije knjigonoscà, a u dru-goj strani dostavilo meni strad, van da mi ne tre-balo baš i opct žrtvovati ni Eskulapiju ni Febridi : tako se prometne mlogo kod svijeta, koje na dobre, koje na zle ; — amo gadati nedu o mudrosti u sitno j knjigi. — Ma šta du Vam pisat, da Vam radje bidu, nego o Vaši nekdanji Pul ein oj i V — Kada dostignu na Gracu, odma traža gospoju, do koje bila Vama knjiga, i ju sredno naodà. Majka ncbijaše kod kude, no derke, koje me prijasno po-prijau, i prosu za Vašu zdravijo. Mladja naodijaše o moni licu jednakost jednoga brata. — Ili je e to resnica ili ne, Vi sudidete. Molijaše me obajatji veóput, a dosad još no mogà spunit obljub, da ima trešliku dosai dui. — Tužim da nisu vakancije, da ne mogu Vas i gospodina Tgumana (parochum) obodit, kod koji sam bezskrben i sloboden bio; a na Grracu mo muču nužde i svakojake skrbi, da no znadcm, kod meni glava stoji. — Novin Vam malo znadem pisat. — Murko so je cijelo smetamor-fozao; sad so zapopičn, je meni pravao jidjo ; ju tros potovat oču u duovališe (?). Ali hudo stalen??? — Družba naša Slovena imade jednako nezgodo s vojnom Doma Pcdrona, da svaki dan otstopu sborniici, i reéu , da neimadu bas sad korista, a ja 6u njemu vijeren ostati, et si fractus illabatur orbis. Dadu Vam zdravijo, Matjašič, Miklošič, Murko, i sva tvrda Slovenšina ; i ja Vas ljubim u rumenu lice, i gospodina Igumana u bijilu ruku, i sam Vaš va vij ek vijeren prijatao Jak. Konst. Frasov. Oospodinu Igumanu cu odma i skoro pisati. Bi baš pisao bio, a nišam se dosad naučio Alfabita glagolitiskoga.--------- Na Grracu sad 30. mijeseca Oktovra leta po rodjenju gospoda 1833. Piste mi skoro odgovor i novine, k oje snate, i sve me veseliéu, — 1 šta ste dobili ruina vina, da ga jesenos pióomo. Moja adresa jest: Jak. Fras physike učenec, prebiva na Mariahilfplaci bi zna čerka 501 v por-vom etaži. v’ Gradcu 5ega grudna 1833. Moj dragi ! Vašo molčanje bilo inda jo neobičajno, a zdaj že skoro sumlim, kaj ste mojega lista ki sem ga po Kocmutom poslal, ne dobili — da znam, kaj bi mi ovačo že bili odgovorili. — Cul sem kaj so moj dragi oča bili preče bolezni, al od tega časa sem z’ nikom dolnih krajev ne golčal, niti tam tod pisma dobil — sem za tega voljo v’ mučlivoj d v oj 11-vosti, so-li že ozdraveli, ali no ? — je-li njim ležči, al’ ne? — po tem listu Vas menim ter poprositi, me ’z te muke sprostiti. — Minorit Kancler (za tjeden dni meni mažnik biti !) mi je pravil, kaj ste Vi že Hunaju pisali, čemu pa ne i meni ? ? — i ste pisali, kaj ste malo vina dobili — i to bi i meni znali pisati, če drugega ničesar nebi vedli. — Kaj moj svak dela — kaj moja ljublena i spametna sestra? jeli on mojo slovensko pismo zadobil? čemu no odgovori? — i kak še kaj z’ mojoj preskerbnoj materjo? Prosim odgovorite mi na skorem. Prosim Vas lepo povete mojoj sestri, naj materi povej, kaj mi na skoren mojo ladico pošlejo, če pa je tega ne mogoče , naj menje moje rujave hlače i neke slavske knige, korih zebrati bi Vam mogel s’ prošnoj nad-leči. — Knige ki bi jih naj-bolj potrebuval so : Gramatika sorbo-slavenska. Nove narodne pesmi srbske (še nerazrezane !) Anthologija polska z’ diktionerom vred. i francuske knige — Bon Quichote — pervi del i v’ predeli je najti jedna pečat —jeden bi-ljet, ki dvajšico velja — potem bi Vas lepo poprosil. — Pezdravte mi Vašega gospoda hegu-mana i prilično vse znance. — Ne pozabte še skerbno i zvesto slovenskih pripovesti, i drnga, kaj še nam narodnosti ostalo, pobirati, ar bi tega znali še letos lnošiti. — Misli mi dne s tak ne-sporedne se mešajo po temu listu — zatega voljo ga razceste al v’ogenj veržte. Drugo-krat Vam menim bolj i sporednej pisati. — Srečno i z bogom. Vaš zvest prijatel Slednin St. Fras Cerovčdn. Jas prebivam polek miloserdnih bratov N. 510 v pervem nastropju. 5. Muršecu. Moj dragi gospod! Toti list je šterti, ki sem Vam njih za čter-tal leta pisal, a i zadni ki Vam ga pošlem, če mi neodgovorite. Včera mi je scer Kanclar pravil, ka ste zdaj v' mesto zakaplanjeni — para tej ga neboma več v’ Kaj žari po šegi Grekov i Rimljancov ležaje’ na laket naslonjena pila ! ! — Kanclar je menil, če ste prej ne zgorie mogli pisati, kaj še boto zdaj menje časa meli, da ste v' takem mesti gestii vem, ki bodo Vas povsod tak radi meli, da nanjč nebote po meni se spotiti mogli, — pa nanj bo, kak hče, ja še Vas le s’tim pismom nadleči der-znem spomniv še se Vašega nckdašnoga družstva, kero še mi skos svoje učinko, prijasne obraze naj-nih zabavstev na pamet nosi. — Vi sto zdaj v’ mesti : kdo bode nam zdaj slovenske reči i povesti tak zvesto i radoljubno mej ljudstvom pobiral ? Kdo moje ljublene sestre deco dostojno vučil ? Kdo druge SlovenčekcMiklašovske fare? — Pisal sem Vam pcrvokrat po g. Kocmuti, itak! kda sem sej prišel ; drugokrat po pošti nad Marpruk, Ptuj i Ormuž, kero sem v’ farof Ormužki naročil (če ste tega ne dobili, se v’ mesti na pošti zglasite, lehko so bndele adrese ne mogli šteti, da je po slovenskem bila !) — i tretjo po jednem kmeti s’pola, kteremu sem rekel pismo v’ farof nesti. — Matjašiči sem tudi pisal ze slovenskim napiskom, i tak mojemu svaku, a neben mi je ne odpiska dal. Kočebar mi je pisal. — Jemu je prav dobro — lepo Vam pozdravlenje pošle. — Kaj ste mi naročili, sem Vam že v’ prodnih pismah spet izročil. Srečno stante, i paško mejte, kaj se Vam kdo Vaše presvetnostne oči ne zapletejo , kajti v’ Ptuji je mnogo Jelen, La j id i Aspazij ; ta bolezen je tak za-čarliva, ker vse druge čutke premaga i topi, i mir serca prežene. — To vse ja bolje vem kak kdo dnigi experientia docet — komur mar je prostost zlata, cvetečih deklic naj ne ogleduje ; očesa bla miril sta majga tata ! na svoje naj poglede vedno cuje ; oči odprò ljubezni dur’ in vrata, skos te se naša pamet premaguje. Kdor no verjame tega, brez, deb’ zvedil v’ nesreče moje neve?, bo zabredli. P. Vaš zvest i ponižen sluga Slednin Stanisi. Fras-Cerovčan. V 6racle! na den svet. Tita škofa 1834. Jas stanujem poleg miloserdnih bratov lužno čisl. 510 v’ pervem nastropji. 6. Muršecu. Visokovredni gofpod ! Da fo narodne novine horvatske ne obfhzhin-ftvi nasnanjeno, tak mifiim kaj ihe fte njim Vi ne glafa zhuli; f timi zherkami Vam tedaj nasnanim, kaj fo fe f pozhetkom tega mefza v Zagrebi sa re-dakcie Dr. Gaja na fvetlo davati sazhelo. Zena je sa zelo leto 8 rajnifh srebra. Da fte snani podpo-ritel Slovenfhine, prenumererajte fe satega voljo pri Vafhoj pofelnizi (pofte) na nje, zhe pa tam ne bi predplazhila vseli, tak bote doftali fi nje s Krapine al s Varashdiua po g. Matjashizhi prinefti. Jas bom nje tudi s Serdifhzha dobival. Ne samorte mi, kaj Vam na takfhoj kerpizi pifliem, nemam sdaj zele glave sa mnogo in velelo pi fa nje, da me je grosna nesgoda sadela, — predvzhora fern od mojega fvaka shaloften glas dobil, kaj fo mi lj. ozha vmerli. s Bogom bote ! Pobite V Gradui na 4ti dan profinza 1835. J ftan Vras Zerovzhan modrosnanftva poliufhatel v pervem leti. 7. Knupleshu. Vifokovrcdni gospod ! Naj mi ne samerijo, kaj Njim s timi kratkimi rezhmi naznanim, kaj l'o narodne n ovine horvatske sa redakzie Dr. Gaja refein s pozhctka tega mesza na svetlo dane. Oni fo fi »govorili, zhe ne blodim, kda jo lanskega leta od njih golzli bil, kaj bi je tudi radi shtoli. — Naj sa-to dostojijo na Mar-pruslikem poslenishzbi (si fas est? — po nekih znameni poslito) sa-njc predplatiti. Zena polletna je 4 rajnifh frebra. Sostatki novin fo i politizhke novino, literarni list in osnanitel (Intclligerizblat). G. redaktor v oglafu obezhavle, kaj bodo v literarnem lifti tudi raslizhne dela po nafhcm narezhji najti. Zhe bo fo ta obljuba spolnila, tak fo sa-nas te novine ravno tak koristne, kak da bi je v nafliem kraji na svetlo davali. Jas bi Njim od tih novin she prej glas dal, pa fern fkos menil, kaj bodo v Grad-zhkih novinah literarnem obfhzhinstvi nasnanjene. D. Gaj mi je v Zagrebi pravil, kaj bom jas mogel ti posel na-me vseti, pa da mi je po-tem kak mi je obezhal, ne okasa dal, fern ne dersnol njih bres njegove povelje osnaniti. 4ti svesek krajnske zhbe-lize je she na svetlim, ali she pred tremi dnevi ne bil tir dobiti. Krajnzi : Kafteliz, Dr. povez Prefhern in bibliothekar Zhop so mi lepe posdravlenje na vse verne no dobre Slovenze narozhili, kak tudi Hrovat Dr. Gaj, naj dostojijo fi eno s tih sobrati, eno pa visokovr. g. f. Zvetku narozhiti. G. Murko Njih lépo posdraviti, no se Njihovem gospodu farme-lhtru lepo priporozhiti, kterim se tudi jas ponisno poklonim. Sa pet tjednov bom bersh zliaf s g. Dominku flmm, dazhnim kontrolorom, v Marprug pri-fhel, zhe bom imel no vtegnol, bom tak floboden k Njim pogledati, in Njim vezli od nafhe slovesnosti (literature) novega povedati. Dotezhaf frczhno. Smen na odgor zhakati ? V Gradzi pisal na den Njihov shiga sv. treh Kraljov 1835. Jftan Fras, logizhän. Jas stanujem v Biirgergasse Nr. 23 v pervem nastropji. — Zhe morti nebi v Marprugi predpla-tila na horvatskc novine prijete, tak naj doftojijo v. g. Matjashizhu v Serdishzhe pisati, naj se oni sa-Njih ii Varashdini potrudijo, s Serdifhzha pa nje lehko do Marpruga dobijo, da se od tamdod fkos prilike v Marprugi najdejo. 8. M u r š e c u, V Gradm, na 3. den grudna 1835. Moj dragi ! — Meni je ne bilo mogózhe k Zvetkovim pervenzam priti, da bi fe tam nasozhi f Vami od poslovenjenja Slimidovih pisem spominjal ter kaj bi Vam sa poslovenjenje odlózhil, spomenol. Deshovje je meni nekolko dnevov pervie v Biftrizi na Sagorji pri ljubesnivem ftarzi g. opati Krish-manizhi sadershavalo. Krishmanizh kakti poflove-nitelj Miltonovega sgublenoga raja (thè paradise lost) kaj Vam s Šafatika snano je, j» volki ljubi-tcl vfega flovenfkega, in satega voljo tudi rad ne pufti na hitrem dušo, ktera je v siate mroshe Jo-gove radogoftnofti sajflila, dokler je do slednje rezhi ne spita in vie snanje slovensko do sadnjo kaplize s njene pameti ne spije. Vi snato , da ja rad vfe novine slovenske, kaj jih odjuga do sevi a , od sgorza do sdolza pride, fpoberem, sa-to sem mu mel dosti praviti, — vi tudi snato, da jo moj jezik jako od dobre volje flabej, kaj fern k temu neke dneve potrofhil. V Sagrebi fem fe tudi ne mogel, kakti pes bervi, omelcnoti. V tem mesti me tolko ljubesnivih rezhi motilo, tollco prijatolnih rok sadershavalo, deje no lahko bilo,fe vieni tem protiviti. — Ja fem komaj 15 kiinovza (7ber) Dravo prebrodil, in v Serdifhzhe prifhel. Sakolko korakov fó sho Hrovati (bolje. H Iv ri) dalje v napredki, vi fi malo farni lahko domislite, da Dani z o in novine horv. fhtejete. Sa to samo po-fluhnite nekolko befediz od Shmida: — Pripo-vefti fem she fkoro vfe med pomagavze razdelil. Vam fem odlózhil pripoveft : S gub len o dete, da mate Vi fami exemplar Shmidov, Vam nopo-fhlem originala (pa tudi prilike né.) — Ne treba befedne preloshbe ; ne treba noli tudi kranjfiline; samo po takem narezhji pithte, v kakem so bili naj ni dosdajni lifti. Le prelagajte po slovenskem t. j. kak dober fhtajarfki Slovenez govori. — Pa-fhzhite se. Tri pripovefti fo she gotove. Po vusmu bóde fo tiskati sazitelo. Smolò sblratelj narodnih pefem na Kranjskem (gl. zhbelizo 111.) je vmerl ; Zhopova fmert Vam je she snana. Dve mozhni folii nafhe slovesnosti sta slomloni. Bog naj da dufliama dobro. Miklofliizh \raf lépo posdravljuje : Jemu je prar dobro. On je pri knesi Oftrowfkem sa vuzhenika, sa to mojo ma na leto stan in shi-vefli k tem pa flie dve fto srebra. Ferva povest od njega poflovenzhena najmre: Kanarek; in druga : K r e f n i z a, je sli e gotova, na fkorem pred zensuro polosliena bó. Borsh zhaf bo tudi na zlielo vsega déla poftavlena. — Murko Vat' tudi po-sdiavi. On ma sdaj mnogo silnih opravil, daje ce-rcmoniarius i. t. d. sa tega voljo ne vtogne slovenski pisati ; al fe deno raduje nad nafhim na-kanjenjem rekozh : Da bom bar ja obezhanje sver-fhil, kterega je on pred — tremi letmi vzhinil, pa savolj mnogih mudnili okoliz ne spolniti mogel. — Kaj pa Vi od Klajsharja vete. Ja fern zimi da je grisho imel. Namenil jo v Gradoz priti, pa fhe ga do sdaj nebilo. — Kozhevar doktor medicine, kirurgie, oknega in babinfkoga umftva itd. nakani ob bosliizhi v G rade z in bcrsli zhaf tudi kos Ptuj v Serdifhe priti. — Fosdravte mi Vaškega kollega g. Saillerja ponisno in ne posabte, zlie bi se Vam leda sevati vtegnolo fi smiliti na nekoga v Gradzi, in fkopega pera do rok vsoti in bar liftek, zhc ne mogózho lista pisati, poslati Vaškemu nekadfhnemu sosedi in prijatelju Moj Adress je : J. St. Frafu Slovenzu J. St. Fras Hörer zdaj pa Stanku Vrazu der Bockte auf der Uni- Tlliru iz Štajera. versitiit zu G ratz. (Ne zna so komu.) U Gradcu 8. Lipnja 1836. Ljubi brate ! Gospon Hvalec prikazaše mi milost, da metne u svoje pismo ovaj k rata k i sitan listac, kojeg si Vi, moj dragi, ve rio cete misli m a produžit i raz-tegnut, ako još kakav kutak u Vašoj pameti na-lazi priatelj, koj lani kod Vas debele sate ili kuči ili sokacima se sprehadjajuči prebavil jest. — Vi pisastc g. Hvalotcu moleči ga, da Vam mahom odgovori , čini mi se da Vam još ni čerke pisal. Za-što ni pisali jeste meni? Naš brat Hvaloto je baš muž od r 6 č i ni pak muž od kr olj uti, jemu pisanje ni drago. Ikakav g. Prelog ikad moj collega i (nezamčrte) brat pisal je g. Miklošiču, da Vi čete kroz Gradac u domovinu putovati, ni je slobodno Vas moliti, da mene ovde milostivo obidete, ako čete trajati danak u našoj kerletci. G. Wartinger, pošteni starac, voljil bi Vas viditi. Mene i g. Miklošiča čete nalazit ovdč do desetog o. m. — Poznate li Vi nckoje viteške Krajnce, poslušateljc prava h imenom: gg. ZIiop, Mashgon i Supanz? Ako jih ne poznate volji Vam g. Grančak ili pak koj drugi Horvat o njih kazati, ni slobodno Vas bautuvati silnom molbom, da milostivo izročite istoj trojici s lčpom zdravicom moju adressu, va-ljada koj putuje takojer kroz Gradac u domovinu. Miklošič se sad ima zdravo, a bil je do sad bolesten. Bog Vas čuvaj na radost Vašeg brata Stanislava Vraza. Alto k oj drugi Ilir kroz Gradac kuci iti 6e, povedjte mu moj adres, neka me pohodi. Ne sanierte mi, vifokovredni gofpod, kaj Vaf malo f totim liftekom podrashim. Moj ino Valli brat Matjafhizh je temu kriv — zli e pa ne on pa gotovo toti pofhteni mósli, ki Vam je pohlebno roko kufhnol ino lift f tim papirnatim polenom vred v róke dal. — Matjafhizh mi je velel knige kupiti ino pollate, ti kmet s Vafhe fare pa me je na vulizi frezlial : Sa gotovo — sa gotovo Vam povem, da me on ne bi bil frezhal, bi Vi on pofel menje meli. Lepo Vaf sa drago proiim, vifokovredni gofpod, zhe fe Vam ne vnosha, povéte g. Matjafhizhi, kak fe bersh sidota — ne je tak f ha Turfka fila, kaj bi taki moglo biti — povéte mu, kaj foni mu ja tote narózhene knige sa 5. raj n. f rebra kupil (sadnji podatek fhe ja ne na fvétleml). Poflati mu je snate po kakfhem Serdifhzhanzi. Shi-votopis pokojnega zefara — Bog .mu daj dufhi dobro ! ! fem ne mogel dobiti, knigotershez pa je she po njega v Nomfhko pifal. Jas fem mu na-kanil te knige dati svesati, famo nevèm jegovega gufta: al je prijatnik zhernih, belih, selenih, modrih ardezhih i. t. d. véle — pa faj mi jo tudi ne lahka mogozhnoft bila, nam sacculus plenus est aranearum po slovenfkem : v m o f linj o fo fe pavuki nafelili. Bog sna sakaj fo diazhki shepi kakti, kak fe mi sdì, Danaidek po- 10. Vrablu, fodo : Kaj leviza polni, defniza proti prasni. — Bog Vaf sdravili dershi. To Vam sheli V Gradzi 19. travna 1836. Stanko Vras, jurift. 11. Vukotilioviču. (Koncept.) U Samoboru, 31. kolovoza 1836. u večar okol edenaestog sata. Dragi pobratime ! Ja sam osnovu svojeg putovanja sa svim pretvoril ter si napervo uzel sutra rano Samobor brez obzira ostaviti : Ovoj premembu staže nišam ja, nego sa svim Bogni Samobor učinil : Kiša i lepota pre-krasnèh okolicah Samoborskèh — navlastito pak, neznani uprav, valja da kažem nebeške ili pak pa-klenske veruge dvojice cernel/očiuli bantuju mene, da nišam ve6 u Tvojima naruuima. Brajne oprosti mi da takove mu n je od devojke moju mu ž kost bantuju — j erb o ti veé mi oprostiš poznaä čudo-tvornost takvùh munjah tim više da ti obljubim po moje junačko zdravijo, da ce ovo zadnji put biti. Do sedinog dojduceg meseca ne mogu stati u sred-noj Ilirii, jerbo četvertog nadojde jedan izmedju gornjih domorodacah iz Celja k meni, sramota mi jo, ako me kod kuče ne nalazi. — Ti sabiraš sad glasove za dostignuti nekakov aediliat ili judicat, tak mi kaže br. Gaj i si zaradi toga jako zabavljen i to potrebuje da si vazda na sciali, žal bi mi bilo, ako Tebe ne bi u Lovreöini nalazio. Neka Ti Bog dacie i bogorodica Tvo.ju nameni do-stignuti ! Priporočam se prelepo Tvojemu preče-stivnomu g. otcu i teci, sestrama i g. šurjaku Ko-retiéu i bratu Žigu. Ljubim te ter ostajem do smorti Tvoj nepremenlivi pobratim Stanko. Zbilja ! ! Kad natrag iz BeČa potuješ treba da me seguirne u Gradcu pohodiš. Moje stanje sa-znadeš u knigarnji kod gg. Damian et Sorge — Sporgasse. 12. (Koncept ; no zna so komu.) Zhcftiti gospod! Kak fhe je kaj gospod bzheljar? Kalc flie se kaj pozhuti miloftivna gofpodizhna, Vaflia krasna in brhka zherka krajnska bzheliza? Oj ti vprathanji mam dostikrat na misli. V dulii p ile k do rok vsa-mem, Vam laket-dolgi lift pifhem — napifhem in ga v Ljublana odpravim. Vi bi saref sho mogli vsako trohizo (ak je kaj mokrega kaplizo, nevem kake misli so dufhoflovzi) potrplivofti pri branji tolkih goftih listov potrofhiti, zhe bi vfaki snofno tesho ko to ti ki mate ga sdaj vrokama, mel. Al vendar ne farno mislima ampak tudi djanjfkem go-fezhim peresom sem Vam she vezli pisem nafnoval, pali flovesnó dobrovoljnoftjó fad moje glavè poslati nakanil, farno Bogu shal, vse fe je spet trefni moji rasfódnofti samerilo, in Bogu hvala ! v pisarni misizi saoftalo. A propos, kaj fhufhmartji delajo (sdi fe mi, de jim tim pridavkom nem krivize storil), ki sem Vam je po g. Smoleti poslal? Saj ste fhe jih ne v zhbelizo dali potifnoti ? Oj lahko bi tim moje in Vaflie laftno ime na 11 orza pofta-vili — lahko pa ne. Neka flovesno-verna dufha bi morti pred jimi tako pofhtenje pozhutila, ko jas sdaj pred Jean-Paulovim perora, ki ga ne rasura im. Al pa Vi kaj tih fhzhrbekarij prav vezli rasumite ? Meni fe sdi, niti uzheni g. Zliop, ker fara zhe moje lanjfke pifma pretoplem vezli prav ne ras um im kaj fcm bil pikal, po uzhenofti alj ozhitno i voftno rczhi, po nerasloshnefti zlo Jean-Paula prefegnem in fe fkoro (s) Apokalipfo prikladnoti lmom. Sro-mafhka flava ! Zhemu fte mi no profhnje fpolnili in mi no nodoftatkov mojega pifeka popravili alj barem nasnamili, ter vfo kar fern Vam poklal sa pobolfhenjo nasaj poklali? A sdaj Vaf sa Bos lij o voljo profim, brsh po prijetju tega lifta, ko bote brsh vtegnóli, mi to ponisno molbo svrfhiti. Te priklonjene pefmi fo od treh Akademikov kteri fe vfeh flovenfkih jesikov uzliijo. Jas mislim, de bodo te pefme vredno fo v Vaf hi zhbelizi po-nefti. — Sa refliilo jih Vam priklenem 6 narodnih pefem, ktero profim s oglafoin vred v’-zhbelizo poftaviti. Ne bodo slio Ikor g. Smolo iv oj ili na fvetlo dali? — Pri naf je ravno Volkmar na fvetlo sišel mojega in Miklofhizheva sleshcnifhzlia rojen. Meni fe slo ne dopadne. Mi klil de bó g. Murko stim isdanjem fvojo ime pokadivfhi brsh - zhafa malo prevozil pokaj!I. Kdo kdo fo fzcr Lfkrizo pov-fkoga dulia viditi, alj v pótah gramatizhne in acste-thizline nesnanofti vplenjen fo ni mogel so vfoj mozhjó rasfhiriti. Shlcoda, alj ne zlmdo sa one dneve nafhe flovesnofti. Pefmi na konzu knige fo od g. Zvctka farja in papesha naf li ih slovesno- vorn ili du fli na malem fhtaraji. — Jas in Miklo-fhizli fva nekaj ptujih farnih plemenitih pefmi naj-imenitnefhih pevzov Europejanfkih preDovenila. Prvi svcsck nakaniva ale ne sho na robi letoDinje, sa ref na pozhe(t)ku prihodne letino. Ne bi l i nama tudi Vi kakih ptujih pokrajnzhenih pefmiz pollali, na liflip najnega prvenza? Vaflie ime*) po zlibo-lizi dobro rasfhirjon bi novakoina dofti pripomogel, Mi radi vfe kaj fe lcolj originalnega pri naf vrfto-fpifhe Vam pofhlema, ak nama dovoljite vfe kaj fo pri Vaf pokrajnzhi poklati. Slo prijeten bi nam bil**) Lord - Byronova Parisina, ktero fo g. Dr. Prefhcrn preflovenili, ker Die svun mojega poflo-venfhenja Byronove „Slo vb“ (Fare thoo well 1) in Glrayevcga „Grrobja“ (cliurch - gard) nizhcfar s Anglizlianjfkega nimava. S Dunaja nama je obe-zban Virgiljev Glcorgikon, smrt knesa Ugolina," nekoliko fhpanjolfkih roman/. S Goethea je prene-flieno : Erlkönig, Mignon, Fifher und die Spie-nerin, s Shillerja : Ilector und Andromache, dio Bürgfhaft ; s Mickiewicza : Powrót taty, s de La-martina je pod prftmi : L’isolcmont, le lac in l’in-vocation sred tega je gotovo dvanajst sonetov Pe-trarkinih, fhponjafkih romanz s knige : Silva de romances vicjos, in s novo-grzhkega nekih pefmiz narodnih s Pofartove gramatike. Pom orte nama *) Pri j o rieòi, imo stoji druga izbrisana nečitljiva rieč, s kojom so „razširjen“ i „pripomogel’“ gramatično slaže. Valj a ve e. **) Tuj je n rokopisu izbrisana rieč Prefhernov, iza k oje jo valj da imao doči subst. mase. (prenos?), s k oj! m bi so imalo slagati rieči : zlo prijeten bi nam bil. Valjavee. pomorte, zhe Vam je Vafha dobra volja, midva bova vsakem pripomozhniku frdzom hvaleshna, in Vam ofoblivo o velkem frpni alj kimavci. 8 to nadajó fe Vam ter mnogozheftitema gg. Zhópu bi-bliothekarju in Dctru in pevzu Prefhernu pripo-rozhi Vafli dovoljen flushebnik J Stun Vras akademik. Ste vi pokrajnzhitel rókopifa kralodv. ? kaj v Ljublani sódijo od Grajevih novin. 13. (Koncopt ; no zna se komu.) Zhefheni gospod! Ne davno na mojem lanjfkem ftanovaliflizhi biv fem sesvedil, de me je pismo od nekoga s Kraljevega Gradza pollano zhekalo — jas nevedflii kdo bi mi ga ljubi pollai, Vas, dragi Sloven, na pamet vse-mem in na poflenizo hitim, alj, hlepenemu srdzu na shai, svem de je she nasaj poslano. Jas mislim in premifhlujem, kdo bogi bi mi ga bil pisal, spet mi svun Val' nikdor na misel no pride, komur bi morti moje skrivno ime v kraljevem Orad zi snano bilo. Sto ref Vi meni pisali bili ? In kaj ? Smem li drsnot Vam s bratovfkoj profhnjoj nadlezhi, mi ga spet poflati ? Eadoftjoj Vam na vse Vaflie prafhanja odgovoril bom. Kaj po moji misli bi Vam po volji blo od nallie slovesnosti sesvediti, je na kratkem takega staliflia: Nafhi dosdajni she shivi pilarje so svunBavnikarja, Jarnika, in Prefherna, predkterimi fe naj vsak Slovencz pokloni, vsi ne fpomenja vredni, pa tudi hvala Bogu slu; malokteri pere Ta gubi, (Naj Slovenzoin ne bó sa-rije shal !) alj bol jfhega dobizlika fe flobodno Slovenfka nada od sdajnih krepkih mladenzov, ti nov, kteri fo fe ne farno shkol-noj módroftjoj sadovoljili, ampak v lcnigah plemenitili moshi ftarega in sdajnega veka pravizo in refnizo ilkavfhi navzhili tudi fvoj narod ljubiti in mu dufhevnim in telefnim prem oslienjem na ponudbo biti. Dosdaj fhe je fzer jiliovili mari ivili dèi nizliefar ni na fvétlo fe podiglo, ulj srok je nev-trudno popravlanje, kritizhno pilenje, naj bo nafhe flovesno obfhzinftvo tim bolj, flobodno rezhem, fe popolnoma sadovoljilo sh njih pifmami. — Frant Miklofhizh pravnik tretjega leta na universitati tukejfhni, mladenz po ftarih klafsikih in sdajnih snanovitih delali rasfvczhen, je she mnogo v vrftnem in proftem fpifal poru, kar v Kranjfki zhbeliziin v nekem drugem zhafopifu, kteregabo famredigoval, na fvetlo dati nakani. Po mojem nabadanji fern f h ti ri mladenze naklonil, kaj fo fe pri meni rofifki uzhili, vczh bo jih fe prihodno letino k tem nauku priklenolo. Drugo leto bo tudi g. Miklofhizh pol-fki uzhil. Po takem nazhini mifliva v Gradzi Slo-venze f tim obuditi, fe vfem Slavenfkim jezikom priuzhovati in je na zefto napeljati, lepoto in obil-noft nafhega laftnega narezhja v pamet vseti in fposnati, ktero bi fe she flobodno fe feltrami v red poftavilo bilo , de bi jemu folnzheze milfhi fi-jalo blo. Jeden tih fpomnjenih je jako zhutlivega in vrelega frdza sa vfe dobro in lepo, t. j. on je sa pevza rojen. Pod imenom Ivan Dragutin bo tudi v Zhbclizo neke drobtine dal. — Letof in ravno tega hipa jo tukej a Lajkamovc tiskarnizo aiflilo delo najmre : Pefmo in fabule duh. g. Volkmera isdal An. J. Murko. — Ta fhzhrbeltarija polna grama-tizhnih hlódkovje alio pred petdesetini letami nasekana , alj adaj fo jo floveanik naj f h el, ktori besednik a gramatikoj vred v jednem leti agotovivfhi alj, po iftini rezhi, 70—80 arkov napifavflii do aapralhencga Volkmarovega rókopifa prifhel, ga malo pretepel, s u z h o n i m i naanamki in popravki obogatel i pod tiskalo djalo — eco ingens opus ! — Tresen fódcz tih 12 arkov bo fzer spovedal, de fo nekdej ifkrizhize pevskega dulia spasiti, kter pa v pótih nevednosti gramatizhne in aiftethizhne adi-liavlo, alj vondar ni vredno, de ga aliamo solnze adajne rasfvetnofti po fino. Volkmar je v Lotmorgi mojem fófedtvi ne dalje uro pota od mojega sle-shnifhzha rojen bil, kjer po trdenju sdatelja fhe isdaj tak govorijo ko ob zhafu fv. Kyrilja in Mo-thoda, fhkoda de fern bil jas dosdaj tak gluh in fhe ne trohize te jednakofti zhutil. Vem de tudi Vi ne bot,e tak frezhne ostroumne raafodnofti meli to potrditi s tega lifteka, ktori je zelo po mojem ale-shnizhnem narezhju pitan svun nemfhkvavzhin, kteref sare nemrejo fe tak davnega kolena med nafhem narodeki hvaliti. A toto delo bo pri nas lakotnoftjo poshrto , isdatel do nebes podignjen. Rezensent bo pali usta na ftrfhaje odprl, vfe kote ke zheluftniz s nemfhkim bombaftom naphal in raszheperjenim pifokom pozhel : Kak po groznih gofhzhavah temne nozlii potniku na sbavlenje is flepih m rakov svezdiza prifine, kak — i t. d. (Po tem fhe sledi treh alj fhtireh „kak“ se tvojimi do- hodki) tak prijatelju naflie flovesnofti delo : Pefme in fabulo d. g. Volkmera, i t. d. To zhtevfhi (moj) Slovenez, ki fe je v nemfhkih fhkolah odrodilstva, kterega fam ne zhuti, navzhil, je v nebefa pomaknjen, pripadno livali rezensentovi pred ko je zhrko hvaljene rezili nazhel fediti — zliteje, zlitejc, in flednizh ref vlako fkradno nemflikvavzhino sa lepo vseme, fkrikne : Murko jo vtizh, ker namje pali nekaj tak zhudno lepega in dobrega podelil. V sleparskem je lahko vsakemu knrezhjim pogledom kraljevati. Vi hote mi morbi ti sa sle vseli, de fern to vbogo knishizo tak trpkimi in grenkimi rezhmi pretepel ; alj odpufte mi novoljo, ktera me vfikdar pri tak nesrclih delali fhufhmarfkili popade in mi sholzh gane. Jas fe saref nad vfem bres reda veselim nad vfem dokonalim nafhega narezhja, zlibe-liza mi je slic nek sladki hipek privabila, alj take trni ne mi vfo dobro voljo ogronzliijo, do uftnizo morajo bridkim besedam odpreti Tacitov sakon : Sine ira et studio prelomiti. She enkrat in na vfikdar rezhem : Vfe, kar je v naflie m narezhji pifano dos-daj, fe je svun Zhbelize in del Ravnikarovih, Vodnikovih in Jarnikovih pridnim sobekom li stilili molov sadolshilo. — Al sadoft od prefhlofti sdajne. Prihodnost nam lepfhi iad obezhe. Jas miflim, de me moja nada ne bó vkanila, ker vezhidel ftarflie in sdajne ljubovnike in hranitelje nafhega jesika posnam. Starfhi(m), kterim tudi Murko (nema fhe vezh 26 let) dohaja, fo laftnovoljni-ljublivo koristni, k tem fhe pridajte Horacjevo : querulus, castigator censorque minorum. Zite naf kdor kaj bo-jeslivo drsne rezhi, taki je nemfliki odgovor: Was wisset Ihr jungen unerfalirnen Leute, Ihr sollet unter alten Männern fchweigen. Takih odgovorov voljno. Satorej fe nezhemo vezh radovoljno v tako drufhtvo sapeljati, zlie navk in rasfvetvanje potrebujemo, ga raj v tihih knigah in v laftnem prostem narodu ifhzhemo. Sato vlaki tih, ki bó kaj pisal, flobodno vezhe : Zhe fem kaj mojem narodeku pomagal, fem l’amo s mozh(n)jo laftnih trudov moje glave in prizhinkom mojih prijatljev, mojih vrstnikov— pomagal. Bog daj, da bi fe le moje besede na fkorem spolnile, obfhzhinftvu fe prvenzi mojih prijatljev oglasili. Sa leto dni, ne dvojim, bo barem (Više nema.) 14. Muršecu. V Gradci na 4. dan sušca 1837. Moj dragi prijatelj ! Jaz Slovenec se Vam Slovencu s Slovencem vtečem ter Vas Slovenca prosim, kaj bi se Vi Slovenec za Slovenca per Slovenci vtekli. Toto Slovenstvo Vam na lakših nogah stoji. Vi znate, kaj zdaj eden Plohelnov stipendium, ki 94 r. srebra nese, žep išče, v kterega bi to ti dinarji prostor meli. Takšnih žepov bo se beržčas več snajšlo, vendar pak no so vsi tak lepi ino potrebni. Vi tudi znate, kaj bodo Vaš vsemogočni dehant veleli, v kteri žep se to srebro metalo bo. Vendar oni morti nebi znali, kteri z tolikih žepov je naj močneši ino najpotrebneši. Oni bi lehko te lepe svótle peneze v kakšni gnusen ino cundrav žakel velili veröl, ino to bi velika škoda bila. Tega Vi nesmete jim, za Boga pustiti, zakaj je več dobrih ino potrebnih posodeb, kam bi se lepo ti peneri shranili. — Povejte Vi, prosim Vas, vašemu ap%iépeju, naj oni gu-berniumu velijo, kaj se taj stipendium Marborskem syntaxistu N. Magdiču v roke spravijo. On je od Svetenj ; Plohvelnovega roda ; ino od parve do zdaj na čeli vseli vučencov bil. To so tri pričine, ki vsakega, ki bo po te denarje sega, pretočijo, čo bo po pravici hodilo. Ali Vi znate, kaj je za naših dni o m n e venale kaj celo falaček papira, ki na njem V ali X stoji precej pravične vage smeša, tak more dostikrat jezik pravici pravi pot pokazati, kaj Vi jako dobro razumite. Trošite ali med vašega jezika za taj dober posel, ino govorte za dobro najnega nekdašnoga soseda, naj ga v. g. Meglič kakti naj vrednešega za pervega zmed vseh pros-cov pred gubernium postavijo. — Včinite kelikor Vam je mogoče, dragi moj, ino trošte dobro Vaš denar, od kterega bo gospod nekdar rajtingo terjal. — Jaz sem Vam namenil malo kratčeši pisati, samo da nemam zdaj časa. Mam se na jagmo v ličiti. — Ob vuzmi bova se beržčas vidila, čo mi Bog da zdravje. Dotečas pak s Bogom. Gg. Prešern, Kastelic, Jarnik, Kočevar i. t. d. Vas pozdravijo. Kočevar bo se 9. t. m. ženil. Bog mu daj dobro srečo. J- Cerovčan, jurist. Poklonim se lepo Vašemu kollegi g. previ-sokovrednemu blagorodnemu S. — ino gospodu Halužanskemu Cyrillu, ki je s barbarismi moj želodec pokvaril. 6. P. T, J. Muršecu kapelanu v Ptuji. To Vam pošlem 12 čbelic in G h'erstov, kterih so mi Krajnci 48 ex. poslali. Kranjci majo tudi že en romàn, kterega pa še ne bilo mi moči do rok dobiti. Vi matč za razširenje dobrih ino krasnih reči zlate usta, da Vas mi slobodno za našega XpuaóoTop.« doržimo, jaz toraj mislim kaj si ne boto s razodajo totili knižie dolgo zadevali. Cena zlibe-ličina je na ovitki naznamjena, tudi K er st toliko valja, če je ravno dosti tenši, pa jo za to gospod-skega roda — original — samega jederčja poln. — Meni bi jako drago bilo, da bi so mod Ptujskimi meščani ljubav do Slovenšine mogla prijeti ino korenje svoje razpelati. Nam treba, kaj se narodnost med s rednim stanom budi, zakaj dokler se duh takih ljudi ne očuti, jo našo pisanje, če, bogve ! kakkoli versino (klasičko) zapstonj — m latov prazne slame — zakaj kmet je preprosti, kaj bi se k našim misi am podignol ; ino pale smo že tak odrejeno, kaj nomeremo s tolom ino dušom k n jemu — v njegovo življenje stopiti : Naše mišljenje je k šegi, ki po mestali kraljuje, priklenjeno. Če se ravno hapimo kaj v prostem obleči —za krožaj prostega duha (einfacher Ideenkreis) pisati — so moremo dosti trapiti (bi lehko rekel) sanie sebe za norce meti ; ino če močno delo opravimo ino sami sebe preglednem» vidimo kaj si samo debele Čohe oblekle, duša ino lice pa še je le tajisto ostalo. Tak se tudi Prešern toži ino pravi, kaj je vsa naša pisarija za prosto ljudi — prenavljanje (affecta- tion), v kterem ne živosti, da naše živlenje no je med njimi. — Ste dobili mojo pismo, ki sem Vam priporočel Magdiča? Jaz sem slišal, da g. Meglič nekega drugega Ptujskih sinov pod krilo jemlje. To jo velika krivica, kturo bo nokda sonce pravice razodelo. Magdič si jo naj več zaslužil. On jo pravi Slovenec ni pak kak pirožlek, ki jo na pol miš na pol pa ptič. — Pa naj bó : znali bomo se tolažiti, če Magdič no dobi, kaj ne je sódil — Salomon. — Jaz ne bom Vas mogel ob vuzmi obiti, da je hudo vreme. Tudi Vukotinovič ne pride da majo prč, kak sam piše, svakojake sudo, u kojima ex officio biti mora. Pri nas je gerda mo-čvarnja. Sneg se le kadi. To, pa kaj se za drugi semester vučim, me tu zaderžava. Jaz mislim svoj examen sred rožen cveta opraviti. — Pište mi barom nekoliko redov kakšnih koli prevzetnic: ja sem že ne dolgo ničem ne od Vaše šalne glave dobil. Oh kolikokrat še z ladice poišom Vašo davne pisma ino je preštejem. Ille mihi praeter omnes angulus ridet — t. j. Vaš ulnjak; Vaša klet; ko-stanjovnje i. t. v. Da jaz k svet. Miklaži pridem, jaz še sicer vse najdem, ali to vse je kak na Manjah telo, ki je malo prej mu odbegnola duša. Mene tež takšna černa žalost obide, kaj bi si naj raj pel, kaj pojejo merličom per pokopi : Miserere.------------- Pa tiho od tega, kaj je proč. Pište mi na skorem, lepo Vas prosim. S bogom! — S bogom! s bogom! Vaš Stanko Vraz jurist Glacis Nr. 506 Professor v. Quas. Pošlitc g. Horvati in Matjašiči Vašima kollegoma vsakemu en exemplar K e r s t a, onedva sta me za njega prosila. 16. Prešernu*). Lieber Freund ! Ich beschäftige mich gegenwärtig unter Beihilfe des Herrn Baccalaureus Mikloschizli mit der Zusammentragung der Materialien für einen Bivalen der „Z hb eli z a“, der mit ihr um die Gunst derBlüthen buhlt. Habe die Gefälligkeit, und sende mir Du bald etwas von den versprochenen Beiträgen, damit sich die „Zh b c 1 i z a“ ihres Concur-renten nicht zu schämen braucht. Sobald Du etwas eingesendet haben wirst, werden wir das Manu-script der Censur vorlegen. — Du wünschest zu wissen, was unsere steirischen Philoslovenen machen ? Was die des Cillierkreises machen? weiss ich nicht. — In Marburg hör’ ich, soll sich am dortigen Gymnasium ein Humanist befinden (Kvas, Neffe des hiesigen slov. Professors), der, weil er ein slovenisches Epos schreibt,djrtallgemein der „Slovenisehe Homer“ genannt wird. Als Knaben kannte ich diesen Jüngling, der damals eine grosse Beweglichkeit des Geistes an den Tag legte. — Hier befindet sich ein 19jäliriger Slovene, der viele philologischen, ästhetischen, historischen Kenntnisse und viel Liebe für die Siovenität be- *) Iz „Letopisa Matice Slovenske“ za 1875. Str. 163. sitzt, ausser einigen kleinern Liedern gegenwärtig an einem Original-Drama arbeitet. Schade , dass ihm bei seinem glühenden Eifer nicht jetzt schon die gehörige Gewandtheit im Versbaue zu Gebothe steht! — Mikloshizh schreibt auch etwas: jedoch weiss ich nicht den Namen dieser Bltithen. — In Marburg ist ein Kaplan, der ziemlich gute Sonnete macht. D. H. Murko arbeitet gegenwärtig mit der Feder für unsere Sache nichts. Er sagte mir vor einigen Tagen, dass sich die Hofstudiencommission bereits auch in Bezug Steiermarks für das Boliorizhsche Alphabet ausgesprochen habe, und dass eine neue Revision und Drucklegung unserer Schulbücher vorgenommen wird. Dem H. Murko wurde von Seite des hiesigen Consistoriums der schmeichelhafte Auftrag gemacht, die Commission darüber zu übernehmen. — Meine Kräfte, die mir ausser den leider zu nothwendigen Studien der Obligatwissenschaften erübrigen, widme ich, wie Du weisst, auch der Slovenia. Ich wage mich gegenwärtig auch schon in das Gebiet der Objecti-vität, wogegen die Subjectivi tat mächtig ankämpft. Die Frucht dieses mir sehr schwor scheinenden Schrittes sind einige Balladen, die Dir, so es Gott und das gute Glück will, wohl zur Kenntnis« kommen werden. Ausscrdem entwarf ich einen Plan zu einem grösseren epischen Gedichte, welches an Umfang Deinem „Kerst“ gleich kommen könnte, nur bin ich noch über das Metrum im Streite. Anfangs bestimmte ich das Terzinen-mass dazu, jedoch scheint mir dasselbe bei manchen freien Stellen Zwang anlcgcn zu wollen, da- her werde ich mich vermuthlich verschiedener Versmasso bedienen müssen. — In wie weit mir die objective Darstellung zusagt, wirst Du aus dem beiliegenden Stücke „Dervar“ am leichtesten selbst beurthoilen künnen. Die auf dem beiliegenden Halbquartblatte enthaltenen 4 Stücke bestimmte ich für die „Zhb eli ca“, gesetzt, dass sie Herr Kasteliz nicht des Sorbismus oder gar des Bussismus beschuldigt; soll das der Fall sein, so überlasse ich sie gänzlich Deiner Willkühr: Du kannst sie krainisiren oder ad acta legen etc. 6ratz am 2. April 1837. Stanko Vras. 17. M urše cu. Vaše ljubo pismo, dragi prijatel, sem komaj perve dni totega meseca rešil, če sem že ravno dva tjedna dni pervie na deskici vidil napisano : Frasi Jurist, zakaj jaz sem si na misli mol : kaj je kakšemu Lahi slišilo, da Lahi samo takim -išno ino ošne imena majo. Ali to je samo eden odgovor o ! kde pa je drugi ostal? Oh Vi neve te kak so mi Vaši listi dragi I Jaz sem litol na drugi odgovor čakati, pa se je pali nekaj pri nas sklenolo, kaj Vam naznaniti morem. — Včera smo se nas je trojica Slovencov po šetališi sprehajalo ; mi smo si nekaj govorili od Slavonov, si nekaj spominjalo od veselega knižnega stališa Eusov ino Poljakov, ino si v duhi na marlivost Cehov ino Horvatov, kteri zdaj polje narodnega znanja tak nevtrudno obdela vaju, ter naši oči obornolo na nas Slovence — o kakšna žalost nas je običla! eden si sdchne : Kdo si Ti nam zaostala j edina kči našega vročega zavupanja? — Po tem vso vtihne kak v cirkvi kdor ga ljudi ni — samo naši stopaji so po tlali hromili kak šterkanje turne vure po tihi noči. — Ter si Miklošič /golči kak pa mi nebi mogli, da nam Cbelica zaostaje, v naše zrake kaj drugega poslati, kaj bi želeče oči naših Slovencov za sobo vodil. Ino vsi skriknemo : Metuljička ! zlatoperot-natega ljubčeka r6ž ! — Dobro! Metulja! Stvorih še ga bi. Ti mu daš, mi Miklošič reče, gobec; g. Terstenjak noge ; jaz drugo truplo ; Dr. Prešern nam more poroti poslati ; — samo jedno : zdaj je metulj gotov ; ali kdo pa je sonce, na kterem bi baklo nažgalo, ktero bi mu dušo — življenje pernesli : mcrtve poroti ne letijo — kdo so penozi za tiskanje, zakaj tega niti Ferštel uiti kdo drugo v zalogo ne vzorne. Brez ponoz so v naših časov nič ne dà opraviti — to jo sonce ; penezi su zdajni Bog. Jeden roče : Jaz dam pet ranjški ; drugi : Jaz deset ; tretji : Jaz tudi deset; ter pali pervi: .Jaz se ne dam v sramoto: Jaz tudi deset! — Dobro zdaj trideset ranjških mamo; koliko pa velja tiskanje? Šestdeset. — Dobro ! kdo še bi drugi znal pristopiti. Naj-pervlc pogodimo Vas, ter Dr. Kočevara, ino Matjašiča, ktori bi tudi tolko morti priložili, čo Vi trije dovoljite, bomo si g. stajarkontroleura Domin-koša za kassiera (penezničara) postavili, zakaj mi nismo za taj poso], da smo študenti, ino g. Dominicos je dober Slovence, ino bo to sad na se vzel. Kaj za knigo dobimo bomo si med sobo razdelili. Zna g. Ferštel za prestavljene reči od arha 5 fl. piatiti, ino še poleg nekšnega dobička spraviti, mislim kaj tudi mi ne bomo naših talentov v Dravo ili Muro lutili. Pište mi na skorem al ktemu pri-voljite, ino shirajte tudi prenumerante, mi mamo za pervi svczek že na zvoljo perneskov pisevnih, ali če nam kakšno pesmico znate perskerbeti, bo nam za ljubo. Samo zdaj še je edno pitanje: V kakšnem alfabeti (pravopisi) ? Po bohorčici ali po čehoilirčici ? Mi vsi smo za zadnjo, tudi g. professor Kvas jo močno ljubi ; samo g. baccalaver Miklošič se močnima rokama bohorčice derži. Joga s čehoilirčici pobratiti je šmetna reč, zakaj on je mož — tenacissimus propositi. Jaz mislim da bo naj bolje če se mi vsi za boljši novi pravopis odločimo ; če bo vidil kaj bomo vsi za njega, se ne bó vendar več šošoril, zakaj on je jako čeden ne ter-doglav, bo se dal dopovedati, če bomo mu kazali, kaj g. Šafarik nas opominja kaj bi ga poprijeli ; kaj si Ruski dvorni svetvavec vnčeni g. Koppen naje je, kaj bodo ga tudi po časi Rusi obinoli. — Danec Eask pravi, kaj je to naj čedneši pravopis ne samo zmed pravopisov Slavonskih, tomoč zmed pravopisov celega sveta. Pište mi Te zatoraj poleg če privoljite; kaj samo s tim pogodkompri-voljite, če bodo se za te pene z e knige v novem pravopisi na svetlo davate. Jeli ste dobili Z hb e li c e ino Ker s te, ki sem Vam jih jaz ob vuzmi poslal? če kaj s g. Simičem od svete Barbare skup pridete, povedte mu, kaj ga jaz lepo prosim, al mi nebi on nekoliko narodnih pesmi s tistih kraj o v zebravši poslal, posebno pa en dvojospcv, lei se pro tak nekak popevljo, kak so mi g. Dominkoš pravili, kaj so jo v Zaveršji slišali : Itybièi. O deklico ljubljeno, —al nas Vi ljubite? — D okliči. Hm — hm, ja — ja, — z serdca pravega, itd. če kaj k svetemu Vidi pridete, priporočite me tamdajšnemu besedničari ino abecedari lepò t. j. visokovrednemu g. farmeštru. Prosim tudi opravte moj ponižen poklon vašemu visokočestitnemu ino naj visokovrednejšemu g. Okrožnemu deliantu. Bog Vas sprimi! Mislite si radi na Vašega vernega prijatelja Jakoba F. CerovČana. V Gradcu na dan svetega Jur ja 1837. NB. Ravno zdaj se jo glas k meni pritepel, kaj so v. g. domlier Sclioidele preminoli, bili so pre štiri dni boleni. 8 Bogom ! Paščite so kaj bodte skoro na takšnem mesti t. j. no na smertni postelji (Bog ne daj), temoč pod erdeco kapico ino v erdecih nogavicah. 18. Prešernu*). Theurer Freund ! Was machst oder schreibst Du gegenwärtig? Ich möchte gern Herrn Schaffarik auf seinen Wunsch meine Meinung über die sogenannte slo-venischo Literatur schreiben. Da ich es aber wenigstens nicht sine s tu di o thun kann, das ist, ohne über die slavisch-pliilolog. Ansichten der *) In Letopisa Matico slovensko za 1875. str. 164. i al. — _______________________________________________ 11 Schriftsteller besonders Krams, herzufallen, so ist es beim Versuche geblieben. Ich hätte schon vorigen Sommer muthig in diese hölzerne Wirth-sehaft eingeschlagen, wenn Du nicht darin süssest, dessen poetische Kinder mir immer mit ihren frischen Bosenwangon Friedensliebe einflössen. Ich erwarte eine Antwort auf meinen langen Brief, den ich Dir durch Herrn Bude sch überschickte, gerne wissend, ob und in wieweit Du in die in demselben entwickelten linguistischen Principien übereinstimmst. Ich fange an zu zweifeln, dass eines derselben bei Dir durchgedrungen, da sic meistens auf Analogien und Etymologien beruhen, wenn ich bedenke, dass Du ein abgesagter Feind der Namen Dobrowsky, Kopitar etc. bist. Jedoch unsere Sprache hat unstreitig einen grossartigen philosophischen Bau, dessen Mechanismus ein jeder Schriftsteller kennen soll, und diesen kann man eben nur aus der Etymologie kennen lernen. Wahr ist es, dass tlieils unberufene, theils sangui-nistische Forscher sich oft zu weit verstiegen haben, wie z. B. Dankowsky, Solurič, die bald Griechen, bald Lateiner zu Slavensöhnen machen wollen, — aber dafür soll man nicht diesen ganzen Theil der Sprachforschung als eine leere Luft-scliifferoi betrachten. Und wenn Du ihren natürlichen Faden zu verfolgen Dich bemühen wolltest, so würdest Du ihre Nützlichkeit einsehen, und durch sie belehrt auch meinen Grundsätzen in sprachlicher Beziehung beipflichten. So lange das nicht geschieht, wird euch euere eigene Wiegensprache immer ein Bäthscl bleiben, wie sie allen ögsy f — 163 — übrigen sonst panslavisch gebildeten Männern bleiben muss, wenn sie nie im Lande, gewesen sind. Ich habe auf Deinen Beitritt zu meinen Ansichten gerechnet und daraufbauend noch das Vegctiren der slo-venisclien Literatur für möglich gehalten. Da aber das nicht erfolgt ist, so habe ich mich seit verflossenem F r ü h j a h r e vom undankbaren Felde, das ich 5 Jahre mit aller L i e b e bebaute, zurückgezogen, und niieli den begeistertenjungen Illyriern angcschlossen, und denke nicht wieder zurückzutreten. Mit Slovenien hab' ich esabgethan, zumal da ich auf meiner letzten Reise alle meine Schriften, die ich von dem Jahre 1832—36 in slov. Sprache besass, verlor. Seit dom vorigen Jahre schreibe ich nur Illirisch. Was Ilerr Kaste liz von mir besitzt, sinddaherals „Operaposthuma“ zubetrachten. Die Volkslieder aber werde ich sobald Gaj’s Druckerei errichtet wird, bei ihm erscheinen machen. Du hast mir Deinen Vorrath versprochen, es wäre mir sehr lieb, wenn Du mir denselben durch die Buchhandlung Damian & Sorge mittheilen könntest, um die Lieder abschreiben zu können. Was macht Herr Smole ? Die Ueber-setzung einiger Volkslieder von H. A. Grün im heurigen „deutschen Musenalmanache“ habe ich gelesen. Sie gefallen mir sehr gut. Aber ich hätte nicht geglaubt, dass der Herr Gr r a f dies er bese h r änkten Idee Compatrioti smus au- lì* hängt. Er nennt sie „krainische Volkslieder“. Als wenn die Krainer eine eigenthümliche Menschenrage wären. Ich hab’ mich schon oft ausgesprochen mündlich und briellich, dass die Völker nur durch das göttliche Zeichen der Sprache, nicht aber durch willkürliche polit. Grenzen geschieden sind. — In Pest erscheint mit ersten Februar künftigen Jahres ein prachtvoller IllirisoherAl-manach. Der Vorausbezahlungspreis ist 3 11. Da er in der Uli rischen Ankündigung mehrere zu Beiträgen, unter ändern auch mich aufgefordert hat, so bin ich auch bewogen worden, ihm einiges mitzutheilen. Ich werde Dir und Herrn Kasteliz Exemplare schicken gegen Umtausch für „Zhbeli za“ und „Korste“, wenn es Dir und Kasteliz beliebt. — Dem Almanacho wird auch eine pan-slavische Broschüre mit Polnischen, čechischen und Russischen Gedichten (vormuthlich unter Ko-lars Auspicien) beigefügt, zu welchem Zwecke der Herausgeber die Dichter benannter Bruderstämme auffordert, ihm Beiträge zu senden. — Da mir Mikloshizh erzählte, dass der Pole Korytko auch Dichter ist, so würde ich ihn durch Deine Vermittlung im Namen des Herausgebers bitten, ihm einige Gedichte zur Einrückung zu überschicken. Erheisst Mirko Franjo Lander von G y a 1 y, Hörer der Beeilte zu Pest, Kohlbachergasse 503. Termin der Einsendung Ende November. Ich stu-dire jetzt besonders das slavisclieVolksliod, und habe zur Vergleichung auch das Lateinische (nach öelakowskys böhm. Ucbersetzung), Spanische und Neugriechische in den Kreis gezogen. Spanische in der Grimmischen Ausgabe (Silva de romances viejos) besitzt die hiesige Bibliothek, aber neugriechische konnte ich ausser einigen aus Possarts n.-griech. Grammatik nicht zu Händen bekommen. Herr Kasteliz hat mir bei meinem letzten Besuche versprochen die Müllerischen zu leihen. Ich nehme ihn daher beim Wort.“ Noch lieber aber wären mir die von Fauriel. Ich erwarte sie sammt den Volksliedern nächstens bei Damian. — Schreibe mir bald. Dich und Herrn Kasteliz und wenn noch jemand in Laibach an mir gelegen ist, herzlich griissend verbleibe ich Dein stets aufrichtiger Freund Stanko Vraz, Privatstudironder der Hechte bei Herrn Professor K. Quas. 6ratz am 19. November 1837. P. S. Das neueste ist hier die Bildung eines Fondes zur Herausgabe slovenischer Bücher. Das Präsidium und die Kassa führt ein begeisterter Slovene Herr Dominkoš, der als Steuerkontroleur einen grossen Einfluss auf das Land nimmt. Die Bücher erscheinen mit čechoillirischer Orthografie. 19. M u r š e c u. Dragi priatei ! Meni je jako žal bilo, kaj nesva se v 6radei zišla. Naj pervič Vam morem povedati, kaj je to debela laž, kaj sem ja v Prago odišel. Ja sem na- kanil v Zlati-prag oditi, samo trešlika me je do 10. iistopada na Hrovatskem Imitala, po tom pa, da sem ozdravil, bilo je že prekosim. Zato sem pàli mogel v G radei ostati gde zdaj privatstudiram. Zdaj pa sem tu no očem per sestri do 18. toga meseca ostati. Včera sem bil per g. Deutsheri, oni bi Vas jako radi na Miklošovo por sebi sgostili, mene so tudci povabili. Da bi jaz mol zlato pero ino pisane možgani, bi Vam zdajno lepoto Slovenskih goric popisal. Bog mi pomagaj, da jo ni tak ! Na torsji ni lista ni grozda, ali v kleti jo lepšo no slajše kak je v goricah. Mlado vino tak kipi, kak je koli kipilo Vašo srde e kda ste bili zaljubljeni. Meni se zdi, kak Vam je ljub a v nekda srdco napičila, zakaj Vi ste ljubitelj sve dobrote no lepote (xaXoxaYaflety;). — Naši peči so tople, zakaj dorva nam, na okna notri kapljójo. Zajci pak pod kap hodijo, no so na ražclj pomijajo i t. d. Steza od Ptuja do Velike nedelje jo dobra, če koga prijateljstvo sprevaja ; od Veliko nedelje do Ormoža je kak po mizi ; od Ormoža prSk Kerčin do svetega Mi-klaša je lepo suho, če s jutra idoto kda jo zmer-žjono. Samo por Svctomiklašoskoj kovačnici je lahko veznoti, ali ja sem. g. farmoštra prosil, kaj Vi smete prek jihovega travnika, kaj so mi oni dovolj ili. — Tudi Vaš kolega Horvat bo Vas od onod sprevodil če Te na Miklašovsko rano tù, ali pa na večer pervio. Mi Vas čekamo to po-po-po-posutrajšncm priateljno objeti. S bogom ! Per Velikoj nedelji na 2. den prosinca (lObcr) 1837. Vaš iskreni priatelj Stanko Vraz. Horvat To pozdravljuje kak tudi g. Deutscher, i jaz pa šo pozdravim Vašega kolega v. g. Posserlna. 20. Muršecu. Dragi priatolj ! Vaše pismo od 16. grudna lanjskoga leta sem komaj pred tjednom dni do rók dobil ; ono jo počivalo od vellcega pota od Ptuja do Ljutmera dva meseca per mojem radogostnem svaki, če je ravno staro bilò, jo vendar mene veselilo — ali ne samo mene prostega Slovenca, temoč tudi visoko-visoko-vučenega glasovitega Vašega znanca Miklošiča, kteri so jako sordi, kaj ste Vi toliko plemenito drevo v tak Jiudo zemljo presajeni, kde le kdakda s kakšnim cvetkom zaovdtete — t. j. kakšno lopo Slovensko pismo pišete — ali sada se od Vas nemremo včakati t. j. Vi nam nevtegnete nič velkšego pisati. Da bi Bogskoro dober veter poslal, pa — ali Vas v lepši ograd odnesel, ali pa mogle, ki nad Vami po debelo ležijo, odpihnol, kaj bi Vi si lehko s enim Slovenskim dolom — barem s kakšnoj pesmoj — odolinoli ! Pa to še vse bó. Čas različne dare v svojem kanjeri nosi, še tudi Vam eno debelo pogačo — uno mastno l'aro pernesti znà, kdo bodo Vam narav koz okno grozdje ponujala, kak n.pr. per Svetinjah; kde bo mleko teklo, čo boto si nemarno deklo vzeli, ki bo Vam po dojitvi s dukli croz prag kapala i t. d. O ! to še vso bo, šo perle kak bom jaz kakšni tordi kosič kruha mel! Šo celo selo lehko perle, kak bom se ja zučil. Zvučilo je mene že sicer dostikrat, ali ja sem se se le ne zvučil. Nebi ja dober Slovenski Saphir bil? Pa Bog mi daj bolšo pamet. To se Vam samo napisal, kak boto več šteti moli, ino kaj nebò kaj papira belega ostalo. — Mi zdaj v G radei mamo ruski otok „Vasilii ostrow“ ino z totega Vasilii ostrowa gledamo rusko poglavitno mesto „Potrov-grad“. O lépo, jako lepo mesto ! kam lepšo kak Ptuj! To samo, istina je, je vredno, kaj bi Vi se-gor prišli. Tega neti stolet potlej vidili nebote. — Tudi Francozi so per nas v teatri po francoskem igrali. Ali so že pàli odišli. Bog jim daj srečen pót! zakaj moje žepe bi skoro spraznili. — Doktor Kočevar z Početertka jo tudi lii bil. Mi smo si tej mnogo spominjali od Slovenstva, ino pri tem tudi nekaj od Vas. On je veliki Slovenec! naš prorok v Celskem kolobari. On nam je v svojem kraji to, kaj ste nam Vi, dragi priatelj v Ptuji. On razpredava knige slovenske, nagovarja dremavcom ino betežnikom Slovenskim k bujenju ino ozdravljenju narodnem. Škodo kaj so njegove vusta no tak okrogle *), kak so Vaše. On je tam dosti far-mestrov ino kaplanov na vero Slovensko oberimi. Jemu prò to delo dobro od rok ide, zakaj on ma zdravje svojih pokornjenih v svojih rokah, ino tak se noben nepodstopi ma kaj proti reči. — Bogatčki doktor, ki jč z Vašega sosedstva, z tistih Inkovih krajev — rodjen; je tudi tu. On je tudi dober Slovenec, ali on da vij e Slovencem colò drugi — še lepši, barem segorneši, navuk. On najmre če, kaj *) Ore rotundo ete. Borat. Epist. ad 1’ison. bi vsi Slovenci bogati bili, kaj bi vsaki vučeni Slovenec mogel na leto, kak on 2000 srebra meti. 0 lep navuk — jako lép navuk, ali on polog vuči, kaj je vse Slovensko pisanje — norija; zakaj — da prò nič v žep ne verže ; zato ga jaz tudi nemrem, kak si lehko domislite, hvaliti. On je stim menò globoko v serdce bodnol. — Da nebi Slovenec bil, ino mojo srečo s tim želel popraviti, bi mu leliko zameril. Naskorem bodte dobili iz Marbora eno lepo knjigo, ktora je v Gradci vse Slovenske kervi sburkala. Eden exemplar za se zaderžte, drugega pa po priliki mojemu bratcu Horvatu v Veliko-nedlo pošlite. Da boto još prebrali, jo razposodte kak j6 naj širje morete, nàj se božja roč — Slovenstvo razširi od Sevra do Juga, od Izhoda do Zahoda, koder koli pozabljeni Slovenci prebivajo. Tota je knjiga Evangelium Slovenski, kde bere „Dere bodo se vse to zgodilo, te podignete Vaše glave ino gledite, zakaj kraljestvo nebeško je blizo 1 t. d.“ — če bi znali več exemplarov potrebovati, amo pište mi za nje, ino naznantc mi čislo exemplarov. Jaz sem jih že dvajsti razdaval, pa še namenim naskorem po več poslati dati. Ali to bi moglo naskorem biti. — Pozdravim lepo gosp. Passerina, ino vsakega Slovenca ki jè dobro volje (ali bolje dobre misli, ovači bi tudi mogli pijance pozdraviti), naj bo v suknji ali v čohi. — Al že mate časopis „Ost und West“ ? če Vam ga treba, le meni pišite. Pozdravi Vas tudi g. Miklošič ino tisti gospod, ki sem se jaz zadnjokrat skoz Vaše mesto pelai.—Mi mamo tu pisani čas — vse sam ples ; ali pri Vas tudi tak plešejo kak til. Meno ,je letos tudi tota bolezen v svoj vertino ali obcrlone potegnola: že na šestili plesih som bil, na štiri pa še som povabljen. Pri tem bi si človek lehko pete znuca. Do s ta ! Sbogom bodte ! V Gradei na 18 don svečnja 1838. Vaš veren priatelj Stanko Vraz. Moj adress je An Stanislaus Vraz Privatstudierender dor Kochte. Abzugeben beim Herrn Prof. v Qnas in der Dr. Dirnböckschen Amtskanzlei. 21. (Koncept ; nozna bo komn.) Euer Hochwürden! Ihr goldenes Sohreibon vom 5. d. M. hab' ich erst am 20. d. n. erhalten, es überraschte mich um so mehr, als sich Cerovöan nicht träumen lioss je wieder bei mir ins Gedächtniss gerufen zu werden, denn dieser Pseudonymos hat nur ein einziges Mahl das slovenisch-litorärische Feld betretten, und sich l'est vorgenommen, nie wieder aus seiner Gruft heraufzusteigen, um dergleichen leere Fecli-tercien zu erneuern. Der Botho dos illyrischen Tages — die Danica ist aufgegangen ; der Glanz hat ihn geblendet; die Adler des Vaterlandes und die Nachtigallen der Einigkeit und Liebe erhoben ihre göttlichen Stimmen und benahmen ihm für immer seine schwachen Laute. Bücken wir daher den Schleier der Vergangenheit über diesen Vorschol- Ionen ! — Ich war Anfangs (verzeihen Sie mir cs dass ich Ihnen beichte) ein wenig böse, dass Sie mir nicht slawisch geschrieben haben, aber bei sich gelegtem Blute sah ich wohl mein Unrecht ein, denn auch der beste Slowene muss mit dem Psalmiston ausrufen : In Sünden wandte ich, in Sünden bin ich geboren, in Sünden hat mich die Mutter empfangen! und das Sünden durch moralisch deutsche Fesseln interpretiran. — Slawische Briefe kosten Tropfen slawischen Blutes, dass weiss ich, denn ich fühle mich nach Schreibung eines slawischen Briefes immer wie dahin geschlachtet ; und so ein Opfer ist keiner von uns jüngeren Illyriern werth, dass er ihm von ihren kostbaren Le-benstagon dargebracht werde. Aber verzeihen Sie mir, dass ich Ihnen nicht dieses schuldige Opfer bringe : Ich bin es heute nicht im Stande, denn ich habe verllossono Nacht durchwachend das Feuer der Fantasie geschürt, um ein Gericht für unser illyrisches Lesepublikmn, wovon Sie bald wieder ein Paar Brocken in der Danica finden worden, und bin in Folge dessen heute sehr erschöpft ; ich würde daher auch meine Antwort auf spätere Zeiten aufgehoben haben, aber die Vortrefflichkeit des beiliegenden Buches vom ersten öechisclien Dichter Herrn Johan Kollar, dessen Nähme Ihnen bekannt sein wird, lässt es nicht zu, Ihnen den freudigen Genuss länger vorzuenthalten, den Sie in seinen goldenen Worten finden werden. .Jedoch ich will Ihrem Urtheilo nicht vorgreifen, sondern schreite zur Beantwortung Ihrer werthen Zeilen. Ich habe bereits Mitte Jänner Herrn Schaffarik das gewünschte geschickt. Am 8. Miirz erhielt ich ein Schreiben von einem Serbo-Ilirier aus Prag, der mir unter ändern berichtete Schaffarik habe das ihm durch eine hiesige Buchhandlung zugeschickte Paquot mit Büchern und Schriften nicht erhalten. Tags darauf als ich eben mich über das Schicksal besagten Paquets bei dem Absender erkundigen wollte, erhielt ich abermals einen Brief vom nämlichen in Prag studierenden Freunde mit einer Beilage von Schaffarik bestehend aus der freudigen Bestätigung des Empfanges des Ueberschickten und der 17. Nummer von Ost und West, welchem unser junge eifrige Oberilirier Terstenjak eben den Eingang i den Aufmerksamen erstürmt hat. Er hat ihm in die gestrige Nummer eine kurze Notiz über die gegenwärtig bestehenden Zweige des slawischen Gesammtbaumes als Einleitung vorausgeschickt, die ich Ihnen hier beischliisse. Sollten Sie es für zweckdienlich linden, sie in ihr Pro-vinzielblatt einzurücken , so belieben Sie darüber nach Ihrem Gutachten zu verfügen. Hier hat es viel Sensation erregt besonders aber in der Theologie wo wir schon alles für verloren gaben. Wir hatten auch viel Grund so lieblos zu muthmassen, denn niemand wollte etwas von slavischen wissen. Sie verwiesen mich in dieser Hinsicht an hiesige Theologen, aber mit Schmerz muss ich Ihnen berichten, dass ich da an taube Ohren — ich möchte sagen an Gräber klopfte ; in der ganzen Theologie fand sich nur ein einziger Alumnus , der sich bereitwillig zeigte mir die slavischen Namen der Orte und Bäche seiner Umgebung anzugeben. Die übrigen wussten oft das dritte Dorf aus ihrer Nachbarschaft nicht slavisch zu nennen. Solche Apathie herrscht bei uns ! Auch vom Lande bekam ich ausser einigen wohlklingenden Versprechungen keinen einzigen Nahmen. So stehen die Sachen auch bei den Verehrern der Themis, die man im Deutschen Hier oder Bi 1 i a r d übersetzen müsste, wenn man nicht griechisch könnte, sondern sich rein auf ihre Lieblings - Beschäftigung hielte. Verzeihen Sie mir, dass ich diese zwei Tropfen Dalle mit einfliessen liess. Bei uns Steirer Slawen , wenigstens des Marburger Kreises herrscht eine träge beängstigen(de) Wind-Stille; denn der Repraesentator unseres steirisch slovenischen Schreibewosens hält die Zügel der Winde knapp, und so droht der See der Volkslitcratur entweder ganz auszutrocknen oder sich wenigstens in einen Sumpf zu verwandeln. Ich muss in Gleichnissen und Bildern sprechen, da es nicht erlaubt ist einen Fremden das Visier zu öffnen. Sie schrieben mir voriges Jahr: Er wird ad matrem zurückkehren der Conscquenz halber, mich würde es sehr erfreuen, ich würde ihm zum Beweise als mein Vermögen zur.Rückreise anbieten, aber ich zweifle immer an Ihrer Vermuthung. Doch wir wollen von der Zukunft alles Gute erwarten, wenn auch dieses Schaf verloren geht. — Die Danica und N o-vino garantiren das Recht unserer Erwartung und Briefe aus den untrigen Theilen bestärken mich in meinen Hoffnungen. Mein Pobratim Vu-kotinovió, dessen Gedichte und historische Erzählung sich eben bei Gaj unter Presse befinden, hat in seinem letzten Briefe von 17. März unter ändern folgendes geschrieben : Kod nas se sve po malo .. . - osobito je mladež dobra . . In der letzten Nummer der Novine ilirske wurde auf den 1. April in dem Agramer Coneertsaale von den ili-rischen National-Componisten Livadió od Bavne-zvezde ein Concert angekündigt, unter welchem die zwei jungen Edelleute Daniel Farkaš und Heinrich Miksió od Dolnjega Lukovca in ili-rischer Spreche cin Duet aus der italienischen Oper Belisar singen und Herr Boksandié Maäsu-ranió’s Gedicht, Vukovi Ilirie’ deklamiren wird. Erfreuliche Nachrichten ! — Auch bei uns hat sich der Aufsatz, welchen ich Ihnen hier bei-schliesse, in der Theologie viel Sensation erregt. Auch auf dom Lande wird die beabsichtigte Wirkung (wenn ich nicht irre) verfehlen. Herr Pfarrer Krempel, der Ihnen vielleicht durch seine Legende der Heiligen bekannt ist, schreibt eine Geschichte der Steiermark in slowenischer Sprache nach Kačič Manier abwechsend mit Prosa. Ich kenne diesen höchst achtungswürdigen Mann, der leider wegen seines heiligen Wahrheitseifers verkannt, ja sogar vorfolgt wird, noch aus meinen Knabenjahren, wo er mein Lehrer war, und habe in ihm bei meinen späteren Besuchen einen grossen und feurigen Patrioten gefunden. Nachdem ich von der Schreibung seiner Geschichte gehört habe, erkundigte ich mich bei ihm, ob er nicht geneigt wäre in seiner Geschichte die organische Orthografie zu acceptiren, indem ich ihm die Aussicht eröffnete, dass der Philoslowene Gaj sein Werk mit der neuen Orthograpfie uuter Presse nehmen würde. Er antwortete mir bezüglich dessen Folgendes : Draèkovié-Erdody Auch eine Volksbibel wollte dieser würdige Mann schreiben in der Voraussetzung, dass Herr Murko keine schreibt, was man schon seit langer Zeit von ihm erwarten soll. Er erkundigte sich daher freundschaftlich bei ihm, ob er (Murko) wirklich entschlossen wäre eine solche zu schreiben? Jedoch Murko erbat sich Bedenkzeit und so wird Herr Kreinpler wahrscheinlih die Verjährung warten müssen. — So wissen unsere Koryphaeen unseren eifrigen Arbeitern die Hände zu lahmen. Herr Caf, von den ich Ihnen in meinem ersten Briefe geschrieben, lebt und webt noch immer und zwar von Tag zu Tag eifriger in seinem etymologischen Felde, welches er schon seit 5 Jahren durchwühlt. Die Ergebnisse seines Nachfor-schens g ranzen an das Staunen erregende. Ich gab diesen Jüngling schon einige Mal kosmisch und slawisch für verloren. Aber er ist wieder auf dom Faden der Slawa aus den Labyrinthen, in die er durch Umstände gorieth, siegreich zuriiekgekehrt. Der Edelstein hat seine Probe bestanden. Seine etymologischen Forschungen und Gewinnste hat, die nicht charlatanenmässig wie die Herrn Dan-kowksy’s aus der blauen Luft gegriffen nach einen beiläufigen Klange abgenommen, sondern auf feste untrügliche Kegeln gestützt. Er hatte mir heute in das Gebäude seines Beobachtens blicken lassen und idi muss bekennen, dass er nach meiner Ansicht bereits ein grösser Grammatiker und l'hilolog ist. — Er hat mich auch versichert, dass er ein theilnamsvoller Ilirier sey und wenn ihm Gott die Gnade gibt sein Werk zu vollenden, so wolle er es in den Schoos der Mutter Velike Ilirie legen. — Ich bin gegenwärtig nebst meinen Obligatstudien mit der Ueberschreibung und Commenticrung unserer oberilirischen besonders steirischen Nationallieder , deren Zahl sich auf 340—50 beläuft, beschäftigt. Herr Schaffarik hat mich aueli zum Volksliedersammler Kroatiens, Krains und Kärthens croirt, aber ich muss Ihnen gestehen, dass ich ausser Zweien kroatischen , einen kärtnischen und einigen wenigen krainischen nichts in meiner Sammlung besitze. Könnten Sie mir nicht etwas aus Kärthen Zuflüssen lassen, um der von Schaffarik ausgesprochenen Erwartung genügender zu entsprechen ? Besonders grossen Mangel hab’ ich an echt historichen Liedern , wenn ich nicht viel mehr dazu bekomme so werde ich müssen diese wenigen mit Schaffariks Worten : „déginy služob-ného poddanstva (nähm. Slowanùw) tratj se w blesjcu hrdinsk^h öinftw gogich panùw, gimiž tito w bojich swj'li n a ugmu mnohj-ch okolnjh ndro-dùw se proslawili“ begleiten. Was singet und fabelt bei Ihnen von Kralj Matjaž. Dieser Mann ist der wichtigste Held seit Samo und Prömysl Ottokar unserer Schicksale. Er war geborner Slowene unter ihm war die stara pravda im grössten Flor. — Könnten Sie mir nicht bei Gelegenheit etwas von den nationalen Ueberresten unserer Gebräuche bei Geburthen, Hochzeiten und Begräbnissen ferner von dem Koledovanje, dem Spinnen, und des Getreideschneidens mittheilen, wie sie sich noch in Kärnthen vorfinden. —Bringen auch noch bei Ihnen die Schnitterinen einen Aehrenkranz mit nach Hause, und was hat es nach Ihrer Meinung für ein Bewandtniss mit diesem Kranze ? Die Herrn Kastelic und Dr. Prešern versprachen mir ihre Volksliedersammlungen, aber ich habe erfahren, dass Sie gegenwärtig ihre Volkslieder 45 an Zahl einem polnischen Exulanten Namens Ko-ritko zur Herausgabe übergeben haben. Koritko hat auch meine Sammlung angesprochen , sber es ist mir unmöglich diesem meinem liebsten Zieh-Kinde durch fremde Hände den Segen zum Eintritt in die literarische Welt auflegen zu lassen. Jedoch ich muss schliessen. Ich wollte mich kurz fassen, aber es war mir bei so reichlichem Stoffe nicht möglich lakonisch zu sein, obgleich es Notli-thäte. Verzeihen Sie dass ich Ihr Gesicht so lange gefoltert habe. Dürfte ich nicht auf eine Antwort warten ? Die Sünden dieses Briefes sind gross aber Ihre Milde ist nicht kleiner. 22 Rakovcu. Dragi Dragatine! Eto ti priobéujem jednu veču pčsan, što za Šandorov almanak odludena, več od prošavše go-dini medju mojimi pismami parimi, buduči so Šandorovo delo neče da pojavi. Molim Tebe, moj dragane, metni Ti ju u Danicu, ako bolj ih pèsamah nemate na rud. Ti možeš štogod promöniti na ovèh rižmah, bududi si okretnii u IlirStini, nego ja siromali, sto bili u ovčh mračnšh krajinah naše milo majko — naše Velike Ilirie lud ili svètlost toga jadna svèta naj prie plačem pozdravio. Toliko te vendar prosim, moj krasni priatelju, da mi ne odiraš mojih rčdih na ost i ostno i t. d. te gradiš od njih o s i o s no i t. d. ; bududi ja nospo-znavamove naslade potrčbitom za našuIlirštinu, te nikad spoznavno nebudem, dok bude ove glave na mom trupu. K tomu spadaju i ono izsuvanje kano ti r a š i r i t i nam. razširiti, te način riž-manja kano ti : Ej da vidiš čudno ti potere, Kad u korlat kopovom pobere, Kako izbčgnu, da šikara dumi i t.d. Ovde se može eélo lagko kazati „kak izbčgnu“, zašto „Kako izbčgnu?“ Nu ja nedu više o tom prazne slame mlatiti. Nije li tako ? Stoj zdravo ! Mi so demo viditi svarkom ova meseca, bududi još nišam polovico nap è va sakupio. Pozdravljam bratju, Vuk. Bab. Dem. i Mazuranida. U llovcčh 5. listop. 1838. StanJco Vraz. 23. Muršecu. V Zagrebi na 17. den grudna 1. 1838. Dragi priatelj ! Da se novo leto približava, prod leerem Vi dosti listov dobili bodete, tudi jaz svoj listek k Vam pošlem, pa ne kaj bi Vam ž njim samo vošil zdravje i t. d. temoč kaj bi Vas ž njim pozval z pridruženim cifrastim listom, kaj bi si Vi že vučeni Ilir za Vašo dalješnjo podvučenje — od novega léta tudi Ilirske novine deržali. Korist si ove novine deržati nije samo enega lica najmre se v ilirščini — v sladki ilirščini podvučavati, temoč polag tega se tudi od dneva do dneva lehko vuči, zakaj da čisla (breje) po redi ne na jednok dobiva, no tak lehko vse prešteje, prežijo ino zapomni. Poleg tega institut slovenski podpira, koji svojega verstnika tak lehko nenajde. Ja znam, kaj Vi meni ove prošnje odbili nehote. Za to pa Vam tudi obljubim, kaj bom jaz od novega leta pridneši, več za tote novine in lepo Penico dela, po tudi ne samo moja dela po perstih meril, temoč sve dobro od naših Štajerskih Slovencev v njih odkrivati no razkrivati začel — tak začel kak mi sline na jezik pernesejo. — Pridenem Vam tudi en ilirski kalen-darček. Tu je tudi takšni nemški, ino drugi velki enolistni dobiti, keri je po enem kraji ilirski po drugem pa nemški štampan. — K kalendriču pri-mečem Vam tudi oglas tiskarne Gajeve; morbiti bi Vam kakšni bileti, formulari za korstne ali mertvečke knjige, ali za kerstne ali mertvečke liste ali kaj takšnega trebalo. To vse znate pri nas lepo ino za male penoze dobiti, zakaj Gaj ne išče dobička, temoč zasluge. Ja Vam z veseljem pišem, kaj je od milo-stivnega našega ccsara en velki ilirski domorodec (patriot) za velikega župana Zagrebško županije (Comitat) odebran, kori Gaja jako miluje, ino keri je včera deputacii plemenitašev ovc županije, keri so ga latinski nagovorili, slavjanski odgovoril s timi réòmi : Slavna gospodo ! draga d rat j o ! Ja oču slavnoj deputacii blagorodnog plemstva i t. d. po naški (slavonski) odgovoriti, buduéi ja sin velike Slavic ne sečnim si za sramotu, nego za najveói ponos, bc lčpog jezika naših materah služiti i t. d. Ovi domorodec se zove N i ko la Z d e n è a j Z a h r o m i <5 g r a d s k i vlastelin (Herrschaftbesitzer) Križevečke županije. — V četertek (20. t. m.) služil bo se requium za spomen dvestoletno smorti najslavnejšega našega pesnika Gruri-duliča, kero bodo kanonik Mihič praefekt i director bogoslovja z najvekšim pompom služili. Vsi èri-bari vel ki ino mali, muzikalno družtvo, školska mlaj ina bo polag to čeme meše. Tudi bo se na taj spomin en al bu m pri Gaji na svetlo dal, v keri knižici bode govor Štosov na spomen jegovc smerti, opis svetka (Feierlichkeit) in pósni vseh pesnikov, ki so od I. 1638. gda je Grundulié vmerl, do gneš-nih poetov, od jegovc slave popevali. — Tu se zdaj zvun naših slovenskih nar. popevk stampajo v horvatskem narečji kniga od konjko reje ino konskih bolezne, v Slavonskem — molitvena kniga ino v ilirskem gramatika za (rrani-čarske nar: škole vse s novim pravopisom, zakaj/ c. kr. dvorna bojna komisia je zapovedala, da se po vseh slavj. graničarskili regimentnili školah novi pravopis vpeljati more. Knigo od konjske reje da Zagrebška županija na svoje troske stampati. — Po novem leti bó se ilirski drama od Ku-kuljevica igral, in narodni ples v reduti deržal. — Kroz Krapino na Wimmera v P tuji bodte dobili, vse felè popepke ino od Dr. Demetra ino Kukuljeviéa svoje drame na razprodavanje, od vsakega tri exemplara. Včinite, kaj Vam je mogoče. Prosim Vas tudi, shirajte praenumerante za moje narodne popevke, meni zdaj netreba od praenu-merantov penez, samo čislo od njih mi pošlite, da se per eni priliki zdaj s exemplari ravnati. — Ne bi li Vi to milost zkazali svi kote leve strane (znotrašnje) Vaše farne cirkve spregledali, jeli bi morti gde kakšni cyrilski napis naj šli ? Gaj mi je pravil, kaj so g. Bedenko Krapinski farmešter negda tam cyrilske napiske vidili ino šteli. Prosim Vas lepo oznante mi to naskorem, zakaj to mi jako treba. K temu tudi prùdente tiste peneze, kaj ste jih za Vedeže že rešili. Pozdravte mi vse Vupt-čance, keri kaj za me marajo, ino ostante sbogom. Nopozabte za Megliča per visov. g. dehanto dipla-matizirati. Vaš istinski priatelj St. Vraz. če nebi štela Ptujska pošta penez za prae-numeratio novin ilirski prijeti, pokažte njoj samo toti pridružni štampani list, ino recte kaj Gradčka pošta vsako praenumeracio na te novine prime. — Jel Vi deržite s Gradčkim društvom za kuplenje ino štenje Slavj. knjig ino časopisov? Morete pristopiti. Moj adress je : An Stanko Vraz Jurat. Mit Briefen an die Redaktion der illyrischen National-Zeitung des Hr. Dr. Ljud. v. Gaj zu Agram. Ja sem srečno obadva paqueta dobil. Lepo se Vam zahvalim na skerbi Vaše. St. Vraz. 24. Koč e v aru. Na 15. dan prosinca mčs. godine 1838. Dragi pobratime ! Eto ti šaljem sliku od našega preljubljenoga Gaja, koga neka Bog poživi ! Ja znam, da Ti dobro došla bude. Priklopljene k tomu nalaziš Vuko-tinoviceve pjesmico i Kukuljevičove „Turke kod Siska“. Ja sam nedavno se povratio iz Križevca, gdč bih se blizo nedčlju danah u kudi moga pobratima bavio. On je kanoti marljiva, netrudiva čelica : sada opet historična pripovčdku ili (da bolje kažem) cčli roman piše pod naslovom „Iliri i Madjari“ od koje predmet uzet jest iz narodne povesti, kojeg pako on historičnimi sohami podu-pira. — Ja se veomi veselim vrhu toga dčlca, makar vikalo i krikalo svekoliko nad njim. — Ja dobih ovih danah zadnji svezak časopisa museum českčho u ruke, u kojem Šafarik na kratkem se najnovijih naših lanjskih knjigah spominje te nada svimi Vukotinovióa pohvaluje. Ja sam ved taj raz-sudak proveo, te ga u Danicu postaviti naumim. — Druga najvažnija za nas, sada u Dubrovniku izlazeda, knjiga jest etomadne nadošla — nu samo žalibože ! u dviju exemplarih — inače bi Ti jednog priklopio bio. Ta knjiga se naziva „Jegjupka“ (Ciganica) od čubranovida (Dubrovačkog pčsnika ž. 1550.) i biva od Dubrovčana kadakad i Gun-dulidu nadnešena. Mučno jest razumšti, te je za nas ni samo radi toga, da je Gaju našemu posve- tjena, od veliko važnosti i céne, nogo osebujno za svakog gornjog Ilira zanzimiva, buduci jest u n joj kadakad i nas dvojbrojnik n. pr. naju (nostrum duorum) nam. nas i više toga metnuto. Ti se mozbit jo š ter sčtjaš (fonili rečih, k oj i mi bih Ti razpravljao moja mnenja vrhu zaroditeljne (gcne-ticus) jednakosti našeg slovčnskog t. j. gornjo-ilirskog narečja s dolnjim dalmatinsko dubrovačkim. Ni samo n tom stoji moje mnenje t a d a i sada Tebi priobčeno, da se Dalmatinci bas kako mi (gornjoil.) S1 o vč n o i m a i svoj jezik slovenskim nazivaju, nogo ono se od dana do dana, čim večina i boijma Dubrovčane čitam, potvrdjava, buduči u njih malo ni svi oni provincializmi nadvladuj n, koji u nas carstvuju. To se razume, da je naše narččjo ni tol! čisto i bogato, kao što je dubrovačko, nu bič koj jo bčsnio vrhu siromašnih glavah naših Slovenacah bio bi kamo oštrii i I j uti L od sudbine Dubrovčana i t. d. — Ovčli dana če se služiti requio u slavnu uzpomenu slavnega i ncumrloga našega Gunduliča, koj se baš prie dvčsto godinali (1638.) prestavio bi. To če biti veomi svetačno, buduči da najviši častnici ovdčšnji, školna mladež i muzikalno družtvo pribivala bude misi. — Tu svetačnost tim više podignuti i proslaviti, oče se kod .laja na predložak Dr. Demetra, koj Te pozdravlja, lepi malhcni album na sviot izdati, u kojem budu sve pčsni, koje več od Gunduliča do današnjeg vremena vrhu njega složene bihu, te pčsni od najnoviih naših sadašnjih pésnikah o njem izpèvane, sastavljene budu. Lanoti uvod ove knjižice bit če opis ove svetačnost! i govor, kojega bude g. Stoos vrhu zaslugah Gunduliéevih u crkvi pronašao. — Obširnia o toni danu, o kojem dedu mnoge novine od juga do najdubljeg s Sverà za-mnčti (zazvoniti), 6eš u novinah naših Sitati. — Druga svetačnost narodna T>it 6e u 20. d. m. prikazanje Kukuljevióevog dramata, od strane ovdšš-njih jura tali na uspoménu tristolčtnu pobéde Kr-štanah Ilirskčli pod Siskom, koja se u ovom komadu proslavlja. Tada Ti bez uklona dojti moraš. Bodjanskog još neima*). — MolimTebe, dragi prijatelju, kupi več sada predbrojitelje za moju knjigu „Narodne pèsni gornjoilirske ili Slovenske“, koje za nedölu danah pod tisak dojti dedu. — Apropos ! Jasam zadnjukratkod Tebe jedan list papira ostavio, na kojem bih si j e dnu nar. pžsan od Tvoje Jerčke zabilšžio i svašta zasnovao. Molim Te pošli mi ga s prvim Tvojim listom pod naslovom „An Stanko Vraz. Mit Briefen an die illyrische Zeitungs-redakcion zu Agram“ i pošli mi zajedno s tim listom 5 fr. sr., kojih mi veomi tršba. — Pozdrav-ljajué Tebe i Tvoju suprugu i celovajuó Ljudmilku — ostajem — Tvoj Stanko. *) Bodjanski pisaše jednu knjigu „O narodnoj poezii Slavjanskih plemen“, koja mu pribavi jednu ose-bujnu professuru u Petrogradu, gdč ce on po svome povratku prvi literaturu svih Slavjanah pred-našati. Jegovi uSenei dedu se po svih univerzitetah ruskih kao professori sveslavjanske literature razprostraniti. On je sada u Pesti, te polag noviu Srbskih de naskoro simo dojti. — U Zagrebu 15 dan m. sččnja godine 1839. Dragi pobratime ! Knjige i kalendare, koje bih Ti predjučer put Miline bio poslao, mogo si več od g. Borovnjaka dobiti. Ako nisi, izvolji odmah nčkoga po nje poslati. — Hvala Tebi na Tvojem več dosta lepo pisanom ilirskom listu ! Ja sam s Tvojom ilirsti-nom premda ne podpuno, ipak dosta zadovoljan, bududi u dojdudem ako ni bolja venda gora biti nede. Što mi o Vukotinovidu pišeš, tim ja nišam sasvim zadovoljan : ja najmre nišam te namisli, da dramatična poezija najvišji upliv u izobraženjo narodno i najmanje u uzbudjenje narodoljubja ima. Taj upliv je samo pretežljiv (relativ). U narode, kojih jezik u tako preziranem i zanemarenom stanju biva, kao što je u nas, nije taj upliv toli silan, kao što Ti misliš, nu najmanji je od Demetrovih dramah i ostalih dubrovčanah nadati, bududi su njihova dčla za vede zrdlu dobil slovesnosti osnovana, do koje mi još nekoliko dugih korakah imamo. — Za potrébu našeg obdinstva ilirskog jesu lagke, drobne, razumive pčsni, ljube zn e igrače i šale kao što su Vukotinovideve i ostalih, koji u jegovoj vrsti pišu. K tomu se približuju ljubke ballade i u lepom gladkem slogu pisane novelle. Moj sokol Vukoti-novid daklem pravo ima, da u svojih prvih medjaših ostane. On je spisao na nukanje ndkojih prijateljah, Tvojih glcdcd namislili vrstnikah, to moni na prosaci uposlao, na taj jogov komad, premda ima mnogo lepih, nežnih stranicah, venda nijo dčlo kojim bi so naš Vnkotinovid ponositi smeo. Uslčd moga razsadjenja nodo ovili „Slßpacah“ on niti na svSt izdati. Tim postojanie on radi sada na svom romana „Iliri i Madjari“, koj dojdada jesen na svet izlazit ode. On je sada ovde te Tebe lopo pozdravlja. Drago bi ujema bilo, da bi se Ti š njim ovde sari tati mogo, budnd edle poklade ovdč probavit ode. Za Tebe tim bolje nzbnnit, da nas naskoro posetiš, šaljem Ti od strani ovdčšnjih pravnikah billet, kojim Tebe na svoj domorodni plés pozivaj». Što se tiče zabave, Te ja uvčriti moga, da se Tvoje srce dosta razigrati ode , badaci sve national bade — naj mre oprave, napisi, nadpisi, igre, plčsi (kolo), pčsni i t. d. Ostali poziv molim Tebe izvolji mome dragome g. strica izničiti, kojeg pristojno pozdravit izvolji. — 21. d. t. m. ode glasovita pčvalica „Ebner“, koja sada ovde gostuje, opet mnogo iz različitih operah ilirski pčvati. — Ja ti nemega dosta podpano opisati sladost, s kojim ona jedna aria iz opore „Sonambala“ ilirski pšvaše, te izreci pohvalna vika i krika, kojom o va aria od slašateljah primita biade. Občinstvo ne dado prie mira, dok nije ono isto tripnt poopetila. — Nemože se dopovedati, kolikem slašda iznad njezinih astiali naša božanstvena rčč teciaše. Ona takodjer ista aria talianski pčvaše, na zalada naše rèdi talianština nemogo nadidi. Da možeš nzporediti jedno az drago — izvor az prevod, priklnčim Ti makar prve rèdi, koje mi na pameti stoje : „Ah čovččji um ne izmßra Slasti, kojom sam napunjena, Moja sržoa nije pžna; Ti so uzdaješ, moj uzorl“ Ah ! non giungo »man pensiero Al contento ond io son piena, A miei sensi io credo appena Tu mi afida, o mio tesor. Ti vidiš, da su u našem prevodu sìogovi (Eeime) od izvora bez prisiljena pridržani. Neka si svikolici glavo izcrpe Némci, t. j. Nemci od Europe i Amerike, toga uvek vékah iz svoga jezika nenačine, sto jo u ovili malih rižmah naöinjeno iz našog jezika : Pojte rakam žvižgat Nčmški modrijani. — Moje déloe narodnih pesamah je stoprv ovih danah pod tisak došlo, to moju kesu dobro izplitviti oée, buduéi da Graj, izgubivši mnogo pri Kuščevom i Kukuljevičevom dèlama, meni sada tiskati na posudjenje nemože. Ja bih mome šurjaku pisao, da mi novce pošalje, nu dosada nimam odgovora. Bog znado, što od toga biti oče ; jeli bolestan ili što mu je u misao udarilo ? — Sve mi prerokuje, da pri ovom izdanju mnogo izgubit du. Nu bilo, kako mu bilo ! ja oču na svaki način plod moga šesto-godišnja truda na svi et izdati. Ako i polovicu izgubim, ideu ime božje —nažrtvenik domovine. Molim Tebe nabavi mi predbrojnikah čim više tim bolje. Naskoro očeš oglas u Danici čitati, te ostala saznati. Što se tiče novacah, priskoči mi s nekoliko deseticami, čim više tim bolje. Za pol godine danah oéu Ti sve povratit, i da vino svoje pod cčnu prodati moram. — Što radi naš Miklošič ? Jeli Ti štogod piše ? Ja nimam od triuh mčsecah danah niti rčdce od njega. D oj di dojdi na ov poziv ! Za tri dana možoš simo i ta m o prodi, te se najmanjo danak ovdi zadržati. Moj stric neka dojde s Tedom. Ako nebi išo stric, možeš se sporazumiti s gosp. Gralufom, koj svakako na ovaj bal dodi de. Pripo-ručujud se Tvoj oj supruzi i cčlovajud Tvoju milu derku trikrat, ostajem Tvoj verni Stanko. 26. Malavašiču. Na 26. dan m. svibnja 1839. Dragi prijatelju ! Za ldpo sSme znanja ilirskog blagog jezika i literature naše dublje usdjati u milom Kranjskem predelu — šaljem Vam eto ! šestnaest novih knjigah s molbom, da je polag mogudnosti šire bolje razsojate po rukama Kranjske naše bratje domorodacah. Moja knjiga „Narodne pdsni slovenske“ uveznu sa svojim jedanaestim tabakom (arkom), bududi mi ovddšnji consistorio, kojemu naloži censurat od daljnjih ostaldh tabakah, prdke prepone stavlja uz-kratjenjem dovoljenja svoga. Nu sada opet jih t. j. moje narodne legende položivši pod krilo tih prem stroždh gospodah, nadam se da po trdznem svaženju mojih naprvo donošenih razlogah meni imprimala uztegnuti nebudu. — Brinite se te knjige najvede medju razboritiu mladež spraviti, od koje jedino naša majka utčhu i radost izčekiva. [zvoljite ne-koliko exemplaraod knjige Draškovideve, koji Vam suviše ostanu, mome ljubeznomu pobratimu Dr. Prešernu uzručiti zajedno s mojim svosrdnim pozdravom . Nemojte, dragi moji mladjanei ! klonuti, ako stvari od okolnostili nam neblagih kao sustavljeno se čine, da ne napreduju toliko brzo kao što zalitčva i čeka Vaše siono, vatreno srce. Sunco kadkada lčpo vedro i žarko svane, venda skoro ga prekriju oblači i mrkle magie. Nil ono jo sotim ne sustavljeno na stazi s voj oj, nogo » prkos magiam za njimi se uzpinja svo više i više. Tako stoji i stvar naša. Lepo i žarko se uzbudi duh narodnosti u naših južnih krajinah slavonskih, dizajne siono svoja vedra krila prem nebu. Gotovo ga magio od pršeč h okolnostili kadkada i gdekada obazasteru, nu ništa nemanje on za magiam i, proluda nevidjeno, se uznaša svo bliže i bliže do nobeskog prestola, od koga jodla o zavisi sudbina jegova. Magia se razprši, a sunco carskim svojim licem prostore blage trake od luči i svetlobe putem neba i zemlje. Pouzdajte so samo u Boga i svoje sile. Toliko za Vašu i Vaših priatcljah utčhu. Samo složno ! Samo slogom može naša literatura uzcvčtati. Satno, kada budemo mi odbacili od nas, skinuli iz našiti ra-menah strasti i previšnu, pristrastnu ljubav do koje-god posebne stranice, izključujuču druge, — onda može svaki od nas ponosno kazati : „Ja sam dostojen stupiti pred žrtveuik domovine“ onda kazat ce Višnji sreči, kada bilde iko.j od ovili izvoljenikah stupio pred žrtveuik: Fave, novus ingreditur mea templa sacerdos. I onda 6e uzcvètati pravo blagostanje. Bosta ! Novce za razprodane knjige izvoljito poslati na redakeiu novinah ilirskih, gdje ja sad opet stojim, buduči mi Gaj pri odlazku svome naručio bi redigiranjo Banice za vrčme njegovog odsutstva. On je sada u Beču. Ovdčšnje državno spravišto odluči jučer, Bog ga poživio ! da se na svakom Horvatskom, Slavonskem i Balmatinskom gimnazija ima podiči i katedra ilirskog jezika. — Stojte s Bogom Vaš SlanJco Vraz. Bi Vam više i urednije pisao, nu odlazi prilika. 27. Prešernu*). Lieber guter Freund ! Mein Freund Br. Kočevar von Landsberg, der den Verschleiss meiner Bttclior für die oberen Gegenden übernommen hat, versichert mich, duss er auch nach Laibach eine Anzahl „Nar. pésni“ überschickte und zwar an Bich adressirte. Ba seit jener Zeit weder er noch ich eine Nachricht von Dir erhielten, so besorgt er, die Bücher könnten bei der Uebcrsendung in Verlust gorathen sein, und ersucht mich, ich sollte Bir darüber schreiben. — Ich unterziehe mich daher diesem Geschäfte mich mit der Bitte an dich, lieber Freund, *) Iz Letopisa Matice slovenske za 1875. Strana 168 i si. wendend, ihm gefälligst schreiben zu wollen, ob I)u das Betreffende erhalten, und in wie weit Sie dabei Dien buchhiindlerisches Talent angewendet hast. Sei nicht ungehalten, dass wir Dich einen vortrefflichen Liebling der heiligen Helikonischen Schwestern und des dtp*fupóto^o; ’AitóXXwv — zu solchen Commissionen anhalten. Bedenke nur, dass wir bei dem jetzigen Status unserer Nationalsache Alles in Allem sein müssen. Schaffarik, der göttliche Sohn Slawa’s, verschleisst eben das nämliche Werk, das wir Dir übersandten. Ich selbst — si fas est, magnis componere parva — trage auf meinen Ausflügen im Tornister slavische Bücher, die ich gelegentlicht an Freunde unserer Literatur absetzte. Und so machen wir cs gegenseitig Alle. „Jedna ruka mije drugu, aobč lice,“ sagt unser Sprichwort. Wie befindest Du Dich in Deiner bòia Ljub Ij an za? Schon zwei Jahre habe ich keine Sylbe von Dir vernommen. Ach, unser Briefwechsel ist schon seit langer Zeit unterbrochen. Wer ist Schuld an dieser Unterbrechung? Walirshein-lich Deine juridischen Berufsgeschäfte. Ich habe mit der Themis die Rechnung heuer geschlossen, und werde sie wahrscheinlich nie um ein Stück Brod als Lohn für manches Unangenehme bitten, was sie oder (besser gesagt) ihre Popen mir bereiteten. Daher — adieu Madame ! Es hatte mich sehr überrascht und ungemein erfreut, als ich neulich aus zweien Blättern der „Garniolia“ vernommen, dass Herr Andreas Smole (Anacharsis slovonicus) zwei dramatische Stücke in der neuen Orthographie herausgegeben hatte. Nun, da der Rubicon überschritten, werdet ihr wohl nicht zum Rückzüge blasen, sondern auf der einmal betretenen Bahn wacker vorwärts schreiten. D i i f a v o n t ! In Steiermark und Kärnten ist so ziemlich Alles für das Neue. Krain war von jeher in slovenicis die tonangebende Provinz, daher war es auch sehr klug, dass es auch mit der reelen Neuerung vor die Schwelle der OefTentlich-lceit herausschritt, wo ihm die übrigen slovenischen Provinzen gewiss mit entgegen kommen werden. Was die südlichsten slawischen Provinzen Oesterreichs anbelangt, so hat das öeho-illyrische Alphabet schon factisch gesiegt, indem zu Folge allerhöchsten Befehles schon alle Schulbücher Croa-ticns, Slavoniens und Dalmatiens in derselben gedruckt werden. Ja — die Stände Croatiens , Sla-voniens und Dalmatiens bewerben sich bei Hofe um die Errichtung slavischer Lehrkanzeln auf allen Academien und Gymnasien der drei Königreiche und um die Erlaubniss der Stiftung eines slawischen National-Museums nach Art des Joanneums zu Graz. Diesem wird wahrscheinlich in der nächsten Generaleongregation eine Petition um die Einführung der illirisehen Sprache als Geschäftssprache folgen. In den einzelnen Oom-munitäten bedient man sieh bereits derselben in den currenten Geschäften , öffentlichen Urkunden, als Pässen, Diplomen, Schuldscheinen u. s. w. — Das illirisclie Nationaltheater erfreut sich seit der letzten Congregation der hohen ständischen Unterstützung. — Mit einem Worte : Alles steht sehr gut ! - Du wirst Dich vielleicht wundern, wie ich hie-her verschlagen worden hin. —W. Landsberg am südlichen Abhange der Untersteirischen Schweiz gelegen, hat eine ziemlich gesunde Luft, und schöne Aussichten. Nachdem mich im letzten Darne vai Hygieia verlassen, und ich seitdem immer kränkelte und mitunter auch sieben Wochen am Nervenfieber ernstlich darniederlag, erhielt ich eine freundschaftliche Einladung zur Luftveränderung von einem guten fernen Verwandten, der hier Graf Attems’seher Verwalter ist. Du weisst, dass die fernen Verwandten immer besser sind als die nahen, und so folgte ich auch freudig, nachdem ich ein kleines poetisches Werkchen „Dju-labi e“ glücklich an Tageslicht befördert, — dem wohlmeinenden Kufe dieses meines Onkels. Die liebevolle Aufnahme von seiner und seiner Kinder Seite that mir sehr wohl, zu welchem noch der hiesige renommirte junge Arzt und feurige slaw. Patriot Dr. Kočevar sehr viel besonders zur Aufheiterung des Gemfi thes beitrug. In diesem tlieue-ren Kreise erstarkte ich auch bereits in so weit, dass ich meine Reise am künftigen Sonntag nach Unterkrain fortsetzen kann. Ich werde Dienstag Abends in Preisseck bei Herrn Smole eintref-fen. Sollte Herr Smole in Laibach sein, so bitte ich Dich ihn davon zu benachrichtigen. Vielleicht dass er ohne Störung sinner Geschäfte hinab kommen kann —und zwar in Deiner Begleitung. Ich wünsche sehr Dich zu sehen, und — post varios casus et tot discrimina re rum — so Manches mit Dir zu besprechen. Mit Gruss und Kuss verbleibe ich Dein aufrichtiger Freund W. Landsberg am 7. September 1840. Stanko Vraz. 28. Moj ljubezni Babukióu ! Molim te lčpo, motni ovu pčsmicu u dojduči broj (44.) Danice, za da sto skorie naš Janko sa-znade, da ga niti moja slaba Vila bez pčsmice prošla ulje. Alto bi več tko drugi bio svojim umotvorom ugnjezdio se u taj list, to ga molim ja za oproštenje, jerbo kod mene sila Boga nemoli. Molim te porod toga, da sastanuvši sc s vedrim Jankom, moj mu naklon izjaviti izvoljiš zajedno s ponižnem molbom, nebi li mi on mogo dva exem-plara od svoje slike ustupiti : jednu za — me, a drugu za preč. g. tiratimi ra Dolinskog (Jarnika), koj veoma hlčpi š njim se harem po siici upoznati. — Gaja i ostalu bratju, koja se mene spominju, pozdravljam srdSčno, kako i Tebe, moj dragi Vekoslave Jurjeviču ili (Bog zna) — kakoviču ! — U Karlu d. 27. listopada g. 1840. Tvoj istilliti prijatelj Stanko Vraz. Podpis. P e s a n Stanka Vraza metnut je za g. censora, pa se u Stampi ima sasvim izostaviti. Moj dragi Babukióu ! Odčlivši se iz Zagreba scčnio sam, da Tebi dugo od mene mira bude ; a e to, brate, vraga ! opet sve vcéma uvidim, da ja s To bom u miru živeti nemogu. Pisao sam prošavšu nedèlju ljubeznomu prijatelju Gaju za nelcoju knjigu (čtenia na ruskom jazikč, sočinenie Nik (ireča), a on neóe da šalje. Molim Tebe dakle, da mi Ti ljubav izkažeš, te za me rečenu knjigu od Graja izmoliš. Ja bi voljio nekoliko Puškinovih pèsamah, kojih do tri, četiri u n joj imade, za Danicu prevesti. I kod Kiesea imadem jednu knjigu, a d ragu kod Prettnera (Vukove posloviee), koje bi ovdč veoma nužno upo-trebovao, da jih imadem pod rukom. Smole iz Ljubljane mi je pisao, da mi je na g. Leutzendorfa svoju izbirku krainskih nar. pesnih poslao. Molim Te, iz volji o naj rukopis od g. Leutzendorfa u mome imenu rššiti, pa mi amo poslati, ako nimaš danas vremena, barem do d. nedelje, za da brže bolje stvari prepisati i g. Smoletu na njegovo zahtevanje što skorie povrnuti mogu. Ako si od koje god strane za me novacah primio, iz volji š njimi Prettnera piatiti (za prost svezak od jednog komada 2 kr. a za pozlatjen 10 kr.). Sta je svezao, Tebi je izručio. Ja izvan 1. prostog komadióa nista primio nišam. — Listo, koji su medju tim pod mojim naslovom u Zagreb došli, izvolji k knjigam priklopiti. — Ja sam sada moje Ballade u red spravio (imade njih 19) (Iti izvornih a 3 prevedene). Sada prevadjam za ilirski teatar iz poljskega grofa Alex. Fredra veselu igru. Piér-wsza lep s z a, Sto baš najbolje neide za rakom. Bolje me veseli prevadjanje r u k o p i s a K r a 1 o-dvorsko g, od kojeg žali Bože samo pet manjih komadah u prepisu imadem, nu koji su veó i prevedeni. Knjigu istu zaboravio sam u Zagrebu. Gaj jih imade puno, ako bi mi ktio jednu ili pokloniti ili uzaimiti, bio bi mi veliki liatar. -— Kako Ti ? Kako Gaj i ostali? Nu ti nimaš vremena odgovarati jednomu soljaninu. — Ovdč smo imali veselje našega Janku pričekati i podvoriti ; nu on je samo občd probavio, pa se odmali iza kave vratio u Fogradje. Mi bi radi čitali občinske novine. Objavi nam, k oj bi jih dan bilo inoguče dobivati posle kako stinu u Zagreb, i što bi valjalo da platjamo. Mi bi jih držali iz vlastite ruke, nu odlcako je pečat carska po toliko poskočila, odviše skupo stoje. Gospodični Fanicki Gajevoj izvolji jedan ure-šeno svezan komad od Djulabiah u moine imenu predati. Ako mi možeš 3 lepo svezane izglede još simo poslati, bit če mi veoma drago. Ala kolikih lepili komisiali ! očoš ti izlcliknuti. Istilla Bog, nu — nu — ja nimam nikoga u Zagrebu na kojega bi so tako osloniti inogo kao na Tebe. Ti si naj-točnii izmedju sviuli Ilirah, da točnii od istega Tvoga iskrenega prijatelja Stanke Vrana. U Bistrbi, koja Tebe i ostalu bratju domorodce pozdravlja, dana 25. studenoga godine 1840. Ja obečujem g. Gaju knjigu : „čtenia na ru-skomjazikč“ večdojduču nedèljupovratiti u Zagreb. Jest li Ljud. Vukotinovid u Zagrebu. Pozdravljam ga srdačno. — 30. Pragi brate Babukiéu ! Eto ti šaljem opet ndkoliko kalcvih takvih prilogah za Baniču. Za pesmicu „Kitica“ željio i inolio bi, da se još ovoga méseca metne n Paniču, a za drugu „ Angjelii“ draže bi mi bilo da se metne dojduée stoprv godine. Ako sc ti u primetcih išto nedopada, možeš, dragi moj Aristarche ili (ako ti je draže) Quintil-liane ! polag Tvoje volje popraviti ; a kad dodješ na rižme, kaži : Pero stani! Ovc strune ti n e g a n i ! (Grof Draškovid). Bitde mi veoma drago, ako mi s ovini listo-nošom obredene stvari poslati blagoizvoljiš. Vidiš da ved moram u Euglene dirati, kad nimam šta da provodim iz slavonskog. Pošli mi slugu doli k mlademu Jakope vidu, nebi li mi od njega šta po-neti imao. — Naruči mi prvoin prilikom, kad imatdeš vremena 1 a g a h n o prolaziti pokraj Hirscli-feldnoga, španjolske narodnje pčsme, k oj e su u Bedu g. 1810. ili 1814. (neznam upravo) izišle pod naslovom: Silva de romances viejos — por Jakopo Grim. In Viena 1810. Knjiga stoji (ako nebludim) 1 fr. 30 kr. U ostalem stoj zdravo ! Pozdravljajud Tebe i ostala bratju Ilire ostajem u Bistrici d. 1. prosinca g. 1810. Tvoj istiniti Stanko. Stvari, koje si mi poslao, dobio sam. Hvala Ti na dobroti ! 31. Babukiču. Dragi VÖko slave ! lmade-li kod Tebe listovah ili kakvieli drn-zieh stvarih? Jcsi-li dobio stražnji moj list? — Izvolji sve još jedanput probitati, pa mi poslati zajcdno s ovim poslanikom. — Priklopljeni jedan list izvoli izničiti g. Gaju ; a drugoga g. Vaka-noviču (ako jo u Zagrebu) ; (ako ga nima) pošlji list na poštu. — Ja nimam baš nižta za pre-vadjanjo niti za čitanje za uvčžbavati se u nevezanem slogu. Ako mi nemožeš poslati Ruko-pisa Kralj o d v o rsk o g, pošli mi životopis Dositheov. Smiluj mi se, gospodine ! U Bistrici d. 8. pros. g. 1840. Stanko. 32. Prešernu*). Lieber Freund ! Kaum hatte ich an Herrn Smole eine Antwort auf seine zwei letzten Zuschriften abgeschickt, als ich den Tag darauf durch die „Danica“ die traurige Nachricht seines Absterbens erhielt. Da ich im besagten Schreiben auch einige Zeilen beisetzte, *) Iz „Letopisa matice slovensko“ za 1875. str. 170. i si. die Bich betreffen, so beeile ich mich Dich davon in Kenntniss zu setzen, mit der Bitte, mir die Gefälligkeit erweisen zu wollen, wenn es möglich ist, Bich in den Besitz jenes Schreibens zu setzen. Vielleicht, dass es sein Bruder, der Postmeister in Laibach sein soll, eröffnet hat. Es musste zwischen dem 7.—10. d. M. von Agram abgegangen sein. Dieser betrübende Todfall hat unter den Patrioten Kroatiens die grösste Sensation erregt. Er wird allgemein betrauert. Bass mich die Nachricht davon sehr consternirt hat, brauche ich Dir nicht umständlicher zu beschreiben. Leider hat uns das 1. Jahr in dieser Hinsicht sehr hart mitgenommen. Ben verflossenen Sommer haben wir zwei hoffnungsvolle junge Patrioten verloren. Um eben die Zeit, als Herr Smole in Laibach verschied, starb plötzlich einer unserer grüssten Patrioten und Beförderer illyrischer Literatur und Nationalität Herr Mavro v. Klabučarič, Oberstuhlrichter dos Agramer Gomitate in Karlstadt. Und so betreffen uns alle Augenblicke Verluste, die uns untröstlich machen müssten, wenn nicht der gütige Gang der Zeit uns andererseits wieder glückliche Vortheile in dem Fortschritte der Literatur und Nationalität zuthei-len würde, die alle Verluste aufwiegen. Wir können hier nur wehmüthig ausrufon : Herr, es geschehe Dein Wille ! und uns näher aneinander anschliessen, um leichter den widrigen Zeitereignissen die Stirne bieten zu können, die hingeschiedonen Guten im treuen Angedenken behalten. — Was soll ich mit den mir geschickten Heften der Smolet’sohen Volksliedersammlung machen? Soll ich sio euch zuriicksenden, oder wollet Ihr sie mir überlassen ? Ich wciss mich noch aus Preisseg vom Jahre 1834 zu erinnern, dass Herr Smole einen guten Valvasor besass. Wer ist in den Besitz desselben gelangt? Herr Gaj sucht für unsere Nationalbibliothek schon seit einigen Jahren ein vollständiges Exemplar, aber fruchtlos. loh wollte in dieser Angelenenheit an Herrn Smole ein paarmal schreiben, aber ein Unstern trieb mich an es zu unterlassen, da wir mit Gaj vor hatten , euch im Frühjahr 1841 zu besuchen. — Könntest nicht Du Dich auf welche ehrliche Art immer in den Besitz desselben (Chronik Valvasors) setzen. Freund Gaj will Dir alle dabei ausgelegten Kosten redlich erstatten. Thue uns, wenn es deine Geschäfte zulassen, diese Gefälligkeit, den Ankauf durch eueren Spediteur Sartori an unseren Leutzendorf (Spediteur) unter Gaj's Adresse zu schicken. — Nun will ich in der Kürze Deine letzt hingeworfenen Zeilen beantworten. Ein Exemplar von dem I. Theile „N a r o d-11 je pčsni ilirske“ kostet 1 fl. 30 kr. C. M. Du kannst mir den Betrag entweder in Geld, oder so viel von Deinem „ICèrst pör Savici“ und von Vodnik, Matiček und V a r h (mit neuer Orthographie) schicken, als der Werth der Dir geschickten „Narodlije pšsni“ beträgt. Wenn Du das erstere vorziehst, so brauchst Du Dir nicht so wehe zu thun. Du weisst zwar, dass Poeten immer Geld brauchen (die illirischen nicht ausgenommen), ich weiss aber auch, dass die Poeten (die slovenischen nicht ausgenommen) schwer zu Gelde kommen. Fiat applicatio ! — Deine Ansichten über das Streben der illyri-sehen Literatoren und ihrer übrigen slawischen Freunde kann ich keineswegs theilen. Das Aufstreben der neu-illyrischen ist nicht dahin gerichtet, die provi n cial-illy rischen literarischen Bestrebungen hemmen, noch weniger unterdrücken zu wollen.Nur zweifelt sie an einer üppigen Blüthe derselben. Niemand zweifelt an der Bildungsfähigkeit des wendischen Dialectos; niemand zweifelt auch an der Richtigkeit der von dir aufgestellten Paralelle zwischen dem Spanischen und Portugiesischen einerseits und dem Serbo-illyrischon und Wendo-illyrischen anderseits. Aber jeder umsichtige illyr. Ethnologe muss dom Gedeihen der wondoillyrischen Literatur nichts Dauerndes Voraussagen. Abgesehen von dem reissenden Einflüsse des Germanismus in Oberillyrien fehlt die Basis der Möglichkeit eines Aufkommens des isolirten Slovenismus. Sage mir, wie viel gibt es unter der Million Slowenen Abnehmer für ein wissenschaftliches oder belletristisches Werk in dem Hausdialecte ? und wie viele kann es bei der sanguinischesten Hoffnung in der Zukunft geben ? Nie soviel, dass die Druckkosten bestritten worden könnten, um wie viel weniger so viel, dass ein slov. Schriftsteller von dem Ertrage seiner Werke honet leben könnte. So lange die Literaten einer Sprache nicht wenig-tens diese Hoffnung hegen dürfen, gibt es keine Literatur. Die Cultur einer jeden Sprache, die etwas in der Welt bedeuten will, muss sich wenigstens auf eine Volksmasse von 5—6 Millionen stützen. Die Magjaren haben eine Bevölkerung von 3—4, und können bei ihrem grossen Reichthume und den grössten Opfern von Seite der Eeiehen zu keiner Bedeutung gelangen. Schauen wir hin auf die kleineren Völker Europa’s, auf die Portugiesen, Holländer, Dänen u. s. w., was spielen sie bei allen ihren Camoons u. s. w. für eine elende Eolie im Gebiete der Kunst und Literatur. Sie sind regierende Nationen, und was wollen wir Fremden dienende Wenden? Ich zweifle nicht an einem „wendischen Camoens“, vielleicht bekommen wir zwei, drei. .. aber darauf werden (nach der Ver-hungerung dieser Dreier) Jahrhunderte der literarischen Dürre folgen. — Uns Oberillyriern bleibt daher nichts übrig, als uns, wenn wir Slawen bleiben wollen, an unsere Brüder im Süden anzu-schliessen, was uns keine so grosse Anstrengung kosten wird, wenn wir es herzhaft angreifen, da sie uns an Sprache die nächsten sind. (Das wirst du mir wohl zugeben, dass wir von ihnen in Sprache und Character nicht entfernter sind als der Hannoveraner von den Sachsen, und dieser von den Deutschen Steiermarks.) Uns fehlt nichts als Ernst. Können wir so gut deutsch, französisch etc. erlernen, warum nicht den nächsten verwandten Dia-lect? Aber freilich kostet das die Aufgebung des Uneinigkeitsgeistes. — Kennst Du Kopitars letztes Werk ? Es hat uns wirklich mehr genutzt als geschadet. Herr K. hat in Croatien den ganzen Credit verloren. — Schreibe mir bald und etwas näheres von Pinter. Habet Ihr noch Exemplare vom ABC-Kriege ? Lebe wohl ! Stanko Vraz. Bistrica bei Agram am 15. December 1840. 33. (Koncept ; no zna so komu.) Visokoučeni gospodine ! G. Šafarik mi je pisao, daje od onih knjigah, sto sam ja njemu bio na razpredanje poslao, nekoliko Vama izručio, neimajuéi više vremena, s takovim se zabavljati poslom, dodajuči, da Vi kao profesor imadete više prilike, knjige medju mlade ljudi razprostraniti, pa i od svoje volje taj trud na se uzeti blagoizvoljili jeste. Ja deista neznam, kojim bi Vam nagradi o činom ovu Vašu prema meni ljubav i priateljatvo. Ja dobro znadem, da Vi ovo činite iz ljubavi prema Slavenstvu in gene-repa od mene nikakve nagrade neiskujuci. Niti bi ja kao poet Vama mogo s čime realnim priskočiti, jerbo poznata Vam je pričica Šillerova : „Dioba sveta“. Lovac je uzeo luge, seljanin polja, mornar mora, car harmice i t. d. a poet zabavljajuci se medjutim na Olympu — praznem je prešo šakom. Tako je bilo négda ; deista se iz-nimaju sadašnji Francezki, Englezki i Buški ; nu s češkimi i Ilirskimi stara još vlada navada. Meni se dakle ino nemože, nego Vama na Vašoj blago-sklonosti i ljubavi pismeno blagodariti. — Siromašnim mladim domorodcem, koji se znadu služiti s ovimi dčlci, izvoljite exemplare na moj račun pokloniti. — Jedan exemplar od Djulabiali ide knjižnici musejskoj. — Gr. Šafarik mi javi, da tržtvo ilirskih knjigah u českoj nestoji na naj-boljih noguh, tako isto i čeških kod nas. Ja Vam dakle nedu više prišiljati sceno i truditi Vas s našimi proizvodi. Panslavi su još jednako u velikom ovom moru rari ran te s. Nu bitdo vrčmenom svo bolje s jedno i drugo strane. Kod nas se ved mlozi mladiči uče na vrat na nos drugoslavenskih narččja. Žalibože jošter naša jezgra — Srbiji — u to m ogledu daleko zaostaja; nu mora se i tamo do mala sve na bolje okronati. Pozdravljajud g. Safarika i Öelakowskog, ko-jemu prilično izvoljite prikloplj eno listašeo izničiti, ostajem Vama, ljubezni gospodine, vazda na služba pripravljen iskreni sluga i počitatelj Stanko Vraz. Prvi razdio *) pisao sam u Hrvatskoj u jesen 1836 ; drugi od 1 — 36 prolčtjem g. 1837. u Gradcu (kako se kod Vas kaže studugjej, a od 36—106 jesenju u zavičaju na malom Štajeru. Čelakovskomu, (Koncept). Veleučeni gospodine ! G. Gaj izručio mi je jedan exemplar Vaše izvrstne Ruže s tol is te, kojega ste mi pokloniti *) t. j. Djulftbija. P. blagoizvolili, na k oj em lépoin uzdaru Vam srdačno blagodarim. Bilo jo to na večer, a oko pol noči bio sam i več gotov pročitanjem. Prie nčkoliko nedčljah čitao sam punim pravom pristojnu presudu ovog Vaše vedre Vile priatna darca. Iz one presude rččih razabravši, da ste onako isto svoj umotvor razredili, kao ja moje Djulabie, seenio sam ne-kakov touehement izmedju Vaše i mojo Vile načif te sebe več u duhu zabel-ésprita držati, nu sada vidim da nema nikakvoga sudaranja u istih pesmicah. Kolika vedrost i složnost u namislili, kolika okretnost i tanahnost rižarnah vlada u Važoj Euži, gdč su nasuprot to mu mnoge mesta od Djulabijali zamračene mnoge rižme još tv rde i hrome. — Sada vidim kako duboko mi jošter stojimo gledeč na tako od estetikah nazvanu t e k-n i k u versa. Kod nas se još uvék i uvék slaže : dob roga na lepoga; pövati na stradati; mišljenje na zgubljenje itd. Demeter i svi bolji naslednici Dubrovačtva uklanjaju sc kao njihovi uzori ovoj gladkoj ali skučnoj stazi, ali ostalo — osobito Provinciale! — sve slažu slabe rime, pri-majuči od božanstvenih Dubrovčanah samo ne-slavenštizme, kao što su polag latinskogitalianskog načina uvedene — elizie. Uzrok tomu je najviše nepoznanje literature inostranih narodah, koji su več vrh literarne izobraženosti stigli, kao što su Nemci, Francezi, Englezi, Taliani, i k oj im se približuj u naša severna bratja, Poljaci, Česi i Busi. — Na koliko sam u to m pogledu zabasao ili uzpeo, možete najnestranie sami razsuditi, ima-juči moje prvo ovc struke dčlce pod rukom. Moja vila odgoila se je u basti narodnje poezie, buduéi sam imao sreču roditi se i odrasti u jednom kraju Slovenstva, gdé se možebit najviše pèva. Tako su mome srcu omilile one proste pčsme, koje sam počeo kasnie sabirati i tako vrstnimi pčsmami ostale slavenske bratje s ravni vati. Mu ja Vas neon u Vašoj nestranoj presudi prečiti, a ko Djulabie udo-stojiti nameravate , s njih se u časopisu museum českeho s nekoliko rečih spomenuti. Pčsničke proizvode najpristojnie znadu opet pésnici suditi. (U takovom ja razumim smislu Götheove reči : Wer den Dichter will verstehn, Muss in Dichters Lande gehn) .... Blagodarim Vam na pohvali, kojom ste udo-stojali pozdraviti moje trudovo u šahiranju i iz-davanju narodnjih pesamah. Vaše reči su me po-budile, da sada drugi razdčlak k tisku priredjujem, premda još troškovah od prve knjige naplatjeno nimam. O ! ljubezni gospodine, slabo se takove stvari još kod nas podupiraju. Štajerski, Kranjski i ICoruški izobraženi Slovenci ponajviše su ponemčeni, pa nimalo nomare za narodnju slavu ; a srednji i doljnji Iliri još su premladi za znati takov trud pristojno cčniti. Čitaonicc Horvatske bi mogle štogod za uspeli moga posla učiniti, nu jim je udarila briga za jednu stvar u glavu, koja težke novce stoji. Kod drugih izobraženih narodah od Grkah počamši zaglavlja se literatura s dramom, a kod nas se počimlje. Nu ovo pišem samo za Vas. Grčh bi bilo, to ovdč pregovoriti. Da mi nije hvala Bogu moj brižni o tac (Bog mu prostio dušu !) ostavio toliko da mogli pošteno živiti, nebi se još danas nitko potrudio za propadajuču kod Slove-naeali narodnju poeziu. Ja dakle izdat éu ove godine još drugi razdélak na moje troškove u ima Božje — tčšujuči se, da nima boz muko nauke. — Ako budete ili Vi ili g. Šafarik izvolili opet koju ilirsku presuditi, to na ilirsku redakciu izvolite odmah jedan otisak (Abzug) presude poslati, jerbo Vaš izvrstni časopis stoprv za pol godine danali kašnje amo dospie, a onda vec naše čita-teljstvo pročita uzaimivši knjigu, te najbolja pohvala u tiitenom ogledu nista nekoristi. Sada marljivo radimo na ržčniku, a Babukič na obširnoj slovnici. —Ja nekoliko komadab od Vašeg oglasa p è sa mah čeških veé iz časopisa poznam, nu còla knjiga k nam još dospela nije. I moj exemplar od ohlasa pisni ruskyoh je vec od samog čitanja i pouzaimljenja razdrapan. — Stojte zdravo ! Vaš iskreni počitatelj i priatelj Stanko Vraz. 35. Draškoviču, (Koncept). Visokorodjeni gospodino grofe ! Velepočitani zavčtniče ! Davno več želju gojim s Vama se, vedri gospodine, poradi jedne stvari porazgovoriti, koja se netiče samo moje nego i koristi i uspélia naše literature i slave plemenitega družtva, kojemu vi predsèdite, no buduci nišam imao prilike javiti vam ove želje ustmeno, usudjujem se priobčiti ju pismeno. — Poznato Vam je, da se ja več od god. 1833. sa šahiranjem duševnih narodnjih dragocenostih kao pučnih pèsamah, poslovieah, običajah zabavljam, pri kojemu poslu noštedih ni vršmena nitinovacah za putovanje za nagraditi dobre pčvače i pčvačiee, nadajuči se da mi domovina ako ne truda barem ono nadomestit če što sam pri tom u gotovem izložio. Nu ved pri izdanju prve knjige uvidjeh da se ljuto u svoj oj prčvarih pouzdanici, jerbo do danas nišam iz prodaje knjige niti tiskarskih troškovah izvadio kamoli troškove, koje sam podnosio za stvar prie nego što je unišla pod stampu. Knjiga je izišla putem predbrojenja, polag koje bi ustanovljena cena, najine tako da bi se iz predbrojnikah naplatili tiskarski trožkovi, nu poslč kako izide knjiga na svet, mnogi predbrojnici ni pet ni devet, pa mi ostaviše knjigu zajedno s dugom, kojeg da platini iz mojeg džepa iziskivalo je i mojo poštenje i verosia naše stvari. — Učeni me prijatelji nukaju, da i ostala dva obrečena razdelka što skorie na svét izvedem. Ja sam več jednoga priuredio za tisak, to ga nameravani d. prolčtjom metnuti pod stampu, nu nestado k to mu nervus rerum gerendarum, jerbo glavnico moga privatnog ime tka načeti nemogu, ako neču da si presščem mogučnosti u buduče vreme bez-brižno napredku slabaške još literature ilirske posvetiti. Zato se utičem pod Vašo krilo i zaštitu, nebi-li Vi, vedri gospodine, u dojdučem saboru čita-onice ilirske jedari predložak učinili, polag kojeg bi slavni sabor odlučio, da se naplata mojih troškovah pri izdavanju narodnjih od mene sabranih pčsamah jamčiti ili s odlitkom da svaki član čitaoniee na jedan exemplar ovili knjigah p ve db roji, i alco bi se taj predložak prim io da se edinka takodjer i ostalim čitaonicam na poziv priobči, — ili da mo na ka-kov god način pri izdanju mojih nar. pčsamah predusretne. Izit če još naj manj e dvč knjigah od k oj ih svaka če stati 1 fr. 30 kr. — Sto 6u pored toga izdati, za ono ncču iskat ni pare ni d ina ra u pomoč. — Narodnje pesine, njihovo šahiranje i izdavanje veoma je trudan poso, kod sviali se narodah veoma cene, i smatraj n, j erb o one čine 0 naj tvrdi kamen, na koji se vedri narodi naseg vremena trude osnovati i sazidati stanje narodnje literature , za da na domačem polju niče i domači sliodno krepak plod rodi. — Nu ovakovo dragocenosti, za koje nam svi izobraženi inostranci nenavidjaju, kod nas još ne z n ad u dostojno smatrati 1 cčniti. Prva knjiga bila je ne samo kod srodne severne bratje s velikem radostju i pohvalom pri-čekana i prigrljcna, pačc i isti Nemci predusretoše ju pohvalno, sto svčdoče Ost und West, Adler, Moravia, Cantio!ia i drugi nčmački časopisi. Nu veci dio naseg Čitateljstva ilirskog neznaduéi va-žiti truda niti troškovah, koji su neobhodno sa sakupljanjom narodnjih pčsamah skopčani, primio je knjigtt hladnokrvno, tužcči se s jedne strane na skupoču, a s druge na sadržaj i. t. d. — Ja s udi m da si slavna čitaonica Zagrebačka u oči učenih Slavjanah veliku če priba vit slavu, alco mi u toni poslu svoje ruke ncuztegno, tim večina, čim ona ltiljado troši na tentar, k oj ako ga ostale grane od literature nepodupiru, sam sodom pasti mora. Niti nebi ja iskao od ovog slavnog društva pomedi da znadem ode li mo još danas godinu biti, jerbo odkako sam pridignuo od moje poslednje velike bolesti, moje je zdravijo tako uzdrmano, da na vrat na nos uredjujem ono, sto sam dosad na-kupio i složio. I)oč če bolja vremena, gdč se talco-vrstne stvari pristojnim pravom smatrale budu, nu onda nece mene više ni za jedno ni za drugo boljeti glava. Svaki popa u svojoj knjiži vèst, i svaki znadegdegaštotišti. Molim dakle vedri gospodine, izvolite blagomilo prhniti i razabrati moju poniznu predlogu, uvčrujuči Vas i opetujuči, da nemolim nikakve pomoči za svoju osobu, nego jedino za olagljenje izdavanja od plodovah mojili brigali. Vašeg visokoblagorodja pokorni sluga i po-čitatelj U Bistrici d. 20. sečnja g. 1841. Stanko Vraz. 36. M u r š e c u. Dragi priatelju ! Grradačka knjigoprodaja „Damian et Sorge“ poslala mi je kroz ovdešnjegalcnjigarnika E. Hirschfelda ostanak od nčkakvoga staroga duga. Ja se dobro spominjem, da sam več g. 1839. pr. g. Ivanu Klajžeru, ko j mi je za knjige 6 fr. dužio pisao, da ono nekoliko forintih rečeno j knjigarni poslati izvoli. Sudeči, da je g. IClajžer moju želju izpunio, jerbo mi ništa na-to pisao nije, nišam dalje nikakve brige nosio za onaj dug. Nu sada eto ga ! Molim Vas, dragi prijatelju, izvolite Vi s prvom prilikom g. Damiana upitati, valjda so nije prevario, te mene zajednu stvar naturao, koja bi polag moji!, računali več njemu platjena biti morala. Ako bi ipak bio mo zbit g. Klajžer naplatak izostavio, ncmareči ni-malo za moj list i prijateljska molbu ; to Vi g. Damiana amolite, nebi-li on još k oj n nedelja pri-čekao, dok ja glavom nedojdem u Gradac, što biten valjda več o uzkrsu. — Ako bi pako Vi meni veliko prijateljstvo izkazati blagoizvolili, to bi Vas mollo, da Vi do ono doba, dok ja nestignem u Gradac, onih 6 fr. sr. njemu položiti udostojite. Ja bi Vam onda ili u novcu ili (ako bi Vam valjda bilo d raže) različitimi ilirskimi knjigami navratio dug. Mi imadomo sada ovdč toliko posla osobito s pokladami, od kojih zabavo sasvim več narodnjim duhom dišu, — da nimamo skoro vremena odahnuti i razabrati so za zbiljnije poslove ; nu ovo je po-trčbito za razprostranjenje naše narodnosti. Sutra je naš tako nazvani mladički bal, gdč se neče viditi jedne tiskane nčmačke ržči, od poziva do poslčdnjeg vrpca i reda plčsanja svekoliko je ilirski. I gospoje i dčvojke doc če svo u narodnoj opravi (crveno, bèlo i mrklo-modro). Naša narodnost se več razprostraniva kao povodanj. Valjda ste čuli glas o ovdašnjem magjarskom Kasinu. Imade nešta šta bi se tim imenom zvati moglo ; nu ovo Vam nije ništa drugo, nego jedna péna ili (ako Vam je draže) jedan mehur na vodi. Nadamo se, da bit če m. lipnja dražba od pohižtva ovog antinationalnog družit va. — Imate-li u Gradačkoj Joaneumskoj čitaoniei Zagrebačke nčmačko novino? Izvolite, ako ih imate, u literarnem listu ovili novinali „Luna“ od d. suboto počemši citati vrli jedan sa-stavak od glasovitog pisaoca „Csaplovicsa“, gdč on zdravo slavonske odmetnike šibra. Imade-li ista čitaonica nemački časopis „Deutsche Vierteljahrsschrift“ ? Izvolite u Nro. 12 (October — December 1840) jedan sastavak potražiti, gdč se mnogo govori o slavenštini. — Sve dobro napreduje, prčko nade — dobro naprčduje. Slavimo Boga na njegovoj velikoj milosti ; jerbo njegov Blagoslov počiva nad našim slabim semenom, te čini da hi-ljadovrstni plod donosi. UKranjskoj, Koruškoj sve se bolje i bolje zauzimaju za našu 1 iterarmi slogu. IJapače Kranjci! Korušci vec počimlju u književno-ilirskom pčsme slagati, nu koje se p o radi uzkoče mèsta naše Danice još sada metati nemogu. Izvolite mi javiti, je-li od mojih knjigah Na rod n je pesni et Djulabic gdč u k oj oj Gradačkoj knjigarni dobiti? — Ovdčšnji knjigarnici su sami izdaice, poturice, nepriatelji ilirštine; primaju naše knjige, pa jih pobacaju po kutih, gdč bi čekale do dana uzkrsnutja, ako jih mi za nekoliko godinah opet zaktčvali nebi. — Stojte mi zdravo ! U Zagrebu d. 19. veljače 1841. Vaš prijatelj Stanku Vraz. Gaj mi je za nekoliko vrčmena redakciu od Danice izručio, to se oddelio na včnčanje svoje sestre, koju Vi poznate, u Krapinu. Valjda odtuda dodjo sasestroin i svakom Dr. Kinzelnomu Gradac. Ako odete litino s njim o d n so sastanete, izvolite so odmah javiti kod g. Trnskog, k oj ée včrojatno znati za njegov došnstak. Pozdravite ga od moje strane, te mu kažite, da je Panica veé za nčkoliko nedeljah oskrbljena gradivom, neka slobodno jok po koj dan u Stajeru probavi za korist naše stvari i njegovog zdravlja. 37. Dragoji li*). U Novom mestu dne 4. travnja g. 1841. Mi smo sinod srùtiio amo stigli u sprevodu debele kiše, ko,ja nas je včrno od Uzkočkih planinah tja u ovdSšnju varoš sprati!a. Sinod ti nisam pisati mogo, j erb o glavno naše delo bilo je sušiti kabanice 1 haljine, kojo su do posiddnje niti bile prokisnule. Sada sčdinio u krčmi pod sunccm (zur Sonne), kojeg ipak još nismo vidili gdč svane; jorbo ovaj konak je mrko kao carevina nodi. Mrklo sobe, mrk la lica s lève 1 s desne. Jednom rččju sve mrklo i nepriatno. Mi bi se ved jutros bili digli iz ove varoši, ali kako. Poštarski vos je ved jučer prošo put Ljubljani, a druge prilike niti za lčpe novce dobiti ulje. Ja se srd im, a Izmail kaže : „Vsio k lučcmu" (Sve k boljemu). Ja daklc odu da utopim moju srčbu u uzpomČni na te, draga posestrimo, i na put, kojega smo dosada prevalili. Eto ti na kratko sve, sta sam vidio i šta bi (znadem) i Tebe bilo zauzimalo, da bi bila uza me. *) Dragojili Staitduar rodj. Krizmanid. 8 tèsnim i tužnim srcem ostavio sam Zagreb. Kad sam si sco u hintov, činilo se je meni kao da sam se več s čitavim svetom oprostio. Tolike mile (vesele i tužne) uzpomene povratjale su se u glavu, udarale silno na žalostno srce. Sto-prv onda , kad su počeli konji štropotati, hintov kolebati i prama Savi leteti, olagšalo mi je srce. Palo mi je na um, da sam muž, domorodac, koji valja da je pripravam sa svim, što mu je milo i drago oprostiti se, ako to zaište korist domovine. S tim sam se sasvim umilio. — Pilo nas je u hintovo : ja, Izmail, Ivan Mažuranič i jodan France-ski trgovac — sami složni ljudi. Put iz Zagreba u Karlovae nima ništa znamenitega. Sve sama ravnina. 8 desne stoje goro Samoborske, Okič, Plešivica itd. ; s lève njive, te njive ; šume, te šume. U Karlovcu posétismo : ja i Izmail našu domorodna spisateljicu Dragoilu Jarnevicevu. Sirota je boležliva, i u tom domorodnem Karlovcu tako na glasu, da za nju niti ijedan od ondčšnjih domo-rodacah nežna. Na večer velika čast kod cara austriskog i sutradan poslè podne (1. travnja) maknusmo se s predpregom put Metliko. Ivan Mažuranič spremio nas je tjau Jurjevo, imanje g. Nikole Vranicanog, gdč je več po naredbi g. vlastnika lep konak za nas priredjen bio. Ondššnji nas je upravitelj ljubezno pričekao, da i priliku na našu službu postavio, na kojoj smo se vozili u Metliku, prvu varoš u Krajnskoj na medjašu Hrvatskom. Ja sam s Izmailom prepisao nčkoliko narodnih pèsamah i običajah. — Metličanke su u obče krasne kao i sve ostale 'Ilirke u Krajnskoj i Hrvat- sko.j uz gornju brčžinu Kupe. Osobito imadu lčpe bčle sitno zubiée. I njihov narodnji nošaj lčp je i pristao, tako da bi sve naše blagorodne Ilirke njega bez uštrba svojega blagorodstva za uzor pri-miti mogle. Zobun krojem na način ruskih sara-fanah od bele je Čohe i modrom ili crvenom vunom našiven. A o pl o tak (coifure) — krasota. U okolici Metličkoj nose žene i dévojke crvene čarape kao kanonici Zagrebački, i cipelje od čudovate podobe. — 3 tr. digli sino se iz Metlike put Ljubljane. Dva sata vožnjo uz brdo p rama Novom mčstu počimlju so več Uskoci. S najprvimi sastasmo se u Kranjskem selu Hrast, gdč ima polo-vina od kučah Uskočkih. Uskoci su narod plemenit i junački. U Hrastu sèli smo iz kolah, za posetit Uskočkoga popu, k oj četvrt sata od o nuda u selu Drage stoji. Buduči da pope kod kuce bilo ulje, naidosmo u kuču jednog prostog Uskoka, k oj nas je radostno primio. Gospodarica i dčtea (ženska) sve se odmah požuri za nas što pristojnie mesto prirediti, što jim je isto težko stalo, jerbo ovaj plemenit narod stoji u ve o ma neplodnem kraju medju gorami, gdč skoro nista neraste izvan jadnoga k rampi ra. Njihovo jedino blago su ovce. Raz-govorivši se malo s mužem, Ženom, dčteom odmah omilismo kuči. Gospodarica nam očeš neceš prigo-tovi obed sastojcci u četireh u mak kuvanih jajcih. Medju tim stigne pop kuči, te svoga slugu pošle u kuču za pomolit nas nobili došli na obed k njemu. Žao nam je bilo ovu poštenu kuču ostavljati, gdč nas tako srdačno primiše, te za nami milo gledajuči vilcaše : „U dobri čas pošli, dobri ljudi !“ I Usko- kinjo lčpo su obučone. Nose lčpo šareno na nédrah i ruka vili navezenu košulju, koja jim do prčko kolčna stižo, i koja je crvenim pasom pripasana. Prčko košulje uose sobun ili na način sobuna krojen kožuh. Pregača sastoji iz modro i crveno tkano vune na način saga (kobera) s fransami. Pri to m uose hlačice od tamnoga i čarape od modro i crveno vezcnog sukna i postolo (Schuhe). Dčvojke imaju jednu po hrbtu visoču kitu s uplet-lcom od biserah i različitih igračah, i crvenu kapu na glavi. Zone pako opletaju kosu u dvč kite, k oj e jim s jedno i druge strano po nčdrami s onim istovrstnim upletkom kod dčvojakah visi. Mèsto kapo nose ženo premetaču (peču) na glavi. Obširnie óu za Baniču pisati. — Od tuda spremiamo so put Novogmčsta, kamo nas je, kako več kazali, debela kisa mokro kao pure dolorala. — Ovdč smo bili kod Frančiškanah i kod pr. g. opata Albrechta, k oj je dobar domorodac. — Prilika nam je sluga našo, ali stoji do Ljubljane — jao nama jao ! — komu nebi bilo žao, piatiti forintih sedam, gdč ni više neg konj jodan. Ostaj zdravo, moja ra z sud i-teljnaja posestrimo ! A ko mi putem o vaj hintov, koj i zgleda kao hrt gladan, vrata neslomi, pisat čti ti iz Ljubljane. S Bogom! U Ljubljani dne 8. travnja g. 1841. Mi smo 4. na večer amo stigli. Cetili dana ! a ja nisam medju tim ničta učinio, nogo posčtio moje stare znanec ; bio u bibliotoci u kasinu, u tri četiri crkvah i u tri četiri krčmah, lino Ljubljana spominjamo svakdan na ono, što mi je ljubo i drago. Iz me d ju ostalih dragocenostih mislio sam ovde ved i na te, draga posestrimo, te si pri tom u pamet uzimao, odmah kako dodjem na večer kuói, o vaj list dalje pisati. Nu priatelji, koji vole, da nama Ljubljana sasvim omili, nedadu mira, to nas svuda vode, gdè ima kakvu dragocenost ili krasotu Ljubljansku, i tako projde sat, projde dan, projdoše i dva — tri — četiri, dok o to mene opet s tobom u razgovoru. — Ovde ti ima božji svšt znamenitih stvarih. Sto se mi pak cini naj-znamenitije bilo je eto ovo. — Prčkojučer pokuea lietko u jutro na vrata. Kazivši naš „Slobodno“ unidu tri Ljubljanski bogoslovci, k.oji nas lepo ilirskim jezikom pozdrave. -Ja sam sečnio, da su oni rodjeni Dalmatinci, koji su nèkakvim slučajem, koj Slavjanima vlada, u ovdešnju školu odnešeni. Nu oni me uvéravaju, da su rodjeni Kranjci, jedan Grorenac, drugi Bolcnac, a tretji Nutranjac. Umo-liše nas, da jih posetimo u semeništu, što i mi učinismo. Tamo nas okupi sila mladih ljndih, koji svi za Ilirštinu disu i živu te i više manjo dobro ilirski govore i pišu. — Druga znamenitost jesu ovdčšnji uzkrstni kolači — kolači, posestrimo, kakovih još nigdč jeo nišam. Da bi išlo po zraku, poslao bi ti jednoga. — Ljubljana je lèpa, čista varoš, nu još lčpše su Ljubljanke, koje se ne stide svoj narodnji jezik govoriti, nu jezik, kojega bi isti Baron bez mnogoga truda razu mio. Na primer : kad smo došla u oštariju (zur Stadt Wien), ja počmem odmah po naški. A domaéica prava Krajnica zapita mene: „Šafajo en al dva cimra?“ Nuova se žlabardija ipak meni tako dopada, da svaki dan rado na piacu postojim, gdč gospoje od seljankah kupuju koješta. Ja se ovomu jeziku srdačno sračjem, a moj Izmail se gnčvi, zašto da malo koju rčč razumi. A on se smčje, kad ideino ili u biblioteki! ili iz biblioteke, gdè sve što prolazi ili gdč mi pro-lazimo, na me (ili bolje reku6 na moju narodnju lialjinu) gledi; koja se ovdč tako do pada, da ce u dojduču ziinu dva doktora iz Zagreba jednake doneti, /bilja! ti neznaš kakva jc to haljina. To ti je mrkla, erveno podstavljena surina, kao što se nose oko Kupe. Vidit ée se jih dojduéu zimu više u Zagrebu. — Nu zaboravio sam tl javiti daljnju hietoriu o suncu. — Kazao sam ti, da u Novom mestu kod sunca nišam vidio sunca. Nu sad ti moram kazati, da nam je ipak na dan našeg od-lazka svanulo. O sunašee nigdč te ne bilo ! Eto kako ! Pri odlazku na ime zapitasmo služkinju, koliko s 111 o d u ž n i ? Mali časak za tim, pojavi se žena, koja bi u Novom mčstu ajd za polak sunca prodi mogla, te tako ograne, što su od trakah njezinih ustali skoro naše kese sasvim bile usahle. Ne zamčri, što i nekažem, koliko platismo, zašto ja se o naj Čas zakleli nikad više onog broja niti izgovoriti niti pisati. Dapače niti tebi kazati ne-mogu. Ja magjarske poslovice podirajuč na vàs glas odmah viknuh kočiašu, neka potéra, za da brže bolje iznesemo svoj slab imetak iz ovog pakla. Isti Izmail ražljutio se je — Izmail, duša kao golub, Izmail, koj je naučen po pruski platjivati. — Prenočili smo vl Pljusk i, selu, koje pri jednoj prilivi leži na srčdini izmedju Novog mčsta i Ljubljane. U Pljuski smo našli prvu prekrasnu Kranjicu, od koje je Izinail zapisao nèkoliko rččih, a ja jednu polovinu pèsme, koja baš ne valj a mnogo po sebi, nu više po pèvalici, koja je na prvi pogled čitala dobro ilirski, premda (kaže) još ilirske knjige u ruci imala nije. Ona se zove Terezia Paikova. Što se tiče konaka, to ti savčtujem, da kažeš tvomu Petru, da okreno u Pljuski kod prve velike kuée, koja medju dva druga velika stanja stoji, na desno ; ako ikada putovala budeš u Ljubljanu. — Danas je veliki petak, valja da posètim nèkoliko grobovah : jedno, da svoj oj pobožnosti odolim, drugo da putem zaboravim na današnji postni obed. Na sutra smo pozvati na obèd k Dr. Krobatu , s kojim óemo se odvesti poslš obèda put Krajna (Krainburg), da uzkrs medju prostim pukom sprovedemo. Odtuda vratit 6cmo so u ponedèlak amo, za da vidimo ka-sinski bai — ili (bolje rekué) evèt Ljubljanskih krasotah. Cèlujuó tvoje zlatne ruke, zlatna pose-strimo, i pozdravljajuc sve ostalo, što ima tebi dragog okolo tebe, ostajem kao od negda tvoj blagodarni i iskreni pobratim Stanko. Iz Cèlovca ili Trsta óu ti više pisati. Obširnie za Danicu. 8R. U Krajna (Krainburg) dno 14. travnja g. 1841. Draga moja posestrimo ! Tiča se odkrili, kad počimlje jug topijo du vati, prema jugu tražiti prolètja, a ja luda tiča, kada vidih prolètje, gdč se je doselilo u Horvatsku, o stavih Hrvatsku za pleéima, kao da zimu tražim. Ovdč ti je sbilja takova zima, da mo i u sni ini trese. Velike planine, koje oko ovoga vare Za stojo, snegom su preko i prèko pokrivene. Nebo je na-mrgodilo lice, kao da istom ode snegom da udari. A sčver — huš — huš — huš ! Izmait, savršeni izgled marlivosti, sèdi kod stola, puši i piše. „A sto Vy tak grustny, Stanislav Osipovid ?“ Ah toga vam ja dokazat nemogu Ižmaile Ivanoviču ! Pitajte tiču , koju je hura odnila iz topla južna kraja medju severno planine. — Danas ovde sve od veselja i radosti igra; danas je uzkrs. Dèca se po ulicah natečaju s pisanicami, križu, vicu, smčju, grohodu. Sad zaštropodu konji i kola po tarami ; rog zazvuči. Ah poštarski voz prolazi ! ja potrdim k prozoru. Nèkakve stare babe kolčbaju se na sèdalu, nu ipak bi ja volio sad srnuti na uliou, sesti kod njih — j erb o pošta ide proti jugu. Ti deš se smèjat, te kazat opet : Moj dovede, Ti si zaljubljen. Lachen Sie nur, gnädige Frau ! nu ja nisatn zaljubljen, ili (ako Ti je dražo) ja jesam zaljubljen, nu niti u Milieu niti u Pavliniču, niti u Minien niti u Ma-tildicu, nego n — (Lachen Sie nicht, gnädige Frau!) ditavu Hrvatsku. Hrvatska je meni omilila kao mati, omilila kao sestra, omilila kao draga. Nemogu nigdd mirno misliti, nego u Ilrvat-sltoj , nigde mirno spavati, nego u Hrvatskoj, niti nedu nigdd mirno umrèti, nego u Hrvatskoj. Naša poslovica kaže : „daloko od odiuh, daleko od srca, ili „sta oko nevidi, srce nepoželi“. Nu to je laž. Ako je i kod koga istina, kod mene ulje. Meni je Hrvatska dim dalje od odiuh, tim bliže srca. Poved j Ti ovo Buncu Hrvatakomu, oblakom Hrvatskiin, i vétro m Hrvatskiin, i svemu sta je Hrvatsko. Ja sam ti pisao jedan list iz Ljubljane, no jadan za-boraviò, da ga zapečatim i odnesem na poštu. Uzrok to m n bila je nagloca, s kojoin smo posli iz Ljubljane, te sam s ve na vrat na nos strpao u ormar, medju to i tvoj list. Nu prèko sutra vratit demo so opet u Ljubljana, te ja odmali cu sve opet prevratit, dok neudarim na tvoj list, pa ga en odmali odpravit. Tako češ ti valjda obè Jeremiado na jedan dan u ruke dobiti. Nu oprosti tvomu Jeremii za o va dva puta. Drugi jnit (obedujem ti) dojt de Solamun. — Nu došo jo Dr. Krobatb, te nas poživijo, da idomo u jeduo selo, za viditi kako ta m o pule živi. S Bogom, draga Dragoilo ! — Na uzkrsui ponedölj.ik. Dobro jutro ! Sinod smo kasno do šli kudi. — U selu smo se toliko načudili i nasmejali, da me još danas (po Izmaelski) život boli. Ovdč ti po sciama ved tako dobro ilirski govore, da i ti gla-sovita Birka nista razumela nebi. Np : da bi ti k oj krajnski ašikdžia kazao: Ja tè lbim! ti polag najbolje volje nebi mogla razrešiti, sta te rèdi znače. Izmael so jo čudio, razinuo usta, nakon izkri-lcnuo: „Ni čorta ne paniinaju! Ovdč naime svaki so skoro samoglasnik preskoči, na kojem udara (accent) nema, Np: svt (svčt), lep (kup), vs (vasj, ps (pas), sn (sin), dr (dveri), Ipd (lepo), strit' (stvoriti), itd. Škoda, da nima nčkojili učenih Hirali ovde, morali bi s Pavlom uzkriknuti: Sva učenost tasta j o ! I pak ovo sve pretvara se naravskim načinom, kojeg ležaj, podnebje itd. sa sobom donašaju. Samo treba ključ nači, pa onda se odmali obavčsti, da je onaj isti jezik, kojeg govore ostali Iliri. Primorali smo dve dčvojke, koje nam očeš nečeš moradoše nèkoliko pésamali zapevati. Nu to ti je išlo tako mučno, dok jih sklonismo na taj polag njihovog mnenja grešni poso. Uzrok ovog mnenja ovdčšnji su sredovččni (mittelalterlich in beider Bedeutung) popi, k oj i svaku pesmu pro-klinjaju, u kojoj nema iii.Tezuša ili Marie. Talco isto i kod vas. Nu stari su častivredni, tolerant, a mladi svi skoro domorodci. Opetkao kod vas. Samo srödina dakle ima svuda s vragom posla. Nu da dodjem na prvo. Kako dčvojke privolišo i zapčvaše, to ti bi sam Jezuš i sama Marija. Poslè toga stoprv, kako su sve Jezuše i Marije srezale, a mi siromasi jih pogutali, onda se (häa !) izli pravi potočac na-rodnje poezie , od kojeg mi nčkoliko kapljicah u naše čaše i vedra pokupismo. Sčdio je kod stola takodjer nčkakov polag lica sudeéi suv čovčlc. Nu kako su dčvojke počele nčkoje salive pčsme pčvati, to on stane nasmčhavati se itd. Mi ga zapitasmo : zašto se sméje? A dčvojke nam odgovore : „Dà bi oni tiga prašali, on jih voj, dà jih nebi en cew dàn priek pwota zmetali. (Da bi vi ovoga zapitali : on jih toliko znade , da jih vi čitav dan nebi mogli preko plota pobaoati.) (Nezamčri, šta sam ti ovdč preveo. Znam da ti sve razumi š ; nu valjda bi vol io i gospodiu O n k e 1 čitati, te nebi sve razabrati mogo.) — Nu! mi ga zamolismo, nu on neče da kaže. Mi ga molimo te molimo. A on, jcrbo mu veé mollo dosadiše, stane te nešto poče pripo-védavati. A to ti je bilo tako neuredno, da čovčk nije znao ni za rep, ni za glavu. Poslč toga Doktoru pade na um, te on voli dončsti oku vina. Naš budala počme piti. Otvori se mu zdravo piliš, a s pilišem i usta. Iz budalo postao je Salumun. On stade tako razgovotno ivešto pripovšdati, kao da iz knjige Čita. Mi se zdravo nasmčjasmo. Pripovedke su bile pune jadrne satire, dosétalcah, šali-cah i drugih slobodnih mislih. Nu bez vina ni reči. Tako se i ovdč Iliri slažu. Nèkakav glasoviti kralj, k oj je s Iliri bojak bio, kazao je : Z1 a t a 11 ključ svaka vrata otvori. Bolje bi bio kazao: Vinski ključ s ve o t var a. — Nu s druge strane ne slažu se Kranjci s Hrvati (Bezjaci). Kranjska je kuča sva lčpa, sva čista. Stoli, stoici, klupi, dapače i stčne oprane su, gdč su drvene. A Kranjica, kad polazi u nedelju crkvi, lepo ti je i čisto obučena kao gospa Verlandica (bez zamčre govoreč) kad dodje k gosp. sudcu tužit. Kranjske mužke glave istina uisu lžpo obučene, nu tornii su krive one preklete n mačke črne kožno hlače, i one još prokletnie škornje, u kojili malo ne pol Kranjca stoji. — Nu dvanaest sata udara. Julia je na stolu. Bobar tok, draga posestrimo ! U Ljubljani dana 1. svibnja 1841. Mi se vrati s ni o iz Krajna u Ljubljanu bez da sam ovaj list zaglaviti mogo. Nu pitat ceš: Zašto nisi mogo do 1. svibnja. E, posestrimo ! Znaš da je moje zdravlje kao stari črep, koj je bio več sto-put kod va trs. Ja došavši u Ljubljanu razbelili se prvxi noó. Naskoči me vručina, nčkakva čudna vruéina i s njom skopčane mečte (Fantasien). S Bogom moje namere ! 8 Bogom putovanje ! S Bogom Izmail ! Izmail je več naimio priliku za nas u Cčlovac. Sta oče da čini. Lččitelj moj kazao je, da se ja prie nedelje danah pridiči neamiem. ,)a ga limolili, nek on podjo bez mene, za da ne zakasni vreme do danas (1. svibnja) stiči u Trst, gdč ga čekaju drugovi. — On ode, a ja ostadoh u postelji bolujuéi i fantazirajuéi. Ali hvala Bogul doso sam u dobre ruke. Lččitelj me je jednim lčkom za 10 danali pridignuo. — Sada sam opet kako tako zdrav. Veselim se svaki dan kao tiča na grani. Stojim kod priatelja Kastelca u bašči, u kiosku, gdč do pó dana pišem. O pd duna obedujem. Posle pčdanačitam i pišem do 5 satih. O pet satili dolazi moj drug Dr. P re še rn, s kojim polazimo šetnjo. On čita Ilirski. Ja njemu tumačim, šta nerazumi; jedem polag toga narandže, gledam na desnu i lčvu na mlade pestinje s dčeom , kuje su veoma lepe i raz-borite, kao i dčca, k oj a ponajviše drugo negovore, nego Kranjski, te se m oj oj dugoj bradi smèju, šta mi jo od tih mišk e o o v veoma drago. Na večer polazimo lcrčmu, gdč sc ponajviše kranjski govori. Sve se mi tamo dopada, samo računi zlo podnašaju. Platiš dvč tri cvancike, a dobiš — Od ko m arca — rebarca Od mušico — dušico, t. j. za zub malo. Sutra — prčko sutra oddelit ču se na polje : na koju stran? Saznat češ kasnije. — U Zagreb neóu se prie sredine d. m. vratiti. Priporučam se pokorno pr. g. opatu stricu. Pozdravljam Včlcu i Tunu i Gabrielu i Paunu, kao i malo i veliko u Omilju, osobito blago i visokorodno moju učcnicn. Obe Ti ruke ljubeói ostaja Tvoj vicrni bolestni i prokšeni pobratim Odysseus Stanko. Danas je došo g. prof. Potrogradski Preis amo. On jo veoma učen i dobar, nu nijc naš Izmail. tzmail mi jo pisao iz Celovca. On je zdrav te mi je obecao, da čomo so još ovdč viditi. Težko ! 1 on vas svo pozdravlja. S Bogom ! S Bogom ! S Bogom ! 3<). Blagorodno) gospoji Dragoili Stčpanovnoj Stauduarki u Krču. Draga posestrimo ! Eto mene u Ribnici. Nu Ti valj da neznadeš za Ribnicu. Pa od k uda bi saz riala? Mi još od tolike domovine niti jednog komada geografìe nemarno, gdč bi stala roč Ribnica. Za-to ne m oj zameriti, sto se Tebi ja ovdč namctjem professoroni. Slušaj i čitaj ! „Ribnicab imadc dve p o lag mojo g slabog znanja u gornjoj Iliri!. .ledna stoji (Bog znaj ili n Mariborskem ili u Celjskem kotam u planinah Pogorju (Bacher) glasevitu poradi svoje staklane. ■ Druga stoji u Ljubljanskem kotam te je poradi svoje obrtnosti na glasu. Takodjer poradi dosjetlivosti poznata jo po Kranjskoj kao stari grčki Abdero n. Eto Bistrico, u k oj oj ja sada lov narodnjih stvarih lo- viin. Ja su udomihi unjudrih kod g. Ituduza vlastelja (Herrschai'tsbositzor) ltibniòkog, čoveka veoma izobražena, dobra otca svojo ducei svojih podajnikah i (kako se razumi) dobra znatelja i ljubitelja narodnosti slavjanske. On izmedju sviuli Kranja-cah znade najbolje ceniti i suditi narodnju dragocenosti. Yeé prie dvadesut i više godinali kupio je sa slavnim pevaocom „Ilirie“ Vodnikom narodnju pčsme i druge drobnosti, koje je svekoliko meni sada priobéio za prepisanje. Hvala njemu na nje-govoj dobroti i pomnji, jerbo da on nije onda kupio, propalo bi bile najizvrstnie i najkrasnie kranjsko narodnju pesine. Mnogo lupili komadah prepisno sam iz njegovo sbirke, k oj ib nitko više pévati ne umie, makar mu dao za svaki rodak po cekin. Sad ga pdznaš a literarne strane. Eto ti ga s druge délotvorne (praktisch) strane ! U njegovoj kuci se skoro posve govori slavjanski. Deca do desete godine nesmùdu se učiti nèmaèki. Najmladja dva sinka Dragan (od 8 godinali momak) i Dorico (dete od 3 godine) niti nerazumedu niti govore sta drugo negoli slovenski. — Lahko si domisliš, da ju meni kod njega kao kod majkinoga srca. Niti bi mi smola zameriti, da od ovuda Tubi pisao nebi. Krajina je lepa, skoro nalile na Bistricu, pače isti grad skoro naliči na opatija. S desne strane gore i slove gore. Sjednom rečju: Ukreni Bistricu, pa uto ti Ribnice. Bistrica ima p rama zapadu otvo-reno polje, a Ribnica prama iztoku. Najlčpšu strami imade prama jugu. Taino podgorom „Velika“ pro-tezaju se nčkoje manj e gore ili (bolje rekuó) brda, lcoja su sasvim zelenolistnom šumom pokrivena. Uprod timi brdi stoji na samu brdašce, na Icojem stoji jodno malo gospodarsko stanje Gr. Eudcža, u kojom ipak niti um rt olj n o niti neumrteljno noobitava. Na ono brdašce hodim ja svaki večer, kako sam so podosta iznmčio oko pera, glodam doli u dolimi, koja medju brdašcem i brdi leži, i kroz koju lagano teče rččica Ribnica, slušam kako ribo po vodi pljuskaj n, kako u prekorščnoga brda šumi žutovoljke žubore i po gori Velikoj kukavica svoje jade pésmom tèsi, — puri ove milo blaženosti , kojom je nadalinuta tica narodnjo pesni, koja govori : U zeleno goro poletim ! In tamkoj bom prepevala, V zeleni travnik gledala. Takovoga kraja niti bogata Bistrica nima. Nu škoda ! sutra bit če konac moje ietnjo, jerbo 6u so opot v ratiti u Ljubljanu, od kuda čil udariti (ako Bog dado i moje nestalno zdravijo) ili prama Trstu ili prama Celovcu u trag Izmailu. Odknkoini je poslèdnji put pisao iz Célovca (18. pr. m.) nije mu ni traga ni glasa. Drago bi mi bilo, ako bi ga stigo u Ljubljani. — Sbilja! — u Ljubljani! — Zaboravio sam Ti javiti, da sam bio na balu, kojeg je ondčšnjikasino dao na čast novodošavšemu upravitelju (Gouverneur). Natrpala so jo več o osam satih puna dvorana suhóg i sirovdg, krasndg i nekrasnòg. Sètjam se, sto sam Ti več u jcdnom od prčdašnjili listovah napomčnuo rubriku k rasno ga. Kad sam ja unišo, pune su več bilo klupc belili i zorolikih golubicah, i njozinili bezadjek tivnili ili bezepitetnili materah. Baš je udario or- kestar. Kolo so sastavi i ulivati. Nu to Ti nijo bilo kolo, kao što smo naviknuti u Zagrebu. U Zagrebu ako i čovčk vidi tudji valcer igrati, pa mu vcc zaigra u nogama, da i on litio nolitio ocima traži, kamo bi išo te inolio : „Izvolite, krasna gospodično, jednu turu“, j erb o vidiš da tancajuéim séva vatra iz očiuh, j erb o oni taneaju du oni i tč lom. A tii V Devojke löpe, inomei lepi, da se jih skoro nagledati nemožež, a taneaju? bez svake strasti — baš kao da bi išlo za kuluk ili tlaku. — 15 zlatna posestrimo ! tu sam Ti prvi-put podpuno uvidio, šta je narod bez narodnosti. — Telo od devojakah krasno ; dostojno za roditi spasitelja, ma duša? — nè! nema je! I junači lepi, tanki i visoki : momci od oka ; nu izpod ovili tudjokrojnili balinali frak a h itd. nekuca nikakvo srce. Iz ustiuli samo glase one po europejskom universalnom kal upu sli veno reci i pri ré oj a. Nišam mogo bez nékakve tuge gledati ove krasne slovenske — ilirske staso, morao sam uzdalinuti : „Kud si pošla mati Slavo, iz ovili hramovali ?" Istina Bog ! čini se svaki tak o v momak kao crkva koju je ostavio Bog. Nu eto mone opot na putu jadikovanja, meno, k oj sam Ti stražnji put »breko, da cu uvòk biti veseo kao tiča preletna. — Bog ée dati, te 6o dobro biti. — Unic do Bog opet i u ovu crkvu, dok samo izpred praga smetu smrad tudjinstva. Amen*). *) S toga si več u duhu razabrala, da ja tu nišam tancao. Niti mo je i naj m a njo želja vukla u kolo. Nu drugaž sam so dobro zabavljao s jednom krasnem devojkom od 17 godinali, s kojom sam se po prijatelju Dr. Prešernu upoznao. Ona ima veoina tj ubeži j iv i naravski način govorenja, pa jo Slav- Jučor eam bio u Kudevju, za me sasvim novem svčtu. Nisam se mogo dosta čudom načuditi, kad izpred našeg hintova vidim žene u belili 1110-droizMvenih zobunili, u crvenih čarapali i bčlili sitno nabranih košuijah. Malo da nišam ved po naški božju pomoč jim dao Božja pomoč lepoto dčvojko! Ako Bog da, kuda draga seko ? — kako stignemo koju. Nu e to ti moje žalosti, kad preletimo vidim da nije niti Ičpota de v oj k a niti draga seka ala Posavski, ved ružna Kodevarka devojka, polag Kudevarskog ukusa i oka a K o a n e m ad rie. Od Kudevarah odeš négdé drugdš obšiv-nio čitati, ako je istina. — Ovdč Ti samo du pridati, da Kočevarji slavjansku narodnost, izu-zimajud jezik, bolje i tvrdie čuvaju negoli isti Kranjci. Kod njih ima nošnja, koju su ved davno ostali Kranjci bacili, prigrlivši nčmačko. Oko jed-nog sata bili smo opet u Itibnici. Ovde sam se ti sastao (čuda golemoga !) i upoznao s gosp. Paro-videm, koj je dobar susčd i prijatelj kude. On me je pozvao, da dodjem njega posčtit, sto sam mu obredi morao, bududi da sad š njime podi nišam ima o vremena. Meni je veoma žao ovoga čovjeka. On bi mogo pri svome dobromo srcu mnogo ko- janka duhom i teloni, te skoro uvšk kranjski govorila (razume sc : s a m 11 o m niti slovca nčmačkog). Otae jo trgovac, kuda imuda, a polag uvčrc moga pobra vPrešerna dčvojka poslcna gospodarica >1 kliči. Žao mi jo bilo sto jo toliko tannala, tako da jo naš razgovor bio prekidan. Ovdč nišam jo više vidio, niti joj neznani imena — zlamenje da se zaljubio nišam. S Bogom ostala, neznana lepoto! ristit domovini, da imade boljo družtvo u Hrvat-slcoj. A sta radiš Ti? šta Vekoslav? sta Gabriela? Što g. Opat? Sta Fauna? i sta ostalo milo i drago? Molim Te lepo odgovori ili Ti ili Vekoslav ili Gabrielka ili pr. g. Opat, ili (šta bi mi bilo uaj-draže) svi zajedno. Adresse načini: An St. V. Abzugeben bei Ihn. Ur. Krobath in Laibach, .la du se svakako (poso kada mi drago) opet za nekoliko dariah vintiti u Ljubljana, za da ono sto sam liakupio uredim. — dodan list sam ti posino po Babukiéu a drugog po Rakovcu, desi li oba primila? — Pozdravi mi sve , sto mi jo drago , i čemu sam i ja ikoliko drag. — Sta radi Omilje? — Jesi-li se več davno oddčlila odonud? Zbilja šta radi dugo-kosa Jelka? Malo da nišam zaboravio na nju.Nu to je njozina krivnja. Zašto je tako mala i nejaka ? — Piši mi takodjer o mojih priateljih Zagrebčanih, Gaju, Rakovcu, itd. Noče nikoja para da piše niti što bi bilo za lek. — Došli su domorodci t. j. I)r. Cesnik, župnici Zemlja i llenič, sve sama ilirska vatra, valja dakle da sc s Toboin oprostim , pour n'è tre pas indiscret. O staj zdrava, o staj vesela kao Tvoj pobratim Stanko. U Ribnici dne 10. svibnja 1841. TJ Ljubljani dne 12. svibnja. Došavši amo, nisam več našo našeg Izumila. On je došo sutra dan , kako sam se ja krenuo u Ribnicu, te posle tri dana pošo u Trst. Ostavio mi jo kod Dr. Prešerna list, u kojem mi na kratkem izlaže svoj put. Bio je u Zilskom i Rožnji (K o ruške), u Rezianskom (Val di Besi u Mletačkom), u Goriškom i Vipavskem, to jo kod Slovi-nah onih krajinah mnogo klasovah naknpio, ko jo 6e kad so vrati u Zagreb meni priobčiti. Medju ostalom piše mi, da bi sve, što ima u ilrvatskoj njemu milog i dragog, u njegovo imepozdravio. Buduči i Ti (kako sečnim) u ovoj vrsti stojiš, treba da i Tebi njegovu želja javim, a Ti javi dalje. — Gospoda župnici Zemlja ilio nič, toliki su domorodci i cenitelji ilirštine, da sve skoro Danice, koliko jih je dosad izišlo, na izust znadu. Zemlja jo napisan jednu povest u versili pod imenom : „II an M ilei č i njegovih sedam sinova h“, koje če skoro u Ljubljani novim pravopisom izdati. — Stoj zdravo ! — .Ja ču prekosutra u Trst, valjda jos tamo stignem lzmaila. Odonud ču se kronati put Gorice i Rezianske najkrajniu strana Ilirah praina severo-zapadu. Moli za me ! Stanko. NB. Danas sam več vidio na piacu punu čre-šaujah na prodaj ; s toga vidiš da ne živim u Severih 40. U Mooslmrgu, dne 25. svibnja 1841. Itez muko nima nauke. Pob!, ilir. Draga posestrimo ! Ja ti danas pišem ex partibus infidelium (iz strane nevernih). Ovdč se je naime jošte (tonni nima mnogo godinah) govorilo čisto slovenski, nu sada več malo tko razumi, a kamoli da govori. Ako i koja baba razumi i govori, to nede to sramote proploditi i na s voj n dčcu. Dèca dakle ne-razumo nista slovcnskog : govor je i kod kuco i u skoli nčmački. Eto ti ploda i blagoslova nčmacke civilizacije u naših krajinah. I taj je blagoslov više-putali polag rèèih g. Jarnika tako silan i moguc, da dèca svoje roditelje za vlasi preko praga natezaj n i vlače. I te su poslčdice za uspeli naših trudovah od veliko koristi. Treba da se i prikor čini. N u do sta o lom. Več valja da se vratini na mèsto gdč sam sc s Tobom poslednji put razastao. Na početku pristoji so, da Tebi jedan veliki grèli izpovčm, nadajuči se od Tvoje velike dobrote i milosti, da mi oprostila budeš. .Ja sam so u poslednjem listu slagao, zasto ja nišam pošo u Trst, nogoli odmah k remi o iz Ljubljane u Cčlovac, iz Cèlovca u Moosburg, gdč me eto sada. Pisajuci o naj red o dalj njem putovanju, nišam pitao moga kalendara ; oce-li i on privoliti. Kad sam več bio odposlao list pogledali u kalendar a eto ti tuge ; več imado 18. dan svibnja a za deset danah mene mora biti u Koruškoj na Zilskom. U Trst otici sa svini time, bilo bi hoditi tamo kolah obra-tjati. Ja budem dakle primoran ktio nektio na-mèru da promenim, sèdnem su tra dan na poštarski voz, pa se odkolčbam š njime na druniu prema Cčlovcu. — Toliko ima rèèih izpričanja današnjeg. Sada opet na put.—1‘utno družtvo nestoji ne reči. Nčkakov starovččan čovčk sa svojoin Ženom od Tvojih (ako no vise) godinah. Nu jačuzatisnuti oko jedno te kazati: Tv oj ili godina. Nanjezinih kolč-nah kolčbaše se čerka «d 8—9 god. Uz meno (o srieéo, iiigdi te nebilo !) sčdjaše dčvojka od 18—19 godinah, bleda kao čelo Triglava — včrojatno čerea od prvog braka rečonoga čoveka. Ja se bacili u moj ugo kočie te nepotrošivši tri četiri rčči usnuh, buduéi sam sc več ustao u 6 satili. Mi se vozismo dugo, dok nepoče nčkakov hrdjav tarac drmati. Ja premili a oto ti stoji pred mojima zaspanima očima varošinac, kojega domala upo-znah, da jo ono mčstašce, koje se zovo Kranj, prestolni varoš nègdaBnjih vojvodah Kranjskih, onaj isti Kranj, koj jo prie mčseca toliko jada uz-bndie u meni, za kojeg se valjda još iz dru-gog lista setjaš. Ja ga u srcu pozdravih kao dobra znanca a moja s 1 e č na sa u sč d k a — (či-nilo se je da jo rodjona u Pragu) poče mrmljati iz-medjuzubih: I)os is aber a Nest ! Ja poglednuh gospoju sprema mene, a nesrétna se gespoja na-smeja; izmedju ustanah zablčsnuše beli, zubi, iz-medju k oj ih i jedan veci i bèlli tako daseječinilo meni slabomu dentologu, da je bio novie formacie. Na to se nasmèja i mala kčerca, koja u listah niti s ta rie niti novie formacie zubah neimadiaše. Tim pogledom omamljen ja opet sklopih oči, premda sam se vec bio prospao, te tako u najneugodniem položaju prožmurih do Tržen (Neumarktl), mč-stašca tčsna nu dosta dugačka, gdč sve šumi od obrtnosti. Sve, sta imade ruke ili kuje, ili mČh goni, ili rudo vozi i nosi. Vored kovačah imade i kožarah. Sve je bogato i zamišleno u svoje račune. Izmail mi je pisao da imade ovdč lepili M i c i k a h, nu ja nisam nijcdnc lčpe vidio, preluda je moja nar. balina mnogu k pro z o ru dobavila, dedna bi bila lepa ali imade odviše rusu glavu. Tu smo obedovali. Poslč obeda išlo je svo dubljc u gore. Mesto dviuli konjah pripreže se četverica, dedau sat puta od Trženja sedmih s kočic, bu-duéi su konje pojili, za uvoditi s prvem Kranji-com konao razgovora. A srčča mo je naniola bila na jednu staruhu, koja valjda smatrajué mene istim Živim djavolom , izmakne ljuta kao guja. Tako i druga i tretja, da ti dakle o njih ništa kazati no-mogu, nego da nutrivo pletu ; na glavi nekakovog čud nog kroja kape uose, izpod kojih jim vise kite kao mačji ropi. U ostalem bi bcz uštrba svojo le- pote moglo stati boz j ebne stvari, koja jim pod , bradom na vratu sedi. Na podgorju Iblja (Loibel) pro šli smo kroz klanjac snega dva sežnja dubo-kog. To biaše komad od plazi (Lavine), koja se je prie nekoliko nedčljali potočila iz vrhunskog p redola, drvijo i kamenje sa sobom potezajuci. Gore su ovdč strmo i goli kamen. Samo gdčkoja jela ili breza udara svoje korenje u razpore kreča kamena, gdč se od v ètra donošen prah nakaplja, te kišom u suhu zemlju priobratja. Sta je koza medju živinom , to je jela medju drvljem. Ona se uzpinja u najvišje i najubožnie gore, svojim se primajuci korenjem (ako samo i jednu saku zemlje najde) kao koza za rčdkom gorskem travom. D rum ide na način terasah preko Iblja u visinu, kakove (sudim) nijedna od Vaših gorah nima. Sad se kreneš na levu te opet na desini, a tako osam pittali, dok stigneš na vrh. Došadši na osmu stubu, okronuh se još jedanput prema jugu : 8 Bogom Kranjska, s Bogom i Tvoja susčda Horvatska ! Izpregši Če-tvoricu te upregši opet dvojicu, išlo jo niz dol u j aru ge Koroško. Na pojasu gore sčdnusmo s ko-čie za tako nazvani mali Ibelj pčšico preči. Medju velikim i malim Ibljem ima puno strmih i golih sivih stenah. Izmedju poslčdnjo i malega Ibi j a stoji jaki kameni most od samo jednoga luka (Bogen.) Izmedju stenah ovili priskače srednji potok , ko j se s velikim šumom ustrmoglavi tri četici sožnje dubolco pod most. Iz daleka ti več šum udara na uho kao bubnja jedne velike četo, zašto sc i mèsto zovo naški Sumno (po nem. Toufels-briicke), a kad se približiš k mostu, nčkakva čudno ugodna te vlaga napaje. To je naime voda, koja se u dubini odbije, razbije, te kao sitni prah oko mosta razprši. Ja bi se bio svulco do košuljo za kupati se u toj raj s k oj kupelji, da nije kočija tako brzo pošla. S druge strane malog Iblja več se po-čima obraz Koroške razjasniva!!. U dolini kraj potoka vidiš velika mrkla stanja, iz kojih se razleže glas bijenoga gvoždja. Dodješ malo podalje, šumi opet voda, k re tj 11 se kola gvoždane, žveči nakov ; oko stanja vidiš pogdčkojeg črnog flegmatičnog kovačnog dètica nosit ugljevlje : izvorni kip obrt-nosti. Nedaleko od ovog pozorižta sretjali smo hrpu čičah naroda ilirskog, Istrianskog, koj od granice Primorske tja u gornju Korušku 11 T r g (Feldkirchen) u Oževe (Ossiach) sa sirčetom do-trži, kojeg na tovorih (Saumpferden) donosi. Mo-žeš si domisliti, koliko se pri tom dobiti može. Ali sila Boga n e m o 1 i : njihova je zemlja neplodna, kfšna, zato jim trčba hodit s trbuhom za kruhom. Na poiti u Košentavru (Kirchentheuer) prcdpregli su neuinorene konje. Ja medjutim zametnuh s jed-nom Komikom Swowenkom razgovor, za slediti svoju s vrhu. Polag mojeg je ukusa Korutanka gore obučena negoli Kranjica. Nosi ponajviie sve crno ili mrklo. Kapa crna, dušogrcjka crna, prc-gača crna, haljina mr ki a, marama ponajviie Luta sve več na nemački način. A najmanje so mi dopada klobuk ; Predeči si grubi šešir ili škrljak Ilorvatskog mu La, eto ti klobuka Tvoje sestre Korutanke. Taj šešir se samo nosi na putu, kada se ide ili u crkvu ili » varoi i kod lcuče se nosi na-pomenuta crna kapa. Taj jim klobuk jednu glavnu strami njihove lepote itrbi — naime kosu, koja se pod tim debelim šeširom zamrsi, te dugačka i jaka porasti nemožo. A još vecu štetu načini nč-mačkoj dami ove pokrajine. Nčmačkoj naime Ko-rutanki klobuk uvsk sčdi na glavi i ona pere, prede, kuha, vodu nosi (moL.biti i spava, sta ipalc potvrditi neinogu) u klobuku. S toga i nose kosu od jedne nedélje do druge bez da se razčese, da izgloda kao kast run. Nu dosta o tih guiastih dušah. — Oprostivši sc s Košentavrom, s mojom sestrom Slovenkom, srcem veoma otvorenim, sèo sam na kola, to zavirih posle dva sata umedju suinračjem predmèstje C 61 o v c a. Mimo je prešla jedna hrpa mladih tožakah, koja pčvajuči lČpim glasom pesine Slovenske koracaše proti varoši. Iz toga vidiš, da i u glavnem gradu ICorutana ilir-ština još zamukla nije. Odsčo sam na pošti u onu istu sobu, u koju sc prie tri nedčlje namesti Iz- mail ; te navečer logolt u onu is tu posteljici!, u ko-joj je spavao Izmail, da zuadem sanjo Izmailove, valjda bi ti takodjer mogo kazati, da sam i one iste snivao, k oj e on. Sutra dan sam pošo u sčmenište, gdč sam tri domorodca našao, koji dosta dobro ilirski govoriti znadu. Plativši na konaku dug, koj je, hvala Bogu ! iz mnogo krštanskioga računa proizišo negoli u Kranjskoj, — oddčlio sam se u Moosburg za posčtit pr. gospodina J a mik a gor-njoilirskoga opata Krizmaniča. l'ut iz Cùlovea p rama njemu ukrašen je slovenskimi seli, a sela slovenskimi lipami. Kako sam koga uz put stignuo, nazvo sam mu naški Božju pomoč. A da ti je vidi ti radosti, s kojom su ljudi prima!! moj pozdrav! 1'ostali su na putu, počeli mene izpitkivati na prav liomirski način: Tkosain? odaklesam? koj ega roda i kolčna? Kad sam jim kazao, da iz Horvat-ske blizo Turske g ranice, nisu sc mogli čudom načuditi, kako je moguče da se tamo još tako razgo-vetno slovenski govori. Tako su ti ovdč pravi Slovenci. A kad sam stigoNčmca ili pončmčenog Slovenca te mu neznadiee naški Bo-.ju pomoč dao, ili je mrmljajuč odgovorio : F r s t e h n i b in di s e h ! ili bez obzira pošo. U obče sam so obavčstio, da je ovdč svaki skoro prosti Nčmac neobtesan. 1 Slovčnac grabi odmab , kako se ponemči za privilegium „deutscher Goradtheit“, ko ja se u Hrvat-skoj nazivlje gr ub ia n s t v o. Na večer sam stigo u Moosburg u kuču pr. g. Jarnika, koj mene više nepoznavši držaše za Buskog prof. Preissa. Nu kako sam mu očitovao da nišam Bus, več Ilir, poče me starac grilli i e čl i vati kao da sam dčte — ‘238 njegovog srca. Starac jo bio p rio nedelje danali na smrt bolestan, još slab na noguli, nu ništa manj e izpitkivao ino jo kod stola do preko pónoci : sta radi Gaj 1 ita Iliri? itd. S ut ra dan sam mu opet morao pripovédati kako sam stao k zajutraku, pripovedno do pódno, od pódne do kasne nodi, a tako tri danali zajedno t. j. do da nas. On bi mo još izpitkivao, da mn nišam kazao, da sam držan jodnoj plemonitoj domorodki pisati, te me on držeči so ročih : Ehret die Frauen, denn .... odpusti k pisalu (Pult). Moosburg jo za našu dogodovštinu znameniti grad. Ovdò je stolovao Arnulf, vojvoda Korutanski, k oj je uzpčvši so na prestol n tirančki pozvao našim dedom na vrat Magjare. Od starega grada tek jedna polovina kulo stoji, od ko-jeg sam odkrsio relikvin za Lusaka. Bog če dati da i od Magjarstva domalo isto toliko ostano. Stoj zdravo ! Iz Bistrice više. Sutra ču sc od-délit u Belački kotor. Pozdravljajuč svekoliko milo mi i drago a tebi ruke cčlujuč ostanem Tvoj, zlatna Dragoilo ! U Bistrici 31. svibnja g. 1841. Braga posostrimo ! Eto mene u Bistrici. U Bistrici ma opet no u Bistrici. U Bistrici ma opet ne uza te, zlatna posostrimo ! Banas ču ti razgovotnije pisati, jerbo iskreni pobratim St. 41. se ovom rččju mislim, da Ti uza me lično stojiš te bi meno mogla videči da hrdjavo pišem izkarati. Nu ja se neéu s Tobom karati i prepirati, nego živiti u slozi prijateljsko] i domorodno). — Kod Vas je danas proštenje, a ovdč je Legen ili s e-j o m, sto ono isto znači. Klarinet žveči, gusle zvuče a bas mnnlja, da mi s ve n ušima šumi kao da sam kod Šumna u malom Iblju. Malo da nišam oslepimo toliko sam se nagledao pod borom tan-oajuéih. Meni je veoma žao što ja sàm samcat je-sam udčlnik toga veselja. Proštenje je Ziljsko sa-svim inako negoli proštenje Hrvatsko. Najglavnija je svrlia Hrvatskog proštenja molenje i koješta drago. Ali ovdč je molitve najmanj i dio proštenja. Glavna je strana veselje — posčtjivanje svoje rodbine, krvne i ljubezne — tanac pod lipom s pčva-njem, stvari, posestrimo, k oj e mene malo da nisu do gute ushitile. Da ti jo viditi narodnju nošnju dčvojakah, nošnju, koja stas Zilanke u svoj z dia v oj ’ punoói predočuje. Halina crvena*) više nego sto-gubo složena dopirajuča tek do kolčnah tako, da se komad od veza čarapnoga vidi. Niže bole čarape čiste kao snčg, a na noguh lahki crni, crveno iz-šivoni postoci (Schuhe). Oko pojasa prikopčan je kožni (crni) s crvcnimi ili zelenimi ili plavetnimi kožnimi remenci navozon pas, od kojeg visi jedan širok komad doli do kolčna. Na koncu visi nožič (britvica). Oko vrata sedi kres, straga do pojasa dopiruc. Na nedrah titrcnkom prikopčana crvena ili plavotna marama. A na glavi ? Na glavi stoji čud novate forme kapa (Haube), koje široki i bogato Udate ženo noše črno is tog kroja halino. nabrani čipci (Spitzen) u lice udaraju kao dvoje hlad pripahajuéih krilah. A izpod ovili öipakah gledaju crne tako mile no silno udarajuée oči, da se oko čovčka staža zavrti, kad njega udare. Meni je još od jedilih sada dosta mučno. I momci su lepi visokostasni i plemenitog lica — dobroga stasa i obraza. Nu njihova je odééa več sasvim ponemčena. I kod njih su one prokletne švabske crne hlače običajne i oni još prokletnii crni do-prčko kolena dopirajuči škornji, koji polovinu čovčka požderu, kad njih na noge navuče. Lčpotu i jakost Zilanali umi vladanje predobro u svoju korist obratjati. Nčmački su Korušci, kako sam ti več javio, ponajviše gušasti, zato se služi vladanje politikom, da broj Zilaneimi nadopuni. Sama Bistrica, selo broječe 100 kučah, dala je poslednji krat 50 m omakah k vojsei. Nu ipak imade jih još dosta za tanae i razplodjenje kolčna Zilskoga. Meni se čini ovdč — u krajniem skoro kutu ilirstva p rama sč-vero-zapadu — kao da sam kod kuče. Ona ista lica,, koja u Ljutiborskih goricah i na Mursko m polju. 1 jezik jo sa slovenskim mojeg rodnog kraja mnogo shodnii i bližji negoli jezik ostalih Koru-šacah i Kranjacah. 1 kuče i pokučtvo one iste kao kod nas. Nu opet priznati moram, da se je značaj naroda čistie sačuvao negoli kod mene. Ovdč imade svaka ves (selo) po jednu dve lipo, gdč se u vreme proštenjah tanca narodnji tanac, kojeg 6u obširnie drugde opisati (ako je istina !). Rodbinska jo ljuba v puno iskrenia negoli kod nas. Da ti je violiti kako stanovnici daljnu rodbinu, koja je došla na prošte nje, pozivlju na občd. I da ti je violiti kako jih casto. Na stolu ti ima k lil a od bogato i obiljno priredjenili jestvinah. Pijo se samo vino, premda najgore ovdé vino cvanciku stoji. Pivom koga dvo-riti, drži se za najvedu sramota. I nedužnost so ovdč n o prodava za nikakvu céna, k oj a kod nas prodje za Ialina cfnu. Dčvojka, kojajo u tom obziru sagrčšila, velikoj je javnoj sramoti izležena. Ne sme više tannati pod lipom ; a to je najveda podepsa, k oj a so ovdč misliti može... Lahka no d ! Dana 1. lipnja. Sinod sam se odviše izum ii o gledajudi i aživajudi radost Zilanah i Bistričan ah. Kad sam poslédnje rèdi zapisan , pozvaše me služkinja k vederi. A došavši od večere, klo-nula mi je glava od umora i "truda, te sam se pri-davši listu dve poslednje rèdi, u krevet bacio. Ja liliali spavati, a moj drug uzhitjoni domorodne M a v r, koj me jo amo dopratio, nedade mi pokoja, bez umora pitajudi i pripovèdajudi od svojih Zilanah i Zilanlcah. Napokon as na h, te i on trsna bada di je badava ved davno pitno. Na kratak biaše moj san, jer veseli Zilani dovikivahu i doklikahu spremljeni od svojih gudaca, koj su pčsme njihove sprovadjali. Ta hude konac moga sanka. .ledna hipa pevaocah zameni druga. Napokon d oj de nč-koja blaga duša pod lipa, koj a pred kromom stoji, te tako mitu zapdva pčsmu, kao da je angjeo s neba snišo tagujudi nad propailajudom ovdd aarodaoštja. Na skoro izčeznu i on bez da sam ja znao, kudn je propan. Napev je po jednoj prilici (glasio kao naše Bosanske. Na moja velika sreda našo sam opet malo prie poldana isti napšv kod moga krčmam, koj još dobro umi pevat po starinski. Ja sam si mnogo napevah dosada putom zabilSžio, nu talco duboko nedopire moja slaba umetnost, da uiogu sve ovo čudovito vilovno glase na papir pre-nčti. Škoda da nerazuinčm generalbassa. Drugiput bi trebalo uzeti sa sobom i Livadióa i Stroja. Ja stojim opet u o n oj istoj sobi, gdč je pre-noéio Izmail. On jo sv uda tako divnu uspomčnu izza sebe ostavio, da je meni bogme mučno slèditi njega. Svaki čovčk i najprostii muž znade pripo-v è dati o Kussu, koj je veé pol sveta obilazio , te se opet š njimi tako dobro znade razgovarati slovenski. — Od Moosburga do Kožjaka spremio me je ča-stidostojni starne Jarnik. On seje radovao kao zeleni mladió kad sam mu pripovedno o napredku naše mladeži (tnedju koj oj je bila i Tvoja Gabrielka). On živi u nas kao o tac u nadi svoje dece. Od Kozjaka dovlč spratio me jo M a y r, mladic uzhitjen za ilirštinu rodjen Zilan, priatelj, koj mi je veé za prvu knjigu nekoliko pesamah priobčio. U dru-goj j ili če biti više iz njegove sbirke. Pod Kloštram (Arnoldstein) sastao sam se s jednim kolegom iz Gradca. Njegov o tac je upravitelj ondčšnjeg grada. On 6e me piatiti tja do Trebiša (Tarvis). Sutra cu dalje u Ziljsku do Hermagor e, gdč se več po-čimlje k u ž n a nčmština. Od ondč 6u se vratit opet u Podkloštar, odondč u Kanalsku dolimi, odonlò ili u Kesiansku ili Bohinjsku (Kranjske). Odondè opet u Korušku k Jarniku, gdč čemo š njime i Mavrom poči u Labudsku (Lawant), gde ima (kažu) visoko u gori na visokoj na oetiri ugle obtčsanoj stài nadpis, kojeg još dosada nitko či- tati neinogaše. Jarnik, kojemu je priobčen jedan komad, sudi da je glagol j ski iz poganskih još vrč-menah Slavjanstva, te želi da i ja pri čitanju kao od strane zagrebaèkili Hirali nazočan budem. OdondS (Su u Štajer, Maribor, 81. Bistrimi, Eogatac k Kocevaru, da so malo odmori m. Svo ovo bit 6e, ako Bog dadc ! sreca junaòka. Priporoči me, pošto najbolje umiš, gospoditm opatu. Pozdravi srdav.no Vekoslava, Tunu i Paunu, Paviču i te tu i Tumpica > Belošiea i liusaka Magjara, k oj če dobit relikviu iz Moosburga. Pozdravi i Omilje, ako se još spominja o meni. Cčlivajuc i Gabrielu i Jelku i Tebe ostajom u Bistricu na Bistrici! se spominjajué Vaš iskreni priatelj Slanico Vraz. 1. lipnja n a večer. Pod lipom se opet tanca i pčva. Kako izlazim iz sobe, ulivati mo jedan momak za ruku, te me ktio nelctio odvede pod lipu. Tamo došavši primora me da i ja pristanem u kolo. Ništa nepomaže izgovaranje da ncznam tancati. Momak mi izniči svoju devojku te ja ajde u kolo. Kako sam uspèo , to pitaj Vekoslava, koj se je s Izmailom izkusio u Bistrici. — Sada sam vec sasvim njihov. — Od lipe pošiljem ti jedan list, bolje ti uspomono poslati nemogu. Za dva daua éu dalje. Bit co opet muko. St. 42. Na Toibili u Rezianskom d. 12. lipnja g. 1841. Draga posostrimo ! Ako imadeš pri ruci kraj obraz (mappu) Italie ili Austrie, to Ti potraži Mletačko, u Mletačkom Vida m (Udine). Odtuda Ti gledi sve proti sšvero, te češ tamo nači mčstašce Eesciutu (po naški Bč-lica). Od Belice sc ide pröko jednoga brda p rama iztoku n dolimi ili (boljerekué) u koto, koj se zove Eeziansko (po ta Banski Val di Eesia), gdč irnade do 3.000 samih Slavjanali, koji ipak nespadaju k gornjoilirskoj grani, nego polag moga mnenja k najdolnjoj grani Bugarsko Macedonskoj. Mnenje pismoučenih Eezianah i njihovih susédah Talianali jest, da suEezianci grana Ruska, za koje mnčnje ipak nikakva dovoda nima, izvan slučaj-noga kakotakvoga sudarenja imenah Eezian i En si an. Jasam se več bio u /diskom oprostio s namèrom, posètiti Eeziansko, što poradi kratkoče vremena, a sto poradi lirdjavoga razporedjenja no-vacah i rubja moga, koj e ostavivši u Cčlovcu ni-lcako pismeno nemogoh iz vaditi da se za mnom pošalje pod XIoštar (Arnoldstein). Nu sastavši se slučajno u Žabnieah (Seifnitz) u Kanoskoj Koroške s Eezianskom jednom trgovajučom obitelju i za-molivši mater to porodico čostidostojnu starimi, da mi je zapela pesmimi Eeziansku, to ona uzkrsnn opet u meni pokojna namčra, da preko tih visokih golih gorah i planinah udarim, za koj imi leži zabitim, i siromašna Re z la, makar se ob dan h ran io biljem i korenjem, a ob noč kamen pod glavu metno — — — — — — — — —*) U ostalem sam zdrav ili (bolje rekuč) nimam vremena da mislim i čutim k oj n bolest. Kako si *) Sto daljo sl iodi slažo so posvema s dopisom na str. 42. i sl., samo je nesto krače, s toga jo ovdjo i/,pošteno. 1‘. mori da to znadem ; nu kako du saznati, kad nožu am gdo mo co odnesti sutra i za nedčlju prenočiti. f z nič uj ud Vas i sobo u ruku Božjo (ko j nuzua moliti neka ide na moro ! paslovica) o staj o m u liezii d. 12. lipnja g. 1841. Tvoj pobratim Stanko. 43. Na Bledskom jezeru d. 18. lipnja g. 1841. Draga posestrimo ! Eto me oput u Krajnskoj, na Gorenskom, na ugodnih brežinah tilodskog jezera, kojc deš na mapi pod imenom Veldes nadi. Prčkojučer bio sam još na Mletačkom u Rosin a sinod sam stiglino amo, prevalili za dva dana osam postali — a to s ve osim poslednjo — pušice. Ja sam tako brzo išo, da sam se razvručio, u tom stanju stigne mo kiša, k oj n me jučor triput zdravo propraše. Danas me boli noga i grlo — i to sve s toga, da ja me re nepo-znadem. Ivtio sam Ti pisati iz Bistrice Bohinske, im Bohinje je još sat puta odovuda a Bistrica tri sati, a kiša lčje kao iz vedra. Sutra se moram opet vratit u Korušku, bududi u ponedeljak poj demo s prečastnim domorodcem Jarnikom nèkakvoga kamena pregledavat, na kojem , kaže, imade stari glagoljski nadpis. — U Rezil sam sc opet težko razastao. Ondešnji župnik Odoriko Batolo čestido-stojni starac i izobraženi domorodac talco mi je orailio, da sam se s nčkakviin žalenjem oprostio š njime. Tako isto s predobrim narodom, kojcg najbolje blago je dobro srce. Nima skoro Bezianca k oj mi nije kazao svoj : „S Bogom pošo!“ te me pozivao, da opet d oj dem. Uvidio sam tu, da se si-rotinja sada s golubinjim srcem druži. — But iz Bezia do Pontebe nima nista ugodnega. Samo gole skale — oriaško, visoke bez ikoje odečc. Samo gdč koja se vidi jela ili kakov grmič, koj se uz stčne uzpinjc. Medju Beziom i Pontebom imade tri Furlanske varosice t. j. Besiuta (Bèlica) Chiusa i Bui-gno (Dnin), ostalo sve pusto. VaroMnci ovi imadu čudno lice. Sve kao da jih je kakov ludak sazidao. Sve bez reda, natrpana je kuča uz kuču. Uzki nu visoki podi, plesni krovi na italianski način. A kad zabludiš jedanput medju ovc mršave zidine — kuče kao rode — neznaš ni k uda ni kamo, jerbo nima nikakvih ulicah ; nego sc valja izničiti u ime Božje, te koračiti dalje dok izlaziš na koj kraj. Kod svake klice, na kojih su stube iz dvora kamene, imade i j e dne brajde, k oj e opet ono pončšto poprave, šta nered i nečistoča od slave njihove na ništa nese. — Varoši talianski su poetičnii od naših i još više od nčmačkih ; nu ja volim ostati za naše i nčmačke, jerbo su mnogo praktičnih — I u Besii vladaju več talianske kuče i običaji. — Izvan tih varoših nevidiš ništa pred soboin i nad sobom nego golo-tinu, te neČuješ ništa nego šum reke Bčle, koja se srdito preko kamenja baca, za da se doli niže složi s Tagliamentom, s koj im složno spèsi prama moru jadranskemu. Prie nego dolaziš n Pontebu imade iz desne strane na starem Mlotačkom drumu nč-koliko kučah, a uz tih kučah vidiš njivice po dva sežnja duge a sežanj široko. Na tih njivah raste k uku rus , oko kojeg Furlan s ponositim obrazom šetjo i oholo kao kakov Krösus na svoje blago gleda. Ja bi sc h io siniao ovomu ponosu, da me nije smatrajud to sironialie nčkakvo Žalenje i pomilovanje nahadjalo. Nu šta je sve bogatstvo ? Samo jcdna idea, koju uzvisiti zavisi od čovčka : i u tom su smislu i o vi ljudi bogati. —Ivad dolaziš na most u Pontobi, te se još jedanput obratiš, raz-motriš Mlčtačku strami Pontebe, te od mah unideš i razmotriš nčmačku, to se moraš čudom čuditi nad razlikom, koja vlada izmedju ovili varoših, kojo samo jed na rečica razstavlja. — U Koruškoj je Pontebi opet sve nčmačko ; nu u bližnjem prvom selu „Lepala ves“ opet sve Slavjansko, i u toj ti vesi ljudi veoma razgovetno govore skoro kao u Varaždinu. Pred selom sastao sam sc s jednom hrpom djece, koja su se riž u igrala. Babe su bile bas pred kučami na ulici, te mene smotrivši i pri-mivši iz mojih ustih slovenski pozdrav obkolile, pitajudi : odkuda sam, odkudahodim i kamo idem? Ja jim počeh razlagati sve po redu. Iz četverice nakupi se lirpa od dvadeset i više ženah, koje u jedan glas, kad sam jim kazao , da stojim blizo Turske grauice, izkliknuše: „Božja mati!“ Jedva da sam se njihovem pitanju izmaknuo. Za Le pai oj vesi opet slčdi jedno nčmačko selo Lužnioe, izza Lužnicah obrtni nčmački Mobrat (Malbor-ghet), izza Mobrjata slovenske Lokve (Ugovitz), gdč sam iduci iz Trčbiša u Rezin prenočio bio. Stanovnici Lokvah ubogi su nu dobrodušni ljudi. Sta rac jedan pčvao mi je puno pčsamah te dozvao i nekoliko mladih ljudili, koji su mu pomagali. Ja sam jih ktio nagraditi, nu sta rac ni jo dopustio ; nu kad sam sasvim time platio momkom oku vina, budu oni talco razveseljeni, da još oko ponoči do-djoše pod prozore mojega konaka, te mi tamo sve p è sme, k oj e su njim na pamet došle, propčvahu, te me tom najnaravniom i najprostiom serenadom, k oj n se misliti može, probudiše. — Nemogu ti dosta dokazati njihovo udivljonje nad prepisom njihovih pčsamali, k oj e sam jim haš u njihovoin opet pročitavao odmah kako sam jih prepisao ; a još vece biašo njihovo začudjenje nad mojom (kako oni kazalni) djavoljskom umétnostju u prepisivanju napo vali. Kad sam so več bio opet vrat io, te južl-liao u isto m konaku, pripovčdavaše mi prostodušna krčmarica, kako sam se L o k vano m unjedrio, koji dosta nahvaliti nemogu tudjega gospodina, k oj je š njima tako priateljski govorio, a to u njihovoin jeziku : gdč naprotiv tomii njihova gospoda oholo nosi glavu i prezire jezik slovenski. — Iz Lokvah na desnoj carskog druma leži drugo slovensko selo imenom Vučja ves, kojeg posčtiti nemogoh buduci je nebo kisom pretilo. Prvo izza Vtičje vosi solo stoji uz obč strane carskog druma imenom Ž a b n i c a. Nad Zabnicom stoji glasovita crlvva bogorodice Lušarske, kuda se putuje iz dalj njih stranali naših i tudjih na proštenje. Ti znadeš, da puk oko Marie Bi stričke mnogo nevrčdi. Tako isto i til. I til stoji uzrok u hogorodici, od k oj e Žabničani žive kao od krave dojače, nista za imo Boga nečiueči. Ja sam jednu Zabničanku u molio, da mi moli otče naš u svome dialektu za da ga zapisati inogu. A ona promislivši si malo, odgovori, da odo, ako joj dadem desotku. Ja se na to razljutih te krenuh ploda. — Pol ure hoda izvan Ž a b n i c a h stoji varošinae T rubi s (Tarvis), k oj ved sa svojim poljem na Krajnsko udara. Tu prenočili. — Sutra dan udarili prèko mosta T i 1 i c e, (koja teče u Zilu a Z i la u I) r a v u) — proti W o i s s o n f e 1 s u, solu nčmačkom kao i T r 6 b i š. Medju TrSbišem i tim solom sastah se na putii s jednom mladom veoma lèpom Nèmkom toga sola, k kojoj se odmah pridružili pitaj udi ju koješta, na k oj e mi ona tako prostodušno odgovaraše, da sam žalio da je bila Némkinja. Veoma žao bilo mi jo razastat se s tom petnajstgodišnjom krasotom, kojoj sam na razstanku bez mnoga truda (oprosti moju odprtosrčnost !) jedan cèlov izciganio kaza-judi joj : „Wer kann in Ehren einen Kuss ver wehren?“ —Kako sam doso iz Weissenfelsa, od-tvorile su gore svoje ruke, a medju njima razkrila se je lepa dolina, na sred kojc lčskašo u sunčini turanj Kačičah, sela dosta prostranog, gdč sam se opet s nasino! sastao. Tuj je bilo opet pitanja kuda i kamo ; dok se opet izmakoh, bududi da se ved nebo poče mrgotiti, te ja još imadoh sat hoda do dojducc pošte, gdč sam namčrio občdovati. Ja je-dva dojdoh do srèdine izmedju Radicali i Korena (pošte), to se izlije kiša kao iz hiljade vedarah. Ja stali ii a ravnem polju. Ni kak ve kude niti dreva ublizo, pod koje bi ja mojo suho tèlo postaviti mogo. Samo iz dalečine bčliše se kude prve pošte kao izsmèvajiid mene. Sta du si ja si roma h ? valjalo je dalje idi, da što skorie stign e m K o r e n, a dok stigncm prestadu kiša, a ja stignuh pro-moknut do poslèdnjcg konca. Tu obedovali, to so oddelili odmali poslé obeda dalje, za da se na suncu sagréjcm i posušim. IC o r e n je lèpo selo, govori se još slovenski kao na Koruškom. Na pošti sam občdovao dobro 11 u vooma jeftino (15 kr. lic z vina). Prvo selo niže Korena dosta jo lupo, to so zovo Kranjska gora (Kronan). Tu sam se sastao s prvimi lčpimi Kranjicami. Narodna njihova odčda nije baš sposobna za uzvisiti prirodnu lčpotu. — Nose ponajvišo orne mczlankc s plavotnim četiri prste širokim skutom ; bule čiste nabrane na dojkama košuljiee, koje su oko vrata, pri šakali i na rame-nah s modrim vrpcem prišivenim nakitjene ; na glavi bčlu naglavaču (Haube) na način kao što se noše oko Tržca, od k oj ili sam Ti več pisao (ako ne bludim). Nu mojdric (Leib) jedva je pet prstah dug, tako da se pašu baš pod pazduhama. Nu sa-svim time je u toj odééi lupa Kranjica, ako je mlada. — Tu sam našo slučajno prilik», s kojom sam se vozio do Jesenicah, bližnje pošte. Malo niže pod Krajnskem gorom sastao sam se s iztočnem strugom Save, k oj oj sam izručio pozdrav na Hr-vatsku. Tu biva dolina sve širja i prijatnie. 8 desne i lève velike gore, s kojih se blista snég, a po dolini selo do sela, njiva do njive, livada do livade. Tu imade ved malo po malo pšenice i jačmena, koje više prama Koruškoj ne rastu. — Priatna biaše zemlja nu nepriatno nebo. Kiša poče opet léjati na kola i na nas. Na srčdu imadiaše moj kočiaš Krajnac kabanicu, koju mi ponudi premda ion bez krova biaše. Tim me ponššto obrani od veliko UM F mokrote, a on zapoje pčsmu za da zaboravi na mokro tu. Kisa prostade, te se još povrati dok sti-gosmo u Jesenice. Ja pitah Krajnca koliko sam dužan , a on odgovori 10 kr. Ta mo njegova poštenost tako razveseli, da sam mu još pridao 5 za kabanicu, za koju blagodarnost se on veoma zahvali. — U Jesenicah ostah opet na pošti preno-óujuó ; gdè sutra dall piatili za sobu, večeru i za-jutrak 40 kr. — Iz Jesenicah oddšlih so u Bled, za odonud udariti u Boginjsku Bistricu, koje ipak za sada vidit neéu. Sva Krajina od Weissenfelsa do Radolco z ovc se Dolinsko. Narod je jak i lčpo-stasan i dosta imucan. U Bledu se sastah s jednim Čehom, k oj je čini se upravitelj grada i dobar Slavjan. Tu mi pade na um da mi je moj Ljubljanski priatelj Dr. Prešern kazao za jednoga strica, koj stoji u Blčdu bez žene i dèce, i kojega svakako posčtit moram, ako dojdcm u Blčd. Ja zapitah čelia za njega, a čeh mi kaže, da baš u drugom selu kraj jezera stoji. Ja se oddčlih k njemu, te mene sada eto u njegovoj kuči. On je bogat, mlad, dobar čovčk i Slavjan j govori Poljski, bio je več u Poljskoj i Ruskoj kao i po Italii i Švajcarskom. On dado bez da sam znao moj paket u svoj dom prenoti. Ovdč sam kao kod kuče ili u Bistrici. Kad u jutru stanem, to izlazim na doxat (Altane), vidim mlade dvš susčde — dčvojke od uzorne lepote — i bistrega duha — vodu iz jezera crpsti. Ja s doxata govorim š njima, šaleci se s tima sada šnjima mojima Vilama povodkinjama. — Kisa još jednako ide. Ja moram sutra svakako daljo. Moli da prestane. Ostaj zdrava i Ti i Veko- slav i Gabrielka i pr. g. opat i Panna kao i ostalo sve, sto sc iole spominje Tvogn iskrenega pob. Stanka. 44. Babukiču. U Mariboru d. 27. lipnja g. 1811. Dragi i ljubljeni Vekoslave ! Eto mene opet za korak bliže Zagreba. Tvoj poslednji list od 14. pr. m. primio sam prie nč-koliko danah u Cčlovcu, odposle nista više. Kod professerà Dr. P uffa nisam Još bio, nadam se, da en tamo šta naci. — Sve sto bliže dodjem granici Hrvatskoj, to sve više čeznem po svetoj zemlji Zrinskoga i Draškovica i ostalih slavnih mu že vali, po svetoj zemlji, k oj n cu celivati, kad ju opet stigne moja noga. Vi neznate, ita imate, neznate, pod kakvima krilama bdijete i spavate. Hrvatska je kao zdravlje, koje čovek onda puno cčniti počimlje, kad ga nima. — Mene težko biti ce prie dvè ncdčlje u Zagrebu, nego cu moj šator razapčti u Podčetrtku, odkuda cu ti za nedčlju danah, poslati rukopis „iz d ubra v e“. Putem nije bilo moguée uredjivati, sto p o ra di novih stvarih. s kojimi sam se sastao, sto poradi promšnjenja mčstah, gdč više pittali nije bilo dobiti ni pera ni črnila. — Ja nisam bas onoliko nakupio, koliko sam se nadao. n n — zadovoljan sam time, šta se je nabralo i naučilo, najpače sam zadovoljan sa zdravljeni, koje se malo po malo povratja. Žile su se ojačile polag velikega gibanja i mučenja tela. Od kak o sam Ti poslednji put pisao, prcvalio sam o pet dvé visoke gore ; jedmi (Božiču) izmedju Krajnske i Koruske, drugu (Golidu, Choralpe) izmedju Ko-ruske i Štajerske. U ovoj strani Štajerske, k oj» sam sada proso, nišam baš nijednoj pesmici u trag nei mogo. Sve sto sam nauèio, stoji u značaju narèòja, koje se ovde govori, a u ostalom nauèio je puk poznavati gospod ičiča s velikom bradoin i s cn’eno podstavljenem haljinom, kojeg i Kranjska i Koruška vec dobro poznajo. Ostavljajuei govor o sebi, prelazi m k Tebi n pretezanja k meni. Buduéi da tako brzo neon d o ( ; i u Zagreb, to te molim, dragi priatelju, pošlji mi slčdujuča iz Zagreba : 1. Kordovane cipelje, koje ceš navi kod gospodje .Takopovicke u ormaru, gdč mojo stvari stoje, tam o isto i j od n o belo letne hlače u istem ormaru stoječe. 2. Dva exemplata Bačke Vile ; 2 exemplara Vukovih pčsnih drugog izdanja ; 2 ex. Anke i Stanke; 2 ex. Grizolde i sviuhostalih knjigah ilirskih , koje su iziilo posle moga polazka iz Zagreba. !i. list od Tebe, Dr. -Uzaroviea i Bakovca. 4. Ona dva svozka pisanih pčsamah „Balade i romance“, kojasamizručiopo zaktčvanju Gaju, te da iz njih iz vadi za Baniču balladu : „V črnost tja do groba“. To sve zamotaj u jodan svezak, to izniči na pošti Hausmeisteru pod naslovom: An Herrn Dr. Kočevar in Win di sch Landsberg, s pridatkom : F ii r Stanko V r a z. — Drago bi mi bilo, da bi Ti s Užarevidem ili Rakovcem mogo dodi na sastanak u Podčetrtalc (W. Landsborg). To želi srdačno Tvoja virna duša Stanko. 45. Iz Bistrice n Bistricu d. 29. lipnja 1841. Draga posestrimo ! Eto mene sve bliže žudjcnoj Hrvatskoj. Opct sam došo u jedmi Bistricu, k oj n nazivlju S l o-vensku. Pod suncem (zur Sonne) dobro sc kuha. Od kako sam Ti stražnji bio pisao list nišam imao mira i pokoja (da so kolišta odmerim) dotle. Naj-neugodnia biahu detiri poslčdnja dana. Bio sam medju tako nazvanimi slavnimi N S m c i i ponemčenimi Slav jan i. Tu sam svojima očima vidio njihovu toliko pro slavij enu snagu i red. Tri dana skoro nišam nista jeo, tri nodi ništa prospavao. Hleb sam si rezao porišem, jerbo nož i vilice i sve čime bi se imao služiti po nčmačkih krčmah, bili su talco gadni, da bude čovčk u trenutku gladan i sit. A postelja? gadna slama, to bez bubah a to opet i bubami. — O nemštino, daleko ti linda ! — Iz Bleda (gdč sam se otomadno pismeno ra-zasto s Tobom) oddélio sam so s tužnim srcem. Oprostio sam se ved te opet povratio — i dva tri-puta. Blčdsko jezero zaista je lepo, nu sasviin time bi so još čovčk lahko oprostio s njune — nu Vile njegove to ti jc muka, na lcoju nemogu pomisliti bez nčkakvoga čudnoga igranja srca. Lepšega zemaljskog angjela (oprosti toliku iskrenost) na toni svetu vidio nisam. Škoda da nemogu sliko vati bojami umčtnika. Gobio sam kitu na uspo-meiiu, nu jadna mi ju nze srčča. Mctnuo sam ju u smetnji razstanka na levu stranu prsih mcdju košulju i ječermu. Je e erma se, lahko skopčana, razkopča, a kita — zlatna kita propade. Taj slučaj mi takovom tugoni napuni srce, da sam se j e dva u Koruškoj malo po malo opet razastavio š n j orne. Tasta jo svaka srčča toga sveta ! Uzliititi se do neba, a onda opet obrečen biti najmanjim udarcem sreče, za da čovjek čuti, kolika je sreča, — kratka — tasta — trenutak i t. d. i t. d.------------ Gospodin Prešern, kod kojega sam stao, sama je duša. Pratio me jo još podaleko putem, te na razastanku obečao, da če u buduče svekoliko vreme svoje, što mu preteče od pokučitih poslovali, posvetiti literaturi Slavjanskoj — najpače ilirskoj. Tako isto s innoviti Toman, posčdatelj gvoždane, nčkadašnji moj kol lega pravah u Gradcu. Bu-dučnost če prosuditi njihovo reči. — Poslednja nedelja moga probavljenja samotan i zabitan drug-da Bled, na jedan se mah posle pčdne — kao od nčkavog Boga zavladan pretvori se. Zaštropoču konji, kola, jcdna — druga — tretja (nu tko če jih sve prebrojiti ?), iz kola izdiplju krasne i ne-krasne krasote. A malo za tim vidiš jezero kao zastrto odčunah, od kojili jadra čine šeširi po njem vozečih se danah. To zaglasi pčsan uz guitaru, to poju veslari svoje narodnje pesmico, to se smeje i grohoče — jednom rečju srce radostju goji. A Ti pitaš : Odkuda je taj svet došo ? — Iz pobližnjeg varoša Badolce (Badmansdorf) i okolišuLh dobarah — dapaee tja iz daljnje Ljubljane i Trata imade gostili tamo. — Medju timi veseljači takodjer čovčk bradat kao Samson u crveno podstavljenoj haljini. Kranjski fantji pitaju : Zakaj to so barun donos takò žalostni ? A drugi kaže : To je Burja kriv ino njegova Lenka. — Zaboravio sam Ti kazati, tko jo taj barun. U Kranjske stoji stanoviti Baro n Michel Zois iz stare krajnske plemičke obite lji — čovčk dobar — i uzhitjen priatelj narod-njili običajah, nu pored toga — aventurier u svakom smislu. On je prie jedne godine dàzio Lesto k Burju poradi starle Vile Jerice, nu poslè iz-osta, te otide u Beč. Kad ja stignem u Bled, to puknu glas, da jo opet došo barun. Ja se slučajno takojer upoznado kod Burja, te, dolazih svaki večer tamo, te time potvrdih mnenje, da sam ja o naj isti barun Michel Zois, k oj na isti način bradu nosiaše kao ihaljinu takvoga kroja. Fantje počeše opet pred mojim prozorom ob noč pčvati, kao sto je ljubio barun, sto i meni drago biaše ; za k oj u uslugu jim i ja nekoliko okali vina piatiti za da takojer u torne barun» naličim. Oddčlio sam se več od Bleda, nu eto mo opet š njime ! — S Bogom o sta j, Blede ! — Kad se čovčk krene put Jesenicah, to trčba udesiti po polju prama sčvernoin iztoku , tamo stoji u podli rdju jedno selo sa crkvom (imena više nepamtim). Tu valja p roči, uzpinjajuč se na brdo. Odtuda niz dol crkvo druge, k oj a navrh brda stoji. Kad dodješ » dol, vidiš prelazeci most kako se zelena lč a-d o n j a baca s jedne skale na drugu, gde se razprši, te kao srebrni prah u dnbljinu pada. Taj prizor je mnogo lepši nego onoj kod Šuma, o kojein sam ti (ako nebludim) ved pisao. Od Ra-donjo se valja o pet uzpinjati uz brdo, na kojem stoji selo Dobrava. Iz Dobrave vodi vozni put k Savi, gde sc prelazi most, to poslč pb sata opet stigmi Jesenice. U Jesenicah sam občdovao, te naimio moinka, k oj mi put kazao prèko gore Rožice i moju haljinu i prtljagu nosio. tiuduéi, da sam sutradan rano ved u Celovcu biti morao, to nišam imao, hvala Bogu ! vremena do promišljavanja bi-li, nebi-li udario preko tolike gore, nego piatili te se dignuh na noge, te ajde uz brdo. Gora je strma, a put lirdjav, sve samo kamenje i voda. Nu posle tri sata stigosmo vrhu-nae, gdč imadiaše još s desne i leve sve sam bòli snèg, samo stazica jo gdč ondò prokopnula. Kako se pustimo nizbrdice u Korušku, to je sve priatnia bivala gora. Bistri potočidi srtali su prèko kamenja u strašne i neznane doline, iz kojili se dižu tanke jele i zelene bukve. Moj putni drug pio je skoro iz svakog potočida i zviranka u najvedoj vručini bez ikakve štete svoga zdravja. Ja sam ga navidio za taj užitak, nu slediti nesmèdoh, bududi sam ved sluga njege. Poslč pet satih hoda stigosmo u doline, gdč stoji gvozdana carska, a tu — eto srede i radosti ! najdoh moga priatelja kapelama M. M a y r a i njegovog župnika, koj mi jo, znadudi dan dolazka moga, na susret doso. Tu se ogrlivši i pozdravivši okrepili hlčbom i pivom — čuješ ! pivom, pitjem nčmačkim, kojeg ved 5. godinah uživao nišam. Zašto sam opet počeo ? na to Ti odgovorim poslovicom : Sila kola lomi! Dolaziti na konalc, to piti samu vodu, to neprodje boz kisela lica ina najkrasnie krčmarice. Dakle valja piti, nu Sto piti? vina nesmem, a pivo je nčmačko. Nu buduč je zdravijo probitačnie od takve vrsti patriotizma, to se odlučim za pivo, te gutam — gutam lcao Tvoja Jelka kad njoj več dodija papati. Od-tuda digosmo se zajodno u Božje (Koseck), gdč prospavah, te ranim jutrom opet k starcu Jarniku s Mayrom. —Jarnik, kod kojega smo došli oko podné razveselio se je kao dčto na krilu maternem, kad nas jo opet vidio u svojoj kuči posle tolika puta. — Posle podne odvedosmo so odmah u C e 1 o v a c, za urediti moj poso s pasom i ostalem prtljagom. Uredivši to, digosmo so opet daljo (t. j. ja, Jarnik i Mayr) u Velkovac (Völkermarkt) u dolnjem Koruškom. Tu vočerasmo i spavasmo do 3 sata u jutro sutradne, te opet ajdo daljo u Gr r o b i n j (Griffen) poslednje mčsto slovenske Koruško. Tu se oprostimo s poslednjimi Slovenci kao i s poslednjimi lipami, k oj a tu kod svake skoro slovenske kuče stoji, te sada baš najlepše ovati i miriše. Nu Ti bi valj da želila znati, lcuda mi trojica idosmo ? A to Ti je težko na kratko razložiti. Tomu našemu oddelenju povod dala je planina, a na planini kamen, a na kamenu napis, od kojeg je dobio naš učeni Jarnik komad, te ga je tumačio i polagao za gla-goljčicu. Kad sam ja na letošnjem mojem putu prvikrat došo k njemu, kazao mi je o njem, očitujuč žoljn, daga idemo skupa in lo cum glodat i tumačiti za da pri toj (kako se je on nadao va ž n oj) novini i j c dan izmedju Zagrebčanah Hirali nazočan bude. Ja toliku željti i slavni poziv poreči nemogoh, nego založili svoju rèe, da cu na povratku još k njemu svratiti ; za da zajedno poéi možemo na mèsto toli slavno i važno. — Nu uto nas — jao mene, mene jao ! — opet na kraju artie. Treba da sada neza-kljuèno zaključim s obečanjem, da ču Ti ostalo naskoroma, ako Bog dade iz Podčetrtka objaviti, to sebe dalje iz Labudske doline (Lavantthal) tja do Podčetrtka spratiti u razgovoru s Tobom. Sada znadeš, kuda možeš da odpraviš liste. Stoj i Ti, draga posostrimo ! kao i Tvoji zdravo ! Vaš Stanko. 46. Muršecu. U Podčetrtku (W. Landsberg) A. 12. srpnjag, 1841. Dragi priatelju ! Nišam več dugo nikakvoga glasa čuo od Vas, sto mi jo vooma, jerbo Vi dobro znate do koliko sto sc mi ugnezdili u srce več kod sv. Nikole : a tko se jedared ugnezdi meni u srce, ostane u njem dok je živo, ako sam silovitem rukom nerazori i razmetje gnčzda. Niti Vam ja nišam pisao, isti na je ! nu to Vas neka ne smeta. Vi znate da posle lanske bolčsti ja sam ili bolčžljiv ili baš poradi te bolčžljivosti marlivii nego sto sam bio, dok sam uživio puno zdravijo; jerbo polag mojo subjektivne filosofie svaki je čovčk od glave držan, da mnogo radi i učini koristna i dobra na ovom svètu. Dok sam bio zdrav, mislio sam če imat tomu još dosta vremena te se nišam prcnaglio : nu sada gde mi to s desne to s lève bode i poca, gdö neznani oču li danas ili sutra zrezati z p e t a m i (kao sto Mikložčani kažu), to sada jagmim i radi in sto brže mogo. A da uspešno rad im k to mn treba da i potujem za razviditi stvar. Daher keine Feindschaft ; ako od moje strane nedobute nikakvog lista. M. Nu zašto mi sada pišete? — V. Iz samoga gru-boga koristoljubja, moj dragi prijatelju ! — Valj da čitatc vi takojer Danicu. Ako ju marlivo čitate, to ste stanovito našli u njoj Oglas na predplatu dčlca: „Glasi iz dobrave Žeravinske“*), koje če izlaziti m. srpnja. — Vi ste od nčgda veliko nosili brigu za uspeh mojih proizvodah, za to se i sada k Vama opet vratjam, moleči Vas nakupite sto više možete prenumerante po Štajeru. Uzmite u ruke duhovni schematisme, da iztražite tko bi kupio i predplatio. Predplatna cena jest 30 kr. dučanska 40. Molim Vas pošljite mi što skorie imenah predplatitelja, k oj a če se pridati tiskana na koncu dčla. Meni nije toliko do no vacali, koliko do brojnosti imenah, za da sc nebi moglo kazati : N o n propheta in patria. Diaci se mogu i jednom cvancikom (20 kr.) predplatiti. — Novaeah ja sada neištom od Vas nego onda, kad Vam exemplare pošiljem. Samo Vas molim da mi jamčite za nje. Molim Vas takodjer, zaištite u mojem imenu kod moga krojača Grodera kontu. Nu neka pošteno računa, te mu ču i ja pošteno a to do inala piatiti. Imami kod Fer stolna nekak ve novce *) To je ona ista dobrava, k oj o smo mi dvojica prošla g. 1833. (ako nebludiin) bosonoga u bregušah pre-gazivši velikom mukom reku Žeravinslcu. dobiti za razprodane kod njega exemplare V e d e ž a. Molim Vas tak oj er pitajte i kod Kienreicha kako tamo stojim. Kod Damiana je platjano. Je-li jo platio Košar kod Schuberta (im deutschen liause) ? Izvolite Schubarta pitati, to ga uzinoliti neka mi one kod njega ostavše exemplare dobro čuva, dok ja d odjem u Gradac sta ée biti, ako Bog dado ! rnčsoca listopada. Nezamerito sto Vas tako uzne-mirujoni naručenjami. Nu sila.Boga nemoli, kao sto so kaže. Pozdravljajuci i Vas kao i ostalu brat ju domorodce Vaš iskreni prijatelj Stanko Vraz. Moj naslov iliti adres : An Stanko Vraz. Abzugeben in der Citaonica ilirska beim Hr. Advokaten Vèk. Babukió in A gram. 47. U PocetrtlcH d. 15. srpnja 1841. Draga posestrimo ! l'isao sam Ti bio poslednji list iz Slovenske Bistrice čemu je več prošlo više dvS nedelje dan ah. Ti ga jamačno več u rukuh imadoš, a odgovor ? — to je bas ono pitanje, na k oj e odgovoriti ne-možeš. Nemožete se sada, krasne Bistričanke izpričati, da neznadete, kuda i kamo s odgovorom ? — Nu neču se više prepirati s Vama, jerbo čitam u Vaših glavah, zašto mi nista nešaljete : Vibi murna rade, da ja glavom dodjem u Bistricu po odgovor i ostalo. Nisain-li pogodio? — Nu iz toga neée biti ništa : a zašto neée ? Zato, što ja nimam vrčmena praznovati iraztrèsivati mojih mislih. Rep od „gl as ali iz dubra ve Žero vinske“ nijc još gotov, to je uzrok zašto ja polag moje najbolje volje i želje nedodjem u Zagreb, gdč nebi mogo raditi nista porad samega izpitkivanja i pripovedovanja : šta i kako ? Mndroj glavi dosti jedno oko, kaže poslovica, nu ja opct želim, da Tebi kao i meni uvSk ostami dvojica na službn. — Mislim, da sam sc poslednji put s Tobom oprostio na Golidi (Choralpo) na mcdjašu Štajerskom i Koruškom. Da! Kako prevalih Golida i snidoh u dolina na iztočna strana goro slèdujuci romonede i srdito bi-strice stigoh do mala na medjas Štajerski, a time na medjaš Nèmacah i Slovénacah. Srce mi opet poče silnic igrati, kad se s prvim sastah Slovencem, koji krépko Slovenski govoraše sa svimi tvrdimi 1 kao Poljak. Nu skoro bade moja radost uništena, jerbo kad počeli njegova sina upitkivati naški, odgovori mi otac, da sin ništa nerazumi slovenski, nego samo nčmački, a zašto ne? zapitah. Jerbo mu je majka Nemica. Ah zavapih tužno : O ném-štino daleka ti kuca ! s tom žalostju zabavljen stigoh u prvu župu s v. Jakova u S u b o t i. Narod me gledaše, kao kakvo čudo, koje još vede uzbude, kad š njimi stadoh naški govoriti. Stupivši u najbolju oštariu, najdoh u dimnici sakupljen narod kod vina pijudi i nesramne nèmaèke pesine pèvajuéi ; na toliko je ovdé prodrla nemačka civilizacia. Kad jih stadoh izpitkivati za slovenske, neznadoše izvan nekoliko komadnih komadah, koje sam ved bio čuo na Koruškoj i bolje, ništa pèvati. Od pésamah prolazih na običaje, koje stadoli u svoj porte fen il le bilèziti. Jedan od tih čovškah pristupi pitajuó : Bos schraibcn ? A ja odgovorih : Eto v uješ i vidiš, šta pišem. — A on: Ber hot ghassen? A ja : To je meni tako na um došlo pisati. Poslé dugogprepiranja on ktiaše, da menizabrani bilčžiti. A kad ja nista manje stadoh nastojati u svome delu, on otide. — Malo posle toga sjednim čovč-lcom važna liea opet u sobi, koj stupi uprčd me pitajuči: Hoben san Pos ? Akad odgovorih, da imadem. A on ga zalete od mene, to mu ga dadoli buduci me uvèravahu ostali, da je on selskisudac. A tomu nebiaše konae, nego moj paseport, koj je latinski pisan, dodje putem, tja do župnika, j erb o o naj pitalac litio je oceš nečeš od mene imatiuhodu. A ta tragikomedia dade mi priliku upoznati se s gosp. župnikom Breznikom, čovčkom uljudnim i domorodnim, koj me je veoma ljubczljivo primio i podvorio. Sutradan se oprostili s ovim narodnjim Sodomom, gdé sc Bog psuje, zašto ljudi več mole nčmački, a to tako, da višeputah možcbiti isti Bog neče moči razabrati što taj puk oče ; — oprostili se moleči: „Bože, tvorče odjezikah! izbavi nas od tudje civilizacie!“ Gr. župnik dosta dugačak me je još put spremio, zaklinjajuči me da mu pišem iz Zagreba, kako sam putovao i što imade nova. Od Su bo te se ide sve niže preko brdah u jedmi dolimi, po k oj oj bistri bistrica Festenica. Tu imade vodenica do vodenice, gde se daske pile. Narod je pomčšan. Imade nčmačkih i slovenskih kučah. Nu sve više čezne ovdé slovenština, tako da se sada u crkvi tek svake šeste nedèlje slovenski propo- veda, gdé se prie 50 godinah tek svake šeste nedšlje nčmački prepovedalo. Krivnja ta stoji na ženskih glavah, jerho u koju se slov. kuču udade N črnica, to dvoji blagoslov unese naime gušu (Kropf) 1 nčmački jezik, tako da dčca njezina samo materinski (u pravom smislu) jezik govore. Nu necu Te više s ovimi gušanci zabavljati. Oko podné stigoh na Motu (Hohenmauthen), gdč naručili obed. Tu mi pade na um, da mora imati u bližini jednoga glasovitoga gornjoilirskoga literata, koj takodjer našu Danicu marivo čita, i s k oj im se g. 1836. u Zagrebu upoznadoh. Zapitavši kako se zove ono mčsto gdč stoji dekan Slomšek, te jest li po-dalcko odtuda? A tu mi odgovoriše, da g. dekan Slomšek stoji u V o z e n i c a h (Saldenhofen) četvrt satah odtuda preko Drave. Odvlih se odmah posle obeda preko Dravo u Vozenice, gdč jošter sa svojimi kapolani kod stola bijaše. Poslč tolikih godinah i tolike proméne obraza, kao što on kazaše, jedva da me upoznade — a to po glasu. Svršivši obično pozdravljanje i pitanje, dojde g. dekan odmah u Zagreb, te mi je opet punom v atro m po-novio prašni več kod mene kip one večere, koju je on u narodnjoj kavani medju domorodci sproveo. Pripovčdio mije takojer, daje onda oddčlivši iz Zagreba put Varaždina namčrio takojer posčtit putem Mariu Bistričku, nu nek oj ga je zlo ban seljaniu zaveo tja u Božakovinu, te se moradoše oprostiti u duhu čudotvornom maj kom. — Za što prie viditi Hrvatsku d igo h se odtuda opet posle dva sata. ,a mu kažite, neka za me čuva od drugog izdanja njegovog N a v o d o p i s a 20 exx. Ako mi nemože poslati knjige, neka mi barem pošlje mapu. .Ja sam se obavčstio, da odkako je izašla Kolarova knjiga: „Heber die Wechselseitigkeit“ neima ni-jednc knjige, koja bi tako silno delovala na svaku vrstu naroda, nego Safarikova mapa Slav. naro-dah. Kako sam sa sobom donio amo jedan komad, malo da ga neraznesoše ovdčšnji domorodci i ne-domorodci. Sve so čudi i dosta načuditi nemože nad veličinom Slav. naroda. Mapa ova činit če kod nas više domorodacali nego što jih naša čitava literatura učinit no mogašc. Hvala Safariku na tom čarobnem daru. — Naš Se 1 j an dogotovio jo svoj zemljepis ilirskih pokrajinah, koj se več tiska. K tonni delu pridao je takoj er kraj obraz, kojega je poslao prie nekoliko danahuBeč, da setamo tiska. Nuja dvojim, da če dopustit cenzura, ako stvar razumi. To če dòlo takojer mnogo koristit kod nas. Sad još čekarno Gr. dogodovštinu. Obečana nam je več davno, nu ja još sve dvojim da ju nočemo do-skora vidčti na bčlom svčtu, jerbo poznam svoje ljudi. Rečnik je hvala Bogu izišao. Poslat ču ga g. Š. sa ostalimi knjigami odmah, kako se povratim opet u Zagreb (15. t. in.). Kad bildete mi ili Vi ili g. Š. kakove češke knjige pošiljali, to Vas molim, priložite takojer napeve do Vaših pčsamah, kojih ovdčnikako dobiti nemogu. Nu molim Vas, da mi je zaračunate, buduč da znam da jih Vi kupiti morate. 6ujem, da je več kralj, komisar stigo u Zagreb, za potražiti uzrok nereda kod poslčdnje re- štnuracie. Istinti, da taj korak dvora nebaca trake milosti na našu stvar, nu nemojto so zabrinuti po-rad toga. Ja sc tvrdo pouzdam u Boga, koj nas jo dosad pomagao , te nas ni sada ostaviti nodo. Ostajte s Bogom ! Vaš iskreni i istilliti prijatelj St. Vraz. 65. Muršecu, Zagreb d. 19. listopada 1842. Dragi prijatelju. Prošo je dan veliki zvan! Inštalaoia banova srčtno sc je dovršila. DanaS okò pol dana izprati li smo slavnoga Alberta N u g o n t a sa njegovimi slobodnjaci pnt Karlovca kao i golemc junake Topo-lovacke. Da ste vidili tu naše domorodce, kako su jih na kočijah i na konjih slavno sprovadjali, kako su jim crvene dolame po plečih titrale, sokolova su se perja na crvenimi, srebrom ili bčlim krznom obrabljenimi kapami vijala, kako su pod njimi brzonogi konji igrali, brate, to Vam se izkazati nemože, a kamo li da Vam sve izpišem. Osobita pozornost i uzhitjenje prouzrokovaše dva brata grofa N u g e n t a (Albert u šerežanskoj odéci na hržucem arapskom hengiru [ždrebcu] kao vojvoda slobodnjakah — junak rodjen, à Gilbert éovék mlad kao sivi soko u prekrasnoj bšloervenoj odéci, koju se eovčk nagledati nemože kamo li da ju opiše, na arapskom zelenku kao državni barja-ktar). .Tednom réfju : bilo je sve onako krasno, da se je èovelt • čudio i samo gledao. Isti nazočni Magiari osupnjeni su te neznajn šta da kažu. Sinoó je bila velika Imklada od šeststo bakaljah. Danas je obi d kod bana. Baš vicu : Živio ! kod stola, da se sve piae sv. Marka ori. Medju govornici se najviše od li k o vaše naš biskup Ju raj Haulik. To Vam je osobita bistra glava i dobro srce (škoda da je za njegov stališ prem mehko). Priporočan je banu naSu narodnost, tužeči so na zloglasitelje Ervatah, koj potvaraju taj junaški i zakonu i kralju uvšk i svagda včran narod Bog zna kojih ne zločinstvah. Živio ! živio ! živio ! I biskup diakovački bio je ovdč — naš òovék. — Ostalo saznat cete iz no-vinah. Srèéa je najveca ta, da pri toj prilici, gdč je bilo po hiljade i hiljado kojekakvih i svako-jakih Ijndili u našem gradu, opet sc nije nista uk ral o, niti je bilo krvave glave izvan osudjenoga vola glave, koj se pri toj prilici zatuči i na piaeu čitav izpeói običava. To je kod nas, gdč neima (tako rèkué) nikakve policie. Jeste li p rimili 50 exx. prve knjige Kola? Poslao sam Vam ga po ovdčšnjem špediteuru g. Leutzendorfu. Drugu 6u Vas poslati na početku dojducega mčseca. Molim Vas, da mi onda od-mah pošljete i novce za obodvè. Pecunia nervus re rum gerendarum. Tako i gerentia našeg Kola zavisi od novacah. Ako novci ne budu stizali uredno, morat če i Kolo prestat izlaziti. Vaš Statiko. NB. U Vašoj Gradackoj čitaonici (Leseverein) morate svakako gledati, da si nabavite zagrebačke n 6 m a <■ k e 11 ovine. Verujte mi da su te novine, koje gledeč na novosti i zanimivosti u Austrii iz-medju svojih nem. kollegicah prilike neimaju. Oso-bito možete iz njih poznavati razprti izmedju Magi arah i Ilirah. — Ovdč se je sada kojekakvih opet dosétakah o inštalacii porodilo. Stanoviti Magjaron Muki Erdödy (grof) i velikega župana namčstnik u Varaždinu jašio je takojor na susret banu, nu konj ga dvaput sbaci. Tomu su sc mnogi čudili, kako ga može vlastiti konj bacati. Na to odgovori domo-rodan neki šalivdžia: „Tojo sasvim naravski, jerbo je poznato, da konj magarea ne nosi.“ — Kasina (magjaronski institut) bio je u večer razsvetljenja šilom zelenih drvah (kao na tčlovo) osobito oko ulaza (vratah) zastavljen a na ta drva po gdčkoja lampica namještjena. 1 tomu su se ljudi čudili, sta ta drva znamenuju. Nu gorirečeni šalivae (Ha-vliček) najde i tomu tumača, kazajuči, da kasa-liiste time oče da očituju svoju sklonost za Bakon-skoin šumom (u Saladskoj varmedji). Rečena je šuma razvikana odavna, da je puna magjarskih pustahijah i kojekakvih lupežah. — Vi ste mi pisali za da Vam pošljem dva lexika. Dobit čete jih s II. knj. Kola. Š bogom! St. Vraz. Jošt nešto ! Oče-li tko kod Vas kupiti Šafa-rikova narodopisa II. izdanje. Šafarik mi ga je poslao 20 exx., pa sad neznarn kuda kamo š njime. Sastavak u nov. Allgemeine Zeitung „Neu-illyrische Literatur“ po svoj je prilici od njega. St. Vraz. Draga Dragoilo ! Uprav sada primio sam Tvoj list, kojega sam ved na brzo i pročitao. Kad éu ga poslè 1 pozorno proučiti, učiuit ču sve ono sto Ti želiš, u koliko če nam biti moguče da se učini. — Kako sam stigo s Bistrice u Zagreb, izpratio sam Tvoje stvari o d mali k Tončeku, kojega nenalazih kod kuče, nego stvari hočeš nečeš u moj stanak sprtih. Posle mi na um pade, da je valjda kod Gaja, u čem se nisam prevario. Pri toj prilivi mi je Tvoja Gabrielica dala list, moleči me, da ga k Tebi pošljem, a evo ga. Lutra dan je Tonček svoga Pansu po Tvoju prtljaga poslao. Sta je dalje bilo od nje, neznani. — I s Babukičein govori» sam o Vašem društvu; Draškovičevoj siici, nu on mi kaže, da bez Vašega ukaza ncmože nista početi. Valjda če sc sada uslèd toga lista ipak sklonuti. Kukuljevič je sada u Mlčtcih. Ja sam s Babukičein govorio po rad Gun-duličevog i Gjorgjičevog kipa. On mi je kazao, da Vam Vaše novce, sto ste potrošili bas na ona dva kipa družtvo Matice povratiti može, ako očete. Nu Vi po svoj prilici nočete. Propalo je propalo. Niti sam ja toga mnenja, da tražite povratak onoga, što ste (makar i proti Vašoj volji) poklonili. Nu što se tiče tiskanja ili rezanja ovili dviuh slikah, na to Vi niste ništa dušni da trošite; pa bi bile lude, da se nudite. Babukič je baš jučer dao pisati u Beč poradi Gunduličeve slike. Pri toni sam umolio g. Malina (mladjeg), da neka i glede Draškovičeve slike propita, koliko bi oko jedne priliko tisak na kamemistao. Evo ovoliko o Vašem i Tvojem poslu. Sad da ti kažem sta mi ovdè radimo. U čitaonici su gotovo svaki večer večanja o našem sadašnjem kukavnom političnem stanju. Ja mrzim na takove dangubne razgovore, gdč se o onom istom sad ovo sad ono govori, sad uzhitjenjem vara, sad hrusti, sad sdvojava, a r6čju oko jedne prilike onako včča kao što su u basni večali miševi kako 6e so čuvati 1 obraniti od mačka, i zaključili da se mu ima zvončao oko vrata privezati. Ima i tu mudriaša, koji predlažu i zaključuju mudro ; mi neima tog junaka k oj bi te zvonce o vrat našemu političkomu mačku vezao. Onaj večer kad sam stigo u Zagreb, odmah sam išo poslč zlo ovrŠenoga tvoga posla u Citaonicu, da vidim šta tu ima novoga u novinah. Tu slučajno nalazim čestidostojne patres conscriptos, kako se vččaju o našoj politivi i sdvojavaju. G. im kaže, za ublažiti i utSšiti ili : Ta smo mi sve učinili, što smo mogli, da i u stvari smo se puštali, k oj e nas neidu, nu sadje skrajno vrčme limoliti za naš konsilium i poslati u toj stvari deputaciu u Beč.“ — Tu je jednom Gr. istimi izpovčdio, i pri-znao šta je uz rok svega zla. Bože daj da bi šta koristilo. (Sta je Mlinarič pripovédao, da su mu sanduke pregleda vali, nepotvrdjuje se). Medjutim dok je G. u senatu, naš Tonček kod žene obnaša čast Haduma ili tobože kapidži-paše. E ti češ kazat: „Nur keine Anzüglichkeiten.“ E oprosti mi, draga moja ! moja se je narav u naših sadašnjih okolnostih tako izopačila, da pri nekojih čudnih stvarih nemogu ino, nego da se smejem, i to je (sudim) najbolji dobitnic, sto ga čovčk kod sta-novitih stvarih steci može ; jerbo tko so smèje, neima vržmena, da se plače. Bog éo dati te de bolje biti. Moga predragoga Vukotinovida neima ovdd. Rakovac tiska kod Supana II. izdanje svoje pčsma-riee, pušed si nad gospodarskim listom glavu lomi, i kad izlazi sablja nosi, da si stekle i nestekle pse s nogah goni. Užarevid paši, slavonske srčike jede i n ovine piše. Ja za sada spavam, pašim, jedem i blata zagrebačka gazim i ( zbiija) a sobi sc smr-zavam, jerbo mi Šandor ponadjenih divah još posino nije. — Danas da iti k (laja da si srce olah-kotim i poslednji mn dag od 4 kor. 50 kr. i/.platini. Prva knjiga K o 1 a sasvim jo platjena, od II. 50 fr. Više se još novaoah steklo nije. — III. knjige dao nam jo poročiti po kak to ra, da ja nodo tiskati ; na danas me jo opet pitno faktor, nedemo-li i III. met-nat opet kod njih pod stampa, čno je naime da se sa Sapanom dogovaramo, pa je vidio da mi svakako nameravamo nadalje ga izdavati, ili da nismo skloni, da viso piatirne, nego-li za prva i draga. Natantor tempora ot nos mata m a r i n i 11 i s. Zbiija ! Zaboravio sam, da imam čest sa gospojom se razgovarat. Neka ti latinizme protamači. Na nipošto nodaj citat mojih tiradah g. opata, kojema se klanjam i nštim ina dngo-vščan život. Panova i Popova još neima i Bog »na ode-li dodi zaista k nam zimovati. Ako ih Bog donose, onda da po svoj prilici im at sreda, da opet draga Bistrica vidim. — Ni kako so nemoga pri- viknut na ovdčšnju žensku družim. Drugi večer bio sam kod Dr. Kricgera kao obično. Nu izvan Jozefina (Dr. Rakovca) sve se mi je Činilo tako protinaravski, prisiljeno i prenavljano, da sam za pol sata zločudan opet kuéu ostavio. A odposlč me nije bilo ondč. Nek jih voda nosi te varoške marionette ! O da sam tiča lastavica, Mah bi jadan odletio... Ho ho ho! Lachen Sie nicht gnädige Frau ! Ja imam tu slabost da rado onda ostanem i ostati želim, gde neima preklete etiquette. Darum kcenc Feend-sehaft. Apropós ! povratimo se opet k prozi. Ostavio sam na Bistrici jedne zamazane čarape. Daj mi je oprati i poslati. Nebi rado, da se zametnu ; prvo Sto su od Tebe ; drugo sto sam poeta. Pozdravljam čitavu Bistricu malo i velik», staru i mladu, mužku i žensku. Sad sam sve iz-b roj io i papir nadrljao. — Adieu, adieu ' Tvoj včrni pobratim St. Vraz. 67. E r b e n u (?) Zagreb d. 3. prosinca g. 1842. Dragi prijatelju ! Vaš dragi list poslednji pri mio sam i p o sla o Vam o vib danah po diležansu zeljene knjige. Danic» od g. 1837., 1838., 1839. i 1841. za sada Vam nišam mogo poslati, buduci bas Graja u to doba ovdi nebiaše. Tako isto i Pčsmaricu i Sedim sino v. Prvo izdanje Pesmarice razgrabljeno jo več davno, a drugo još nije izpod tiskala izašlo. Sto so tiče naših sedim sinov, a ja bi Vam mogo o njih unciniti opet čitavu onoliku pč-smu, što ju je načinio g. Žemlja ... rččju : g. Ž. se je pomamio porad toga, što se mu je na naslovu metnulo : povéstuversih in sloveča elegija mèsto njegovega: povést u verzih z s 1 o v èčo elegijo itd... pa delo ni htio za svoje da priznade niti da štampu plati, nego je pisao na o vaj cenzurat, da konfiscira delce. A evo zašto Vašoj želji ugoditi nemogu ! Od Slovara poslat óu Vam ostalo doskora, ako Vam hude drago. Ja se za sada nišam Bog i Bogmo usudio, jorbo to delo ovde nezadovoljava ni glede savršenosti, ni glede cene, nadkojom se občinstvo vrlo tuži. Uzrok toga jo istina to, što ovdo još silno vlada onaj šarlatan-ski duh, koj žicu nadanja napinje odviše obeča-vajuči zlatne gradove, pa na poslčdku izadje siro-tinja na dan. Tako je hilo i kod lexika. To je bolest - maternica, koja se je izza Drave i Mure k nam dotepla i koje tragovi tako se težko dadu iztrebiti. Dana 16. prosinca. Nèkoji su me poslovi smetali, te sam bio primoran prekinut ovaj list, koj ega Vam evo tek danas dovršujem. S našim Kolom imademo mnogovrstne zaprške, porad toga nemože ni češtje izi-lazit. Glavna zapreka jest naše sadašnje stanje, gdč su oči sviuh okrenute na političku razpru, koja se je porodila izmedju Horvatah i Magjarah i koja po nastajanju nčkolicine od domačih smutljivih zlikovacah letos u visok plamen uzbukne. Pored toga imamo se boriti s kojekakvimi intrigami i kabalami, lcoje se sa skuta jednog proslavljenog našinca med ju prostodušne štioce siju pod izlikom, kao da naše Kolo namerava nčkakvu neslogu sijati i slavu drugih podkapati. Kakov ima to upliv na naše občinstvo, to bi samo onda dobro razsuditi mogli, da znate, kolika je naša prostota. O to m se obavestiti mo žete tim, što m 6 sto 600 predplatni-kah, koje imadiaše 1. knjiga, II. težkem mukom tek do 200 steče. Sad smo sastavili 111. knjig», koja če za ko j dan pod tiskalo dodi. U toj knjiži ima i Vaš članak 0 českoj literaturi. Istina da če tek oko veijače t. g. iziči nu sta je dobro cita se, makar i malo do-cnie došlo. Zašto Vam Danice, sedim sinov, pesmarice i slovara podpunim brojem nišam poslao, o toin sam Vam več govorio. Vozarevideva golubica nedolitje k nama. Osmanida so je tek prie nekoliko danah počela plagati, pa de težko zimus bèli svčt ugledati (možebit kako m. ožujka ili travnja). Izvan onih književnih ilirskih novinah, koje ste našli u II. knjiži Kola , i koje ste*razabrali iz ovog lista, ne znam što bi Vam javio od velike znamenitosti. U Oseku je izdao g. Topalovid sbirlcu svojih pdsamali podpuno smešnim staroukusnim imenom : Odziv rodoljubnog srdca iliti 16° str. 132. Polji dio tih pčsamah ditali sto u Danici. Ostalo su same prigodne pesine. Ovili danah izašlo je iz tiskarne g. D ra. Gaja : Butu ri ca (kitica) 1 g r o k a z a h ilirskega k a z a 1 i š t a iz n č- m a č k o g a prevedenih po D. Galcu. 16° str. 138. Knjižica ova donosi tri Kocebuove Salive igre s malimi premenami. Provoditelj (g. I). Gralac drugače kao pšsnik pun nade iz Danice poznat) vrlo je mlad od godinah i jezika ; zato i ima njegov prevod još mnoge germanizme. Puno važnie delo jest : Z e m 1 j o - d r ž a v n i (statistični) opis europejskih pokrajinah od Jaóima Pavletiča, koj če do koj dan izpod tiskala iziči. Druga strana Seljanovoga zemljepisa (tursko-ilirske pokrajine) zabranjena je od srčdišnoga pe-štanskoga cenzurata. Talco isto ovdešnja je cenzura zabranila K r e m p 1 o v u dogodovštinu Staje r a. Tvrdoglavi Zupan tiska E s o p o v e Fabule od Kr is tj a n o vi c ha za porabil starovčracah, kojihsve manje biva. Sad je kod nas opetsve veselo. U ponedeljak soirče kod biskupa, koj jo naše gore list; u s rè du soirée u kasinu za Magjarone, za nas pravoslavne kod grofa Janka Draškoviča ; u petak kod bana za oboje vere ljudi. — Sada oče domorodci da podignu ovdS za se kasino pod imenom: Narodna dv.orana. Več ima oko 200 podpisnikah. Govori se takodjer, da ée se do godimi danah početi graditi na glavnem ovdčšnjem piacu: Narodni dom. Mèsto je kupljeno, kao i što su več dve strano troska za zgradju 40.000 fr. sastavljene. Bog Vam dao zdravijo ! Vaš iskreni Stanko Vraz. 68. Muršecu. Zagreb g. 1842. 28. pros. Dragi prijatelju ! Prie nekoliko nedeljah poslao sam Vam po g. Dru. KoČevaru iz Početrtlca 55 kom. II. knjige Kola, zaje dno s nekoliko komadah drugih novih ilirskih knjigah, k oj e óete nadi zabilježene na pri-klopljenoj ceduljiei. Molim Vas razprodajte jih kad prve, pa mi pošljite što prie novce. Poslat du Vam opet za nekoliko danah balicu drugih novih n. pr. Seljanovog zemljepisa 1. dio, dvč nomadke brošure : Wirren und Zerwürfnisse in Ungarn, Sprachenkampf in Siebenbürgen i t. d. Ako bilde k temu priklopljena druga balica za Lipsko, a Vi ju (onu balieu) izvolite predati g. D a m i a n u et Sorg n, da ju pošlje s remitonti u Lipsko. Sta ima kod Vas novoga? Mi Livorno ovdd u včko-vččnoj borbi naše narodnosti sa magjaromanijom, nu dosad, hvala Bogu, još dobro. Što se tiče budud-nosti, mi se pouzdajemo u prevodnost Boga i dvora iu zakonitost naših duševnih nastojanjah. Da Bogme te pri tom nespavarno na mehkih pavuljicah ; nu tke odo da si s agra di staljnu i jaku kudu, taj treba da noštedi žuljevah i težkog znoja. — Približuju se poklade, to nam daje priliku, da po večerih zaboravljamo brige danali. Svakoga ponedeljka su s o i r e i kod preuzvišenog našeg biskupa, k oj je naše gore list, a po petkih kod novoga bana, gdč se sastaju gospoda ugledna Zagreba grada bez razliko narodnega veroizpovedanja. Svake srčde je s o i re c kod našeg starešine presv. grofa Janka Draškoviča, gdč sc samo mi domorodci sastajemo. Medju-tim sastajemo se i kod druge domorodne gospode na prijateljski razgovor, gdč se nista ne-pije nego filindža čaja (Holländer Theo) i cigari pnše. To je naš sadašnji družbeni život. Sto sc tiče knjiženstva, to čete vi veči dio imat pred očima. TJ tisku sc nalazi: Državni zemljepis Europe od .Taéima Pavletiča, IT. dio Kukuljevičevih različitih dčlah, 11. iz dan j 6 Rakovčeve Pesni a r i e e i 111. knjiga K o la. K r e m piova do-godovština neče se stampati, j erb o nijo ovdešnju cenzuru prošla. Težko to če ju igde proci iz van u Lipsku. Meni je puno žao ! Nu šta čemo, trčba da sc sklonimo u težke okoljnosti. Madžari sve sile napinju, dapogazo mladi cvčt naše literature upr-lcos tome sto kažu, da oni neprčtje literaturo. Pora d toga je i ovdčšnja cenzura tako stroga jerbo stoji pod strelami Peštanske. Bog če dati te če bolje biti. — Druge novine saznali ste iz novinah i Danice. A sad mi Vi pišite, šta ima kod Vas novega ? .Jeli Pobič postao dekan u Optuju? Je-li Murkova slovnica jedanred i zašla na svetlo? Ja sve čekani te čekani, da se k oj mladič u Štajeru (našem slovenskem) porodi i pojavi s dobrim perom i na-punjen domorodnega duha ; nu sve zaludo ! Kažite za ime Boga ima-li koga? Šta je od Macuna? Šta od Modrinjaka, Dominkuša i ostalih mladjih ? Smčmo li se čemu nadati? Šta, za Boga radi Caf? Več če biti doskora godina danah, što nimam od njega ni traga ni glasa. — I od Miklošiča nečujc se ništa. čuo sam od mnogih našinacali, što su došli iz Beča, te kažu da se je s Kopitarem srepio kao Orestes i Pylades t. j. složan i jednodušan — neprijatelj ilirštine. Šteta za toliku glavu ! I opet se kod njega uzistinjuju one rčči : I najbolja glava bez dobrega srca nevalja. — Jeste-li Vi poznati sa Dominkušem (Sekavskim) ? Šta radi ? Je-li mu kuča zdrava ? óerce su mu na udaju, je-li koju več udao ? Ovde ima mnogo prekrasnih mladih plemičah dobrih momakah ; ali neima novacah. I ovdčšnje su dèyojke lepe i mlade, ali neima novacah, pa tako ostane sve neoženjono i neudato. Žalost! U knjigarni „Dam i a n et Sorge“ imam nekoliko ilirskih knjigah ponajviše narodnih pesameli. Pitajte ga, je li šta prodao ? Ja sam lanske jeseni kod njega uzeo francezkoga Moliéra II. torna à 3 fr. i svezak Lužičko srbskih narodnih pésamah à 1 fr. 30 kr.*) To daklö čini : 4 fr. 30 kr. — — Ja se nadam da je od mojih knjigah barem za toliko razprodao. — Sta mislite : ja nameravam II. knjigu Narodnih p S s a m a h i t. d., koja je več gotova na svčtlo izdati. Bi li se po Stajeru našlo 100 predplatnikali. Cena bi bila knjige jake kao I. ; 1 fr. srebra. Novci bi ostali kod Vas, dok nebi izašla. Bi li se kod Vas moglo sestaviti s velikim trudom toliko kupaeah ? To bi trébao. Izvolite mi vrhu toga pisati što prie. Meni neizdane nar. pesni vrlo težko leže na plečih i na srcu. Bado bih izdati, ali od kuda novacah ? Za I. *) Ako nije a Vi piatite, što sam dužan, pa mi od-računajte. knj. su mnogi u Štajoru oboóali, da 6e ju uzeti. Ja sam poslč poslao komade, to jodva za polovinu dobio novce ; ' za ostalo nišam vidio ni novacah niti znam gde su knjige. To je Spisateljska nevolja. Bog Vam dao dobru novu mladu godinu ! Vaš iskreni Stanko Vraz. (59. M u ršecu, Molim Vas izvolite polag moguótva ove knjige razprodati, pak novce posle zajedno poslati kad Vam bude moguée. Osobito molim Vas za Pregled od Pavletiča, koj me je mollo, da mu dvadeset ko-madali razprodam. G. Pavletič, čovčkjošvrlo mlad i učen porod tih lčpih darovali svojih — vrlo je siromašan. Zato i ja gledam svako priliku, da koliko mogu njegovi proizvodi projdu, da čim brž e sto drugo pod štampu metnut može . . . Budite zdravi i sad rž ite u prijateljstvu svojega iskrenega prijatelja St. Vraza. U Zagrebu d. 1. travnja 1843. 70. Omilje d. 5. srprija 1843. Sivi moj sokole ! Dragi Ismaile ! *) Bit če tomu d. m. več čitava godina, sto sam primio u ruke tvoj posljcdnji list iz Poznanja. Tu *) Ne dovršen koncept pisma Sreznjevskomu. si mi narucio, da ti nepišem prvo nego dok mo ne-pozdraviš iz iste tvoje postojbine — Charkova. Ja sam izčekivao te željno izčekivao tvoj mi toli dragi glas, nu uzaludo. Sčver nam jo donio snega, rčke su zamrzlo, a od tebe ni glasa ni traga ; sneg okop-nio, gora zazelenila, slavulji zapèvali, nu moga Ukrainskog slavulja neima te neima. Sada ima srčd leta, krčsi su veé izgoreli, a tebe opet neima. Sta ču ja jadna tiča — sama i žalostna ? Za to nemogu ino nego da se odkritim kritina ovog lista k tebi i da so oglasim izpred tvoj ib pro z o rab. Nu oprosti, predragi moj ! Sto ti ne dolazim ni kao slavulj ni kao vesela seva, nego kao kukavica jedna, naričuči o tugi i žalosti mojoj. Danas je prvi dan moga samo-zatočenija. Srce mi kuca strašno i oče da mi se razpucaju grudi. Spominjaš još brate, gdč smo bili zajedno g. 1841 m. ožujka prvu večer posle našeg izlazka u Zagorje. Bili smo u plemenitom dvora. Gospodar kliče moj pobratim primio nas je slavonski. BazmSsti nas oko stola na divane. Ja sam sèdie uz posestrimu, a ti ljuljaše njezinu jedinku Gabrielu rajskog angjela na krilu, koj to izpitki-vaše : Jesi li Magjar ili Slavjan ? Ja sada sšdim na istim divanu — u istoj kuči. Nu neima ni pose-strime niti angjela Gabrielice. Oni stoje od ovuda prčko gore, gdé su nas sutradan toli lepo dočekali. Ti znaš kako sam ja uznosio i obožavao našu Dra-goilu kao sestra kao prvi amanet ženski moje duševne ljubavi. Znaš zajedno i to kako jo ona mene cenila. Nu djavao u prilici popovskoj uvuče se u taj raj i raztrže složna naša srca — otrovnim dahom jezuitskih svojih načelah. Danas je prvi dan moga samozatočenija. Ah moj brate, koliko je duša moja propalila ovili danah i koliko i dan danas pati i nosit ce ranu dok je živa ! Pa kad pomislim, da ne eni vise dolazit pred njezino lice, da se mi je izčupao amanet duše moje uzor moj ženskih kršpostih iz srca, to mi potoku suze niz lice. Ja sad ovde sedim kao nem, gledajué izpred sebe. Pobratim moj J. Čackovic i supruga dobra grofovna Ivana pitaju me za uzrok tuge moje. Nuja ne smim da odgovorim. (Ovdjo prostaje.) 71. Macunu. Zagreb g. 1843 m. srpnja d. 10. Dragi gospodine ! Oprostite mi, što Vam nišam odmah odgovori» na Vaš meni dragi list. Imadem kao učrednik Kola kojekakvih sitnih i vecih poslovali, koji mi nedopuštaju, da primljene liste pretresem i željam n njih izjavljenim odmah odgovorim, osobito kad se dčlo nalazi pod tiskom, što bas sada biva. l’uno žao mi je, što nemogu zahtčvanju Vašem odgovoriti glede Šafarikovog krajobraza. Istina poslao mi je Sa-farik 24 exx. rečenoga déla sa mapom umolivši me, da mu ih razprodam. No dčlo to tako se ovdč dopade, te več prve dane svi komadi razidu koje-kuda. Ja Vam dakle nemogu poslati ništa, nego Vam savštujem, da se vratite ili na istega g. »pisatelja , premda če težko i on biti pripravan raza-šiljati pojedine komade (osobito bez knjige), buduci to mnogo truda i neprilike stoji, a on poradi krat-koče vremena, koje je u njega vrlo slcupo i dragoceno, još i od nekoliko godinah zdravljena m ala k še. Naručite si daklo stvar lcroz Damian-et-Sorga, koj če to dobiti iz Prage lcroz knjigarnicu „Kronberger et Kiivnač“. Što so tiče Vašega opisa „Svatba u Štajeru“ biti če mi vrlo drago, ako mi ga pošljete kojoin prikladnem prilikom. Mi (istina) neprimamo u K o 1 o članakali u podnaréòju, nu ništa zato, stvar se može ovdč prevesti. Nu svakako Vas opominjam, da formuli! od pozivanja na svatbu onako verno ostavite rčč po rčč, kao što iztiče iz ustiuh pozivačah (po-zavčinah). To jo neobhodno potrčbno, jerbo spada u bitnost i značajnogt običaja. Hvale dostojan je trud Vaš, što sabirate narodne pžsme i običaje. I ja sam to isto činio, dok sam boravio medju našimi Slovenci, mogu reči, da sam mnogo dobra našao i mnogo sc naučio, što mi sada dobro dolazi. Verujte mi prijatelju ! nijedno narečje i razrččjo ulje tako siromašno, što so nebi mogao čovčk naučiti šta, ili koje čisto slavonsko zrno nači, koje bi kod naj bogatij ih granah zabadava trazio. Osobito činim Vas pozorna na pčsmc, koje so pčvaju kod stanovitih običajih i igrah n. p. kad se k o 1 e d u j e, na Gr j u r-gjev dan, kodkrésa, svatbo, krsta, pokopa, žetve itd. Da Bogmo to trčba da se pri tom opiše i isti običaj i zabilčži napčv (arie). Evo Vam široka polja za srce, glavu i ruke. U tu vrstu spada i simbolika i demonologija u užjem smislu, t. j. misli prastaro, koje ima narod o svčtu, zemlji, nebu i onom, što ima na nebu i zemlji, mnčnje o gromu, munji, tresku (strelah), o àugi (mavri), o zvezdah, rimskoj cesti itd., o stanovitih zvérih, tičali, zmijah, o bilju i travah raznih itd., što spada u nar. simboliku. O demonologiji : što misli narod 0 Rojenicah, morskih dčklicah, Torki ah, Preglavicah, Škratcu, Mraku, Kresnikih (vilenjakih), Ve-dežu, Mori, Trinogu itd. To s ve treba sada da skupljamo, dok jojoš ikoliko vremena. Izobraženost (prava i kriva) sve više ulazi u narod, i satira stari njegov narodni slovenski život i daje mu drugo lice, k oj e ga sve više udaljuje od svoje prvobitne naravi. Koliko nije več propalo od toga života u onih pokrajinah, koje medjaše sa tudjimi izobraženimi narodi, najpače s Nemci, kao što to s našimi Slovénci u Štajeru i Koruškoj biva ! i ostalo če doskoro propasti sasvim, ako se za dobra vremena nepobri-nemo, da to sačuvamo od propasti. Dužnost je naj-veča, kad je pogibelj najbliža. Mudroj glavi dosta jedno oko. Dalje i obširnie govoriti o tome, bilo bi prazan poso. Ja se od Vas mnogomu nadam u toj struci. Što se tiče jezika, u kojem ste mi pisali, to meje vrlo obradovalo, tim večma, što vidim, da kod nas još večina domorodaeah goji nadu te če se moči naše narččje na stupanj književnega podici. Tašto pouzdanje. Slovensko narččje neima baš ništa za se, što bi ga moglo do te slave pomoči. Slovenska grana ne ima ni historičke ni literarne prošlosti — dakle u tom nikakvoga temelja. I isti broj slovenski govorečih tako je malahan i opet u raz-rččja razkolen, da mu (makar ipolag najbolje srčče) 1 ista naravska mogučnost manjka uzdiči se. Slo- vßnacah neima mnogo préko 1 miliona. T gde ste vidili n dogodovštini narode tako slabe, koji bi književno bili procvali? Danah, Holandezah i I’or-tugezah ima svakoga do i preko 3 miliona a što su učinili n književnem svetli, i sve sto sn vladajudi narodi? Malo ili (bolje rekné) niš ta. A šta cemo mi kukavice Slovenci slabi i i po broju i uplivu? Tu neima drugoga izbora, nego li se složiti duševno (književno) sa jačimi bližnjimi granami, ili propasti ii tudjom elementu lcao vlastit i značajan narod. A gdč imamo opet bližnjega i srodniega elementa, nego li sto su južno-slavenske ostale grane osobito štokavska, koja je po broju, po dogodovštvenih uspomonah i književnih dragocenostih «tarlili i noviili jaka. Nas dakle dostoji, da sesložimo š njimi duševno, književno, da ili pod-pomažemo, i tom pomoéju i sami sebe izbavimo od propasti duševne i materialne, koja sledi du-ševnu. Ilirska idea naš je dakle temelj, na k oj ega trč-ba da donosimo naše gradivo — kamenje — narodne ostanke, da si sazidemo obci hram, u kojem óe naš duh proživiti u jakosti — sve bure vremena. A zašto ne bi mi pristali na taj posao, kad temelj stoji na našem zemljištu, te vidimo da sc stanje srčtno diže. Znajte Zagreb stoji na slovenskem zemljištu. Oko Zagreba govori prost puk čisto slovčnski. Samo višnja izobražena vrsta naroda govori ilirski, premda i prosti čovek razumi svoga gospodina i susčda varošana. Zemljište je dakle naše, neka bude i ta slava naša, da smo i zidari bili veóinom mi. Ja sam mnoge mlade ljude kod nas nagovarao, da se uče ilirski. Nèkoji su mi odgovarali, daje to težko, premda isti razumiše i govorile uemački i latinski, kao da su ti jezici srodnii s našim. Razširite polag moguénosti našit iden medju naše mlade ljude. Za njih je još vreme; za stare je pre-lcasno. Ali k tomu treba i glave i ljubavi, k oj a svaki trud nadvlada. — A Vama savetujem, napredujte na toj stazi. Venae če dodi. Ako Vam i nebude odmah sve pošlo za rukom, tražite utčhu u tom, ako stvar načinite danas bolje, nego što ste ju načinih jučer i prekjučer, iz čega čete suditi, da če opet sutra i prekosutra posao Vaš biti čistil, nogo što je bio danas. A što se Vašega kruha tiče u buduénosti, sudi m te če biti najbolje, da se krenete k profesuri, makar bilo i na gymnazii. Tu čete imati prosta dva m seca, u koja čete moči živčti sasvim za svojega naroda duševni naprčdak fa i dok ste u skoli možete mnogo koristiti domovini i narodu uzbudjajuči sinovo njozine, da se uče i da pritoku narodu svomu u njegovih nevoljah, od kojih su opet duševne liajgore). Kad dodjete u Zagreb, bit če mi drago, ako Vam u čem mogu služiti. Nu naprvo Vam kažem, da je u Hrvatskoj sada život mnogo skuplji nego u Gradcu, osobito za čovčka, k oj nije poznat. S Bogom ! Vaš prijatelj St. Vraz. NB. Nepropustite pozdraviti mi g. Muršeca, k oj ega vrlo željno izčekivam. Nobi-li Vi zajedno? Neka mi javi, u koje če toplice iti. Možebiti u Ro-gačko ? Da znadem vreme i ja bi tamo došo. Na Eogatičkih slatinah dana 4. kolovoza 1843. Dragi prijatelju ! Eto mene ovdč ! Gr. Dr. Eiedl kazao mi je, da ste Vi nameravali takodjer simo dodi, nu da ste saznali putem, da ovdčšnja slatina neugadja zdravlju Vasem. Bedast lččnik, koj Vam je to kazao, pa meni uzkratio veselje s Vašom se ljubeznoštju ovdč satat!, i šetajuc po prekrasnih ovdčšnjili liodnicah razgovoriti o mnogim te mnogim, sto meni vrlo na srd en leži. Nu kad su lečnici u put nama stali (Bog ili ubio sve izvan Kočevara !), sad da se porazgovorimo, kako da se sastanemo i gdč? Ja du još danas, si Jovi Pluenti placuerit! uPodčetrtak k Dru. Kočevara, pa du tu ostat sutra, a posutra (t. j. u nedčlju) vratit se opet amo na plus ako Bog da zajedno s Kočevarom. Ja se na-dam u Vaše prijateljstvo i u Boga (koj do dati da do spie list taj u ruke Vaše u dobar čas), te demo se u nedčlju večer v id it ovdč ; jerbo u poneddljak odu opet natrag u Početrtak i tu ostati do 12. ili 13 t. m. Dana 13. t. m. bit de u Krapini narodni teatar, kojega de predstavljat sami dobrovoljei, po-najviše dijaei Zagrebački. K tomu teatru it du i ja — ja. Dodjite dakle čim prie, da se razgovorimo i pogodimo nebi-li i Vi išli k tomu teatru, zašto lepše prilike nedo možebiti nilcad imati, vi diti ilirski nar. teatar. U Krapini dod de k toj prilici sva gospoda domorodna iz Zagorja možebiti i iz Optuja, i po svoj prilici i iz Zagreba. Iz Krapine vratit 6u se opet u Zagrel). Bakle dodjite, zaklinjem Vas živim Bogom i svetim Jozipom svetcem Vašim! Vas istilliti prijatelj Stanko Vraz. Ti. Muršecu. U Celju d. 12. kolovoza 1843. Dragi moj Josipe ! Pr. petak pisao sam Vam iz Bogatčkih Slatinah, objavivši Vam, da se ja onde nalazim i da Vas čekani ondč u nedélju. Nu badava ! Evo me sada ovdé s Dr. Kočevarem ! Banas još kronut demo u Skale (Skališ), a su tra u jutro oko 10 satih bit čemo opet ovd . Očemo-li prie obeda lcrenut od ovuda u Vlaške toplice (Tiifferbad), to jošte ne-znam. Za to Vas molim, dragi gospodino ! izvolite sutra ili prekosutra oko 9 satih s jutra biti ovdč pa nas tu čeka ti (u krčmi pod zvézdom „zum Stern“), dok mi dodjemo, ili (što ce nam biti tim dražje), ako sutra dodjete poči s namà ili za namà u Vlaške toplice. Vi čete (istina) kazati, zašto ja nedodjem u Novi dvor (Neuhaus), kad sam se več tako blizu primako. Ja Vam na to prosto odgovarani : Volio bi to uèiniti, nego da sutra vidim Noga, nu — ja nišam ovdč svoj čovčk, nego sam izza svoga druga kao ludo janje izza stare majke. Prilika nije moja nego Kočevareva, a Kočevar opet nije svoj, nega rob svoje službe, koja ga zove strogim glasom na mesto zvanja. — Za to Vas molimo (i ja i Dr.) da nam dodjete autra ili prckosutra (amo ili n Vlaške toplico) na sastanak, da so jedanred od sulca porazgovorimo. Imamo Vama toga više kazati nego što bi čovek za jedan dan mogo sbacati preko plota štono kažu naše babe. Bakle do sutra s Bogom, predraga moja dušo ! Vaš istiniti prijatelj St. Vraz. NB. Ako nemožete doči, a Vi izvolite odmah odpisati pod naslovom: „An Sr. Wohlgeboren Herrn Dr. Kočevar. Abzugeben beim Stern - Wirth zu Olili. 74 B a b u k i č u. Ludina d. 15. ožujlca 1844. Dragi Včkoslave ! Evo me sada pred Tvojima vratima. Vekoslave ! vek če ti biti slavno ime ako se danas nerazsrdiš na me. Ja o stavili Kolo u Zagrebu u porodu prožeče več i desnu i levu nogu (kolike su) iz utrobe materine ; a evo ti ima danas deseti danalc što sam pošo iz „slavnog grada, što državom hrabro vlada“ (vidi Zagonetku u 10. broju Zore D.), a evo ni taj čas neznam kako stoji taj porod letošnje moje i lanske brige. Zato se danas vratjam k tebi, znaduči da si ti jedina duša u našem arci-domo-rodnom gradu, koja se nalcca pera, kad treba prijatelju da se što objavi. A ja to molim evo slušaj šta ču ti kazati. Za prvo: propsuj ti zdravo (znaš na tvoj način t. j. liaš kako trčba) pro psuj (kažem ti) predragog našeg fotera, zašto da nije on dosad metnuo oglas Kola u novine (ja sam mu oglas bi otiduči ostavio 11 tiskarni kod Johna). Ako nije još metnuo, neka dragi moj io ter nozaboravi melanti gdč sc dobavljati može delo (kod Tebe i kod protokoli iste biskupskog Max. Mraka). Za drugo : javi mi, jest li veé tiskan Umschlag istog K o 1 a. Ako jo možebiti Dragutin Rakovao po rad smrti svog o tea odviše raztužen, to bi mi vrlo drago bilo da se pobrineš za korektura ili Ti ili foter s toni željom da pazite da bude Umschlag jednak (uniforme) sai. i 11. knjigom. Za tretje : izvoli mi objaviti, je-li gotova Iskra Havličkova? Ako je gotova, neka nam Havliček pošlje harem komad, da vidimo i natčšimo se. Kako stoji go spar Griin-dulič ? Ovdž me svuko pita <1(15 se ona tiča skita ( Zvekan :|<) Što obeéa, lani lòti Da 5e u svot izletčti (St. Vr. *) Mi došavši amo s tvrdom namérom, da 6emo svakdan raditi kao mravci i pčolo, sad ti samo pijemo, jedemo, igramo i vičemo kao vlaški s vat o vi. Pa šta češ da radiš u budini nego da ludujoš kao pomaman ? Ja si svaki večer u krevet legnem s tvrdom namčrom : Sutra češ u raniti pa poslovati *) Unicuique suum. **) Ti kao glasovit i prvi jozikokoreuodubao znadeš da rčč Ladina dolazi neposrčdstvono i prekini mitom srodstva od korena p r asta rog : „lud, Juda, ludo.“ do obéda. Tim usnem, prospavam se i dok još oöi tarem, sto ti ve6 donio vrag popa pred moj krevet, k oj ti jedva dočeka dok se obučem i odenem, te me vuče na polje, da š njim progazim blato Ludin-sko (koj poso on osobito ljubi). Kad se navratirno kuči, eto ti več okupio sudea nčkakav frumentarius velikog grada. Taj mili čovčk ima osobito lep način pripovčdanja, tako zanimiv, da se gotovo svaki dan i preko obeda pretegne. Po obedu sčdnemo za stol k whistu, koj je opet tako zanimiv da uztraje svaki dan do pod večer, a to porad toga, što g. frumentarius vrlo srdito, a g. sudac vrlo raztreseno igra. Tim se donosi čaj, a poslé čaja se puši i govori o svačem i o knjiženstvu i politici, dok sluga nedodje iz sobe pa kaže : „Naj izvoliju, juha je na stolu.“ Poslš večere ostave nas mili gostovi, a mi idemo opet n drugu sobu, da se izmedju sebe malo razkaraino, što danas nismo nista uradili za domovinu. Sudac si sčdne k stolu, obavi svoju službenu korrespondonciu, a ja sčdnem k drugome, da pregledam nekolike listovah nekojih starih mojih rukopisah. Sat posle stanem uzdišuči „Vanitas vanitatum“, s vtičem se ilcgnem u krevet sa juče-ranjom tvrdom ncmčrom; i sudac oprostiv se i ode u svoju sobu. Talco prolazi vreme ovdö. Nu to bi sc još sve podnosilo, da djavola drugog nebi bilo. Pozi vaju nas na ime sad ta mo sad amo : sad župnik domači, sad Jurinič župnik Osččki, sad opet u jedan ili drugi grad. A tu ti dodjemo baš iz kiše u mlaku. Mojslovčani same su ljute pijanice, koji nepiju vina porad toga da si ugase žedju, več da sačuvaju slavu starog običaja. Pij an j e daklc je kod njih nčkakav point d’ honneur, t. j. ako neločeš, uvrSdit češ ih ljuto. — Ti znaš kako ja mrzim na taj sgrčen stari običaj ; za to bi več danas bio opet u Zagrebu, da mi nije do Slavonije , od koje severni skut poljubit ču prviput d. n. Tu ču i tvoj pozdrav izničiti. — Ako ima kod tebe listah zame, pošlji mi ih. Piši mi takodjer u kratko, kako sto zbilja! Kako je Vaneaški? čuo sam da joj je bilo vrlo zlo. Bože sačuvaj, te bi nas i taj zemaljski angjco ostavio. S Bogom! Virna duša St. Vraz. 75. E r b e n u, Četrtak na Štajeru d. 1. travnja 1844. Dragi prijatelju ! Primio sam list Vaš od 24./4. i od 16./12. zajedno i svo stvari, što ste mi uza nje poslali. Iz toga uvidjate (žali Bože i ja uvidjam) da Vam ima tomu več najmanje godina danah, što Vam nišam pisao. Nu vi čete mi kao prijatelj od dobro duše oprostiti sve reči izpričanja kao i razgovor o svakoj no vini, koja se odonda ujavila na obzoru razvijanja narodne naše stvari u Hrvatskoj i Slavonii i t. d. nadajuč se da Vam je jedno več barem stranem poznate, a za drugo jamči mi Vaše prijateljstvo, koje noište od prijatelja poso iziskivajuči (da so služim homerovih rččih) gvozdone prsi i tri dana od pripovčdanja. Netrošimo dakle tim sladko i Jt k», dragocčno vrème, nego vratjajmo se na stvar, k oj a nam je sada najbliža. Dan prie mog odlazka iz Zagraba poslao sam za Vas na poštu najnoviih proizvodah naše književnosti, medju njimi i ono stvari što ste naročito iskali u posljednjem Vašem listu (broj i cčnu nači cete na koncu ovog lista). Stvari te adresirao sam polag izjavljene željo na g. W o c 1 a, nu što sc tiče naputka Vašeg, da stvari onako uredim na pošti, da bude ih g. W. dobio u kudu, o tom mi nije znao poštarski oficir, k oj obavlja i sprema prtljaga, ništa kazati, kako da se to učini, nego mi lcaza, da 6e g. W. onako dobiti svoj Zustellung, a drugčie kaže da se ni knezom ncpošilju onakve stvari u kuču. Vrlo mi je drago, što ste se opet vratili iz z a to če ni j a, iz ko n čin sibirskih u Z lata n Prag, za k oj im moja duša večina čezne, nego duša pobožnog čoveka za Rimom ili Jeruzalemom ; jerbo Zlatan Prag (tako Pragu zove naš prosti narod) od prve dobo mojih slav. sanjali slikao bi si u glavi kao točku, gdč so sastaje umčtnost severa i iztoka sa umétnostju juga i za-pada, gdč iz svake ulice, svake palače, k uče (da-pačo sa svakog kamena) govori dogodovština slavonska zlatnima ustama, i u ko jem bi u novo vrčme slavonska uzajemnost pratjena od čvrste učenosti podigla zlatan svoj prestol. A etomadno bi več i nčtko kazao u Včncu Vašem, da ču ja doči u slavnu Pragu, kao daje čitao u duši moj oj naj-vručiu želju njezinu *). Nu išla bi baba u Rim, da *) Ju ko nosponiinjam da bi bio kazao ikoimi da ču iči u Prag, pa lamo izdati na svet svojo pesine. ima, čim, a druga bi isla ii Beograd, da joj ima kad. Ja istilla namèfavam (si superi favebunt !) d. zirau dodi u Pragu, stom namerom da tamo izdadem barem dve knjige Nar. pčsamah južnih Slavenah iz raznih s tran ali skupljene počemši od Zile, Rezie i ostalih Mlčtačkih Slovinacah ]ia t.ja doli do 0megere, Vidina, Vi to La (Balkana) i gore do Budina, Bratislave i do pod bedano BeČke. Nu prie nego se spremim u Zlatan l'rag, tròba da zavirim u sola i gradove dolnjih Hirali, kojihjoš nisam vidio kod kudo ; i tu da nakupim gradiva harem za dve dalje knjige. To izdanje nameravam dovesti rio 10—12 knjigah (za to delo imam pčsamah iz samih gornjih Stranah za J do -1 debele knjige). Nu to je za sada (kako kažem) samo jos eigla osnova ili namera; hode li se uzistiniti, zavisi toliko od mene, koliko baš od broja predbrojnikah za prve dve knjige. Ja svakako sudini, da je došlo ved krajno vreme, te sejedau putizdadu narodne pesine sviuh slavonskih granali na jugu i s latinskimi pismeni ; a to s dva uzroka. Prvo sastat de se razno grane južnoslaven-ske u tom delu kao u jednom istom dvoru, čim de se naiaziti posino njihove u naravskom svom odelu tiskane jedna do druge, tim do se (tako rekud) još vedma jedna približit drugoj, i u njih se raditi živa želja, da se omiko i putem umštnogknjižonstva približe i sdruže. Drugi nemanji resultat podpunog izdanjanar. pčsamahbiobi spasonosniupliv, kojeg bi tiflcvo dčlo imalo i na pravae i duh umčtne književnosti a najpače poesie naše. Ja sudini, da je Hrvatska, navlastito Zagreb, ognjište, iz kojeg se razpršiva)u iskro izobraženosti narodne u razne grane i strane južnoslavenske, i da če slava ta i dostojanstvo Hrvatskoj ostati, ako Bog da, i u buduée, bareni ja (polag slaboga svoga poznanja) nevidim ni kod Srbaljah ni drugdè žive sile, koja bi Zagrebačkoj školi mogla slav n tu u pogibelj dovesti, a kamoli oteti ju. Kako Vam je poznato, Zagrebačka se je škola podigla na temelju stare dubrovačke. Nu pri toni cete opaziti, da je večina težakali , radeéih oko te sgrade, novo to stanje počela dizati u prilivi starinslcog onog vremena shodnoj ukusu i potrčbčinam istog vremena, mesto da je uzela gradiva starog obogativši ga sasvim iz naroda crpljenim, pa gradila u duhu i ukusu naroda i vrčmena sadašnjeg i potrèbcinah primernih narodu i vremenu. Taj se dubrovački duh sa ško-lasticismom onog vremena uvuko najpače u našu poesiu, i vlada tu dalje nego sto valja. I sada čim Matica namerava izdati dubrovčane, i tako im 0 tvoriti put u knjižnice od večine naših pisaocah 1 štiocah, razprostršt če se upliv još dalje i silnie našarat lice književnosti naše krupnim rumenilom onog vremena nenaravskog urešivanja. Za to ja su-dim, da če biti od velike koristi za zdrav napredak literature naše, ako se uz dubrovačke klasike iz-daju i narodne pčsme , k oj e če uliti u nju zdrav, čvrst živalj narodan, metnut na lice poesie naše rumen naravskog z d ra vij a (mèsto umčtnog rumenila), i tako upliv dubrovčanah spasonosnim načinom paralelisirat. Izvan toga tiska u Beču naš razboriti Bubrovčan Orsat Počič „Antologiju slo-vinsku“, dčlo nad kojim se ja radujem od srdca. N. To ma se o oglasio je narodne pčsme iz Bal- macie, sto mi ni j e baš osobito drago porad toga, sto mi mésa moje izdanje ; nu opet ne fali. Osobni interes valja da zamukne pred obdenitim. — U Trstu je izdao llija Rukavina Ljubaèki dvč knjige prevodda (!!!) igrokazah sa osobitim pravopisom, čudan éovék, Deus minorum gentium, pa se pusta u stvari, koje idu samo Jupitre. Ostalo poznate Vam je iz Kola. Eto Vam uzroka, zašto se ja sada sbiljno spremam na izdanje nar. pčsamah. Zato du po svoj prilici položit uredjivanje Kola, baroni za sada nenamčravam viže nositi glavne brige na ledjah mojih, izvan za IV. knjigu, od koje su Slanci vedi-nom vod skupljeni. — Ja du dakle svakako dodi u Pragu, a ono porad izdanja nar. pésamah (inože-biti te porad toga nede ni izvéstitelj Vènca ostati u laži). Sad dete Vi mene pitati, zažto da ja natiskam stvarih svojih u Zagrebu ? I u tom imam uzroka ; jerbo mi je ovde ved dotužio život, sto porad cenzora, k oj je gori od Omara, a drugo porad tiskara, kojije gori od Verresa. Kako sam saznao censura je kod Vas mnogo slobodnija gleded na naše stvari, i tiskarina mnogo conia, nego kod našeg G. *). A kada još premislim, koliko bi se mogo naučiti u družtvu Pražkih učenih, pa zašto da onda nebi došo u Vaš slavni grad barem za nčkoliko mčsecih. *) Mi ya j oda u tabak od Kola 700 iztisukah piatiamo 18 for. sr. i to još odmah, jerbo drugčč mora se platjati i kamata (0%) od glavnice, koliko je dovè k dtižan tiskarine. Pod Četrtkom ( W. Landsberg) d. 16. travnja. Od 1. dana t. m. pa do sada svo je bilo živo u dvoru mog strica, kod k oj ega sad stojim na odmoru, a porod toga i vrlo nemirno. Došo je moj stričid iz Boča, pa tu dovoo sa sobtim nòkakvog svog prijatelja iz Gradca stanovitog Veho va ra rodj. Slovénoa, k oj drva u šumu nosi, t. j. nomadki stibari (ja Vam kažem zanat njegov, jerbo težko te je pčsnička njegova slava i do Vas dopi la). Ti ljudi rekao bi rodjeni Bcčlijo kroz čitav dan i do polak noči oko mene bi se v rti li i uši mi svojimi švabskimi veseljačinami napastovali, tako da za cólo to vreme nišam imao kad a čestita šta misliti, a kam o li pisati. Tok jučor bi ih Bog odnio svakog na svoju strami. Sretan im p ut ! Ja sam opet Slobodan, jerbo stric moj vrlo jo pošten i pametan čovčk, koji so srdačno raduje nad svakim napredkom, i vatreno kao mladič sledi duhom svojim zdravim razvijanje narodnosti našo. Njegovi su mi dakle razgovori prava duhovna hrana. Zato evo ja nastavljam opet list ovaj bez ikakve zapreko. Ja se vrlo veselim nad naprčdkom knjiženstva Vašeg najpačo nad oriaškimi korači, kojimi matica napreduje i knjiženstvom upravlja. Zollo bi, da se i matica naša na nju ogledne. Nu težke Vam muko u mestu, gdč je sve državnimi strasti okuženo, isto tako i ljudi koji n j oni upravljaju. Zalibože je i na Hrvate mnogo prelazilo od one bolesti, kojom boluju Madžari t. j. manija ona, da kod svakoga čina više gledaju na buku, kojom če pred svetom puknuti, nego li na čcdnu spasonosnu posledicu, koja če proizači iz njega na kovist naroda. To je uzrok da domorodna naša svo još veóraa na površju pliva, nogo u krvi naroda teče, i da pored tolikog glasa ima još mnogo prostote i sirotinje. „Slava do neba a muda po pepelu se v uku/ kaže naš šalivosbiljni Dr. Užarevič, j e dan izmedju rčdkih treznih pametnih glavah dolnjih stranah. Hvala Bogu taj zakukl jan madžarski duh neče više dugo gospodovati kod nas, jer se sa sviuli stranah ved sve više javi ljudih, koji glodaj» više na korist, nego na golu slftvu. Istina da je rečeni pretirani patriotisam, duh slave, mnogo dobra kod nas pro-izveo ; nu u poslödnje vreme vasjo književni život obustftvio i tako domorodnu stvar bez potrebe na kostku rnetnuo. Nu Bog hoče da nepadne ono što je i pravo i zdravo ; zato otvara oči narodu, da vidi u kak vom sc stanju nalazi, i tko ju vodi i kako, te sada one Dulcamare s Pugačevom metje u jod-nu vrstil, koje su dosaci obožavali kao Moisije, a to po rad toga, j erb o stiče (narod) sad bistrie oči, koje promiču u sva odnošenja njegova i za iste zastore (courtine) kazališta i igraocah. Te lčči možebiti glase Vam odviše sibilički, nu ako mi Bog da, da se vidimo jednom ili u Zagrebu ili u Zlatnom Pragu, razjasnit če Vam se. Matica naša namerava Kolo uzeti pod svojo krilo uslčd lista Šafarikovog i svojim ga troškom izdavati. To če biti meni vrlo drago, bio onda tko mu drago urednik, samo da može urednic izlaziti. — Izmedju naj-noviih knjigah što su izašle u Zagrebu, imenujem Vam samo „Iskru" (jorbo ostalo poslao sam Vam in corpore u Pragu). Iskra čini naš zabavnik (almanak), u kojem ima članakah gotovo od sviali naših glavnih pisaocah. Mèsto nadorézah imade osam komadah na kamen tiskanih narodnih nošnjah, sto ja sasvim odobravam. Izmedju članakah imade lépih stvarih izmedju kojih i dve pripovčdke punih lèpih mislih, na što se tiče sloga njihovog, nedopadaju mi se. Mogučc je te je moj razsud glede toga odviše subjektivan, na ja več imam tu stalna idea u glavi, da pripovčdaoci mora da imaju slog sasvim lagak, narodan; aliatili pripovedkah ja barom nalazim odviše participijah i germanisma. To Vam kažem sub rosa, a Vi poslč sadite javno polag svojeg razuma. — Od Vukotinoviča izašla je brošurka „Pučke škole i njihovo stanje i kako bi trébaio da bada,“ knjižica vrémenu i potrèboóam Horvatske shodna i s oštrim razumom pisana. — Za Gunduličev Osman neznam, jest li več gotov (na mom polazku slagao se je poslédnji tabak [predgovor]). — Kod Gaja sc tiska nčkakvo humo-rističko dèlce a rižmah „Zvekan uzkrsnut“. Prvi „Zvekan“ kralj je hamorističkih naših pčsamah, pan zdrave šale, naravskim slogom pisan. Na kakav če biti Redivivas taj, Bog si ga znaj. Trnski razumi jezik dobro, na pčsme njegove dosad sa hodile odvečna štakahdubrovačkih. Na viditčemo. Župan tiska nèkakve varoške pésme — prostački svašta. Odkako Vam nišam pisao, kod nas sta se opet dva nova književna lista a svčt pojavila : 1. „Kmetijske rokodeljske novice“ (u Ljubljani) i 2. „Zora Dalmatinska“ (u Zadru). Neznam čitate li Vi te listove? — Kmetijske novice (istina) ne- r i izdaju se u književnem jeziku, uu i enako donose lepa blagoslova za stvar občenite sloge. U njih bi se veé reč zametla o novem pravopisu, a sad več gotovo svaki list donese po dva tri članka s nov im pravopisom. I nove knjige, koje kod nas izlaze oglasuju se dragovoljno. I ako dosad nisu više učinile za nas dolnje, tomu nije krivo uredničtvo, nego okolnosti njihovo i nemarnost naša i oklčvanje od dopisivanja. Bo nove godine (1844) imale su „Kmetijske novico" preko 1.000 predbrojnikah, a od ono doba imaju ih još kamo više. „Zora dalmatinska“ izlazila je početkom u duhu nama pro-tivnom. Starešinstvo čitaonice Zagrebačke pozvalo bi g. urednika vrlo uljudnim načinom, nebi li on prigrlio malo po malo novi pravopis. Nu g. urednik bi se otrese vrlo nepristojnem žestinom na postovani naš konklave, prčteči Bog zna čim ne. Nu kako izdavatelji(bratjaI3attara)razaberu izlistovah, koje su dobivali od predbrojnikah, da predbrojnici samo tom pogodbom uzimaju list taj, ako bude vrčmenom izlazio s novim pravopisom, odluče se pisati miroljubni list, kojega i pošlju u Zagreb, obečavši, da če i Zora prigrliti pravopis naš ako se i u buduče ima nadati pomoči od nas. A u to dodje mah več i list jedan iz Gradca s novimi pismeni. I tako hoče i Zora pristati u kolo sloge. Po svoj prilici priuzet če uredničtvo Zore vrčmenom mladi naš pčsnik P. Preradovič, osobiti poetički um. Ja ipak neželim g. P. P., da metne ramena svoja pod taj teret boječi da pri tom vrlo dosadnom poslu neotupi um. Škoda bi bilo za taka v prekrasan poetički duh, kojega ja metjem (polag moga suda) na pročelje našeg Parnassa, i vrèdan je da bude kolovodja u kolu vilah slovinskili. l'esina njegova „Putnik“ (vidi poslčdnji broj Banice) k run a jo sviuli pčsamah nove našo školo, naj-svčtliji alem na k runi nove poesie ilirske. Život naš državni napreduje naravskim putem. Istina kadkada d »Ime postudon votar od severa ili sévero-iztoka, da kod nas ljudi male vero i slabe pameti stanu na glas vikati „Hanibal ante portas !“ nu to so samo čini omiko strašno, i da je onako došlo, isti su vitezi krivi, koji sad najgrdnio vicu. Por crueem ad luco m. K oj lioce da na dobro ložo stim trčba da ni steče postelju i da si prostro me-kano. 1 ako hoče da dobro apava, trčba da se zdravo prie izmuči, hodeč po drvlju i kamenju. Nn naši nčkoji ljudi radi bi na gotovo sesti i loči. Vikao n ek oj čovčk, što bi pao u vodu : „Sv. Nikolo, pomo zi mi!“ a svetae mu kazao : „Deder i ti malo kreni rukaina !“ Takovih ljudi h ima kod nas, koji sve odsgora čokaju ; pa jadikuju, kad brzo nedolazi pomoč, i svo što ju oni ni prosili nisu, ni ruke kronuli. Nu dosta o toni. Naša stvar je još dete, a dècaimadukojekve bolesti, n. p. ošpice, groznioe, srdobolju itd. — Jiog če dati te če dobro biti. — Hvala Vam na Vašem prekrasnem daru „Na-pèvy k pisnim narodnim“ dio IL Prekrasno delo’! i čestitam Vam na zasluzi. Izdanje nar. napevfth čini mi se da nije od manj s koristi i slave nego iste pčsmc. Samo iz njih može se poroditi prava nar. glasba. Za to ja sečnim da jih treba kupiti i izdavati. Osobito u českoj glasovitoj svestčnici glasbe, treba takvih sbirkah, da se može iz njih nar. kr v uliti u žile umetno glasbe, koja se može-biti u nijednoj slav. strani ni je onako izrodila u tudji (nšrn.) živalj kao baš kod Vas. Nar. napčvi (čini se) da veé uklanjaju ta,j štetan upliv, barom sani ja to razabrao iz Vašeg prekrasnog Venca, osobito iz komadah od Ji rov e, a, V tl sak a i Skr a upa, i drugih nékojili, lcojih sad na pamet neznani. A sad da mi oprostite jedmi pitanje! Koliko Vas stoji izdanje Vaših napevah? Platja li se po tabak, ili kako? i koliko? .la Vas nepitam he z uzroka. I ja imam do preko iJOO kom. nar. naperah iz gornjih Stranah, od kojih mnogi naliče na Vaše (nèkoji su baš oni isti). Izmedju njih ima takodjer nekoliko komadah iz Koruške i Stajera, koji slusaoca sponiinju nekako na Karpate i na Dnèpar. Napeve te poveo sam kupiti zajedno uz pesine. Sad ih pomnažani komadi iz llrvatske i dolnjih stranah. To sbiranje vrlo meje mnogo stalo muke, jerbo ja samu tom poslu (tako rekué) samouk. Zato nebi rado da propanu, nego da se što bliže izdaju, da i naši slagaoei, lcojih se kod nas sve više javlja, nenagaze u svoin poslu stran putivo. Nu buduéi kod nas noima takvog umčtnog ustava, k oj bi mogo šta čestita proizvesti u svet, zato bi ja priprava» bio , izdali je kod Vašeg slavnog umetnika H o f m a n a, da mi je samo saznatr, pod kojoin pogodbom. Mulim Vas izvolite popitati i objaviti mi. — Ja sam baš bio kod pobratima V u-kotinoviea, kad bi primio list od Vas i g. P o s p i 6 il o g a. On hi rado što hrže viditi u svetu pčsme svoje, zato ce težko siati ih u Pragu na tisak. Nu ja zadajem g. Pospišilu tvrdu veru, da ja od mojih vlastitih pčsamah nista više neéu dati pod tiskalo u Zagrebu nego u Zlatnom Pragu. Prošaste poklade bili su kod nas balov! živi i sasvim domorodni u prkos mnogim zaprekam. Krasnoga svčta bilo je na našem domorodnem igralištu uvčk puno puncato. Svaki put tannalo bi se i prie 1 poslč odmora nar. Kolo. Nu ni u kori-zmi nije izumre javni naš družbeni život. Kroz celo to vreme do cvetnice sastajali smo se sa krasnim našim svetom sviuh vrstah u strčljarni gra-djanskoj svake nedelje po dvaput. Tu bi se pčvalo, igralo na svakovrstne nastroje, prednašalo ponaj-više sve u narodnem jeziku. Nu mi nismo jedno-strani domorodci nego i narodoljubi iskreni, zato bi se tu pčvalo i talianski i nčmački, i u razgovoru bilo čuti ovdč onde i nem. i talianski i fran-cuzki. Nu što bi me najviše razveselilo, i Vama biti če nemanja radost, tu je bilo čuti i českog razgovora i čeških pčsamah. češke bi pčsme pč-vale dvč vat re ne Ilirke g. Milica Svabeljova i Milica Zlatarovičeva, vrlo krasno. Prva bi pčvala od Pure ha pčsme (s glasbom od Ji-rovca) „Nepovlm“ i „Slavsky spev“. Druge nišam čuo, jer me baš onda nije bilo u Zagrebu, kad bi pčvala. Nu s največim uzhitjenjeni, s neizmernim pleskom i vikom „Živili“ prhnilo bi občinstvo česki zbor „Kür Husit&w“, u kojem bi pčvalo deset hrvatskih mladičah i dvč horv. gospodične. Sa-dašnji tek krvi u srdcih Hrvatah tak ve če pčsme uvčk najvoliti slušati. Jednaki dogodjaji bilde je-dnako čutjenje. Kad bili jednom zametnuo reč o pčvanju i o Vencu vašem, oprostite mi, što Vas 351 opet i ovdč nčšto upi tam. Tko je glavni urednik tog prekrasnog glasbenog dela ? Včnac se i kod nas vrlo dopada i naše domorodne gospodične i gospodičiči, što pevaju, vrlo pitaj» za njega. Samo se tuže da nerazumčvaju dobro češki, i da im je težko izgovarati stanovite reči češke. Zato nam, koji razumévaju jezik taj, puno dosadjuju, a oso-bito meni, moleči me da im prevedine stvari na ilirski. Da se poslu to m, lcoj mi dragoceno vreme troši, ikalco uklonim, ili barem s večorn korištju posvetim, mislio sam več, nebi li Včnac Vaš primio više sveslavensko lice, barem čcsko-ilirsko. U tu svrhu trčbalo bi, da nčkoje pčsme češke izlaze i s prevodom ilirskim ili poljskim (a to barem u Prilogi ako no pod note). Isto talco bilo bi shodno toj svrsi, da bi se u Včnac primali komadi od naših ili poljskih slagalacah. Mi imamo mnogo lepih ko-madah od naših mladih slagalacah Lisinskog, Li va di é a i drugih, koji još nisu tiskani. Isto tako našlo bi se i kod Poljakah ljudih u toj struci vrstnih. Za prilog» trčbalo bi samo, da se po gdč-koja pesmica metne u drugih slav. narččjih pa zamole pesnici češki nebi li ju preveli za buduči prvi ili drugi svezak na češki. Isto tako bi se umoljavali pčsnici poljski i ilirski, da prevadjaju češke pčsme Venca ili njegovog priloga. To bi mnogo dalo žive krvi u Včnac Vaš, »napredovalo uza-jemnost slav. i otvorilo dalji i prostrami put u svčt slavonski. Ja sam tu osnov» priobčiš našim domorodcem i oni bi ju vatreno prigrlili. I budite uvč-reni, da bi tim Včnac Vaš kod nas se udomio kao da je čitav pisan i složen naški. Priobčite stvar otu čestitomu tiredničtvu, kojemu ja želim uztra-janje u svaki napredak. A sad molim Vas izvolite mi poslati s buduóom prilikom knjigah i sledeče stvari : Pčsmu čela-koivskoga „Cikanova pištalka“ (sglasbom neznani od koga) i sliku njegova. Nasa Zagrebačka Uita-onica imade sobu jednu, gdč se po stenah nalaze slike od sviali glasovitih (slikovanih ) glavah naroda naseg južnog, navlastito pisalacah. Tu ima i nòli oj e slike od prvih glavah drugih Slavonah n. p. Safarika, Valackog (Kollar cuòi u ormarli judnom, jerbo ga protestantski njegov talar, u kojem je slikovan, nepušta na arci-katolièke stòno naše čita-onicc, ili bolje rekuč stene ga nepuštaju, jerbo polag mnenja i velikodusja nčkoje nase gospode uživaj» i stene naše pestovanja dostojne čitaonico blago municipalno pravo, polag kojeg se protestanti nepuštaju u Horvatsku). čitaonica naša rada bi sc ponositi i slikami drugih glasovitih Slavenah, nu išla bi baba u lt im da ima čim. Naša je čitaonica porod velike slave vrlo siromašna. Zato bi sc jausudio limoliti zanju (bez naručonja) gospodu češke domorodce gg. Prešla, Jungmana, Oela-kowskog i t. d. nebi li joj poslali svoje slike? Evo još jedno. Nebi-li „časopis čoskog mu-seja“ izvolio pristati na uzajemnu mčnbu s Kolom ? Isto tako i Kwety ? — Eto Vam sve sto Vam imam pisati i moliti Vas. Bit če mi vrlo drago, ako se nobudete oglcdavali na me, sto so tiče odgovaranja listah. Ja rado odgovaram, ali imam sada više dopisnika!» nego Sto mogu smagati, jerbo znajte, kod nas se sve okleva i boji pera (imaduci glede korrešpondiranja ugodni princip Grajev) izvan mene, Babukiča i Kukuljeviča : i tim načinom sve na-valjuje na nas, a toga svega ima sve više. Izvolite pozdraviti u 1110111 imenu svu čestitu gg. domorodce Pražke. A tim s Bogom! Vaš iskreni i nepromènivi St. Vraz. Sbilja! Nebi-li mi poslali za IV. knjigu Kola „Pregled literature češke od g. 1842 i 1843“ kao naslčdovanje članka Vašeg u III. knjiži? Nu tomu ima još vreme (do m. lipnja). — čuo sam da g. Hanlca namerava izdati opet novo izdanje (vele-lčpno) rukopisa Kralodvorskog u sviliti nar. slavonskih. Da može pričekati još barem pol godine, a ja bi 11111 posino podpun prevod u književnem našem jeziku (dosad imam prevedena polovica). U predgovoru poslčdajeg izdanja tako se n e va ram) govori, da sc još čeka prevod srbski. ,Ja neznani sta g. 11. razumeva pod tim imenom. A ko traži prevod od pisalacali, koji se danas zovu srbski — a 011 če dobit prevod, koji nije ni srbski ni ruski — nego pravi makaronisam. Prosit ! Drago če mi biti, ako mi što brže odgovorite. Sutra ili prekosutra krenut ču opet put Zagreba. Pod Četrtkom (W. Landsberg) d. 20. travnja 1844. St. Vraz. Vèsti iz ovoga lista možete motnuti ili u časopis č. m. ili 11 Kwótv s dodatkom, da Vam piše tako prijatelj jedan iz Stajera. Ako je kod Vas za-branjeno ime ilirsko, a Vi uemojte kazati, govoreči o literaturi našoj, ni srbski ni h orvat s ki, nego kažete kao što su kazali gotovo svi naši stavi, naime s 1 o v i n s k i ili h r v a t s k o - s 1 o v i n s k i. St. Vraz. 76. Muršecu. Pod Četrtkom d. 21. g. 1844. Dragi prijatelju ! List Vaš i 10 fr. sr. što sto priklopili, primio sam i budi Vam tim hvala na brizi Vašoj. Budite uvčreni, da kad sam metnuo onu molbu n novine nišam ni mislio na Vas i malen Vaš dug, nogo na stanovitu mnogobrojnu gospodu u Slavonskoj, Ugarskoj i Krajnskoj, koja sasvim tim ni do danas nisu pomislili na me (in re) ništa nem a nje što ja svakdan mislim na nje i molim Boga, da neumni. Bog bio š njimi i sva družba nebeška ! Dojduéom poštom dobit 6ete 50 komadah Kola III., 5 komadah prošastnosti ugarsko-horvatske i 10 komadah I-skricah. Kolo stoji za Štajerce 45 kr., Prošastnost 40 kr. a Iskrice 15 kr. sr. Kola Vam ni nijedan seoski kolar neóc cònio prodati. — Ja se ovde sad odmaram od buke i vikc, od razkoših gorke i sladke, lcoje čovek u Zagrebu podnositi mora. Ovde imam mira slagati i gladiti, što éu izdati, i k čemu čovčk neima u Zagrebu ni kad ni kako. Nu i taj Tusculum neéu dugo uživati, nego do konca t. m. morat 6u opet biti u Zagrebu. Tu izčekivam list Vaš i šta jlog dade, nu nemojte se odvile brinuti, Nu pošta odlazi. Zato s Bogom! Pozdravljaj nói Vas igg. Straha, Macuna i ostale domorodce1 0 staj o m lcao dosad iskreni Vaš prijatelj St. Vraz. 77. E rbe n u, Zagreb dne 28. lipnja 1844. Dragi prijatelju ! Nemogu prepustiti sgodu što mi se baš desila, te Vam nebi s nekoliko rččih objavio, da sam još živ, i poslao moj srdačni pozdrav Vama i čita-vom stovèkom domorodnem Zlatnom Pragu (vodio nas u raj !). Pobratim moj, kršni graničar, naše gore list, kazat če Vam da još živimo, i mi i naša stvar. Zato Vam neče ovo moje pismo nista novega dončti, nego nèkoje molbe: 1. izvolite mi što skorie poslati odgovor na pismo moje, od kojega ste met-nuli komad n „Kwety,“ isto tako i ono stvari za k oj e sam Vam bio onda pisao. Tomu izvolite poslati j e dan kip marlivog i umnostnog Vašeg Ty la, 1 1 komad Nar. Vaših pésamah (svezak I). Knjigu tu nekomu sam bio uzaimio a sad joj neima više ni traga ni glasa. Stvari to izvolite mi poslati po g. Brustmanu, k oj če Vama list taj izručiti. čini mi so da sam Vam bio pisao več u poslS-dnjem s vom listu za dug Narodopisa g. Šafariku. Ako nisam a ja Vas sada umoljavam, da od no-vaeah, što ste dobili za posiate knjige, piatite njemu ono, šta sam mu još dužan ; a za ostalo, alto možete, pošljite mi po pobratimu Brustmanu. Svake godine k nam dolazi po koj znamenit Slaven ili Bus ili Poljak ili Slovak. A od Vas čchah baš ni živa duša. To baš nije nikakva uza-jemnost. Ako nebludim, a ono mi je baš g. Safarik pisao prie nekoliko go di n ab, da de doci u Bogatdke slatine (Bohitscher Sauerbrunn), što za njegovo zdravijo bilo baš probitačno, bududi on mnogo sedi. Nu odposle baš ni slovca o to m. Možebiti se boji mnogog troška. A Vi njemu slobodno kažete, da je vrlo (jeftino) ceno *)• Ako uzme na put 60 do 70, moci de proci iz Praga u Bogatac i natrag, a u Bogateli dve do tri nedelje dobro proživiti. Ako dodje, a mi demo gledati, da bude svaki dan tko od naših uz njega. Nagovorite ga daklo, neka se odluei na taj put, koji nije baš preko svèta. A kad de dati Bog i sreda junačita, te budemo se i mi dva vidila. Alto Bog da d. zime. Sada prepisujem na vrat na nos nar. pesine i knjižicu jednu umetne poesie „Gusle i tambura“. Prevod rukopisa Kralo-dvorsltog dogotovio sam ; sada treba još da ga izpilim. Pozdrav g. Dr. Safariku, Dr. Stanku, Banki iostalim. S Bogom ! Vaš istinski Sl. Vraz. *) Sub rosa mogu Vam kazali, da ga mi (Staj. Slovenci) lnmžravamo » Rogatcu po staroslovenski dotekati, i proSastili. dok bude njemu drago, te ga nete stati ni pare ni d!»ara. Nu to (kako kažem) sub rosa. Neodajte nas, da. nama i njemu nepokvarite veselje. — 78. E r b e n u. Zagreb d. 3. stud. 1844. Dragi prijatelju ! Plsao sam Vam po g. lieutenantu Brustmannu. Nu on mi vrativši se kazao, da Vas nije zateko u Zlatilom - pragu, nego da ste nČkuda otišli po poslu u južne strane Desko. Ovili mi se je danali javi o g. Dr. Safarik, da ima kod njega nčkoje knjige, sto je njemu poslao g. prof. Bodjanski za mo, i sad me pita nameravajuči rečene stvari predati u Vašo. ruke, k ud da mi jih Vi upravi te? Dud uči da je ovdčšnji cenzor i pregledate!) knjigah rodjen Madžar i preterauim duhom svojih plemonikali na-dahnut, vrlo se bojim teče se on uplašiti na ruske knjige i Bog zna šta no misliti o nčkakvom pan-slavističnom savezu izmedju mene i ruskih učenih. Zato Vas molim izvolite Vi rečene knjige poslati u Staj er pod sledečim naslovom : Sr. Wohlgeboren Hr. Dr. St. Kočevar Distrietsphysicus zu W. Landsborg (Untersteiermark). Über Olili; a ja ču ih tim putem več domala dobiti. Tomu svezku izvolite priložiti sve ono knjige, note i sliko, za k oj e sam Vam pisao u poslčdnjih svojih listih. Za nekoliko nedčljah poslat ču Vam rukopis od svog dčlca „Gusle i tambura“, da se kod g. Pospišila tiska. Tu ču Vas moliti, da mi budete o tac i majka pri izdanju sto se tiče korekture, buduči da za sada nemogu sam glavom doči u Vaš stojni grad. Isto talco molit ču Vas, da oglas preve dete na češki, pa da ga uležite u „Kwety“ i „Wöelu“ i da skupite što više uzmognete — predplatnikah. Ako budem bez velikih neprilikah uzpšo s prvem knjigom, poslat óu za pol godine i drugu. S rokopisom poslat óu Vam i nčkoliko noviili naših knjigah što su skoro kod nas izašle, lcao što su: od L j. Vukotinovióa „Prošastnostugarsko-hrvatska“, dio II. Baznih dèlah I. K u k u 1 j e v i 6 a knjiga III., „Ljubice od Mirka Bogoviča“ itd. . . . To jo nedavno izašlo. U ostalem pripravlja se opet koješta za tisak. U Štajeru (u Gradcu) izašo je K r e m p 1 o v e dogodovštine Stajera dio I. Knjiži toj vrlo je cenzura prikratila rokave ; nu sasvim tim nčkoje je ném. pisare na toliko uzbunila, da su za nju u Občinskih novinah p o digli vrlo veliku viku i buku. Sad štajerski Slovenci našteje oko domače Matice, k oj» hoče da utcmelje za izdavanje naučnih slov. delali za prostog seljaka. Sad se opet približavaju dauci veselja. Sabor če se ugarski t. m. svršiti, naši poklisari vratiti. A tu če biti veselih domorodnih dočekah, i pripravah za buduči sabor hrvatsko-dalmatinsko-sla-vonski, ko j če so po svoj pillici lčtos obdržavat u Slavonii. Medju tim demo se sastajat opet posle nč-kojihdanah u domorodnih „besedah“ na gradj. stčr-larni. Izvan toga priobčujem Vami drugu radostim včst za našu umčtnost, t. j. da su stigli u Zagreb prvenci našeg domačeg slikara Kara sa, koj se jo 6 godinah učio na troškove našinacah u Fiorenci i Itimu, i sad se za nčkoje vreme vratio u pohode u svoju domovin». Karaš je mladič vrlo lšp, učtiv i čedan, a njegova dela — po sudu znalacah — izvrstna. I opera od našeg domorodnog slagaoca L i s i n s k o g gotova je, te su se je več domorodni naši dilletanti naučili na pamat I. čin. O uspčhu predstavljanja pisat ču Vam u svoje vreme. Medjn-tim budite zdravi. Iskreni Vaš prijatelj St. Vraz. Nil. Olovkom naznačeno mesto možetemetnut u „Kwèty.“ 79. Muršecu. Zagreb d. 20. stud. 1844 Uragi prijatelju. Evo vam pošiljam opet novih knjigah našeg knjiženstva, a ono: . . . ........................... Iskrice sii stale prvo 15 kr., nu biiduči budti zabranjene, te ili jo več i težko dobiti, zato se prodaju sada po ovanciku. Isto tako i pesmarica, koju sam težko nabavio, buduči je sve več razgrabljeno. Za pčsmaricu i iskrice limolili su me nekoji bogoslovci, da jim jih pošljem, n. p. gg. Jež, Poljanec i Štrman. Za basne (sudim) da če se lahko nači kupaeah, za to Vam jih toliko pošiljam. Za ostalo gledite, kako da jih razpačite. Novce mi pošljite zajedno s novci, k oj e ste dobili za III. knjigu Kola. Medjutim imate dobiti i od g. Štrmana 40 kr. za „Pregled državno- i zemljepisni". Sada sc kod nas mnogo opet pripravlja za tisak, izmedju kojih Vam navodim „1 Iskru za g. 1845., 2. Pčsme Ognjeslava Ostrožinskog, 3. IV. knjigu „Baznih délali Iv. Kukuljeviča“, 4. II. dio Gundulióevih dèlali, 5. Zabavna plandovanja Fr. Julciéa, 6. IV. knjiga Kola, 7. Pèsme n kupne Lj. Vukotinovióa, 8. Nar. pésme Nik. Tomasea, 9. Gusle i tambura, razne pèsme od St. Vraza, 10, 11. II. i III. knjiga óiviéevih basnih itd. Gundulió, Kukuljevió, Ostrožinski, óivié i Iskra ved su u tisku ; ostalo još kod eenzora. Za „Gusle 1 tamburo“ molim Vas, da u Gradcu sakupite koliko igda možete više predplatnikah. Imena njihova tiskat ce se na koncu dela. A knjiga ce so poslat za k oj dan u Pragu, da se ondž tiska. Pozdravite mi lèpo gg. Ježa, Strmana, Poljanca, Cirivjera, Korošca, Straha i Macuna. Piše mi nèki kapetan čeh iz Litomiricah (Lcitmeritz), da je bio nedavno u Bo-rovlju (Voran) i da mu se tu vrlo tužio g. Kram-perger, da se nemože nijedne nove ilirske knjige dokopati. Gledite, da se nžkako metnete u savez s tim vrednim domorodcem i da mu svakiput javite, kakve su knjige ilirske došle u Gradac, da jih može od Vas kupiti. Isto tako i g. čušicu kapeljanu u Ljubnu (Leoben). S Bogom ! Vaš Stanko. Imate takodjer dobit od g. Macuna 9 fr. sr. za 4 kom. Gunduliea, koje sam mu nedavno poslao na njegovu molbu. Od onih komadah III. knj. Kola ponudite novim došljakom, što su domorodnim duhom nadahnuti. Pišite mi odmah kako dobite ove knjige. U knjiži „Novi vojvoda“ ima velika jedna pogršška, naime strana 27. imala bi stati na strani 26, i naopako. Popravite vi to u svili komadih. S Bogom ! Dana 27. stud. 1844. Danas sam poslao po posebnoj prilici za Vas gore imenovane knjige ; i nadam se da óete jih tim putom do koj dan dobiti. S Bogom! St. Vraz. 80. Erbenu. Zagreb d. 2. travnja 1845. Dragi prijatelju ! Tandem aliquando! Evo me! Vi čete se po svoj prilici ljutiti na me, a ono s punim pravom. Nu oprostite mi. Gdč so čovčk s Bogovi hrva, to neče nikad održati mejdan. 1 ja sam se borio s Bogom jednim a to s najsilniim, koj i nad kraljem Bogovah vlada, kad mu je drago (barem tako kažu stari klasički drugovi naši). .Ja hodu da činim ono, štobitrčbalodačinimnajprvo. Nu on neda mira dirajuč u ime i poticajuč me, da činim ono, šta je njegova volja. Vi čete se po svoj prilici od Čuda krstiti nad zagonetnim ovim rččma. Nu ako Vam nebude mrzko, preglodati lčtošnju Danieu, a ono prvo stranice broja 9. 10. i 11. sve če Vam se na mah razjasniti. Sad Vas mogu uvčriti da sam najžeštju vatru proso srčtno nezaboravivši pri toj borbi nista nego 50 sonetah i do polak najkrasniega s rde a stroj-nog našeg grada. Nu dosta o tome, jerbo nadam se, da ste več mahnuli rukom mislivši si „Bog te vidio ! (što se čini kod nas, kad tko hoče da oprosti onomu, na kojeg se bio malo nasrdio). Javljam Vam time, da sam list Vaš s knjigami več primio, što ste mi bili poslali u Podčetrtak na g. Dr. Kočevara m. sččnja t. g. A javljam Vam takodjcr, da sam jedanred poslao jučer i rokopis od „Gusala i tamburo“ g. Dr. Šafariku s molbom da Vam ga izniči. Dodao je prijatelj Kukuljevié nekoliko knjigah i knjižicah za Vas ! za nčkoje od Vaših Pražkih drugovah. Ja stvarili nišam fran-kirao, nego izvolite ]>ol troška poštnog zarezati na moj rovaš, a ostalo neka se razporčže na onu gospodu, kojim idu knjige, .la bi s drage volje bi o platio sve, nu Bog i Bogme imam mnogo troška a malo dohodka, jerbo znajte, da je kod nas sto se tiče novaeah velika nevolja, tako da naš porez sve više skače. Sad daj 11 tu svrhu sad o pet na onu domorodnu stvar, a t-im svrham i stvarim neima ni kraja ni konca. — „Nu na godimi ako Bog da!“ kažn Turci Bošnjaci. — Molim Vas tim da odmali idete g. Safariku i zamolite ga, neka sto prie propusti rokopis, da se sto prie može metnuti u peČatnju. Nadam se da nece nista takovoga naci, što bi bilo prot zakonom knjigosudnim. Zbilja! Ako bilde potrobite da so prepiše stvar in dupplo, a to Vas molim da se pobrinete zato da se učini na moj račun. Molim Vas takodjer, da se pobrinete što brže i po razgovorite s g. Pospišilom za kliku knjige, za broj komadah i za platju, pa da mi odmali o tom javite potrčbito. Kako rekoh želim da bude i format i tisak oko jedne prilike kao u predjašnjoj moj oj knjižici „Glasi iz d. z." Na isti način nek so razrede pesine i redči pésa-mah. Na koncu svake pesine želim da se metne uresica (Ornament), ako bude mèsta. Drago če mi biti ako bude se sve metlo s novimi pismenicami (Typen), kao što sam jih nedavno vidio u „Kwety“ od iste veličine. Prvi tabak nek se počima s predgovor o m, a tako da se nastavlja do konca. Naslovi i posveta neka se tiskaju na najposlčdnje, kad bude več sve dovršeno (a ono posveta K nisi v). — Ako bnde trebalo za ueskn 100 komadah, kao što je g. Pospišil obečao Vukotinoviču, neka se tiska 1000 kom., ako rnanjo, onda 700—800 kom. Sad Vas molim da mi odmali izvolite pisati, koliko če stati tabak (32 stranicah). — Nadam se da g. Pospišil kao slavjanski domorodae noče p rete rati cene. Kako dobijem list Vaš, hoču mu odmali poslati trotina od troška, a ostalo kad so dotište dólce. Medjutim molim Vas, da delce još jedanput oglasite u „Kwètych“ ! „Wöelki“ s dodatkom od kazala ( index ) i s avčrenjem da je več n pečatnji. Drago bi mi bilo, da bi tko izmedju V as preveo još koj komad na češki, pa za izglcd metnuo u „Kwèty.“ Sto se tiče korekture molim Vas da Vi badete trud taj uzeli na oči svoje. Ako je g. Grolub (Slavonac) još u Zlatnom-Pragu, a Vi ga mnolite na moje ime, neka Vam bude u pomoč. Ako je on prošo, a onda neznani boljega druga nego g. Lampla, što je preveo „Pregled u tiosnu“. Rukopis je polag mogučtva — pravilan. Bojim se vrlo, da čete opet i letos ostaviti stojni Vaš grad, a onda si jao rokopisu moine. Pišite mi svakako sta i kako ? Hvalim Vam srdačno na knjigah što ste mi poslali, i za napeve. Ako imate u buduče šta za me, a Vi odmah izvolite poslati u Zagreb ; jerbo sad ée opet sve slobodnie prolaziti k nam, zašto Mačka smo sc jedanred oslobodili, i blago si opet nam miševom — pisaocem. Želji Vašoj glede onih 5 kom. „Pogleda n Bosnu“ ugoditi nemogu. G. Gaj kaže mi, daje sve komade ili razprodan ili razaslao za razprodaju. Nu obeéao mi je, da če mi poslč, ako se ndkoliko exx. nerazprodanih vrati, meni javiti; ajaneču prepustiti poslati jih Vama. Letos, (ako Bog da) vid it demo se lično » Zlatnom Pragu. I ja konkuriram za stolica slav. u Zagrebu. Dan je'urečen na 5. d. m. (svibnja). Poslč du od mali dignuti se na put, a ono naj prvo u zavidaj svoj — Mali Staj er, a od-tada providivši se potrebi ti m novcem n Bed i u Pesta da se tam o pokažem, j e sam li čestita i poštena obraza i pristojna lica za godišnju platju od 800 fr. srebra ? Medjutim s vrati t du se za kojo vreme preko Brna i Olomuca u Zlatan Prag da Vas i ostale deske domorodce pozdravim lično. Od po-znatih domorodnih pisalaeah n ati du se sa mnom za to mèsto gg. prof. Anto Mažuranid i Vekoslav Babukid, obodvojica gramatici ex professo. Da Bogme da želim da ja održim mej dan ; a to sa mnogovrstnih uzrokah. Prvo: mogo bi so laglje okretati kao pisalae — i mnoge knjige izdati što sada nemogu, j erb o se bojim zavaliti se u velike dugove, n. pr. 1. Nar. pesme i napčve, od k o jih gotovo od sviuh južnih stranah imam nakupljeno gradiva za 5—6 debelih knjigah, 2. stare listine, od kojih imam mnogo komadah, najpače iz Hrvat-ske a posle bi jih steke još više ; mnogo crticah o nar. običajih, o bajoslovlju najpače iz gornjih stranah. Drugo: steko bi upliv na mladež, nu-kao ju, da se uči ; osobito gledao bi i na to da se uče u posebnih satih i ostala slav. narščja, i da vade iz njih korist za knjiženstvo naše. 3. Držao bi mladog čovžka sposobnog, koj bi mi pomagao u književnih poslovili, najpače glede prepisivanja, dopisivanja i odpisivanja. Što se tiče ostalih mojih takmacah i oni su sposobni za to mesto, i ja kao prijatelj od obiuh nemogu kazati da mi se o vaj ili onaj bolje do pada. Nu svet naš domorodni najpače književni, kad so govori za nitih, voli M. nego B-a. Nu po svoj prilivi, te če i oni dodi u Prag, a Vi čete onda moči prosuditi, ima li pravo? Ako Vi češi nama možete u to m pomoči (stvar če se od-lučiti u Beču) a Vi budite u pomoč kojemu Vama drago. A ja bi najvolio da pomožete meni, s razlegali, koj se u svakoj čovžčjoj naravi nalazi. Ov-dešnji Madjari radi bi, da se književni jezik iz izpita sasvim izključi, i sama trula bezjačina urine i tako da njihov kandidat izpane. Ma njihovem je čelu vrhovni upravitelj školah Schroot, zakleti vrag ilirštine. 1’oznato nam je da se neče pitanja graditi ni u Zagrebu ni 11 Pesti, nego ili u Beču ili u Zlatnom Pragu, a ono po svoj priliei sa znanjem g. Ora. Šafarika.Neka dakle g. 8. učini stvari našoj uslugu tu, pa sgradì takova pitanja, u kojace se tinadriknjige — mad žaro nski kandidati — zamrsiti kao pile u kučine. Neka samo metne takva, k oj a se polag Kristianovičeve gramatike rèsiti nemogu, n. p. o vremenu pripovednem, o stupnjihpridavnih rččih, oprepositiaho, niz, nuz, po, o s im, radi, itd. a zapletka je gotova; jerbo ljudi ti nisu dosad ni pomislili da treba čovčku da se uče nar. jezik, a sad premetju bezjačke gramatike na vrat na nos — kao osmanski derviši svoj éitap. — A evo još nčkoliko rččih za „Kwety“. Pisao sam Vam pr. godine, daje Lisinski svoju operu dogete vio, i da se umétoljubni naši dobrovoljci delo to več uče na pamet. Te moje reči imadu se na toliko popraviti, da smo odposlè nélcoje komade čuli na javnih mčstih n. p. u dvorani gradj. strč-larni i u ovdčšnjom kazalištu, a umétnostan naš svet s velikem jih je pohvalom dočekao. Nu o ured-nom učenju dela tog nèima još govora, buduči da se do sad još nije pronašo umčtnilc, koj bi ga i za orice star bio složio kako valja. Sad se posla tog latio isti slagalac proučivši barem za nevolju gene-ral-bas. Nčkoje komade s podpunom inštrumenta ciom mladog tog umetnika čuli smo nedavno u koncertu danoin u korist stradajoče bratje u Orav-skoj stolici. I do duše čudili smo se, s kakvom včštinom se g. L. več okretje i u teorii glasbo. Škoda te preškoda, što su sadašnje našo okolnosti državne takove, te nam trate talcó sve sile, da se za sada umnostan naš mladič nemože poslati na državne troske na koju višju glasbena školu ili k Vam u Zlatan Prag ili drugud. — U poslednje doba Linai i smo lepih koncertah, kojc je mnogo-b roj n a ugledna gospoda ukrasivala. Ovdč se je ure-dio koncert prvi za korist predstavljanja iste opere Lisiriskoga. Bio je puncat. Bevalo so je samo u čistem narod, jeziku. S največim uzliitjenjem pri-mili su sc komadi iz iste opere, i sbori (Obore) Ru- sanovi, poslednji ? gromovitem pohvalom i s pravim junačkim uzhitjerijem. čudno je pojavljenje n svétu našem g. Rušan, čovčk taj nepozna nit ijedne note ; nu on šetajuči se po svoj oj slavnoj Krajni slaže — kao tiča na grani — napeve kako mu baš dolaze u grlo, nauči je na pamet, složi n z nji h i reči, sjedne na kola, pa ajde u Bélovar k svome prijatelju g. Mesariču ondčšnjemu organisti, da mu je metne na note. A naravski ti glasovi razsunu se do malo po Belo varu i njegovih okolicah, a za mesec danah, čujemo jih oriti se ovdč u našoj strelami i u kazali štu, uzhitjamo se ; a za k oj dan več jih čuješ razlegati sc po ulicah, gdè ili pčva i malo i veliko. Eto Vam čudotvorne sile naravskoga nadalinutja ! Nu da se vratimo opet na naše koncerte. Drugi se jo koncert dao u gradj. kazalištu (kake rekoh) u korist stradajučih Oravčanah. 1 taj koncert bi o je gotovo sasvim na-rodan. Sveta je bilo puno. Najviše odlikovaše se gospodična E li za Tkalčeva kao izvrstna dekla-matorka od krasriog progovora (prologa) sastav-ljenog od Mirka Bogovič a. Kao pčvačica uz-liitila je slušajuči svet kontessa Sidonia Erd e-ljičova (Erdödy) s napevi iz nar. opere. (Visoko-rodjena ta domorodka uzhitila nas je i na strelami u gore spomenutom koncertu). Izmedju mužka-racah odlikovaše se s lepim z v učni m glasovi gg. S ta žič (tenor)*); Striga (bariton), Liva-dič (basso) i Pihler (tenor II.). Ova gospoda *) G. Stazič mladič od ‘20 g. pozvat je u Gradac za ondžšnju opera kao tenorist. pèvala su u oba koncerta i rečene sbore Rasano ve. Medjutim culi smo u kazalištu i na poslednjem sastanku (besedi) na strelami prolazeduumè-tnu tičicu gospodična Anetta Ambrosidevu rodjenu Ilirku iz Trsta. Gdčna. A. Ambrosideva poznata je u umštnom svčtu kao pčvačiea izvrstna. I mi smo se divili nad včštinom njezinog glasa kod nas nečavenom. Titranje (Triller) njezinog glasa naliči na glas slavida. Pčvala je jezikom pévanja (taljanski) i kao list gore naše i naški — vrlo krasno i razgovetno. Ona je dala dva koncerta. — U koncertu prvo m na strelami bilo je i nekoliko gospode Karlovčanah. Ta gg. pripovčdaše kod kade, sta su čuli u Zagrebu. A za nekoliko danah stigne poziv našim umetnikom gg. Lisinskomu, Stazidu, Strigi, Vihleru i Livadiču, da dodju u Karlovac, k oj jih nestrpljivo čeka. Uslčd tog poziva dali sa rečena gg. u Karlovcu dva koncerta u dvorani dubkom natrpanem. Karlovačko gradjanstvo ča-stiše naše umetnike kao bogove, i s težkim se srdcem s njimi razstadoše. — Rožnato Vam je da prie četir godinah nar. teatar u Zagreba nije mogo uzpčvati, tako da se sve društvo posle godinu danah razišlo kao rakova dèca. Toma nije kriva hladnost našeg grada za takove nar. zabave, nego težke okolnosti ovdčsnjeg kazališta, koje je vlastina posebne osobe. Tko ove reči nevčraje, taj neka motri, kako néra, društvo živari i s kolikimi se nevoljami boriti ima. U poslčdnje vreme (a ono baš u korizmi) bio je gotovo hram nem. Thalie sa-svim prazan. Direktor da se izbavi od gotove propasti izkupi članove svog društva, što su bili koljcna slavjanskog (izmedju njih i dva čeli a), zapovùda jim da se uče komad jedan u nar. našem jeziku, a ono u dobar čas. Svi prostori izvan ma-dzaronskih ložah bili su punenti, a pleskanja i uzklika „živili“ puna torba. Poslé suse igrala još tri komada s dobrim uspehom za kesu direktorovu, a tim pokuca na vrata cvetnica, a š njom doteče rok pogodbe direktorovu sa vlastnikom kazališta, a s njom so zaglave zajed no i predstavljanja 11 nar. jeziku. Sad se sprema domorodno jedno družtvo od uglednih ovd&šnjih dobrovoljacah, da igra nekoliko komadah u nar. jeziku. Nu cesta spravišta, za koja se toliko prostog i razuzdanog plemstva u naš grad nagrne, da patrouille moradu svu noe obilaziti v a ros, nedopustiie da se namera njihova dosad izvede. Nu što se vleče n čuteče. Bit če mira, bit če i toga. Mimogredice napomenut du Vam i izvrstnog jednog slagaoca pesamah u nar. jeziku za g. vlastolina Berka L iva diča. G. Livadió pojavio se je več g. 1835. lcao uinan sla-galac od nekoliko pesamah Vukotinovičevih, n. p. Okičke vrane, Bazstanak, Stanak, Črnooki itd., k oj e našo domorodke obljubiše, te jo pčvaju uz klavir ili guitaru. Od posle je slo žio i vise pesamah, najpače pr. g. nekoliko vrlo lepili. Bes me njegove nisu tako pučne kao one od Lisinskoga, k oj e se i po ulicah pèvaju, a ono ponajviše porad toga, jer su vrlo umčtno složene te neudaraju onako lahko u sluh kao stvori reče nog Lisinskog. Nu umčtniku od zanata ugodit če sasvim, j erb o L. je slagalac od škole, najpače je sprovadjanjo njegovo puno te če se u toni težko moči natčcat š njime Lisinski. Po koliko je meni poznato metnute su u glas Li-vadicem sledeče pesni: od M. Bogoviča: „Su-žanj“ i „Strßlac“ ; od I. K u k li 1 j e v i č a : „Turoi kod Siska“, „Prelja“, „Mač“, „Moja budučnost“ i „Sila nevernosti“; Od Hanibala Lučiča: „Uzor lepote“ ; od A. Mihanoviéa: „Požuda“, „Udaljenoj ljubi“ i „Kamena déva“ ; od E. Sla-vončeviča: „Plačzadragom“ ; odi. Trnskoga: „Pčsma brodarska“; od St. Vraza: „Troje pro-letje“, „Osveta“, „Kratka sreča“, „Ruža“, „II-daljenoj“, „Uzrok“, „Lepa Anka“ i „Ti si moja“ ; a od Lj. V u k o t ino vi č a : „Črnooki“, „Stanale za crnooku“, „Razstanakod črnooke“, „Tri pesmice ujednoj“, „Ustavljena“, „Okičke vrane“ i „Pös-ma domorodna“. Izvan toga ima od Livadiča i drugih komposiciah n. pr. poputnicah (maršali) i t. d. U poslčdnjem koncertu pojavio so opet i drugi jedan mladi slagalac g. L Gašparičs pesinone od I. Trnskog, zvanoni „Vrognanik“. — Mladi naš slikar g. Karaš vratio se opet u Eira, da tu nastavi slikarske svoje nauke. — Eto sve što Vam o našem umetnom životu za sada javiti mogu. O književnih pojavljenjih govorit ču u doj-dučem mom listu. — Odposle kako sain da o ruko-pis svoj na poštu, opazio sam da bi gdé šta na pesuili moglo još popravit se, a imenito u razdelil „Izza mora“ na pesmi „Slušat i célivat“. Tu ima glasit redak öetvrti ovako: „I nehtiuc se lišitslovcanitijednog“. (J istom razdelku na pésmi „Ruža ' mesto: V idi o sam ruže c votale mlad — U krasnom njegvom blesku — ima se metnut : Vidio sam ružu cveta k mlad — U krasno m n j e j n o m blesku. U pesnili Jakova Eeietara s Cerove ima se promennti u balladi „Go s p oj a Tvrdko vica“ vrsta 30. Tu stoji : Evo vraga! vas uzpreda — Kad smotri tu s t a r u sij uku — Ko da s 1 u š a ko da gloda — llzmičuci t r a ž i k uku. Mesto reči sij uku izvolite metnut s v r a k u, a mesto k u k u reč k v a k u. — Nezaboravite u tom ugoditi želji m oj oj. — Tek sto sc sprcmam poslati list o vaj na pošti, kaže mi prijatelj jedan, daje čitao u Pražkom listu „Prag“, da jo strašna povodnja opustošila krasan Vaš grad. Molim Vas nepustite sto skorie objaviti nam obširnie o toj povodnji, a imenito, jeli koj domorodne pri tom zlostavljon. Možebiti te je i Po-spišilova tiskarna patila. Popitajte kod g. Dr. Ša-farika za moj rukopis, pa mi onda odmali javite šta je i kako ? — S Bogom ! Srdačni pozdrav svim našim. Iskreni Vaš prijatelj Javljam Vam time, da sam prie nèkoliko danah stigo u Beč, i da cu ovdč ostati još do nedelju danah. Do 1. dan d. m. krenut éu u Cesku, a ono preko Linea i tiudčjovice u Prag samo porad toga, Dana 5. travnja. St. Vraz. 81. E r b e n u, Beč dne 22. srpnja 1845. Dragi prijatelju ! da izmedju čehah prvog vidim i ogrlim Vas, koji ste mi lično nepoznatu toliko ljubavih učinili. Žao mi je vrlo, sto Vam nemogu naznamenovati ni dana ni sata, kada bnde mi stignut u Vašu sada-šnju postojbinu, nu na da m se, da dete Vi i bez toga biti kod kuče, buduéi ste mi bili pisali da dete ostati celo leto u Budejoviei. Vi mi pišete : „Doptal byste se mne v liospo-dö“ „u Adama“. „Hoepoda“ (čini mi se) znači u Vas „krčma“ ili „gostionica“. Alco je tomu tako i ja bi želio da odsèdnem tamo ili barem poblizu. Alto je liudèjovica kolik je Beč, to Vas molim da mi naprvo naručite stanak za dva dana, da mi tko nepreotme. Ako nije, a Vi načinite, kako Vam drago, samo talco, da nebudem prošo zlo. Nu eto bezobraznosti ! bnduói sada medju Nemci, bojim so da i u Slavenah nije tako. Zato oprostite ! Sastao sam se ovde i govorio sa Slaveni gotovo sviuli granah, izvan Poljakali, lcojo sam vidio u Odeonu gdè su se razgovarali izmedju sobe. Najviše ima ovdč Hirali i Celiali. Od književnikah naših granali ovdč neima za sada do jedinog Dia. Miklošiča nijedne živo duše. Od Vaših govorio sam s F u r c h o m i T e r e b e 1 s k i 111 ,,n a s 1 o w o w z a-tim g ram a tikom w še slow an s k im“, kao što se kaže kad Vas). Furch je čovok ljubezan i u koliko sam dosad razabrati mogo i vrlo sme-ran i če dan, do staja najviše držim. I. Terc belski mi so dopada. Samo želim da nobi toli dugo mučio uztrpljivost čekajuceg sveta našeg, kao što to čini proslavljeni Oroslav Caf rščnikomsvojim sveslavcnskim. Neka pomisli „bolje danas pile, učan i čini mi se, dajo dostojan onog kadila, k oj e se pali na slavu mu u kadionicah časopisah i no-vinah. Odkako se nismo vidili (atomu ima 7 god.) opet je toliko priučio n o voga i divnoga, da se čo-vék krstiti mora od čuda, kad pomisli mladost njegov» (ima 32 god.). On je več dosad učinio za nauku erkvenoslav. jezika više nego Kopitar pod vas svoj život. Njegovo je naj no vie delo u toj struci : „8. Joannis Clirysostomi homilia in ramo s palmarum. Slovénice, latine et graece, cum notis criticis et glossario“. Tomu dèlu dodao je i ričkoje za srbsku dogodovštinu znamenite stvari. I V uk Stefanovič opet jo ovde. Tiska svoja pisma gledeč jezika i zlog načina kojim srbski književnici postupaju. Stim bi čovčkom želio vas svoj život provesti ujednom istom gradu ; jerbo svaka njegova reč „žežono je zlato“. On je čitav novi zakon p reve o na čisti srbski jezik. — Ovili danai i došo je ovaino poljski književnik, poznati iz datelj nar. pesamali galicijskih g. Zegota-Pauli. Obečao je te če doči k Miklošiču. Tu bi se i ja bio sastao š njim ; nu poreko je i nedošo. Nadao sam se, te éu se sastati i s Vašim Nebeškim, nu čujem da je otišo nškuda u Cesku. Baš o vib danah izašle su ovdč : Pésme O g n. Ostrožinskoga. Prekrasne stvari! Ja ču po-neti komad sa sobom, pa éemo onda suditi. Šta se tiče Zagreba, ništa Vam pisati ne-mogu, buduči da ima tomu mčsec danah, što sam prošo. Što se tiče državnog života ondčšnjeg, našim je došlo več do gusta. Nu ništa zato, tréba da jim dodje i do živca, ako hočemo da se opamete. Nu o to m ustmeno ; jerbo no imam kad pisati. S Bogom ! Vaš iskreni pr. St. Vraz. 82. Kukuljeviču. Beč, d. 1. kolovoza 1845. Dragi Ivo j Evo prijatelja D ra. Miklošiča na šeg slavj. starinam i domorodca ! Zel io jo i Tebe u Tvom Toni-miru posètiti. Zato to molim, primi ga kako zna-deš slavjanski, i budi mu na ruku ako sta uzželi. Vodi ga u Toplice, i ako nijo bio več u Cerju, na ono krasno mesto. Upoznaj ga sa s vim i svakim, Sto če mu ublažiti put po Hrvatskoj. Ako jo bio u Cerju, a ti ga odvedi u Ljudbreg k Nemčiču. Cuo sam danas strašim nesreču, k oj a se je sbila d. 29. pr. m. u Zagrebu. Bože daj te nisi i Ti patio pri toj nezgodi ! Cokani sa strahom i nemirom sutraš-nje novine. Bože mili, kad če jodnom svanut sunce i pred naša vrata ! S razcviljonim srdcem prijatelj tvoj Stanko Vraz. 84. E r b e n u. Zlatan Prag, dne 24. kolovoza 1845. Dragi prijatelju ! Ja se jošte ovdč nalazim — a to blago. Prag mi se dopada i moram priznati, da nebi bilo Za- greba, najvolio b> stati u Pragu. Prekrasno mèsto ! prekrasni pisaoci. Od stariili nedu ni da govorim. Najbolje mi se dopadaju (izmedju mladjih) gg. H. Borovski, Zap,Nebeški, ltieger, Dr. Cejka, Wrtätko, Štorch, Štrobacli i mladi Fingerhut, s kojima i najviše drugujem. Osobito mnogo mi je ljubavi ud ini o g. Wrtätko. Nu najznamenitii originalitet u Vašoj je književnosti gosp. H avo 1 li o r o v s k f. Njim može se književnost Vaša ve o m a obogatiti. Njegovo co pero mnogo pomadi stvar Vašu, nu on sam težko de mnogo prijatelja!) pribaviti si, jerbo jo dosčtljiv — satiri sta. Lepo i znamenito je u Vas pojavljenje Nemeova. Bistra glava i plemenito srdee. Skoda da de Prag tuj biser izgubiti iz krune svoje — njczin muž postavljen jo n Do-mažlice, tako de i ona za mesec damili osta viti Prag. — Bio siim 20. u besedi. Vrlo mi se dopala. Žao mi je što nišam mogo ta ko dj or tannati. Imali smo o naj isti dan s jutra zadušnice (requiem) u erkvi Sv. Stepami — za nesrdtne žrtve naše stvari padše 29. pr. m. u Zagrebu. Na besedi bili su ta-kodjer nadvojvode Franjo Karlo i Stčpan i tu govorili s našimi samo deski. Bila su nazodna i tri Rusa od poslanidtva, i (sta mislite tko ? —) gla-soviti madjarski domorodne grof Ste p an Sečenj. — Šafarik bio je težko bolostan — imao je typhus Nu hvala Bogu — opet je bolje. Kod Jungmana nisam još ni bio. Nu bio sam kod grofa Matijaša Thuna. Prekrasan dovčk ! Tu sam vidio i baruna Neiperga. Takodjer mi se dopada. Obodane note Vam nemogu poslati. Nu o stavit du jih kod Zapa. Na ziinu dete imati radost slušati u besèdah Vaših i ilirske pèsme — iz ustiuh čeha Strakatoga. Izabrao si je nekoliko izmedju mojih. Tisak knjigo moje napreduje brzo. Korektura vodim sam. Ostat cu ovdč do 1. 2. d. m. i nadam se da- óe bit knjiga do onda gotova. Bit ée jača, nego što sam se nadao bio. Molim Vas, izvolite mi odmah poslati imena predplatnikah, što ste Vi sakupili jerbo óe se tiskati, a to brzo. Novce Vi izvolite zaračunati g. Pospišilu i javiti mu to. Pozdravljam srdaeno g. Krejčiho, Nikodema i sve ostale, kojih je sta stalo do meno n. p. polj-nog kapelana, Juna, gospodara i gospodarici! od kuco itd. Zbilja ! Nezaboravite ni g. Biogradcu javiti sgodno moj slav. pozdrav. 8 Bogom Vaš iskreni prijatelj St. Vraz. Ja stojim u D ra. W. Stanka. Ba Vam je stati i pogledati kako j i ž m 1 u w i m r y c h 1 ó a s b č-ciilé po češki zwlàstnè s wlastenkami. 84. Muršecu. Zlatan Prag, na dan sv. Vaclava ochrance kralovstvi a narodu če-ského (dne 28. rujna) 1845. Bragi prijatelju! Evo me ! još živem. Bosad me je Bog saču-vao u toj za Ilire vrlo nesrétnoj letini. Propala nam gradomedja Zagrehačka, propalo prekrasnih mladiéah ; propala nam etomadne krasna naša lii-troplovka „Sloga“, a sad je ved ban narod naš na plesalište z ave o, te tu narod pleše kako on svira. Znate iz novinali, da je ban odlučio Zagre-bački redoutcnsal za sodnice kralovskog sabora H. i Sl. Tako se narod naš ponižuje, tako se š njegovim najlepšim pravam i igra ! titra. „Tali smo, pali, duboko smo pali.“ Nu mene je Bog dosad (hvala budi Bogu i) zdravo izprati o po železnicah, parobrodih, dostavnioih , i ako još srčtno d odjem do 12—20 d. m. opet n Gradac, a ono mislite da grom neóo u kopriva. Nu odialo šala, gdč joj neima mèsta. — Javljam time, da sam na poštu (dili-žansc) dao 36 komadah mojih „Guslah i tamburo“ od kojih ide 31 za onde tiskan» gg. predpl. i predli) roj., a ostalih pet za razprodaj. Tredbrojnici (t. j. ko ji piatili nisu) josu gg. prof. Kvas, Košar i Klajžar. Ti imadu piatii il ex. 40 kr. srebra. Knjige te poslao sam na ruke g. prof. Kvasa. Izvolite mu to javiti, da jih primi i zaplati, što se ima piatiti. Trošak taj nek se razdeli ravnom mčrom na gg. predplatnike i predbrojnike. Nu za taj mah nagradite Vi trošak g. profesor», a knjige neka se razprodadu medju »pisan» gospodu. Paket» tom dodao sam 10 exx. „Pohleda na Bosnu“ à 24 kr. sr. i 10 exx. „Pčjepis illyrsk^“ à 20 kr. Nadam se te do se knjige » Vas razprodati, jerbo s» vrlo probitačnc za onu gospod», koji hode da se nauče bez velikog truda deski. Ja du odavdè buduéu srèdu — a ono po železnici do Olomuca. Tu nameravam obazrèti se malo po Moravskoj. Iz Moravske kanim opet že- leznicom u Beò, iz Beča u Bretislavu i medju Karpate. Iz Bretislave (Presburg) natrag u tieč, a iz Beča odmali železnicom u Gradac. Kod Vas nameravam biti do 15—20 d. m. (kako gore napo-mentih). Nu ako budo Bog dao zla vremena, neóu se vise mnogo ogleda vati po svetu, jorbo ja sam i po krvi i po perju, koje sam poneo sa sobom iz Zagreba, tioa južnih stranah — zato cu u tom slučaju i prvo, nego sam roko, do kril iti se do bčlog Gradca! Meni je na putti bilo (hvala budi Bogu!) svuda dobro, a najlepše ovde u Ceskoj. Tu mi jo bns da mi (sudim) ni bolje bili nebi moglo. Cesi su pravi Slavjani ; gostinski i preko mère. Navla-stito nas Ilire ljubo i jiaze kao oko u glavi. Bog jim nadario tu ljuba v krasim svak im dobrom toga sveta, a po smrti dao svakomu posobico najlepše mèsto u raju nebeškem. Amen ! Pozdravite mi sve srdačno. Kažite mladim Slovencem, da éu doói i kada 6u do prilike doci, da so brže naéi mož emo. A tim s Bogom ! Vaš istinski prijatelj St. Vraz. NB. Gledajte medjutim, da so i ono razprodaje u koliko je moguče, što se nalazi od mojih knjigah u Gradcu. Navlastito, neka gleda g. F e-1 ix Krampergar da položi dug svoj za letos poslane knjige. 85. Kukuljeviču. N. Gradac, d. 15. listopada 1845. Dragi Ivane ! Evo mo opot za korak bliže llrvatske, gdč su od 29. srpnja sve bile misli moje. Htio sam ti pisati iz Ztatnog Praga, a posle iz Hoča i Požuna. Nu do danas nišam mogo izpuniti nameni sv oj n. Dragi Ivo ! Rado bi s tobom obširnic bio progo-vorio. Nu nomogu naéi vremena, da to uči»im koliko so hode za toli važnu stvar, a s druge strane ved je i u zao čas ili (da bolje kažem.) prokasno. Mili Rože, koliko se je u domovini našoj promé-nilo odkako so oprostismo poslednji put u Varaždinu, naj pade u državnem ogledu ! a to tako brzo i nenadano, kao da je prošlo nčkoliko desetinah godinali a mi medjutim da smo spavali i prospa-vali sve te godine. I to je uzrok, zasto nas je kraljevski sabor zateko nepripravljene, da se i haj-lčpšom prilikom za tolike domovini koristne reforme obedavajudom služiti nemožemo niti neume-mo. Pročitavši sve govore i odluke na zagrebač-kom saboru skoro držanc i učinjene nežna čovčk bili se žalostio ili veselio. Svaki razborit domorodne , kojim sam se sastao u Beču i Požunu hvali Tebe i tvoje govore na tom saboru, nu zajedno i svaki uvidja, di si Ti žalibože clamans in deserto, tužed se na servilizam i pusillanimitaet ostalih gotovo sviuh članah domorodnih sabora sadašnjeg. Dapače p ri z naju naši Bečki i Požunski domorodci, da su se magjaroni bolje i muževnie vladali nego li talco zvani domorodci ilirski. I ja žalibožc moram se slagati š njimi priznajuči Tebe za poslčdnjeg Ilira. Naša strana sada mnogo naliči na onog bčdnog čovčlca, koj da se nami ri du-žnilre noimadnči n taj mah novacah zapiše dnšu svoju djavolu ili se baci n ruke drugog' vraga — lihvara. Mladež naša 11 plemcnitoj svojoj vat ri stavi život svoj na kostku proleva krv — a za koga i za sta ? za čud i korist ne ko jih starih nizkih dušah, koji pod domorodstvom nerazumevaju ništa drugo, nego korist svoju vlastnu ili iz neznanstva daj ii neizgladjen alem-kamen za gladko opiljeno staklo. Bndučnost če uroditi plodom sadašnjih edinkah sabora kraljevskog. Bog bi dao da me razum moj vara, i da su sve moje slutnje lažljive. Nu razmotri sam tečaj večanja ,va šeg, i izpovčdi mi istinski, ne imam li uzroka do tužbe, i neče li biti opot, ako na dobro izajde poso, ruka božja, koja nas je izvela zdrave nad propastju , nas decu ludu, a ne mudrost i pamet naša. — Nu možobiti te je još čas barem za nekoje stvari, a ono sta se tiče književnosti naše i u obče nar. prosvete, bez k oj e čeme i odsad kao i dosati udarati štapoin po mraku. A te su stvari 1. Da se u saboru zaključi uvedenje nar. školah barem u sva-koj župi, a škole te neka se uzdignu na trošak ze-maljskili gospodarah i stanovnikali podložnih n. p. zemaljski gospodar imao bi podignuti stanje t. j. dati gradivo, zemlju, platjati zidare etc. a težake morao bi dati podložnik privozit na mèsto i gradivo kao što to biva u nem. pokrajinah. Isto tako morao bi zemaljski gospodin (ako nebi škotska pčneznica dospčvala) odrediti učitelju iz svojih dohodakah godišnju platju od 60—100 for. sr. ostalo bi učitelj vadi o iz poreza školskog t. j. da kuča za svaku glavu, koju pošilja u školu pla-tja po 30 kr. na god. Isto tako morao bi se sasta-viti vrstan odbor, k oj ec sastaviti dobre školne knjige u nar. jeziku s novim pravopisom. Da se to zaključi i učini, nedvojim o kraljevskem do-zvoljenju. 2. Da se iz krila sabora uzište kr. potvr-djenje Matice i sviali privatnih književnih ustavah, da se u buduce nitko nemože uztegnuti, neprista-juéi medju člane, izgovarajuči se da imadu ustavi nékakve tajne svrho. Osobito nezaboravito na Maticu, za koju je sad naj lepša prilika pozvati gg. polcli-sare i ostale člane sabora, da i oni prilože po k oj groš*). — 3. Neka se iz sabora iipita Zagre-bačka gradomedja i gospod, biskup zagrebački, kud su novci i kamata njezina, koji su se skupili za u temeljenje nar. teatra. Ti novci neka se od- *) Opazujem s velikem žalostju, da su gg. domorodci naši od vremena poslždnje reštauracio sasvim za-boraviii na Maticu. Do ono doba nije gotovo ni-jodan broj novinah i/.ašao, gdjo sc nebi citalo : „za nar. Maticu priložišo otc. A od posld ui živo dušo viso. Ta gdč su za Doga naši Iliri ? tidé su prijatelji knjiženstva? Zar je svet naš iz-umro ? Zar istilla v oc misli da jov poslßd nja več iskra nade Za budučnost ugasla ? Žalostno pojavljanje, kojc dokazuje, da još sami sebe nepozna-mo, niti znamo šta hočemo. A šta jo to mu uz-rok? To. da n ogledamo i ne sledimo ono što jo pravo i šta nam treba — istimi, nego sc još vladamo po svakom vetru. Inkom saborskom sastave s pčneznicoin Matice, za da brže i kr pče raditi može, ili neka se opredčle za nar. museum, koj nek se utemelji u Zagrebu ; a sada več iz krila sabora uzište dozvoljenje u temeljenja. Isto tako neka se učini s novci, koji su se skupili za podignutje pomenika na polju Grobni-čkom ; jerbo najlepši je spomenik, koj si mladi narod podignuti može — izobraženje, pr o-s v 51 a ; a spomenici od gvoždja ili kamena prišteje sc samo za narode več izobražene, p r o-s vetje n e. To su stvari, koje su za sada najbliže narodu i domovini našoj, zato valja, da sc prvo svega pobrinemo za nje. Zato te molim, načini Ti ili koj drugi razborit čovčk predlog o njimi. Nil trčba da se prvo porazgovoriš s drugimi domorodci, da budu te podupirali, osobito spoklisarii magnati, jerbo drugče bit če i ostat če opet krasno tvoje slovo v o x clamantis in deserto. U obče opazujem, da se vi prie sédnicali neporazgovorite, sta če koj predložiti i tražite si podupirateljah, kao što to činiše pametnii magjaroni, i kao sto se to čini u svakoj pokrajini ili državi, k oj a uživa krasno pravo parlamentarske slobodo. Sada su Vam opet otvorcna vrata u krasnu budučnost, nu ne-pustite bez koristi prolaziti vrčme u ludosti i lenosti, i razlučite sve dobro razumom, a ne krvlju, i mahnite se one žedje za osvetom, k oja je dosad narod naš gnjavila i klala, i u najnovie vreme tolikih nam prouzročila jadah, da i dan danas plaču matere, sestre i ljubovce. Kako si Ti? čestitajom iz svega srdca i Tebi i domovini, što si zdravo proso 29. srpnja na onaj nesrètni kobni dan. Bože daj to bi nam vstav uvèk u pameti pamctujuói nas na razum. Ja žalim one žrtve, one krasne duše, i samo onda ču prestati žalujuči, kad budem vidio, da si je nemirna po magjarskih izgledih obražena stranka naše stranke kupila tim pamet — makar i preskupo. Vidio sam skoro uesku, Moravsku i Slovensku, i mogu kazati, da sii one pokrajine srètnie, jerbo če one radeó u tišini postici prvo s postojanjem svojim doslednim postignuti sviliti, nego li mi s bukom i vikom, sami i bez potrebe žrtvuj uči krvave žrtve. Mnogo sam zaista na svom putu potrošio novacah, nu opot nežalim, kad promisi im, koliko sam vidio, iz-kusio i naučio sc. Ovdč ču ostati još nekoliko danab, dok so neoperem i neolcrpam, onda ču kuči k mojoj sestri na berbi. A ko l!og da, vidit čemo se prve danah méseea dojdučeg. Modjutiiri molim to pozdravi mi svu bratju prijatelje : Vukotinoviča, Rakovca, Ora. Demetra, I)ra. Užaroviča, Babukiča, Bogoviča, Mažuranide i sve ostale znance i prijatelje. Babukiča upitaj jeli več primio iz Praga škrinju „Guslah i Tamburah“ s ostalimi nabavljenimi knjigami, pa mi piši pod naslovom : „An etc. zu Luttenberg (Untersteier). Post restante.“ Prosim Te takodjer (si licet) pozdravi mi svoju krasnu prijateljicu, a nju prosim neka pozdravi u mom imenu — opet i svoju najbližu prijateljicu. Zbilja! I g. /iskalu Očicu javi priznanje mog počite vanja.- On je zaista takodjer govorio dobro, barom dosledno. A tim budi zdrav kao lav ! NB. Pošta otilazi, a ja neimam kad Citati, sta ti ovdé napisali. Zato oprosti i popravi sam. 86. Koče varu. Zagreb d. 5. srpnja 1846. Dragi Stepko ! I). 14. ili 15. t. m. doc ču u Zagorje u Klemenovo na imanje gje grofice Rubido naše primadone, a posle za nškoj dan i Pod Četrtak. Prie dva meseca poslao sam ti paket j o da n s knjigami za g. dekana I)ra. Vogrina, a sad ti pošiljam opet jedan paketič za g. grofa Alexandra Auersberga, koj óe za koj dan proci kroz četrtak. A da mu što brže dodje u ruke, ti ga odmali izruči Hercogu s molkom neka ga predade u njegove ruke na prolazu. ja več težko čekam vreme, opet sastati se s Tobom i razgovoriti o stvarili, što se tiču nas i naše stvari od ono doba, što se nisma vidila. Poznate ti je iz novinah, da je Babukič imenovan profesorom narodiiog jezika na akademii Zagre-bačkoj. Po svoj pillici rado bi saznati, tko če bit naslednik njegov kod čitaonice i Matice. Iz početka govorilo se samo za dva prosioea tog mesta, na-ime za Galca i mene. Galca uzeo je Gaj pod svoje krilo, a meno večina starešinah čitaoničinih i Mati-činih i v o x p o p u 1 i t. j. obče mnčnje. "V eč se je svuda preneslo, da ču ja dobiti večinu glasovali radi mojih zaslugah za taj ustav i za književnost u obče ; i u obče mnogi su so ljudi dali navlašt zapisati kao člani čitaonice da tim pobčda moja bude znamenitia. Nu kako se razpiše uredno spra-vište čitaonice na dan 25. pr. 111., i onaj dan u oči tog spravišta iz Peštanskih novinali razazna imenovanje Babukičevo, padne i Dr. Užareviču na um, da prosi tajničtvo čit. i Matice, javi tu želju nčkojim prijateljem, imenito Dru. Demetru, k oj (neznam zašto) uze zub na me, i stanovitomu HavliČku. Ti stanu odmah kortešovati za njega. I tako se stane, te i nčkoje od mojih tobožnjih prijatelja povukoše na svoju strami, koji su več meni bili reč dali, i glavno nastojaše Gajeve brojne ne-prijatelje pridobiti za se govoreči, da če tim opeči Gaja, čim mu budu uzeli včšta urednika novinah. To se sve vrlo tajno radilo, . bez da sam ja i moji iskreni prijatelji o tom šta doznali. I tako dodje 25. lipanj i sčdnica se o tvori. Užarevci se pod-punim brejem sakupiše, dočim su mnogi od mojih glavnih pokrovitelja!) n. p. biskupski dvorni župan g. Zengeval, bili izvan Zagreba, a imenito u Križevci na restauraci!. Kad predsednik grof Janko Draškovič pročita svoj govor, ustanu se odmah Užarevci zahtčvajuči iz petnih žilah, da se izbere novi tajnik, nadajuči se tim kao par un coup de m a i n nàuti Užareviča. Govorah je tu bilo p uno i žestokih, i bili bi se posvadili i razišli, da nije vrlo mudrim parlamentarskim načinom mir opet povratio. Nu Užarevci opet nopopustiše prvo dok nije došlo do votisacie hoče li se izabirati neče li. Resultat je izašo, da je bilo za izabiranje 8 a proti 16 (IO od Užarevacah uzkratio se votum, jerbo nisu bili člani čitaonice, izmedju kojih bio — 386 — jo i Havliček). I tako jo Užarevid za onda propao, i nadam se, te nodo ni u buduée bolje prodi, i s ve što Dr. Demeter i Havliček rade svakim i ne sa-svim plemenitim načinom proti meni ; jerbo obde mnenje i vedina članah stoje za me, izmcdju k oj ih su glavni rečeni g. Zengeval, Dr. Vancaš, profesor Dr. Moj se s , protomedik Dr. Praunspergar, svi kanonici i čitavo sveštenstvo. Vrli prijatelj Dr. Vancaš ponudio mi je dapače 300 for., da mogu tim 100 Manovali za pol godinali dati upisati, da za me votiziraju. Nuja hvala Bogu toga netrčbam, bududi je i dosad vedina za mo, pa izvan toga i mnogi drugi dragovoljno pristupaju kao članovi, da mi pomognu. Iz toga vidiš, da du po svoj pri-lici ja postati tajnik. Istina jo, da de Gaj, kad se povrati jednom iz Beča, mčsati svojim načinom vota ; nu težko de mu šta pomoči, jerbo je on kod ljudili, što imadu tu pravo, poverenjo sasvim izgubio. Gaj je bio takodjer u Pragu, i svuda je na putu tužio se na ljude, koji nede da sve odobravaju, što on čini. Osobito je u Pragu agitirao proti nami, a osobito proti meni, opadajudi mene, da sam ja njegov najglavni neprijatelj, koj mu odbija ljude ! podkapa slavu i včru kod občinstva, te mu krila podseca, da nemože raditi, kako bi litio, to tako i naše stvari nemogu napredovati kako bi valjalo. U Kwötych bio jo nedavno članak jedan, koj im se Gaj u zvezde kuje, a ljudi nčkoji, što se s njim neslažu, imenuju trabanti, koji se nebi ni vidili, da njega nebi pratili, članak taj poslao je nčkakav Dr. Brauner u prevodu nčm. na ovdašnje uredničtvo nčm. novinah, da primi u svoje listove. primiti, buduči bi moralo uz njega načiniti opazke, koje medjutim nebi služile na čast imena Gajevog. Ovde se je sastavilo prie pol godine posebno jedno družtvo od mladičah, koji hlepte za naukom. Tu se glavno radi o izobraženju nar. jezika, dočim je svaki član dužan i držan pisati, Sto se poslč čita u sodnicah, pretresava i izpravlja, a bolje i izdaje na trošak druživa.' Buduéi su i mene pozvali u družtvo, a Gaja ni spomenuli, sad on svakim načinom nastoji, da to bezazleno dčtešce našeg života razmetne, neštedeči ni najopačeg načina, kao što su laži, opadanja, da se tu radi za interes ruski itd. Dočulo se da nas je i u Beču zatužio kao ustav antikonštitucionalan i pogibeljan, i da je več iz Beča pošla na konsilium zapoved, nek se to družtvo zabrani i po iztraženju stvari člani kaštiguju. Vidit čemo. — Iz svega toga sad zna-deš, da kurjak nije promčnio srdce, niti svuko stare svoje dlake. On je nam več dosadio, da ne ■ može više, nesnosne su njegove intrige. O njem se kazati može, što je kazao Sallust o Katilini, quia bonae artes desunt, omnia dolis atque fallaciis contendit. — Nu o tom ustmeno više. Imam u pameti dokumentah puno. Htèli su mu dati, kad se povrne s puta, privrženim njegovi ponajviše drobna neuka mladež, serenadu (i kaže se da on tajniku svom Galcu pisao da hoče imati) ; nu saznavši to varoški sudac g. Staj dah er, zabranio je. Eto ti u pomanjkanju bolj ih novinah, nekoliko glavah iz naše dom. „chronique scanda-leuse“. U ostalom, dok se neuvidimo, pozdravljam Nu uredništvo je odgovorilo, da članak taj nemože srdačno tvoju Ženu i Lidiku, Herzoga sa svom obitelju, predrago stupove erkvene gg. Yolfa i Premelca, zatim Golnera, Fabiana cum sorore g. Nagya itd. A tim budi zdrav ! St. Vraz. 87. Kukuljeviču, Zagreb d. 23. rujna 1846. Dragi Ivane ! Javljam ti time, da ve biti izbor sekretara Matice i Citaonice 30. t. m. Ja ti javljam to radi toga, da znadeš kada bude izbor, jerbo vi izvanski članovi neéete dobiti pozivali od strani upravlja-juéega odbora. To se sada čini polag mog znanja prvi put, da se nebi svaki član pozvao. A zašto se to propušta, neznam, nego mogu samo pogadjati, i ako zlo pogodim, neée bit krivnja moja nego krivnja odbora, ko ji nčšto kuje, i rad bi što je iz-medju sebe skova, da sc kao poraz majstorske ruke u glavnoj skupštini prime. Odbor je naime zaključio, da se izdavati ima „Kolo“ troškom Matice, pak da u tu s vrhu prime dva tajnika u öita-onicu a to bi bio ja i Dr. Užarevic. S početka je to onako bilo zaključeno, da bude Už. vodio po-slove čitaonice a ja da budem uredjivao kao do-sad Kolo, 4 knjižice od 5 tab. nagodinu izdavajuči, a za taj trud imao konalc i 300 kor. srebra. Nu domala se opet promčni ta osnova, neznam kako, a za koj čas neznam opet kako : rččju danas je plan odbora taj : Da budemo oba sčdila u čitaonici i oba uredjivala Kolo, medjutim mi neóemo odia č i vati koji óe se Slanci motati u Kolo, nego odbor. Ja sam preksinod bio kodDra. Mojsie, scenedi njega pametnim čovčkom i kažudi mu, da ja netražim sam službuu čitaonici obavljati, nego istem samo, da bi mi se dao jedan izmedju posatoli ili tajničtvo-vanje, ili što bi mi bilo još draže i pravednie ure-dj Ivanje Kola, bududi sam ja dosad stvar vodio Sostilo. Nu on nikako nepristane na to, nego hode, da bude stvar pomešana t. j. da oba sčdimo u čitaonici i da oba imamo posla oko Kola. Nu buduéi da ja vidim, da čovčk može samo onda u redno i destito raditi, kad znade što je njegova radnja, i kad mu drugi ncprifrekava u njegov posao i može-bit ono kvari i ruši štaje on čvrsto sagradio, zato sam ja njemu (Mojsesu) kazao, da de posao iti vrlo neuredno i kojekako, nu on sa svim tim ostane pri tom, što si je zavrtio u glavu. čini mi se pored svega toga, da bi on tu rad igrati rolu nd-kakvu kao literat. Nuja nebi još na to ništa kazao da bi svi starešine bili barem takve glave u tom poslu kao što je on. Nu pomisli samo kakvi su ostali. Zato ja kažem, ako pri tom ostane, tako de od našeg Kola postati krpanja, dapače karikatura. Žalostno je zaista, da nas pisače, što smo od mladih noguh mučili se oko tog posla, naši starci još uvdk drže za nekakve neuke dččke, koji bez njihove pomoči i hegemonie nismo kadri učiniti ni za lčk poštenog, žalostno je (kažem), da nismo se još dosad mogli od njih emancipirati nego smo za ništa dobri nego za platjanje kao nèkakva misera plebs contribuens. Nu to bi se sve moglo još pri velikoj skupštini preokrenuti, da bi bilo ovde glava, koji bi proti tomu govorili. Zato te molim i zaklinjem, dodji te dodji, jerbo znam da bi ti svojim štentorskim glasom mogo sve te muhe starešinah raztčrati. Ja sam zadovoljan sa svakim mestom, bilo uredništvo ili tajništvo, samo nedu i na jednom i na drugom i) tako na nijednom čitav. Nu ako nikako nebi mogo dodi, a ti barom napiši brže boljo oštar list na odbor, i zahtevaj da se žita n glavnoj skupštini. Tu se možeš potužiti prvo, što ti odbor nije j avi o službeno kako bi valjalo, te sad nisi mogo, sa-znavši stvar privatno a to kasno, svoje posle enako urediti, da bi mogo dodi. Drugo zahtevaj ili sa-včtuj, da redakterstvo Kola pripadne izključivo St, Vrazu, buduói da su dosad izišavše knjige, koje je on uredjivao, garantia za dobar uspeh i obrazi slèdeóih knjigah i da je samo izvrstnost dosad izišavših knjigah Kola kod učenih naših domo-rodacah i drugih Slavjanah prebudila želju, da ga Matica izda svojim troskom, pri čem su (da Dogme) razumevali, da Eedakcia ostane u onih istih rukuh. Ja mislim, da si ti u tom sasvim jedne misli sa mnom, zato te molim načini to brže bolje, i upravi list na g. Krestiéa koj če ga u skupštini javno predati tajniku drugče bi mogli naši gerenti met-nuti ga ad acta. Od tvojeg déla tiska se sada 3. tabak ako bude to tako napredovalo, uvidit de tvoje dčlo do uskrsa bèli svšt. Tim ostani zdrav kao lav i pozdravi mi zlatnu tvoju ženičku čim Išpše možeš. Pozdrav takodjer izruči Dru. Rakovcu a preporuku g. o ten. U hitnji : S Bogom 1 Tvoj Stanko. u e r s p e r g u. (Koncept.) Agram, am 24. Juni 1846. Flochgeborner Herr ! Zu spät hab’ ich gestern in Erfahrung gebracht , dass E. H. sich hier befanden und nach mir zu fragen die Güte hatten. Ich packte die beiliegenden Volkslieder aus Steiermark und Kärn-tlien bestmöglichst zusammen und eilte damit zum „Kaiser von Oesterreich“, aber Herr Graf waren schon vor ein Paar Minuten fort. Und somit nehme ich mir die Freiheit, sie noch heute nach W. Landsderg an Verwalter Herzog zu senden, da ich erfahren habe, dass E. H. in ein Paar Tagen nach Wien reisen und daher wahrscheinlich W. Landsberg passieren werden. Da Herr Graf die Lieder der Winden (Slovenci) Krains, Kärnthens und Steiermarks in ihre Sammlung aufnehmen, so bin ich der Meinung E. H. sollten auch den Liedern der Provinzial-Kroaten, die der Sprache nach zu dem Winden-Stamme gehören, Dero Aufmerksamkeit schenken, um so ein möglichst getreues und vollständiges Bild der Volkspoesie der Winden (Slovenci) vor das Forum der deutschen Ethnologen führen zu können. Die Lieder des hiesigen Volks sind zwar grossen-theils ihren inneren Wesen nach bedeutend verschieden von den Liedern der oberen Gegenden (innerösterreichischen slaw. Provinzen). Aber diese Erscheinung liat ihre historische Ursache. Das heutige Provinzial-Kroatien mit seiner kindischen Bevölkerung wurde schon vor vielen Jahrhunderten politisch und social von seinen nächsten Sprachverwandten don Winden Krains etc. getrennt und hiemit zugleich in nähere Berührung zu dem serbischen und dem eigentlich kroatischen Sprachstamme gebracht. Dadurch bekam sein inneres daher auch poetisches Leben eine andere sich mehr zu den Serben und echten Kroaten hinneigendes Leben ohne den ursprünglichen Charakter ganz verwischen zu können. Und wie Provinzial-Kroatien überhaupt durch seine Stellung von der Vorsehung berufen worden zu sein scheint als Verbindungsbrücke zwischen serbischen, echt-kroatischen und windischen Wesen zu dienen, so bemerkt man diesen vermittelnden Geist auffallend scharf ausgeprägt in dem grössten Theile seiner Volkslieder, der nach meiner Meinung als Process und Jlrgebniss der oben bemerkten politischen und socialen Stellung des Volkes anzunehmen ist. Der Ueberschuss der Volsklieder der hiesigen Kroaten hat entweder einen ganz serbischen oder ganz windischen Charakter, welches Phaenomon sich aus der nahen Nachbarschaft des Volkes mit den Brüdern des serbischen und windischen Sprachstam-mes erklären^muss. Ja dieser geistige Austausch, diese Uebersiedlung geht, wie der Zug der Vögel, in fortschreitender Sichtung auch über die Grenzen Provinzial-Kroatiens weiter, so dass einzelne Volkslieder der Serben sogar nach den südlichen Gegenden Steiermarks und Krains Vordringen, wie es Herr Graf aus meiner und Koritko’s Sammlung werden ersehen haben, wo man hingegen unter den Slawen des serb. Sprachstammes Lieder findet, die offenbar windischen Ursprungs sind. — Aus Allen dem ersehen E. H., dass die Volkslieder der Provinzial-Kroaten von dem höchsten Interesse sind, und zweifle nicht, dass Herr Graf sich dadurch werden bewegen lassen, auch einige wenigstens die eigenthümlichsten Lieder der Provinzial-Kroaten zu übersetzen und in I)ero Sammlung aufzunehmen. Es befindet sich eben jetzt eine Auswahl derselben unter Presse, die mein Freund I. Kukuljevié gesammelt und geordnet hat und die ich nicht unterlassen werde E. H. bei ihrem Erscheinen mitzutheilen. Mit der heutigen Sendung folgen auch einige Lieder, die einer meiner Freunde in der Gegend zwischen der Sawe und Kulpa gesammelt hat. Die Sammlung ist zwar in sprachlicher Hinsicht nicht authentisch, aber das scheint mir für einen Uebersetzer von keinem Belange zu sein, wenn nur der Geist der Poesie und der Rythmus nicht verletzt wurde, was übrigens bei diesen auch nicht geschehen ist. Agram am 9. Mai 1847. H. H. Graf! Hiemit übersende ich das Fragment meines vorjährigen Briefes. Wohl werden H. Graf sehr böse auf mich, dass ich mein Versprechen so spät und das wahrscheinlich nicht zur Befriedigung der in mich gesetzten Erwartung. Und ich muss leider an die Brust schlagend eingestehen, dass Sie volles Recht haben mir zu zürnen, wenn ich bedenke, dass ich gegen alle Regeln der Ar- tigkeit gehandelt und das Vertrauen eines mich so hoch überragenden Collegen in Plioebo vielleicht ganz verscherzt habe. Wenn ich mich, H. Graf, vor Ihrem Antlitz befände so würde ich im Stande sein Sie fussfällig um Vergebung zu bitten , da mir aber diese Art der Abbitte nicht gegenwärtig möglich ist, so bitte ich Sie schriftlich, erbarmen Sie sich eines reuigen Sünders. Zur Entschuldigung kann ich nichts anführen , als meine schreckliche Unbeholfenhòit in der Führung der deutschen Feder, wovon Sie, Herr Graf, dieser Brief genugsam überzeugen wird. Das mir zugeschickte Manuscript der slov. Volkslieder sainmt dem herrlichen Geschenke der drei Bändchen Ihrer prächtigen Gedichte habe ich durch meinen Collegen Dr. Užarevic erhalten, der den Empfang in meinem Namen quittirt hat. Die meisten Ihrer Gedichte sind mir schon aus meinen Studentenjahren bekannt, wo ich sie mit vielem Entzücken gelesen lustwandelnd in Gratz’s romantischen Umgebungen, und mit Stolz daran denkend, dass ein Paar Jahre vorher auch Sie in Gesellschaft Ihrer schönen Muse an den nämlichen Stellen lustwandelten. Wenigstens hat man mir M.. Grün als Ihren Lieblingsort genannt, das auch ich sehr poetisch fand, und manchen Sommerabend dort verträumte. Uebrigens waren unsere Träumereien sehr verschieden und hatten auch ein sehr verschiedenes Schicksal. Aus den Ihrigen sind schöne Gebilde von plastischer Vollendung geworden, haben eine Weltreise gemacht und sind berühmt geworden. Die Reinigen sind das ge- blieben, was sie ursprünglich waren, die wenigsten kamen zu Papier, und selbst die wenigen blieben bis zum heutigen Tag zu Hause (die gedruckten sind eines späteren Ursprungs). Jedoch das gehört nicht zur Sache. Wenn mich je wieder Phoebus mit einem Blicke beselen sollte, so werde ich ein Paar von Ihren kleineren Gedichten illy-risiren. Zwei davon hat Kukuljevid übersetzt. Sie werden sie in dem IV. Theile seiner Werke, die ich Ihnen v. J. versprochen und jetzt sende, auf Seite 117 (Odluka, Bestimmung) und 118 (Pohod, Besuch) finden. In diesem Bande werden Sie auch eine ziemlich reiche Volkslieder-Sammlnng der Kroaten finden (von Seite 127—256). Die zum Uebersetzen angcrathenon Stücke fangen bei Seite 180 beim Abschnitt „Kajkavske“ an. Ihrem an mich gestellten Begehren „Ihnen einiges über die musikalische Behandlung der slov. Volkslieder, Tonweisen, begleitende Instrumente, Sänger u. s. w. mittheilen und in kurzer Uebersicht zusammenzustellen“ kann ich nur sehr spärlich entsprechen, auf keinen Fall genügen. Dazu gehörten gediegene musikalische Kenntnisse, die ich nicht besitze, wie z. B. Generalbass etc. Ich habe zwar viel singen gehört, an einige Tausend Lieder und über 300 Arien aus dem Munde des Volkes aufgezeichnet; aber das Alles reicht noch nicht aus. Jedoch ich will Ihnen, Herr Graf, das Wenige, was ich sagen kann mittheilen, auch auf die Gefahr hin, dass es nicht nach Ihren Wunsch passt. — Wie der Text der slov. Volkslieder so sind auch die Arien sehr verschieden. Ist Text echt volks- thiimlich, so ist auch gewöhnlich (doch nicht immer) auch die Arie. Die älteren Lieder sind auch gewöhnlich die volksthiimlichsten und die Arien zu denselben bewegen sich gewöhnlich in Moltönen , oder übergehen häufig in der Mitte oder gegen das Ende aus dem Dur in den Molton. Diese bestehen gewöhnlich aus Strophen von nur zwei Versen, die wiederholt werden. Hat die Strophe drei Verse, so wird nur der mittlere Vers wiederholt. Dieses geschieht auch wenn die Strophe aus vier Zeilen besteht, und nur dann und wann eine dreiversige Strophe unterlauft, wo dann die Wiederholung nur bei der letzteren Gattung auf die oben angezeigte Art geschieht. Die Volkslieder, die von Volksgebräuchen z. B. Koleda, Kres und von anderen mythologischen Aberglauben handeln sind gewöhnlich die ältesten und daher die echtesten. Dazu gehören auch viele alte bereits aus der Kirche verbannte Kirchenlieder. Am meisten singt man meines Wissens noch in Kärnthen im Gail-thale und in Steiermark in den wind. Büheln, dem Luttenberger Gebiirge und dem Murthale zwischen Radkersburg und Luttenberg. Am meisten singt das weibl. Geschlecht jung und alt. Von dem männl. nur junge Bursche. Und am meisten singt man wieder im Winter beim Spinnen, im Sommer beim ICoruschnik und im Herbst beim Kukuruzschällen. Da singen ganze Chöre, bei welcher Gelegenheit ein Theil Prim singt, der andere die Terz hält, so dass man nur selten die Quint hört. Der Slowene begleitet in unserer Zeit nie sein Lied mit einem Instrumente wie der Kroate und Serbe, ausser wenn man jene kurzen Liedchen ausnimmt, die nur aus einer vierzeiligen (Ostaloga nema.) 89. Koče varu, Zagreb d. 25. svibnja 1847. Dragi Stèpko ! Knjige što si dobio iz Lipska preko Gradca za me, dobio sam nčšto onomadne a nčšto danas. Prosim Te objavi mi, što si platio pošljine, da možemo zaračunati. Drugiput, ako budeš imao šta mi poslati, a ti dobro ukrepi pečatom, jerbo ono što si mi prvo poslao nije bilo ni čestito zapečatjeno, buduči je išlo kroz Madžaronske ruke. Kod nas je u politici velika tišina. Stranke su se tako rekuč izmerile, barom neimaju volje nadalje grizti se kao prie. U književnosti slabo so miče i kretje. Do lcoj dan izač če Vukotinovičevih pesnih knjiga IV. jako lčpo urešena. Za Kolo na-dam se, te če odsada brže izlaziti (t. g. još tri knjige ovolike kao što je ova IV.). Račune Mati-čine od g. 1846. poslat ču Vam do konca t. m. Budučeg meseca izač če druga svezka Drobničeva ročnika. Eto Ti sve što znam novoga. A s tim budi zdrav ! Pozdravljajuči Ženu i dšcu Tvoju kao i Herzogove ostajem kao dosad iskreni Ti prijatelj St. Vraz. Dragi Ivane ! » Ako nameravaš šta metnuti u Kolo V., a ti se požuri, jerbo se knjiga ta ve6 nalazi u tisku. Ako se n e varam govorio si mi za članak jedan o vilenjacih i povodnjih mužah. Za bibliografij il dolali inostraiiili trčbao bi naslov dogodov-štine Muharove (na način kako se nalazi knjigopis u ovoj IV. knjiži Kola). Buduéi imaš to delo, pošlji mi ga. — Gunduliča dobit češ u Varaždinu po g. Drag. Poglediču sa ostalimi utemeljitelji zajedno. U ostalem budi zdrav i pozdravi mi zlatnu Tvoju ženčicu. 8 Bogom ! St. Vraz. Zagreb d. 26. svibnja 1847. 91. Erbe nu. Zagreb dne 1. stud. 1847. god. Dragi prijatelju ! Dvš ima godine što se razstasmo i odposlš nevidčsmo ni lično ni duševno — pomočju pisma. Nu nadajuč se da prijateljstvo ono, s kojim se sa-stasmo s licem u lice, nije sasvim utrnulo nego da još kao o ga n j pod pepelom tlije i gori i samo čeka sgode da se opet ukaže plamom i iznad pepela tinjajučega, evo mene prva, koji poprimam sgodu jednu uzpiriti ga opet. Ovili danah odputovao je mladi jedan naš sla-galac (compositeur) u Zlatan Prag, u grad slavan u umetnosti glasbenoj, da ondč u krilu srodne po duhu i krvi bratje slovensko prirodni svoj dar i umétno podkrepi i usavrši. U tu svrhu naši su ga domorodci iz svojih Lepo vali providčli novčanim sredstvima da dve godine ondč probavi i tako svrhu svoju postigne. Nu boječi se da iz zla nenagazi u gore, t. j. iz naravne svoje prostote da neudari u zlo gore — u preveliki teorisam i pedantički skepti-cisam, koj ubija krasotu naravsku, lcoji pedanti-sam glede na glasbu (hudbu) u Nčmačkoj se iz-lego, te mu piliči več i po českoj korače i šetju se — a najslobodnije po Zlatilom Pragu i u glavama najglasovitiih njegovih ondčšnjih glasbenih čelovodjah (opominjamsamo naTomaškai .Jelena), molim Vas kao brat brata, kao počitatelj nar. glasbe slavonske jcdnakog njezinog prijatelja i uz-nešenca, prožite tomu mladiču, našemil Lisinskomu, prijateljski! ruku, i molim Vas da to isto metnote na srdco i g. Eitteru z Eittersberku. Budite mu Vi angjeli stražari, da nedopadne u umetne čeljusti Tomaška, Jelena i ostalih Vaših klanjaocah p e dantismo. glasbenog — tobožno škole nemačke. Lisinski istinabog- nije čovek, qui jurat in verba magistri, nu sasvim tim ostavljen u družtvu pedantali samih mogo bi ako ne izopačiti um svoj a to barem ili olcamenuti ili sdvojiti. A i jedno i drugo bila bi nesreča za mladu umčtnost našu. Ja sam mu kazivao da Vas potraži, nuutolikom gradu težko da če Vas nači. Zato Vas molim izvolite propitati za njega u g. Dra. Stanka, na kojeg je odnio preporrà. Imali ste ljuba v poslati mi 1. i 2. svezak čeških napčvah, sto ste skupili i izdali. Za to bi sam se usudio umoliti Vas i za 3. svezak, pripravam i na uzdarje od moje strane bilo u knjigah ili u drugome čemu — u koliko sam vrstan uči-niti. I g. Hanka po svoj če mi prilivi poslati nč-što, zato Vas molim izvolite ga izručititi što prie njemu, ako Vam bude drago pristati na molbu. Za ovu god. još sam dužan za Maticu česku 10 for. Buduči je g. Pospišil član naše Matice, te ima za t. g. još položiti svoj prilog, izvolite mu sgodnom kojom pri likom javiti, neka tih 10 for. ondč položi, a ja ču za njega ovdč. Pri toj sgodi neka mi pošlje račun što imamo radi postatili mi knjigah, da se možemo izporavnati na konac t. g., jerbo do onda poslat ču mu novce što sam dužan, a ostale knjige njegove što niesam prodao vratit ču mu kako valja. Izvolite pozdraviti sve moje znance i prijatelje Pražke a time da ste zdravo ! Iskreni Vaš prijatelj St. Vraz. Obitavam u „Nar. Domu“. 93. E r b e n u, Zagreb dne 17. kolovoza 1848. Dragi prijatelju ! Tretji danbune Pražke (14. lipnja t. g.) morao sam htio nehtio o staviti Prag. Koje hitnja, koje okolnosti ondašnje bile su uzrok, da se s Vašim stolnim gradom niesam onako oprostio lcao sto bi valjalo. Izmedju ostao sam dužan jednom postolaru (šewcowi) 6 kor. srebra za jedne čizme ; crvenu kapu sa srebrnem iglom ostavio sam kod Pospišila, a sablja (j erb o oružja (mirabile dictu !) nije W. Grätz pustio iznosit) ostala je u mom konaku (kod g. Glaserfelda na Prikopech). Zato se evo utičem Vama, dragi prijatelju, da mi budete u pomoč — jedno da me operete, a drugo da se opet po Vama dokopan svojih u Pragu »stavljenih stvari Ir U tu s vrhu pošiljam Vam evo deset kor. sr. respecti ve papir a. Od ovili novacah izvolite položiti šest kor. postolaru, k oj se zovo M. Bily, i stoji u Obstgasse Nro. 769. Ostala 4 kor. sr. izvolite dati vrataru (Hausmeistru) g. Glasersfelda, kod kojeg se nalazi i sablja moja i uzajmleni stari šešir (klobuk) g. Pospišila. Sablju izvolite dati, papirom dobro umotanu i špagom prevezami, na diligence pod adresom „ Herrn Ferdinand Do -minkuš Studierenden, derzeit zu Seggau nächst Leibnitz (Untersteiermark). Da stvar nepropad-ne ili neizgubi se uzmite u to retour - recepisse. Stari šešir neka vratar odnese Pospišilu. Taj me je čovek (vratar) dvorio, dok sam bio u onoj kuči, i stvari mi odnio na željeznicu, nu na razstanku nije htio p rimiti ni kraj care za trud svoj (nečuveni primer od velikodušja ili požrtvovanja vratara jed-nog !). Nu nadam se da če se ipak sklonut i uzeti što ga po pravici ide, j erb o ja uzdarja ili uspo-menah n. pr. zlatnih sahatah ili prste nah neimam odkuda ni čime da kupujem. Uz tu priliku izvolite kod tog vratara ostaviti od moje strane preporu- čcnjo za njegovog gospodara L obitelj. Glasersfeld (čujem) da ni je na dobro m i voli Iconi glasu kod Vas, nu što se meno tiče moram izpovediti, da me je gledao (i on i žena mu) kao svoga sina. — Po crvenu moj n kupu izvolite sam otiči k Pospišilu, i poslati mi ju u Zagreb s ruskim knjigama, što su j (kako mi pisaste) za me došle iz Moskve. Nu izvolite ju zamotati dobro modju papi re i u sredinu knjigah metnut da se nezamažo ili nepodere. — Eto Vam prošnje moje, kojima sam prisiljen do-sadjivat Vam. Rado bi Vam nz te moje dosadice i po ko ju radostim novinu pisao ; nu kod nas je sada sve mirno i na polju književnem i bojnom, samo državno krc tj e se i mičc posao — a to Vam je mir i tišina pred buru — kretanjc to — tanahan daleki šum oblakah gradonosnih. Kod nas se bez prestanka čine priprave za boj. Prelaze kroz grad naš sad topovi i druge bojne sprave, sad dolane čete goro-stasnih sinovah domovine s planinah zabitnih, koje nas razstavljaj u od bratje Dalmatinah Hrvatah i silnim svojim ramenama lcupaju se u sinjem moru. j Srdce čovčku igra glodaj uči krasne te planinčane (Alpensöhne), tu jezgru junačite našo granice hrvat-ske ; kolika ima tu snaga i čilost, kolika odvažnost, koja se očituje iz njihovog pogleda i iz s vi uh kre-tanjah téla, koliko mužanstvo i po tčlu i duhu, tih sinovah ltrša i naravi, i što naš solco Preradovič pčva o Hrvatu Dalmatinu valja i o ovima : Nebo gdč su prodjih čini Zapisani u vedrini ; j k A Zemlja gde su prod,jih grobi Jošte nasip tndjoj zlobi. Isto nelio nad njim sjaje, Ista zemlja dom im daje, I u njih je narav ista : U sto 1 j udih srd «ah trista ! Nek zavapi bojna trublja Nek ga zove gdč 11 ajd ubij a, Najstrainija propast zieva — Glave lete s desna ! leva —, Nek na moru nek na kopnu Svp se sile na njeg popnu, On ce znat u svakom boju Još pokazat snagu svoj u. . . Crnomanje njegvo lice Eazsvietljuju još zieniee, Žarom one vatre iste, Ko ju niegda vidieli ste. Odkud, pitaš, taj je plamen? (ile, zemlja jo čvrsti kamen, čvrsta oeiel njeni ljudi, To ljubeč sc vatru budi .... Takvi su naši Ličani i Otočani. Nu ni Ogu-linei ni 81 ul noi neustupaju im u snagi i junačtvu. A ostali naši graničari alto i ne po stasu a to su im barem po srdou ravni. 1 njih sad stoji na Dravi do 20.000 čekajuči željno da ju što prie prebrode. I provincialci oružaju sc čvrsto k oj e puškama k oj e kosama vèsbajuói se u boj nora poslu sa slobodnjaci koji su zajaliali na svoje čile konjiče. I ovi težko čekaju zapovčd da izadju na mejdan proti Madžaru oholome. Junakah hvala Bogu ima kod nas dovolje samo da ima novacah a mi bi mogli odmah ogledati se sa dušmaninom. Nu Bog i dobri ljudi dat ée i toga ako Bog da. U ostalom i pri svem tomu bojnom žamoru kod nas (kako rekoh) sve je mirno i u najlepšem poredku , da bolje biti nemože. Istina je, da čitamo u novinama nem. i madž. da so sad ovde sad onde sbila kakva nesreča, da sere-žani koga ubili itd. Nu to je sve presna laž, kojim NSmci i Madžari lioce da nas ocrne pred svetom. U Banatu i Bačkoj sad je opet mirno t. j. netuku se urednim jurišem. Nu pljačkaju i plene, haraju i pale sad jedni sad drugi, i ako tomu zanatu ne-bude doskora kraj, one ée se strane sasvim opu-stošiti. Osobito odlikuju se madž. husari i dobro-voljei u okrutničtvu, ubijaju ljude gdč koga samec sretriu, natiču dčcu na sablje i baganeto, sile žene à 1 a A b s o 1 o n t. j. na očiglod ljudma. Stigo nam je glas, da je bojni parobrod „Meszaroš" krenuo u dolnje strane. Bit ée dobro došao. čajkaši ga vec davno željno izgledaju. A time da ste zdravo ! St. Vraz. 98. (Koncept ; A. Horzogovoj ?) Liebe Anka ! Dein nettos Brieflein, das Du mir von Gratz geschrieben, erhielt ich eben als ich am Fenster zu Schloss W. Landsberg stehend das Lied „Getrennt von Dir soll ich leben etc.“ in den Bart brummte und mir dachte an wessen Hand Du zu jener Stunde durch die Gassen Gratz’s wohl wandeln mögest ? Um Dich noch ein mahl zu sehen blieb ich Freitag und Samstag noch in Loco, verlies am letzt genannten Tag erst Abends um VglO Uhr das Schloss und horchte bei dem Sehiittkaesten stehend noch bis 11 Uhr ob von Norden her nicht das Bollen eines Wagens zu vernehmen wäre, der Bich von 6ratz zurückbringen sollte. Aber auch das war vergebens. Und so pil-gerte ich weiter nach Milana, wo ich Tags darauf in aller Frühe mich auf den Wagen schwang und um 4 Uhr Nachmittags hier eintraf. Da am nälim-liehen Tage in aller Frühe die letzten Truppen „ unsere Stadt vorliessen, so musste die Nationalgarde den Waclitdienst übernehmen und so bekam ich gleich vollauf zu tliun. Einen Tag stehe ich auf der Hauptwachc, Tags darauf schlafe ich, den dritten Tag kommt auf mich die Reihe des Patrol-lirens, jeden Montag ist Exercitium und so geht es nach der Ordnung fort. Ausserdem fand ich hier eine Monge Briefe, die ich beantworten musste. Bie freien Abende füll’ ich mit Besuchen aus, auf .... wohl mein armer Mund, aber das Herz nicht im geringsten. Und lege nun liebe Ana alles das auf die Wage deines guten Herzens und Bu wirst mein verspätetes Schreiben nicht als Gleichgiltigkeit gegen Beine schöne Freundschaft deuten, die mich, glaube es mir, ungemein entzückt. Und nun wie befindest Du Dich? Wie befinden sich Beine herrlichen Aeltern? Wie befindet sich Beine liebe uns controllirende Schwester Mimika ? Und was macht die treffliche Besorgerin der Küche die gute Tonika ? Und wann werdet Ihr die Lose beginnen ? Das sind Fragen, deren Beantwortung mich sehr interessireri würde, besonders wenn Du Dich zur Feder setzest. Wenn es irgend möglich ist, werde ich Eurer Einladung folgen, nicht so viel der Trauben und des Mostes wegen, als vielmehr Dich wieder zu sehen und nach Herzenslust abküssen zu können. Daher bitte ich um alsogleiche Nachricht. Lang kann ich auf keinen Fall ausbleiben. Bei uns sieht es jetzt ziemlich stille und einförmig aus. Auch kennen die Agramer keine andere Leidenschaft als die Neugierde, wie cs unserer trefflichen Armee und ihrem noch trefflicheren Feldherrn dom Banns gehen mag. Ich schliesse das neueste Bulletin bei und während ich Dir dieses schreibe befindet sich Jellaèié wahrscheinlich schon vor Ofen. Ich mache euch aufmerksam die Nachrichten aus fremden Blättern vorsichtig aufzunehmen. Die fremden Herren Journalisten besonders die Wiener Radikalen lügen über uns nach Noten. Ich empfehle euch, die deutsche Agramer Zeitung, die die schnellsten und richtigsten Nachrichten von unserer Armee enthält. Uebrigens liefert sie unter leitenden Artikeln treffliche mitunter sehr humoristische Aufsätze über die ungar.-croa-tischen Verhältnisse. Aeltere Nummern erbitte Dir von H. Chabrian. Darinnen empfehle ich Dir besonders die Aufsätze, die aus der Feder des Banus fliessen z. B. den unübertrefflichen Brief an Hrabowsky, seine verschiedenen Manifeste u. s. w. und ich bin überzeugt Du wirst Dich in unseren genialen Banus verlieben, was ich Deinem Herzen übrigens bei all meiner afrikanischen Natur erlaube. Und wie sollt’ ich nicht? Ist er doch in allem seinen Wirken ein Genius, der die Liebe nicht nur aller Damen sondern die Verehrung von ganz Europa verdient. Gott möge seine Bemühungen mit Erfolg krönen und Kroatien wird.............. Und liiemit lobe recht wohl. Grüsse und küsse in meinem Namen die Deinigen und denke oft an Deinen unwandelbaren Freund Agram am 25./9. 1848. Stanko. n (Udlomak koncepta ; ne zna se komu.) U Celrtčkom gradu d. 10. veljake 1849. Draga moja mamice ! Jok ! U Četrtikom gradu dne 18. veljake 1849. Ljubljena moja mamice ! Vi se po svoj prilici zdravo ljutite na me bolna i tužna Sto Vam toli davno niosam pisao ili barem po komo torne poruČio, barem da sam još živ. 0 da Vam je videti me kako je propao naj-stariji Vaš sinko, kako jo propao vas u kosu i bradu iz k oj e viri sam samcat siromah nos kao zvonik stare crkvine iz kakve šume, razplakalo bi se u Vas materin je srce. Pa k tomu još slabina nk-kakva ne kao u zimsko muho nogo kao u starca jednog od 90 godinali. Drhtju ti ruke kad se tek latiš pera, a klecaju koléna, te nemožeš ukiniti tri koraka bcz štapa. Daklc summa summarum: säm niosam mogo pisat. Nu kazat kote: A gdje ti jo krasni tvoj sekretar ? E brate, zaljubio se, pa ima do preko ušiuh posla dopisivanjem željah svog srdca — što no so dmgčč rove: billets doux. I tako nas evo tek danas opet zajedno u razgovoru putem pisma. Istina je lepše bi bilo, da se mogu razgovarat s Vama oči u oči, i više putali mislio sam si i želio, kad nije moguóe sa slabim ovim telom prenesti se k mamici, da ju vidiš i da te želja mine, to da ti ju je barom jednom u snu videti onako krasnu i Veselu kao što ju je Bog stvorio i na svčtpostavio nekim na radost, nekim na težku mulcu ; — ali hočeš ! ? Ja cèlti noe nešto pletem i šeprtljim al mamice nevidjoh u snu, več sve ne-kalcvi tudji obrazi, samo so spoininjem za jednu poznatu mil. gospoju s kaptola, Vašu prijateljici!, koja mi se ukaza u čitavoj svoj oj krasoti u snu, tomu ima mčsec danah. (Ovdje prestaje pismo, pisano na izšaranu papiru, pod kraj nešto popravljano, s toga na novice prepisano i ondje dovršeno). 95. IVI a c un u. . TJ Rogatcu d. 8. ožujka 1849. dokončao u Zagrebu d. 20. travnja i. god. Dragi prijatelju i zemljače. List Vaš, što ste mi pisali na koncu p. g. i opremili u Zagreb, stigo mi je u ruke istom prie nekoliko danah. Uzrok tomu zakasnjenju jest, što sam ja m. listo pada odpremio se na put u Kranj sku i na Štajer, da razvidim ove strano i da, u koliko uzmogu, za one listopadne zabune sa slov. domorod- cima i ustmeno porazgovorim se, šta čem o i kako ? ondašnjoj pogibelji, koju Nemci i Magjari na nas naperiše bunom Bečkom, da se uklonimo i spasimo život naš, bitje naše narodno. Dodjem i pod četrtak k Dru Kočevaru, pa se tu uslčd nahlade ljuto razbolim, te se tek posle 2 mčseca pridizat stanem i jedva kada tada okrepim. Zagrebčani niesu ni znali, kud sam propao, i tako razni dopisi ostaše u Zagrebu. 1’rie mesec dan ab tek se oglasim, da sam još živ, zamolivši prijatelja Babu-kióa, da mi pošlje liste, što se nalaze za me u Zagrebu, što on iučini. Tako mi stigmi i Vaš dragi list s pripisom od g. prof. Babukiéa, kojim mi javlja, da je on list otvorio i za Vas poslao one stvari, što ste žclili. Meni daklc nepreostaje drugo, nogo odgovoriti Vam na one reči, što mi pišete za chrestomathiju ilirsku ili slovinsku. I)a ste naumili izdati chrestomathiju ilirsku, vrlo mi je drago. I ja sam za tu stvar ved bio stao skupljat gradiva. Nu kako poznate, da se kod nas na jugu mnogo počima nu malo dovršava, tako se i meni stalo, te danas ni neznadem, kud je moj rukopis. Drago mi je dakle, a to vrlo drago , što ste se Vi latili tog posla. 8 iog vidite, da meni mnogo stoji do te stvari, zato se nadam, da mi nedete zamdnti, što se usudjujem u tičati u taj Vaš posao sa svojim savčtom. Zato Vas pitam: Za koga ili za koju vrstu ljudih odlučiste to dèlo? jerbo od toga zavist i to, kako da ga imate i urediti. Ako ste odlučili za mladež (osobito za djake iz gymnasijah i lycejah) kako razumèh iz vašeg lista, to de po mom sudu biti najbolje, da uredite knjigu po predmetih i da » prvi dio mot neto pčsni (poesije), jorbo imas dosaci pùsni mladež Jaglje razumijeva, nego li nevezan slog (prozìi) ; budndi jos nije savršen, no-dotčran, ved so jednako još vuöe ko prebijena zmija. 1 ako na to moje mnenje pristajete, savùtujem Vam, da i prvi dio razdvojite na dvč strane 1. na pesni narodne 2. na pesni nmètne. Tako de biti najprobitačnije, jorbo tim dote doskočiti i ml ad oj jiameti, te zajed n o odgovoriti i clironologiji. U strani 1. (nar. pesni) počnite spČsmami ženskimi. Tu glodajte glavno na to, da izaberete one, sto se odnose na naše običaje i mythologijn slav. Od te ruke pesamah prelazi to na pčsme pripovedne, a zaključite strami tu s pčsraam historičnim (n naju že m smislu). Kačičev „Razgovor“ i Vukovo izdanje „Nar. pesamah srbskih“ bit de Vam vrelo neizerpivo. V strani drugoj (pesni umetno) počrnite od pesamah kratkih, lahkih, liričnih (negledajud na chronologiju ; zato izmedju oviuh zaključite s lčpšim dubrovačkim), prelazite na pripovČdne (bal-lado, romance itd.) a na koncu metnite izvadke lepše i zanimivije iz Osmana i bolj ih naših d ramatali. Nu pri o vom izboru da budo Vam volja i svrha probudjivanjo duha narodnog, «osvčstjivanje i okrčpljivanje narodne silo i snage u mladjanih srcih čitateljah svojih. Tu bi ! dobro bilo, da ovoj prvoj knjiži dodajete kao uvod, kratki sgodopis naše slovinske (illyrske) književnosti, kako se razvila do danas i koji su imale upliv na razvitak njezin literature tudje i dogodjaji politički, koji su se naroda našeg tičali srštno i nesrštno. Na koncu knjige biste mogli dodati i kratki životopis sviuh onih spisateljah, od k oj ih ima u knjiži vašoj ko-madah. Za književnike hrvatsko-srbske, što su nedavno umrli ili još živo , mogo hišam Vam ja pri-skrbiti kratkih Črticah (Notizen), jer s njimi po-znajem se ili lično ili dopisno. — Sad vas još pitam: imate li „Slavjanku“ ? Ako neimate, ja ču vam poslati ; 11 n joj ima prekrasnih stvarih. Imate li „Gorski včnac“, prvi naš poetični umotvor i glodajte u g. Vladislavljeviča : on če imati. Vi želite imati Palmotiča; nuja Vam nebi savetovao, da sta izvadite iz njega. On ima istina je lagale jezik, gladku rythmikn, ali mèsto idejah samobitnih (originell) puke školastičke floškule. Držite se samo Gunduliča, čubranoviča, Gjorgjiča, Lučiča i dingih boljih poetah dubrovačkih, od kojih je izdao Orsat Počič cvet cvetja u svojo) „Antologiji sla-vjanskoj(l)“. Pisaste mi, da nameravate i od mojih pèsnih nésto uzeti za knjigu svoj n i t.11 imenujete „Bazlog“ iz Djulabijah. Nuja Vam nebi savetovao, jerbo baš u toj pesni jezik je vrlo tvrd, amo tamo ima i pogrčšakah. Nu ako hočete več, da šta uz-mete, vadite iz istih sitnih Djulabijah (111. i IV. razdčla) potriotičkog ili historlčkog sadržaja). Isto tako ima i u „Glasih iz žoravinske dubrave“ boljih od „Bazloga komadah“ n. p. „Bura“, „Buka i sablja“, „Junak 11 ranilovič“ itd. U „Guslih i tamburi“ činim Vas pozorna na komade „Grob iz-dajice“, „Dva vetriča“, „Hajduk i vezir" i „Traži i nači češ“, od kojih j e dno g mogli biste u mesto „ne-srètnog razloga“. Zbilja nemojte zaboravit na kratke opazke, tumačenja težih ili zamršenijih stvarih (Stellen), koje pod zvezdice ili brojeve me tj ite od- mah na istoj stranici pod text ; tud hi mogle pasti i nepoznatije reči. — Toliko o prvoj knjiži. Vaše „krestomatije ilirske (cvetnika slovinskog), za koju Vam od srdca želim dobar naprčdak. Kad jednom 1. knjiga bèli svčt ugleda, porazgovorit óemo se i za drugu. A dotle da ste mi zdravo ! Vaš iskreni zemljah i prijatelj St. Vraz. %. Macunu. Zagreb dn. 20. lipnja 1849. Dragi prijatelju ! Uslčd poslčdnjeg Va.šeg pisma evo Vam sledeče na odgovor : Sa životopisom živučih naših pesnikah i spi-sateljali ja bi Vam rado bio na uslugu; nu molim Vas, da mi prvo javite, k oj ih od ovih spisateljah hočete uzeti komade u Vašu knjigu za da se ne mučim večim trudom nego trèba radnji Vašoj. Što se tiče spisateljah dalmatinskih obratite se na g. Bana (Matiju) rodjenog Dubrovčana, koji je jučer pošao kroz Zagreb za Trst u Dubrovnik. Ja sam mu dao Vašu adresu da Vas od moje strane pozdravi. Glede na tu stvar bit če Vam i „Antologija slavjanska" od Ors. Počiča od nške pomoči. Što me pitate za sud glede dramatah Deme-trovih, ja bi sam Vam savčtovao, da uzmete koj prizor iz njegove Teute n. p. o naj gdč se razgo-varaju rimski poklisari o značaju i budučnosti Ili- k* rah. Brojeve Danice, u kojili se nalazi komad od LukeBunica „Mahomed II. u Bosni“, nemogu Vam poslati ; jerbo Gaj kako kaže, neée komadati pod-punih exemplara svoje Danice. Nu n ad ani se, da dete ih naci na uzajam i u istom Trstu n. p. kod pres. Bušnova. U posl. kroju Danice naói dete od istog spisatelja opet komad „Stranoljubje (gostinstvo) Crnogoracah“. Tužite se, da u nas ima tako malo epigramah. Da oskudici ovoj doskočim, ja du Vam s dojdudim listom poslati nekoliko komadah ovc ruke iz moje sbirke pčsamah, od ko jih možete za svoje delo iza-brati pobolje komade. Da budc dio „poezije ino-stranih Slavjanah“ razumljivi!, činim Vas pozorna na nekoliko komadah od pčsamah Puškinovih, k oj e je Dr. Demeter vrlo dobro prcveo iz Buskoga n. pr. „Tri Budrisoviča i vojvoda i Homnjakov komad „Ostrov“ (otok). Te stvari nalaze se u Danici god. 1846. i 1847. Dobro bi bilo, da Vi ovc stvari uzmote u originalu Bus ko me s prevodom Demetrovim. I ja imam nekoliko komadah iz ruskog od Puškina, Homnjakova i Jazykova prevedenih i mogo bi sam Vam služiti s Originalom i prevodom. Ovih danah dovršio sam i prevod prve strane Mickievidevih „Dziadah“ (trč-binah ili zadušnicah). O va strana najkrasniji je plod poezijah Mickievidevih, te za nas ostale Sla-vjane tim znamenitiji, što se ideja osniva na jedan kod sviuh Slavjanah ma nje više sačuvani običaj. Izvan Miekievica svetujem Vam da uzincte od Zaleskoga (Poljaka) njegov komad „Busalka“ ; nalazi se u njegovih poezijah „ Poezijo Bohdana Zale- skiego (Posen 1842. i t. d.). Komad taj prava je i sama muzika rithma slavjanskog, i ja 6u ga prevesti, dok se samo dočepam njegovih 1 Mah. Ovili da nah poslat ču Vam nekoliko knjigah, za koje znam ili slutim da ili neimate : 1. Slavjanka (od mladeži srbske izdana). 2. Neven-sloge (izdala mladež kneževine srbske). 3 Iskru, u kojoj se na-lazi mojih sonetah 16 komad. Želio bi da ih nekoliko uzmete u svoj n knjigu. 4. Pesmo Ljud. Vukotinoviča. Najbolji komad u ovoj sbirci j esu i Perunike. 5. Taljanke od Orsata Počiča Dubrov-čanina (sad u Dubrovniku živučeg). Tu lcnjižicu šiljem Vam radi komada „U slavu Jelačiča bana11, koj zaslužuje da nalazi mesto u délu Vašem. Sve te stvari dobit ce te po pošti i platit čete mi za nje u svoje vreme 2 fr. Vaše antologije. Ja ču za koj dan poči opet u Štajer zarad boljeg zraka, koj iziskuje narušeno moje zdravijo. Molim Vas dakle upravite buduči Vaš list u „Bad Ttiffer“ (Laške toplice) a to pod adresom : „Sr. Wohlgeboren Herrn Dr. Alexis Vancaš. Pod zavitkom metuite listič jedan s’ ovim rečma : Molim Vas dragi gospodine izvolite izničiti priklopljeni list Gr. St. Vrazu, čim dodje u laške toplice. A time da ste mi zdravo, kao svi ostali moji znanci i prijatelji trstjanski ! Vaš iskreni P. S. St. Vraz. Sto se tiče poezije češke, vadite iz E u k o-pisa k i' a 1 o d v o r s k o g , koj e g sam ja preveo Čitavog (drobniji komadi prevoda ovog tiskani su u časopisu Ceského muzeuma od g. 1845. Ostalo imam u rukopisu. Meni se najbolje dopada „Libušin sud“ : „Zaboj“, i tu mogu služiti). Izvan toga mogli biste i i/. Kollarove ,,Slavy dcere“ izvaditi nčkoliko Sonetah (ZnSlkih) np. patriotičnih (najnovije iz-danje g. 1845. u Pesti). Iv o 1 lar je sad u Beču profesor, i trži sam dela svoja. Izvan Kollara naj-bolja sta češka pčsnika: č e lak o v sle i (pesme njegove izašle su g. 1847. u Pragu, troškom matice češke) i J a M o n s k i (njegove pšsme dobit cete tale o dj er iz Praga). Ostali poete češki ili su bez talenta ili zaudaraju odviš na duh nemački kao np. Wo cel (barem meni se tako čini). Nu da bude u tom volja Vaša ! S Bogom ! (Koncept pisma ; nežna sc komu.) Mein theures Schwesterchen ! Vom ganzen Herzen danko ich Dir für den Gruss, den I)u Anna’s Briefe beigefügt, der mich um so mehr entzückte als ich in der Formulirung desselben die theueren Züge Deiner schönen Hand erblickte. Ich habe mir wirklich schon oft Vorwürfe gemacht Dir noch nicht geschrieben zu haben, in der Furcht durch meine horrende Schweigsamkeit entweder mir Deine so werthe Freundschaft gänzlich zu verscherzen oder doch in Deiner Achtung ziemlich herabzukommen. Jedoch Deine mir bekannte englische Güte und die verzeihende Nachsicht, die die stete Begleiterin der arglosen Jugend ist, trösteten mich in etwas. Ueberdies beruhigte mich noch die Hoffnung, Du könntest irgentwo die zur Wahrheit erhobene Behauptung gehört oder gelesen haben, dass schweigsame Liebe die innigste und wahrste sei. Daher will ich mich weiter auch nicht rechtfertigen um so weniger als Dir vielleicht auch das französiche Sprüchwort bekannt seyn dürfte : Qui s' excuse s’ accuse. Seit meiner Zurückkunft nach Croatien kränkle ich noch immer und kann mich nicht erhöhten. Meine Brust ist zwar frei, aber ein Schmerz in der linken Seite in der Milz- oder Lebergegend zwingt mich oft das Bett zu hüten. Mein Arzt meint, es wäre der Anzug von einer Verhärtung und rathet mir mich in ein steir. Bad zu begeben , entweder nach Tüflfer oder Neuhaus, welchen Rath ich auch befolgen werde. Wenn es die Götter gestatten werden, werde ich auch einen Sprung nach Gratz zu machen und hoffe Dich daher dort zu begrüssen. Die Ueberbringcrin dieses Schreibens ist seit beiläufig einem Monate meine Gemahlin und daher Deine Schwägerin. Ich schmeichle mir, dass Du sie mit Deiner mir bekannten liebenswürdigen Aufmerksamkeit begrüssen und behandeln wirst. Auf wie unerwartete Weise sie meine Gemahlin geworden, möge sie Dir selbst erzählen. Ich bitte ihrer Erzählung unbegrenzten Glauben zu schenken. Sie reist in Angelegenheiten der Gesundheit und zwar incognito unter dem Namen einer Frau von Klemenčič, bei welchem Namen auch Du sie zu nennen hast ! Uebrigens erwarte ich von Dir, liebes Schwesterchen , dass Du bei näherer Bekanntschaft mit meiner Wahl ganz zufrieden sein wirst. Und nun wie befindest Du Dich ? Ich hoffe es sehr gut und zufrieden wie es die Jugend im Allgemeinen immer ist und seyn soll. 98. Muršecu, TJ Zagrebu, u oči božiča 1849. Dragi prijatelju ! Evo prilažem pismo jedno moleči Vas da ga odnesete glavom gostionilcu kod „brašnene jame“ g. Sandleru, kojemu sam prodao IStošnje moje vino, te imam od njega dobiti u to ime 194 for. srebra, k oj e Vi izvolite kod njega dignuti pa meni po pošti erga re t-o ur-recepisse odmah poslati amo u Zagreb. Nu molim Vas zajedno, da mi to jedan dva dana prvo pismom javite, a na pismo, u kojem če biti novci, dodajte s dola „Wird abgeholt“. Kako stoje slovenske naše stvari na Štajeru? Kako iz novinah čujem, ne najbolje. Istina je, da undje slovenstvo nemože onalco cvjetati kao ovdje sto cvjeta ; te 'če ondje i duh centralisacijo a po njoj i germanisam laglje napredovati, nego ovdje u zemlji, gdje je sve probudjeno, te njemštini odmah več svako sjeme što se baci u zemlju, tu i sagnjije i struhne, prvo neg uznikne : o cvjetanju grmanskieh ružah dakle ni traga ni nade. Nu drugčje je ondje kod vas. Vi Slovenci do pr. ste godine ako ne spavali a to barem driemali, te se Teutonia u potaji širila i ukorenjavala kako je h tj ela. Dekret lanjski uzdrmao je i Slovence to oni prenuše i skočiše na noge junačite — nu kao novači, nevješti na oružju političke agitacije. Sve vaše lanjsko agitiranje bilo je krasno ; nu sprama onakvog bezbožnog i nepravednog supamika, kao što je podli Niemac, o naj svaku uvriedu i poni-ženjo hladno čestno podnoseéi politički passe-par-tout, — vaše (kako rekoh) agitiranje biaše odviše idilsko, i na i u pravednost svieta i vlade nadajudi so preslabo. Neima u zapadu razvratnem ni u vladi duhom byzantiskiem napunjenoj toga, zato i poziv Vaš na pravičnost i svetinju stvari slovenske nenaide sluha i odziva. To je več bjelo-dano. Istina u svetom pismu stoji : „Tko tebe kamenem, ti njega hljebom“. Nu neprijatelji naši talco su ved pokvareni, te ni za krotkost i dobro-činstvo nehaju, i zato valja kadgod primit se maxime Srbske : „Tko tebe kamenem, ti njega sje-kirom“. To valja za tvrde glave svieta zapadnog. Nu prodjimo se mudrovanja, ved glodajmo što nam je najpreče, — a osobito što treba Sloven-cima raditi. — Prvo, duh i osvieštjenjc siriti i okriepiti u domorodcima i narodu, ostavivši svaku nadu u pravednost zapada i vlade. A sriedstvo najglavnije k tomu jesu društva i uže sklopljonje i skupljenje silah duševnieh i materialnieh. Zato treba da društvo Vaše Gradacko ima svoje po-drušnioe po ostaliem varošima i šupama, i obširno tiem putem da dieluje na narod i pojedine osobo njegove. A najpače treba da se naši slov. domorodci odbiju od tudjieh nama protivnieh no-v inali i brošurah. K oj umi ditali slovenski nek vita slovenske novine, koj umi ilirski nek drši „Slav. Jug“ (Nav. no v ine h. d. sl. nevaljaju ni po jeziku ni po dnini). Tko neumi dobro ni jedno ni drugo, nek si drži „Südslaw. Zeitung“, kojc su od sviali njem. novinali za nas najbolje i najženi-alniim peroni pisane. Bivši ljetos na M. Stajer žalio sam i Bogu plakao, sto su mnogi, osobito starli domorodci slovenski eitajué no vino Gradačke i Allgem. Zeitung, imali tako ružno obraze, tako lažna mujenja o Slavjanstvu. Zašto za Boga dopavamo, da naši ljudi trose novce na stvari koje nas pred svštom ružo i upropaštjuju V Na polje s tudjiem novinama ! Preporučajte za Boga mladeži učenje ilirštino ; j erb o tu hvala Bogu ima za probudjonjo nar. duha slavjanskog d os ta hrane. Sad je izašo „Kiečriik sa slovnieom“, koji zajedno nestojo više od 2 fr. 30 kr. sr. — Izmedju ostalog proporučam Vam brošurenjem. „ 1. Die deutschen Hegemonen“. 2. „Wer liat die Freiheit verrathen? von Graf Raczynski“. 3. Die bey'den Panslawismen von Krasinski (aus dem Englischen)“. Sve ove knjige iza-šle su u Berlinu, stoje njekoliko krajoarali, te ja niesam još boljieh i Ijepšioh stvarih čitao o Slavjanstvu. Kadite, bratje, uto nesmislu. Nastojavajte u tom času mira (sam Bog znade hočemo li dugo uživati !), a da se duhovi narodni priprave na svaki pokret buduci Badava če inače svaki naš trud, ako nebudemo pripravljeni, alvo nebudemo duševno dozrieli, odkupljeni od moralnieh verigah tudjin-stva ; jerbo pri prvoj pobuni svieta očemo opet izači s mej dan a praznieh šakali, jerbo gdje ne-zavlada duh slobodan od življa inorodnog, nemože se ni materija o poraviti i osloboditi verigah ino- rodnieh ; jerbo duli vlada nad materijom i njome pokretje. Djelujte dakle 11 toni smislu nu postojano i čitavo slovenstvo obsižuče. Širite slovenske no-vine no samo medju hlačari nu i me d ju brcgušari, kitite ih od sviuh stranah krasniem i probudjuju-éiem člancima. Nastojite da učeča mladež slovenska dobro izuči narečje književno ilirsko ne samo čitajuč neg' i pišuči ga. Složno, složno da bude jedno stado, a do bar pastir ueóe izostati. Za stario, koji nerazumiju dobro slov. ugreznuvši po tudjiem školama duhom u blato tudjinstva nek budu no-vine „Stidslaw. Zeitung“, k oj e nastojite razširiti što bolje i dalje možete. — Dixi! — U tu svrhu preporučam evo ove knjige: 1. Biečuik ilirsko-njemačko-taljanski od J o-sipa Drobniča prof. na Gimnaziji Coljskoj. Ciana 2 for. 30 kr. sr. Biečniku ovome dodana je i slovniea od prof. Vjekos lava B ab u kiča, kratka nu za Slovenca vrlo dobra. Od to knjige tiskalo se samo 2000 iz-tisalca, odkojihje 1300 razišlo nautemelj. Matice i na prodplatnikc. I možete si misliti, da če ostalo u zemlji, gdje jo jezik ilirski — jezik službeni, razgrabiti u mjesec danah, tim više što je to prvi riočnik pisan na novem pravopisu. Bazmislivši to ja sam za gornje strane kupio od mah 100 exompl. prie nego se djelo razproda, jorbo je za te strane najpotrebitii. Molim Vas dakle javite to V a šle m domorodcima, nek polože novce što brže kod Vas, a Vi mi posije to javite, a ja ču Vam odmah poslati potrobit broj,' a Vi posije novce moni. Od ostalieh knjigah mogu Vam poslati sliedece : 2. Novi zakon Vuka Štef. Karadžida. Krasno vezan 2 for. 20 kr. sr. 3. Ogledalo srbsko (nar. pjesme črnogorske vladiko Petra Petroviča Njeguša i s kipom črnog Grjorgja), debela knjiga 1 for. 30 kr. 4. Luča mikrokozma od istog — 36 kr. sr. 8 Bogom ! Vaš Stanko. 99. Prečastna gospodo ! Poznat» je daje pokojni vlastelin Mirko Hara-minčid u oporuci s voj oj ostavi» legat j oda n od 4.000 for. sr. s toni nared bom, da ovdašnji pro-častni kaptol njimo upravlja i kamate da obratja na korist jednog izmedju nar. našieh zavodali, ko-jega on sam po sv »j oj duši pronadje za naj potreb -nijeg podporo i pomodi. Nije vod n i komu tajno, da je izmedju sviuh ovdašnjieh zavodali naj vedi Lazar Nar. Museum, bududi d o sad neima glavnice, koja bi bila dostatna i najpriečo mu nami rati potrebo a kamoli njega postaviti na nogo da raste i proevjeta, j erb o sbirka dvokrajcarskieh prinesakah prekinula se političniem promjenama te naš prosjak sve-jednako ostade na torbi i palici. Kazumieli smo privatniem putem, da je Pre-častni kaptol uvazivši prielcu tugu i nevolju Nar. našeg Museja odlučio jedniem zaključkom, kad bude o torne viedano, da se kamate rečenog Hara-minčicevog legata u ejelokupnosti svoj oj imadu o bratiti na korist ovdašnjeg Nar. Museja. Nu bu-duéi dosada o to m zaključku — ništa ovome zavodu službeniem načinom do znanja stavljeno nebi, niti bi on kakvu pomoč odtuda poerpio, odlučiše odbori nar. ovdašnjich zavedali u mješovitoj svojoj sjedniei od 8. Lipnja t. g. o terne se podpuno oba-viestiti opunovlastivši naročite Nar. Maticu kao mater i prvu dobročiniteljicu Nar. Museja, da po svome tajniku od dotičnog mjesta zaište službeniem putem sva na rečeni legat odnoseóa se data. Zato niže podpisani po odbornoj naredbi i zvanju svojem u ovom poslu opunovlaštjen umo-ljava najuljudnie prečastni kaptol, da mu službeno pribaviti izvoli A) Podpuni izvadak onog članka Haraminčičeve oporuke, k oj govori o ročenome legatu od 4.000 for. sr. B) Prepis onog zaključka, lcojiin je prečastni kaptol opredjelio kamate od rečenog legata za Nar. Musoj, imenovavši tiem vječniem uživateljem njegovim rečeni zavod. G) Izvjestje o tom, jeli rečena glavnica vod izročena prečastnomu kaptolu na upravljanje ili 110 ? č) I)ali se mogu več dizati kamate na korist Nar. Museja? Moleči najuljudnie prečastni kaptol, da mu zaiskana data sto prie pismeno do znanja dostavi, za da Nar. Matica po želji i dužnosti svojoj sve korake učiniti može, koji sc od nje zahtievaju kao pokroviteljice Nar. Museja, i da se siromašni taj zavod sta prie postavi u uživanje legata Haramin- jr čičevog, ostajcm s največimpoštovanjem P reca stilo g Kaptola sluga pokorni Stanko Vraz, tajnik Matice. U Zagrebu dne 12. Lipnja 1850. god. 100. ) (Koncept ; nežna se komu.) Dragi gospodine ! Gr. Grjorgje Nikolajevič iz Dubrovnika kazivao mi je daje Nj. Sjateljstvo vladika Črnogorski gospodar Petar P. Njegoš odputovao u Taliju radi zdra-vlja neznajuci mi kazati u k oj e mjesto, nu da Vi, gospodine, za to znate, buduči preko Vaše ruke idu sva pisma, koja mu se šalju iz otačbine. Zato i ja ovo moje pisamee upravljam na Vas, moleči Vas da priloženi! knjigu ili pismo izvolite njemu što prie poslati, jerbo se i ono tiče njegova zdra-vlja, do k oj ega (sudim) da je ne samo svakome čestitome Srbinu več i svakome pravome Slavja-ninu stalo koliko do svojega posebnega. Moleči Vas dakle, da ovu moju želju i prošnju što brže uslišite ostajem s največim počitovanjem Vaš pokorni sluga St. Vraz, tajnik nar. Matice jugoalavljanske. U Zagrebu d. 7. srpnja 1850. D fagi gospodine ! čitajuči proljetos u novinama da je svietli vladika gospodar Vaš došao u Kotor da se tu lieči od težke bolesti, vrlo smo se ovdje zabrinuli njega radi. Nudoskora nas opet utješiše rieči g. M. Meda-koviča, k oj nas uvjeravaše da on ima novinah od-onud pa da taj kobni glas nije drugo več cigla laž. Nu opet sada kažu nam gg. Gjorgje Nikolajevič iz Dubrovnika i Dr. Jakovčič iz Vinodola, koji putujuči po Dalmaciji sastao se sa svietliem Vašim gospodarom, dajo istilla bolestan te je porad zdra-vlja otišao u Taliju. Ja doduše niesam nikakvi liekar niti sam upravo ni baba vračara, kao što niesam ni jednieh ni drugieh osobiti počitatelj, nu ipak se usudjujem za tu stvar jcdnu riečcu proslaviti saslušavši opis o bolesti i mjestu njezinu. Rečena gospoda naime kažu, da bolest Nj. Sviet-losti sjedi u u trobi (Unterleib). Budeli zlied u želudcu ili u crievima, od njo če pomoči Rogatčko slatine (Rohitscher Sauerbrunnen) ; budne li u džigericama, u šljezeni (dalku) ili u bubregu dig-nut če ju Laške toplice (Römerbad zu Ttiffer). Nebi ja to Vama pisao, da se niesam glavom osvjedočio od kolike su blagodatnosti ove dvio vode. Več dvie godine patio sam od glavobolje i nesna i kašlja; od jedne nahlade na mladu godinu 1849. stanem več i krv izkašljavati. Pitaj liekara i ovog i onog, nu sve uzaludu, dok nepogodi na njekakvog vještog zemljaka i rodoljuba homeopata. Taj mi i krv i kašalj ustavi, nu zaosta strašna slabina i bol na lievome boku pod rebrama te nemogoh na taj bok ni leči. Na trojake duhove još gore i ernie po mene, jer se razbolim još ljutje, udari mi opet neka neman u ljevi bok, oteče mi dalak od čega me popada bodac i žegavica na toj strani tiela te ne mo L ni stati ni sjedjeti ni ležati, a knmo li spa-vati. Tu mi sad metnuše do 15—20 pijavicah, nu bol nečo da popuštja, dok neuzpotrebi njeko mazilo. Od mazila doduše budne mi ponješto bolje, nu ja sve jednako malaksam i propadam na tielu izčekivajuči gotovu smrt. Ljudi me žaljiše i na-govaraše u Beč da idem i ondjo » liekarah da pitam savjeta. Nu meni več do sadi še i o vi zagrebaČki, te ti ja baci sve liekarije i savjete pa podaj na svoju mudroliju, stanem dakle promišljavat u sebi kako bi se oteo propasti. Padnu mi na um toplice, i odlučim da če bit najbolje prvo očistit želudac, pa ajde u Rogatčke slatine, tu iz pijem svako jutro po do 5—6 dobrieh čašah i ujavi se posije 4—5 danah več tek (appetit) i kad obrodim onako 15 danah, onda ajde u Laške toplice, pa opet tu prebavim 20 danah kupajuči se zdravo. I prodjoše boljesti moje bez traga ; neima glavobolje ni nesna ni grčevah u lievom boku ; več ja opet hvala Bogu Čitav kao i prie. Eto kako se ja odkupih od bolestih i njihovieh posljedicah. Nebi Vam ja ovo nabrajao, da se nebi nadao nebi li može biti Vaš gospodar iz izkustva moga i za se kak ve pomoči našao. Ako nalazi ma i najin anju sličnost izmedju moje i svoje bolesti, neka odmah ostavi za vremena Taliju, zemlju slavnu, n u za nas prokletu, j ere je veé mnogo proždrla sinovah slavjanskioh, pa da so ukrca opet n Trst, a iz Trsta kopnom da krene u Ljubljanu a iz Ljubljane bitée po željeznici za tri sata u Laškioh toplicah (Tiifferu) koje leže tik už nju. Tamo ima i više vriednieh Horvath, izmedju kojieh i Dr. Vancaš sa svojom krasnom suprugom i ja éu od blagodarnosti dodi do 15. o. m. i bit du zaista sretan i presretan, ako mogli šta doprinieti k ozdravljenju toli slavnega sina roda slavjanskog. Molim Vas priobdite mu uz iskreni moj poklon ovo moje mnjcnjc, neka razmisli, pa učini kako valja. Svaki dan od boljesti jedan je viek od groba. Odluku Vašu izvolite mi javiti sto prie, da se za konak pobrinuti mogu ako hudo od potrebe. Adresu izvolite nadiniti ovako : An Stanko Vraz. Mit Briefen des Herrn Ljudevit Šplait im Bad Ttiffer (Untersteiermark). A time da ste mi zdravo. Vaš iskreni poditatelj Stanko Vraz. • 10. Koče varu. Zagreb d. 18. ruj na 1850. Dragi Stjepko ! Bedasti brat pokojnega D ra. Kanta kazao mi je, da je bio kod Tebe pa da si mu kazivao, da su moje dizme gotove, i Ti bi je bio po njem posino, nu bududi, da Te je uvjerio, da cu ja sam po nje dodi, zadržao si je kod sebe, dok sam ne-dodjem. Ja sam po g. Čabrianu porudio, da ne- imam kad doči u Podčctrtak, naručivši mu zajedno, da sani i ja ovdjo dao saliti košulje i gatje razu-mivši, po njemu, da ti nie si nista kupio ni naručio, buduči po tvojiem riečima ondje je sve d raže nu u istom našem skupom Zagrebu. Znaduci da ti jo g. čabrian sve to izručio, molim Te sada, da mi odmah pošlješ, ale o ne ima druge prilike, po pošti čižme, jerbo ili ja vrlo tre-bujem, a ja 6u ti poslati odmah i novce koliko budu stale. Nu ako jo bedasti vlastelin Selah krivo razumio, t. j. ako ni čižme niesu več pod-šite, a ti mi mjesto njih pošlji istiein putem gole sare. Novog ti neimam ništa pisati, nu da kod nas neizmjerno nezadovoljstvo vlada, veé su počeli isti graničarski olici ri mrmljati na vladu bečku. Ban je na vrat na nos odputovao u Boč da preprieči uvedenje Stempia i povišuje solne cienc u Granicu. Kako se tek pročuo glas, da če se što takvog uvesti u Oranimi, graničar! se strašno počeše komešati, te jih jedva utjošiše ofieiri čim ili uvjeravaše, da to nije isti. öitao si uvodni članak .1 ugoslav. Novinah od ponedjeljka. članak taj neizmjernu je senzacij u uzbudio kod nas, i svi kažu, da je ima srdca iz-vadjen. Naša je (banska) vlada h tj eia odmah za-braniti novine te, nu banski viečnik Žigrovič tome se je živo odupro, te su samo konfiscirali utorak (post festa) prcostavše cxx. nu kako kazali post festa, jerbo pošta jo več prenumeranti ma raza-slala sve exemplare. U ostalem za sad sve je ovdje vrtoglavo. Ljudi se strašno bore za službe ; nu nebi toga ni trebalo, jevbo ima toliko raznih injesta, te če svaki i bez muke dobiti svoj komad. Da bogme te de pri tom zlo prodi naša književnost, jerbo svi izvršeni mladi ljudi ponamjestit ée se po pisarnicama, te óe vas teret književni (izuzamši novinarski) ostati na moji em i na Kukuljeviéeviem ledjima, k oj ée uz a rlii varstvo svoje, još modi sta pisati. Ja imam sila nagomiljenih rukopisah, koje bi sada rado izdavati, da mi se toliko nebi otežavao posao izdavanja po sadašnjem odboru Matico, k oj e ga falco Bog da) kod budude velike skupštine dignut demo n lagum, pa boljeg namicstit. A do ono doba kopr-cat demo so kako budemo 1 jopše mogli. — Pozdravi mi od srca Ženu, Ljudmilu i ostalo Tvoju djeou kao i ostale Podčetrtčane, koji budi pitali za mo. A tiem da si mi zdravo. Tvoj iskreni prijatelj St. Vraz. 103.*) Prešernu. Lieber Freund ! Durch die unerwartet schnelle Abreise des Herrn Sertich, welchem ich diese beiden Briefe mitgeben wollte, ward ich veranlasst, Dir durch die Post zu antworten. Obgleich Deine gegenwärtigen Ansichten mit den meinigen nicht ganz übereinstimmen, so hat mich Dein Schreiben doch un-gemein erfreut, theils weil es aus einer mir sehr wohlwollenden Freundeshand kam, theils aber, *) Ovo bi pismo po vremenu poredano itnalo biti 22. na str. 177., nego budiv'i da je ondje izpalo uza svu paìnju, meco se ovdjo. weil eben diese wortlie Hand mieli schon seit langer Zeit mit Geduld prüfte. Bei der Ueberschickung Kollars bezweckte ich keineswegs das materielle Verstündniss (wie Du Dich ausdrückst), denn da hätte ich es eben so gut in der Agramer Buchhandlung können liegen lassen, sondern meine Absicht war nur euch wenigstens einen dürftigen Beweis der Erkonntniss euerer mir in Krain während meiner Anwesenheit erwiesenen ritterlichen Freundschaft zu geben. Nebenbei glaubte ich vielleicht wenigstens mittelbar etwas zur Verbreitung der nothwendigen literarischen Wechselseitigkeit der bisher getrennten Slaven beizutragen. Mir ist sehr leid, dass das erste Experiment in Krain so schlecht ausgefallen ist, schmeichle mir jedoch noch mit Dir eines Sinnes zu werden. Ich weiss nicht, welche Gründe Du allenfalls dagegen einwenden könntest, jedoch bin ich überzeugt, dass sie nach reifer Erwägung unserer kritischen Lage und der ungünstigen Verhältnisse entkräftet werden können. Schon die einzige Berücksichtigung der nuineriscilen Inferiorität unseres slo-venischen Yölkleins, wenn wir auch die unter demselben herrschenden Zwistigkeiten, die von grammatischen und orthografischen Ungleichheiten angeregt und genährt werden, in den Hintergrund stellen könnten, überzeugen uns von der Noth-wendigkeit, uns an irgend einen benachbarten und verwandten Volksstamm anzuschliessen, wodurch erst unser Herz frei schlagen darf, und wodurch wir auch unserem vielleicht eben gefährdeten Nachbaren Leben einhauchen. Was ist eine Nation, die nicht bei der Gründung ihrer Literatur und geistigen Emancipation sich auf eine erhabene Idee stützen kann ? Und wo wollen wir, wenn wir abgesondert fortarbeiten wollen, diese hernehmen ? Etwa aus den Holdenthaten unserer Vorältern? Wo haben wir davon eine Geschichte? Die etwaigen rühmlichen Thaten unserer Vorfahren verschollen für ewig in den von den, zur Zeit der Völkerwanderung aus unseren Gebieten geschaffenen Wüsteneien. Können wir sie, wie bereits gesagt, auf eine numerische Gewichtigkeit stützen? Dass uns diese nicht erhebt, sehen wir an den traurigen Beispielen der Literaturen der Holländer Portugiesen, Dänen etc., die doch einst mächtig, regierende Völker waren, und noch regierend sind Und was wollen wir die dienenden, wenn die befehlenden, wenigstens die Dauer, nichts vermochten ? Eine Literatur, die nicht auf einer positiven Basis ruht, ist (um mich der Worte Schafariks zu bedienen) eine todte Geburt. Das sind in Kürze meine Gründe für die Anschliessung an einen anderen slawischen Stamm, d. h. in literarischer Hinsicht, die Dir, so ich nicht irre, bereits aus meinen früheren Briefen bekannt sein worden, obgleich ich anderseits auch überzeugt bin von der Fähigkeit unserer sogenannten slowenischen Sprache sich mit Hilfe des lleissigen Studiums der übrigen slawischen Dialecte zu einer Schriftsprache zu erheben. Ich habe mich nicht soviel aus grammatischer Ueberzeugung als aus eingesehener Nothwendigkeit an unsere südlichen Brüder angeschlossen , und wünsche daher sehnlichst, dass auch die übrigen Wohlmeinenden diesen Schritt thun. Wir wollen uns nicht an dom beinahe fanatischen Patriotismus der Kroaten stossen, deren Schreibsystem man bei dem gegenwärtigen Zustande unmöglich Ser wisch, sondern weil noch nicht rein Ilirisch, höchstens dalmatisi-rend nennen kann. So eine Opposition, wie sie Du oder einer Deiner Glaubensgenossen erhoben will, würde, obwohl nie den Sieg davon tragend, doch sehr fördernd sein, indem dabei manches, was bis jetzt unbeachtet geblieben ist, zu Tage gefördert und beleuchtet werden könnte. Jedenfalls wäre ich bereit mit Dir gerne in die Schranken zu treten, wenn Du einen nationalen Kampfplatz — eine slawische Zeitschrift — zur Entscheidung der Sache wählen würdest. Deutsche Zeitschriften sind meiner Meinung nach ein ungeeigneter Platz für solche, das reine Interesse der Slawen betreffende Erörterungen. Die Deutschen würden nur lachen oder sich höchstens bis auf wenige dabei langweilen. Uebrigens bezweifle ich sehr, dass die Zeitschrift „Ost und West“, deren Zweck ist, die vorzüglichsten neuesten Erscheinungen im Felde der Slawistik dem Deutschen bekannt zu machen, seine Seiten so relativen polemischen Aufsätzen öffnen würde. Der Versuch jedoch ist frei. — Ich bin der Meinung, dass die Kroaten sehr Unrecht haben, wenn sie das Visier so hoch öffnen und auf uns halbe Nordsöhne wie auf Samaritaner herabblicken ; glaube jedoch fest, dass bald solide Kenntnisse an die Stelle ihres jetzt bloss durch den hohen Grad der Begeisterung für das Wohl ihrer Nation zusammengehaltenen Wissens und Wirkens treten werden. Diese Zeit wird gewiss kommen ; und da werden sie, wenn wir ihnen mit erhärteten Gründen begegnen, ihre Saiten herabstimmen. Uebrigens lassen wir ihnen in Hinsicht der Geringschätzung, wenn wir unsere Nieren aufrichtig prüfen, nichts geschenkt. — Hier erschien auf Kosten einiger Patrioten ein neues Werkchen unter dem Titel „Novi Vedcsh sa Slovenze“. Sie wünschen mit Herrn Kasteliz, den ich herzlich zu griissen bitte, einen Austausch gegen eben so viele Exemplare der Z hbeliza, z. B. 100. Der Preis ist 20 kr. Wenn Herr Kasteliz einwilligt, so beliebe er mir darüber zu schreiben. Für Nettigkeit des Druckes und Pa-picres und für die Vortrefflichkeit und Solidität des Inhaltes stehe ich sammt dem Oensor H. Kopitar. Lebe wohl. Dich, Kasteliz et przyaciol Ko-ritko herzlich grüssend verbleibe ich sammt Miklošič mit vorzüglicher Achtung Dein aufrichtiger Freund Graz am 1. August 1838. St. Vraz. Domoznanski oddelek R VRAZ S. Pesme